Page 1


10-11(2381) 2012.

VJESNIK ÐAKOVAČKO-OSJEČKE NADBISKUPIJE I SRIJEMSKE BISKUPIJE Časopis za pastoralnu orijentaciju Izdavač: Nadbiskupski ordinarijat Đakovo Glavni i odgovorni urednik: mons. dr. Vladimir Dugalić Telefon: (031) 802-305 E-mail: vladimir.dugalic@djos.hr Nadbiskupijski tiskovni ured: Martina Kuveždanin, tajnica Anica Banović, tajnica Telefon: (031) 802-228; faks (031) 812-781 E-mail: tiskovni.ured@djos.hr Uredničko vijeće: Ivan Ćurić, Ivo Džinić, Josip Filipović, Grgo Grbešić, Stjepan Karalić, Luka Marijanović, Anto Pavlović, Ivica Pažin, Zvonko Pažin, Tadija Pranjić, Bože Radoš, Stanislav Šota, Marko Tomić, Drago Tukara, Željko Tovilo Administrator: Stjepan Maroslavac Telefon (031) 802-229 E-mail: smaroslavac@gmail.com Lektor: Anzelma Salopek, prof. Stalni suradnici: Stjepan Baloban (Zagreb) s. Valentina Mandarić (Zagreb) Ružica Razum (Zagreb) Josip Sabol (Njemačka) Bono Zvonimir Šagi (Varaždin) Žarko Relota (Zagreb) Josip Šimunović (Zagreb) Ivan Štengl (Zagreb) Mato Zovkić (Sarajevo) Uredništvo i uprava Vjesnik Đakovačko-osječke nadbiskupije Strossmayerov trg 6 31400 Đakovo Telefoni: (031) 802-228; 802-229 E-mail: vjesnik@djos.hr Poštarina plaćena u gotovom. Godišnja pretplata Hrvatska: 400 kn Inozemni pretplatnici: 600 kn (80 €) Vjeroučitelji laici (uz potvrdu): 200 kn Studenti teologije (uz potvrdu): 120 kn Za pretplatu u kunama (tuzemstvo), naslov i broj računa: Nadbiskupski ordinarijat Đakovo (za Vjesnik) 2485003-1100203891 poziv na broj 75106, te dodati vlastiti pretplatnički broj; ili običnom poštanskom uplatnicom na izdavača. Devizna pretplata (iz inozemstva): čekom ili na devizni račun: Nadbiskupski ordinarijat Đakovo Croatia banka dd Zagreb SWIFT: CROA HR 2X 700100-3376931 (za Vjesnik) Vjesnik je oslobođen plaćanja poreza na dodanu vrijednost prema Zakonu o PDV (čl. 11, t. 7 i 8). Grafička priprema i tisak: »Glas Slavonije« d.d. Osijek

Zaređena petorica novih đakona Po posvetnoj molitvi i polaganju

ruku đakovačko-osječkog nadbiskupa Marina Srakića, 20. listopada, tijekom svečanoga misnog slavlja u prepunoj đakovačkoj prvostolnici Sv. Petra, Đakovačko-osječka nadbiskupija dobila je četvoricu novih đakona, a Subotička biskupija jednog. Red đakonata primili su bogoslovi: Tomislav Benaković (Županja, župa Mučeništva sv. Ivana Krstitelja), Mario Brkić (Slavonski Brod, župa Bezgrešnog Srca Marijina), Marko Martić (Slavonski Brod, župa Duha Svetoga), Ivan Stipić (Ivankovo, župa Rođenja sv. Ivana Krstitelja) te za Subotičku biskupiju Vinko Cvijin (Bikovo/Subotica-Aleksandrovo). Misnom slavlju koje je predvodio nadbiskup Srakić koncelebrirali su brojni svećenici, predvođeni poglavarima Bogoslovnog sjemeništa i Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu. U svojoj homiliji nadbiskup je ređenicima i okupljenom puku govorio o vjeri i pozivu, o otkriću Boga, razmatrajući poziv na đakonat u prizmi vjere. »Dokle god se ne usmjeri prema živoj Isusovoj osobi, vjera ne postoji, nije trajna, nema nikakva dinamizma. Kad se on upozna, tada sve postaje jasno. Evanđelje prestaje biti knjiga prošlosti, da bi postalo knjiga sadašnjice po kojoj Krist daje vječni sud o svagdašnjim događajima«, rekao je, među ostalim, nadbiskup, potvrdivši kako se Bog može poslužiti drugim ljudima, događajima, situacijama, ali ako pozvanik ne osjeti

i doživi osobni poziv, ne može se govoriti o zvanju ili pozivu, i takva će pozvanika u zvanju pratiti nevolje. »To osobno i uzajamno poznavanje između živoga Boga i onoga koji je pozvan, na početku je svakog duhovnog rasta. Kad netko otkrije da ga je Bog osobno spoznao, a to znači uzljubio, osjeća u sebi neizrecivu radost, kao kakvo novo stvaranje, kao bitno uzdignuće, kao osobno Božje posinjenje«, istaknuo je nadbiskup. Obraćajući se ređenicima, nadbiskup Marin je rekao: »Vi ste, smatrajući da vas je Gospodin pozvao, pošli za njim. Živeći u sjemenišnoj zajednici, vidjeli ste što Gospodin od vas traži i ostali uz njega do kraja. Poziv je istraživanje, produbljivanje, hod. To je vidik, vizija, čin vjere, tj. sposobnosti vidjeti i nevidljivo, a prema tome - i hrabro nastaviti. To je nasljedovanje, tj. potpuno i vjerno prijateljstvo s Kristom u njegovoj Crkvi. Zato Crkva ispravno traži životni hod do pune zrelosti poziva ređenja. Ostvarivalo se to ‘uz Isusa’, tj. u sjemeništu. U njemu ste učili biti novi čovjek. Tu ste postupno otkrivali tko je doista Krist koji vas zove.« Svečanosti su nazočili brojni vjernici, časne sestre, ministranti, rodbina, prijatelji i župljani petorice ređenika, koji su na kraju misnog slavlja srdačnim pljeskom izrazili svoju radost i podršku, a ljepoti svečanosti pridonio je Zbor bogoslova, pod vodstvom maestra Ivana Andrića i uz orguljašku pratnju maestra Vinka Sitarića. Anica Banović


Urednikova (pre)poruka

Vjerski odgoj u ranom djetinjstvu Vladimir Dugalić, urednik

Svakog čovjeka pojedinačno možemo promatrati kao je-

dinstven i neponovljiv misterij koji se ostvaruje u vremenu te na taj način, u svom rastu i sazrijevanju, trajno izražava određenu napetost između konačnoga i beskonačnoga. Na tom tragu, a u svjetlu teološke antropologije, Katekizam Katoličke Crkve ističe kako dostojanstvo osobe ima svoj korijen upravo u tome što je stvorena na sliku i priliku Božju, a potpuno se ostvaruje u pozivu na božansko blaženstvo. Osim toga, poštujući zakon rasta i osobnog sazrijevanja, Katekizam naglašava kako se ljudska bića izgrađuju i rastu iznutra, tj. »sav njihov osjetni i duhovni život pridonosi njihovu rastu. Po milosti napreduju u kreposti, izbjegavaju grijeh, a ako ga učine, kao rasipni sin povjeravaju se milosrđu Oca našega koji je na nebesima. Tako postižu savršenstvo ljubavi« (br. 1700). U tom smislu, odgoj savjesti cjeloživotni je zadatak. »On od prvih godina uvodi dijete u spoznaju i vršenje nutarnjeg zakona što ga prepoznaje moralnom savješću. Razborit odgoj uči kreposti; predusreće ili liječi od straha, sebičnosti i oholosti, od krivog osjećaja krivnje i od pokreta samodopadnosti koji se rađaju iz slabosti ljudskih pogrešaka. Odgoj savjesti jamči slobodu i rađa mir u srcima« (br. 1784). Važnost vjerskog odgoja. Suvremena psihologija i religiozna pedagogija dale su nemjerljiv doprinos u razumijevanju sazrijevanja religiozne, a potom i vjerske svijesti kod djece. Naime, već samo otkrivanje drugoga i vlastitih granica postavlja dijete pred određena pitanja. Međutim, objekt religioznog iskustva, religiozni svijet koji se uprisutnjuje u povijesti sazrijevanja osobnog ja, može se, prije svega, pokazati kao dana, pronađena stvarnost. Religiozno iskustvo se otkriva kao prisutnost što prethodi svakoj refleksiji, ponajviše u obiteljskom, društvenom i kulturnom ozračju, osobito posredstvom religioznih znakova i vjerskih simbola koje dijete zamjećuje u svojoj sredini. Dijete će ih polako aktivno preuzimati, sudjelujući u nizu obreda i praksi, sudjelujući na religioznom iskustvu drugih, a pomalo će postajati i njegovo unutrašnje pitanje, pitanje srca – savjesti. S druge strane, religiozno se pronalazi i kao otkrivanje smisla života. U konačnici, religiozno se susreće i kao unutarnja borba s vlastitom afektivnošću i usvojenim strukturama od drugih, tj. kao otkrivanje onoga duhovnog u sebi. Drugim riječima, religiozno se otkriva kao zahtjev za etičkom obvezatnošću i suočavanje s praktičnim životom; kao iskustvo nemira, vlastite ograničenosti izbora, života i smrti. Na tom tragu, predškolski odgojno-obrazovni program usmjeren je pripremi djece za školu. Tijekom ranoga djetinjstva težište odgojno-obrazovne djelatnosti usmjereno je na poticanje cjelovitoga, optimalnoga i zdravog rasta i razvoja svih aspekata osobnosti: tjelesnoga, emocionalnoga, socijalnoga, intelektualnoga i duhovnoga, primjereno djetetovim 10-11/2012.

razvojnim mogućnostima. Preduvjet za kvalitetno djelovanje ustanova ranoga i predškolskog odgoja i obrazovanja usmjereno je stoga na razumijevanje i prihvaćanje roditelja kao ravnopravnih partnera u institucijskom odgojno-obrazovnom procesu. Stanje i perspektive. Želeći osigurati ovaj cjelovit razvoj osobe, osobito u svjetlu Ugovora o suradnji na području odgoja i kulture, potpisanog 19. prosinca 1996., Hrvatska biskupska konferencija i Vlada Republike Hrvatske sklopile su 29. siječnja 1999. godine Ugovor o katoličkom vjeronauku u javnim školama i vjerskom odgoju u javnim predškolskim ustanovama. Poštujući načela vjerske slobode u pluralnom društvu, u Ugovoru se, između ostalog, ističe kako se vjerski odgoj u javnim predškolskim ustanovama izvodi za djecu čiji roditelji, odnosno skrbnik, o tome prilože pismenu izjavu ravnatelju predškolske ustanove (čl. 1,6). Osim toga, katolički vjerski odgoj u javnim predškolskim ustanovama izvodi se u okviru cjelokupnog odgoja prema programu katoličkog vjerskog odgoja predškolske djece (čl. 3,2). Drugim riječima, ovim Ugovorom potvrđena je sloboda roditelja i djece, kao i načelo podijeljene odgovornosti Crkve i države u cjelovitom odgoju djece koji nužno zahtijeva i vjerski odgoj. Danas, s odmakom od skoro četrnaest godina kako je Ugovor potpisan, podaci kojima raspolažemo ne mogu nas ostaviti ravnodušnima. Naime, kako ističe dr. Ivica Pažin, »ove je godine u dječje vrtiće u Republici Hrvatskoj upisano oko 112 000 djece. Tek je oko 15000 djece obuhvaćeno vjerskim odgojem u predškolskim ustanovama. Od ukupnog broja vrtića u Hrvatskoj, a njih je 673, samo se u 295 dječjih vrtića provodi vjerski odgoj. Premda se taj broj može učiniti prilično visokim, valja napomenuti da se vjerski odgoj ne provodi u navedenim vrtićima za svu djecu, nego za pojedine skupine djece čiji su roditelji dali svoj pristanak, odnosno čiji su roditelji izabrali program vjerskog odgoja kao posebni program unutar vrtića. Osim navedenih podataka, treba istaknuti da se vjerski odgoj provodi i u 55 vrtića čiji su osnivači redovničke zajednice, te je tako obuhvaćeno još oko 3500 djece.« Sve to upućuje, kako naglašava dr. Pažin, »na nekoliko poteškoća s kojima se već duže susrećemo: stručno osoblje u pojedinim vrtićima nema razumijevanja, čak i odbija provođenje programa vjerskog odgoja; unatoč različitim akcijama, roditelji ne prepoznaju vrijednost takva programa te ga ne izabiru za svoju djecu; na zamolbe različitih institucija Hrvatske biskupske konferencije ili nad/biskupijskih katehetskih ureda svećenici, upravitelji župa, često se oglušuju glede promocije predškolskoga vjerskog odgoja i razgovora s roditeljima koji imaju mogućnost izbora vjerskog odgoja u dječjim vrtićima; inertnost društvene sredine, kao i negativna medijska propaganda, vrlo često su neprelazna prepreka u otkrivanju prave vrijednosti vjerskoga odgoja«. U tom smislu, nadamo se da će prilozi u ovom broju Vjesnika potaknuti sve župnike i vjeroučitelje da ukažu roditeljima koliko je važan obiteljski vjerski odgoj u ranom djetinjstvu, a osobito da ih potaknu da zatraže vjerski odgoj za svoje dijete u ustanovama predškolskog odgoja. S druge strane, važno je da i u našim župnim zajednicama zaživi redovita predškolska katehetska skupina. Neka i to postanu naši ciljevi u netom započetoj Godini vjere.n

753


Stopama sadašnjice

Temelj odgoja djece jest sama obitelj X Marin Srakić, nadbiskup

T

ema ovog broja našeg Vjesnika je »Vjerski odgoj u predškolskim ustanovama. Stanje i perspektive«. Tu temu prepuštamo stručnjacima koji se njome bave, a mi bismo posvetili pozornost nekim elementima odgoja djece u roditeljskom ozračju, kao nenadomjestivu vidu cjelokupnog odgoja u najranijem djetinjstvu. Naime, ne bi bilo od koristi inzistirati na vjerskom odgoju u predškolskim ustanovama, a u isto vrijeme zanemariti ulogu roditelja i cijele obitelji u procesu odgoja. a. Životna atmosfera – ozračje. Da bismo mogli dijete ispravno odgajati, u prvom redu njegovu savjest, od presudnog je značaja životno ozračje u kojem se dijete razvija. Ako savjest shvaćamo cjelovito, kao najintimniju jezgru i autentično središte osobe, a ne samo kao neku intelektualnu sposobnost, odmah možemo shvatiti kako je sve ono što pogoduje rastu i razvoju dječje osobe od velike važnosti i za odgoj savjesti. U prvom redu, valja istaknuti da dijete treba zaštititi topla, duboka i osobna ljubav roditelja i obitelji. Ljubav je srž cijelog ljudskog života i nenadomjestiv preduvjet pravoga ljudskog života. Dijete se doista može osjećati sretno tek u ozračju koje odiše ljubavlju, tek ako iskusi ljubav. Po ljubavi, ono doživljava da je prihvaćeno i da je dobrodošlo. Tako postupno razvija zdravo samopouzdanje i doživljava radost činiti dobro. U ljubavi dijete urasta u svijet istinske ljudske slobode i odgovornosti te istodobno doživljava i svoju vezanost na ono što je dobro i vrijedno. Ljubav u njemu budi osobne i etičke energije za ostvarivanje dobra, spontano i prirodno, i prije nego što počne refleksivno razmišljati. b. Od dobra k dobru. Odgoj djeteta treba ostvarivati polazeći od dobra i usmjeravanjem na dobro. Dobro treba zasjati u njegovim očima kao nešto lijepo i privlačno, tako da iskusi radost kad ga čini. Opomene da se čuva zla, te zabrane da ga ne čini, ne smiju mu se predočiti kao da su svrha samima sebi, nego tek kao upućivanje na dobro. Opomene da se ne približava granici i da se ne izlaže smrtnoj opasnosti ne smiju privući najveću pozornost djeteta, nego ga prije svega moraju voditi prema središtu moralnog života, da se raduje dobru, da ga zavoli i čini. Kad mu se predočava dobro koje mu valja činiti, ne smije to biti pozivanje na zakon i zakonsku obvezu, nego upućivanje na vrednotu koju treba ostvariti. Zakon i obveza koja iz njega proizlazi još uvijek nisu to dobro, nego tek granica koja zabranjuje ili poziv koji upućuje. c. Dobro motiviran odgoj. O radosti nad dobrim i ljubavi prema dobru ovisi i ispravno motiviranje. Dijete zacijelo još nije tako sposobno za istinsku i pravu motivaciju kao odrastao čovjek. Zato iznošenje motiva mora biti drukčije, snažnije prožeto osjećajima,

754

konkretnije u vidljivu obliku, osobnije u prenošenju vrednota. U djece je afektivni život presudan za cijeli njihov moralni život. Zato taj afektivni život treba tako hraniti i voditi da se kasnije, kad dijete odraste, ne mora srušiti i odbaciti kao djetinjarija i kič, nego da se može samo razvijati, pročišćavati, produbljivati i podupirati novim motivacijama. Zbog toga će upravo u afektivnom životu na religioznom području, u odnosu prema Bogu, Gospi i svetima, trebati pripaziti da sve ostane istinito, autentično i zdravo. d. Osjetljivost prema čvrstom i sigurnom moralnom redu. S oblikovanjem motiva te usmjeravanjem afektivnog života treba ujedno probuditi i osjećaj za čvrst i siguran moralni poredak. Dijete nikada ne smije steći dojam da je riječ o samovolji, hirovitosti, nestalnosti i relativizmu. Objektivni etički poredak kojega se svi, odrasli i djeca, moraju držati, a koji se konačno temelji na volji Boga koji nas ljubi, mora buditi dojam čvrstoće i sigurnosti, jasnoće i pouzdanosti, tako da pojedinci osjete kako ih zaštićuje i brani. Stoga treba već djetetu – dakako, shodno njegovoj mogućnosti shvaćanja – predočiti cijeli etički svijet, potičući u njemu smisao za cjelinu, osposobljavajući ga da shvati unutarnju istinu i dobrotu etičkog poretka u njegovoj cijelosti. Istina, dijete je još vrlo osjetljivo na čisto pozitivni i formalni autoritet. No, ako taj autoritet ne služi istini te ako se uvidom u stvarnost ne želi malo-pomalo učiniti suvišnim, dijete će lako steći dojam da se može činiti sve kako se kome svidi i kako tko subjektivno odluči te na osnovi toga oblikovati svoje zaključke. Zato će roditelji i odgajatelji morati neprestano razmišljati kakav se autoritet doista priznaje kao zdrav potporanj, a kad će, naprotiv, motivacija što se oslanja na formalni autoritet – posebno ako on uopće ne postoji – više škoditi negoli koristiti. e. Religiozni odgoj. Odgoj savjesti u djeteta morat će općenito biti izričito religiozan. Roditelji i odgajatelji morali bi neumorno iznositi djetetu volju Božju, našu povezanost s Bogom, život i rast u milosti, čim to ono bude moglo shvatiti. Nasljedovanje Krista, premda mu ga treba predočiti drukčijim slikama nego odraslima, veliko je obogaćenje i snažno produbljenje odgoja savjesti. Pritom ipak treba voditi računa o dvjema stvarima: prvo, treba mu udahnuti ispravnu i istinitu sliku o Bogu. Bog savjesti ne smije biti toliko Bog koji samo kontrolira čini li netko zlo, koji sitničavo bilježi svaki prekršaj, koji uvijek čeka u zasjedi da kao lovac zaskoči čovjeka. Naprotiv, mora biti dobri Bog, koji u svojoj očinskoj ljubavi intimno pozna čovjeka i kojega pokreću najbolje nakane prema čovjeku. Dobar dio odgoja djeteta stoji i pada s ispravnom slikom Boga. Osim toga, treba posebno paziti da se roditelji ispravno i smisleno pozivaju na Boga. Roditelji često znaju reći malom djetetu: »Bogo će te!« Bog se ne smije prizivati zbog svake sitnice, osobito ne zbog nečega što nema nikakve veze s moralnim redom, nego je navika, formalnost društvenog života, subjektivan ukus odraslih, tradicija ili javno mnijenje. Bog koji se poteže za svaku sitnicu, kao nekakav »deus ex machina«, začas postane majušan i djetinjast, te se ne uzima više ozbiljno.n 10-11/2012.


Otvorenje Godine vjere u Vatikanu Svečanim

euharistijskim slavljem na Trgu svetoga Petra 11. listopada, na 50. obljetnicu otvaranja Drugoga vatikanskog sabora i 20. obljetnicu objavljivanja Katekizma Katoličke Crkve, započela je Godina vjere. Euharistijsko slavlje predvodio je papa Benedikt XVI. U slavlju je sudjelovao i predsjednik Hrvatske biskupske konferencije, đakovačko-osječki nadbiskup Marin Srakić, u pratnji generalnog tajnika HBK mons. Enca Rodinisa i zamjenika generalnog tajnika HBK mons. Fabijana Svaline. Godina vjere završit će na svetkovinu Krista Kralja 24. studenoga 2013. U nedjelju, 7. listopada, započela je i XIII. opća redovna Biskupska sinoda na temu »Nova evangelizacija za prenošenje kršćanske vjere«, koja je potrajala do 28. listopada. U radu Sinode iz Hrvatske sudjelovali su zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić kao izabrani član, đakovačko-osječki pomoćni biskup Đuro Hranić kao izaslanik Hrvatske biskupske konferencije, i predsjednik Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica, karmelićanin o. Vinko Mamić, u svojstvu slušača.

Papina homilija na misi otvorenja Godine vjere S velikom radošću 50 godina od otvorenja Drugoga vatikanskog koncila započinjemo Godinu vjere, rekao je Papa na početku svoje homilije pozdravljajući Njegovu Svetost carigradskog patrijarha Bartolomeja I., canterburyjskog nadbiskupa Rowana Williamsa, patrijarhe i nadbiskupe istočnih katoličkih Crkava i predsjednike biskupskih konferencija. Godina vjere koju danas započinjemo vezana je uz čitav hod Crkve u posljednjih pedeset godina: od Koncila, preko učiteljstva sluge Božjega Pavla VI., koji je 1967. proglasio Godinom vjere, pa sve do Velikog jubileja dvijetisućite, kojom je blaženi Ivan Pavao II. ponovno predložio čitavom čovječanstvu Isusa Krista kao jedinog spasitelja, jučer, danas i uvijeke, rekao je Papa. Drugi vatikanski koncil, kazao je u nastavku homilije Papa, nije htio obrađivati temu vjere u nekom specifičnom dokumentu. Ipak, Koncil je bio potpuno nadahnut sviješću i želju da se mora, takoreći, ponovno uroniti u Kristovo otajstvo, da bi ga se moglo iznova djelotvorno ponuditi suvremenom čovjeku. U tom kontekstu, Papa je podsjetio na riječi sluge Božjega Pavla VI. koji je dvije godine nakon Koncila izjavio da »premda Koncil ne govori izravno o vjeri, govori o njoj na svakoj stranici, pri10-11/2012.

znaje njezin vitalni i nadnaravni karakter i gradi na njoj svoja učenja. Dovoljno se prisjetiti (nekih) koncilskih tvrdnji (...) pa da se shvati bitnu važnost koju Koncil, dosljedno učiteljskoj tradiciji Crkve, pridaje vjeri, pravoj vjeri, onoj koja ima za izvor Krista i za prijenosnika Crkvu«. Na Koncilu je, istaknuo je Papa, postojala dirljiva težnja da danas, u našem dobu, vjera zablista u svoj svojoj istini i ljepoti, a da je se pritom ne žrtvuje sadašnjosti niti drži vezanom uz prošlost: u vjeri odjekuje vječno prisutni Bog, koji nadilazi vrijeme, a ipak nam ga je moguće prihvatiti samo u našem neponovljivom danas. Zato smatram da je najvažnije, osobito u jednoj prigodi kao što je ova, oživjeti u čitavoj Crkvi tu pozitivnu napetost, tu težnju ponovno navijestiti Krista suvremenom čovjeku. Ali kako taj nutarnji poticaj na novu evangelizaciju ne bi ostao samo ideal i kako se ne bi stvaralo konfuziju, potrebno je da se ona oslanja na konkretni i precizni temelj, a taj su temelj dokumenti Drugog vatikanskog koncila u kojima je ona našla svoj izraz. Zbog toga sam više put insistirao na nužnosti da se vratimo, tako reći, »slovu« Koncila – to jest njegovim tekstovima – da bismo pronašli također autentični duh, i ponavljao da se prava baština Drugoga vatikanskog koncila nalazi u njima. Referiranje na dokumente štiti od ekstrema anakronističkih nostalgija i srljanja u budućnost, i omogućuje otkriti novost u kontinuitetu. Koncil nije izmislio ništa novoga kao građu vjere, niti je htio zamijeniti ono što je staro. Prije je bio zaokupljen time da se ista vjera i dalje živi danas, da nastavi biti jedna živa vjera u svijetu koji se mijenja. Onu autentičnu impostaciju, koju je blaženi Ivan XXIII. htio dati koncilu, mi možemo ostvarivati tijekom ove Godine vjere, u sklopu jednog te istog hoda Crkve koja želi produbiti polog vjere koju joj je Krist povjerio. Koncilski su oci htjeli predstaviti vjeru na djelotvoran način; i ako su se otvorili s povjerenjem dijalogu sa suvremenim svijetom to je zato jer su bili sigurni u svoju vjeru, u čvrstu stijenu na kojoj počivaju, rekao je Papa. Ako Crkva danas predlaže novu Godinu vjere i novu evangelizaciju, to nije zato da obilježi jednu obljetnicu, već zato što za tim postoji potreba, još i više no prije pedeset godina! A odgovor koji treba dati na tu potrebu isti je onaj koji su dali pape i koncilski oci i koji je sadržan u njihovim dokumentima. U ovim je desetljećima, nastavio je Papa, uzela maha duhovno »opustošenje«. Što bi značio život, svijet

839


bez Boga, u doba Koncila se moglo znati već iz nekih tragičnih stranica povijesti, ali danas to nažalost vidimo svakoga dana oko nas. Praznina se raširila posvuda. Ali upravo polazeći od iskustva te pustinje, od te praznine možemo iznova otkriti radost vjerovanja, njezinu bitnu važnost za nas muškarce i žene. U pustinji se iznova otkriva vrijednost onoga što je bitno za život; tako u suvremenom svijetu postoje nebrojeni znaci, često izraženi na implicitan ili negativan način, žeđi za Bogom, posljednjim smislom života. A u pustinji postoji potreba prije svega za ljudima vjere koji, samim svojim životom, pokazuju put prema Obećanoj zemlji i tako održavaju budnom nadu. Življena vjera otvara srce Božjoj milosti koja oslobađa od pesimizma. Danas više no ikada evangelizirati znači svjedočiti jedan novi, od Boga preobražen život i tako pokazati put, rekao je Papa predstavivši slikovito Godinu vjere kao putovanje u pustinjama suvremenog svijeta na koje treba ponijeti samo ono osnovno: ni štapa, ni torbe, ni kruha, ni novca, ni dvije haljine – kao što kaže Gospodin apostolima šaljući ih u misiju – već Evanđelje i vjeru Crkve, koje su dokumenti Drugog vatikanskog koncila svijetli izraz, jednako kao što je to i Katekizam Katoličke Crkve, objavljen prije dvadeset godina. Neka Djevica Marija sja uvijek kao zvijezda na putu nove evangelizacije. Neka nam pomogne provoditi u djelo poticaj apostola Pavla: »Riječ Kristova neka u svem bogatstvu prebiva u vama! U svakoj se mudrosti poučavajte i urazumljujte! Psalmima, hvalospjevima, pjesmama duhovnim od srca pjevajte hvalu Bogu! I sve što god riječju ili djelom činite, sve činite u imenu Gospodina Isusa, zahvaljujući Bogu Ocu po njemu!«, rekao je Papa na kraju svoje homilije.

Hodočašće po pustinjama suvremenog svijeta Godina vjere, koju je papa Benedikt XVI. točno na pedesetu obljetnicu početka Drugog vatikanskog sabora, svečano otvorio u nazočnosti 260 sinodskih otaca, predstavnika svih biskupskih konferencija i redovničkih zajednica, carigradskog patrijarha Bartolomeja I., primasa anglikanske Crkve Rowana Williamsa i patrijarha većine katoličkih istočnih Crkvi, nije neki jednostavan događaj njegova pontifikata. To je u nekom smislu središte i poruka njegove osmogodišnje papinske službe. Već je 2009. godine uputio biskupima pismo o ukidanju ekskomunikacije četvorice biskupa koje je zaredio šizmatički biskup Lefebvre, u kojem iznosi kako je vjera ugrožena u mnogim krajevima te bi se mogla ugasiti. Problem je u ovom trenutku naše povijesti da je Bog nestao s ljudskog obzorja. To su oštre riječi, kojima je Papa opisao dramatično vjersko stanje u svijetu, koji se više zanima za skandale u Vatikanu i za cr-

840

kvenu hijerarhiju, nego li za naviještanje Evanđelje, jer ono nije iluzija, već istina na kojoj je pametno i razborito graditi vlastiti život. Ako Crkva predlaže novu Godinu vjere i novu evangelizaciju, to nije da bi odala priznanje nekoj obljetnici, već zbog toga, jer je to potrebno, čak i više nego li prije 50 godina, pojasnio je Sveti Otac u propovijedi i primijetio kako se tijekom proteklih desetljeća »duhovna pustinja« proširila. Polazeći upravo od tog pustinjskog iskustva, možemo – prema njegovim riječima – ponovno otkriti radost vjerovanja, njegovu životnu važnost za čovjeka. Papa ističe kako u suvremenom svijetu ima bezbrojnih otvorenih i prikritih znakova o žeđi za Bogom, kao posljednjim smislom života. U toj pustinji potrebni su ljudi vjere, koji će svojim životom pokazati put prema obećanoj Zemlji i tako održati živu nadu. Sveta je godina – prema riječima pape Ratzingera – hodočašće po pustinjama suvremenog svijeta tijekom kojega treba sa sobom ponijeti samo ono najbitnije, a to je, kao što potvrđuju saborski dokumenti i Katekizam Katoličke Crkve, »Evanđelje i vjera Crkve«. Primijetio je kako su se i za vrijeme koncila vodile žive rasprave, u kojima je i on sudjelovao, kako bi ponovno zablistala istina i ljepota vjere, a da ju se pritom ne žrtvuje pred potrebama sadašnjosti niti veže na prošlost. Stoga treba uvijek iznova vratiti se koncilskim dokumentima kako bi se pronašlo istinski duh nove evangelizacije. Ti dokumenti sprečavaju – prema uvjerenju teologa Ratzingera - čežnje za ekstremnim anakronističkim nostalgijama i neopreznim trkama naprijed te omogućavaju prihvaćanje novine kontinuiteta. Koncil nije izmislio ništa nova na području vjere, niti je htio zamijeniti staro s novim. Koncil je nastojao oživjeti vjeru kako bi postala živa vjera u svijetu koji se mijenja. Koncilski su oci nastojali – prema Papinim riječima – prikazati vjeru djelotvorno. Ako su se s povjerenjem otvorili dijalogu s modernim svijetom, učinili su to, jer su bili sigurni u svoju vjeru, rekao je Papa. Papa Benedikt je, poput Pavla VI. na kraju Koncila, tijekom današnjeg euharistijskog slavlja predao poruku vladarima, znanstvenicima, umjetnicima, ženama, radnicima, iseljenicima, siromašnima i obiteljima kojima je u prometnim nesrećama stradala rodbina. Poruke su predane najrazličitijim ljudima, pa čak i onima koji žive daleko od Crkve. To su »Benediktove snage«, koje bi se trebale suočiti sa sekulariziranim duhom današnjeg vremena i omogućiti da kršćani postanu ponovno većina u Europi i u svijetu ili kako stoji u Evanđelju: kvasac, svjetlo i sol svijeta. Među sudionicima misnoga slavlja bilo je i 16 biskupa koji su osobno sudjelovali na Drugome vatikanskom koncilu, a koristio se isti stalak za čitanje, kao i Biblija kojom se služilo prije 50 godina na Koncilu. IKA 10-11/2012.


Dekret Apostolske pokorničarne o potpunom oprostu Za

dan pedesete obljetnice svečanog otvorenja Drugoga ekumenskog vatikanskog koncila, kojemu je blaženi Ivan XXIII. »dodijelio kao glavnu zadaću bolje čuvati i predstaviti dragocjeni poklad kršćanskog nauka, kako bi ga se učinilo dostupnijim Kristovim vjernicima i svim ljudima dobre volje« (Ivan Pavao II., Apost. konst. Fidei depositum, 11. listopada 1992.: AAS, 86 [1994.] 113), Vrhovni Svećenik Benedikt XVI. odredio je početak Godine koja će osobito biti posvećena ispovijedanju prave vjere i njezinu ispravnu tumačenju, čitanjem ili, još bolje, pobožnim razmatranjem koncilskih dokumenata i članaka Katekizma Katoličke Crkve, koji je blaženi Ivan Pavao II. objavio trideset godina od početka Koncila, s jasnom nakanom »potaknuti vjernike na bolje prianjanje uz njega i promicanje njegovog poznavanja i primjene« (Isto, 114). Već godine Gospodnje 1967., u spomen na devetnaest stoljeća mučeništva apostola Petra i Pavla, sličnu Godinu vjere proglasio je sluga Božji Pavao VI., »kako bi potvrdio u svečanoj ispovijesti vjere kako bitni sadržaji koji već vjekovima čine baštinu svih vjernika trebaju biti potvrđeni, shvaćeni i produbljivani na uvijek nov način kako bi se pružalo svjedočanstvo u skladu s povijesnim prilikama koje su različite od negdašnjih« (Benedikt XVI., Apost. pismo Porta fidei, br. 4). U ovo naše vrijeme vrlo dubokih promjena, kojima je izloženo čovječanstvo, Sveti Otac Benedikt XVI. proglašavanjem ove druge Godine vjere kani pozvati Božji narod, čiji je sveopći Pastir, kao i braću biskupe čitavog svijeta, »da se pridruže Petrovu nasljedniku u vrijeme duhovne milosti koje nam Gospodin daje, da bismo se spomenuli dragocjenog dara vjere« (Isto, br. 8). Svim vjernicima bit će dana »prilika ispovijedati vjeru u Uskrslog Gospodina… u katedralama i u crkvama u cijelom svijetu; u (njihovim) kućama i u (njihovim) obiteljima, tako da svatko uzmogne osjetiti snažnu potrebu bolje upoznati i budućim naraštajima prenositi neprolaznu vjeru. Redovničke zajednice, jednako kao i župne zajednice, kao i sve stare i nove crkvene stvarnosti, zacijelo će u ovoj Godini znati iznaći način da javnom učine ispovijest Vjerovanja« (Isto). Osim toga, svi vjernici, pojedinačno i zajednički, bit će pozvani davati otvoreno svjedočanstvo vlastite vjere pred drugima u posebnim okolnostima svakodnevnog života: »sama društvena narav čovjeka traži da čovjek unutarnje vjerske čine izrazi na izvanjski način, da u vjerskoj stvari saobraća s 10-11/2012.

drugima, da svoju religiju ispovijeda na društveni način« (Deklaracija Dignitatis humanae, 7. prosinca 1965.; hrv. prijevod iz: Drugi vatikanski koncil, Dokumenti, KS, str. 473). Budući da se prije svega radi o produbljivanju u najvišem stupnju – koliko je moguće na ovoj zemlji – svetosti života i, prema tome, o postizanju, u najvišem stupnju, čistoće duše, od velike koristi bit će veliki dar oprosta, koji Crkva, na temelju vlasti dodijeljene joj od Krista, pruža svima onima koji, da bi ga zadobili, uz obvezne odredbe izvrše i posebne propise. »Oprostom – učio je Pavao VI. – Crkva, koristeći svoju vlast poslužiteljice otkupljenja izvršenog od Krista Gospodina, prenosi vjernicima sudjelovanje ove Kristove punine u zajedništvu Svetih, pružajući im u najširoj mjeri sredstva za postizanje spasenja« (Apost. pismo Apostolorum limina, 23. svibnja 1974.: AAS, 66 [1974.] 289). Tako se očituje »blago Crkve«, čije »daljnje umnažanje čine i zasluge Blažene Majke Božje i svih izabranih, od prvog do posljednjeg pravednika« (Klement VI., Bula Unigenitus Dei Filius, 27. siječnja 1343.). Apostolska pokorničarna, koja ima dužnost uređivati ono što se odnosi na podjeljivanje i primjenu oprosta, kao i poticati duh vjernika na ispravno poimanje i gajenje pobožne želje za njegovim zadobivanjem, uz potporu Papinskog vijeća za promicanje nove evangelizacije, u pozornom razmatranju Note s pastoralnim smjernicama za Godinu vjere Kongregacije za nauk vjere, u svrhu zadobivanja dara oprosta tijekom Godine vjere, utvrdila je sljedeće odredbe, izdane u suglasnosti s nakanom Vrhovnog Svećenika, da bi se vjernike više potaknulo na poznavanje i ljubav prema nauku Katoličke Crkve, kako bi iz njega postigli što obilnije duhovne plodove. Tijekom čitave Godine vjere, to jest od 11. listopada 2012. pa sve do uključivo 24. studenoga 2013., moći će zadobiti potpuni oprost od vremenitih kazni za vlastite grijehe, podijeljen po Božjem milosrđu, koji se može namijeniti za duše preminulih vjernika, svaki pojedini vjernik koji se iskreno pokaje, propisno ispovijedi, sakramentalno pričesti, i koji izmoli molitve na nakane Vrhovnog Svećenika, i to: a) svaki puta kada sudjeluje na najmanje tri propovijedi tijekom Svetih misija, ili na najmanje tri predavanja o Dokumentima Drugoga vatikanskog koncila i o člancima Katekizma Katoličke Crkve, u bilo kojoj crkvi ili prikladnom mjestu; b) svaki puta kada u obliku hodočašća posjeti papinsku baziliku, kršćanske katakombe, katedralnu crkvu, sveto mjesto određeno od mjesnog

841


ordinarija za Godinu vjere (npr. među manjim bazilikama i svetištima posvećenima Blaženoj Djevici Mariji, svetim apostolima i svetim zaštitnicima) i ondje sudjeluje na nekom svetom obredu ili se barem kroz neko prikladno vrijeme zadrži u sabranosti s pobožnim razmatranjima, završavajući molitvom Oče naš, Ispovijesti vjere u bilo kojem odobrenom obrascu, zazivima Blaženoj Djevici Mariji i, ovisno o slučaju, svetim apostolima i zaštitnicima; c) svaki puta kada, u dane određene od mjesnog ordinarija za Godinu vjere (npr. na Gospodnje svetkovine, na svetkovine Blažene Djevice Marije, na blagdane svetih apostola i zaštitnika, na Katedru sv. Petra), u bilo kojem svetom mjestu sudjeluje na svečanom euharistijskom slavlju ili liturgiji časova, dodajući Ispovijest vjere u bilo kojem odobrenom obrascu; d) na dan, slobodno izabran tijekom Godine vjere, za pobožni posjet krstionici ili drugom mjestu, na kojem je primio sakrament krštenja, ako obnovi krsna obećanja u bilo kojoj odobrenoj formuli. Dijecezanski i eparhijski biskupi te oni koji su po pravu njima izjednačeni, na najprikladniji dan tog vremena, u prigodi glavnog slavlja (npr. 24. studenoga 2013., na svetkovinu Isusa Krista, Kralja svega stvorenja, kojom se zaključuje Godina vjere) moći će podijeliti papinski blagoslov s potpunim oprostom, koji mogu zadobiti svi vjernici koji taj blagoslov pobožno prime. Vjernici koji se iskreno pokaju, a koji neće moći sudjelovati na svečanim slavljima iz ozbiljnih razloga (kao, prije svega, sve redovnice koje žive u samostanima u trajnoj klauzuri, anakoreti i pustinjaci, zatvorenici, stare osobe, bolesnici, kao i oni koji u bolnici ili drugim lječilišnim mjestima trajno skrbe o bolesnicima…), zadobit će potpuni oprost, pod jednakim uvjetima, ako, duhom i mislima povezani s prisutnim vjernicima, osobito u trenucima u kojima se riječi Vrhovnog Svećenika ili dijecezanskih biskupa budu prenosile putem televizije

i radija, izmole u vlastitoj kući ili tamo gdje ih zapriječenost zatekne (npr. u kapeli samostana, u bolnici, u ustanovi za skrb, u zatvoru…) Oče naš, Ispovijest vjere u bilo kojem odobrenom obrascu, i druge molitve u skladu sa svrhom Godine vjere, prikazujući svoja trpljenja ili nevolje vlastitog života. Kako bi pristup sakramentu pokore i zadobivanju božanskog oproštenja po vlasti Ključeva bio pastoralno olakšan, mjesni su ordinariji pozvani kanonicima i svećenicima koji će u katedralama i crkvama određenima za Godinu vjere ispovijedati vjernike, podijeliti povlastice ograničene za unutrašnje područje, za vjernike istočnih Crkava, u skladu s kan. 728 § 2. CCEO-a, a u slučaju eventualne rezerve, s kan. 727, osim, kako je očito, za slučajeve navedene u kan. 728 § 1.; za vjernike Latinske Crkve, povlastice u skladu s kan. 508 § 1. CIC-a. Ispovjednici, nakon što upozore vjernike na težinu grijeha kojima je pridržana rezerva ili cenzura, odredit će prikladne sakramentalne pokore, takve da ih se, što je više moguće, dovede do čvrstog pokajanja i, ovisno o prirodi slučaja, naložiti im naknadu eventualnih skandala i šteta. Pokorničarna toplo poziva preuzvišene biskupe, kao nositelje trostruke službe (munus) poučavanja, upravljanja i posvećivanja, da vode brigu o jasnom tumačenju ovdje iznijetih načela i odredbi za posvećivanje vjernika, na osobit način vodeći računa o okolnostima mjesta, kulture i tradicija. Kateheza, prilagođena naravi svakog pojedinog naroda, moći će jasnije i s većom živošću predložiti razumu i čvršće i dublje ukorijeniti u srca želju za ovim jedinstvenim darom, postignutim po zaslugama posredovanja Crkve. Ovaj Dekret ima valjanost samo za Godinu vjere. Neovisno o bilo kakvoj protivnoj odredbi. Dano u Rimu, u sjedištu Apostolske pokorničarne, 14. rujna 2012., na Uzvišenje sv. Križa. Manuel kard. Monteiro de Castro, viši pokorničar Mons. Krzysztof Nykiel, regent

Sućut predsjednika HBK u povodu smrti Borisa Šprema u svoje osobno ime, izražavam iskrenu kršćansku U povodu smrti predsjednika Hrvatskoga sa- isućut, popraćenu molitvom za pokojnika. Ujedno

bora, gospodina Borisa Šprema, predsjednik Hrvatske biskupske konferencije, đakovačko-osječki nadbiskup Marin Srakić, uputio je izraze sućuti vršitelju dužnosti predsjednika Hrvatskog sabora, gospodinu Josipu Leki: »Povodom smrti gospodina Borisa Šprema, predsjednika Hrvatskoga sabora, u ime članova Hrvatske biskupske konferencije,

842

izražavam iskrenu sućut i njegovoj cijenjenoj obitelji, rodbini, prijateljima i svim suradnicima. Molim Gospodina da ništa od onoga dobroga što je učinio ne propadne, a da svima koji su ožalošćeni njegovom smrću udijeli utjehu i mir. Tiskovni ured HBK

10-11/2012.


Poruka Božjem narodu s XIII. opće redovne Biskupske sinode, Rim, 7.-28. listopada 2012. Draga braćo i sestre, milost vam i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista (Rim 1, 7). Mi biskupi iz čitavoga svijeta, okupljeni na poziv Rimskog biskupa pape Benedikta XVI. da razmišljamo o »novoj evangelizaciji za prenošenje kršćanske vjere«, prije nego ćemo se vratiti svojim krajevnim Crkvama, želimo se obratiti svima vama, da bismo podržali i usmjerili služenje evanđelju u raznim sredinama u kojima se Crkva danas nalazi i daje svoje svjedočanstvo.

1. Poput Samarijanke na zdencu Neka nam u tome bude vodilja jedan tekst iz Evanđelja: riječ je o Isusovu susretu sa Samarijankom (usp. Iv 4, 5-42). Nema muškarca ili žene koji se u svom životu nije jednom našao, poput te žene Samarijanke, praznog krčaga pored zdenca, u nadi da će naći ispunjenje najdublje želje svog srca, koje je jedino kadro dati puni smisao životu. Danas se čovjeku nudi mnogo zdenaca da u njih zagrabi i utaži svoju žeđ, ali ih treba znati razlikovati kako bi se izbjeglo onečišćene vode. Moramo svoje traženje pravilno usmjeriti, kako ne bismo postali žrtvom razočaranja koje može biti pogubno po nas. Poput Isusa na zdencu Sihar, i Crkva se osjeća dužnom sjesti uz muškarce i žene ovog doba. Ona želi uprisutniti Gospodina u njihovu životu tako da ga mogu susresti, jer je jedino njegov Duh voda koja daje pravi i vječni život. Jedino je Isus kadar duboko proniknuti naše srce i otkriti nam istinu o nama: Kazao mi je sve što sam počinila, priznaje žena svojim sugrađanima. A ta riječ navještaja, s kojom ruku pod ruku ide pitanje koje otvara vjeri: Da to nije Krist? pokazuje kako svaki onaj koji je primio novi život iz susreta s Isusom, ne može a da i sam ne postane navjestitelj istine i nade za druge. Obraćena grešnica postaje glasnicom spasenja i dovodi Isusu čitav grad. S prihvaćanja svjedočanstva, ljudi će prijeći na osobno iskustvo susreta: Sada više ne vjerujemo zbog tvoga kazivanja; ta sami smo čuli i znamo: ovo je uistinu Spasitelj svijeta.

2. Nova evangelizacija Voditi muškarce i žene našeg doba Isusu, susretu s njime, prijeka je potreba koja je prisutna u svim krajevima svijeta, onima drevne i onima nedavne evangelizacije. Posvuda se, naime, osjeća potreba ponovno oživjeti vjeru kojoj prijeti opasnost da potamni u kulturnim okruženjima koja priječe njezino ukorjenjivanje u životu ljudi i njezinu prisutnost u 10-11/2012.

društvu, jasnoću njezinih sadržaja i odgovarajuće plodove. Nije riječ o tome da se sve počinje ispočetka, već o tome da se priključimo višestoljetnom naviještanju evanđelja s istom onom apostolskom odvažnošću svetoga Pavla, koji je išao čak tako daleko da je rekao: Jao meni ako evanđelja ne navješćujem (1 Kor 9, 16). Tijekom čitave povijesti, koja seže od prvih stoljeća kršćanske ere do danas, evanđelje je izgrađivalo zajednice vjernika u svim dijelovima svijeta. Bile one male ili velike, te su zajednice plod predanosti naraštajâ Isusovih svjedoka – misionara i brojnih mučenika – kojih se sa zahvalnošću sjećamo. Društvene, kulturno-ekonomske, političke i vjerske promjene pozivaju nas na nešto novo: živjeti na obnovljeni način naše zajedničko iskustvo vjere i navještaja, putem evangelizacije koja je nova u svom žaru, metodama i izrazima (Ivan Pavao II., Govor na XIX. skupštini CELAM-a, Port-au-Prince, 9. ožujka 1983., br. 3), kao što je rekao Ivan Pavao II. Papa Benedikt XVI. podsjetio je pak da je ona upravljena u prvom redu onima koji su se, iako kršteni, udaljili od Crkve i žive kao da nisu kršćani […], da bi se tim osobama pomoglo ponovno susresti Gospodina, koji jedini ispunjava naš život dubokim smislom i mirom; i da bi se potpomoglo ponovno otkrivanje vjere, izvora milosti koji donosi radost i nadu u živote ljudi, obitelji i društva (Benedikt XVI., Homilija na euharistijskom slavlju prigodom svečanog otvorenja XIII. opće redovne Biskupske sinode, Rim, 7. listopada 2012.).

3. Osobni susret s Isusom Kristom u Crkvi Prije nego išta kažemo o oblicima koje mora poprimiti ta nova evangelizacija, osjećamo potrebu da vam, s dubokim uvjerenjem, poručimo kako je za vjeru od presudne važnosti uspostavljanje odnosa s Isusom, koji preuzima inicijativu u tome susretu. Djelo nove evangelizacije sastoji se u tome da se, nerijetko smetenom i zbunjenom, srcu i umu muškaraca i žena našega doba, a prije svega nama samima, ponovno predstavi ljepotu i neprolaznu novost susreta s Kristom. Sve vas pozivamo da promatrate lice Gospodina Isusa Krista, da uđete u otajstvo njegova života, darovanog za nas na križu, ponovno potvrđena u njegovu uskrsnuću od mrtvih kao dar Oca, nama objavljena po Duhu Svetom. U Isusovoj se osobi otkriva otajstvo ljubavi Boga Oca prema čitavoj ljudskoj obitelji. On nas nije htio prepustiti na milost i nemilost našoj lažnoj autonomiji, već nas je pomirio sa sobom u novom savezu ljubavi.

843


Crkva je prostor koji Krist nudi u povijesti, gdje ga možemo susresti, jer joj je on povjerio svoju riječ, krst po kojem postajemo djeca Božja, svoje Tijelo i svoju Krv, milost opraštanja grijeha, osobito u sakramentu pomirenja, iskustvo zajedništva koje je odraz otajstva samog Presvetog Trojstva, snagu Duha Svetoga koji rađa ljubav prema svima. Moramo stvoriti gostoljubive zajednice u kojima će svi marginalizirani naći svoj dom, konkretna iskustva zajedništva koja će neodoljivom snagom ljubavi – Vidi kako se ljube! (Tertulijan, Apologija, 39, 7) – privući razočarani pogled suvremenog čovječanstva. Ljepota vjere mora posebno blistati u bogoslužnim činima, a nadasve u nedjeljnoj euharistiji. Upravo se u liturgijskim slavljima Crkva, naime, pokazuje kao Božje djelo i otkriva, u riječima i gestama, značenje evanđelja. Na nama je učiniti danas iskustvo Crkve stvarno dostupnim, umnožiti zdence na kojima su žedni muškarci i žene pozvani susresti Isusa, pružati oaze u pustinjama života. To je zadaća kršćanskih zajednica i, u njima, svakog Gospodinova učenika pojedinačno: svakome je povjereno nezamjenjivo svjedočanstvo, kako bi evanđelje moglo ući u život sviju. To zahtijeva od nas svetost života.

4. Prigode za susret s Isusom i slušanje Svetog pisma Netko će se zapitati kako sve to ostvariti. Ne trebamo izmišljati nove strategije, gotovo kao da bi evanđelje bilo proizvod koji treba plasirati na tržište religija, već trebamo ponovno otkriti načine na koje je Isus pristupao osobama i pozivao ih, da bismo te iste načine primijenili u današnjim okolnostima. Sjetimo se, primjerice, kako je Isus Petra, Andriju, Jakova i Ivana pozvao usred posla, kako je Zakeja puka radoznalost dovela do topline zajedničkog stola s Učiteljem, kako ga je rimski satnik tražio da ozdravi njemu dragu osobu, kako ga je slijepac od rođenja nazvao osloboditeljem od njegove marginaliziranosti, kako su Marta i Marija za gostoljubivost svoga doma i srca bili nagrađeni njegovom prisutnošću. Listajući stranice Evanđeljâ i dijelove Svetog pisma u kojima su opisana misijska iskustva apostolâ u ranoj Crkvi, možemo otkriti razne načine i okolnosti u kojima su se životi ljudi otvorili Kristovoj prisutnosti. Često čitanje Svetog pisma, prosvijetljeno crkvenom tradicijom koja nam ga je predala i koja je njegov autentični tumač, nije samo nužno za upoznavanje samog sadržaja evanđelja, to jest Isusove osobe u kontekstu povijesti spasenja, nego pomaže također otkriti prigode za susret s njim kao i evanđeoske pristupe ukorijenjene u temeljne dimenzije čovjekova

844

života: obitelj, rad, prijateljstvo, razne vrste siromaštva i životnih kušnji, i drugo. 5. Evangelizirati sebe same i biti spremni na obraćenje Ne bismo, međutim, nikada smjeli smatrati da je nova evangelizacija nešto što se ne tiče nas osobno. Ovih su dana biskupi u više navrata digli svoj glas da podsjete kako Crkva, da bi mogla evangelizirati svijet, mora prije svega sama slušati Božju riječ. Poziv na evangelizaciju pretvara se u poziv na obraćenje. Iskreno osjećamo da se ponajprije mi sami moramo obratiti Kristovoj snazi, Njemu koji jedini može sve učiniti novim, prije svega naše siromašne živote. Moramo s poniznošću prepoznati da se siromaštva i slabosti Isusovih učenika, navlastito njegovih službenika, teško odražavaju na vjerodostojnost te misije. Sigurno da smo svjesni – u prvom redu, mi biskupi – da nećemo nikada moći biti na visini svoga poziva, upućenog nam od Gospodina, i poslanja da naviještamo njegovo evanđelje svim narodima. Svjesni smo da moramo ponizno priznati vlastitu ranjivost u ranama povijesti i bez oklijevanja priznati naše osobne grijehe. Uvjereni smo, međutim, da Duh Gospodnji može svojom snagom obnoviti svoju Crkvu i učiniti njezine halje blistavima i sjajnima, samo ako dopustimo da nas on oblikuje. Pokazuju to životi svetaca, pa stoga njihov život i njihov spomen predstavljaju povlašteno oruđe nove evangelizacije. Kada bi ta obnova ovisila isključivo o nama, tada bi postojali ozbiljni razlozi za sumnju u njezin uspjeh. Ali obraćenje u Crkvi, kao i evangelizacija, nema za glavne aktere nas siromašne ljude, već samog Duha Gospodinova. Tu se krije naša snaga i naša sigurnost da zlo neće nikada imati posljednju riječ, ni u Crkvi ni u povijesti: Neka se ne uznemiruje vaše srce i neka se ne straši, rekao je Isus svojim učenicima (Iv 14, 27). Djelo nove evangelizacije počiva na tom ozbiljnom uvjerenju. Mi se uzdamo u nadahnuće i snagu Duha Svetoga, koji će nas poučiti što nam je reći i što činiti i u najtežim trenucima. Naša je dužnost, stoga, strah pobijediti vjerom, poniženje nadom, ravnodušnost ljubavlju.

6. Otkriti nove mogućnosti za evangelizaciju u današnjem svijetu Ta ozbiljna hrabrost utječe također na način na koji gledamo na današnji svijet. Ne damo se zastrašiti okolnostima vremena u kojima živimo. Naš je svijet pun proturječja i izazova, ali je i nadalje Božje stvorenje. Svijet je ranjen zlom, ali Bog ga još uvijek ljubi. To je njegovo polje u kojem se Božju riječ može ponovno sijati tako da može ponovno uroditi plodom. 10-11/2012.


Nema mjesta pesimizmu u glavama i srcima onih koji znaju da je njihov Gospodin pobijedio smrt i da njegov Duh snažno djeluje u povijesti. Pristupamo tome svijetu s poniznošću, ali također s odlučnošću koju pruža sigurnost da će istina na kraju pobijediti. Želimo vidjeti u svijetu Božji poziv da svjedočimo njegovo ime. Naša je Crkva živa, i s izazovima koje donosi povijest suočava se hrabrošću vjere i svjedočenjem brojnih svojih sinova i kćeri. Znamo da u svijetu moramo voditi tešku borbu protiv Vrhovništava, protiv Vlasti, protiv zlih duhova (Ef 6, 12). Ne krijemo probleme koje ti izazovi nameću, ali nas oni ne plaše. To vrijedi nadasve za fenomen globalizacije koji za nas mora biti prilika za širenje prisutnosti evanđelja. Usprkos teškim trpljenjima koje sa sobom nose, zbog čega selioce prigrljujemo kao svoju braću, migracije su jednako tako, kao što su to bile i nekoć, prigode za širenje vjere i zajedništva u svojim različitim oblicima. Sekularizacija, ali također kriza izazvana hegemonijom politike i države, traže od Crkve da premisli vlastitu prisutnost u društvu, nipošto je se ne odričući. Mnogi i uvijek novi oblici siromaštva otvaraju nove mogućnosti za karitativnu službu: naviještanje evanđelja obvezuje Crkvu da bude sa siromašnima i, poput Isusa, preuzme na sebe teret njihovih trpljenja. I u najžešćim oblicima ateizma i agnosticizma osjećamo da možemo prepoznati – premda u proturječnim oblicima – ne prazninu, već čežnju, očekivanje koje očekuje jedan primjeren odgovor. U suočavanju s pitanjima koje prevladavajuće kulture postavljaju vjeri i Crkvi, obnavljamo svoje pouzdanje u Gospodina, uvjereni da je i u tim kontekstima evanđelje svjetlonoša i da može ozdraviti svaku čovjekovu slabost. Nismo mi ti koji vodimo djelo evangelizacije, već je to Bog, kao što nas je to podsjetio Papa: Prva riječ, prava inicijativa, pravo djelovanje dolazi od Boga, i tek kada smo uključeni u tu Božju inicijativu, tek kada ponizno molimo tu Božju inicijativu, možemo i mi postati – s njim i u njemu – vjerovjesnici (Benedikt XVI., Meditacija na prvom općem zasjedanju XIII. opće redovne Biskupske sinode, Rim, 8. listopada 2012.).

7. Evangelizacija, obitelj i posvećeni život Još od prve evangelizacije prenošenje vjere s koljena na koljeno našlo je svoje prirodno okruženje u obitelji, gdje žene igraju posebnu ulogu, čime se nipošto ne želi umanjiti lik i odgovornost oca. Brigom koju svaka obitelj posvećuje rastu svojih mlađih članova, djeci se usađuju u srce znakovi vjere, prenose im se osnovne istine, poučava ih se molitvi, svjedoče im se plodovi ljubavi. Unatoč različitosti zemljopisnih, kulturnih i društvenih situacija iz kojih dolaze, svi biskupi na Sinodi iznova su potvrdili tu bitnu ulo10-11/2012.

gu obitelji u prenošenju vjere. Nova je evangelizacija nezamisliva bez svijesti o posebnoj odgovornosti prema naviještanju evanđelja obiteljima i pružanju potpore obiteljima u odgojnoj zadaći. Ne zanemarujemo činjenicu da je današnja obitelj, koja počiva na braku muškarca i žene, po kojem postaju jedno tijelo (Mt 19, 6) otvoreno životu, posvuda pogođena krizom. Okružena je modelima života koji je kažnjavaju i zapostavljena od politikâ onog društva čija je također osnovna stanica. Ni same crkvene zajednice ne poštuju uvijek njezine ritmove i ne podupiru je u njezinim zadaćama. Upravo nas to, međutim, potiče da ustvrdimo kako moramo posebnu brigu posvetiti obitelji i njezinu poslanju u društvu i Crkvi, razvijajući posebne projekte praćenja osoba prije i nakon ženidbe. Želimo također izraziti svoju zahvalnost brojnim kršćanskim parovima i obiteljima koji svojim svjedočanstvom pokazuju svijetu iskustvo zajedništva i služenja koje je sjeme društva u kojem će biti više bratstva, ljubavi i mira. Sjetili smo se i onih čije obiteljske situacije i suživot ne odražavaju onu sliku jedinstva i ljubavi za cijeli život, koje nam je Gospodin povjerio. Ima parova koji žive zajedno a da nisu vezani sakramentom ženidbe. Sve je više neuobičajenih obiteljskih situacija nastalih nakon raspada prethodnih brakova. Te se negativne situacije odražavaju također na vjeru djece. Svima njima želimo poručiti da Bog u svojoj ljubavi ne napušta nikoga, da ih i Crkva također ljubi, da Crkva sve prima raširenih ruku, da oni ostaju i dalje udovi Crkve premda ne mogu primiti sakramentalno odrješenje i euharistiju. Neka naše katoličke zajednice budu gostoljubive prema svima onima koji žive u takvim situacijama i neka podupiru one koji su na putu obraćenja i pomirenja. Obiteljski je život prvo mjesto gdje se evanđelje susreće s običnim životom i pokazuje svoju sposobnost da preobrazi temeljne uvjete postojanja u obzor ljubavi. No za svjedočenje Crkve nije ništa manje važno pokazati kako ovozemno postojanje ima ispunjenje koje nadilazi ljudsku povijest i proteže se k vječnom zajedništvu s Bogom. Isus se Samarijanki ne predstavlja tek kao onaj koji daje život, nego kao onaj koji daje život vječni (Iv 4, 14). Božji dar, koji vjera uprisutnjuje, nije jednostavno obećanje boljih uvjeta na ovome svijetu, već navještaj da je posljednji smisao našega života onkraj ovoga svijeta, u onom punom zajedništvu s Bogom kojeg iščekujemo na kraju vremena. Posebni svjedoci tog onozemaljskog obzora smisla ljudskog života u Crkvi i svijetu jesu oni koje je Gospodin pozvao na posvećeni život. Upravo zato jer su potpuno posvećene njemu u vršenju siromaštva, čistoće i poslušnosti, posvećene su osobe znak bu-

845


dućeg svijeta koji relativizira svako dobro ovoga svijeta. Neka s ove Biskupske sinode do te naše braće i sestara dopre zahvalnost za njihovu vjernost pozivu Gospodnjem i doprinosu koji su dali i daju crkvenom poslanju. Potičemo ih na nadu u teškim situacijama kroz koje i oni prolaze u ovim promjenljivim vremenima. Pozivamo ih da se afirmiraju kao svjedoci i promicatelji nove evangelizacije u raznim područjima života, već prema karizmi svojih ustanova.

8. Crkvena zajednica i mnogi radnici evangelizacije Djelo evangelizacije nije zadaća nekog pojedinca ili skupine u Crkvi, već crkvenih zajednica kao takvih, gdje pojedinac ima pristup svim sredstvima susreta s Isusom: Božjoj riječi, sakramentima, bratskom zajedništvu, karitativnoj službi, misiji. U tom pogledu, iznad svega, ističe se uloga župa kao prisutnost Crkve na teritoriju na kojem ljudi žive, ti »seoski studenci«, kako ih je volio nazivati Ivan XXIII., na koje svi mogu doći piti i na njima pronaći svježinu evanđelja. Njihova uloga ostaje nezamjenljiva, premda promijenjeni uvjeti mogu tražiti bilo oblikovanje manjih zajednica bilo povezivanje u širem pastoralnom kontekstu. Pozivamo naše župe da tradicionalnoj pastoralnoj skrbi za Božji narod pridruže nove oblike poslanja koje zahtijeva nova evangelizacija. Oni moraju prožimati također različite važne izraze pučke pobožnosti. Služba svećenika – oca i pastira svog naroda – u župi ostaje i nadalje ključna. Biskupi, sudionici ove Biskupske sinode, izražavaju svim prezbiterima zahvalnost i bratsku blizinu u vršenju njihove zahtjevne zadaće. Pozivamo na tješnje veze dijecezanskog prezbiterija, na sve snažniji duhovni život, na trajnu formaciju koja će ih osposobiti da se nose s promjenama. Zajedno s prezbiterima, podupiremo također i đakone, kao i pastoralno djelovanje vjeroučitelja te mnogih drugih poslužitelja i animatora na polju naviještanja i kateheze, liturgijskog života, karitativne službe. Moraju se promicati također razni oblici sudioništva i suodgovornosti vjernika, muškaraca i žena. Za njihovu posvećenost u mnogim službama naših zajednica nećemo im nikada moći dovoljno zahvaliti. Sve njih također molimo da stave svoju prisutnost i svoju službu u Crkvi u perspektivu nove evangelizacije, posvećujući brigu vlastitoj ljudskoj i kršćanskoj formaciji, poznavanju vjere i osjetljivosti na današnje kulturne fenomene. Kada je riječ o laicima, posebno treba spomenuti razne oblike starih i novih udruženja, kao i crkvene pokrete i nove zajednice. Sve su to izrazi bogatstva darova koje Duh Sveti daje Crkvi. I tim oblicima ži-

846

vota i zauzimanja u Crkvi izražavamo zahvalnost, potičući ih na vjernost vlastitoj karizmi i uvjereno crkveno zajedništvo, osobito u konkretnom kontekstu krajevnih Crkvi. Svjedočenje evanđelja nije ničiji privilegij. Prepoznajemo s radošću prisutnost mnogih muškaraca i žena koji su svojim životom postali znak evanđelja usred svijeta. Vidimo ih također u brojnoj našoj kršćanskoj braći i sestrama s kojima jedinstvo, nažalost, nije još uvijek potpuno, ali koji su također označeni biljegom krštenja Gospodinova i njegovi su navjestitelji. Za nas je bilo dirljivo iskustvo u ovim danima slušati mnoge ugledne vođe Crkava i crkvenih zajednica koji su nam posvjedočili svoju žeđ za Kristom i svoju predanost naviještanju evanđelja. Oni su također uvjereni da svijet treba novu evangelizaciju. Zahvalni smo Gospodinu za tu jednodušnost u pogledu nužnosti misije.

9. Da bi mladi mogli susresti Krista Do mladih nam je posebno stalo: oni su važan dio sadašnjosti svijeta i Crkve, a također i njihova budućnost. Biskupi ni na svijet mladih ne gledaju s pesimizmom. Zabrinuti jesmo, ali ne i pesimistični. Zabrinuti smo jer se svi najagresivniji napadi našeg doba okomljuju upravo na njih. No, ne gledamo ipak na to s pesimizmom, prije svega zato jer znamo da je Kristova ljubav ono što pokreće povijest, ali zato jer opažamo u našim mladima duboke težnje za autentičnošću, istinom, slobodom, velikodušnošću, na koje je – uvjereni smo – Krist prikladan odgovor. Želimo ih poduprijeti u njihovu traženju, i stoga potičemo naše zajednice da slušaju, razgovaraju i odgovore, bez zadrške i odvažno, na teško stanje u kojem se nalaze mladi. Želimo da naše zajednice oslobađaju, a ne guše snagu njihova poleta; da se odlučno upuste u pravičan boj protiv zabluda i sebičnih špekulacija svjetskih sila koje zanima samo kako rasipati energije i trošiti poletnost mladih za vlastitu korist, oduzimajući im svako zahvalno sjećanje na prošlost i svaki ozbiljan plan za budućnost. Svijet mladih je zahtjevno, ali ujedno posebno obećavajuće polje nove evangelizacije. Pokazuju to brojna iskustva, od njihova okupljanja u impozantnom broju na događanjima poput Svjetskog dana mladih, do onih skrovitijih – ali unatoč tome snažnih – iskustava duhovnosti, služenja i misija. Mladima treba omogućiti da prepoznaju svoju aktivnu ulogu u djelu evangelizacije, vezano osobito uz njihove vršnjake.

10. Evanđelje u dijalogu s ljudskom kulturom i iskustvom i religijama Nova evangelizacija ima u svome središtu Krista i brigu za ljudsku osobu da bi došlo do stvarnog 10-11/2012.


susreta s njim. Ali njezini su obzori široki koliko i svijet i nije zatvorena nijednom čovjekovu iskustvu. To znači da ona posebno brižno njeguje dijalog s kulturama, uvjerena da će moći pronaći u svakoj od njih »sjeme Riječi« o kojem su govorili drevni Oci. Nova evangelizacija traži, na poseban način, novi savez između vjere i razuma. Uvjereni smo da vjera može prigrliti svaki plod zdravog duha otvorenog transcendenciji i da ima snagu doskočiti ograničenostima i proturječjima u koje razum može upasti. Ona ne zatvara oči ni pred bolnim pitanjima koja postavlja prisutnost zla u životu i povijesti ljudi, crpeći svjetlo nade iz Kristova uskrsnuća. Susret između vjere i razuma jača također zauzetost kršćanske zajednice na polju odgoja i kulture. Posebno mjesto u tome zauzimaju odgojne i istraživačke ustanove: škole i sveučilišta. Gdje god se produbljuju spoznaje o čovjeku, i osobi pruža obrazovanje, Crkvi je drago da može dati vlastito iskustvo i doprinos u cilju cjelovitog odgoja i izobrazbe osobe. Pritom posebnu pažnju treba posvetiti katoličkim školama i sveučilištima, u kojima otvorenost transcendenciji, svojstvena svakom autentičnom kulturnom i odgojnom pravcu, mora imati svoje ispunjenje u susretu s događajem Isusa Krista i njegove Crkve. Biskupi upućuju zahvalnost svima onima koji su, katkad u teškim uvjetima, u to uključeni. Evangelizacija zahtijeva da se posveti veća pozornost svijetu sredstava društvene komunikacije, osobito novim medijima, u kojima se isprepliću mnogi životi, pitanja i očekivanja. To je mjesto gdje se često formiraju savjesti, gdje ljudi provode vrijeme i koje njihov život ispunja sadržajem. To je nova prilika da se dopre do čovjekova srca. Posebno područje susreta vjere i razuma danas predstavlja dijalog sa znanošću. Ona nije nipošto daleka vjeri, budući da je očitovanje onog duhovnog počela koje je Bog stavio u čovjeka i koje mu omogućuje da dokuči racionalne strukture na kojima počiva stvaranje. Kada se znanost i tehnologija ne drznu ograničavati poimanje čovjeka i svijeta na jalovi materijalizam, tada postaju dragocjenim saveznikom u humanizaciji života. Svoju zahvalu upućujemo stoga i svima onima koji su uključeni u to osjetljivo polje spoznaje. Želimo također zahvaliti muškarcima i ženama uključenim u drugi izraz ljudskog duha – umjetnost, u njezinim različitim oblicima, od najstarijih do najnovijih. U umjetničkim djelima prepoznajemo posebno značajan način izražavanja duhovnosti, ukoliko nastoje uobličiti čovjekovo stremljenje prema ljepoti. Zahvalni smo kada nam oni svojim lijepim umjetničkim ostvarenjima zorno dočaravaju 10-11/2012.

Božje lice i lice njegovih stvorenja. Put ljepote posebno je djelotvoran u novoj evangelizaciji. Osim umjetničkih djela, i cjelokupno područje čovjekova djelovanja privlači našu pozornost, kao prostor u kojem on, svojim radom, postaje suradnik Božjeg stvaranja. Svijet ekonomije i rada želimo podsjetiti kako iz svjetla evanđelja izlaze neki podsjetnici: osloboditi rad uvjeta zbog kojih nerijetko postaje nepodnošljivi teret i pruža neizvjesnu budućnost, koja je danas često ugrožena nezaposlenošću, osobito mladih; staviti osobu u središte ekonomskog razvoja; osmisliti sam taj razvoj kao prigodu za rast ljudskog roda u pravednosti i jedinstvu. Čovjek je svojim radom, kojim preobražava svijet, pozvan također sačuvati netaknutim svijet koji je Bog stvorio, i to zbog odgovornosti prema budućim naraštajima. Evanđelje prosvjetljuje i patnje što ih donosi bolest. Kršćani moraju pomoći bolesnicima da osjete blizinu Crkve bolesnima i nemoćnima, izražavajući zahvalnost svima koji svoj posao obavljaju profesionalno i humano. Područje u kojem svjetlo evanđelja može i mora prosvjetljivati čovjekove korake jest svijet politike. Od političara se traži nesebično i transparentno zauzimanje za opće dobro, poštivanje dostojanstva osobe, od njezina začeća do prirodne smrti, obitelji utemeljene na braku između muškarca i žene, slobode odgoja, promicanja vjerske slobode; uklanjanje uzroka nepravdi, nejednakosti, diskriminacijâ, rasizma, nasiljâ, gladi i ratova. Kršćani su u svom političkom djelovanju pozvani dati jasno svjedočanstvo zapovijedi ljubavi. Konačno, Crkva smatra da u sljedbenicima ostalih religija ima svoje prirodne sugovornike. Evanđelje naviještamo zato jer smo uvjereni u Kristovu istinu, a ne zato što smo protiv nekoga. Isusovo evanđelje mir je i radost, i njegovim je učenicima drago prepoznati sve istinito i dobro što je čovjekov religijski duh otkrio u svijetu stvorenom od Boga i izrazio u raznim religijama. Međureligijski dijalog želi biti doprinos miru, odbacuje svaki fundamentalizam i denuncira svako nasilje upereno protiv vjernika kao teško kršenje ljudskih prava. Crkve diljem svijeta blizu su u molitvi i bratstvu braći koja trpe i traže da oni u čijim su rukama sudbine naroda čuvaju pravo svih da slobodno biraju, ispovijedaju i svjedoče vlastitu vjeru.

11. Podsjećanje na Drugi vatikanski koncil i referiranje na Katekizam Katoličke Crkve u Godini vjere Na putu otvorenom novom evangelizacijom možda ćemo se ponekad osjećati kao u nekoj pustinji, okruženi opasnostima i lišeni uporišta. Sveti Otac Be-

847


nedikt XVI. u homiliji je na otvorenju Godine vjere govorio o širenju duhovne pustinje koje je uzelo maha posljednjih desetljeća, ali nas je također ohrabrio rekavši kako upravo polazeći od iskustva te pustinje, od te praznine, možemo iznova otkriti radost vjerovanja, njegovu vitalnu važnost za nas muškarce i žene. U pustinji ponovno otkrivamo vrijednost onoga što je bitno za život (Homilija na euharistijskom slavlju povodom otvorenja Godine vjere, Rim, 11. listopada 2012.). U pustinji, poput Samarijanke, tražimo vodu i zdenac na kojem ćemo utažiti svoju žeđ: blago onome koji ondje susretne Krista!

već želi odražavati kako je Isus bio uz njih vezan. Prisutnost siromaha u našim je zajednicama misteriozno snažna: mijenja osobe više no bilo koji govor, uči vjernosti, pomaže shvatiti koliko je život krhak i nestalan, potiče na molitvu; riječju, vodi Kristu.

Zahvaljujemo Svetom Ocu za dar Godine vjere, izvrstan uvod u novu evangelizaciju. Zahvaljujemo mu također što je tu Godinu vezao uz zahvalni spomen otvorenja Drugoga vatikanskog koncila prije pedeset godina. Temeljno učenje Koncila za naše doba blista u Katekizmu Katoličke Crkve, koji se dvadeset godina od objavljivanja ponovno nudi kao sigurno uporište vjere. To su važne obljetnice, koje nam omogućuju ponovno potvrditi svoje tijesno prianjanje uz koncilsko učenje i našu uvjerenu zauzetost da nastavimo s njegovom punom provedbom.

13. Poruka Crkvama u raznim krajevima svijeta

12. Kontemplacija otajstva i pomaganje siromaha U vezi s tim, želimo ukazati svim vjernicima na dva izraza vjerskog života koja nam se čine posebno važnima za svjedočenje nove evangelizacije. Prvi se tiče dara i iskustva kontemplacije. Svjedočanstvo koje svijet smatra uvjerljivim može proizaći jedino iz klanjanja i razmatranja otajstva Boga, Oca, Sina i Duha Svetoga, samo iz dubine tišine koja poput topla krila prima jedinu riječ spasenja. Jedino ta molitvena tišina može spriječiti da se riječ spasenja izgubi u silnom žamoru kojim je svijet preplavljen. Ponovno upućujemo riječ zahvale svim muškarcima i ženama koji, u samostanima i eremitorijima, posvećuju svoj život molitvi i kontemplaciji. No, ti se kontemplativni trenuci moraju protezati također na živote običnih ljudi. To su oni prostori u duši, ali također fizički prostori, koji nas podsjećaju na Boga; duhovna svetišta i kameni hramovi koji nas, kao neke oaze, čuvaju da se ne izgubimo u bujici iskustava; prostori u kojima se svi mogu osjetiti prihvaćenima, pa i oni koji jedva da i znaju što i koga traže.

Gesta ljubavi, s druge strane, mora također biti praćena zauzimanjem za pravdu, apelom koji se odnosi na sve, siromašne i bogate. Zato je sastavni dio nove evangelizacije socijalni nauk Crkve, jednako kao i briga za odgoj kršćana koji će se posvetiti služenju ljudskoj zajednici u društvenom i političkom životu.

Pogled biskupâ okupljenih na Biskupskoj sinodi obuhvaća sve crkvene zajednice diljem svijeta: oni žele obuhvatiti sve, jer je poziv na susret s Kristom jedan, imajući na umu različitosti. Biskupi okupljeni na Sinodi posebnu su pozornost, punu bratske ljubavi i zahvalnosti, posvetili vama kršćanima istočnih katoličkih Crkava, koje su baštinice prvog vala širenja evanđelja – iskustvo što ga čuvaju s ljubavlju i vjernošću – i Crkvama na europskom Istoku. Evanđelje vam se danas ponovno nudi u novoj evangelizaciji po liturgijskom životu, katehezi, svakodnevnoj molitvi u obitelji, postu, solidarnosti među obiteljima, sudjelovanju laikâ u životu zajednice i dijalogu s društvom. Na mnogim su mjestima vaše Crkve usred kušnji i nevolja u kojima svjedoče sudjelovanje u Kristovu križu. Dio je vjernika prisiljen emigrirati. Čuvajući živom pripadnost vlastitima zajednicama iz kojih dolaze, oni mogu dati vlastiti doprinos pastoralnoj skrbi i djelu evangelizacije u zemljama koje su ih primile. Neka Gospodin nastavljati blagoslivljati vašu vjernost. Neka vaša budućnost bude označena radosnim ispovijedanjem i prakticiranjem vjere u uvjetima mira i vjerske slobode.

Drugi znak autentičnosti nove evangelizacije ima lice siromaha. Biti uz onoga koji je ranjen životom nije samo nešto čime iskazujemo svoju socijalnu dimenziju, već nadasve duhovni čin, jer u licu siromaha blista lice samoga Krista: Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste! (Mt 25, 40)

Gledamo u vas, muškarci i žene, koji živite u afričkim zemljama i izražavamo vam svoju zahvalnost za svjedočenje evanđelja često u teškim okolnostima. Pozivamo vas da ponovno date zamah evangelizaciji koju ste u nedavnim vremenima primili, da se izgrađujete kao Crkva, »Božji narod«, da jačate identitet obitelji, da podupirete svećenike i katehete u njihovu radu, osobito u malim kršćanskim zajednicama. Potvrđujemo usto nužnost produbljivanja susreta evanđelja s drevnim i novim kulturama. Gajimo velika očekivanja i upućujemo snažan apel svijetu politike i vladama raznih afričkih zemalja da, u suradnji sa svim ljudima dobre volje, promiču temeljna ljudska prava i oslobode Kontinent nasiljâ i sukobâ koji ga još uvijek zavijaju u crno.

Siromasima treba priznati povlašteno mjesto u našim zajednicama, mjesto koje ne isključuje nikoga,

Biskupi okupljeni na Biskupskoj sinodi pozivaju vas, kršćane Sjeverne Amerike, da s radošću odgo-

848

10-11/2012.


vorite na poziv nove evangelizacije, dok sa zahvalnošću gledate kako su vaše kršćanske zajednice u svojoj kratkoj povijesti dale velikodušne plodove vjere, ljubavi i misije. Morate uvidjeti kako su mnogi izrazi sadašnje kulture u zemljama vašega svijeta danas daleko od evanđelja. Zato se nameće potreba obraćenja, iz čega proizlazi zauzetost u kojoj se nećete otuđivati od svojih kultura, već ste pozvani usred njih svima pružati svjetlo vjere i životnu snagu. Dok primate u svoje velikodušne zemlje nove populacije doseljenika i izbjeglica, budite spremni također otvoriti vrata svojih domova vjeri. Vjerni obvezama preuzetim na Biskupskoj sinodi za Ameriku, budite solidarni s Latinskom Amerikom u stalnoj evangelizaciji zajedničkog vam kontinenta. Isti osjećaj zahvalnosti s Biskupske se sinode upućuje Crkvama Latinske Amerike i Kariba. Posebno je upečatljivo kako su se tijekom stoljećâ u vašim zemljama razvijali oblici pučke pobožnosti, koji su još uvijek ukorijenjeni u srcima mnogih, karitativne službe i dijalog s kulturama. Dok se danas suočava s mnogim teškim izazovima, na prvome mjestu sa siromaštvom i nasiljem, Crkva u Latinskoj Americi i na Karibima pozvana je živjeti u stanju trajne misije, naviještajući evanđelje s nadom i radošću, oblikujući zajednice pravih učenika misionara Isusa Krista, pokazujući u zauzimanju svojih sinova i kćeri kako evanđelje može biti klica novog društva u kojem će vladati pravednost i bratstvo. Religijski pluralizam također predstavlja ispit za vaše Crkve i zahtijeva novi navještaj evanđelja. I vama, kršćani Azije, također upućujemo riječ ohrabrenja i poticaja. Kao mala manjina na kontinentu na kojem živi gotovo dvije trećine svjetskog stanovništva, vaša je prisutnost plodno sjeme, povjereno snazi Duha Svetoga, koje raste u dijalogu s različitim kulturama, drevnim religijama i nebrojenim siromasima. Premda često potisnuta na margine društva i na mnogim mjestima također progonjena, Crkva u Aziji je, svojom čvrstom vjerom, dragocjena prisutnost Kristova evanđelja koje naviješta pravednost, život i sklad. Kršćani Azije, osjetite bratsku blizinu kršćana ostalih zemalja svijeta koje ne mogu zaboraviti da je na vašem kontinentu – u Svetoj zemlji – Isus rođen, živio, umro i uskrsnuo. Riječ zahvale i nade biskupi upućuju Crkvama europskog kontinenta, koji je danas dijelom označen snažnom – ponekad čak i agresivnom – sekularizacijom i koji je dijelom još uvijek ranjen dugim desetljećima vladavine režima neprijateljski nastrojenih prema Bogu i čovjeku. Gledamo sa zahvalnošću na prošlost, ali također i sadašnjost, u kojoj je evanđelje stvorilo u Europi svijest i iskustvo vjere – često bogate svetošću –jedinstvene i presudne za evangelizaciju čitavog svijeta: bogatstvo teološke misli, razno10-11/2012.

likost karizmatskih izraza, razne oblike karitativne službe prema siromasima, duboka kontemplativna iskustva, humanističku kulturu koja je pridonijela definiranju dostojanstva osobe i izgrađivanju općeg dobra. Ne dajte da vas sadašnje teškoće uzdrmaju, dragi europski kršćani: promatrajte ih, naprotiv, kao izazov koji treba svladati i priliku za radosniji i življi navještaj Krista i njegova evanđelja života. Na kraju, biskupi, okupljeni na Biskupskoj sinodi, pozdravljaju narode Oceanije, koji žive pod zaštitom Južnog križa i zahvaljuju im za njihovo svjedočenje Isusova evanđelja. Molimo za vas da poput Samarijanke na zdencu i vi osjetite duboku žeđ za novim životom i da možete čuti Isusovu riječ koja kaže: Kad bi znala dar Božji (Iv 4, 10). Osjetite još snažnije obvezu naviještanja evanđelja i pomaganja drugima da upoznaju Isusa u današnjem svijetu. Pozivamo vas da ga susrećete u svom svakodnevnom životu, da ga slušate i otkrivate po molitvi i meditaciji, milost da možete reći: Znamo: ovo je uistinu Spasitelj svijeta (Iv 4, 42)

14. Marijina zvijezda osvjetljava pustinju Stigavši do kraja ovog iskustva zajedništva među biskupima iz čitavog svijeta i suradnje u službi Petrova nasljednika, čujemo u sebi danas odjek Isusova naloga apostolima: Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode [...]. I evo, ja sam s vama sve dane - do svršetka svijeta (Mt 28, 19.20). Ovaj put poslanje Crkve nije okrenuto nekom zemljopisnom području, već seže do najskrivenijih kutaka srca suvremenog čovjeka da ga ponovno dovede do susreta s Isusom, Životvorcem koji se uprisutnjuje u našim zajednicama. Ta prisutnost ispunja radošću naša srca. Zahvalni za darove koje smo od njega primili ovih dana, uzdižemo pjesmu hvale: Veliča duša moja Gospodina [...] Jer velika mi djela učini Svesilni (Lk 1, 46.49). Ponovimo i mi te Marijine riječi: Gospodin je učinio uistinu velike stvari tijekom stoljećâ za svoju Crkvu u različitim dijelovima svijeta i mi ga veličamo, sigurni da će svrnuti svoj pogled na naše siromaštvo, da bi pokazao snagu svoje mišice i u našem dobu i podržao nas na putu nove evangelizacije. Marija nas vodi na tom putu. On će nam, kao što je rekao Benedikt XVI., možda izgledati poput putovanja kroz pustinju; znamo da na tome putovanju moramo nositi ono bitno: dar Duha Svetoga, Isusovo društvo i istinu njegove riječi, euharistijski kruh koji nas hrani, bratstvo crkvenog zajedništva, polet ljubavi. To je voda zdenca od koje i pustinja procvjeta. I kao što noću u pustinji zvijezde sjajnije blistaju, tako svjetlo Marije, Zvijezde nove evangelizacije, snažno blista na nebu našeg puta. Njoj se s pouzdanjem povjeravamo.

849


Godišnji skup hrvatskih pastoralnih djelatnika Zapadne Europe Godišnji

pastoralni skup hrvatskih pastoralnih djelatnika iz Zapadne Europe na temu »Pravo na rad i nezaposlenost u suvremenim društvima« nastavio je radom u četvrtak, 11. listopada, u dvorcu »Mihanović« u Tuheljskim Toplicama, u organizaciji Hrvatskoga dušobrižničkog ureda iz Frankfurta na Majni. Na početku trećega, ujedno posljednjega dana skupa, udrugu »Vigilare« predstavili su mr. Vice John Batarelo i dr. Marko Blagović. U radu skupa sudjelovala je i ravnateljica Caritasa Zagrebačke nadbiskupije s. Jelena Lončar. Predavanje o svijetu rada u kontekstu današnje krize socijalne države održao je dr. Vladimir Dugalić, s Katoličkoga bogoslovnog fakulteta iz Đakova. Polazeći od pojma socijalne politike i nastanka socijalno osjetljive države nakon Drugoga svjetskog rata, dr. Dugalić je u radu raspravljao o današnjim modelima države blagostanja, s posebnim naglaskom na nastanak socijalne države na europskom kontinentu. Analizirao je mogućnosti današnje socijalne države, ukazao na njezine prednosti i nedostatke, skrenuvši pozornost i na tzv. Treći put Tonyja Blaira. Na kraju, u svjetlu socijalnog nauka Crkve, autor je ukazao da socijalnu politiku treba provoditi ne samo država, već i sve udruge i ustanove društva, uključujući i gospodarstvo. »Današnja socijalna politika, koja osigurava pravo na rad, nije samo briga države, nego odraz sustava vrijednosti u jednom društvu i plod suradnje i odgovornosti svih članova civilnog društva. Karitativno djelovanje, nadahnuto kršćanskim poimanjem solidarnosti, u tome zauzima značajno mjesto«, rekao je dr. Dugalić. Dr. Zoran Šućur, s Pravnog fakulteta u Zagrebu, u predavanju je govorio o siromaštvu i socijalnoj isključenosti nezaposlenih. »Nezaposlenost je središnji problem i jedan od glavnih izazova suvremenih društava. U situaciji kada nezaposlenost postaje sve masovnija pojava, postavlja se pitanje u kojoj je mjeri ona povezana s drugim nepovoljnim životnim posljedicama i okolnostima kao što su siromaštvo i socijalna isključenost.« Autor je u radu želio utvrditi rizik siromaštva, socijalne isključenosti i materijalne deprivacije među nezaposlenim osobama u Hrvatskoj, analizirati njihove socijalne mreže i mjere materijalne i socijalne potpore te ispitati subjektivnu percepciju vlastitog materijalnog i socijalnog blagostanja. Rezultati empirijskih istraživanja pokazuju da nešto manje od polovice nezaposlenih u Hrvatskoj

850

živi ispod granice relativnog siromaštva, dok je više od 1/5 egzistencijalno ugroženo, 1/10 nezaposlenih živi u kućanstvima koja primaju socijalnu pomoć, a 1/6 je istovremeno siromašna i socijalno izolirana. Može se zaključiti da je nezaposlenost u RH čvršće povezana s materijalnom nego sa socijalnom deprivacijom te da su dugotrajna nezaposlenost i kumulacija dimenzija isključenosti nepovoljnije od same nezaposlenosti. Kako bi se smanjila nezaposlenost i ublažile njezine posljedice presudna je uloga ekonomske politike i politike zapošljavanja, ali i aktivnih mjera tržišta rada čiji je cilj sprječavanje dugotrajne nezaposlenosti i poticanje socijalnog uključivanja nezaposlenih osoba, istaknuo je dr. Šućur. U popodnevnim satima organiziran je okrugli stol na kojem su sudjelovali predavači dr. Josip Grbac, dr. Jerko Valković, s. Jelena Lončar, dr. Vladimir Dugalić i dr. Zoran Šućur. Sudionici simpozija iznosili su svoja motrišta o pitanjima prava na rad i nezaposlenost koja pogađa i zemlje u kojima žive i djeluju. Na kraju su prigodnu riječ uputili predsjednik Vijeća Hrvatske biskupske konferencije i Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine za hrvatsku inozemnu pastvu, pomoćni sarajevski biskup Pero Sudar, zahvalivši okupljenima na svemu što čine, a u ime organizatora delegat za hrvatsku pastvu u Njemačkoj, vlč. Ivica Komadina, koji je zatvorio rad skupa. Dan ranije, 10. listopada, organizirano je cjelodnevno duhovno-studijsko putovanje u Hrvatsko zagorje, gdje su sudionici, među ostalim, pohodili nacionalno marijansko svetište Mariju Bistricu, u kojem je svečano misno slavlje predvodio i propovijedao mons. Sudar, uz koncelebraciju upravitelja svetišta mons. Zlatka Korena, koji ih je srdačno pozdravio, te svećenika koji potječu iz Marije Bistrice: vlč. Stjepana Čukmana, don Rudija Belka i o. Pere Šestaka. Sudionici skupa darovali su svetištu prigodnu svijeću, a mons. Koren uručio je sudionicima prigodni dar. Nakon objeda odvezli su se u Lepoglavu, gdje su, u pratnji zatvorskog dušobrižnika, cistercita o. Josipa Krčmara, posjetili sobu u lepoglavskoj kaznionici u kojoj je 1874 dana bio utamničen bl. kardinal Alojzije Stepinac te kažnjeničku kapelu. Posebno su bili iznenađeni unutrašnjošću pavlinske lepoglavske župne crkve. Razgledali su i dvorac Trakošćan, a na povratku u Tuhelj kratko su se zadržali ispred kuće prvoga hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana u Velikom Trgovišću. IKA 10-11/2012.


O dobru mira - plodu pravde i istine Izjava komisije Hrvatske biskupske konferencije Iustitia et pax 1. Nada i strepnja. U vrijeme kad se Sveti Otac u Beirutu živo zalaže za mir među religijama i narodima na Bliskom istoku, ovdje, kod nas, ne možemo ne dijeliti zabrinutost zagrebačkog nadbiskupa pred ishitrenim potezima…javnih vlasti u složenim graničnim pitanjima naše zemlje. Ova pitanja bi, naime, trebalo rješavati isključivo po međunarodnom pravu, a u svjetlu znanstvenih činjenica i stručnih prosudbi… braneći istinu, kako to naglašava kardinal Josip Bozanić. I zacijelo će se svi ljudi dobre volje složiti s odličnim hrvatskim pravnikom Davorom Vidasom, kad on upozorava da se istina ne može izglasati niti se ona može utjerati, nego se, prije svega, mora utvrditi. Zato, kao brižni kršćani i zauzeti građani želimo i očekujemo da se naša država potrudi, stvarno i konkretno, oko održivog mira i sigurnosti i kad se radi o njoj samoj i o njezinu susjedstvu. 2. Cjelovitost i nepovredivost. Naša Komisija izražava svoju duboku zabrinutost za mir, zasnovan na istini, pravdi i međunarodnom pravu ovdje, kod nas, hic et nunc. Hrvatski predstavnici naime prečesto zaboravljaju da je poštivanje teritorijalne cjelovitosti tj. državnih granica i njihove nepovredivosti - bitan uvjet jednakosti, mira i suradnje među državama. A ta načela svečano su proklamirali osnivači Ujedinjenih naroda u Povelji UN 1945, a potom predstavnici država sudionica Konferencije o Europskoj sigurnosti i suradnji 1975. u Helsinkiju i u svom Završnom aktu obvezali su se na poštivanje »teritorijalne cjelovitosti svake države sudionice« i »svih njihovih granica« te osudili »izravne i neizravne mjere prisile« i prisvajanja tuđeg teritorija. 3. Lutanja i pravorijek. Usprkos takvim jasnim i strogim načelima, koja proizlaze iz prirode demokratskih država, pa stoga i iz međunarodnog prava, već dva desetljeća pojedini hrvatski predstavnici pristaju, daleko od očiju građana, javnosti i Hrvatskog sabora, da odstupe od prava, od kojih ne odustaje nijedna država, a to su teritorijalna cjelovitost i nepromjenjivost granica. Republika Hrvatska svoju državnu suverenost i nezavisnost temelji na volji svojih građana izraženoj na referendumu o samostalnosti 19. svibnja 1991. godine. Ona je temelji i na otporu agresiji i na oslobađanju okupiranih područja, koji su odnijeli brojne ljudske živote. Hrvatska je svoju samostalnost i nezavisnost proglasila 25. lipnja 1991., i to u okviru tadašnjih granica prethodne Socijalističke Republike Hrvatske, poštujući opće načelo međunarodnog prava uti possidetis iuris, tj. »poštivanja teritorijalnog statusa quo«, kako je u svojem mišljenju 11. siječnja 1992. - o međunarodnim granicama novih država, nastalih na području 10-11/2012.

nekadašnje SFR Jugoslavije - istaknula i Arbitražna komisija predsjednika ustavnih sudova Francuske, Njemačke, Italije, Španjolske i Belgije, tzv. Badinterova komisija. 4. Teritorij i granice. Kod nastanka novih država, ili razdruživanja složenih državnih zajednica, kao što je to bio slučaj kod nas, po međunarodnom pravu teritorij novonastalih država određuje se upravo po tom načelu zatečenog stvarnog stanja na dan proglašenja samostalnosti. Zato je međunarodna zajednica kroz pravno mišljenje Arbitražne komisije potvrdila da granice bivših jugoslavenskih republika postaju međunarodno zaštićene, državne granice i da je svaka promjena tih granica silom - pravno ništavna. Granice Republike Hrvatske postale su, dakle, one granice koje su bile određene u bivšoj državi nakon II. svjetskog rata, tj. granice zatečene na dan proglašenje neovisnosti Republike Hrvatske - a pravno valjane promjene do tog vremena mogle su biti samo one, koje su bile provedene u skladu s dotadašnjim ustavnim poretkom. Hrvatska javnost zna da nakon II. svjetskog rata Federalna Država Hrvatska nije uključivala velika područja na svom sjeveru i jugu - istočni Srijem i jug ondašnje Dalmacije, koja je hrvatska Trojedna kraljevina bila unijela u prvu južnoslavensku državu 1918. godine. Hrvatski građani, međutim, isto tako znaju da je, u ime mira, potrebno poštivati pravo i načelo uti possidetis iuris, tj. stvarno zatečene granice 1991. godine, u skladu s pravno valjanim stanjem. 5. Državno kopno i more. Za kopneno područje Hrvatske, te granice su ondašnje, utvrđene granice Socijalističke Republike Hrvatske. Što se pak mora tiče, razgraničenje između republika bivše države nije bilo svugdje precizno utvrđeno, premda su i tu postojale granice djelovanja ondašnjih republičkih vlasti i lučkih kapetanija. Međutim, pravila o razgraničenju na moru određuje svjetski »ustav mora«, tj. vrlo jasna pravila Konvencije Ujedinjenih naroda o pravu mora (1982.), koju su ratificirale 161 država i Europska unija. Među državama strankama Konvencije sve su današnje obalne države na Jadranu, među kojima i države bivše SFRJ. Republika Hrvatska nije, međutim, do dandanas ostvarila ta nedvojbena prava svake države, a to izaziva zabrinutost hrvatskih građana i glede pravde i mira u ovom dijelu Europe. Hrvatsko Podunavlje. Na sjeveroistočnoj svojoj granici, hrvatska država i građani još uvijek ne ostvaruju svoja prava na Vukovarskoj i Šarengradskoj adi, ali i na značajnim prekodunavskom područjima. S druge pak strane, na desnoj obali Dunava nalazi se manji dio područja koji kata-

851


starski pripada građanima Srbije. Međutim, hrvatskoj javnosti nije poznato kani li Republika Hrvatska rješavati taj dvostrani problem u skladu s međunarodnim pravom. Sveta Gera i Savudrijska vala. Na zapadu, Republika Hrvatska još uvijek ne vrši svoja suverena prava na Svetoj Geri, usprkos nedvojbenoj hrvatskoj pripadnosti tog područja. U savudrijsko-piranskoj uvali, pak, privremeno stanje poštuje »pravilo sredine«, ali Hrvatska je prihvatila da konačno razgraničenje utvrdi jedna međunarodna arbitraža. Ova, nažalost, neće odlučivati samo temeljem međunarodnog prava, što bi bilo jamstvom pravde i mira, nego i na osnovi drugih kriterija, što može dovesti do nepravda, nezadovoljstva i trvenja među ljudima i zemljama koje se u povijesti nikad nisu sukobljavale. Hrvatska je, naime, u tom razgraničenju tražila samo ono što određuje Konvencija UN o pravu mora, a to je »crta sredine«, dok susjedna država pretendira na čitavu uvalu i na još znatan dio hrvatskog teritorijalnog mora. Malostonski zaljev. Na jugu, prvi hrvatski predsjednik i bosansko-hercegovački predsjednik Predsjedništva potpisali su 1999. godine ugovor kojim bi, bude li ratificiran s pratećom dokumentacijom, došlo do prepuštanja vrha poluotoka Kleka, dvaju otočića i jedne hridi susjednoj državi. Zasada taj ugovor ni jedna strana još nije ratificirala. Ovdje treba napomenuti da ova kopnena područja povlače za sobom i nemalo morsko područje od 10-tak četvornih kilometara hrvatskih unutarnjih morskih voda. Boka kotorska. Na krajnjem pak jugu sadašnjeg područja Republike, Hrvatska je bila prisiljena pristati na veoma nepovoljan privremeni pravni režim, po kojem ne smije sama nadzirati čak ni svoje obalno more. Ipak, susjedna Crna Gora je, što je pravedno i hvale vrijedno, načelno pristala da to razgraničenje odredi Međunarodni sud

pravde (ICJ), najviša i najkvalificiranija sudska instanca UN za sporove među državama. Kakvo je sadašnje stanje priprema za iznošenje tog spora pred ICJ, hrvatskoj javnosti, međutim, nije poznato. 6. Načela i interesi. Teritorij i granice često su rezultat povijesnih prilika i neprilika, ratova i ogromnih ljudskih patnji. Zbog toga ni jedna vlada i nijedan predsjednik nemaju pravo odricati se od kopnenog ili morskog područja svoje države. Pokušaji koji bi bili suprotni tome jednostavno se ne mogu ni zamisliti, a kamoli izvesti. Zato nijedna pravna država u Europi ne prepušta svog teritorija drugoj državi. Jer, državno područje - kopneno, riječno, jezersko, morsko, podmorsko i zračno - nije ni roba, ni novac, a nije samo ni »nekretnina«. S teritorijem se ne trguje. Zato se u svim demokratskim državama Europe i svijeta pitanje granica ne miješa ni s kojom drugom temom, ne stavlja ni u kakav »paket«, ne zamjenjuje se ni za koji interes. Državno područje pitanje je međunarodnog prava i ono nije tek interes, kako se čuje kod nas od ljudi nevičnih demokratskoj državi i pravu. Interesi, naime, mogu biti i sebični i protupravni, dok je međunarodno pravo civilizacijski i etički doseg našeg vremena. Granice država su eminentno pitanje pravde i održivog mira - i otuda ovo naše obraćanje hrvatskoj javnosti. 7. Pravdom do mira. U zaključku: ako Hrvatska ne ispravi dosadašnje krupne propuste i pogreške svojih predstavnika glede državnih granica, njezina uzmicanja i šutnje urodit će precedensima nepravde, koji će postati opasan primjer za presizanja drugih država na trusnom jugoistoku i istoku našeg kontinenta, presizanja koja mogu izazvati trvenja, sukobe i velike nesreće, protivno temeljnim vrijednostima istine - pravednosti i mira - u dobrosusjedstvu. U Zagrebu, 12. listopada 2012. mons. dr. Vlado Košić, predsjednik Komisije HBK »Iustitia et pax«

Priopćenje s izvanrednoga plenarnog zasjedanja HBK Izvanredno plenarno zasjedanje Hrvatske biskup-

ske konferencije, pod predsjedanjem predsjednika HBK mons. Marina Srakića, đakovačko-osječkog nadbiskupa, održano je 22. listopada u sjedištu Hrvatske biskupske konferencije, Ksaverska cesta 12A, u Zagrebu. Na zasjedanju je sudjelovao i apostolski nuncij u RH mons. Alessandro D’Errico. Biskupi su razgovarali o predstojećem posjetu predsjednika Vlade Republike Hrvatske, gosp. Zorana Milanovića, Svetoj Stolici, kao i o simpoziju o

852

vezama Svete Stolice i Hrvatske koji u povodu obilježavanja 20. obljetnice uspostave diplomatskih odnosa između Svete Stolice i Republike Hrvatske organizira hrvatsko veleposlanstvo pri Svetoj Stolici 29. listopada u Vatikanu. Na zasjedanju su biskupi razmotrili i pojedinosti vezane za nacionalno zahvalno hodočašće u Rim u Godini vjere, koje će se održati od 5. do 9. studenoga 2012. Zagreb, 22. listopada 2012. Tajništvo Hrvatske biskupske konferencije

10-11/2012.


Nadbiskupijska zaklada »Dr. Nikola Dogan« za pomoć učenicima i studentima osnovana je na duže razdoblje Odlukom nadbiskupa mons. dr. Marina Srakića, br. 1400/2008. od 4. listopada 2008., u skladu sa Zakonikom kanonskog prava kann. 1299. - 1310. Djeluje kao nesamostalna nabožna zaklada.

STATUT NADBISKUPIJSKE ZAKLADE »DR. NIKOLA DOGAN« ZA POMOĆ UČENICIMA I STUDENTIMA I. IME I SJEDIŠTE

III. IMOVINA ZAKLADE

Članak 1. Osnivač zaklade je Đakovačko-osječka nadbiskupija (dalje: Osnivač).

Članak 6. Osnovna imovina Zaklade u trenutku njezina osnivanja sastoji se od osnivačkog uloga, po volji oporučitelja, u iznosu od 20.000, 00 kuna.

Sjedište zaklade je u Osijeku, Josipa Jurja Strossmayera 58. Članak 2. Ime zaklade je: Nadbiskupijska zaklada »Dr. Nikola Dogan« za pomoć učenicima i studentima (dalje: Zaklada). Članak 3. Vođenje Zaklade povjereno je Caritasu Đakovačkoosječke nadbiskupije sa sjedištem u Osijeku, Josipa Jurja Strossmayera 58 (dalje: Caritas). Članak 4. Pečat Zaklade istovjetan je pečatu Caritasa Đakovačko-osječke nadbiskupije. II. SVRHA ZAKLADE Članak 5. (1) Svrha Zaklade je pomoć učenicima osnovne i srednje škole i studentima dodiplomskog studija s područja Đakovačko-osječke nadbiskupije i Srijemske biskupije. (2) Na prijedlog Zakladne uprave, pomoć se može dodijeliti i polaznicima poslijediplomskog studija. (3) Srijemski biskup će na svom području prikupiti molbe i dostaviti Zakladnoj upravi. (4) Molbe se dostavljaju u sjedište Zaklade u pisanom obliku i uz pismenu preporuku župnika te priloženu svu potrebnu dokumentaciju. (5) O odluci Zakladne uprave molitelj treba biti pismeno izviješten. (6) O vrsti i visini pomoći odlučuje Zakladna uprava. (7) Odobrenu pomoć korisnik treba iskoristiti u naznačenu svrhu i o tome pismeno izvijestiti Zakladnu upravu. 10-11/2012.

Članak 7. Osim imovine navedene u čl. 6., sredstva Zaklade prikupljaju se donacijama, prilozima domaćih i stranih fizičkih i pravnih osoba, iz eventualnih ostavština pokojnih svećenika ili djelatnostima Zaklade. Članak 8. Imovina Zaklade koristit će se isključivo za pomoć pri školovanju učenicima i studentima s područja Đakovačko-osječke nadbiskupije i Srijemske biskupije, kako je navedeno u čl. 5. Članak 9. Vrijednost osnovne imovine navedene u čl. 6. ne smije se umanjivati ispod 1/5 osnovne imovine Zaklade. IV. PODUPIRATELJI ZAKLADE Članak 10. Zakladi mogu pristupiti kao članovi-podupiratelji pravne i fizičke osobe koje prihvati Zakladna uprava i koje potpisom pristupnice preuzmu prava i obveze utvrđene Odlukom o osnivanju Zaklade i ovim Statutom. Član-podupiratelj može biti i član Zakladne uprave. Članak 11. (1) Članovi-podupiratelji obvezuju se da će najmanje jednom godišnje pridonositi u korist Zaklade: a) fizičke osobe iznos od najmanje 300,00 kuna. b) pravne osobe iznos od najmanje 2.000,00 kuna. (2) Zakladna uprava će svake 3 godine odrediti najmanji novčani iznos. (3) Članstvo člana-podupiratelja prestaje ako dvije godine ne uplati iznos iz stavka 1., osim ako se sa Zakladnom upravom ne dogovori ispuniti obvezu u drugom roku.

853


V. ZAKLADNA TIJELA Članak 12. Poslove Zaklade vode zakladna tijela, koja čine: 1. Zakladna uprava 2. upravitelj Zaklade. VI. UPRAVLJANJE ZAKLADOM Članak 13. A. Zakladna uprava (1) Zakladna uprava sastoji se od 3 člana koje imenuje osnivač Zaklade na vrijeme od 5 godina. Ista osoba može biti imenovana na više mandata. Članovi Zakladne uprave: - upravitelj Zaklade - ravnatelj UZUK-a - svećenik prema izboru PV-a. (2) Zakladna uprava: - - - - -

upravlja imovinom Zaklade donosi Odluku o dodjeli i visini pomoći utvrđuje godišnji proračun Zaklade podnosi Osnivaču izvješća o radu Zaklade predlaže izmjene i dopune Statuta Zaklade.

Članak 14. Sjednice Zakladne uprave saziva, prema potrebi, upravitelj Zaklade, a najmanje jednom godišnje. Članak 15. B. Upravitelj zaklade Upravitelja Zaklade imenuje Osnivač na vrijeme od 5 godina, a ista osoba može biti imenovana na više mandata. Vođenje Zaklade povjereno je Caritasu Đakovačko-osječke nadbiskupije, kako je navedeno u čl. br. 3, te je, prema tome, upravitelj Zaklade osoba koja je i zakonski zastupnik Caritasa.

Upravitelj Zaklade: - - - -

saziva sjednice Zakladne uprave, zastupa Zakladu, provodi odluke Zakladne uprave, vodi poslove Zaklade sukladno odlukama Zakladne uprave i Osnivača, - predlaže Zakladnoj upravi godišnji proračun, - podnosi izvješća Zakladnoj upravi o stanju poslova i financijskom stanju Zaklade, - priprema prijedloge odluka koje donosi Zakladna uprava, - izvješćuje podnositelja zamolbe o odluci Zakladne uprave. Članak 16. (1) Članovi zakladnih tijela trebaju voditi poslovanje Zaklade pozornošću urednoga i savjesnog gospodara, u skladu Zakonika kanonskog prava i ovog Statuta, a odgovorni su Osnivaču. (2) Članovi zakladnih tijela nemaju pravo na naknadu za rad u Zakladi, nego svoj rad obavljaju volonterski. (3) Osnivač Zaklade može razriješiti članove zakladnih tijela zbog opetovanog nesudjelovanja u radu Zaklade i neizvršavanja povjerenih obveza. Članak 17. Zaklada prestaje djelovati odlukom Osnivača. U slučaju prestanka djelovanja Zaklade, imovina Zaklade pripada Osnivaču. Članak 18. Ovaj Statut stupa na snagu odobrenjem Osnivača i obvezuje danom donošenja. U Đakovu, 1. listopada 2012. godine. dr. Drago Tukara, kancelar

X Marin Srakić, nadbiskup

Filijala Topoline odvojena od župe Bizovac i pripojena župi Koška Dekretom đakovačko-osječkog nadbiskupa Ma-

rina Srakića (br. 1258/2012), danom 1. listopada 2012. godine, filijala Topoline odvojena je od župe Sv. Mateja evanđelista u Bizovcu i pripojena župi Sv. Petra i Pavla u Koški. Radi boljeg pastoralnog djelovanja i njegova poboljšanja, ideja o pripajanju filijale Topoline župi Koška prisutna je već duži niz godina. Svećenici Valpovačkog dekanata više su puta raspravljali o tome te Prezbiterskom vije-

854

ću predložili pripajanje župi Koška, što je Vijeće i prihvatilo. »Dao Gospodin da ovo razgraničenje bude na dobrobit vjerničke zajednice u Topolinama. Bizovačkom župniku i suradnicima zahvaljujem na dosadašnjoj brizi, ljubavi i pažnji, a pastira u Koški, koji je i do sada već šest godina vodio brigu, molim da očinski i dalje prihvati i posveti im svu svoju svećeničku ljubav i sposobnost«, istaknuo je nadbiskup Srakić. Anica Banović

10-11/2012.


Na temelju odobrenog Statuta Nadbiskupijske zaklade »Dr. Nikola Dogan« za pomoć učenicima i studentima, Osnivač donosi Pravilnik na prijedlog Upravnog odbora Caritasa Đakovačko-osječke nadbiskupije.

PRAVILNIK O KRITERIJIMA I POSTUPKU DODJELE SREDSTAVA NADBISKUPIJSKE ZAKLADE »DR. NIKOLA DOGAN« ZA POMOĆ UČENICIMA I STUDENTIMA NA PODRUČJU ĐAKOVAČKO-OSJEČKE NADBISKUPIJE I SRIJEMSKE BISKUPIJE Opće odredbe Članak 1. Ovim pravilnikom propisuju se uvjeti i postupak dodjele pomoći putem projekta Caritasa Đakovačko-osječke nadbiskupije, a iz sredstava Nadbiskupijske zaklade »Dr. Nikola Dogan« za pomoć učenicima i studentima na području Đakovačko-osječke nadbiskupije i Srijemske biskupije. Za dodjelu novčane pomoći molbu mogu uputiti: a) učenici osnovnih i srednjih škola b) redoviti studenti c) doktoranti.

6. kopija osobne iskaznice ukoliko je podnositelj molbe punoljetan ili kopija osobne iskaznice roditelja ili skrbnika ukoliko je podnositelj molbe maloljetan 7. potvrda o upisu podnositelja u školsku/akademsku godinu 8. kopija kartice tekućeg računa podnositelja molbe za uplatu odobrene novčane pomoći ili kopija kartice tekućeg računa roditelja ili skrbnika ukoliko je podnositelj molbe maloljetan. Molbe dostavljene izvan roka i bez sve potrebne dokumentacije neće se uzeti u razmatranje. Članak 3.

Članak 2. Molbe za dodjelu novčane pomoći kandidati dostavljaju u pisanom obliku u predviđenom roku za zaprimanje molbi, od kolovoza do kraja listopada, u sjedište Zaklade, na adresu Caritas Đakovačko-osječke nadbiskupije, Josipa Jurja Strossmayera 58, Osijek, s naznakom: Nadbiskupijska zaklada »Dr. Nikola Dogan« za pomoć učenicima i studentima. U molbi treba biti navedena svrha za koju se traži novčana pomoć. Obvezni prilozi molbi su: 1. pisana preporuka župnika 2. popunjen obiteljski list, uz ovjeru župnika (obrazac se može preuzeti u Caritasu Đakovačkoosječke nadbiskupije ili na web-stranici www. caritas.djos.hr) 3. prijava za Nadbiskupijsku zakladu »Dr. Nikola Dogan« za pomoć učenicima i studentima (obrazac se može preuzeti u Caritasu Đakovačko-osječke nadbiskupije ili na web stranici www. caritas.djos.hr) 4. kopija domovnice ili rodnog lista podnositelja 5. kopija potvrde o OIB-u podnositelja 10-11/2012.

Novčane pomoći dodjeljuju se za jednu školsku ili akademsku godinu. Članak 4. U razmatranju molbi i donošenju odluke o dodjeli novčane pomoći Zakladna uprava ravna se prema kriterijima koji se, uglavnom, odnose na socijalno stanje natjecatelja. Procjenu materijalnog stanja svake obitelji Zakladna uprava provest će tako da će njezin ukupni prihod, primljen s bilo kojeg naslova (plaća, mirovina, dječji doplatak, socijalna pomoć…), podijeliti na sve članove koji od njega žive, kako bi dobila stvarnu socijalnu situaciju. Učenici ili studenti koji ponavljaju godinu ne mogu se natjecati za novčanu pomoć. Članak 5. Dobivanje novčane pomoći povezano je i s brojem malodobne djece u obitelji, a prednost imaju obitelji s brojnom djecom. Članak 6. Zakladna uprava će na temelju analiziranih molbi donijeti odluku o izabranim natjecateljima i visini odobrenog novčanog iznosa.

855


Članak 7. O odluci Zakladne uprave natjecatelj će biti pismeno obaviješten. Članak 8. Broj izabranih natjecatelja uvjetovan je sredstvima Zaklade. Upravitelj Zaklade pozvat će u sjedište Zaklade sve natjecatelje kojima je odobrena novčana pomoć i uručiti im svoju odluku u pisanom obliku.

se izgrađivati kako bi kasnije, kao zaposlenici, i sami znali pomagati drugima. Članak 11. Natjecatelj koji je ostvario pravo na novčanu pomoć, to pravo može zadržati i u slučaju opravdanog mirovanja (bolest i sl.), ali će konačnu odluku donijeti Zakladna uprava. Natjecatelj je dužan o opravdanom mirovanju pismeno izvijestiti upravitelja Zaklade. Članak 12.

Članak 9. Iznos odobrene novčane pomoći Zaklada će isplaćivati na tekuće račune natjecatelja ili tekuće račune roditelja/skrbnika onih natjecatelja koji nisu punoljetni. Članak 10. Korisnici odobrene novčane pomoći nemaju posebne obveze prema Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji i Srijemskoj biskupiji, osim da marljivo uče i nastoje

Zaklada ima žiroračun preko kojeg posluje. Otvoren je kod Privredne banke Zagreb i glasi na Caritas Đakovačko-osječke nadbiskupije, broj 23400091110046082 s posebnim pozivom na broj 1400-2008. Kod uplate donacije ili priloga obvezno je navesti i svrhu uplate: pomoć učenicima i studentima. U Đakovu, 1. listopada 2012. dr. Drago Tukara, kancelar

X Marin Srakić, nadbiskup

Nove službe i dekreti Nakon što je rješenjem Nadbiskupskog ordina-

rijata u Đakovu danom 17. kolovoza 2012. razriješen službe župnika župe Bezgrešnog začeća BDM u Valpovu (br. 963/2012.) i danom 18. kolovoza 2012. imenovan župnikom župe Svetog Vendelina opata u Jarmini (br. 964/2012.), preč. Josip Matanović, danom 15. listopada 2012., razriješen je službe, prava i dužnosti dekana Valpovačkog dekanata (br. 1281/2012.). Preč. Franjo Bodonji, župnik u Ladimirevcima, danom 16. listopada 2012., imenovan je na pet godina dekanom Valpovačkog dekanata (br. 1313/2012.).

Nakon što je rješenjem Nadbiskupskog ordinarijata u Đakovu danom 17. kolovoza 2012. razriješen službe župnika u župi Rođenja BDM u Višnjevcu (br. 993/2012.) te imenovan ravnateljem Nadbiskupskog vikarijata – Vikarijata Osijek u Osijeku, preč. Ivica Rebić, danom 15. listopada 2012., razriješen je službe, prava i dužnosti dekana Osječkog zapadnog dekanata (br. 1282/2012.). Preč. Adam Bernatović, župnik osječke župe Sv. Petra i Pavla apostola, danom 16. listopada 2012., imenovan je na pet godina dekanom Osječkog zapadnog dekanata (br. 1309/2012.).

856

O. Akradiusz Krasicki, CSSp, sveučilišni kapelan i župnik u Brijestu, na temelju pristanka redovničkih poglavara od 20. listopada 2012. (br. 28/2012.), ponovno je, danom 1. listopada 2012., imenovan sveučilišnim kapelanom, na novi mandat od tri godine (br. 1357/2012.). Vlč. Ante Mihaljević, svećenik Đakovačko-osječke nadbiskupije, dekretom Vojnog ordinarijata (klasa: 805-03/09-07/01, ur. broj: 512-07-09-57, od 30. rujna 2009.) na tri je godine imenovan kapelanom Vojne kapelanije »Sv. Leopold Bogdan Mandić« u Zapovjedništvu za obuku i doktrinu »Fran Krsto Frankopan« u Osijeku. Obzirom da je 30. rujna 2012. ovo imenovanje isteklo, a pristanak nadbiskupa đakovačko-osječkog mons. Marina Srakića (br. 954/2010., od 22. lipnja 2010.) još je uvijek na snazi, vojni ordinarij mons. Juraj Jezerinac izdao je dekret (klasa: 805-03/12-07/01, ur. broj: 512-07-12-19) kojim se, danom 1. listopada 2012. godine, vlč. Anti Mihaljeviću do opoziva produžuje imenovanje za službu kapelana, u skladu s Kan. 522. Zakonika kanonskog prava te na temelju »Spirituali militum curae« i Ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske o dušobrižništvu katoličkih vjernika, pripadnika oružanih snaga i redarstvenih službi Republike Hrvatske. Anica Banović

10-11/2012.


Svečano otvorena Godina vjere U nazočnosti brojnih svećenika, redovnika i redov-

nica, vjeroučitelja i suradnika u župnoj katehezi, članova odbora za naviještanje pri župnim pastoralnim vijećima, župnih dopisnika te ostalih župnih suradnika i vjernika, u Đakovu je 13. listopada svečano otvorena Godina vjere u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji. Prvi dio proslave započeo je u Dvorani biskupa Mandića u zgradi Središnje nadbiskupijske i fakultetske knjižnice, koja je bila pretijesna da primi sve koji su se odazvali pozivu. Riječ pozdrava okupljenima je uputio dr. sc. Josip Bošnjaković, koji je ujedno i moderirao susret.

Predavanja Nakon uvodne molitve, prvo predavanje, na temu »Smisao i ciljevi Godine vjere«, održao je dr. sc. Stanislav Šota, koordinator Pastoralnog centra, koji je istaknuo kako je svaka godina u životu Crkve, a tako i Godina vjere, izazov na novonastale promjene i traženje odgovora na iste izazove. Istaknuvši kako je razlog nove evangelizacije u dubokoj promjeni suvremenog svijeta i društva, ustvrdio je kako govor o smislu Godine vjere mora ići u pravcu promišljanja kršćanske vjere u kulturi suvremenog društva i čovjeka. »Rascjep između evanđelja i kulture bez sumnje je drama našeg vremena. Svaki napor u Godini vjere trebao bi ići smjerom plodnog evangeliziranja kulture, točnije rečeno, kultura. Kultura danas mora biti preporođena susretom s evanđeljem. Taj susret neće se dogoditi ako se evanđelje ne naviješta«, istaknuo je predavač, upozoravajući kako je u svijetu i mentalitetu kulturološke zamagljenosti stvoren »kult materije« i »religioznost zlatnog teleta«, a ljudska potreba za Božjom riječi sve je manja. »Drugi vatikanski koncil želio je ‘novo, proljetno i vedro lice Crkve’. Ono što se ostvarilo pastoralno usmjerenim odlukama, nije ovisilo o dobro sročenim tekstovima i dokumentima, već o svima koji su to ‘morali i trebali’ provesti u djelo«, rekao je predavač te naveo ciljeve Godine vjere, a to su da Crkva danas mora sebi objasniti, produbiti što je Objava, vjera i 10-11/2012.

kerigma te potreba osobnoga i potpunog prihvaćanja Božjeg nauka i njegova poučavanja vlastitim življenjem. Naglašeno je kako vjernik može doći do novog žara vjere ako se vrati molitvi, ako molitvu vrati u osobni život, u obitelji, zajednice, ako moli kako je Krist molio, a istaknuto je i nužno usklađivanje suvremenih odgojno-obrazovnih metoda s odgojem u vjeri, kao i prementalizacija cjelokupnog evangelizacijsko-pastoralno-katehetskog djelovanja - važnost kateheze svih uzrasta. Jedan od ciljeva je i odgajanje i produbljivanje liturgijsko-sakramentalnog života kroz upoznavanje vjerskih istina i iskustva vjere. »Vjera je proces i otajstvo, a mi, navjestitelji, stvaramo ozračje. Vjera je dar, a čovjek je oblikuje. Čin vjere ne može se odvojiti od govora vjere o prenošenju vjere. Prenošenje vjere, njezin navještaj, bit je kršćanskog shvaćanja i življenja vjere«, zaključio je u predavanju dr. Šota. O »Katekizmu Katoličke Crkve kao udžbeniku Đakovačko-osječke nadbiskupije kroz Godinu vjere« govorio je vlč. Josip Filipović, nadbiskupijski povjerenik za liturgijski pastoral, koji je, među ostalim, naglasio kako Katekizam Katoličke Crkve predstavlja izlaganje vjere Crkve i katoličkog nauka, kako ih nalazimo posvjedočene i osvijetljene u Svetom pismu, apostolskoj Predaji i crkvenom učiteljstvu, a proglašen apostolskom vlašću Rimskog prvosvećenika predstavlja sigurno pravilo za poučavanje vjere i valjano i zakonito sredstvo u službi crkvenog zajedništva. Podsjetivši kako papa Benedikt XVI. u Apostolskom pismu »Vrata vjere« ističe važnost Katekizma, a i Kongregacija za nauk vjere svoje smjernice za Godinu vjere temelji većim djelom na Katekizmu, Katekizam Katoličke Crkve u ovoj Godini vjere postaje temeljim udžbenikom u Đakovačkoosječkoj nadbiskupiji. Stoga je Povjerenstvo za liturgijski pastoral pripremilo materijale koji će pomoći da se KKC sustavno čita i razmatra tijekom Godine vjere u svim župama Nadbiskupije, sažete i otiskane u »Priručnom liturgijskom kalendaru – Godina vjere u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji«.

857


Potom je vlč. Filipović ukratko izložio što sadržajno donosi Priručni liturgijski kalendar, uz neke praktične upute, istaknuvši kako su materijali pripremljeni s ciljem da se veći dio KKC-a pročita zajedno s vjernicima, kako bi oni bolje upoznali sadržaje vjere svoje Crkve i uz njih srcem prionuli te da se oko tog udžbenika vjere Katoličke Crkve razvija dublja svijest o temeljima crkvenog zajedništva i tradiciji crkvenog nauka. Kako su na proslavu otvorenja Godine vjere došli brojni župni dopisnici i suradnici, zadnje predavanje, »O sredstvima društvenog priopćavanja i ulozi župnih dopisnika u animiranju crkvene i društvene javnosti za upoznavanje sadržaja vjere Katoličke Crkve i promicanju nove evangelizacije«, izložila je Martina Kuveždanin, tajnica Tiskovnog ureda Đakovačko-osječke nadbiskupije. »Promišljajući što reći u Godini vjere, posegnuli smo za Apostolskim pismom »Vrata vjere« i shvatili kako papa Benedikt u tom dokumentu župne dopisnike ne spominje iz jednostavnog razloga - jer ih Vatikan nema, kao ni većina biskupija i nadbiskupija, kako u svijetu, tako i u Hrvatskoj. Baš stoga što je projekt formiranja i ažuriranja mreže dopisnika jedinstven i autentičan za našu nadbiskupiju, smatramo da je važno posebno vas istaknuti, usmjeriti i ohrabriti u Godini vjere«, potaknula je predavačica župne dopisnike te podsjetila na prošlotjedni susret nadbiskupa Marina Srakića s predstavnicima sredstava društvenoga priopćavanja: »Kao što smo rekli njima, isto tako danas kažemo i vama, cijenjeni dopisnici: Računamo na vas, vašu pomoć, zalaganje i dobru volju da baš vi budete »Vrata vjere« vaše župe ili redovničke zajednice. Vaša izvješća vrata su kroz koja prolazi svatko tko čita članke iz vaše župe te na taj način ulazi u vjernički život zajednice. Ukoliko se ne izvještava o događajima iz župe – vrata ostaju zatvorena, a vjera gubi svjedočki karakter jer, iako pojedinci svjedoče svojim životima, izostaje svjedočanstvo zajednice, kao poticaj ostalim župama i zajednicama.« U nastavku izlaganja u nekoliko je točaka ocrtan lik župnog dopisnika te su dani konkretni poticaji i upute za djelovanje župnih dopisnika u Godini vjere. Zaključujući predavanje, Martina Kuveždanin naglasila je povjerenje koji Tiskovni ured ima u župne dopisnike te rekla: »Vjerujemo da svi vi možete značajno pridonijeti širenju Radosne vijesti. Stoga mi u Tiskovnom uredu, zajedno s papom Benediktom XVI., ponavljamo: ‘Ne možemo prihvatiti da sol postane bljutava i da svjetlo bude skriveno.’ Zato ćemo i dalje od župnih dopisnika očekivati puno, moliti i raditi, te zajedno s njima nastojati revno i odgovorno izvršavati svoju službu i dati naš zajednički doprinos Godini vjere.« Nazočnima se potom obratio i nadbiskup đakovačko-osječki, mons. Marin Srakić, koji se tog jutra vratio iz Rima, s otvaranja Godine vjere u sveopćoj

858

Crkvi. Pozdravio je mnoštvo okupljenih, prenoseći pozdrave Svetog Oca, kojega je susretao proteklih dana. »Doživjeti 50. obljetnicu II. vatikanskog koncila u Rimu izuzetna je radost i sreća koju sam imao. Sveti Otac je htio da sve bude podsjećanje na ono što se zbivalo prije 50 godina, i tako je bilo«, rekao je nadbiskup, prenoseći nazočnima svoj doživljaj proslave u Rimu, rekavši kako je sve bilo u ozračju radosti i nade. »Možemo razmišljati o onom vremenu, ali i biti svjesni što se događa u današnje vrijeme. Papa je istaknuo da prolazimo kroz pustinju, ali da se ne damo obeshrabriti, nego da činimo sve što je u našoj moći. U ime toga, učinimo sve što je u našoj moći, neka sav naš rad bude na dobro«, rekao je nadbiskup Srakić, zahvaljujući nazočnima što su se okupili u tolikom broju.

Misno slavlje u katedrali-bazilici Sv. Petra Uslijedio je središnji dio otvorenja Godine vjere – misno slavlje u đakovačkoj prvostolnici Sv. Petra, koje je u koncelebraciji brojnih svećenika predslavio nadbiskup Marin. »Sabrali smo se danas u katedrali, majci svih crkava naše nadbiskupije, da u njoj započnemo Godinu vjere, da obnovimo onaj žar koji je zahvaćao crkvenu zajednicu od njezinih početaka, da raspirimo onaj žar koji nas je nosio za vrijeme zasjedanja II. vatikanskog koncila, da se nadahnemo onim duhom koji je nosio biskupe, svećenike, redovnike i redovnice toga vremena. Započinjemo ovu Godinu vjere euharistijom – Krist je početak i završetak svega, kako svemira, tako i našega vjerničkoga i građanskog života. Sabrani pokraj njegova oltara, molimo da nas on, kao Dobri Pastir, provede kroz ovu Godinu, da puni ozbiljnosti shvatimo što se od nas traži, kako bismo mladim generacijama mogli prenijeti raspoloženje otvorenosti prema Gospodinu i njegovu duhu«, rekao je nadbiskup Srakić uvodeći u misno slavlje. Na početku homilije nadbiskup Marin rekao je kako je 11. listopada na Trgu sv. Petra nazočio trenutku kada je Sveti Otac otvorio Godinu vjere, na 50. obljetnicu zasjedanja II. vatikanskog koncila i 20. proglašenja Katekizma Katoličke Crkve. »Sjećamo se raspoloženja i oduševljenja prigodom početka Koncila, kada su se držale trodnevnice i devetnice širom biskupije u našim župnim zajednicama. Crkve su nam bile pune svaki dan, kao na ponoćki. To je bio pravi blagdan koji se slavio u ozračju pune radosti. Gutali smo svaku vijest s radija i novina. U to vrijeme mnogi su očekivali da će Koncil pokrenuti obnovu koja će uroditi bogatim plodovima, no ubrzo se pokazalo da je Crkva u velikoj krizi. Zbog velikih očekivanja, mnogi su se teško razočarali. Nakon 2. svjetskog rata došlo je do naglog i radikalnog razdvajanja puta Crkve i puta kulture općenito u svijetu, a napose u zapadnoj Europi«, prisjetio se nadbiskup Marin te ustvrdio kako se nastala sekularna i individualistička kultura nije zaustavila pred vratima Crkve, već 10-11/2012.


ju je duboko prožela i iznutra uzdrmala kršćansku vjeru, snažno utječući na ponašanje vjernika. Istaknuvši kako su se kršćani u posljednjim desetljećima često bavili socijalnim, kulturalnim i političkim pitanjima, dok se činilo da je vjera, osnova svega toga, bila usputna. »Međutim, ona nije bila usputna, nego, još gore, ona se nijekala. Kad je bilo riječi o društvenom nauku Crkve, moglo se složiti sa sugovornicima, ali kad je bila riječ o vertikalnoj dimenziji vjere, mnogi o tome nisu htjeli ništa čuti. Možda smo i mi vjernici tome krivi«, rekao je nadbiskup okupljenima te posvijestio činjenicu da je II. vatikanski koncil bio je »kristocentričan«, tj. središnja mu je tema bio Krist. Osvrnuo se na pitanja koja je Isus postavljao svojim najbližima, a najznačajnije od svih bilo je pitanje učenicima: »A vi, što vi kažete tko sam ja?« »Jasan i odlučan Petrov odgovor u ime ostalih učenika bio je: Ti si Krist, sin Boga živoga! Iz tog odgovora, iz te svijesti iz tog vremenskog razdoblja u kojem se rodio, živio, umro i uskrsnuo Isus iz Nazareta, rođena je naša kršćanska vjera. Da nije prva kršćanska zajednica vjernika odmah nakon smrti posljednjeg apostola temeljila svoj život na toj vjeri, ne bi ni ona imala temelj svoje vjere niti bi se razvio pokret koji se zove kršćanstvo«, rekao je nadbiskup, istaknuvši kako će o tom Isusovu pitanju i odlučnom Šimunovu odgovoru trebati razmišljati tijekom jedne godine, jer to pitanje povlači i druga pitanja što ih u svoj iskrenosti moramo postaviti samima sebi. Rekavši kako se od listopada ove godine pa nadalje od kršćana traži da vrlo ozbiljno u razmatranje uzmu pitanje vjere, nadbiskup Marin pojasnio je da taj prijedlog poziva da revidiramo činimo li doista sve, mislimo li u našoj zajednici ono što se odnosi na vjeru. Traži se ozbiljan ispit savjesti da provjerimo ima li pastoralni prijedlog još svoju težinu, je li tako izvoran da bi sačuvao sadržaje koji su nepovredivi, je li dalekovidan i uspijeva li još uvijek izazivati naše suvremenike. Stoga barem jednu godinu valja upotrijebiti sve svoje sile kako bismo razjasnili i osnažili svoju vjeru, tražeći načine kako probiti barijeru koja kršćane često odvaja od odraslih kojih najčešće nema u njihovim 10-11/2012.

zajednicama, ili od onih koji bez svoje odgovornosti ne znaju za ljepotu kršćanske vjere. »Godina vjere mora uvjeriti u prvome redu nas same kako je lijepo imati vjeru, biti vjernik. I, naravno, dati svjedočanstvo o njoj. Zbog toga je moramo slaviti«, istaknuo je nadbiskup, progovorivši na kraju homilije o pet glavnih putova koje je papa Benedikt XVI. istaknuo za otvaranje ili ponovno otvaranje vrata vjere, a to su obraćenje i obnova Crkve i samih vjernika, tako da njihovo svjedočanstvo vjere bude doista plodno; evangelizacija na temelju duboke vjere, utemeljena na osobnom odnosu s Kristom, koja zahvaća naša srca svojom ljubavlju po kojoj nas potiče na evangelizaciju; solidno i duboko poznavanje sadržaja vjere - Riječi Božje, te poznavanje povijesti vjere i svjedočanstvo ljubavi. Nakon homilije i ispovijedanja vjere, uslijedila je molitva vjernika te prinos darova; uz euharistijske darove, prineseni su znakoviti darovi vjerničkoga i crkvenog života: dokumenti II. vatikanskog koncila u spomen 50. obljetnice njegova početka, Katekizam Katoličke Crkve kojim će se u župnim zajednicama nastojati hraniti čistoću i cjelovitost vjere te Izjave i odluke II. biskupijske sinode kojima se danas usmjerava apostolat u Nadbiskupiji. Na samom kraju svečanosti nadbiskup je istaknuo: »Kod prinosa darova doneseni su dokumenti naše Biskupijske sinode, koja se tako lijepo uklapa u Koncil i Godinu vjere; neka i taj dokument također bude izvor razmišljanja o našoj vjeri.« Iznoseći podatke o značajnoj zastupljenosti i prisutnosti Hrvata na zasjedanju Biskupijske sinode u Rimu, nadbiskup je rekao kako je to dobar znak sudjelovanja, kao suradnika u otvaranju novih putova u novoj evangelizaciji. »Neka Gospodin prati sve ono što oni tamo čine, neka prati sve nas da u Godini vjere doista shvatimo u čemu se sastoji nova evangelizacija, a sastoji se u žaru, oduševljenju kojim su apostoli i njihovi učenici naviještali Krista. Neka tim žarom i mi budemo zahvaćeni, kako bismo mogli naviještati Krista bez kojega je svijet prava pustinja«, zaključio je nadbiskup. Pjevanje Mješovitog katedralnog zbora, pod vodstvom m° Ivana Andrića i orguljašku pratnju m° Vinka Sitarića, dalo je posebno svečanu notu proslavi otvaranja Godine vjere u Đakovu. Anica Banović

859


Svečano otvorena Godina vjere u Srijemskoj biskupiji Slaveći svetkovinu Svetog Dimitrija, đakona i mu-

čenika, zaštitnika Srijemske biskupije, župe i katedrale te drevnog grada Sirmiuma - Srijemske Mitrovice, koncelebriranim misnim slavljem, koje je 26. listopada predvodio dijecezanski biskup Đuro Gašparović, svečano je otvorena Godina vjere u Srijemskoj biskupiji. U koncelebraciji su bili đakovačko-osječki nadbiskup i metropolit mons. Marin Srakić, požeški biskup mons. Antun Škvorčević, beogradski nadbiskup i metropolit mons. Stanislav Hočevar, apostolski egzarh za vjernike bizantskog obreda u Srbiji i Crnoj Gori mons. Đura Džudžar, generalni tajnik Hrvatske biskupske konferencije mons. Enco Rodinis i njegov zamjenik mons. Fabijan Svalina, rektor Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu mons. Ivan Ćurić i vicerektor maestro Ivan Andrić, rektor Sjemeništa u Subotici mons. Josip Mioč, svećenici i redovnici Srijemske i Subotičke biskupije, Đakovačko-osječke nadbiskupije i Apostolskog egzarhata. Među sudionicima svečanosti u katedrali bio je i srijemskomitrovački gradonačelnik Branislav Nedimović, Željko Kuprešak, veleposlanik Republike Hrvatske u Beogradu s djelatnicima Veleposlanstva i Konzulata Republike Hrvatske u Beogradu i Dragan Đurić, generalni konzul u Subotici, Zlatko Načev, podpredsjednik Hrvatskog nacionalnog vijeća za Srijem, uprava i članstvo Hrvatskoga kulturnog centra »Srijem«, Mađarskog kulturno-umjetničkog društva i Njemačkog kulturnog centra iz Srijemske Mitrovice, Ivan Karan, direktor Hrvatske riječi. Svečanost je prenosila Radio Marija Srbije. Na početku slavlja sve nazočne pozdravio je mons. Eduard Španović, generalni vikar, župnik, dekan i začasni kanonik. U homiliji se biskup Gašparović osvrnuo na povijesni trenutak te istaknuo: »Ova župna zajednica, grad Srijemska Mitrovica i Srijemska biskupija, slavi danas svoga nebeskog zaštitnika, svetog Dimitrija, đakona i mučenika, svjedoka vjere koji je bio duša svega apostolskog djelovanja u gradu Sirmiumu. Ništa ga nije moglo spriječiti da kao Kristov junak i svjedok vjere ne prolije krv za njega. Prihvaćao je Krista kao Boga, živio s njim kao Bogom, umirao za njega kao Boga. Bio je onaj koji je naše zemljake pradavnih vremena punio milošću svete vjere i jakošću u podnošenju svega zla, samo da se ne iznevjere svom krsnom zavjetu. Svjedočio je za Krista i bio njegov veliki vjernik, sve do mučeništva, koji nam kao takav ostaje za uzor i poticaj za našu vjeru. Mi upravo danas otvaramo Godinu vjere za našu Srijemsku biskupiju.« Biskup Gašparović podsjetio je da je Apostolskim pismom »Vrata vjere« papa Benedikt XVI. u listopa-

860

du prošle godine najavio, a 11. listopada ove godine otvorio Godinu vjere u povodu 50. obljetnice otvorenja Drugoga vatikanskog sabora i 20. obljetnice proglašenja Katekizma Katoličke Crkve, koja će trajati do svetkovine Krista Kralja, 24. studenoga 2013. godine. »Papa potiče sve vjernike«, naglasio je biskup, »da kroz to razdoblje produbljuju poznavanje vjere koju su primili na krštenju i koju ispovijedaju. Na crkvenim dokumentima i poticajima Drugoga vatikanskog sabora i Katekizma Katoličke Crkve, koji svoje sadržaje imaju u Svetom pismu, Predaji Crkve i živom crkvenom učiteljstvu - Pologu vjere, ali i na našoj otvorenosti poticajima Duha Svetoga, treba počivati i sav naš rad i zauzetost kako u Godini vjere, tako i u sveživotnom vjerničkom hodu. Velika su to i plodonosna povijesna i suvremena događanja u Crkvi.« Biskup je nastavio: »Tko god vjeruje u Boga, vjernik je. No tko samo govori da vjeruje, a ne nastavi s upoznavanjem vjere, molitvom i pouzdanjem u Boga, njegova je vjera nepotpuna, početnička, izvanjska, mala vjera. Mnogi vjeruju u Boga, ali im je teško vjerovati Bogu. Isus Krist očekuje i traži produbljenu vjeru, jaču od riječi, vjeru koja prožima čovjeka, vjeru koja se oslanja na pouzdanje u Boga, koja prihvaća Božje riječi i djela. Uz dobra djela kojima potvrđujemo svoju vjeru, pouzdanjem i oslanjanjem na Boga, učvršćujemo je, vjerujemo Bogu. U svemu će nam tome pomoći ova Godina vjere, koja nas poziva ponovno otkriti, naviještati i svjedočiti kršćansku vjeru, njezin temelj, Radosnu vijest, Isusa Krista, koji našemu životu trajno otvara nove prostore nade i životne usmjerenosti. Našim obiteljima Godina vjere donosi djelotvornu ljubav, vjernost, slogu, blagoslov u djeci i odgoj u vjeri, zajedništvo u molitvi i nedjeljnom slavljenju mise.« Slavlje je bilo popraćeno pjevanjem katedralno-župnog zbora »Sveta Cecilija«, predvođenog voditeljicom, s. Cecilijom Tomkić, kao i aktivnim sudjelovanjem mladih čitača koji se revno pripravljaju za svako pojedino slavlje. Tomislav Mađarević 10-11/2012.


Susret s medijskim djelatnicima Povodom otvorenja Godine vjere u sveopćoj Crkvi

te Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji u Nadbiskupskom domu u Đakovu održan je 3. listopada susret s urednicima, novinarima i drugim djelatnicima u sredstvima društvenog priopćavanja. Nakon uvodne riječi đakovačko-osječkog nadbiskupa, mons. dr. Marina Srakića, izlaganje na temu »Godina vjere pred izazovima suvremene laičnosti« održao je prof. dr. sc. Vladimir Dugalić, a vlč. Josip Filipović predstavio je otvorenje i program Godine vjere u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji. Medijskim djelatnicima podijeljeno je i apostolsko pismo u obliku motu proprija pape Benedikta XVI. kojim se proglašava Godina vjere – »Porta fidei«. Povod proglašenju Godine vjere jest obilježavanje 50. obljetnice otvorenja II. vatikanskog koncila i 20. obljetnica od proglašenja Katekizma Katoličke Crkve, pojasnio je mons. Srakić, a potom se osvrnuo na događaje koji su uslijedili nakon Koncila i donijeli razočaranje. Došlo je do razdvajanja - Crkva je krenula svojim, a svijet svojim putem; putem sekularnog ili sekulariziranog društva i individualizirane kulture, te se najednom učinilo kao da Boga nema na horizontu, a čovjek se zatvorio prema nebu. Crkva na to nije mogla ostati neosjetljiva. U ovoj godini vjere Papa želi da svoju vjeru još snažnije produbimo svjedočanstvom, srcem prije svega, te da vidimo kako je Bog djelovao kroz Stari i Novi zavjet, kazao je nadbiskup i naglasio: »Crkva nadasve želi da ostvarimo ono za čime je išao II. vatikanski sabor, da kažemo – Krist je centar i povijest svijeta. Crkva je u službi Krista i ona predstavlja ´vrata vjere´. Središte našeg života u sljedećoj godini bit će vjera, stoga računamo i na doprinos sredstava javnog priopćavanja.« Ne smijemo zanemariti činjenicu krize vjere u današnjem vremenu te da je Godina vjere ujedno i prigoda za promišljanje o stanju vjere i poticaj za rast u vjeri, a osobito prigoda za produbljivanje sadržaja vjere, naglasio je prof. dr. sc. Dugalić na početku svoga izlaganja te pojasnio ciljeve Godine vjere za Crkvu, ali i za sveopće društvo. Godina vjere želi progovoriti o vjeri i na jednoj društvenoj razini. »Ispovijedati ustima znači da vjera podrazumijeva javno svjedočenje i djelovanje«, rekao je Benedikt XVI., a dr. Dugalić naglasio kako kršćanin vjeru nikada ne smije smatrati privatnim činom. Godina vjere želi ukazati na vjeru kao društveno relevantnu stvarnost te osvijetliti što ona znači za čovjeka danas. Postoje dva koncepta laičnosti, no svaka država ima vlastiti koncept uređivanja odnosa s Crkvom, rekao je izlagač. Jedan od njih je onaj po kojemu Crkva (ili određena vjerska zajednica) i država imaju 10-11/2012.

svoju autonomiju, a susreću se u zajedničkoj točki - brizi za čovjeka. Takav koncept većinom je zastupljen u zemljama Europske unije. U većini zemalja postoje ugovori ili konkordati koji reguliraju unutarnji odnos, a sklapaju se na temelju povijesne tradicije. Reguliranjem odnosa izbjegava se ponavljanje rasprava svake godine, postiže uravnoteženost društvenoga života, ugovor s Crkvama ili vjerskim zajednicama stvara određenu stabilnost, izbjegavaju se instrumentalne polemike i u društvo unosi određeni mir. Po drugom konceptu, laičnost se počinje ponašati kao ideologija, istaknuo je dr. Dugalić, okarakteriziravši je kao borbeni laicizam, zamijećen većinom u zemljama istočne Europe. Takav oblik laičnosti naglašava da je vjera privatna stvar, a u društvu prevladava sekularna ideologija koja se brine za čovjeka i donosi zakone. Podloga tome je nerazvijena svijest odgovornosti i slabo razvijeno civilno društvo. U takvoj državi javljaju se pitanja poput vjeronauka u školama, vjerskih simbola na javnim mjestima, vjerskih obreda u državnom protokolu, što za posljedicu ima kvalitativan skok laičnosti s vjerskog politeizma na etički politeizam. Poštuju se različita uvjerenja, jedne istine, kao takve, nema i sve postaje pitanje dobrog ukusa. Država i zakon rješavaju se svake veze s određenom moralnošću i prebacuju suverenost na svakog pojedinog čovjeka i njegovu individualnost. Država postaje neutralna spram religije i etike, pojasnio je predavač. Priznavati državnu laičnost, u tom kontekstu, znači potvrditi neutralnost koja dovodi do paralize jednog zakonodavca. Država više ne treba voditi brigu o obitelji i područjima obiteljskoga života, u području bioetike sve je dopušteno i tu nema kriterija, već se sve svodi na pitanje pojedinca i njegova vrednovanja, a država zapravo treba samo sudjelovati u regulaciji prometa društvenih aktivnosti. Pitanje je koji tip laičnosti će prevladati u našem hrvatskom društvu, rekao je dr. Dugalić i naglasio:

861


»Godina vjere prigoda je da o tim pitanjima povedemo raspravu, a u tome ruku suradnje pružamo i medijima. Zajedno možemo tu vjersku komponentu izdići na društvenu razinu, jer zajedno skrbimo za čovjeka i dobrobit ovog društva. Tijekom Godine vjere, nastojeći izgraditi zdravu laičnost izgrađujemo i ovu državu, institucije. Ovo nije pitanje prozelitizma, niti bi Crkva htjela nekome biti tutor, ne dovodi se u pitanje autonomija ni Crkve ni države, već se samo nastoji susresti u skrbi za čovjeka. To su neki od izazova Godine vjere.«

čitanja Katekizma prije mise, u župnim zajednicama će se putem tjedne kateheze za odrasle nastojati produbiti i razložiti brojevi Katekizma predviđeni za taj tjedan, kako bi se nadopunilo do sada stečeno znanje vjernika«, pojasnio je Filipović. Navodeći četiri dijela Katekizma Katoličke Crkve, naglasio je kako će se prvi dio, »Vjerovanje«, čitati u jakim vremenima liturgijske godine – tijekom došašća, korizme, božićnog i uskrsnog vremena, a ostala tri dijela – »Slavlje kršćanskog otajstva«, »Život u Kristu« i »Kršćanska molitva« u ostalim dijelovima godine.

Vlč. Josip Filipović istaknuo je važnost Katekizma Katoličke Crkve kao sažetka cjelokupnog katoličkog nauka koji se odnosi na vjeru i moral, te osnovnog udžbenika za proučavanje vjere u Godini vjere. U Rimu će Godina vjere biti otvorena 11. listopada, a u župama Đakovačko-osječke nadbiskupije toga dana održat će se euharistijsko klanjanje. Sljedećeg dana, 12. listopada, vjernici će na župama sudjelovati u pobožnosti sv. Križu te se pripraviti za središnju proslavu otvorenja Godine vjere u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji, koja će se u Đakovu održati 13. listopada. U župnim zajednicama Godina vjere bit će otvorena na nedjeljnim misama 14. listopada.

Zaključujući susret, đakovačko-osječki nadbiskup najavio je održavanje Sinode biskupa u Rimu koja je započela 7. listopada na temu »Nova evangelizacija«. Sinodi će nazočiti zagrebački nadbiskup, kardinal Josip Bozanić, pomoćni đakovačko-osječki biskup mons. dr. Đuro Hranić te predsjednik Konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica o. Vinko Mamić. Osvrćući se na održano plenarno zasjedanje Vijeća europskih biskupskih konferencija koje se od 27. do 30. rujna održalo u St. Gallenu u Švicarskoj, mons. Srakić spomenuo je imenovanje biskupa Hranića za novog predsjednika Odjela za katehezu pri Komisiji za katehezu, školstvo i sveučilišta ovog Vijeća. Nadbiskup je naglasio kako su đakovački biskupi već 60 godina na čelu Vijeća za katehezu, jer je u ovoj biskupiji odmah nakon oslobođenja od Turaka organiziran vjerski odgoj za djecu, bilo kroz školski program ili katehezu.

Vlč. Filipović istaknuo je i materijale pripremljene za otvorenje i obilježavanje Godine vjere, napose Kalendar čitanja Katekizma Katoličke Crkve. »Svakodnevno prije mise čitat će se određeni brojevi Katekizma, koji se odnose na određenu temu, a nedjeljom će se ta cjelina zaključiti malo dubljom analizom. Osim

Martina Kuveždanin

Sjednica Povjerenstva za pastoral braka i obitelji Sjednica Povjerenstva za pastoral braka i obi-

telji Đakovačko-osječke nadbiskupije održana je 28. rujna u Dvorani za sastanke Nadbiskupskog doma u Đakovu, pod vodstvom novog povjerenika, dr. Stanislava Šote. Okupljene članove Povjerenstva pozdravio je pomoćni biskup đakovačko-osječki, mons. dr. Đuro Hranić, a poseban pozdrav uputio je novom povjereniku Šoti te pridruženom članu i stručnom suradniku Povjerenstva, dr. Josipu Bošnjakoviću. Dr. sc. Ivi Džiniću biskup je zahvalio na njegovu dosadašnjem radu i vođenju Povjerenstva, uz poziv na daljnju suradnju i aktivno sudjelovanje u njegovu radu. U prvom dijelu sjednice predstavljen je izvještaj o prošlogodišnjem te općenito dosadašnjem radu i aktivnostima Povjerenstva. Predstavljeni su pojedinačni planovi i programi Bračnih i obiteljskih savjetovališta, projekt dekanatskih susreta bračnih parova u Osijeku te Bračni vikendi Hrvatske zajednice bračnih susreta.

862

U drugom dijelu dogovorene su aktivnosti za novu pastoralnu godinu te predviđeno kako svi planovi za pastoral braka i obitelji trebaju biti usklađeni sa smjernicama Godine vjere. Povjerenstvo planira redovito održavanje seminara za župne animatore u pastoralu braka i obitelji, a prvi je dogovoren za 27. listopada. Projekt dekanatskih susreta bračnih parova održat će se u 6 regija Nadbiskupije, a izrada tog programa je u tijeku. Nedjelja bračnih jubileja ove godine slavit će se na 32. nedjelju kroz godinu, dogovoreno je i obilježavanje Dana života te animiranje javnosti u promicanju svih aktivnosti vezanih uz Dan života. Povjerenstvo je do sada promicalo i izdavačku djelatnost, kako bi se osigurao što veći broj materijala za rad s bračnim parovima i obiteljima po župnim zajednicama, što se planira nastaviti i ubuduće. Predloženo je i novo ustrojstvo Povjerenstva, sastavljeno od 6 odbora. Suzana Matošević

10-11/2012.


»Vjera pred izazovima današnjeg agnosticizma i vjerskog indiferentizma« Katolički bogoslovni fakultet organizirao je 25.

i 26. listopada u Dvorani biskupa Mandića Središnje nadbiskupijske i fakultetske knjižnice u Đakovu znanstveni simpozij na temu »Vjera pred izazovima današnjeg agnosticizma i vjerskog indiferentizma«. Simpozij su pozdravnim govorima otvorili prof. dr. sc. Pero Aračić, dekan KBF-a i mons. dr. Marin Srakić, nadbiskup đakovačko-osječki.

Pozdravni govori »Čovjek je jedino biće koje postavlja pitanja, koje se pita o svom izviru i uviru, o smislu postojanja, o dobru i zlu, pravdi i nepravdi, vjernosti i nevjernosti, a različita osobna i kolektivna iskustva znaju utjecati na procese naših propitivanja i traženja i često dovesti do radikalnih opredjeljenja, u pozitivnom i negativnom smislu. Sve nas više zabrinjava stanje duha koje nedovoljno propituje, pogotovo ono stanje duha gdje se određenja opredjeljenja, ponašanja i postupci nedovoljno utemeljuju i uokviruju u smislenu i sustavnu cjelinu. Upravo tome trebaju poslužiti različiti tipovi znanstvenih susreta, i to interdisciplinarnih, kako bismo otvoreno, u slobodi duha, komunicirali svoja pitanja, dvojbe, tjeskobe, kao i utemeljena opredjeljenja do kojih smo došli. U tom vidu i KBF u ovoj Godini vjere predlaže sučeljavanje s raširenim fenomenima agnosticizma i indiferentizma, kao izazov svima nama koji želimo otvorenim dijalogom iznositi svoj osobni put traženja, put traženja tolikih prije nas«, rekao je u pozdravnom govoru dekan Aračić. Obraćajući se nazočnima, nadbiskup Srakić istaknuo je kako KBF u Đakovu redovito organizira ovakva događanja, slijedeći upute i prijedloge Kongregacije za katolički odgoj, napose upute Kongregacije za nauk vjere. Potvrdivši da je ateista i agnostika bilo uvijek, a to potvrđuje i riječ pisma Staroga zavjeta, pa i sv. Pavao u svojim poslanicama konstatira tu 10-11/2012.

pojavu, nadbiskup je upozorio: »Agnosticizam i ateizam u posljednje vrijeme postaju pandemija, šire se na sve strane. Današnji se čovjek zavlači u svoju psihu, nutrinu, i tu ne nalazi Boga; penje se kilometre i kilometre u svemir i ni ondje ne nalazi Boga, zavlači se u dubinu zemlje i jednostavno ne osjeća da je Bog tu. Moramo se zamisliti što se događa s nama i što nam je činiti. Prvo moramo poći od sebe i otvoriti dijalog - najprije sami sa sobom, sa svojom nutrinom, stavovima, postupcima i životom, a onda, dakako, uspostaviti ozbiljan, bratski dijalog s onima koji govore da su agnostici, koji ne osjećaju nikakvu prazninu o kojoj mi govorimo. Zato ovakvi simpoziji dobro dođu i jednima i drugima, da se nađemo, porazgovaramo. Kao što smo po čovjeku primili vjeru, prve vjerske istine, tako želimo, po čovjeku, ići drugima, pomoći drugima da pronađu ono bogatstvo spoznaje da nam je Bog blizu, u našoj nutrini, a to je neprocjenjivo.«

Predavanja prvoga dana Prvo predavanje održao je prof. dr. sc. Ivan Macan na temu »Vjera kao ljudsko iskustvo: filozofsko-antropološki pristup«. U njemu je sustavno prikazao povijesni presjek i načine poimanja ljudskog iskustva u filozofiji. Ukazao je na razlike u svakodnevnom iskustvu čovjeka s vanjskim svijetom, kao i na filozofsko-znanstveno promatranje, u kojem je iskustvo intersubjektivno neosobno objektivno dohvaćanje stvarnosti koje omogućuje točno predviđanje budućih događaja. U teologiji je, osim nabrojenog, ljudsko iskustvo temelj za doživljaj metafizičkog iskustva. Predavač se u daljnjem izlaganju detaljno osvrnuo na religiozno iskustvo i stavove različitih filozofa i filozofskih pravaca o njemu, iznio nauk nekoliko najvažnijih katoličkih i protestantskih teologa, te psihologa religije o religioznom iskustvu, kojeg je danas nemoguće zaobići u bilo kojoj raspravi.

863


U drugom predavanju prof. dr. sc. Lino Veljak govorio je o »Agnosticizmu i vjerskom indiferentizmu kao iskustvu današnjeg čovjeka«, iznijevši nekoliko preglednih definicija agnosticizma, ateizma i indiferentizma. Agnosticizam je, smatra prof. Veljak, uvjerenje da ne znamo niti možemo znati ništa o posljednjim stvarima i transcendenciji. Tu poziciju, koju je postavio Kant i kasnije ju razriješio neprevladivim protuslovljima, danas se mora jasno razlikovati od ateizma. A ateizam je plod vjerovanja da se teorijski ili znanstveno može dokazati nemogućnost bilo kakve transcendencije ili osobnog iskustva Boga ili bogova. Vrlo je važno razlikovati agnosticizam, koji predstavlja rezultat uvida u nemogućnost razrješenja antinomija, od ateizma, koji predstavlja stav neprihvaćanja božanske opstojnosti. Također, treba otkloniti svako izjednačavanje s borbenim antiteizmom. Agnosticizam, smatra Veljak, ne zna, a ateizam misli da zna. Indiferentizam je, nadalje, teorijska ravnodušnost u odnosu na transcendenciju ili objavljenu religiju, temelji se ili na agnosticizmu ili na životnoj ravnodušnosti prema formalnoj religioznosti, a uzrok mu je u procesu sekularizacije, uspostavljanju evangeličkih zajednica kao državnih religija (u nordijskim zemljama), te u snažnom antisekularizacijskom naboju u različitim protestantskim fundamentalističkim zajednicama. Daljnji uzroci indiferentizma su konzumeristička kultura, masmediji, itd. Praktično pitanje, koje je na kraju postavio prof. Veljak, bilo je: Je li svijet bolji ili lošiji nakon sekularizacije, ima li uopće boljih i lošijih vremena? Svakako, ni ateizam ni vjera ne znače apsolutnu bezgrešnost, a oni koji slijede Kristov nauk moraju se razlikovati od onih koji ga ne slijede. Treće predavanje prvoga dana simpozija održao je prof. dr. Ivan Bodrožić, a naslovio ga je »Uloga čina vjere u Augustinovu obraćenju«. U svom traženju Augustin se pitao treba li prije tražiti Boga spoznavajući ili hvaleći ga. On širi svoje razmišljanje i kaže da treba i propovijedati i tražiti, govoreći »Daj da te tražim zazivajući te, i zazivam vjerujući u tebe.« Želi prepoznati pravoga da ne bi hvalio krivoga Boga. Boga se ne može upoznati samo spoznavajući (to je traženje), nego ga se spoznaje i jer je naviješten. O vjeri govorimo tek kad razumijemo. Prof. Bodrožić detaljno je prikazao različite sinteze i krugove Augustinova promišljanja o odnosu prema Bogu, vjeri i vjerskom iskustvu u povijesti Izabranog naroda i Crkve, kao i subjektivnu vjeru u kojoj ne prestaje isticati da je Bog milosrdan prema njemu, da pobjeđuje njegovu volju, da ga obraća, a on, kao čovjek, uvijek kasni. Augustin je obraćenje opisao kao pobjedu Božje milosti nad njegovom tvrdokornošću, govoreći o Božjoj ruci koja se spušta u ponor da ga dohvati. Bog nije došao u povijest samo objektivno, nego i subjektivno – svakom čovjeku. U drugom dijelu izlaganja prof. Bodrožić iznio je problem koji se pojavljuje u izuča-

864

vanju Augustinove misli i njegovih stavova o odnosu intelekta i volje prema Božjoj milosti, jer se neki stavovi u »Ispovijestima« razlikuju od onih u Tumačenju Poslanice Rimljanima. Pišući »Ispovijesti«, 20 godina nakon obraćenja, Augustin je imao potrebu dublje razumijevati odnos s Bogom, korigirati svoje shvaćanje i dati neupitan primat Božjoj milosti koja se oko njega trudi. Tom je iskustvu, istaknuo je prof. Bodrožić, ostao vjeran do kraja života.

Predavanja drugoga dana Drugi dan simpozija počeo je predavanjem prof. dr. Karla Višatickog, naslovljenim »Novozavjetno iskustvo vjere u svjetlu Kristova uskrsnuća«. Počeo je tvrdnjom da Biblija smatra vjeru izvorom i središtem svega religioznog života, čovjek se odaziva Božjem pozivu što mu ga Bog upućuje. Novozavjetni tekst Rim 4,11 govori o Abrahamu kao ocu svih koji vjeruju. Sve tri religije Knjige, judaizam, kršćanstvo i islam, smatraju Abrahama vrlo važnim jer se bez njega ne može zamisliti ni židovstvo, ni počeci kršćanstva, ni islam. U Enciklopedijskom teološkom rječniku autor članka »Vjera«, R. Fisichella, prelazi izravno na Novi zavjet i vjeru definira kao »Oblik osobne spoznaje kojom se pod poticajem milosti prihvaća objava Božja u Isusu Kristu«. Naša riječ »vjera«, smatra prof. Višaticki, samo djelomično donosi ono što se pod tim misli u hebrejskom. U smislu Starog zavjeta, vjera je uvijek reactio čovjeka na primarnu Božju actio. Vjera je, dakle, čisti Božji dar, koji možemo prihvatiti ili ne prihvatiti, ili avantura u koju se upuštamo ili ne upuštamo. Manifestacija vjere pojedinca moguća je samo tamo gdje se on, kao pojedinac, na temelju nutarnjeg iskustva, isključuje, gdje izlazi iz zajednice i slijedi nutarnji glas, zov koji osjeća. To je taj odgovor čovjeka na Božji poziv. Naš će zadatak biti dati starozavjetnu pozadinu, odnosno prikazati odgovarajuću starozavjetnu terminologiju kao pretpostavku Novog zavjeta. Prof. Višaticki u daljnjem je izlaganju prikazao širok spektar starozavjetnih pojmova koji označavaju ovaj stav pojedinca, kao i zanimljivu tranziciju pojmova preko Septuaginte i Vulgate do Novog zavjeta. Lingvistički promatrano, hebrejska Biblija upotrebljava korijen aman koji u različitim konjugacijama (prije svega nifal i hifil) i drugim derivatima ovog korijena izražava povezanost čovjeka s Bogom. Statistika kaže da je korijen aman zastupljen ukupno 330 puta u hebrejskoj Bibliji. Od relativno neutralnog značenja u konjugaciji kal, razvoj teče preko intenzivnih konjugacija, participijalnih oblika, prema imenicama vjernost, čvrstoća, pouzdanje što su temeljni elementi svakog ozbiljnog suodnosa, pa tako i odnosa Boga i čovjeka u kombinaciji koju teološki nazivamo Savez, a iskazan je riječima: vi moj narod, ja vaš Bog, ili, vraćajući se na korijen aman, formulacija bi glasila: Ako se na mene ne oslonite, održat’ se nećete! (Iz 7,9) 10-11/2012.


Mr. sc. Marko Tomić (Đakovo) u svom se izlaganju »Novozavjetno iskustvo vjere u svjetlu Kristova uskrsnuća« nadovezao na izlaganje prof. Višatickog i istaknuo kako je vjera izvor i središte religioznog života biblijskog čovjeka. Novi zavjet, smatra mr. Tomić, preuzima starozavjetne forme govora o vjeri i prilagođava ih govoru o Isusu Kristu. U grčkom izvorniku prevladavaju izrazi »peitho«, »pistis« i »pisteuo«. Naravno, novozavjetni govor o vjeri prožet je već dogođenim uskrsnućem i zato je jako teško razlikovati povijesnog Isusa od Krista vjere, te u konačnici staviti naglasak na činjenicu da biblijski pisac, kada govori o bilo kojem sadržaju, govori iz iskustva vjere. U daljnjem tijeku izlaganja mr. Tomić prikazao je izričaje vjere u novozavjetnim tekstovima, s posebnim osvrtom na čudesa i vjeru stranaca, a zatim vjeri uslijed molitve. U kontekstu govora o vjeri, susret s Kristom, pogotovo kod Pavla, uvijek je spasenjski događaj, a samo Evanđelje nikad nije informacija, nego navještaj koji se ne iscrpljuje u povijesnim događajima, nego u životnom iskustvu. Vjera, ljubav i nada, zaključio je mr. Tomić, daju fiksnu trijadu spasenja i kršćanskog života u novozavjetnoj perspektivi, u kojoj je vjera sigurnost, a nada njezin nutarnji dinamizam. Treće predavanje drugog dana simpozija održao je dr. sc. Edvard Punda, a nosilo je naslov »Teologija: privilegirano mjesto vjere«. U uvodu je istaknuo kako je Bog objekt vjere i središte teologije, u kojoj se objavljena istina komunicira čovjeku. Teologija, kao znanost, dolazi od Boga koji se utjelovio u Isusu Kristu. Zato je ona uvijek kristocentrična, kao i sama vjera. Upućenost jedne na drugu važna je utoliko jer teologija principe svoje znanosti posjeduje unutar vjere, odnosno vjera je uvjet da teologija postane znanost. Metoda u teologiji mora voditi računa o tome da u teologiji postoji istina koja prethodi praksi. Teologija , kao znanost, najprije slušanje Boga i zato zahtijeva obraćenje i poniznost. Za teološki rad, istaknuo je dr. Punda, potrebne su tri vrste obraćenja – intelektualno, moralno i religiozno. Zato, teologija ili uvodi u intimni odnos s Bogom ili je promašena. Pravi teolog je onaj koji je iskusio Boga, kršćanin kojem je ozbiljno stalo do kršćanstva, onaj koji nosi u sebi božanstvo, uživa u teologiji. Teologija se očituje u žudnji za što većim iskustvom Boga, kojeg se ne spoznaje samo racionalno, nego ga treba uživati u teologiji, jer Bog želi biti uživan. Baš zato kod teologa treba biti vidljivo njegovo životno traganje za Bogom, a u kontekstu teološke objektivnosti teologija treba teologu postati življenje vjere, zaključio je dr. Punda. Prof. dr. Ivica Raguž održao je izlaganje pod naslovom »Neki vidovi vjere u misli sv. Tome«. Vjera je slobodan izbor i pristanak, a promišljanje vjere, i sveti nemir kojim to promišljanje rađa, proizlazi iz tog slobodnog pristanka. U vjeri mišljenje hodočasti, 10-11/2012.

a prema sv. Tomi, sama vjera može biti mrtva ako nije promišljajuća. Budući da čovjek ne može ne promišljati ono što vjeruje, vjera je zajednička i onome koji sumnja i nagađa. Toma daje prostor sumnji u vjeri i smatra da se vjernik ne treba bojati sumnje ili očitovanja suprotnog stava. U ovom dijelu izlaganja prof. Raguž osvrnuo se i na misao Karla Bartha o sumnji. On navodi dva oblika sumnje – iz propitivanja onog što se vjeruje i iz nesigurnosti i kolebanja spram same vjere u Boga, koje opet dolazi iz tri razloga: duh vremena, površnost Crkve i nutarnji život vjernika koji zna biti suprotan samoj vjeri. Za razliku od prva dva razloga sumnje, koje se može tolerirati, treći oblik, koji zapravo iznutra ne vjeruje, dolazi ili iz »nezdrava izgladnjivanja« (banalnost vjere) ili iz »nezdrava prežderavanja« (kada se čovjek ne bavi baš ničime osim vjerom, odnosno kada se predozira vjerom i teologijom). U trećem dijelu izlaganja prof. Raguž iznio je misao sv. Tome o odnosu vjere i ljubavi. Pristanak uma nije moguć bez volje, koja u činu vjere prepoznaje Boga kao svoju svrhu. Kada razum još ne poznaje dovoljno objekt, odnosno Boga, volja pokreće čovjeka prema Bogu. Razum je pokrenut zapovijeđu volje, u slobodi i milosti. Vjera, pak, ne ovisi o razumu i volji, nego o objektu, a to je sam Bog – o njegovoj objavi i milosti. Bez momenta volje nema vjere, a bez ljubavi nema čina vjere. Ljubav je forma vjere jer čovjeka usmjerava prema Bogu, a ljepota je same vjere, riječima H. Newmanna, u odvažnosti da se vjeruje. Razum, zaključuje prof. Raguž, tu nije opreka vjeri, nego je grli kada se susretnu. Promišljanje povećava vjeru i budući da čovjek ljubi, ne može biti indiferentan prema Bogu. U posljednjem, poslijepodnevnom, dijelu, prvo predavanje imao je dr. Davor Vuković na temu »Vjera u suvremenoj teološkoj misli«, u kojem je prikazao misao W. Kaspera i njegovo promišljanje o suvremenom statusu vjere u kontekstu današnje kulture. Dr. Vuković prikazao je etimologiju riječi »kriza«, koja obilježava suvremeno stanje i istaknuo kako krizu treba pojmiti kao kairos, te da možemo govoriti o krizi teoloških pojmova i krizi same teologije. Drama našeg vremena, rascjep kulure i vjere, teologije i iskustva, posebno se očituje u činjenici da prosječni čovjek više ne razumije temeljne teološke pojmove i bit vjere, što je jedan od mogućih uzroka masovnog ateizma i indiferentizma. Kasper govori o mrtvačkoj dosadi vjere kada ju se odvoji od iskustva, što je stvaran problem vjernika i njihova ateizma srca. Kada govorimo o iskustvu, istaknuo je dr. Vuković, moramo se vratiti na temelje iskustva, inače iskustvo neće vrijediti ništa. Ono je fizija svijeta i čovjeka, objektivnosti i subjektivne percepcije stvarnosti. Unutar fuzije tih iskustava otvara se prostor indirektnih iskustava, posebno onog religioznog. U zaključku izlaganja predavač je analizirao biblijski vid

865


religioznog iskustva koje je u sebi uvijek povijesno iskustvo – Izrael vjeruje Jahvi na temelju povijesnog iskustva, a ne na temelju apstrakcije, baš kao što u Novom zavjetu oni koji povjeruju u Krista i uskrsnuće, čine to na temelju iskustva. Posljednje izlaganje, »Govor o Bogu nekih ateističkih mislilaca«, održao je mr. sc. Mladen Milić. U njemu je prikazao misao filozofa F. Nietzschea u kontekstu teme simpozija, a to je odnos vjere i nevjere. Prvi dio izlaganja ukazao je na nihilizam kao temeljno ozračje zapadne kulture, kojem je uzrok platonističko-kršćanska slika svijeta, a vrhunac tog nihilizma događa se u suvremenom dobu, na što je Nietzsche i ukazivao. Drugi dio izlaganja prikazao je filozofov govor o Božjoj smrti, kao uvjetu mogućnosti ostvarenja tog nihilizma. U trećem, posljednjem, dijelu izlaganja, mr. Milić ukazao je na neke nedostatnosti, ali i pozitivan doprinos Nietzscheove misli suvremenoj filozofiji i teologiji. Taj doprinos očituje se u samom tematiziranju Božje smrti, u kojem se današnja misao mora osloboditi površnih i krivih slika Boga, proizvedenih pukom racionalizacijom i interiorizacijom onog nedohvatljivog. Taj

doprinos očituje se i u misli o nadčovjeku, u kojoj Nietzsche želi čovjeka osnažiti, izvući ga iz mase, u koju ga želi uvući suvremena znanstveno-tehnička kultura. Volja za moći očituje se u tom otklonu od bezličnosti i omasovljenja. Zato je Nietzsche značajan i za teologiju jer u današnjem vremenu bezličnih jedinki kršćanstvo ima zadatak graditi snažne individualnosti. Današnjem društvu, zaključio je mr. Milić, potrebni su snažni vjernici, ali i snažni ateisti, za razliku od sve veće banalizacije, kako vjere, tako i ateizma. Nietzsche je visoko postavio letvicu pa tako i kršćanin i ateist ne smiju ići ispod te razine. Da ne postanu banalni, u tome im može pomoći i misao ovog filozofa. Prigodom zatvaranja simpozija, prof. dr. Pero Aračić istaknuo je ono što je obilježilo ovaj simpozij. Aktualnost ove teme očitovala se ne samo u vrlo kvalitetnim predavanjima, nego i u snažnim, dugim i plodnim raspravama. Tome u prilog govori i nazočnost brojnih posjetitelja, pogotovo studentica i studenata teologije KBF-a u Đakovu. Dekan je na kraju svima zahvalio i pozvao na promišljanje ove tematike u Godini vjere. Mladen Milić

Početak sjemenišne formacije za osmoricu novih bogoslova U

sjemenišnoj godini 2012./2013. te u 207. godini postojanja đakovačkog Bogoslovnog sjemeništa, svoju svećeničku formaciju započela su osmorica novih bogoslova Đakovačko-osječke nadbiskupije: Dinko Glavaš (Osijek 1), Dino Klem (Slavonski Brod 2), Ivan Kunčević (Privlaka), Ante Lučić (Đakovo 2), Nino Perica (Osijek 6), Mate Perković (Komletinci), Josip Varoščić (Slavonski Brod 2) i Domagoj Vidaković (Šljivoševci/Kućanci). Nove su bogoslove 27. rujna dočekali i pozdravili poglavari, predvođeni mons. Ivanom Ćurićem. Tijekom prvih sjemenišnih dana bogoslovi su se susreli s đakovačko-osječkim pomoćnim biskupom, mons. dr. Đurom Hranićem. Biskup je otvoreno izrazio svoju radost zbog mladića koji su se u današnje vrijeme, koje nije naklonjeno Crkvi, odlučili odazvati Božjem glasu da ga jednoga dana nasljeduju kao svećenici. Iskustvo vjere iznimno je bitno, te se samo iz njega može javiti i razvijati klica duhovnog poziva, rekao je i pozvao bogoslove da uz pomoć poglavara napreduju na putu koji su započeli, kako bi postali dobri svećenici. Mons. Hranić bogoslovima je progovorio i o intelektualnoj izgradnji, koja ponajprije uključuje ozbiljno pristupanje filozofsko-teološkom studiju, ističući

866

važnost poznavanja bitnih sadržaja kršćanske vjere. U okviru uvođenja u život Bogoslovije, novi bogoslovi posjetili su i župu Sotin te hodočastili Gospi Sotinskoj. Srdačno ih je dočekao i ugostio župnik Zlatko Rajčevac, progovorivši im o ratnim strahotama koje je župa preživjela. Vlč. Rajčevac posvjedočio je kako istinski pastir ostaje uz svoje stado i kada okolnosti nisu sasvim jednostavne te mu pomaže da se izdigne iz nevolja. Nakon euharistijskog slavlja koje je predvodio duhovnik Bogoslovnog sjemeništa preč. Bože Radoš, župnik je goste poveo u posjet filijalnoj kapeli u Opatovcu. Davor Senjan

10-11/2012.


Susret osoba posvećenog života Đakovačko-osječke nadbiskupije »Iz vjere za kršćanski navještaj« bila je tema susreta osoba posvećenog života Đakovačko-osječke nadbiskupije održanog 6. listopada u svetištu Gospe Ilačke u Ilači. Nakon pozdravnog govora s. Ksenije Majstorović, nadbiskupijske povjerenice za Pastoral osoba posvećenog života i župnika domaćina, vlč. Ivana Đakovca, uslijedila je molitva Krunice sedam radosti Blažene Djevice Marije, potom prigodno predavanje dekana KBF-a u Splitu, prof. dr. sc. fra Ante Vučkovića te misno slavlje koje je predvodio đakovačko-osječki nadbiskup, mons. Marin Srakić. Pozdravljajući redovnice i redovnike svih redova prisutnih na području Đakovačko-osječke nadbiskupije, s. Ksenija je istaknula kako nadbiskupijski susreti osoba posvećenoga života idu ukorak s vremenom u osluškivanju poruka Crkve, stoga je izabrana tema susreta: »Iz vjere za kršćanski navještaj«. Franjevačku krunicu i pjevanje tijekom mise predvodile su Milosrdne sestre sv. Križa, a za vrijeme marijanske pobožnosti molilo se za sve trudnice i majke, redovničke zajednice, nova redovnička i svećenička zvanja, živu vjeru svih odgovornih u Crkvi, da svi izgubljeni u svom pozivu svećeništva i redovništva ponovno nađu svoje mjesto u Crkvi, za sve bolesne na duši i tijelu, za sve poginule u Ilači te pokojne svećenike ove Nadbiskupije i članove redovničkih zajednica.

Prigodno predavanje Posvećenim životom žive ljudi koji hoće da se u njihovu životu vidi da ima Boga, a to je prilično važno u svijetu koji sve teže vjeruje u Boga i sve teže ima ikakav kontakt s Bogom, rekao je na početku svoga predavanja prof. dr. sc. Vučković. Priča o Bogu i pokušaji da se On dokaže govorom više nisu relevantni, a svjedočiti se može samo oblikom života. Malo je onih koji poput Isusa žive što govore i govore što žive, pa je neophodno da osobe posvećena života 10-11/2012.

budu slika novozavjetne rečenice »gledajte ih, i znat ćete da ima Boga«, naglasio je predavač te nastavio: »Ako netko odluči živjeti, oblačiti se i ponašati tako da se vidi da ima Boga - izravno postaje kritika u Crkvi, a nema teže kritike nego kad netko živi Evanđelje i ne govori mnogo. Redovnici su snažna kritika Crkve i trebaju se zamisliti ako to nisu.« »Ima života koji su pozvani, i koji su se odazvali te hoće svijet učiniti mjestom ljudskog boravka, a ljudske odnose otvorenima za Boga. Žele vrijeme susreta s drugima učiniti svečanim, liturgijskom vremenom, što je moguće samo ako u svome životu udome Boga.« Treba pustiti Boga da ima mjesta u svijetu, a to za redovnike znači da su - ne od svijeta, nego za svijet. Isti kao drugi, ali kada su se odazvali na poziv postali su izdvojeni kao mjesto susretišta s Bogom, istaknuo je Vučković i zaključio: »Redovnički život nije lagan i naizgled može izgledati posve jednostavan. No, iznutra je iznimno bogat i iznimno zahtjevan. Ali samo zahtjevan život može uvesti u dubinu, a samo onaj tko probije u dubinu može pokazati put drugima.«

Misno slavlje »Kad Sin čovječji dođe, hoće li naći vjere na zemlji?« pitao je mons. Srakić okupljene osobe posvećenog života i vjernike u ilačkom svetištu započinjući misno slavlje. »Govori se o krizma, a zapravo postoji zajednički naziv svih tih kriza – kriza vjere. Neka ova misa bude molitva za vjeru i vjernost, ne samo osoba Bogu posvećenih, koje su pozvane ići neposredno Kristu Gospodinu, nego svih vjernika«, pozvao je nadbiskup, a u svojoj homiliji promišljao je o vrlini vjernosti, na što je uputio i papa Benedikt XVI. u svojoj poruci za obilježavanje Dana osoba posvećenoga života. Zovemo se vjernicima, u krštenju smo primili vrlinu kreposti vjere, a samo onaj tko je doista slobodan, sposoban je biti vjeran. Neki se

867


Srakić, ona je nadahnuta ljubavlju Isusa Krista koju kršćani žele nasljedovati i na nju odgovoriti. Gdje nema vjernosti prema Bogu, gubi se i vjernost prema čovjeku. Biti vjeran Bogu, znači ispunjavati njegove zapovijedi, a prva je: ljubi Boga i bližnjega. To ispunjavanje izlazi iz ljubavi koja se želi poistovjetiti s voljom Božjom i, ako nema toga, vanjsko ispunjavanje postaje licemjerno, nepodnošljivo. Sveci koji su ispunjavali volju Božju i volju u svojim redovima, a ona je često bila teška, koji puta nepodnošljiva, nisu bili mizantropi, cmizdravci koji su plakali, nego, naprotiv - ljudi radosti, rekao je nadbiskup i naglasio – vjernost je Božji dar, plod milosti i suradnje na toj milosti. usuđuju reći da je vjernost smrt ljubavi, a istina je sasvim suprotna, smrt vjernosti znak je ljubavi koja je prestala. Prava ljubav ne može prestati, no danas se ljubav često brka sa strašću, rekao je nadbiskup, opisavši vjernost kao onu koja pretpostavlja zalaganje koje gleda naprijed. Vjernost je dinamična, izgrađuje se svaki dan, mjeri se životnim poteškoćama koje treba prevladati, živjeti, riješiti. Vjernost nikada ne malakše, neprestano se obnavlja i ponovno izgrađuje. Kršćanska vjernost nije stoički stav utemeljen na svijesti da želimo biti savršeni ljudi, pojasnio je mons.

Uz osobe posvećenog života, misi su nazočili i brojni hodočasnici iz cijele Slavonije koji se u ilačkom svetištu okupljaju svake prve subote u mjesecima od svibnja do listopada. Uz nadbiskupa, koncelebrirao je dekan Vukovarskog dekanata, preč. Pavao Kolarević, vlč. Robert Jugović, tajnik Nadbiskupskog ordinarijata, franjevci iz Iloka i Vukovara, redovnici Družbe Duha Svetoga iz Osijeka te domaći župnik. Mons. Srakić na poklon je od župljana Ilače dobio cvijeće te kip Gospe Ilačke. Susret osoba posvećenoga života nastavljen je druženjem u Hrvatskom domu. Martina Kuveždanin

Proslavljena svetkovina Sv. Vinka Paulskoga Č

asne sestre milosrdnice sv. Vinka Paulskog u svom su samostanu Gospe Fatimske (Krstova 10) u Osijeku na svetkovinu utemeljitelja njihova reda, 27. rujna, ponovno primile mnogobrojne prijatelje. Bile su služene dvije mise, a svečanu poslijepodnevnu predvodio je p. Ivica Musa, isusovac. Sugerirao je kako način života sv. Vinka, a riječ je o Kristovu programu promicanja milosrđa iz ljubavi prema drugome čovjeku u potrebi, treba postati stil života svakoga od nas, odnosno nešto nerazdvojno od današnjeg čovjeka. Vinku nije bila motivacija pranje svoje prošlosti i savjesti, niti prikazati se kao dobročinitelj, kazao je svećenik te nastavio: »Cilj mu je, dakle, bio opravdati zvanje Kristova učenika. Jer, Krist dolazi nama, siromasima, i ovlašćuje nas da činimo isto što je i sam učinio dajući samoga sebe za naš spas.« Dobro je podsjetiti kako je prvih šest sestara toga reda došlo u Zagreb iz Tirola (Austrija) 1845., na poziv zagrebačkog nadbiskupa i kardinala Jurja Haulika, kako bi se posvetile odgoju i obrazovanju tada vrlo zapuštene ženske mladeži, a u Osijeku su od 1874., dakle već 138 godina. Danas Družba ima 896 »bijelih sestara«, 11 novakinja,

868

četiri postulantice i 27 kandidatica, a djeluje u 15 zemalja svijeta, u kojima ima 119 filijala. U osječkoj zajednici, koja pripada Zagrebačkoj provinciji, danas je 11 sestara. Četiri rade u bolnici, jedna sestra je vjeroučiteljica u osnovnoj školi, a dvije su u župnome apostolatu, kao orguljašica-katehistica te sakristanka. Ostale četiri sestre su u samostanskoj kući i kao milosrdne Samarijanke mole, rade i prikazuju svoj život i rad za dobro Grada uz Dravu i svih potrebnih. Ljerka Bobalić

10-11/2012.


Podjela diploma 4. generaciji polaznika Kateheze Dobroga Pastira

U samostanu Milosrdnih sestara sv. Križa, u Struč-

no-razvojnom centru pri Dječjem vrtiću Sunčev sjaj – Nazaret u Đakovu, u subotu, 29. rujna, četvrta generacija polaznika uspješno je završila jednogodišnji program stručnog teološko-katehetskog osposobljavanja za vjerski odgoj djece predškolske dobi prema odgojnim načelima Montessori pedagogije Kateheze Dobroga Pastira. Dvadeset i šest polaznika primilo je diplomu i time ostvarilo jedan od uvjeta za dobivanje mandata za odgoj u vjeri predškolske djece i verifikaciju godišnjeg plana i programa rada od strane Ministarstva znanosti obrazovanja i športa Republike Hrvatske. S. Jelica Đuzel, voditeljica Stručno-razvojnog centra, predstavila je skupu Katehezu Dobroga Pastira i uru-

čila diplome novim odgojiteljicama i odgojiteljima u vjeri. Riječi potpore i ohrabrenja uputio je dr. sc. Ivica Pažin, predstojnik Nacionalnog katehetskog ureda Hrvatske biskupske konferencije i Marija Ivanković, načelnica Odjela za predškolski odgoj pri Ministarstvu znanosti obrazovanja i športa Republike Hrvatske. Skup su pozdravile s. Helena Šajbl, provincijalna savjetnica i s. Rahela Lacković, ravnateljica Dječjeg vrtića Sunčev sjaj-Nazaret. Svečanosti su, u ime Agencije za odgoj i obrazovanje - podružnica Osijek, nazočile: Ankica Mlinarić, dipl. teolog i viša savjetnica za vjeronauk te prof. Svjetlana Takač, viša savjetnica za predškolski odgoj. Prisutni su bili i ravnatelji, pedagozi te rodbina i prijatelji promoviranih odgojitelja. s. Karmela Dominković

Posjet upraviteljice Zaklade »Vaša pošta« Predsjednika Hrvatske biskupske konferencije,

đakovačko-osječkog nadbiskupa Marina Srakića, posjetila je 25. listopada gđa Senka Klarić, upraviteljica Zaklade »Vaša pošta«, osnovane s ciljem pružanja novčane potpore djeci bez odgovarajuće roditeljske skrbi, kojih danas u hrvatskim domovima za djecu ima više od 1450. Gđa Klarić upoznala je nadbiskupa Srakića s projektom koji provode te ga izvijestila kako je Zaklada do danas osigurala 160 djece diljem Hrvatske. Naime, djeca koja žive u tim ustanovama po završetku srednje škole moraju početi samostalan život, a rijetki su oni koji to uspiju. Stoga je Hrvatska pošta osnovala ovu Zakladu s namjerom pružanja novčanih potpora upravo ovoj skupini djece, na način da se tijekom djetetova boravka u instituciji na njegovo ime uplaćuje polica životnog osiguranja u protuvrijednosti od 6000 eura, a koja se djetetu isplaćuje kada napušta

10-11/2012.

dom i počinje samostalan život, i to kroz svojevrsnu rentu, u razdoblju od dvije-tri godine, kako bi, dok ne pronađe posao, imalo za stan i režije. Nadbiskup Srakić sa zanimanjem je proučio ovaj hvalevrijedan projekt te pohvalio ovu inicijativu i sva nastojanja Zaklade kako bi olakšala samostalni život onima koji su i do tada živjeli uskraćeni za roditeljsku skrb. Anica Banović

869


Seminar za animatore u pastoralu braka i obitelji »Crkva nikako ne smije činiti kompromise u trima područjima: život, obitelji i odgoj« citirao je papu Benedikta XVI. povjerenik za pastoral braka i obitelji, dr. sc. Stanislav Šota, na seminaru za animatore i suradnike u pastoralu braka i obitelji u župama Đakovačko-osječke nadbiskupije. Seminar se održao u subotu, 27. listopada, u dvorani J. J. Strossmayera KBF-a u Đakovu, a uz predavanje dr. Šote »Smisao i ciljevi Godine vjere u obitelji«, o »Obitelji u Katekizmu Katoličke Crkve« govorila je Ines Pepić, dipl. teologinja. Uslijedio je rad u pet skupina koje su animirali Suzana Matošević iz Bračnog i obiteljskog savjetovališta u Slavonskom Brodu, Elizabeta Matuzović iz Bračnog i obiteljskog savjetovališta u Osijeku te preč. Tomislav Ćorluka, vlč. Ivica Martić i vlč. Florijan Kvetek. Nekolicina bračnih parova na seminar je povela djecu, za koju je bio organiziran program i radionica na temu »Što znači vjera«, a animirale su ih studentice KBF-a u Đakovu. Svaka godina u životu Crkve, pa tako i Godina vjere, izazov je za nove promjene i traženje odgovora na izazove, stoga je neophodno promatrati i analizirati krizu identiteta i krizu vjere suvremene obitelji. »Kao što nijedan oblik evangelizacije, pastoralnog i katehetskoga rada ne može donijeti željene plodove bez evangelizacije odraslih, posebice bez evangelizacije obitelji, tako se nijedno promišljanje o vjeri, prenošenju i odgoju u vjeri, ne može ostvariti i nije moguće bez promišljanja o značenju i smislu vjere u obitelji i bračno-obiteljskom životu«, rekao je dr. Šota, podsjećajući da su prvi i najvažniji odgojitelji u vjeri roditelji. Obitelj danas mora sebi objasniti, produbiti i  upoznati što je Objava, vjera i kerigma; članovi kršćanske obitelji trebaju Božji nauk srcem prihvatiti, životom govoriti i svakodnevnim življenjem poučavati; vjera, »nova u svom žaru«, mora doći intenziviranjem svakodnevne molitve, stoga je nužno »vratiti« molitvu u osobne živote, obitelji i zajednice te moliti kako je Krist molio, poručio je dr. Šota i pojasnio: »Nužno je usklađivanje suvremenih odgojno-obrazovnih metoda s odgojem u vjeri, pa je neophodna kateheza odraslih, obitelji, roditelja prvopričesnika i krizmanika. Kroz upoznavanje vjerskih istina i osobnog iskustva vjere obitelj treba produbljivati i liturgijsko - sakramentalni život.« Vjeroučiteljica Pepić istaknula je kako se u Katekizmu Katoličke Crkve obitelj najviše spominje u okviru poglavlja o Deset Božjih zapovijedi, a mjesto je rađanja i razvoja fizičke osobe, ali i njezina emotivnoga, psihičkoga i vjerničkog života. Obitelj možemo okarakterizirati kao mjesto učenja odgovornosti te osnovnu jedinicu društva koja je i sama u službi ostvarenja kraljevstva Božjega. Kako bi se obitelj što bolje razumjela, Katekizam je provlači kroz bitne

870

slojeve ljudskog življenja, stavljajući je u okvire Božjeg nauma, i u okvire društva. Razumsko shvaćanje obitelji nadopunjuje se kršćanskim shvaćanjem, istaknula je I. Pepić, te je obitelj, kao »domaća Crkva«, prva koja naviješta Objavu Božju i uprisutnjuje crkveno zajedništvo, a i analogna je slika zajedništva triju osoba Trojstvenog Boga. Obitelj kao stanica društva mjesto je gdje bi se trebale usađivati moralne vrijednosti i djecu uvoditi u život, tj. socijalizirati. Ona poučava svoje članove zauzimanju starijih za mlađe i mlađih za starije, bolesne i siromašne. U slučaju da obitelj ne odradi taj dio zadaće, za to bi trebale postojati ustanove i institucije, te bi društvo trebalo biti ono koje štiti svoju osnovnu jedinicu, obitelj, raznim društvenim odredbama, a ta bi pomoć trebala ići po načelu supsidijarnosti, pojasnila je vjeroučiteljica. Po sakramentu ženidbe, roditelji imaju povlasticu prvi naviještati Riječ Božju i odgajati djecu u krepostima i za molitvu, pojasnila je I. Pepić i istaknula: »Temelji vjere djeci se usađuju samo primjerom roditelja, a svojim prisustvom u obitelji djeca pridonose njenom rastu u svetosti.« Podijeljeni u pet skupina, sudionici su prošli kroz 8 radionica koje su osmislile djelatnice Bračnih i obiteljskih savjetovališta, te dobili i materijale potrebne kako bi iste mogli primijeniti i u radu na župama. Nakon svoje radionice, dvadesetak mališana pokazalo je što su to oni radili u radionici te su izložili crteže u kojima vjeru poistovjećuju s križem, Isusom, obiteljskom molitvom, odlaskom u crkvu, a svojom su iskrenošću i kreativnošću oduševili prisutne, napose svoje roditelje. Tijekom zajedničkog promišljanja i rada u grupama sudionici seminara istaknuli su problem zdravstvenog odgoja uvedenog u škole, a koji se u pojedinim dijelovima ne slaže s katoličkim naukom, te su samoinicijativo, kao građani Republike Hrvatske, odlučili svoje nezadovoljstvo iskazati protestnim pismom koje su potpisali, i koje će uputiti Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta. Martina Kuveždanin 10-11/2012.


XI. seminar za animatore župnih misijskih zajednica Uz nazočnost brojnih misionara i misionarki te su-

radnika i animatora župnih misijskih zajednica, u dvorani Nadbiskupijske knjižnice u Đakovu održan je 29. rujna XI. seminar za animatore župnih misijskih zajednica, na temu »Katoličke misije«. Seminar je otvorila voditeljica i nadbiskupijska animatorica misijskih skupina Đakovačko-osječke nadbiskupije, s. Ignacija Ribinski, dok je uvodnu riječ imao župnik đakovačke župe Svih svetih, preč. Tomislav Ćorluka. Misijskim suradnicima Đakovačko-osječke nadbiskupije pismo s riječima zahvale uputio je i nacionalni ravnatelj Papinskih misijskih djela, o. Antun Štefan, pohvalivši ih da su »ispred svih kada se radi o misijskim djelima«, a prije prvog predavanja najmlađi suradnici misija iz đakovačke župe Svih svetih pozdravili su nazočne misionare i poklonili im križiće, krunice i ostale darove za misije.

»Navještaj evanđelja - zadaća cijele Crkve« naslov je izlaganja dr. sc. Davora Vukovića, koji je naglasio kako poruka evanđelja nosi u sebi spasenjsku evanđeosku istinu. »Upravo Druga biskupijska sinoda smatrala je za potrebu dati nov zamah evangelizaciji, a evangelizacija od samih početaka kršćanstva i Isusova naloga apostolima ‘Idite i propovijedajte po cijelome svijetu!’ ima za temelj živu osobu Isusa Krista«, rekao je dr. sc. Vuković i nastavio: »Crkva je poslana svim narodima i nastoji naviještati spasenje. Ona je u svojoj biti misionarska, a kako bi mogla biti evangelizatorica, mora i sama biti evangelizirana pročišćena i oduševljena kako bi druge oduševila za misijsko djelovanje. Govoreći o Godini vjere, podsjetio je na riječi pape Benedikta XVI. kako je trajna zadaća nove evangelizacije naviještanje Božje riječi i otvorenost srca, kako bi se ponovno otkrila radost i smisao vjere jer kršćansko vjerovanje ne može biti tek ispunjavanje obveza i pravila ili tradicionalni običaj. Svoje izlaganje dr. Vuković završio je objašnjenjem odnosa između misija i međureligijskog dijaloga, naglašavajući kako međukulturalni dija-

10-11/2012.

log ima svoje granice i ne smije biti zamjena misijskom poslanju Crkve. »Danas je prisutna opasnost relativizma, mišljenja ‘sve su religije slične’, ali Krist je punina spasenja i ne može se uspoređivati s ‘bogovima’ drugih religija. Ne smijemo dopustiti da međureligijski dijalog bude alternativa za misijsko djelovanje«, istaknuo je predavač.

Misionar – svjedok istine O biti katoličkog misionara, o tome što znači biti katolički misionar, bez obzira je li u nekoj stranoj zemlji ili u svojoj župnoj zajednici, govorio je fra Ilija Barišić, koji već 40 godina djeluje kao misionar u Kongu. »Misionar je osoba koja ustima i životom ispovijeda svoju vjeru u svim okolnostima i kroz cijeli život. To znači kako osoba koja naviješta, živi u vjeri koju naviješta. Misionar je osoba koja umom i voljom propovijeda radosnu vijest spasenja, a katolički misionar je osoba koja u poniznosti neprestano zahvaljuje Bogu za dar vjere, poslanja i zvanja«, naglasio je fra Ilija. Za njega je vjera talent koji je primio i mora donijeti obilat rod. »Misionar je osoba koja ostavlja sve i ide za Kristom, sluša Duha Svetoga koji ga vodi i uvodi u svu istinu, osoba koja svaki dan prima sakramente i hrani vjeru kako bi mogla živjeti vjeru. On je onaj koji moli, a molitva ga poistovjećuje s Isusom Kristom i daje mu mir, snagu i ustrajnost. Onaj je koji se osjeća uistinu ljubljen od Boga i snagom te ljubavi uzvraća ljubavlju koja se daje«, pojasnio je fra Ilija svoju, ali i ulogu drugih misionara. »Kršćanski katolički misionar živi i propovijeda kako su trpljenje i Križ sastavni dio ljudskog života, a drugi misionari propovijedaju Krista, ali bez Križa. Zato njihovi sljedbenici nose križ, ali bez Krista. Upravo je to razlika između katoličkog kršćanskog misionara i drugih koji su poslani kako bi oslabili ulogu Katoličke Crkve. Katolički kršćanski misionar ne propovijeda iscjeljenja i čudesna ozdravljenja, već pomaže čovjeku da ljubi Boga i ljubi Boga u čovjeku, pomaže čovjeku, bez obzira na rasu ili drugu pripadnost, uči

871


ga kako živjeti u nadi Uskrsnuća, i po tome se razlikuje od propovjednika animista. On pomaže čovjeku da bude svjedok Istine u svijetu zabluda i laži, što je danas poseban izazov«, posvijestio je fra Ilija, kojemu je posebno na srcu školovanje djece - »onih koji ne znaju što je kruh i nemaju ga ni u Očenašu«. O tome kako se postaje misionar i kakav bi on trebao biti, u svom je predavanju govorio salezijanac don Sebastijan Marković, misionar iz Ruande, koji je još kao osmogodišnji dječak u Glasu Koncila čitao o građanskom ratu u Bijafri. Već se tada u njemu rodila posebna ljubav i počeo je prikupljati sitne darove i novac za siromahe u Africi. Kasnije, stupivši u sjemenište, susreo se s o. Antom Gabrićem i majkom Terezijom iz Kalkute te odlučio nakon završetka studija otići u misije. Poslan je u Ruandu, kako kaže, prelijepu zemlju srdačnih ljudi, gdje se sa subraćom brinuo o odgoju i školovanju najsiromašnijih dječaka i mladića, a sestre su brinule za žensku mladež. »Afrikanac je vrlo religiozan čovjek, a kršćanstvo je oplemenilo njihovo vjerovanje. No, 1994. izbio je

građanski rat«, rekao je don Marković, podijelivši s nazočnima teške trenutke i situacije u kojima se našao tijekom rata, kada se susreo s pokoljima i brojnim teškim sudbinama. »Biti kršćanin, znači biti drugi Krist«, naglasio je don Marković i pozvao sve da nastave moliti za misionare. Naglasio je kako pomoć u novcu najviše koriste za školovanje mladih jer je preko 200.000 djece postalo siročad. Zahvalio je svima koji rade za misije i pozvao nazočne da govore o čudesnoj ljepoti ‘biti kršćanin’, vjernik, svjedočiti ljubav Isusa Krista. Na kraju je fra Ilija Barišić ispričao o svojem dolasku u misije 1972., a potom se nazočnima obratila i s. Natalija Bešlić, misionarka iz Benina, ističući svoju zahvalnost Bogu i svim suradnicima misija, napose s. Ignaciji za razvoj apostolata u Beninu, jer, uz njezinu pomoć i pomoć župnih suradnika misija, imaju dispanzer za bolesnu djecu i školuju nekoliko stotina djece i 17 bogoslova. Sudionike seminara pozdravile su i dvije sestre Beninke koje su, uz zajedničku pjesmu, nazočnima zahvalile na svemu. Sanja Rogoz Šola

Nastavak formacije 7. generacije Škole za župne suradnike Službom riječi u kapelici Katoličkog bogoslov-

nog fakulteta u Đakovu 29. rujna nastavljena je formacija sedme generacije polaznika Škole za župne suradnike Đakovačkog dekanata Đakovačko-osječke nadbiskupije. Službu riječi predvodio je dr. sc. Stanislav Šota, predstojnik Škole. Polaznicima je rekao kako se od njih očekuje da, kao i prošle akademske godine, strpljivo, ustrajno i samoprijegorno upotpune znanje i oplemene duh za služenje župnim zajednicama iz kojih dolaze. »Što vas osim ljubavi prema Bogu, Crkvi i čovjeku može nositi, pružati i davati snagu da tijekom 12 cjelodnevnih subota ustrajno dolazite, učite, pabirčite znanje? Ljubiti Boga i brata čovjeka može samo onaj koji shvaća, doživljava i živi logiku Kristova križa i koji je ponizan«, istaknuo je dr. Šota, osvrćući se na pročitano Evanđelje. Potičući na promišljaje vlastitog odnosa prema rivalstvu i (samo)promidžbi i u svojim župnim zajednicama, posvijestio je kako nitko neće ispuniti svoju zadaću i poslanje koje je primio od Boga ako se angažira iz krivih motiva, odnosno iz (samo)promidžbe. Istaknuo je i važnost razlikovanja natjecateljskog duha od rivalstva. Nakon Službe riječi, tajnica Škole Katica Filipović progovorila je polaznicima o strukturi druge go-

872

dine Škole, predavanjima, rasporedu i ostalom, nakon čega su polaznici pošli na prva predavanja. Škola za župne suradnike u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji djeluje od 2004. godine i plod je II. biskupijske sinode đakovačke i srijemske. Polaznici Škole tijekom dvije godine i 192 sata predavanja primaju temeljnu teološko-pastoralnu i duhovnu formaciju koja omogućuje veći stupanj suodgovornosti te aktivan doprinos u evangelizacijskom djelovanju župne zajednice. Po završetku Škole suradnici se u suradnji sa župnikom ili vjeroučiteljem uključuju u animiranje jedne skupine vjernika u župi, ovisno o tome za što su se tijekom predavanja opredijelili. Anica Banović

10-11/2012.


In memoriam: vlč. Mirko Bingula Vlč. Mirko Bingula, svećenik u miru Đa-

kovačko-osječke nadbiskupije, preminuo je u srijedu 10. listopada u Svećeničkom domu u Đakovu, u 69. godini života i 46. godini svećeništva. Brojni svećenici, bogoslovi, časne sestre, rodbina i djelatnici Svećeničkog doma u Đakovu nazočili su toga dana ispraćaju pokojnog svećenika iz Svećeničkog doma, u kojem je boravio posljednju godinu dana. Molitvu kod odra predvodio je mons. Luka Marijanović, izražavajući sućut svima koji su ostali pogođeni ovim gubitkom. U oproštajnom govoru mons. Marijanović podsjetio je na pokojnikovo pismo, upućeno 5. srpnja prošle godine Nadbiskupskom ordinarijatu, u kojemu govori kako smatra da je u 45. godini svećeništva zaokružio svoje djelo te moli da ga se zbog bolesti i starosti oslobodi službe župnika i stavi u stanje mira: »Svoju sam službu pastoralnog djelovanja vršio tijekom pune 44 godine. I, poput sv. Pavla apostola, smijem s pravom reći da sam plemenitu vojnu vojevao, trku dovršio, vjeru sačuvao (usp. 2. Tim 4,6).« »Od pokojnog Mirka više nećemo čuti riječ Evanđelja. No, ako i sve prođe, Isusove riječi neće proći«, rekao je mons. Marijanović, podsjećajući na Kristove riječi-poruku iz evanđelja o budnom sluzi, poruku koja nije zamišljena za čas smrti ili ponovna Kristova dolaska, nego je riječ i poruka za život. »U svakom trenutku Gospodin može stati pred vrata i pokucati. A svećenik je kao vratar, čuvar vrata, a uvjeren sam da je Mirko to uvijek bio - vratar koji je uvijek bio pripravan otvoriti vrata da Isus može stupiti u život čovjeka, konkretno - njegovih župljana. Život mu se istrošio u službi Radosne vijesti. On je dobro znao kako Isus potiče svoje sluge: Neka vam bokovi budu opasani i svjetiljke upaljene«, rekao je mons. Marijanović, istaknuvši kako je život pokojnog svećenika tijekom 45 godina bila služba bdijenja, te da je, kako je to i sam pokojnik na jednoj spomen-sličici istaknuo, 10-11/2012.

»uvijek nastojao ostvarivati zajednički hod u vjeri, radu i prijateljstvu sa svojim vrijednim župljanima«. Zahvaljujući svima za dobra kojima su podarili pokojnika za života, posebno onima koji su mu tijekom bolesti iskazivali samaritansku službu, mons. Marijanović je rekao: »Mi sada želimo župniku Mirku nagradu koju je Isus obećao svojim slugama, da se s Mihaelom, knezom velikim, koji štiti sinove Božjeg naroda, probudi sa svima onima ‘koji snivaju u prahu zemljinu’.«

Sprovodni obredi u Starim Mikanovcima Crkva Sv. Klare u Starim Mikanovcima bila je pretijesna da 12. listopada na misi zadušnici primi stotine i stotine župljana, svećenika, časnih sestara, prijatelja i znanaca pokojnog svećenika i župnika vlč. Mirka Bingule. Misu zadušnicu predvodio je mons. Tadija Pranjić, župnik vinkovačke župe Sv. Euzebija i Poliona, izražavajući na početku iskrenu sućut obitelji pokojnog svećenika, njegovim prijateljima, župljanima, časnim sestrama, svećenicima te predstavnicima civilne vlasti. Rekavši kako se pokojnik nakon duge i teške bolesti uputio svom Stvoritelju za kojim je u ranoj mladosti krenuo, noseći na tom putu svećeništva mnoge životne križeve, sve do zadnje životne postaje i agonije Velikog petka, mons. Pranjić je istaknuo dobrotu koja je u životu pokojnog svećenika posebno dolazila do izražaja, napose u dugih 35 godina župnikovanja u Starim Mikanovcima, gdje je životom pokazao kako se voli Crkva, svoja biskupija i hrvatski narod iz kojeg je ponikao, s kojim je patio, radovao se, tugovao, pokazavši pritom svu svoju plemenitost i čovječnost. »Volio je svoj poziv i svoje zvanje, a vrata njegova dojučerašnjeg doma bila su uvijek otvorena za nas svećenike, za svakog čovjeka i župljanina«, rekao je mons. Pranjić te s nazočnima podijelio detalje osob-

873


nih susreta s pokojnikom. Prisjetio se trenutaka prije godinu dana, kada se pokojni svećenik Mirko od teške bolesti liječio u vinkovačkoj bolnici: »Svojom istinskom dobrotom i jednostavnošću, koja se očitovala i u Kristovu životu, posebno prema onima koji su patili, Mirko je na odjelu Neurologije svakodnevno obilazio i tješio druge bolesnike, zajedno s njima molio krunicu, tražeći utjehu i Božju pomoć. Svaki dan zatekao bih ga s krunicom u ruci, a tako je bilo i kada sam ga otpratio u Sveučilišnu bolnicu »Sestre milosrdnice« u Zagrebu. Svojom jednostavnošću i istinskom dobrotom katoličkog svećenika brzo je stekao simpatije medicinskog osoblja i bolesnika. Strpljivo je nosio svoj križ, često padajući pod teretom patnje, ali ustrajući do posljednje postaje Križnog puta.« Mons. Pranjić prisjetio se i teških ratnih godina, kada je u Starim Mikanovcima bila Ratna bolnica, te velike brige i skrbi koju je pokojni svećenik pokazivao prema ranjenicima, dijeleći njihove patnje. Istaknuo je pokojnikovu ljubav prema župi Stari Mikanovci i želju da počiva među svojim župljanima za koje je živio tolike godine svećeništva. Na kraju homilije, zahvalio je pokojnom subratu za sve učinjeno, kako u ime nadbiskupa Marina Srakića i pomoćnog biskupa Đure Hranića, tako i svih svećenika Đakovačko-osječke nadbiskupije, napose Vinkovačkog dekanata, a zahvalio je i liječnicima i osoblju medicinskih ustanova koje su o njemu vodile brigu za života. Nazočnima se obratio i mons. Luka Strgar, ravnatelj Svećeničkog doma, gdje je pokojnik boravio proteklu godinu dana i gdje je preminuo. »Punih 130 dana proveo je na bolesničkom krevetu. Na njegovu križnom putu ovo je bila 11. i 12. postaja - pribijanje na križ i umiranje. U ime korisnika Svećeničkog doma, zahvaljujem Mirku što je tih proteklih mjeseci, koliko-toliko oporavljen, unosio vedrinu, onakvu kakvu je samo on mogao. Kao što su na Isusovu putu i pod križem bile žene, tako su i na Mirkovu putu bile hrabre žene koje su mu olakšale razapinjanje i umiranje - dvije časne sestre sv. Križa i tri gospođe, djelatnice Doma. U ime pokojnika želim im reći: Hvala vam!« rekao je u svom oproštajnom govoru mons. Strgar. Na adresu Nadbiskupije, nadbiskupa i župnog ureda Stari Mikanovci pristigli su brojni telegrami i izrazi sućuti, a mons. Strgar istaknuo je tri od njih: sućut osječkog gradonačelnika Krešimira Bubala, župana vukovarsko-srijemskog Bože Galića te predsjednika Republike Hrvatske Ive Josipovića.

Izraz sućuti predsjednika RH dr. Ive Josipovića »Poštovani župniče, drage župljanke i župljani, s iskrenim žaljenjem primio sam vijest o smrti cijenje-

874

nog gospodina Mirka Bingule, svećenika i dugogodišnjeg župnika župe Svete Klare u Starim Mikanovcima. Gospodina Mirka Bingulu upoznao sam prilikom posjete Starim Mikanovcima i još uvijek čuvam sjećanje na ugodne trenutke koje smo proveli u razgovoru i druženju, otkrivši da slično razmišljamo o mnogim temama. Kao svećenik i župnik, savjesno je i otvorenoga srca vršio svećeničko poslanje: služenje svojim župljanima, a njegovo djelovanje na dobrobit svoje župe i domovine ostat će u sjećanju svih koji su ga poznavali. Bio je plemenit, širokogrudan, tolerantan i uvijek spreman pomoći. Volio je ljude i vedro je gledao u budućnost. Nedostajat će svima nama koji smo ga voljeli i poštovali. U povodu smrti cijenjenog gospodina Mirka Bingule, primite izraze moje iskrene sućuti.«

Ukop na mikanovačkom groblju U ime mikanovačke župe Sv. Klare od pokojnog se svećenika oprostio župljanin Božidar Jenić, član Ekonomskog vijeća, istaknuvši kako je pokojni župnik tijekom 35 godina postao dio sela, dijelio sa svojim

župljanima sve trenutke, radosne i tužne, neumorno radio i svima nesebično pomagao, sve dok ga opaka bolest nije zaustavila. Uslijedio je ukop na mikanovačkom groblju, gdje je ukopne obrede predvodio preč. Stjepan Krekman, dekan Vinkovačkog dekanata. Uz stotine ožalošćenih, pokojnog su svećenika ispratili članovi mjesnog Dobrovoljnog vatrogasnog društva, a ukopni obredi bili su praćeni zvucima tamburice Slavonskih dukata te pjesmom Marije Pavković i Stjepana Jeršeka. Vlč. Mirko Bingula, svećenik u miru Đakovačko-osječke nadbiskupije, rođen je 15. listopada 1943. u Osijeku. Za svećenika je zaređen 29. lipnja 1967. u Đakovu. Kao ekskuren bio je u Osijeku 1 i u Velikoj Kopanici, a kao privremeni upravitelj u župi Šumeće. Župničku službu obavljao je u Vuki tijekom 8 godina, a potom 35 godina u Starim Mikanovcima, sve do umirovljenja 2011. godine. Anica Banović 10-11/2012.


Mons. Varga odlikovan visokim odličjem Republike Mađarske Na svetkovinu Sv. Mihaela arkanđela,

29. rujna, župni god filijalne crkve u Novom Bezdanu proslavljen je svečanim misnim slavljem koje je na mađarskom jeziku predvodio župnik Robert Kirhofer, a propovijedao je pomoćni biskup đakovačkoosječki, mons. dr. Đuro Hranić. Priređena je i svečana dodjela visokog državnog odlikovanja Republike Mađarske - Mađarskog nacionalnog križa, preč. Gejzi Vargi, koju je u 94. godini života i 71. godini svećeništva primio za rad i izniman doprinos opstanka Mađara u Republici Hrvatskoj. Na kraju mise blagoslovljena je ploča zahvalnica postavljena ispred zvonika na ulazu u crkvu, koju su u znak zahvalnosti preč. Vargi postavili vjernici iz Novog Bezdana. U svojoj homiliji mons. Hranić pojasnio je kako je biblijski govor o anđelima izrastao iz dubokog religioznog iskustva židovskoga naroda te naglasio: »Danas je u našoj sredini jedan čovjek koji je godinama među vama pokretao i aktualizirao pitanje o Bogu, koji je bio Božji anđeo i glasnik među vama – a to je mons. Gejza Varga.« Mons. Varga za svećenika je zaređen u katedrali u Đakovu 6. srpnja 1941. godine. Zbog nedostatka svećenika, odmah je bio imenovan župnikom u Čepinu. Od 1944. i 1945. započinje teško vrijeme progona Crkve te ubijanja i zatvaranja brojnih svećenika. Nakon poznatog pretresa Bogoslovnoga sjemeništa u Đakovu, nakon kojeg su zatvoreni i na montiranom procesu osuđeni poglavari i neki profesori te bogoslovi, mons. Varga je, kao jedan od intelektualno i duhovno najjačih svećenika, odmah bio pozvan pomoći, rekao je mons. Hranić, naglasivši njegovo zalaganje u raznim službama od duhovnika i ekonoma Sjemeništa do profesora u sjemenišnoj gimnaziji i na teološkom studiju. »Mons. Varga nedjeljom je išao na teren, među vjernike, prije svega Mađare. U vrijeme brisanja identiteta, pa tako i svakog nacionalnog identiteta u bivšoj

10-11/2012.

višenacionalnoj državi, u vrijeme unitarističkog bratstva i jedinstva, njegovo svećeničko srce osjećalo je potrebe i njegova mađarskoga naroda, koji je poslije Prvoga svjetskoga rata, ovdje u Baranji, ostao izvan svoje matične države. Drugi vatikanski sabor omogućio je slavljenje mise na narodnom jeziku, a mons. Varga prepoznao je da je jedan od malobrojnih svećenika koji znaju mađarski, da je jedini među njima koji nedjeljom nije vezan uz svoju župu te da može obilaziti različite župe. Prepoznao je da je njegovo poslanje obilaziti posebno vjernike Mađare, naviještati im Božju ljubav i dobrotu te s njima slaviti misu na njihovu narodnom jeziku. Činio je to neumorno i s puno ljubavi. Shvaćao je da integracija nacionalne manjine u većinsko društvo sa sobom nosi i opasnost asimilacije mlade generacije te udaljavanje od materinskoga jezika i postupnog gubljenja vlastitog identiteta, posebno u mješovitim sredinama u kojima nema škole na mađarskom jeziku ni kulturnih institucija«, istaknuo je mons. Hranić. U ime đakovačko-osječkog nadbiskupa, mons. Marina Srakića, cijelog prezbiterija, svih vjernika, i u svoje osobno ime, mons. Hranić čestitao je mons. Vargi te izrazio zahvalnost Vladi Republike Mađarske što je prepoznala zalaganje i odlučila mons. Gezju Varga nagraditi visokim državnim odličjem kao što je Mađarski nacionalni križ. Prijedlog da se odlikovanje dodijeli preč. Vargi dala je Demokratska zajednica Mađara Hrvatske, a prihvatio ga Odbor za odlikovanje pri mađarskoj Vladi. Odličje Mađarskog nacionalnog križa preč. Vargi uručio je veleposlanik Mađarske u Republici Hrvatskoj Ivan Gabor te iznio i obrazloženje odluke o dodijeli odličja. Na svečanosti su, osim vjernika iz Novog Bezdana, sudjelovali i vjernici Mađari iz ostalih mjesta Slavonije i Baranje te izvršni predsjednik Demokratske zajednice Mađara, Róbert Jankovics i načelnik Općine Petlovac, Drago Dominić. Kristijan Palinkaš

875


Osječani se oprostili od p. Ignaca Čižmešije U

23. godini redovničkoga služenja u Rezidenciji Presvetog Srca Isusova u Osijeku isusovac p. Ignacije Čižmešija oprostio se na euharistijskom slavlju na Misijsku nedjelju s osječkim vjernicima, redovnicima, redovnicama i svećenicima s kojima je surađivao niz godina. Ovaj zauzeti 73-godišnji ispovjednik i duhovnik od 22. listopada 2012. nastavlja službu apostolata u Opatiji, u crkvi Navještenja BDM. Na oproštajnoj misi u 9 sati p. Ignac suslavio je uz p. Zdravka Kneževića, a predvoditelj, mr. Ivica Musa, SJ, ravnatelj Isusovačke klasične gimazije u Osijeku, istaknuo je u propovijedi kako je »naš pater došao u Osijek neposredno pred Domovinski rat, u okolnostima koje bi mogle biti misijske te je njegovo poslanje, služenje u onomu što je najvrjednije u nama – u vjeri«, spomenuvši velikodušno služenje bolesnicima. Dragom pateru vjernici su na misnom slavlju zahvalili za služenje Crkvi dobročinstvima, za klanjanja pred Presvetim, euharistije i za svaku riječ propovijedi što su, strpljivo pojašnjene, ostale upamćene kao životni putokaz i ohrabrenje mnogima, te za ispovijedi i bolesnička pomazanja u pohodima bolesnima i nemoćnima u njihovim domovima, naglasivši kako mu nije bilo teško odazvati se potrebitima u bilo koje vrijeme. Pater Čižmešija s ganućem je uzvratio zahvalnost, kazavši sa suzama u očima kako je bilo lijepo služiti u Osijeku niz godina te,

zamolivši oprost ako je koga uvrijedio, uz blagoslov, zaključio: »Nosim puno u srcu. Neka vas dragi Bog nosi!« Oproštaj je bio uzajamno popraćen suzama i navirućim sjećanjima. Vjernici jednoglasno ističu: »Pater Ignac zaslužuje da se o njemu napiše samo najljepše.« S radošću se u razgovoru p. Ignac prisjetio novicijata u Družbi Isusovoj, počev od 31. srpnja 1957., svoga školovanja, kako ga je za svećenika 27. lipnja 1970. zaredio tadašnji zagrebački nadbiskup Franjo Kuharić, svojih službi, od kojih će mu 14. biti u opatijskoj crkvi Navještenja BDM, te kako je Osijeku djelovao najduže, nikada ne zaboravljajući redovničko geslo »Sve na veću slavu Božju«. Posljednje dvije godine u apostolatu su mu silno važne bile životne ispovijedi pokornika. »Drago mi je što sam bio u Osijeku na bojišnici, ne u Zagrebu. Domovinu ne dam ni za što. Vjerska pomoć ljudima najviše koristi, a onda i domovini. To je služenje domovini putem vjere i nijedna profesija ne daje toliko kao svećenička. Iz Osijeka nosim lijepe uspomene koje se rađaju iz međuljudskih odnosa, ali i rane na srcu; iskreno, isplakat ću se toliko da suza neću imati. Ovdje su mi se svidjeli ljudi, grad s finim »štihom«, ostalim još od starih austrijskih vremena«, kaže p. Čižmešija, dodajući kako će u putnom kovčegu ponijeti malo osobnih stvari, jer knjige je već podijelio i odrekao se koječega drugoga kako bi imao više vremena za čovjeka. Nevenka Špoljarić

Početak sjemenišne godine u đakovačkoj Bogosloviji Đ

akovačko-osječki nadbiskup, mons. Marin Srakić, slavio je na spomendan Sv. Franje Asiškog, 4. listopada, svečano večernje misno slavlje u kapeli Bogoslovnoga sjemeništa u Đakovu. Na misi je koncelebrirao duhovnik, preč. Bože Radoš i rektor, mons. Ivan Ćurić. Na početku misnoga slavlja mons. Srakić srdačno je pozdravio svećenike, sve bogoslove, a posebno osmoricu novih bogoslova, kao i one koji su se nalazili u neposrednoj pripravi za đakonsko ređenje. U propovijedi je nadbiskup rekao: »Sveti Franjo uspio je u onome teškom vremenu zadržati svoju karizmu, i pronijeti je sve do naših dana, pa i u budućnost. Bio je bogat, ali je postao siromah, a siromaštvo je postalo njegovo pravo bogatstvo.« Istaknuo je i kako sv. Franjo svima može biti primjer i poticaj

876

u poniznosti, skromnosti i ljubavi prema Crkvi, koju je ovaj svetac nazivao »našom Majkom«. Marko Dušak

10-11/2012.


Misa i zaziv Duha Svetoga za studente i mlade Đakovo

Osijek

Na početku nove akademske godine đakovačkoosječki nadbiskup, mons. dr. Marin Srakić, predvodio je 5. listopada u đakovačkoj prvostolnici Sv. Petra misno slavlje sa zazivom Duha Svetoga za studente, profesore i djelatnike Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu. U koncelebraciji je bio pomoćni biskup mons. Đuro Hranić, dekan Fakulteta, mons. Pero Aračić, rektor Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu, mr. Ivan Ćurić te ostali profesori Fakulteta. Mons. Srakić istaknuo je kako nova akademska godina, godina priprave kako za djelovanje u svećeničkoj službi, tako i za djelovanje u drugim službama u Crkvi i društvu, započinje u svjetlu obilježavanja 50. obljetnice otvaranja II. vatikanskog sabora te uz Godinu vjere koju je najavio papa Benedikt XVI.

U osječkoj konkatedrali Sv. Petra i Pavla 21. listopada održana je misa zaziva Duha Svetoga za novu akademsku godinu na Sveučilištu Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku. Misno slavlje predvodio je dekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu, prof. dr. sc. Pero Aračić, u zajedništvu s prodekanom, prof. dr. sc. Vladimirom Dugalićem, studentskim kapelanom mr. Arkadiuszom Krasickim i župnikom, mons. Adamom Bernatovićem. Uz brojne vjernike, misnom slavlju nazočila je rektorica Sveučilišta Gordana Kralik, te dekani, profesori i studenti osječkih fakulteta. U svojoj homiliji dekan je donio kratak pregled djelovanja Duha Svetoga kroz Sveto pismo, od Knjige Postanka, pa sve do Isusovih obraćanja učenicima: »Kada dođe Duh Istine, uvest će vas u svu istinu, obećao je Isus učenicima. Isti Duh i nas želi uvesti u svu istinu. Otvara nam oči za one duhovne vrijednosti koje je lako previdjeti. Nas je nekako opsjela dokazivost naših pozitivnih znanosti, gdje zapravo otkrivamo ono što već postoji, a zapustili smo promišljanje, gledanje na uzroke i posljedice, pogled na cjelinu ljudskog postojanja, bježimo od traženja smisla. Upravo suradnja s Duhom Svetim otvara nam dubine i širine ljudskog postojanja i poslanja.«

»Otvorenjem Godine vjere htjeli bismo studirajući teologiju produbiti i našu vjeru u Krista Gospodina, vjeru neposrednu, otvorenu prema zahtjevima koje Krist nameće svojim životom, naukom, mukom i uskrsnućem«, poručio je nadbiskup u uvodu misnoga slavlja. U svojoj homiliji nastojao je ocrtati što to znači vjerovati i kakva treba biti vjera te naglasio kako je važno na početku Godine vjere krenuti pravim putem da bismo mogli doći do istinitog i pravog zaključka o vlastitoj vjeri. Posjedovati mentalitet vjere, znači promatrati život kao što ga je promatrao Isus, znati kako je On naučavao, i živjeti zajedništvo s Njim i Ocem. Odrasla i zrela vjera duboko je ukorijenjena u prijateljstvu s Kristom. a upravo to prijateljstvo otvara nas svemu što je dobro i daje nam mjerilo za razlikovanje istinitoga od lažnog, obmane od istine. »Imati vjere, znači prepustiti se Bogu, nadati se protiv svake nade, poput Abrahama, vjerovati i u sivilu svakodnevice jer nas nikakva poteškoća ne može pobijediti«, naglasio je nadbiskup okupljenim studentima, profesorima i djelatnicima. Liturgijsko pjevanje animirao je Mješoviti studentski zbor đakovačkog KBF-a pod vodstvom maestra Vinka Sitarića, a uz orguljsku pratnju Emanuela Matesa. 10-11/2012.

U kontekstu Misijske nedjelje propovjednik je pred prisutne studente i vjernike postavio i pitanje svjedočenja za Isusa Spasitelja u javnosti. »Duh Sveti može nam usaditi poruku koja pokreće i misli i srca ljudi, ako i ne znamo sve citate iz Biblije. Imamo li mi danas toga Duha i ne stječe li se dojam strašljivog povlačenja i zatvaranja u sebe u našem hrvatskom društvu, pa bi i odgovor bio da smo se možda zatvorili Duhu Božjem. Život je Božji dar i nitko od nas ne postoji slučajno, jer Bog s nama ima plan. Daruje nam svjetlo, snagu, vodiča. Poticajima Duha Svetoga valja se otvarati i prihvaćati odgovornost za razvijanje sposobnosti koje su nam darovane kao sjeme. Studijem i vlastitom formacijom tako možemo uzvratiti i Bogu i ljudima i društvu, i to je obveza

877


svih nas, a posebno kršćana na Sveučilištu Josipa Jurja Strossmayera. Neka nam stoga Bog da svjetla i snage Duha Svetoga za novu akademsku godinu 2012./2013«, poručio je prof. dr. sc. Pero Aračić.

Petrovaradin U srijedu, 10. listopada, studenti i mladi okupili su se u zajedništvu sa srijemskim biskupom mons. Đurom Gašparovićem u crkvi Sv. Jurja u Petrovaradinu da svetom misom i zazivom Duha Svetoga započnu svoje redovite susrete. Zajedničkom euharistijom zamolili su Duha Svetoga da bude prisutan u njihovim životima kako bi mogli svjedočiti svoju vjeru u obiteljima, na fakultetima i drugim školama te na svakom mjestu gdje se nađu. U prigodnoj homiliji biskup Gašparović posvijestio je povijesnu situaciju u kojoj se nalaze na početku Godine vjere. Naglasio je da mladi nisu pozvani samo vjerovati da Bog postoji, nego prije svega vjerovati Njemu, predati čitav svoj život Isusu te mu prepustiti cijelo svoje biće. Ohrabrio je mlade da čuvaju svoju vjeru, da je produbljuju i svjedoče životom te ih potaknuo da nastave srijedom dolaziti u Biskupijski pastoralni centar u Petrovaradinu na

susrete mladih. Također, zahvalio je svima prisutnima na dolasku jer je svaki dolazak na svetu misu čin vjere, znak da su oni živi članovi Isusove Crkve. Pjevanje na svetoj misi tradicionalno je organizirao i predvodio student Darko Temunović, istaknuti član VIS-a Proroci iz Subotice. Svake srijede tijekom ove akademske godine skupina mladih okuplja se na svojim susretima. Svetom misom i zazivom Duha Svetoga započeo je prvi susret u ovom semestru. Martina Kuveždanin / Denis Karnaš / Marijan Vukov

Prvi formativni susret »Mladi za mlade« Prvi susret formativnog seminara »Mladi za

mlade« okupio je 21 sudionika, a održan je u Đakovu 19. i 20. listopada. Sudjelovali su mladi iz Vinkovaca, Višnjevca, Osijeka, Vrbice, Cerne, Kuševca i Kneževih Vinograda. Formaciju su, uz povjerenika Filipa Perkovića, vodila tri animatora, koji su članovi Povjerenstva za pastoral mladih: Dominik Kalajdžić, Jelena Gilja i Margareta Gregić. Susret je započeo u Betaniji, gdje su mladi bili smješteni, a nastavio se u dvorani Središnje nadbiskupijske i fakultetske knjižnice.

878

Mladi su iznijeli svoja očekivanja od formacije, a potom im je predstavljen projekt »Mladi za mlade«. Dan je završio večernjom molitvom. Drugoga dana, nakon jutarnje molitve, sudionicima su predstavljeni i pojašnjeni osnovni pojmovi vezani uz animatore i animiranje. Kroz različite igre i radionice međusobno su se bolje upoznali te sami organizirali misno slavlje: pjevali su i svirali, ministrirali, čitali te napisali molitvu vjernika. Misu je u kapelici Betanije predvodio vlč. Krešimir Jukić, župnik u Vrbici, a to bio i završetak prvog formativnog susreta. Drugi susret predviđen je za prosinac. Margareta Gregić

10-11/2012.


Mons. Srakić posvetio crkvu i oltar u Marjančacima Đakovačko-osječki nadbiskup, mons. dr. Marin

Srakić, posvetio je filijalnu crkvu Sv. Marije Magdalene u Marjančacima te njezin oltar. Crkva je posvećena povodom 85. godišnjice njezine izgradnje, a nakon osmogodišnje rekonstrukcije i obnove, te o desetoj godini povezanosti sa župnim središtem u Ladimirevcima. Iako nije običaj da se filijalne crkve posvećuju, nadbiskup je istaknuo kako filijale imaju veliko značenje, a ova je svojom obnovom, ali i svjedočanstvom vjere Marjančana, zaslužila biti posvećena. Nadbiskup je u Marjančace stigao konjskom zapregom, u pratnji župnika Franje Bodonjija, a po dolasku u crkvu kratko se pomolio te srdačno pozdravio mještane. Tijekom svečanih obreda, a nakon blagoslova vode i škropljenja unutarnjih i vanjskih zidova, oltara te vjernog puka, u oltar su, zajedno s poveljom o posveti, ugrađene moći sv. Leopolda Bogdana Mandića te moći sv. mučenika Prospera i Viktorije, iz prijašnjeg oltara. Uz nadbiskupa, u koncelebraciji je bio vlč. Josip Martinović, župnik u Harkanovcima, vlč. Robert Jugović, tajnik Nadbiskupskog ordinarijata, domaći sin vlč. Matej Glavica, domaći župnik Bodonji, Evanđelje je navijestio trajni đakon Ivan Tutiš, a redoslijed obreda nadzirao mons. Luka Strgar. Izražavajući svoju radost i povijesnu povezanost s ovim mjestom, nadbiskup je u uvodnom govoru istaknuo da sredstava uložena u ovu crkvu nisu uložena u prazno, već u obnovu prostora koji služi na dobro svim vjernicima koji svake nedjelje ispunjavanju ove prostore i zbog kojih je crkva i proširena. U Valpovačkom i Donjomiholjačkom dekanatu iza II. svjetskog rata izgrađeno je dvadesetak novih crkava, što je znak pobožnosti i vjernosti ovoga naroda, rekao je i poželio da sveti čin posvete crkve, koji je po važnosti odmah nakon čina posvete biskupa, bude nastavak i potvrda pobožnosti i vjernosti mještana Marjančaca. Razlažući povijest mjesta te citirajući zapisnik iz prošlih vremena u kojemu piše: »Treba

10-11/2012.

pohvaliti stanovnike za pogađanje mise i slušanje riječi Božje. I nema nikoga koga bi se moglo optužiti za bilo kakav teški grijeh. Svi idu na uskrsnu ispovijed«, mons Srakić pobrojao je kapele i crkve koje su se na tom području gradile do ove, sada posvećene. Potom je u svojoj homiliji citirao Gandhija, rekavši kako su hramovi, džamije ili crkve - Božja boravišta te odgovor na čovjekovu težnju za nevidljivim. »Svakom je župniku radost kada mora proširiti crkvu zato što svi vjernici koji žele doći na misu ne mogu u nju stati«, rekao je župnik Bodonji. »Ponosni smo na ovu crkvu, a još više što je ona svake nedjelje i blagdana ispunjena živom Crkvom, vjernicima koji se redovito sabiru slušati Riječ Božju i slaviti svete sakramente«, naglasio je i zahvalio onima čijom je dobrotom crkva obnovljena, a to su: mještani Marjančaca, Đakovačko-osječka nadbiskupija, Grad Valpovo, Osječko-baranjska županija, humanitarna organizacija Kirche in not te brojni anonimni darovatelji. U znak sjećanja na ovaj povijesni događaj za filijalu Marjančaci, nadbiskup je primio i prigodan dar, sliku crkve Sv. Marije Magdalene, koju mu je uručila djevojka odjevena u narodnu nošnju. A za zalaganje i ulaganje kako u materijalnu, tako i u živu Crkvu ovoga mjesta, dar je, iz ruku Ivice Kopića, člana Ekonomskog vijeća, primio i župnik Bodonji. Misno slavlje posvete crkve i oltara skladnim liturgijskim pjevanjem uveličao je združeni zbor Ladimirevaca i Marjančaca, pod vodstvom Marka Glavice. Uz brojne vjernike Marjančaca, Ladimirevaca i okolice, slavlju je nazočio i Leon Žulj, gradonačelnik grada Valpova sa svojim suradnicima, Željko Kraljičak, zamjenik župana Osječko-baranjske županije, Tomislav Ivić, saborski zastupnik, Željko Kraljević, županijski vijećnik, Goran Ivanović, predsjednik Mjesnog odbora Ladimirevci, Vitomir Matoković, predsjednik Mjesnog odbora Marjančaci te Ivica i Ranko Novoselić, izvođači radova. Proslava je, nakon mise, nastavljena pjesmom i tradicionalnim slavonskim kolom. Martina Kuveždanin

879


130. obljetnica posvete đakovačke katedrale »Sabrali smo se u znak zahvalnosti za sve milosti koje je Gospodin udijelio graditeljima ove crkve, onima koji su ovdje dolazili i slavili Boga, a pogotovo da prikažemo sve nas, pojedince i zajednice, koji činimo Božju građevinu sazidanu na temelju koji se zove Krist Gospodin«, rekao je nadbiskup Marin Srakić uvodeći 1. listopada u svečano euharistijsko slavlje u đakovačkoj prvostolnici Sv. Petra, gdje su se okupili brojni vjernici, redovnice, bogoslovi i svećenici, kako bi proslavili 130. obljetnicu njezine posvete. U nadbiskupovoj koncelebraciji bio je pomoćni biskup Đuro Hranić, članovi Prvostolnog kaptola i drugi svećenici, a svečanosti je pridonio i Mješoviti katedralni zbor, pod ravnanjem mo. Ivana Andrića i orguljašku pratnju mo. Vinka Sitarića. U svojoj homiliji nadbiskup je naglasio kako svojom konstrukcijom i raznolikošću građevnog materijala crkva podsjeća da i vjernici, unutar Božje građevine, imaju različite zadaće: jedni su ugrađeni u temelje, drugi u nosivu, a treći u krovnu konstrukciju, četvrti su ukrasi… Podsjetio je na put izgradnje đakovačke prvostolnice, poteškoće i teška iskušenja kroz koje je prošla; od velikih potresa, požara do tri rata, ali je usprkos svemu ostala i sačuvala izvornu ljepotu i sklad cjeline.

U

Delegacija Nacionalne zajednice Bugara odala počast Strossmayeru

z svetkovinu Svih svetih i bugarski praznik Dan narodnih preporoditelja, mons. dr. Marin Srakić, đakovačko-osječki nadbiskup, i ove je godine, 27. listopada u Nadbiskupskom domu u Đakovu primio delegaciju Nacionalne zajednice Bugara u Republici Hrvatskoj, pod vodstvom njena predsjednika Raška Ivanova. Predstavnici Zajednice Bugara tradicionalno su došli odati počast biskupu Josipu Jurju Strossmayeru, izdavaču »Bugarskih narodnih pjesama« braće Miladinov, velikom dobročinitelju i prijatelju Bugara, te su položili vijenac na njegov grob u kripti đakovačke prvostolnice. Mons. Srakić na dar je primio novi broj Rodne riječi, nacionalnog časopisa Bugara u Hrvatskoj, a upoznat je i s dan ranije održanim svečanim koncertom u Glazbenom zavodu u Zagrebu, povodom 100. godišnjice prve bugarske simfonije. Praizvedena prije sto godina, prva simfonija u povijesti bugarske glazbe, diplomski je rad zagrebačkog đaka, skladatelja Nikole Atanasova. Dobro je obilježavati značajne povijesne datume i

880

Nadbiskup je govorio i o mogućoj obnovi, opet naglašavajući važnost čvrstih temelja. »Ako se primijeti rušenje, bilo materijalne građevine ili građevine nas vjernika, pa tko će ući u tu crkvu? Tko će ući u Katoličku Crkvu ako vidi da je sve to rasklimano?« upitao je nadbiskup okupljene vjernike. S obzirom da se upravo vratio sa zasjedanja Vijeća europskih biskupskih konferencija u St. Gallenu u Švicarskoj, nadbiskup je rekao kako je ondje čuo mnoga lijepa, ali i porazna svjedočanstva, a najtužnije je bilo ono kardinala iz Nizozemske, gdje broj katolika i protestanata neprestano opada, a statistike predviđaju da do 2020. godine čak 72% nizozemskog pučanstva neće pripadati niti jednoj vjeri. Uslijed toga, smanjuje se broj župa, velike župe prisiljene su zatvarati brojne crkve. »Kardinal kaže da je nestalo vjere, a onda je nestalo svega. Nemojte misliti da će taj ‘tsunami’ nas mimoići. Moramo razmišljati o tome, ne da čuvamo zgrade, nego da čuvamo sebe«, naglasio je nadbiskup te pozvao: »Nalazimo se pred Godinom vjere i doista se moramo pitati što možemo učiniti. Moramo neprestano obnavljati crkvenu zajednicu. Ali ne čekati da se strop uruši i sve nas poubija, nego da doista budemo ono što je Krist htio – Božja građevina, gdje će se ljudi osjećati ugodno jer je ta građevina izgrađena na temelju koji se zove Krist.« Anica Banović

godine, kako se ne bi zaboravila njihova važnost, rekao je mons. Srakić i čestitao na jubileju i koncertu koji se uz njega veže. »Glazba nema granica, a isto tako i prijateljstvo nema granica ni po kojim kriterijima«, naglasio je i podsjetio na nekadašnju važnost Đakova za bugarski narod, jer je u njemu, od jeseni 1860. do proljeća 1861., boravio, sakupljajući i prepisujući bugarske narodne pjesme, Konstantin Miladinov. Martina Kuveždanin

10-11/2012.


Otvorenje Godine vjere u župama Nadbiskupije U župnim zajednicama širom Đakovačko-osječke

nadbiskupije, na misnim slavljima u nedjelju, 14. listopada, otvorena je Godina vjere. U čepinskoj župi Presvetoga Trojstva župnik Anđelko Cindori na početku je misnog slavlja poškropio vjernike blagoslovljenom vodom u znak sjećanja na njihovo krštenje, a kao znak pripadnosti Kristu i njegovoj Crkvi te potom protumačio cilj i značenje Godine vjere. Župljane je uputio da obrate pažnju na pano, posebno uređen za Godinu vjere, u čijem je središtu istaknut Katekizam Katoličke Crkve. U homiliji je župnik pozvao vjernike da djelima dokažu pripadnost Katoličkoj Crkvi. Nicejsko-carigradsko vjerovanje, podijeljeno u četiri dijela, molio je župnik, potom vjeroučiteljica, majka i djed, a vjeroučenici su na oltar prinijeli Katekizam, Izjave i odluke II. biskupijske sinode, Dokumente II. vatikanskog sabora te kruh i vino. Nakon pričesti uslijedila je prigodna meditacija te zajedničko pjevanje himna »Veliča«.

Slavonskobrodski dekan i župnik župe Gospe Brze Pomoći Ivan Lenić predvodio je misno slavlje u župnoj crkvi u Slavonskom Brodu. Pojašnjavajući smisao i značenje Godine vjere, posvijestio je što znači vjerovati te što je sadržaj poruke koju u sebi nosi Vjerovanje. Naglasio je da molitva za očuvanje, produbljenje i jačanje vjere spada u svagdanju molitvu i naš napor za upoznavanje katoličke vjere i prakse Crkve te da nam je u ovoj Godini vjere zadaća dati svjedočanstvo spasenja svojim životnim primjerom, i to prema mjerilima evanđelja. Prije ispovijesti vjere, župnik Lenić svojim je katehetama znakovito uručio otiskan Simbol vjere, da ga kroz župnu katehezu posreduju djeci, mladima i odraslima koji su im povjereni. Sve je pozvao da po naputku Svetoga Oca razmatraju nad riječima Vjerovanja i sadržajem koji donosi, kako bi ga vjerodostojnije i radosnije predavali drugima. Na kraju je potaknuo odrasle vjernike svih župa Slavonskobrodskog dekanata da 10-11/2012.

se u svojim zajednicama uključe u susrete čitanja i upoznavanja Katekizma. U donjomiholjačkoj župnoj crkvi župnik Josip Antolović otvorio je Godinu vjere na večernjoj misi. U homiliji je upoznao vjernike sa sadržajem Godine vjere, naglasivši da »biti kršćanin danas znači biti čovjek za druge. Dragocjeno je s drugima dijeliti ono što imamo, a najdragocjenije što kršćanin posjeduje jest dar vjere. Nekada je bilo drugačije što se tiče življenja vjere u našim obiteljima i župnim zajednicama, bilo je po sebi razumljivo da se redovito zajedno moli, išlo se na misu i pristupalo sakramentima. Možda ponekad požalimo za tim vremenima, no danas se traži osobna vjera«. Župnik je homiliju zaključio riječima da kršćani povjerenu zadaću mogu ispuniti samo ukoliko budu živjeli svoju povezanost s Isusom koji je trs, a oni loze. Liturgijsko pjevanje animirao je župni zbor »Sv. Cecilija«, a uz prinos kruha i vina, vjernici su na oltar prinijeli i Katekizam, Dokumente II. vatikanskog koncila i Izjave i odluke II. biskupijske sinode. Berislav Tonkovac / Josip Sabo / Brankica Lukačević / Sonja Devčić

881


Proslava 325. obljetnice župe u Tvrđi O

sječka župa Sv. Mihaela arkanđela proslavila je 29. rujna, uz svoj župni god, i 325. obljetnicu osnutka, kao prve gradske župe nastale nakon oslobođenja Grada uz Dravu od osmanlijske vlasti. Svečanu misu predvodio je dr. Đuro Hranić, pomoćni biskup đakovačko-osječki. »Dovikujući nam ´Tko je kao Bog?!´ nebeski zaštitnik ove župe, policije, vojnika pita nas je li Bog u ovome gradu, u ovoj gradskoj četvrti, danas, za građane ovoga Grada, nadiđeno pitanje?« pitao je u uvodu misnog slavlja mons. Hranić okupljene vjernike. »Mnogi danas u Crkvi, i izvan nje, postavljaju pitanje je li ikada u povijesti postojalo stanje u kojemu je bilo potrebnije čuti Isusovu riječ: ´Moje kraljevstvo nije od ovoga svijeta!’ On gladuje za Kraljevstvom koje nije od ovoga svijeta. On gladuje za smislom, za nadnaravnim. U njemu se sve snažnije rađa pitanje Boga, iako on sam to često ne uviđa«, rekao je, između ostalog, u homiliji biskup. Jutarnje misno slavlje svetkovine predvodio je domaći župnik, preč. Ivan Vidaković, središnju misu u 10,30 predvodio je p. Ignacije Čižmešija, a u koncelebraciji su bili dekani osječkih dekanata, preč. Ivica Rebić i preč. Mato Gašparović. Svetkovini je prethodila i dvodnevna priprava tijekom koje se razmišljalo o ulasku u Godinu vjere, ali i o prošlosti. Tako je u četvrtak Branimir Štajner pripremio izlaganje o važnijim povijesnim događanjima u župi kroz 325 godina, a novije su se povijesti vjernici prisjetili uz

projekciju fotografija koju je priredio Ivan Dananić. Mr. sc. Branka Ban i prof. Hrvoje Mesić govorili su o glazbenoj povijesti, odnosno o važnosti koju je imao župni zbor od početka postojanja ove župe. Da je tako i danas, posvjedočili su pjevači, s voditeljem zbora Teodorom Sucalom, otpjevavši četiri skladbe, i to dvije na njemačkome jeziku, čime su skrenuli pozornost na činjenicu da su na području župe Sv. Mihaela arkanđela nekada živjeli Nijemci, kao i na vrijeme kad se tu i bogoslužje odvijalo na jeziku toga naroda. Do proslave župnog goda i obljetnice postojanja župe, a na poticaj župnika Vidakovića, Župnog ekonomskog vijeća i potporu župljana, rekonstruiran je i obnovljen liturgijski prostor te glavni oltar ove najstarije osječke župne crkve. Ljerka Bobalić / Martina Kuveždanin

Međunarodni dan starih osoba U osječkom Domu za starije i ne-

moćne misnim slavljem 1. listopada proslavljen je Međunarodni dan starih osoba. Svečanu misu predvodio je pomoćni biskup mons. Đuro Hranić, a uz njega su bili vlč. Stjepan Starešina (duhovnik Doma), župnik i kapelan župe Sv. Josipa radnika, na čijem području je smješten Dom. Misu su pratili pjesmom pjevači župe Sv. Josipa radnika, pod pratnjom orguljašice gđe Hmura, uz punu dvoranu raspjevanih korisnika. Čitači su bili iz susjedne župe Sv. Ćirila i Metoda. U homiliji je biskup Hranić napomenuo da je put do potpunog zajedništva s Isusom zahtjevan,

882

pun sumnji, otklona, udaljavanja i vraćanja kroz koji prolazi svaki od nas. I ta poruka je »tvrda« današnjem čovjeku, jer Bog, koji je prošao kroz trpljenje i patnju, dopušta da budemo bolesni, ostavljeni, nezaposleni; ne uslišava naše molitve… Prihvatiti takva Boga i njegovu Crkvu, kakva jest, zahtijeva odustajanje od sebe, promjenu, obraćenje, prihvaćanje da On zna što je najbolje za sve nas, rekao je, među ostalim, biskup Hranić. Nakon mise pomoćni biskup Hranić zadržao se s korisnicima Doma u srdačnom razgovoru. Marija Bubalo

10-11/2012.


Jubilarna godina o 125. obljetnici smrti bl. M. M. Terezije Scherer Marijanskom

pobožnošću, čitanjem iz Knjige prošnji i zahvala, misnim slavljem i prigodnim programom, 16. listopada u samostanskoj je crkvi Presvetog Srca Isusova, uz Godinu vjere, otvorena i Jubilarna godina povodom 125. obljetnice smrti bl. Majke Marije Terezije Scherer, suutemeljiteljice Milosrdnih sestara sv. Križa i 100. obljetnice smrti s. Ulrike Nisch. U navedenoj godini sestre će se prisjetiti i 10. obljetnice beatifikacije s. Zdenke Schelingove. Nakon pozdravnih riječi s. Karmele Dominković, voditeljice Terezijina kruga koji je u Đakovu nastao 2001. godine kao način i oblik štovanja bl. M. M. Terezije Scherer, misno slavlje predvodio je vlč. Matej Glavica. U koncelebraciji je bio vlč. Ivo Džinić, rektor samostanske crkve te vlč. Goran Mitrović, župnik župe BDM iz Nove Kapele, koji je i sam iskusio zagovor blaženice čija se Jubilarna godina slavi, a u Đakovo je doveo hodočasnike iz svoje župe te župni zbor koji je, uz zbor sestara, uveličao slavlje. »Listajući životopis bl. M. M. Terezije Scherer, možemo uočiti kako je i te kako ozbiljno shvatila, prihvatila, razumjela i htjela živjeti Isusovo evanđelje. Čitav njezin život prolazio je u svijesti da bez Isusa ne može učiniti ništa, a zajedno s njim - velike stvari. Znala je, ako svoj život i nakanu koju je imala, a od koje i danas ubiremo plodove, usiječe i nasloni na Isusov križ, tada joj to daje jamstvo da će svaki njezin trud i želja biti uspješna i blagoslovljena«, rekao je vlč. Glavica. Jubilarnu je godinu u ime Hrvatske provincije Milosrdnih sestara sv. Križa proglasila s. Helena Šajbl, pročitavši poruku provincijalne poglavarice, s. Amalije Kupčerić, upućenu iz Indije, s Kongresa provincijalnih poglavarica. »Tijekom jubilarne godine, želimo lik Majke Marije Terezije Scherer još dublje upoznati i osvijetliti kroz različite susrete, hodočasničke dane, druge pastoralne aktivnosti i pobožnosti, kao

10-11/2012.

pomoć na putu produbljivanja osobne vjere, ali istovremeno i kao prilog zahtjevima sveopće Crkve u Godini vjere, na koje nas poziva papa Benedikt XVI. i naši biskupi«, naglasila je provincijalna poglavarica Kupčerić, a izrekla s. Helena Šajbl, te zaključila: »Neka nam svima u Godini vjere Majka Marija Terezija, kao izvorna kršćanka i redovnica - žena vjere i evanđeoskih pregnuća - bude istinski uzor i nadahnuće, kao i razlog njegovanja našeg međusobnog zajedništva.« U nastavku programa s. Karmela Dominković ukratko je predstavila život bl. M. M. Terezije, početke njezina štovanja te djelovanje Terezijina kruga. Istaknula je da Terezijin krug čine štovatelji koji se u svojoj svakodnevici zauzimaju za promicanje temeljnih ljudskih i kršćanskih vrijednosti kako je to činila i bl. Majka Terezija, nadahnuta franjevačkom karizmom. Početna i prva nit, koja je svjesnije počela povezivati štovatelje bl. Terezije Scherer, bio je poticaj na njegovanje molitvene povezanosti pod nazivom Molitveni vez. Tijela i grupe unutar kruga, koja djeluju na dobrobit svih, nastala su kao odgovor na traženje štovatelja koji su imali želju u svojoj vjeri napredovati dublje, pojasnila je s. Karmela. Istaknula je također trajno otvorenu humanitarnu akciju Među nama – siromah siromahu, u kojoj vjernici ustrajno sudjeluju novčanim darom; 2004. godine kanonski utemeljeno Mjesno bratstvo Franjevačkoga svjetovnog reda bl. Majke Marije Terezije koje je srce i kruna Terezijina kruga i trajno otvoreno prijemu novih članova, a tu su i tjedni susreti Molitvenog čitanja Božje riječi, Oratorij sv. Križa, godišnje duhovne vježbe, Dan tišine te Kontemplativna subota, koji vjernicima pomažu produbiti molitveno iskustvo. Svi prisutni na dar su dobili Mali pravilnik, s potrebnim informacijama za upoznavanje i uključivanje u djelovanje Kruga. Martina Kuveždanin

883


Blagdan sv. Franje u Nadbiskupiji Slavonski Brod Blagdan Sv. Franje ove je godine u franjevačkoj crkvi Presvetog Trojstva u Slavonskom Brodu jedinstveno proslavljen. Razlog je tomu, kako je u pozdravnoj riječi pojasnio domaći gvardijan fra Sebastijan Golenić, 800. obljetnica dolaska franjevaca na tlo Hrvatske i 50. obljetnica završetka II. vatikanskog sabora. Na sam blagdan, 4. listopada, svečano misno slavlje predvodio je vlč. Andrija Đaković, a u trodnevnoj duhovnoj pripravi prigodna predavanja održali su Stjepan Lice, katolički publicist i član FSR-a iz Zagreba, na temu »Sv. Franjo, izazov nama i svijetu«, dok je fra Domagoj Šimunović govorio o doprinosu franjevaca vjeri i kulturi. U predvečerje blagdana obred preminuća sv. Franje, kao i večernju misu, predvodio je fra Željko Železnjak, provincijal Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda. Vrhunac trodnevne priprave bio je, po prvi puta upriličen, koncert posvećen franjevačkim skladateljima. Pod dirigentskom palicom maestra Vladimira Kranjčevića, Pavao Mašić na orguljama, soprani Ivana Garaj Korpar, Monika Cerovčec, alt Martina Matić-Borse, tenor Marko Pletikosa, bas Mladen Klepo i blizu stotinjak članova Simfonijskog orkestra HRT-a izveli su nekoliko skladbi velikih franjevaca skladatelja: o. Fortunata Pintarića, o. Kamila Kolbea, o. Miroslava Grđana, i jedinog živućeg - o. Sebastijana Golenića, domaćeg gvardijana. Jedinstvenosti koncerta pridonijela je zadnja izvedba, ona ‘Križnoga puta’ o. Kamila Kolba, popraćena koreografijom Ljiljane Gvozdanović. Uz zvuke simfonijskog orkestra solisti baleta Zagrebačkog gradskog kazališta Komedija, »Brodski leptirići« i učenici Klasične gimnazije fra Marijana Lanosovića, scenski su vjerno prikazali događaj Križnoga puta. Organizatori koncerta bili su Hrvatska franjevačka provincija sv. Ćirila i Metoda, HRT i KKD »Ivana Brlić-Mažuranić«.

Osijek U zajedništvu subraće redovnika, svećenika, redovnica i vjernika, u kapucinskoj je crkvi Sv. Jakova

884

apostola u Osijeku 4. listopada svečanom misom proslavljena svetkovina utemeljitelja franjevačkoga reda Sv. Franje Asiškoga. Ujedno je obilježena 800. obljetnica dolaska franjevaca u hrvatske krajeve i spomenuta 70. godišnjica smrti sv. Leopolda Bogdana Mandića, sveca koji se posebno časti u ovoj crkvi i u Osijeku. Središnjim prijepodnevnim euharistijskim slavljem predsjedao je fra Slavko Milić, gvardijan Franjevačkoga samostana u Tvrđi i župnik župe Svete Obitelji. Svečanu misu s vjernicima su suslavili: mons. Adam Bernatović, p. Ignacije Čižmešija, preč. Mato Gašparović, p. Paul Abas Karim, fra Krešimir Borković i fra Miljenko Vrabec, gvardijan Kapucinskog samostana i župnik koji je uputio domaćinsku dobrodošlicu i zahvalu.

Belišće Uoči blagdana Sv. Franje Asiškog, Franjevački svjetovni red i franjevci trećoredci u župi Sv. Josipa radnika u Belišću organizirali su III. dane franjevaštva u Belišću. Trodnevnu duhovnu pripravu od 1. do 3. listopada predvodio je fra Ivan Penava, franjevac konventualac. Duhovna priprava svakoga je dana započinjala misom, prvoga dana uslijedilo je euharistijsko klanjanje, drugoga dana prikazan je dokumentarni film o životu franjevaca trećoredaca glagoljaša u Hrvatskoj, a posljednjega dana održan je obred preminuća sv. Franje. Za vrijeme obreda preminuća, uz upaljene svijeće, članovi FSR-a sjetili su se oca Franje i njegovih posljednjih trenutaka. Kroz sva tri dana duhovne priprave o. Penava svojim je riječima ukazivao na čistoću, poslušnost i siromaštvo sv. Franje te pokazao put za nasljedovanje Krista. Župna je crkva tri dana odisala »duhom Asiza«. Na blagdan Sv. Franje svečanu misu predvodio je fra Branko Janjić, duhovni asistent FSR-a i Frame, uz koncelebraciju fra Josipa Vrdoljaka, župnika i gvardijana. Brankica Lukačević / Nevenka Špoljarić / Krešimir Šarčević 10-11/2012.


Kapistranovo u znaku jubileja Ilok Župa Sv. Ivana Kapistranskog i Grad Ilok svečano su 23. listopada proslavili svoga nebeskog zaštitnika. Svečanost je započela prigodnom molitvom pred zavjetnom kapelicom koju su iločki Hrvati podigli 1. rujna 1940. godine »Na spomen 1300. godišnjice pokrštenja Hrvata i odanosti svetoj Rimokatoličkoj Crkvi!«. Nakon molitve uslijedio je blagoslov sa svečevim moćima, a potom se procesija uputila prema župnoj crkvi. Euharistijsko slavlje predvodio je nadbiskup Marin Srakić. Suslavilo je 27 svećenika, među kojima i petorica franjevaca jubilaraca, koji su toga dana, upravo u Iloku, željeli proslaviti 40. obljetnicu svećeničkog ređenja. Nadbiskupa i sve sudionike slavlja pozdravio je domaći župnik i gvardijan fra Oktavijan Nekić, ujedno jedan od petorice jubilaraca. Poseban pozdrav uputio je provincijalnom ministru Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda fra Željku Železnjaku, jubilarcima i predstavnicima civilnih vlasti. Euharistijskom slavlju nazočio je i evangelički pastor Dušan Sajak. U uvodnoj riječi nadbiskup Srakić naglasio je da ga nije teško nagovoriti da dođe u Ilok za Kapistranovo, jer je svoje djetinjstvo proveo u sjeni župne crkve u Ivanovcima, također posvećene ovom svecu. U prigodnoj propovijedi osvrnuo se na Godinu vjere i njezino značenje za vjernike. Spomenuo je i Ivana Kapistrana, čovjeka vjere, koji nije računao samo na svoje snage, već i na Božju pomoć. Spomen na veliko djelo Ivana Kapistranskog ostat će vječno. Stoga je i dobio laskavi naziv ‘Apostol Europe’, rekao je, među ostalim, nadbiskup. U samostanskoj blagovaonici nadbiskup se prisjetio još jedne obljetnice, prije 20 godina, točnije 24. ožujka 1992. godine, kada je u samostanskoj Spomenici zapisao: »Na ovoj mirovnoj misiji obuzeše nas radost i nada, žalost i tjeskoba. Radost, jer smo našli vedrog i hrabrog oca Marka Malovića i njegove domaćice! Nada da će svanuti bolja budućnost za sve nas, ali i žalost i tjeskoba nad onim tužnim što smo usput vidjeli! Neka nas Gospo-

10-11/2012.

din, draga Gospa i sv. Ivan Kapistran čuvaju i sačuvaju! Dana 24. 3. 1992. godine, na drugu obljetnicu biskupskog ređenja, biskup Marin Srakić.«

Ivanovci U nedjelju, 28. listopada, vjernici harkanovačke filijale Ivanovci svečano su proslavili svoj crkveni god, po običaju, u nedjelju nakon blagdana Sv. Ivana Kapistrana. Misno slavlje u 11 sati predvodio je nadbiskup Marin Srakić, u koncelebraciji tajnika Nadbiskupskog ordinarijata vlč. Roberta Jugovića, donjomiholjačkog župnika Josipa Antolovića i domaćeg župnika Josipa Martinovića, a slavlje su uljepšali pjevači Ivanovaca. Nadbiskup Srakić u homiliji se osvrnuo na vrijeme u kojemu je živio Ivan Kapistran, značajna ličnost kako za Crkvu, tako i za jedinstvo i slobodu Europe ondašnjeg vremena. Rekavši kako je Ivan Kapistran iskusio nevolju zatočeništva, pa i krizu vjere, nadbiskup je rekao kako ga je vjera spasila jer je imao skrušeno srce te je podigao glas protiv izrabljivanja. Osvrnuo se i na Godinu vjere te rekao kako svaki vjernik treba upoznati svoju vjeru, naglasivši kako nećemo dopustiti da nam se crkve zatvaraju kao u zemljama Zapadne Europe. »Ovu crkvu blagoslovili smo 1987. godine, sazidali je da se ovdje sabiremo, da živimo i slavimo svoju vjeru,« rekao je, među ostalim, nadbiskup Srakić. Istaknuvši kako je za očuvanje vjere važna pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji, nadbiskup je podsjetio kako se ona u ovoj župi čuvala na različite načine, a posebice brojnim devetnicama. Na kraju homilije, nazočne je upozorio: »Ne budemo li sačuvali vjeru, možemo prekrižiti prošlost i zatvoriti crkve. Poslije II. svjetskog rata sagrađeno je 20 novih crkava. To je znak vjere. Ali, ne živimo na starim lovorikama! Danas trebamo živjeti vjeru. Neka Ivan Kapistran bude zaista naš zaštitnik i uzor.« fra Vjenceslav Janjić / Jozefina Varžić

885


Blagdan Bl. Ivana Pavla II. Blagdan Bl. Ivana Pavla II. župa Sv. Dominika Sa-

vija na Koloniji u Slavonskom Brodu proslavila je 22. listopada posebno svečano. Svečano euharistijsko slavlje na novoizgrađenom vanjskom oltaru predvodio je domaći župnik Josip Filipović, a u koncelebraciji je bio vlč. Borislav Romić. Na kraju misnoga slavlja župnik Filipović blagoslovio je novi zavjetni kip bl. Ivana Pavla II., izrađen u zagrebačkoj kiparskoj radnji Vlaho. U svojoj propovijedi župnik je naglasio kako nam Ivan Pavao II. u mnogo čemu može ostati svijetlim primjerom i uzorom pravog nasljedovanja Krista, a njegov lik učiti kako se oprašta neprijateljima, kako se kao kršćanin ne štedjeti za Krista i njegovu Crkvu. Prije mise vjernici su krunicu molili uz snimku Ivana Pavla II., koji je ovu marijansku pobožnost na hrvatskom jeziku predvodio 1986. godine. Misu za mlade u kasnijim večernjim satima predvodio je Tomislav Ćurić, župnik župe Bl. Alojzija Stepinca na Hebrangu. Blagdanu je prethodila trodnevna duhovna obnova od 19. listopada do 21. listopada. Drugi dan trodnevnice, 20. listopada, duhovni program predvodio je don Ivan Filipović, duhovnik zajednice Cenacolo, koji se susreo s mladima i bračnim parovima. S njim je došao i Eugenio Lizieri, nedavno zaređeni svećenik iz Italije, koji je mladima s puno žara svjedočio o Kristovoj ljubavi koja je promijenila njegov život ulaskom u zajednicu Cenacolo. U duhu bl. Ivana Pavla II. bila je i Misijska nedjelja, kada su svoja konkretna djela milosrđa pokazali mladi molitveno-karitativne zajednice, koja nosi ime ‘Ivan Pavao II’. Oni su, naime, siromašnima i nemoćnima u svojoj župi toga dana podijelili pedesetak toplih obroka. Nakon večernje mise, sve do pola noći, mnogobrojni su vjernici sudjelovali na euharistijskom klanjanju na kojem se posebno molilo za zdravlje i ozdravljenje po zagovoru blaženog Pape. Pobožnost Ivanu Pavlu II. vlč. Filipović pokrenuo je po dolasku u ovu župu prije godinu dana, odnosno na prvi Papin spomendan 22. listopada.

886

Blagdan Bl. Ivana Pavla II. svečano je 22. listopada proslavljen i u slavonskobrodskoj župi Gospe Brze Pomoći. Slavlje je započelo u predvečerje, duhovno-molitvenim susretom u kapeli Doma umirovljenika, posvećenoj ovom velikom Papi. Susret su molitvom i pjesmom animirali mladi pod vodstvom s. Ksenije Leko te na kraju nazočnima podijelili spomen-sličice i molili molitvu za zadobivanje milosti po zagovoru ovog blaženika. Na sam dan zaštitnika, misu u Domu predvodio je Branko Vincetić, umirovljeni svećenik Vrhbosanske nadbiskupije, a koncelebrirao je vlč. Petar Šokčević, umirovljeni svećenik Đakovačko-osječke nadbiskupije, ispovjednik u župi i Domu. Na kraju mise, koju je pjevanjem s korisnicima Doma animirala s. Antonita, upriličena je pobožnost dragome Papi. Blaženik je počašćen i večernjom misom u župnom središtu. Predvoditelj slavlja bio je župnik i dekan Ivan Lenić. Na kraju mise svi su se u procesiji uputili prema Pastoralnom centru te se ondje pomolili pred kipom bl. Ivana Pavla II. Posebno sročenu molitvu u pjesmi izrekla je župljanka Neda Andrić Novinc. Cijelo slavlje pjevanjem je animirao veliki zbor pod vodstvom s. Monike Zvonarek. Blagdan blagopokojnog pape Ivana Pavla II. obilježen je u i župi Bezgrešnog začeća BDM u Valpovu. Misno slavlje predvodio je župnik Zvonko Mrak, a propovijedao župni vikar, vlč. Pavo Martić. U svojoj homiliji vlč. Martić spomenuo se teškog, ali izuzetno plodonosnog životnog puta blaženog Pape, koji je uvijek znao hrabro i nesebično ustati i ponovno krenuti u novost života. Jaku vjeru, nadu i bezuvjetnu ljubav bl. Ivan Pavao II. toliko je puta posvjedočio, da možemo reći kako nam ih je ostavio kao testament kako treba živjeti i raditi u našem svakodnevnom životu, naglasio je vlč. Martić. Citirajući neke misli blagopokojnog Pape, ohrabrio je prisutne vjernike da budu ustrajni u vjeri i traže njegov zagovor kod Boga. Brankica Lukačević / Danica Vuković – Dijanović 10-11/2012.


Mise zahvalnice Osijek U osječkoj je konkatedrali svetih Petra i Pavla apostola 28. listopada 2012. godine, u 8,30 sati, održana sveta misa zahvalnica za sve darove koji su primljeni od Gospodina. Uz sudjelovanje školske djece i odraslih župljana, koji su se spremili u narodne nošnje iskazana je zahvalnost za darove zemlje, a svetu je misu predvodio župni vikar Drago Marković, dok je po prvi puta, kao đakon, propovijedao Marko Martić. On je istaknuo kako imamo na čemu zahvaljivati Gospodinu u našem životu, kako za one stvari kojih smo svjesni i za koje molimo, tako i za zemlja, kao što su plemenite naše gore i naše more; tako je duša hrvatskog čovjeka oplemenjena katoličkom vjerom postala slična ovoj ravnici, zemlji, ovim prostorima koje nam je Bog dao da na njima obitavamo, živimo, stvaramo i rađamo buduće generacije, da u sreći i miru i blagoslovu živimo sa svojim obiteljima. Danas svi zajedno recimo: Hvala ti, Bože, za našu lijepu domovinu, za sve što imamo! Hvala ti za roditelje, djecu, za sve što čovjek može osjećati i nositi u svojoj duši!

Svilaj one za kojih nismo svjesni, potkrepljujući to brojem otkucaja srca, na koje ne obraćamo pažnju, a bez kojih nam nema života. U nedjeljnom čitanju Evanđelja po Marku opisano je ozdravljenje slijepca Bartimeja u Jerihonu, koji se nakon svog ozdravljenja toliko povezao s Kristom da ga je odlučio slijediti na njegovu putu u Jeruzalem. Poput slijepca iz Jerihona, i mi moramo imati hrabrosti zavikati Kristu i preklinjati ga da nas ozdravi. Nakon toga treba biti postojan u nasljedovanju Krista po putovima života, pa i onda kad nas vode na Kalvariju, rečeno je u kratkoj homiliji, nakon koje je uslijedila procesija s darovima zemlje.

I župljani župe Preslavnog Imena Marijina u Svilaju misnim su slavljem 21. listopada zahvalili Gospodinu na svim darovima koje su primili tijekom godine. Misu je predvodio župnik Jakob Šunjara, izrazivši radost zbog okupljenog mnoštva, napose djece koja su se uključila u misno slavlje. Mnoštvo vjernika bilo je odjeveno u narodno ruho, što je dodatno obogatilo svečanost slavlja. Prvopričesnici župe svoju su zahvalnost i zahvalnost cijele župne zajednice izrazili prigodnim recitacijama, naglasivši važnost darivanja koje obogaćuje. U svojoj propovijedi vlč. Šunjara istaknuo je kako treba zahvaljivati Bogu na svemu, a posebice na Misijsku nedjelju, kada uvijek iznova

Vinkovci U središnjoj vinkovačkoj crkvi Sv. Euzebija i Poliona 7. listopada domaći je župnik, mons. Tadija Pranjić, predvodio misu zahvalnicu tijekom koje je mnoštvo vjernika i članova Šokačkih rodova - Vinkovci zahvalilo Bogu za sve dobro, moleći za još bolju i sretniju budućnost. U propovijedi je mons. Pranjić istaknuo kako je dobro što Crkva jednom godišnje na poseban način zahvaljuje Bogu za dar domovine. »Ostali smo ovdje do danas, noseći u sebi ono što smo primili na počecima - svoju vjeru, po kojoj smo bili i ostali prepoznatljivi. To je ona vjera koja nas je oplemenila kao što je plemenita naša ravnica, naša 10-11/2012.

887


postajemo svjesni koliko ljudi treba pomoć, koliko njih nema dovoljno hrane. Biti otvoren i spreman pomoći onima u potrebi čini istinske vjernike, poručio je župnik, a potom je uslijedio prinos darova. Nakon plodova zemlje, prvopričesnici su župniku predali Bibliju te Kompendij Katekizma Katoličke Crkve.

Gunja Župljani župe Sv. Jakova u Gunji zahvalili su Gospodinu misnim slavljem 28. listopada u prigodno ukrašenoj crkvi za sva dobra kojima ih je blagoslovio i podržao njihov život na zemlji, za plodove zemlje i rada njihovih ruku. »Gospodin je onaj koji se milostivo brine i skrbi za svakoga od nas i zbog toga nam je dao ovu zemlju na upravljanje, da se njome koristimo, da sve ono što je On stvorio bude nama na

korist, a njemu na hvalu«, istaknuo je župnik Josip Semialjac uvodeći u misno slavlje. »Na osobit način svetopisamski psalmi potiču nas da zahvalimo Bogu iskazivanjem i davanjem slave našem nebeskom Ocu. On je dobar prema svima i milosrdan u svim svojim djelima. Bogat je dobrotom i svet u svim svojim djelima, u svemu stvorenju i svemu stvorenome. Slavimo ga i razglašujmo njegovu veličinu, jer on ljubi sva bića i ne mrzi nijedno koje je stvorio, jer se u svemu stvorenom očituje i vidi njegova dobrota, velikodušnost, Očinska ljubav prema nama. Tko hvali, taj je u Bogu i Bog u njemu; tko hvali, raspiruje Božju dobrotu u svijetu. Zato, Gospodine, nauči nas hvaliti te uvijek i dovijeka«, pozvao je župnik u svojoj propovijedi, nakon koje je uslijedilo svečano prikazivanje darova. Slavlje mise zahvalnice uveličali su svojim sviranjem gunjanski tamburaši. Nakon mise uslijedilo je čitanje Katekizma Katoličke Crkve te zajedničko fotografiranje svih sudionika, odjevenih u narodne nošnje.

Štitar I župljani župe Sv. Mateja, apostola i evanđelista, u Štitaru misnim su slavljem u župnoj crkvi 28. li-

888

stopada zahvalili Gospodinu na svim darovima, plodovima zemlje i ljudskoga rada koje su primili tijekom godine, a kojima su i uresili crkvu. Misno slavlje započelo je procesijom koju su činili župljani odjeveni u narodno ruho. Euharistijsko slavlje predvodio je župnik Mirko Rendulić, izrazivši radost i zahvalnost zbog okupljenog mnoštva i brojnih župljana odjevenih u narodno ruho koji su, unatoč kiši i hladnoći, dodatno obogatili svečanost slavlja. U svojoj homiliji župnik je naglasio da ovim misnim slavljem vjernici Štitara istinski zahvaljuju Bogu što korača s njima, njihovom zemljom, našom Hrvatskom. »Nedjelja zahvalnica dan je poniznog prigibanja pred Stvoriteljem. Današnji nas dan, u svoj svojoj ljepoti i bogatstvu, vraća našim korijenima, ljudskim, kršćanskim i narodnim. Pozvani smo vrednovati i čuvati svoje korijene. Ovom misom Bogu zahvaljujemo i molimo ga da ostane s nama, a mi se trudimo ostati s njime«, naglasio je župnik. Euharistijsko slavlje animirao je Mješoviti župni zbor, pod ravnanjem prof. Roberte Filipović, potpomognut mladim tamburašima. Denis Karnaš / Snježana Kraljević / Katarina Mešin / Anto Gutić / Marija Barukčić

Kestenijada

Prva kestenijada u župi Kraljice sv. Krunice

u Kuševcu održana je 28. listopada, a organiziralo ju je desetak odraslih članova župnih katoličkih izviđača (skauti). U večernjima satima pred Pastoralnim centrom župe pekli su kestenje i besplatno častili članove župne zajednice. Kestenje je darovao donator koji je želio ostati anoniman, a cilj akcije koja je okupila brojnu djecu, mlade i odrasle bio je jačanje zajedništva među mještanima. Nakon susreta i druženja dogovorene su sljedeće slične akcije u župi. Anita Lučić 10-11/2012.


»Milijun djece moli zajedno za jedinstvo i mir« 2012. »Milijun djece moli zajedno za jedinstvo i mir« molitvena je inicijativa Međunarodnog katoličkog djela Papinskog prava »Crkva u potrebi« (»Kirche in Not«) koja se treću godinu zaredom provodi u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji. Nadbiskupijski Katehetski ured uputio je dopis svim vjeroučiteljima da se 18. listopada s vjeroučenicima aktivno uključe u ovu inicijativu; svaka škola dobila je plakate i letke koji su sudionike uputili u molitvu krunice. Predložena je molitva Otajstva svjetla. Molitelji su se udružili u 9 sati ujutro, no inicijativa se mogla provesti i u bilo koje drugo vrijeme tijekom dana. Donosimo dojmove vjeroučenika i vjeroučitelja iz Osijeka, Bogdanovaca, Gunje, Trnave, Štitara, Donjeg Miholjca, Dalja, Osijeka, Valpova i Slavonskog Broda. U OŠ Dobriše Cesarića u Osijeku projekt je ostvaren pod vodstvom vjeroučiteljica, s. Kriste Mijatović i Silvije Mašaberg, a sudjelovali su učenici od 1. do 4. razreda. Svi zajedno okupili su se u predvorju škole te zapjevali pjesmu »Kraljice krunice«. Deseticu krunice predmolili su vjeroučenici 2. razreda, a molitva za jedinstvo i mir u ovoj osječkoj školi zaključena je pjesmom. Učenici od 1. do 4. razreda okupili su se i u crkvi Sv. Leopolda Bogdana Mandića u Bogdanovcima, gdje su molili sa svojim učiteljicama. Radosno su prebirali po zrncima svojih krunica, a na

10-11/2012.

kraju molitvenog programa vjeroučiteljici Marini Živić rekli su kako im je bilo lijepo, pa će se odazvati i sljedeće godine. U OŠ »Antun i Stjepan Radić« u Gunji vjeronauk se održava za učenike katoličke, pravoslavne i islamske vjeroispovijesti, a ravnatelj Stipica Mišura ističe kako je u molitvenoj inicijativi »Milijun djece moli zajedno…« sudjelovalo 373 učenika. Molitve su predvodili gunjanski župnik Josip Semialjac, protojerej Predrag Azap, glavni imam Islamske vjerske zajednice Gunja Idriz Bešić, s. Patricija, ravnatelj Mišura te vjeroučiteljica Matilda Šokčević i učitelji škole Gunja. Projekt je realiziran u sportskoj dvorani škole u sklopu Dana integrirane nastave, a nakon molitve nastavljen je rad učenika u radionicama na temu »Vrijednost tradicije«. Zajedno su molili katolici, pravoslavci i vjernici islamske vjeroispovijesti, a ravnatelj nije skrivao oduševljenje što su učenici ozbiljno pristupili zajedničkoj molitvi, izvijestili su Stjepan Bogutovac i Anto Gutić. »Podržali smo ovu ideju, kao i svaku drugu koja će pomoći ljudima ne samo u našem okružju, nego i diljem svijeta. Molitva je plodno tlo za jedinstvo i mir, toliko potreban generacijama koje dolaze, naglasio je imam Idriz Bešić. OŠ Josipa Jurja Strossmayera iz Trnave također se uključila u molitvu, a uz krunicu, u rukama vjero-

889


vjeroučitelj Bernard Majer i nastavnica fizike Zdenka Conjar, a interes i sudjelovanje učenika posvjedočili su njihovu otvorenost za ovaj i slične projekte unutar školskih obveza.

učenika od 1. do 4. razreda našle su se i zapaljene lučice. Molitvu je predvodio vjeroučitelj Stjepan Adrić, a sudjelovale su i učiteljice, izvijestila je knjižničarka Vesna Karalić-Kladarić. »Hoće li naša molitva biti uslišana ne ovisi o množini riječi, nego o žaru naše duše«, misao je sv. Ivana Zlatoustog, a potaknuti ovom mišlju koju je izrekla vjeroučiteljica Marija Barukčić, u molitvenu inicijativu »Milijun djece moli zajedno« uključili su se učenici OŠ »I. G. Kovačić« iz Štitara. S velikim žarom sudjelovali su u listopadskoj pobožnosti moleći krunicu. Već treću godinu zaredom učenici osnovne škole u sklopu tjedne župne kateheze u listopadu dolaze i na krunicu te sudjeluju u pobožnosti Blaženoj Djevici Mariji. S vjeroučenicima molili su i odrasli vjernici, a nakon marijanske pobožnosti uslijedila je euharistija te klanjanje Presvetom Oltarskom Sakramentu. O sudjelovanju vjeroučenika OŠ »August Harambašić« iz Donjeg Miholjca izvijestila je učenica 5.a razreda Marta Jurčević. U njezinu razredu vjeroučenici su molili sjedeći u krugu, a krunicu je predmolilo pet dobrovoljaca. Sudjelovala je i vjeroučiteljica Jasmina Matošević, a u isto vrijeme molio je i 4.a sa s. Nikolinom Nikolić. Za vrijeme sata vjeronauka i fizike molilo se u OŠ »Dalj« u Dalju, a sudjelovali su učenici petog i sedmog razreda. Akciju je potaknuo

890

Vjeroučiteljice Julijana Mađarić i Anica Horvat ove su godine na molitvenu akciju potaknule deset odjeljenja OŠ »Fran Krsto Frankopan« u Osijeku. Djeca su se sa svojim učiteljicama okupila u crkvi Sv. Ćirila i Metoda, gdje ih je u molitveni susret uveo župnik, preč. Mato Gašparović, a krunicu su predvodile vjeroučiteljice. Djeca su oduševljeno sudjelovala prebirući zrnca krunice, zadovoljna što su dio tako velikog projekta. Molitvu je pratila i pjesma malih molitelja, koji su zajedno zapjevali Tamo gdje palme cvatu i Evo nas pred tobom, Marijo. U valpovačkoj župi Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije, uz djecu, okupili su se i roditelji, a u molitvu ih je uveo župnik Zvonko Mrak. Djecu su u molitvi podržavale s. Danijela i s. Ilirka, a uz otajstva Krunice svjetla, otpjevali su i nekoliko pjesama. Posebnu radost tijekom molitve pokazali su prvopričesnici, ponosni što mogu biti dio molitelja za mir. U slavonskobrodskoj školi »Ivan Goran Kovačić« oko 350 učenika uključilo se u projekt »Milijun djece moli zajedno za jedinstvo i mir«. U sportskoj dvorani škole, u devet sati, okupili su se učenici, nastavnici, ravnatelj, pedagoginja, psihologinja te vjeroučiteljice. Kratkim uvodom o projektu, pjesmama kojima su molili za mir te deseticom krunice svi su pjevajući molili za mir u srcima i cijelome svijetu. Priredila: Martina Kuveždanin

10-11/2012.


Misijska nedjelja u Nadbiskupiji Misijska nedjelja u župi Presvetoga Srca Isusova

u Vinkovcima obilježena je akcijom prikupljanja pomoći hrvatskim redovnicama u Beninu. Župljanke, vođene vjeroučiteljicom Nikolinom Vican, ispekle su kolače i njihovom prodajom ostvarile prihod od 4.000 kn koje će poslati časnim sestrama kao pomoć za njihove brojne aktivnosti. Nakon večernje mise, u suradnji sa župnikom Robertom Farkašom, organiziran je i jednosatni koncert župnog zbora mladih, koji je na taj način želio zahvaliti župljanima za pomoć misijama. Prikazan je i film snimljen u Beninu, pa su se vjernici mogli uvjeriti koliko je ondje težak život i kako vlada veliko siromaštvo. Nakon koncerta prisutne je pozdravila s. Julliene iz Benina, zahvalivši na svoj pruženoj pomoći.

U nedjelju, 21. listopada, u župi Kraljice sv. Krunice u Vođincima, župljani su proslavili Misijsku nedjelju prisjećajući se misionarke s. Lukrecije Mamić, pripadnice Družbe sestara službenica Milosrđa, koja je prošle godine ubijena u Burundiju. Misnim slavljem, koje je predvodio župnik Mirko Crnčan, obilježena je prva godišnjica njezine tragične smrti. S. Lukrecija je, preko sestara Družbe službenica Milosrđa koje djeluju u vođinačkoj župi, na poseban način niz godina bila povezana sa župljanima koji su je velikodušno pomagali i pratili u njezinu misijskom radu. »S. Lukrecija dala je svu sebe, svoj život za najodbačenije u narodu gdje je služila. Posebno se brinula i borila za prava školovanja djece plemena Pigmeja. Izvršila je svoje poslanje, no nekima je bila trn u oku. Njezino služenje, dobro koje je činila, nije bilo od svih prihvaćeno, no to je nije nikad obeshrabrilo u njezinu radu. Ona je posvjedočila ljubav Božju, ispunila je svoje poslanje. Vjerujemo da će njezina prolivena krv biti sjeme novih i obnovljenih kršćana«, istaknuo je vlč. Crnčan, pozvavši na kraju homilije sve prisutne da učine ono što mogu za širenje Radosne vijesti u sredini u kojoj žive: obitelji, školi, radnom mjestu. Posebnost ovog euharistijskog slavlja bilo je i prikupljanje darova za 10-11/2012.

misije. Prije samog početka euharistijske službe vjernici su, svatko ponaosob, svoj dar za potrebe misija prinijeli pred oltar. U valpovačkoj župi Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije 19. listopada održana je molitvena priprava za potrebe misijskog djelovanja, a 21. listopada obilježena Misijska nedjelja. Misna slavlja oba dana predvodio je župni vikar Pavo Martić, a župljani su mogli kupiti misijske krunice i glasila te na taj način financijski pomoći djelovanje misionara. Novac su prikupljale Ksenija Geto i Marijana Pichler, a župljani su darovali 1.300 kn. U svojoj homiliji na Misijsku nedjelju vlč. Martić istaknuo je kako potrebu za misionarima nemaju samo daleke zemlje; oni su potrebni i u našoj okolini te u svakoj obitelji, stoga smo svi pozvani na misijsko djelovanje u svom okruženju. Misijski dani u župi Sv. Ćirila i Metoda u Osijeku obilježeni su pred Misijsku nedjelju svakodnevnom molitvom za potrebe misija uz dnevna misna slavlja, a u subotu, 20. listopada, u crkvi se okupio velik broj vjernika. Okupljanje je započelo misijskom krunicom, a potom prezentacijom i predavanjem isusovca o. Zdravka Kneževića o životu i misijskom djelovanju o. Ante Gabrića. Prikazani su dijelovi filma »Izgraditi crkvu« te fotografije nedavnog pohoda p. Kneževića Bengaliji. Na misnim slavljima 21. listopada prigodnim razmišljanjima i recitacijama u obilježavanje Misijske nedjelje uključila su se i djeca OŠ »Mladost« i OŠ »Fran Krsto Frankopan«. Nakon središnje župne mise u dvorani župe okupili su se na druženju kumovi djece iz Ekvadora, koji svojim godišnjim darom pomažu školovanje 60-ero djece iz Ekvadora. S. Silvija, animatorica kumstava, zahvalila je u ime djece za pomoć te prenijela pozdrave i zahvalnost s. Lenke Čović koja kao utemeljiteljica Reda Krista Misionara Molitelja radi i djeluje u Ekvadoru. Darko Posarić / s. Ida Malnar / Danica Vuković – Dijanović / Igor Fosić

891


Proslava jubileja crkve Presvetog Srca Isusova u Šidu Župna crkva Presvetog Srca Isusova u Šidu misnim

je slavljem u subotu, 20. listopada, svečano proslavila 80. godišnjicu izgradnje. Misu je predvodio srijemski biskup, mons. Đuro Gašparović, a koncelebrirali su domaći župnik Nikica Bošnjaković, vlč. Zdravko Čabrajac, župnik u Sotu, vlč. Marko Kljajić, župnik u Surčinu i Novom Beogradu, vlč. Ivica Živković, župnik u Hrtkovcima te grkokatolički svećenik u Bačincima Darko Raca. Tom prilikom 18 mladih iz Šida, Vašice i Batrovaca primilo je sakrament potvrde. »Nastavimo ovaj sakralni prostor uljepšavati, ali i ispunjavati svojom prisutnošću. U ovoj živoj zajednici živite zajedničkom vjerom, a uvijek kada ste skupa, morate se prepoznati, dragi krizmanici, kao vjernici i djeca Božja«, poručio je biskup Gašparović. Nakon mise, vlč. Bošnjaković darovao je biskupu sliku Presvetog Srca Isusova, koju je za ovu prigodu naslikao šidski umjetnik Ivan Grozdanovski, a potom je svečanost nastavljena u dvorištu župne kuće. Priređen je bogat kulturno - umjetnički program u kojemu su sudjelovali predstavnici kulturno- umjetničkih društava iz Šida: KUD »Jednota«, KPD »Đura Kiš«, SKUD »Sveti Sava« i, naravno, HKD »Šid«. Prisutan je bio velik broj gostiju iz Šida, Slavonskog Broda, Vinkovaca, Nijemaca, kao i ostalih gradova Srbije i Republike Hrvatske. U ime Hrvatskog veleposlanstva u Beogradu nazočila je Valentina Šarčević, a u ime Hrvatskog nacionalnog vijeća Mato Groznica. Prema povijesnim podacima, rimokatolika je u Šidu bilo malo sve do 1900. godine kada se počinju sve

više naseljavati. Nakon kupnje kuće s potkućnicom pri kraju Šida, prema Gibarcu, na tom mjestu podižu drveni zvonik s jednim zvonom, da bi uskoro uvidjeli kako to mjesto nije podesno za gradnju crkve, pa su promijenili lokaciju i sagradili novu crkvu. Za trajanja njezine izgradnje služba Božja održavala se u grkokatoličkoj crkvi. Natječaj za gradnju crkve raspisan je 1931. godine, a gradili su je Franjo Kelet i Josip Detlinger. Već sljedeće godine, 1932., crkva je potpuno dovršena i kupuju se zvona, tako da 15. listopada biskup Antun Akšamović blagoslivlje zvona, a 16. listopada blagoslivlje crkvu na čast Presvetog Srca Isusova. Za vrijeme II. svjetskog rata, 1944. godine toranj crkve biva miniran, kao i pročelje te krov crkve. Župljani obnavljaju crkvu 1963., a 2010. godine, na inicijativu sadašnjeg župnika, vlč. Bošnjakovića, pristupa se rekonstrukciji i crkvi vraća izvorni izgled iz 1932. Suzana Darabašić

Blagoslovljena crkva Sv. Ane u Šiškovcima U nedjelju, 14. listopada, u Šiškovcima, filijali

župe Cerna, blagoslovljena je obnovljena i dograđena crkva Sv. Ane. Svečano misno slavlje predvodio je đakovačko-osječki nadbiskup mons. Marin Srakić, uz koncelebraciju domaćeg župnika Ilije Aračića, fra Josipa Blaževića, rođenog Šiškovčanina, te više svećenika. U svojoj uvodnoj riječi nadbiskup Srakić istaknuo je kako je posljednjih trideset godina u Hrvatskoj blagoslovljeno četrdesetak novih crkava, što nije uobičajeno za ostale katoličke zemlje Europe, gdje je veliki problem osipanje vjernika. U propovijedi je istaknuo kako je Krist temelj Crkve, a njegovi zidovi, ukrasi i stupovi su vjernici. »Crkvena zajednica nikada nije oskudijevala kamenjem kojim je građena, ali materijal treba ugra-

892

diti u zgradu da služi svrsi kojoj je namijenjena. Crkvena zajednica je zajednica vjere, nade i ljubavi«, rekao je mons. Srakić te dodao: »U Slavoniji se svaki četvrti brak raspada. Ako je po zadnjem popisu stanovništva u našoj zemlji 88% stanovnika katolika, pitam se gdje su ti katolici?« Župnik Aračić istaknuo je kako je temeljita obnova crkve u Šiškovcima trajala nekoliko godina, a obnovljeno je krovište, uklonjena unutarnja lamperija, podrezani zidovi kako bi se riješio problem vlage. U konačnici, dograđen je i novi dio koji je postojeći prostor za misno slavlje udvostručio jer je crkva u Šiškovcima bila premala za sve veći broj vjernika koji je dolazio na misu. Ovom prigodom otvorena je Godina vjere u župi Cerna i filijali Šiškovci. Marija Jozić

10-11/2012.


Mons. Srakić primio 150 vjernika iz Šida i okolice Đakovačko-osječki nadbiskup, mons. Marin Sra-

kić, primio je u subotu, 27. listopada, u đakovačkoj prvostolnici Sv. Petra 150 hodočasnika iz Srijemske biskupije, župa Šid, Morović, Gibarac, Kukujevci, Vašica, Batrovci, Jamena, Berkasovo i Sot, koji su u Đakovo stigli trima autobusima, a pod vodstvom svoga župnika, vlč. Nikice Bošnjakovića. Hodočašće je organizirano povodom proslave Jubilarne godine tijekom koje vjernici Šida i okolnih mjesta slave 80. obljetnicu gradnje šidske crkve Presvetog Srca Isusova. Izrazivši dobrodošlicu, mons. Srakić istaknuo je kako Sveti Otac poziva da se u Godini vjere hodočasti u značajnija mjesta, središta bilo biskupija ili cijele Crkve, pa je ovo hodočašće vjernika Šida i okolice u Đakovo, kao središte Đakovačko-osječke nadbiskupije, znakovito za rast u vjeri i uzajamnoj povezanosti dviju biskupija. Nadbiskup je podsjetio na odvajanje i samostalnost Srijemske biskupije, koja je, kako je rekao, hrabrim koracima zakoračila u novije doba. No, to ne znači da više ne znamo jedni za druge, naglasio je i pojasnio: »I dalje surađujemo, kako preko naših svećenika koji su na službi u Srijemu poput vašeg župnika, tako i uzajamnim posjetima i hodočašćima kao što je ovo.« Ističući ljepotu i skladnost Strossmayerove katedrale, nadbiskup je vjernicima poručio da se, iako različiti, uvijek nastoje uklopiti u zajednicu Crkve i obogatiti je svojom različitošću.

biskupu posebno zahvalio za pomoć i potporu pri obnovi i rekonstrukciji tornja šidske crkve. Pozivajući naprijed pedesetak djece i mladih, župnik Bošnjaković pokazao je kako se u Šidu i okolnim mjestima gradi i živa Crkva, budućnost Srijemske biskupije. Studenti i srednjoškolci, a uz njih i osnovnoškolci, praćeni zvucima gitare, zapjevali su jednu od njima dragih duhovnih šansona, a nadbiskup ih je nagradio osmjehom i pljeskom. Vlč. Robert Jugović potom je izložio povijest Strossmayerove katedrale te ukazao na važnije detalje koji se u njoj mogu vidjeti. Hodočašće je nastavljeno posjetom Bogoslovnom sjemeništu, župi Svih svetih, uzvratnim posjetom voditeljici Zajednice Molitva i Riječ u Osijeku, Mariji Krivić, koja je nekoliko puta održala duhovnu obnovu u šidskoj crkvi. Šiđani su posjetili i aljmaško svetište Gospe od Utočišta, Memorijalno groblje u Vukovaru, župu Sv. Katarine u Nijemcima te Pastoralni centar i Zavičajni muzej u sklopu te župe. Martina Kuveždanin

Svi hodočasnici na poklon su dobili sličicu đakovačke prvostolnice s biskupskim grbom mons. Srakića, a nadbiskup je iz ruku župnika Bošnjakovića primio dokumente o završetku obnova crkvi koje su mu povjerene te o tijeku radova na onima koje se još obnavljaju. Prigodnom zahvalnicom, župnik je nad10-11/2012.

893


Proslava obljetnice rođenja bana Jelačića U

povodu obljetnice rođenja bana Jelačića, a u organizaciji Hrvatskog nacionalnog vijeća, koje svake godine organizira proslavu praznika hrvatske zajednice u Srbiji, velik broj vjernika okupio se 16. listopada u župnoj crkvi Svetog Jurja mučenika u Petrovaradinu, gdje je obljetnica obilježena euharistijskim slavljem koje je predvodio srijemski biskup, mons. Đuro Gašparović, a suslavili su preč. Marko Loš, župnik i dr. sc. Ivica Čatić, profesor na KBF-u u Đakovu. Na početku slavlja srijemski biskup Gašparović pozdravio je prisutne, među kojima su bili generalni konzul Republike Hrvatske u Subotici Dragan Đurić, savjetnik u veleposlanstvu RH Mario Zadra i tajnik Darko Sabljak, predsjednik HNV-a Slaven Bačić, Petar Kuntić republički zastupnik i predsjednika DSHV-a, predstavnici iz sekretarijata APV Mato Groznica i Radoslav Petković, ravnatelj Hrvatske matice iseljenika Marin Knezović, izaslanik Grada Zagreba Pavle Kalinić, predsjednik Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata iz Subotice Tomislav Žigmanov, direktor NIU »Hrvatska riječ« Ivan Karan, predstavnici mjesne zajednice Petrovaradina te predstavnici hrvatskih kulturnih zajednica u Vojvodini. U homiliji se biskup Gašparović osvrnuo na povijesni trenutak te istaknuo bana Jelačića kao onoga koji je bio otvoren prema svima za suradnju, razgovore i pregovore, od najviših do najnižih, od najbogatijih

do najsiromašnijih. Potrebe su u životu velike, osobito na moralnom, društvenom i gospodarskom području, i zato se poput bana Jelačića treba svesrdno zalagati i ne gubiti nadu u bolje sutra. Zaključujući homiliju, srijemski biskup je rekao: »Hrvati imaju pravo da im se prizna postojanje, život i djelovanje kao hrvatskoj zajednici u Srbiji. Pred nama je, nadalje, čovjek–kršćanin–vjernik koji nastoji što bolje izvršiti svoje vjerničko, ljudsko i uopće društveno poslanje, i koji je sretan kad osjeti da mu se priznaje sloboda savjesti, vjeroispovijesti i javnog okupljanja zbog vjerskih ciljeva.« Euharistijsko slavlje uveličao je mješoviti zbor HKPD »Jelačić«. Obilježavanje obljetnice rođenja bana Josipa Jelačića nastavljeno je prigodnom akademijom. Tomislav Mađarević

Proslava sv. Mihaela i Dana policije M

isu povodom Dana policije i blagdana Sv. Mihaela, zaštitnika policije, predvodio je 28. rujna u župnoj crkvi Gospe Brze Pomoći u Slavonskom Brodu domaći župnik Ivan Lenić, slavonskobrodski dekan, a koncelebrirao je fra Sebastijan Golenić, gvardijan franjevačkog samostana. Uz vjernike, sudjelovali su djelatnici Policijske uprave Brodsko-posavske, na čelu s načelnikom Antom Zovakom. Osvrćući se na ulomak Evanđelja, dekan Lenić ustvrdio je kako se i danas pred našim očima, u nama i oko nas, odigrava borba za i protiv Boga, borba dobra i zla. Ističući kako su u nama prisutne dvojbe, nedoumice, traženja: što učiniti, kako reagirati, opredijeliti li se za ono što je Božje ili za neki svoj plan, rekao je: »Vjernost sv. Mihaela Bogu jedinome, njegovo hrabro zauzimanje za Božju stvar, za dobro, za istinu i pravdu, ostaje nam uvijek izazov, zato od njega danas molimo pomoć u svim

894

situacijama naše svakidašnjice, tako i vašega rada i služenja društvu, dragi djelatnici Hrvatske policije. Pravi hrvatski policajac uvijek će se truditi biti dostojanstven pred Bogom i ljudima, braneći, u istini, svačiju čast. Vaša služba ima za cilj mir i sigurnost svih ljudi. Dekan Lenić na kraju je djelatnicima policije čestitao njihov dan. Brankica Lukačević

10-11/2012.


Misa povodom Dana neovisnosti Povodom Dana neovisnosti, 8. listopada, u središ-

njoj vinkovačkoj župi Sv. Euzebija i Poliona domaći župnik, mons. Tadija Pranjić, predvodio je misno slavlje. »Kada bismo se sada u mislima vratili u 1991. godinu, u tragična zbivanja kada se još nije nazirao kraj obrambenoga Domovinskog rata, vidjeli bismo kako hrvatski državni Sabor tada donosi povijesnu odluku - i zato je ovaj dan za nas tako važan - raskidajući sve pravne i ostale veze sa svim republikama raspadnute komunističke Jugoslavije, u kojoj su Hrvati bili građani trećega ili petoga reda«, istaknuo je mons. Pranjić te podsjetio da hrvatska državnost seže u daleku prošlost, u doba kraljeva i knezova, a Sabor Republike Hrvatske bio je nositelj hrvatske državnosti. No, svoju slobodu hrvatski narod morao je platiti teško. »Nismo je samo platili u obrambenom Domovinskom ratu, nego smo je plaćali i platili godinama nakon Drugoga svjetskog rata kada su nas odvodili u zatvore, ubijali po kolodvorima zapadnoeuropskih zemalja, kada su naši roditelji morali odlaziti u tuđe, daleke zemlje zaraditi kruh

svagdašnji i kada je bilo opasno reći da si Hrvat. Jedino se u Crkvi moglo govorili tko smo i što smo, a ostalo je bilo sve ugušeno«, rekao je predvoditelj misnoga slavlja. »I zato danas, dok pod ovom svetom misom molimo, u molitvi i mislima obiđimo sve naše grobove, i poznate i nepoznate, i onih 540 s područja naše županije za čiju sudbinu još ne znamo, i svih onih koji su poginuli od Konavlja, Debelog Brijega do istoka, Iloka, koji su svoje živote ugradili u našu domovinu. I onih koji su bili ubijeni kao civili, i ono dvoje djece bačene u bunar u Vukovaru, nedužne, nevine, ona su u temeljima slobode Hrvatske. Preskupo smo platili svoju slobodu i zato je znajmo i čuvati, a neka dobri Bog da vječni mir i pokoj onima koji su u tim sumornim i teškim vremenima hrvatske povijesti dali svoju mladost, živote, znanje, da bi danas djeca živjela u slobodi i da bi danas mogli reći tko smo i što smo, svoji na svome«, zaključio je mons. Pranjić. Snježana Kraljević

»Molitva za domovinu«

Članovi braniteljske udruge »Zavjet« sudjelovali

su 27. listopada u Slavonskom Brodu na molitvenom susretu koji se, počevši od 22. listopada, pod geslom ‘Molitva za domovinu’, održava u devet hrvatskih gradova-stradalnika. Ni kiša, koja je cijeloga popodneva padala, nije omela domaće vjernike koji su se pridružili članovima udruge iz Zagreba i Slavonskog Broda, te su se umjesto na predviđenom prostora ispred kapele, sklonili pod zidine brodske Tvrđave, u kojima je do prije Domovinskoga rata bila smještena vojarna. Zajedničku molitvu predvodio je slavonskobrodski dekan Ivan Lenić, a pjesmom animirala ženska pjevačka skupina »Ad Astra«. Predsjednik udruge ‘Zavjet’, umirovljeni general Marko Lukić, pojasnio je zašto su pokrenuli ‘Molitvu za domovinu’: »Ovo je naša borba, način da molitvom potaknemo prvo sebe, jer klonuli smo duhom pred ovim silama koje rastaču hrvatsko društvo i narod, obezvrjeđujući onu žrtvu u Domovinskom ratu. Ovom molitvom želimo potaknuti vlastite duhovne snage, da se prestanemo više udaljavati, te da na vrijednostima molitve, vjere i zajedništva, kojima smo bili spojeni u Domovinskom ratu, a koje su prilično izgurane iz svakodnevnog života, gradimo pogled u budućnost.«

10-11/2012.

Susret je nastavljen misnim slavljem u franjevačkoj crkvi Presvetog Trojstva, koju je predvodio fra Marijan Glamočak, a potom je u dvorani HVIDRA-e održana javna tribina na temu »Politička situacija u Hrvatskoj, stanje hrvatskih branitelja i građana u Republici Hrvatskoj«. Predavači su bili Pavo Naletilić, umirovljeni časnik HV, HRVI te gosti iz Zagreba - admiral Davor Domazet Lošo, prof. Josip Jurčević i general Marko Lukić. Udruga ‘Zavjet’ osnovana je 2010. godine s namjerom da objedini sve hrvatske branitelje u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i dijaspori. Brankica Lukačević

895


Akcija prikupljanja pomoći za Caritas otočke župe U župi Sv. Antuna Padovanskog u Otoku 7. listo-

pada organizirana je akcija prikupljanja pomoći za župni Caritas, pod geslom »Dobro se dobrim vraća«. Ovakve akcije u otočkoj župi ustaljena su dugogodišnja praksa, a u ovom teškom recesijskom vremenu, kad malo tko pruža pomoć i na račun Caritasa ne pristižu gotovo nikakva sredstva, pomoć župljana ima veliki značaj jer da nema ovakvih akcija 25 korisnika Caritasovih usluga u otočkoj župi ne bi moglo dobiti pomoć. Akciju je organizirala tajnica Caritasa, Anica Stanečić, a sudjelovali su članovi župnog Caritasa, Udruge sv. Vinko Paulski, Frame, ministranti i župni suradnici, a sve ih je potaknuo i osobnim angažmanom nadahnuo župnik Antun Knežević. U ranim popodnevnim satima župljani su pred svoje kuće iznijeli pripravljene darove, a muškarci su potom traktorima prošli ulicama te prikupili i prikolicama prevezli darovanu hranu, odjeću, sredstava za higijenu i ostalo. Darovi su prevezeni bez naknade, jer su neki od prijevoznika već su stalni suradnici

Caritasa, a često se angažiraju i oko prijevoza ogrjeva potrebitima. Treba istaknuti i sudjelovanje korisnika Caritasa u ovome poslu. Dirljivo je bilo gledati starije korisnike i one narušena zdravlja s koliko srca rade da bi pokazali svoju zahvalnost Bogu, Caritasu, župljanima. U realizaciji akcije sudjelovalo je pedesetak župljana. Prikupljenu hranu i odjeću složili su i razvrstali, a potom će dvanaest redovnih i nekoliko povremenih članova Caritasa narednih nekoliko mjeseci prikupljeno razdijeliti potrebitima. Župni Caritas u župi Sv. Antuna Padovanskog djeluje od 2002. god. U početku nije imao prostor te je djelovao u iznajmljenim prostorima, da bi potom dobio prostor u crkvenoj kripti. Predsjednica župnog Caritasa i Udruge sv. Vinka Paulskog, Nevenka Krznar, istaknula je svesrdnu pomoć i potporu župnika bez kojega bi djelovanje teško funkcioniralo. Uz materijalnu pomoć, korisnicima se pruža i duhovna potpora, a redovito se posjećuju i bolesni korisnici. Mira Bošnjaković

Kateheza za odrasle povodom Godine vjere U srijedu, 3. listopada, održana je prva kateheza

za odrasle u župi Mučeništva sv. Ivana Krstitelja u Županji. Pozivu župnika odazvao se veći broj župljana, i to ciljana skupina – roditelji krizmanika. Polaznici župne kateheze za odrasle, njih oko 80, okupilo se u velikoj dvorani Pastoralno-kulturnog središta bl. Alojzija Stepinca, a susret je započeo molitvom i duhovnom meditacijom. Nakon pozdrava i uvodne riječi župnika, preč. Ivana Varoščića, rad je nastavljen u sedam skupina. Tema susreta bila je »Čemu Godina vjere?« a katehezu je sastavio župnik. Jedan od ciljeva Godine vjere osobno je zauzimanje vjernika i sustavna pouka, kako djece i mladih, tako i odraslih. Tijekom Godine vjere pozvani smo biti pozorni na ono što

896

nam Bog preko naše savjesti govori – slušati Njegovu Riječ i dopustiti da milost »jedinoga Boga koji je ljubav« oblikuje naše srce. Uz poznavanje vjere, potrebna nam je i duhovna brana i okrepa, koje nam se nude u nedjeljnoj misi, češćem pristupanju sakramentima i zajedničkoj obiteljskoj i osobnoj molitvi, istaknuo je župnik. Nakon obrade teme u malim skupinama, svi sudionici susreta vratili su se na zajednički plenum te su predstavnici skupina iznijeli zaključke do kojih su došli tijekom kateheze. Većina sudionika bila je oduševljena uvođenjem ove novine u život župe, istaknuvši da će se rado odazvati ponovnom pozivu župnika i župnih suradnika. Zoran Zadro

10-11/2012.


Duhovne vježbe svećenika Đakovačko-osječke nadbiskupije U

oči Misijske nedjelje, 21. listopada, nakon što su 14. listopada u župama gdje djeluju proglasili početak Godine vjere, trideset svećenika Đakovačko-osječke nadbiskupije, pod vodstvom duhovnika mons. Bože Radoša, krenulo je u ponedjeljak, 15. listopada, u duhovno-rekreativni centar Emaus, u Potocima kod Mostara, na trodnevne duhovne vježbe. Kuća susreta »Emaus« sagrađena je i otvorena u listopadu 2007., na mjestu gdje je prije rata sagrađen Svećenički dom, koji je razoren iz mržnje 1992. godine. Petnaest godina kasnije obnovljen je s ljubavlju, zahvaljujući ponajviše organizaciji Renovabis, koju je Njemačka biskupska konferencija utemeljila kao djelo solidarnosti njemačkih katolika s ljudima u Istočnoj Europi. Voditelj duhovnih vježbi bio je don Ivan Štironja, ravnatelj Papinskih misijskih djela Bosne i Hercegovine. Duhovnik Bože je s voditeljem don Ivanom Štironjom pozvao svećenike da se odazovu i budu gosti na otvorenju Tropletovih dana kulture (15. - 25. listopada 2012.) u Hrvatskom domu Hercega Stjepana Kosače u Mostaru. Nakon pozdravnih riječi i otvorenja Tropletovih dana kulture (različiti sadržaji u više gradova u Hercegovini), uvodnu riječ izrekao je mons. dr. Ratko Perić, biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski. »Nikada nisam mogao sanjati da jedan stranac voli naš hrvatski narod tako silno dok mi nije došla u ruke knjiga Otok svijeta, Michaela O’Briena. Pročitao sam je u dahu, a onda sam preko prijatelja došao i do originala na engleskom jeziku. Zahvalan sam piscu što nas je prihvatio u svoje kršćansko srce i što nas ljubi kao da se rodio među nama.« Biskup Ratko detaljno je predstavio pojedine stranice knjige, otkrivajući životni put glavnog junaka Josipa Laste, čija sudbina utjelovljuje sudbine svih onih stradalnika, progonjenih samo zato što su vjernici. Poslije biskupa, autor je nazočne pozdravio kršćanskim pozdravom na hrvatskom jeziku: Hvaljen Isus i Marija! M. O’Brien je praktični vjernik, muž i otac šestero djece, osvjedočeni katolik. Živi u Ontariju, u Kanadi, i svojim djelima ispovijeda živu vjeru u Isusa Krista, jedinoga Posrednika između neba i zemlje, te zajedništvo svih članova Crkve. Posvjedočio je da je inspiraciju za pisanje romana tražio najviše pred svetohraništem, osluškujući i primajući nadahnuće pred živim Bogom tijekom godine i pol dana. Sve je prisutne, osobito nas svećenike, zadivio svojim kršćanskim optimizmom i vjerodostojnošću svjedočenja vjere. Svom dušom zavolio je hrvatski narod, za koga vjeruje da ima »kristovsku ulogu« trpljenja, a poslije će uživati pobjedu Uskrsa. Posvjedočio je da se svaki dan moli blaženom Alojziju Stepincu i 10-11/2012.

širokobriješkim franjevačkim mučenicima. Dao Bog da imamo što više takvih laika u mjesnim Crkvama! Mons. Ratko Perić, biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski, rado se odazvao zamolbi duhovnika mons. Bože i voditelja don Ivana Štironje i, ostavivši svoje poslove, pohrlio k nama izreći nam očinsku i pastirsku riječ. »U Godini smo vjere, koju je Papa proglasio ne za jedan tjedan, jedan mjesec, nego za period malo duži od godine dana. Glasni nosioci vjere su svećenici, u zajednici s biskupima. Papa vas poziva da produbite vlastitu vjeru, proučite Dokumente II. vatikanskog sabora, a zajedno s vjernicima Katekizam Katoličke Crkve i budete živo Evanđelje.« Uzimajući evanđeoski odlomak gdje Isus Petra uči hodati po vodi, izbavljajući ga kad mu pogled skrene s Boga na valove koji ga okružuju, biskup je podsjetio svećenike na uzvišenost službe i potrebu da budu uvijek zagledani u Krista, odsjaj Njegove ljubavi prema svima, i svjetionici na putu do druge obale.

Svetohranište je izvor nadahnuća Voditelj duhovnih vježbi, don Ivan Štironja, progovorio nam je kao prijatelj i brat, od srca srcu, podsjetivši nas sve, putem evanđeoskih ulomaka o Matejevu pozivu i odazivu, vjeri žene Kananejke, čudesnom umnažanju kruha (Ivanovo evanđelje) i utišanju oluje na moru (Markovo evanđelje), na Isusov poziv svakome od nas i naš odaziv, usporedivši živu vjeru strankinje s našom vjernom svećeničkom službom, u kojoj se treba iz dana u dan zrcaliti vjera, briga za sve povjerene, poštovanje i odgovornost prema svima. »Crpimo i mi snagu pred svetohraništem; čuli ste katoličkog - svetohranište mu je bilo izvor nadahnuća.« Slaveći svetu misu, obavljajući pobožnost Muci Kristovoj, Majci Božjoj i klanjanje Isusu u Presvetom Sakramentu, moleći zajedno jutarnju i večernju molitvu Časoslova, spomenuli smo se i svetaca koje smo slavili tih dana: Hedvige (darivanje svima), Marije

897


Margarete Alacoque (čistoća srca), Ignacija Antiohijskog (spremnost na mučeništvo), evanđelista Luke (besmrtni pisac, koji Isusa predstavlja kao Spasitelja svih ljudi i naroda), voditelj nas je usmjeravao prema misijskoj nedjelji i najvažnijoj zadaći Crkve: da se evanđelje propovijeda svakome stvorenju. Istaknuo je iskustvo i način života blažene Majke Tereze i njenih sestara: pola sata klanjanja pred svetohraništem pa onda na ulicu, među siromahe, poslijepodne opet tako. Živimo li tako, ne trebaju nam ni TV, ni mobitel, ni računala… Podsjećajući na evanđeoski ulomak iz Markova evanđelja, i strah koji su osjetili apostoli kad se digla oluja, a njihov je Učitelj spavao, don Štironja je rekao: »Šibat će nas razni vjetrovi, sustizati valovi, ali ne malakšimo, ne gubimo pouzdanje. I nama će biti dovoljne Isusove riječi: ‘Utihni – Umukni!’ Veličajan si, Bože moj, kad to činiš, kad nas izbavljaš iz nevolja i vodiš u luku spasenja!« Prije povratka u Slavoniju, uputili smo se posjetiti prostorije Caritasa u Mostaru i vidjeti što može istinska ljubav na djelu. Posjetili smo radionice »Nazaret i Emanuel« i susreli vesela lica hendikepiranih osoba, pohodili nepokretne osobe u »Svetoj Obitelji« i vidjeli odsjaj nepatvorene Božje ljubavi u postupanju zaposlenika prema njima. Ovdje nisu potrebne nikakve riječi, zato smo i mi šutjeli. Ovo može samo Raspeti Bog. Veličajan si, Bože naš! Hvala, stoput hvala! Križ iznad Mostara vidi se izdaleka. Vijugavom cestom uspeli smo se do njega. Križ iznad Mostara, a Mostar dolje, kao na dlanu. Vrhunci zovu, proleti mi misao glavom. Križ i kamen! Kao da čujem jeku riječi Petra Vuletića-Šjora: I stajat će tako do Božje volje, dok budemo stajali mi, jer: Jača je volja od kamena! Jača je vjera od kremena! Jači je narod od vremena! Spustismo se istom cestom i krenusmo posjetiti izvor Bune na Blagaju. Njive, vinogradi, brda, kamenje, kuće, cr-

kve, džamije… sve se nudi s lijeve i s desne strane ceste. Visoko gore, s lijeve strane, uzdiže se Stjepangrad, sjedište bosanskog hercega Stjepana Kosače. Ostaci grada pričaju o nekad slavnoj prošlosti. Izvor Bune! Očekivao sam (vjerujem i drugi) neki mali izvor, a ono ispod ogromne stijene silina vode. Veličajan si, Bože moj! Evo nas u autobusu, odredište nam je župa Sv. Tome apostola. Zadnjih pet župa u Mostaru – četiri župe nazvane imenima 4 evanđelista i, peta, Sv. Tome apostola. Župnik, don Krešimir Puljić, dočekao nas je razdragana srca. Pozdravlja, poučava, svjedoči, časti... U mostarskoj katedrali strpljivo nas čeka biskup Ratko. Njegova riječ, upućena nama, opet je iz Evanđelja: prokletstvo neplodne smokve. Tumači biskup da Isus uvijek čini čudo da nagradi vjeru drugog, a ovdje traži čudo za sebe. Bibličari muku muče kako to protumačiti. Biskup Ratko »otvori nam srce i pamet« da gledamo u tom simboliku suradnje ili nesuradnje s Bogom: izraelski narod primio je tolike Božje darove, a nije uzvratio ljubavlju na ljubav. Što je s nama, neka svatko za sebe odgovori. Vidjesmo u kapelici sv. Josipa grobove nadbiskupa Petra Čule i biskupa Marka Perića. Uđosmo i u mostarsku katedralu – šator Božji među ljudima. Krasan kip sv. Josipa, svetište, oltar, vitraji, klupe… sve odiše skladnošću i toplinom. Svetu misu slavili smo u župnoj crkvi Srca Isusova u Potocima. I nju je mržnja srušila, a ljubav obnovila. Nakon pjevane zahvale Bogu, Tebe Boga hvalimo, vlč. Anto Pavlović, jedan od sudionika duhovne obnove, zaljubljenik u povijest Crkve u Hrvata, svećenicima je u kratkim crtama orisao osobu mostarskog nadbiskupa Petra Čule (1898.-1985.), biskupa koji za Bosnu i Hercegovinu znači isto ono što kardinal Alojzije Stepinac znači za Hrvatsku: velikan Crkve! Veličajan si, Bože moj! Anto Pavlović

Susret članova Svećeničke lige unutar HŠO Članovi Svećeničke lige unutar Hrvatskog šen-

štatskog pokreta (HŠO) održali su u ponedjeljak, 22. listopada, svoj redoviti jesenski susret, ovoga puta u župi Harkanovci. Uz domaćeg župnika Josipa Martinovića, sudjelovali su preč. Tomislav Ćorluka, predsjednik HŠO, dekan Đakovačkog dekanata i župnik đakovačke župe Svih svetih, p. Christoph Horn, duhovni asistent HŠO, Zlatko Golubić, župnik i dekan u Zagrebu-Markuševac sa svojim suradnikom u katehezi Markom Talijancem, Veselko Župarić, župnik i dekan i u Brčkom, Stjepan Starešina, duhovnik u Domu za stare i nemoćne u Osijeku, Ivan Ravlić, prvi šenštatovac Hrvat, župnik u Posavskoj Mahali

898

(BiH), Ivica Martić, župnik u Kuševcu i Vladimir Mikrut, voditelj Svećeničke lige HŠO, župnik u Bošnjacima. Susret je obuhvatio pripremu za proslavu 100. obljetnice pokreta te osvrt na stanje unutar HŠO. Misno slavlje održano je u Ivanovcima, filijali župe Harkanovci, gdje je i privremeno smješten originalni oltar Gospe Schönstattske. Misu je predvodio i propovijedao p. Horn, koji je toga dana slavio sedamnaestu godišnjicu od svoje mlade mise. Nakon mise svećenici su posjetili teren budućeg šenštatskog originalnog svetišta u istočnoj Slavoniji. Susret je nastavljen prigodnim druženjem. Vladimir Mikrut

10-11/2012.


Duhovna obnova za djelatnice Dječjeg vrtića Sunčev sjaj – Nazaret U

Dječjem vrtiću Milosrdnih sestara sv. Križa Sunčev sjaj – Nazaret, u Đakovu, održana je duhovna obnova za djelatnice i redovnice koje u njemu rade. Razmatranje o vjernosti, poštovanju i ljubaznosti održao je prof. dr. sc. Ivica Raguž, s KBF-a u Đakovu. Sudionice obnove imale su priliku za sakrament ispovijedi, a nakon vremena provedenog u tišini, promišljanju i molitvi, sudjelovale su u euharistijskom slavlju koje je u kapelici Vrtića predvodio dr. Raguž. Voditelj duhovne obnove tijekom je razmatranja rekao kako je vjernost u Svetom pismu Staroga zavjeta predstavljena kao temeljno svojstvo samoga Boga. Bog je aktivan u svojoj vjernosti, ne odustaje od čovjeka koji je nevjeran, koji čini grijeh. Ta se Božja vjernost radikalizira u Novom zavjetu, u Isusu Kristu. On je onaj koji je, kao Bog i čovjek, jedini do kraja vjeran: vjeran Bogu Ocu i vjeran čovjeku. Živjeti vjernost, znači ostati uz drugu osobu, čak i onda kad je ona nevjerna. Povjerenje možemo izgubiti, ne i vjernost. Vjernost podrazumijeva ustrajnost u započetom poslu, projektu, viziji i donesenim životnim odlukama. Nije lako biti vjeran; to može samo ona osoba koja se oslanja na Božju vjernost, naglasio je Raguž. Poštovanje prema drugome također ima teološko utemeljenje. Poštujemo drugoga jer je on slika Božja, dijete Božje. Poštovati drugoga, znači i držati

odmak, šutjeti o svojim prednostima, dopustiti drugom da se izriče, biti spreman izgladiti sukobe. Poštovanje i ljubaznost stavlja u središte ljudsko dostojanstvo drugoga i nalazi svoj izričaj u načinu ophođenja, gestama, odijevanju, skrivanju vlastite boli... Ljubaznost i poštovanje mala su ljubav, ljubav u svakidašnjici, zaključio je svoje promišljanje dr. Raguž. U svojoj homiliji propovjednik je istaknuo važnost spoznaje Boga: »U Godini vjere pozvani smo upoznavati i spoznavati ono što vjerujemo. Kad to činimo, postajemo ispunjeni, nepokolebljivi i snažni. Vjera je otvorenost prema onome što nas nadilazi, a to je Bog. s. Dragica Ivkić

Misno slavlje uz početak akademske godine Udruga katoličkih intelektualaca u Osijeku tra-

dicionalno je na euharistijskom slavlju obilježila početak akademske godine 2012./2013. i ujedno nastavak godišnjih aktivnosti. Misno slavlje u crkvi Sv. Mihaela 24. listopada vodio je dr. sc. Ivica Raguž, duhovnik UKI-ja. Sabrani u večernjoj molitvi, članovi su uz duhovno vodstvo razmatrali evanđeosku riječ. U propovijedi je naglašeno kako, po uzoru na Pavlovo shvaćanje života kao služenja evanđelju, istinski kršćanin i poslužitelj evanđelja treba biti blagovjesnik koji svojim životom, svojim djelima, riječju, srcem i razumom svjedoči i posvješćuje evanđelje, pri čemu možemo biti ponosni poslužitelji. Radni susret članstva održan je u pastoralnoj dvorani župe Sv. Mihaela, zahvaljujući višegodišnjoj

10-11/2012.

susretljivosti župnika Ivana Vidakovića, a radni sastanak vodio je predsjednik UKI-ja, mr. Mladen Milić. Rečeno je kako će Udruga svoje sastanke i aktivnosti ubuduće preseliti iz Tvrđe u gornjogradsku župu, točnije: u nadbiskupijsku zgradu Vikarijata u Strossmayerovoj ulici. Planirane aktivnosti, uključujući Tjedan kršćanske kulture 2013., bit će u znaku Godine vjere i, prema preporuci pape Benedikta XVI., u duhu razmatranja Katekizma Katoličke Crkve. Zaključeno je kako će idući sastanak biti održan 10. studenoga na novoj adresi, dok će tema duhovnog razmatranja biti jubilej Križevačke eparhije »400. godina uspostave crkvenog zajedništva u Hrvatskoj«, o čemu će govoriti mr. Vladimir Sedlak, župnik grkokatoličke župe u Petrovcima i aktivni član UKI-ja. Nevenka Špoljarić

899


Duhovni kapitul Frame Osječkog područnog bratstva U

svetištu Gospe Fatimske, u vukovarskoj gradskoj četvrti Borovo naselje, od 19. do 21. listopada održan je Duhovni kapitul Frame Osječkog područnog bratstva. Okupilo se oko 130 sudionika, predvođenih svojim duhovnim asistenticama i asistentima. Mladi su se družili, slavili euharistiju, slušali predavanja, klanjali se Isusu u Presvetom Oltarskom Sakramentu te bili kreativni u različitim radionicama. Središnje predavanje, na temu »Ljepota ispravne vjere«, održala je s. Gabrijela Damjanović, redovnica Milosrdnih sestara sv. Križa u Đakovu i duhovna asistentica Frame u Đakovu. Svoje misli temeljila je na biblijskom govoru o vjeri i Katekizmu Katoličke Crkve. Istaknula je kako u procesu sazrijevanja mladog čovjeka vjera ima važnu ulogu. Mladi čovjek tražitelj je Boga, kojeg može upoznati jedino čitajući Sveto pismo, naglasila je framašima s. Gabrijela. Tko vjeruje, traži intiman odnos s Bogom, no ne želi ga zadržati samo za sebe, već posvjedočiti i pred drugima. On svojim oduševljenjem za Boga svjedoči da je jedino u Bogu punina života, istinski mir i prava radost, rekla je asistentica đakovačke Frame te framaše podsjetila na čovjeka vjere, sv. Franju Asiškog, koji je u susretu sa živim Bogom otkrio ljepotu katoličke vjere, a svojim životom privlačio mnoge da učine isto. Nakon izlaganja mladi su u petnaest skupina razmišljali o dijelovima Franjine oporuke u kojoj je sadržan njegov hod u vjeri. Svoja iskustva iznijeli su u plenumu. Sudionici Kapitula u subotu su pošli svjedočiti svoju vjeru po gradu da bi bili što bliže konkretnom bratu čovjeku, u konkretnoj sredini. Najviše su se zadržali u društvu starijih i bolesnih, no proveli su i prigodnu anketu u kojoj ih je zanimalo što Vukovarci znaju o Godini vjere, jesu li za vjeronauk

u školi te koje je krsno ime Benedikta XVI. Rezultati ankete pokazali su da više od 77% ispitanika ne zna puno o Godini vjere, 74,19% podržava nastavu vjeronauka u školi, a pravo ime Benedikta XVI. znalo je tek 22,58% posto ispitanika. Svoja saznanja mladi su prokomentirali u plenumu. Završno euharistijsko slavlje predvodio je provincijalni ministar Željko Železnjak, a suslavili su duhovni asistenti. U svojoj propovijedi o. Železnjak izrazio je osobno zadovoljstvo što je sudionik ovog slavlja i naglasio: »Ovaj franjevački sastanak važan je ne samo zbog framaša i Frame koja je u našim krajevima zaživjela prije dvadesetak godina, već i zbog inicijativa koje su upravo zbog mladih proizašle na pastoralnom, kulturnom i humanitarnom polju.« Zahvaljujući mladim na svemu što su do sada učinili, istaknuo je kako mu je želja da i ubuduće istim žarom i radošću nastave služiti Bogu i bratu čovjeku, kao što je to činio i sveti Franjo. Mladi su noćili u sportskoj dvorani OŠ »Blago Zadro«, a za njih se brinuo tim župljana Gospina svetišta u Borovu naselju. fra Vjenceslav Janjić

Predavanje o sv. Franji Stjepan Lice, katolički publicist i član

FSR-a iz Zagreba, održao je 1. listopada u franjevačkoj crkvi Presvetog Trojstva u Slavonskom Brodu predavanje na temu »Sv. Franjo, izazov nama i cijelome svijetu«, povodom trodnevne priprave za proslavu blagdana Sv. Franje. Nadahnuta, prožeta duhom jednostavnosti i odvažnosti, bila su razmišljanja kojima je publicist Lice predočio život sv. Franje i pretočio ga u svakidašnjicu. Kroz nekoliko crtica iz života tog asiškog siromaha ustvrdio je kako je on i nakon osamsto godina još uvijek izazov

900

nama i cijelome svijetu. Zapitavši se što je današnjem čovjeku važnije, da ima ili da bude, posvijestio je da je uvijek važnije da budemo, da ljubimo, da živimo za nekoga, a ne da imamo. Ocrtavajući Franjina djela, naglasio je kako smo svi mi pozvani poput njega odlučno, spremno i odgovorno živjeti evanđelje u svom životu. Započnimo s malim običnim stvarima, a onda pređimo na velike, pa ćemo moći činiti i nemoguće stvari, baš kako je to činio sv. Franjo, poručio je, između ostaloga, publicist Lice. Brankica Lukačević

10-11/2012.


U Godini vjere »Stopama sv. Franje i sv. Klare« O

desetoj obljetnici kanonskog utemeljenja Mjesnog bratstva Franjevačkog svjetovnog reda bl. M. M. Terezije Scherer, pri samostanu Milosrdnih sestara sv. Križa u Đakovu, uz Godinu vjere i o 800. godišnjici Drugog franjevačkog reda sv. Klare, u Asizu je od 20. do 25. rujna, u organizaciji Mjesnog bratstva, održana duhovna obnova na temu »Stopama sv. Franje i sv. Klare«. Hodočastilo je 55 osoba, uglavnom članova Mjesnoga bratstva, nekoliko štovatelja Bl. Majke Terezije iz Lipika i nekoliko članova OFS-a iz Slavonskog Broda i Iloka. Organizatorica hodočašća bila je s. M. Karmela Dominković, a u Asizu je vodstvo preuzeo fra Robert Perišić, OFM, župnik na Sigetu u Zagrebu. Sudjelovale su: s. Mirela Štraub, s. Mirjana Kesić, s. Deodata Kočonda, s. Nataša Jozić iz Družbe Milosrdnih sestara sv. Križa i s. Novokracija iz Družbe sv. Bazilija iz Slavonskog Broda. Prvo stajalište hodočasnika bila je »franjevačka Golgota« – La Verna, gdje je održano i misno slavlje. Hodočasnici su posjetili mjesta povezana sa životom sv. Franje i čudom primanja Kristovih rana. U popodnevnim satima krenuli su prema Asizu te se smjestili u neposrednoj blizini crkve Sv. Marije Anđeoske – Porcijunkule, gdje su drugoga dana slavili misu. U Asizu su posjetili bazilike Sv. Franje, Sv. Klare, katedralu Sv. Rufina, rodnu kuću sv. Franje te sv. Damjana i još mnogo mjesta povezanih sa životom osnivača franjevačke karizme. Trećega dana, slaveći u Carcerima misu na otvorenom, hodočasnici su u prikaznoj procesiji na oltar prinijeli košaru slavonske zemlje, urešenu đakovačkim cvijećem, vezenim ručnikom i hrvatskom trobojnicom. Svoje molitve uputili su za Slavoniju i domovinu Hrvat-

sku, a nakon mise svaki hodočasnik uzeo je šaku zemlje i prosuo je po brijegu. Slavonci su posjetili i Padovu te hodočastili sv. Leopoldu Bogdanu Mandiću i sv. Antunu Padovanskom. O. Perišić na mnogim je mjestima crticama iz života sv. Franje i sv. Klare ilustrirao njihov život, ali i poticao na njihovo nasljedovanje. Pri povratku, iznoseći svoje dojmove, hodočasnici su razmišljali o svom pozivu svjetovnih franjevaca te se prisjetili početaka »pokornika iz Asiza«, ali i početaka bratstva OFS-a u Đakovu te uloge Franjevačkog svjetovnog reda u izgradnji boljeg svijeta. Ovo hodočašće znak je zrelosti i izgrađenosti Mjesnog bratstva OFS-a Bl. M. M. Terezije Scherer, zaključili su hodočasnici i zahvalili organizatorici, s. Karmeli te o. Perišiću, kao i svim članovima bratstva na kršćanskom i franjevačkom svjedočenju. Mato Batorović

Hodočašće župnih suradnika Župni suradnici župe Sv. Jakova u Gunji poš-

li su 8. listopada na hodočašće u svetište Gospe Brze Pomoći u Slavonskom Brodu. Na taj im je način župnik Josip Semialjac iskazao zahvalnost za suradnju i zalaganje u župnim aktivnostima. Upravitelj svetišta u Slavonskom Brodu vlč. Ivan Lenić nekoliko je godina bio župnik u Gunji, te je srdačno ugostio i pozdravio svoje bivše župljane. Gunjanci su potom u Starim Perkovcima posjetili grob svog dugogodišnjeg župnika vlč. Mate Sočkovića. Zapalili su svijeće i molitvom još jednom zahvalili pokojnom župniku za sve što je učinio za njih i cijelu Gunju tijekom 31 godine službe. Na

10-11/2012.

posljetku, hodočasnici su posjetili i marijansko svetište Dragotin. Anto Gutić

901


Molitva u duhu Taizea U

župi Dobroga Pastira u Đakovu u nedjelju, 21. listopada, četrdesetak mladih okupilo se u župnoj crkvi da sudjeluju na molitvi u duhu Taizea. Na molitvu su bili pozvani mladi iz obje đakovačke župe. Domaći župnik Josip Ivešić uputio je riječi dobrodošlice u svoje ime i u ime župnika župe Svih svetih, preč. Tomislava Ćorluke. Mladež je pozvao da se pridruže skupini mladih koji su već sjedili na tepihu ispred oltara gdje je bio postavljen taizeovski križ i ispred njega zapaljene svijeće; komentirajući »što smo niže, to smo Bogu bliže…« i sam se pridružio mladima. Riječ je predao gošćama - Luci iz Mađarske, koja volontira 2 mjeseca i Vereni iz Njemačke, koja volontira 3 mjeseca. U uvodnoj riječi djevojke su opisale Taize, malo mjesto u Francuskoj koje odiše mirom, zajedništvo braće koja tamo volontiraju, mjesto gdje se tri puta dnevno moli i pjeva Bogu na slavu, zajedništvo bez obzira na vjeru. Tako su i rekle da je Luce katolkinja, a Verena protestantske vjere. Nakon pjesme »Blagoslovljen Bog«, pročitan je dio iz Matejeva evanđelja, uz kratko promišljanje jednog od sudionika, koji je rekao da je danas pravi izazov biti broker na burzi, nešto kupiti pa sve što imaš staviti na kocku, skupo prodati i obogatiti se, jer pravi trgovci to znaju. »Mi, Isuse, molimo tebe za tvoje kraljevstvo, za tvoje bogatstvo ljubavi, nauči

nas da budemo pravi trgovci, da ti sve dajemo, da ti se potpuno predajemo, a ne polovično, oslobodi nas naše sitničavosti, da shvatimo da smo potpuno tvoji«, molili su, među ostalim, mladi te večeri. Uslijedila je pjesma za pjesmom, molitva za sve koji mole Isusovu riječ, za siromašne, za one koji trpe na poslu, koji su bez posla..., a onda se kroz Crkvu zaorila molitva Oče naš, a svi su pjevali kao jedan. »U nekim trenucima meditacije svi smo bili prepušteni svojim mislima, svojim molitvama upućenim Bogu. Nadam se da će na sljedećem susretu biti više mladih, da vide kako je u zajedništvu s ostalim mladima lijepo biti u Božjoj blizini«, rekli su po završetku molitve mladi iz Đakova. Amalija Šimunović

Susret mjesnih bratstava Franjevačkog svjetovnog reda N

a dan 29. obljetnice kanonizacije sv. Leopolda Bogdana Mandića, 16. listopada, u osječkoj župi Sv. Leopolda Bogdana Mandića, svoje redovno godišnje druženje imala su četiri mjesna bratstva Franjevačkog svjetovnog reda Grada Osijeka. Susret je počeo molitvom krunice Sedam radosti Blažene Djevice Marije. Večernje euharistijsko slavlje predslavio je franjevac kapucin Miljenko Vrabec, župnik župe domaćina. U prigodnoj homiliji župnik Vrabec prisutnim je trećoredcima posebno pojasnio važnost duhovnog shvaćanja zavjeta danih Bogu. Nakon euharistijskog slavlja članovi mjesnih bratstava pohađali su radionicu u kojoj su, podijeljeni u grupe, dublje razmatrali Kristov poziv. U Godini vjere franjevci trećoredci su, uz biblijski tekst, promišljali i odabrane brojeve iz Katekizma Katoličke Crkve. Nakon izvještaja voditelja radionica o životnim iskustvima Kristova poziva franjevaca

902

koji žive u svijetu, uslijedilo je druženje uz domjenak. Sve prisutne pozdravila je i sestra Maja Janc, ministra Područnog bratstva Osijek, OFS. Ministra Janc također je sve prisutne obavijestila o budućim susretima i aktivnostima mjesnih bratstava Franjevačkog svjetovnog reda grada Osijeka. Lovro Kladarić

10-11/2012.


Članovi HKLD-a proslavili svog nebeskog zaštitnika Blagdan

Sv. Luke, svog nebeskog zaštitnika, proslavili su 18. listopada liječnici, članovi HKLDa podružnice Slavonski Brod. Svečano euharistijsko slavlje, u koncelebraciji slavonskobrodskog dekana Ivana Lenića, fra Domagoja Šimunovića i mons. Stjepana Belobrajdića, predvodio je u franjevačkoj crkvi Presvetog Trojstva dr. Stanislav Šota, duhovnik Društva. U misnim čitanjima sudjelovali su članovi HKLD-a, a slavlje je pjesmom uzveličao crkveni zbor, koji je na orguljama pratio gvardijan, fra Sebastijan Golenić. U svojoj propovijedi dr. Šota ukazao je na opasnosti koje stvara današnji ateizam niječući Boga i prikazujući religije kao apsolutni zahtjev znanstvenog napretka, novog humanizma, jedino ispravnog svjetonazora koji sadrži budućnost svijeta i čovjeka. Čestitajući liječnicima blagdan njihova nebeskog zaštitnika, dekan Lenić poručio je da se i dalje utječu i uče od sv. Luke. Zahvalio im je za sve što kao katolički liječnici čine ne samo radi obveze i dužnosti svoga poziva, nego, povrh toga, iz kršćanske ljubavi. Ističući kako je djelovanje HKLD-a dragocjeno za dobro hrvatskog naroda, potaknuo ih je da prošire svoje

zajedništvo i pozovu druge liječnike-katolike da im se pridruže. Blagdan svoga zaštitnika proslavili su i članovi HKLD-a podružnice Vinkovci misnim slavljem u kapelici Opće županijske bolnice u Vinkovcima. Misno slavlje predvodio je njihov duhovnik vlč. Robert Farkaš, a koncelebrirali su bolnički kapelan pater Željko Lemaić i duhovnik Hrvatskog katoličkog društva medicinskih sestara i tehničara (HKDMST), ogranak Vinkovci, vlč. Krešimir Aračić. Okupljenim liječnicima vlč. Farkaš je rekao: »Molimo posebno za vas, dragi liječnici, da u svojoj doista izuzetno plemenitoj i jako odgovornoj službi ostanete hrabri, čvrsti, ustrajni, da ostanete ljudi duboke humanosti i plemenitosti, razumijevanja za malog čovjeka koji je uplašen, bolestan, da ostanete oslonac mnogima kao što to i jeste. Crkva, slaveći blagdan Svetoga Luke, zaštitnika liječnika, želi pokazati duboko poštovanje prema vašem plemenitom pozivu, da cijeni svu vašu žrtvu i sva vaša nastojanja koja ulažete u stručnost svoga poziva, pokušaj da doista čovjeka podignete, utješite, ohrabrite i ozdravite ako je to ikako moguće.« Brankica Lukačević / Snježana Kraljević

Skupština HKLD, podružnica Vinkovci Pod predsjedanjem dr. Kate Krešić, predsjednice

Hrvatskog katoličkog liječničkog društva (HKLD), podružnica Vinkovci, u nazočnosti dopredsjednika dr. Mladena Karlića i ostalih članova Društva, u prostorijama Pastoralnog centra župe Presvetog Srca Isusova Vinkovci održana je 30. rujna redovna godišnja skupština Društva. Skupštini je prethodilo misno slavlje koje je u istoj crkvi predvodio duhovnik Društva i domaći župnik Robert Farkaš. »Želimo uvijek kada je za to prilika, prvenstveno kroz svetu misu, a onda i kroz zajedničko druženje, koje je uslijedilo i nakon večerašnje skupštine, pronaći dodatnu snagu koja nam je uvijek nanovo potrebna u promicanju kršćanskih načela u našem svakodnevnom životu i radu usmjerenom zaštiti zdravlja naroda i zaštiti ljudskoga života od njegova začetka do prirodne smrti. U zauzetom promicanju tih načela potrebna nam je potpora koju nastojimo pronaći u svetoj misi, ali i u ovim zajedničkim druženjima«, istaknula je dr. Krešić. Skupština je pokazala da su ova druženja uvijek dobrodošla i potrebna, jer, kako je rekla i sama predsjednica, »međusobno si dajemo poticaj i 10-11/2012.

snagu da ustrajemo«. Činjenica je da je HKLD osnovano prije nešto više od četiri godine, i tada je imalo 30 članova, a sada ima 70, dakle, broj se uvećao više nego dvostruko, što ukazuje i govori da trebamo međusobnu snagu i potporu, naglasila je dr. Krešić. »Dobro je da je oko nas puno mladih kolega i kolegica koji uviđaju da u ovom svom doista teškom i zahtjevnom pozivu, trebamo Božju pomoć. U tim nastojanjima posežemo za različitim metodama: predavanjima etičko-moralne tematike, stručnim, znanstvenim predavanjima, duhovnom obnovom, a sve s ciljem zauzimanja za primjenu razumnih i najboljih postupaka u čuvanju zdravlja, sprečavanju i liječenju bolesti. To osnaživanje nam je nužno i zbog činjenice da se u vremenima u kojima se nalazimo nerijetko dovodi u pitanje dostojanstvo liječnika i pacijenata, a posebice odnos povjerenja između liječnika i pacijenta. Upravo je to povjerenje jedna od pretpostavki uspjeha liječenja. Nažalost, čini se kako je to povjerenje narušeno, a neki od razloga za to su i, nerijetko, senzacionalistički pristupi pojedinim medicinskim događajima koji zbunjuju i zabrinjavaju i naše pacijente i nas.« Snježana Kraljević

903


Hodočasnički dan Gospi Brze Pomoći »Osmi« u mjesecu, kao hodočasnički dan Gospi Brze Pomoći, proslavljen je 8. listopada u svetištu i župi Gospe Brze Pomoći u Slavonskom Brodu, pod geslom »Pomoćnicu pruži ruku hrvatskome svome puku«. Kako je to bio i Dan hrvatske neovisnosti, sve su propovijedi bile u znaku zahvale Gospodinu za dar domovine, a na poseban se način molilo za sve one koji su za to najviše zaslužni - naše poginule i stradale branitelje. Gotovo šest tisuća hodočasnika iz raznih krajeva Hrvatske i Bosne i Hercegovine sudjelovalo je na pet misnih slavlja, a središnje slavlje predvodio je mons. Stjepan Karalić, kanonik u Đakovu. U svojoj propovijedi mons. Karalić naglasio je kako neovisnošću i slobodom koju je hrvatski narod dobio nismo dobili materijalno bogatstvo i raj na ovoj zemlji, nego nešto puno vrednije, s čim se nitko ne bi smio poigravati, jer nam je domovina dar od Boga. Stavljajući vjernicima na promišljanje tu istinu, poručio je da kao građani moramo poštovati vlast, a kao vjernici za njih moliti i znati da je Božji zakon iznad svega. Poput rijeke, više od tisuću hodočasnika nakon mise je u procesiji ophodilo župnu crkvu, te su ispred vanjskog križa sudjelovali u zajedničkoj molitvi. Mons. Karalić na kraju je udijelio svečani Božji blagoslov. Misu je animirao zbor župe Sv. Jakova iz

Predvođeni

Brođani hodočastili u Lurd

župnikom i upraviteljem svetišta Ivanom Lenićem, pedeset župljana župe Gospe Brze Pomoći iz Slavonskog Broda, kojima su se pridružila još dvojica svećenika i skupina vjernika okolnih župa, boravila je od 17. do 24. rujna na hodočašću u Lurdu. Hodočašće je organizirano pod stručnim vodstvom Silve Šatara Gregurić iz Zagreba, duhovnim vodstvom domaćega župnika, a sudjelovao je maestro Vinko Sitarić, profesor i kanonik iz Đakova te Tomislav Lasić, svećenik na studiju u Rimu. Na putu prema Lurdu, u ozračju molitve i zajedništva, hodočasnici su obišli gradove Nicu, Avignon i Carcassone, te se upoznali s njihovom poviješću i sadašnjošću. U Lurdu su boravili tri dana. Posjetili su i molili se u središnjoj bazilici i drugim mjestima vezanim uz sv. Bernardicu i lurdska događanja. Sudjelovali su u zajedničkim pobožnostima svih hodočasnika, te svoje skupine, a uz svakodnevna misna slavlja, posebno dojmljivo bilo je ono u Špilji ukazanja na blagdan Sv. Mateja, apostola i evanđelista. Misi je predsjedao župnik i dekan Lenić, a skupina pjevačica animirala je pjevanje. Posebne su bile i zajedničke procesije u kojima su nosili

904

Gunje, predvođen s. Patricijom Šestak, koji su hodočastili sa svojim župnikom Josipom Semialjcem, upraviteljem marijanskog svetišta u Šumanovcu. Kako svakog osmog u popodnevnoj misi sudjeluje neka od župa Slavonskobrodskog dekanata, tog su dana hodočastili vjernici iz Slobodnice sa svojim župnikom Markanom Kormanjošem. Misu za Domovinu 6. listopada predvodio je domaći župnik Ivan Lenić, slavonskobrodski dekan, a nazočili su joj, uz ostale vjernike, i predstavnici gradskih vlasti. Slavlje je pjesmom animirala ženska pjevačka skupina »Ad Astra«, koja je i poslije pred crkvom otpjevala nekoliko domoljubnih pjesama. Brankica Lukačević

hrvatsku zastavu, moleći i pjevajući s hodočasnicima iz različitih zemalja i na hrvatskom jeziku. Hodočasnicima su upečatljivi bili i susreti s brojnim bolesnicima, i uopće ljudskom patnjom, ali i solidarnost brojnih volontera, kupanje u lurdskoj vodi, zajednički križni put i obnova krsnih obećanja uz krstionicu crkve Krštenja sv. Bernardice. Na povratku su Brođani posjetili Padovu - grob sv. Leopolda, kojega neki od hodočasnika posebno časte te baziliku Sveca svega svijeta, Sv. Antuna Padovanskog. Obogaćeni u duhu hodočasnici su se vratili svojim domovima puni radosti zbog svega doživljenoga, i od Boga, a po susretu s lurdskom Djevicom, u srca primljenog duhovnog blaga. Cijelo je hodočašće bilo ispunjeno molitvenim sadržajima – časoslovom, krunicom, filmovima, u čemu su hodočasnici rado i sabrano sudjelovali. Prisutnost nekoliko bračnih parova također je bila odlika ovoga hodočašća. Kako su bili jedina hodočasnička skupina iz Hrvatske u tom tjednu, pobuđivali su interes drugih hodočasnika te bili veleposlanici naše domovine u tom marijanskom svetištu svjetskoga glasa. Brankica Lukačević 10-11/2012.


Zavjetno hodočašće župe Presvetog Srca Isusova O

samdesetak župljana župe Presvetoga Srca Isusova iz Vinkovaca, predvođenih župnikom Robertom Farkašem, krenulo je 29. rujna na godišnje zavjetno hodočašće kojim su nastavili ispunjenje zavjeta danog Majci Božjoj 1999. godine, kada još nisu imali crkvu. Obvezali su se da će, pomogne li im Majka Božja svojim zagovorom kod Boga, da se crkva napravi, jednom godišnje hodočastiti u njezino svetište u znak zahvale. Budući da je samo dvije godine nakon toga odslužena prva misa u crkvi Presvetoga Srca Isusova, vjernici otada hodočaste Gospi. Za ovogodišnje odredište odabrano je svetište Majke Božje u Molvama. Hodočasnike je po dolasku pozdravio gvardijan i župnik o. Tomislav Glavnik. Upoznao je Vinkovčane s poviješću čašćenja Gospe, koje seže do potkraj 15. stoljeća, kad nastaje kip Majke Božje Molvarske. Narod iz čitavog kraja rado je dolazio i utjecao se Majci Božjoj. Sredinom 16. stoljeća Turci su osvojili Viroviticu i Podravina je ostala bez obrane. Narod se sve više iseljavao, bježeći pred njima, pa su s vremenom opustjele i Molve. Posljednji stanovnici zakopali su kip u blizini crkve misleći se uskoro vratiti. Prošlo je, međutim, puno vremena i svi su stari žitelji pomrli. Kipu se zametnuo trag. Po predaji, nakon povratka vol je na ispaši rogom zakvačio kip i izvukao ga iz zemlje. To se brzo pročulo i narod je iznova nagrnuo u svetište. Godine 1853. stanovnici Molva odlučili su podići veliku crkvu, iako je mjesto tada bro-

U

jalo svega oko 140 kuća. U svojoj su nakani i uspjeli nakon devet godina, a velika crkva na brežuljku i danas, na ponos mještana, dominira cijelom okolicom. U crkvi se štuje i sv. Filomena, djevica i mučenica, a u njenu čast se hodočasti na posljednju subotu u mjesecu siječnju. Nakon što su čuli priču o povijesti crkve i svetišta, hodočasnici su sudjelovali na misnom slavlju koje je predvodio vlč. Farkaš. Nakon toga uputili su se u kapelicu pokloniti se pred kipom Majke Božje Molvarske i ondje su, uz skupnu nakanu zavjetnoga hodočašća, iznijeli i svoje osobne nakane. U crkvi je obavljena i pobožnost križnog puta. Potom su se hodočasnici uputili natrag, a u povratku su zastali razgledati grad Đurđevac, njegovu staru utvrdu te obližnje Đurđevačke pijeske. Darko Posarić

Hodočašće studenata laika KBF-a u Đakovu

z vodstvo doc. dr. sc. Grge Grbešića, povjerenika i duhovnika studenata laika Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu, 11. listopada održano je prvo ovogodišnje hodočašće studenata u Dragotin. U Gospinu mjesecu listopadu hodočasnici su tijekom puta pjevali marijanske pjesme i molili otajstava krunice. Po dolasku u svetište Gospe Dragotinske uslijedilo je vrijeme osobne molitve i promišljanja. Euharistijsko slavlje predslavio je duhovnik Grbešić, a na početku mise pozvao je studente, a napose one koji se nalaze na prvoj godini studija, da na početku svoje fakultetske i duhovne formacije izgrađuju svoju osobnu molitvu, jer je ona ključ vjere. U svojoj homiliji duhovnik se dotaknuo Isusove poruke: »Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se!« pozivajući studente da jačaju svoju vjeru, kako bi ona postala što zrelija. Ukazao je i na Marijin skroviti život, njezinu vjeru

10-11/2012.

i duboko iskustvo koje je imala odgajajući i prateći Isusa. Marija se nije bojala, i u patnji i boli čvrsto je vjerovala Gospodinu, rekao je duhovnik i zaključio: »Da bismo mogli propovijedati Krista uskrsloga, on treba najprije uskrsnuti u nama, u našoj vjeri.« Hodočašće je završilo zajedničkom večerom i druženjem studenata. Marina Šuvaković

905


Hodočasnici iz Zagreba u marijanskom svetištu u Moroviću

Marijansko hodočasničko svetište

»Marije pomoćnice kršćana i duša u čistilištu« u Moroviću 2. listopada posjetilo je oko 250 hodočasnika iz Zagreba, Slavonskog Broda, Vinkovaca, Županje, Osijeka, Bilja, Nijemaca, Komletinaca i ostalih mjesta u Republici Hrvatskoj. Svi oni došli su sa zajedničkim ciljem - u ovom novom marijanskom svetištu po zagovoru Bogorodice moliti proštenje grijeha za svoje pokojne. Misno slavlje, koje je počelo procesijom, predvodio je vlč. Nikica Bošnjaković, uz nazočnost vlč. Zdravka Čabrajca, župnika iz Sota, vlč. Dragutina Goričaneca, župnika iz Zagreba i vlč. Marijana Piskača, župnika u Resniku. Vlč. Bošnjaković upoznao je nazočne s poviješću ove crkve, kao i značajnim datumom, 2. rujna 2011. godine, kada ju je srijemski biskup Đuro Gašparović proglasio novim marijanskim hodočasničkim svetištem. Među brojim hodočasnicima, njih 80-ak stiglo je iz Zagreba, u organizaciji Apostolatskog centra »Sav

Tvoj« iz Zagreba. Vlč. Dragutin Goričanec, upravitelj župe Srca Isusova u bolnici Sestara Milosrdnica u Vinogradskoj u Zagrebu i duhovnik u zagrebačkom Caritasu te povjerenik za pastoral osoba s posebnim potrebama Zagrebačke nadbiskupije, rekao je: »Puno potičem invalidne osobe i bolesnike da, osim molitava, svoje žrtve prikazuju i za obraćenje grijeha za duše u čistilištu i zato mi je drago što smo došli na ovo mjesto, gdje je poseban naglasak stavlja na molitve za duše u čistilištu.« Marijan Piksač, resnički župnik, u Morović je doveo svojih 14 župljana, a tom je prilikom istaknuo kako je u Moroviću riječ o jedinstvenom patronu, zaštitniku – Mariji pomoćnici kršćana i svih svetih. Među hodočasnicima iz Hrvatske bili su i domaći župljani iz Šida, Morovića, Sota, Bingule, Erdevika, Ljube, koji su se pridružili, kao i svakog 2. u mjesecu, vapiti Bogu za izbavljenje duša iz čistilišta. Suzana Darabašić

Osječani hodočastili u Šumanovce O

ko dvije stotine župnih suradnika župe Sv. Petra i Pavla iz Osijeka hodočastilo je 22. rujna u svetište Uznesenja Blažene Marije Djevice u Šumanovcima kod Gunje. Po dolasku, nakon okrepe, hodočasnici su razgledali svetište te kapelicu u šumi, a potom je uslijedila svečana misa koju su zajedno predvodili upravitelj svetišta Josip Semialjac i preč. Adam Bernatović. »Svake godine upriličimo hodočašće za suradnike u župi. Osim Pastoralnog i Ekonomskog vijeća, tu su i članovi pet zborova, župne katehete, vjeroučitelji koji predaju na pet škola na području naše župe, pazitelji konkatedrale, izvanredni djelitelji pričesti, odnosno svi koji na bilo koji način aktivno sudjeluju u radu osječke župe. Odlučili smo posjetiti svetište Skrovite Gospe Šumanovačke i zato jer je upravitelj svetišta naš bivši kapelan, vlč. Semialjac, a i zato jer velika većina nije do sada hodočastila u ovo svetište. Došli smo zahvaliti Gospi Šumanovačkoj za sve naše suradnike i moliti je da ostanu i dalje suradnici,

906

te da se njihov broj i poveća«, rekao je preč. Adam Bernatović, župnik župe Sv. Petra i Pavla u Osijeku. U popodnevnim satima Osječani su ponovno pohodili kapelicu u šumi, izveli nekoliko pjesmama posvećenih Gospi, a nakon zajedničke molitve uputili su se prema Gunji gdje su razgledali gunjansku crkvu, poznatu pod nazivom »cvelferska katedrala«. Anto Gutić

10-11/2012.


Bogoslovija obilježila 50. obljetnicu II. vatikanskog sabora N

a dan kada je papa Benedikt XVI. u Rimu na razini opće Crkve proglasio Godinu vjere, te dan kada je prije 50 godina blaženi papa Ivan XXIII. svečano otvorio II. vatikanski opći ili ekumenski sabor riječima »Gaudium Mater Ecclesia...«, đakovački bogoslovi organizirali su prikladno prisjećanje na taj najznačajniji događaj Crkve u 20. stoljeću. Naime, u sjemenišnoj auli organiziran je susret u kojem je bogoslovima progovoreno o događaju koji se zbio prije pola stoljeća, a koji određuje i Crkvu današnjice. Gost je bio umirovljeni đakovački profesor filozofije dr. Slavko Platz, jedini svećenik Đakovačko-osječke nadbiskupije koji je vidio uživo Koncil. Naime, dr. Platz je 1965. došao u Rim na poslijediplomski studij, baš u vrijeme kada je Koncil završavao s radom. Uvaženog gosta na početku je srdačno pozdravio rektor Bogoslovnog sjemeništa, mons. Ivan Ćurić, koji je na početku susreta izmolio molitvu na latinskom, koju su nekad uz brevijar molili svećenici za uspjeh Koncila. Dr. Platz prisjetio se dana kada je Koncil otvoren, dok je obavljao župničku službu u Čereviću. »Ivan XXIII. iznenadio je svijet kada je najavio otvorenje Koncila. Htio je otvoriti Crkvu suvre-

menom svijetu. To je jedan od najljepših događaja u 20. stoljeću, događaj vjere i nade«, istaknuo je dr. Platz. Bogoslovi su sa živim zanimanjem pratili izlaganje i prisjećanje, a posebno neke interesantne događaje s margina Koncila, iz razgovora s hrvatskim koncilskim ocima, njihova mišljenja i rasprave. Nakon konferencije slavljena je svečana misa u sjemenišnoj kapeli Bezgrešne, koju je također predvodio profesor Platz, a koncelebrirali su rektor, vicerektor i ekonom Sjemeništa. Marko Dušak

Izložba za Dan posvete đakovačke katedrale U

Spomen-muzeju biskupa Strossmayera, povodom Dana posvete đakovačke katedrale-bazilike, 29. rujna otvorena je izložba slika (ulja) Franje Molnara. Ovo je prva samostalna đakovačka izložba akademskog slikara, grafičara i restauratora Molnara. O autoru i njegovu radu govorio je prof. Mirko Ćurić, istaknuvši, među ostalim, kako je Molnar umjetnik uvjerljivog likovnog jezika, pravi slikarski majstor, što u onom klasičnom smislu podrazumijeva zanatsku vještinu, suvereno vladanje bojama i oblicima, koje se napose ogleda u njegovim portretima. Iznio je i podatak da je Molnar jedan od rijetkih suvremenih hrvatskih fresko slikara - s 29 fresaka oslikao je unutrašnjost crkve Gospe Loretske u Arbanasima kod Zadra i 3 freske u crkvi Sv. Roka u Bankovcima kod Orahovice. Zapažen je i njegov restauratorski rad – u Đakovu napose kroz obnovu sjemenišne kapele. U Đakovu je također poznat po reljefu s grbom đakovačko-osječkog nadbiskupa Marina Srakića, postavljenom iznad glavnog ulaza u Nadbiskupijsko

10-11/2012.

sjemenište. Izložbu je otvorio đakovački gradonačelnik Zoran Vinković, a nazočnima se obratio i sam autor, istaknuvši svoju privrženost Đakovu i prisjetivši se obnove sjemenišne kapele, kada je jedno vrijeme stanovao u Sjemeništu. Zahvalio je svima koji su inicirali postavljanje izložbe u Đakovu, napose preč. Boži Radošu. Otvorenje izložbe obogatio je i uži zbor Đakovačkog sjemeništa, pod vodstvom mo. Ivana Andrića. Anica Banović

907


Županjske glazbene večeri O

d 9. do 11. listopada održane su Županjske glazbene večeri, četvrte po redu, čiji je jedan od pokrovitelja i Đakovačko-osječka nadbiskupija. Večeri je otvorio mo. Vinko Sitarić, orguljaš i »regens chori« đakovačke katedrale te profesor crkvene glazbe na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu. Mo. Sitarić u pozdravnom je govoru naglasio kako je bivša država nastojala svim silama odvojiti Crkvu od umjetnosti, i obrnuto, te pohvalio nastojanje ove župe da ponovo poveže ono što je od davnina bilo usko vezano – Crkvu i umjetnost. Organizator ove manifestacije bila je župa Mučeništva sv. Ivana Krstitelja, na čelu sa župnikom Ivanom Varoščićem te profesoricom crkvene glazbe, gđom Anom Zlatunić. Sve tri večeri koncerti su se održavali u velikoj dvorani Pastoralno-kulturnog središta bl. Alojzija Stepinca, koja je bila solidno popunjena. Glazbene večeri organizirane su u čast troje Županjaca koji su pronijeli ime Županje po cijelom svijetu. To su: Melita Lorković (1907.-1987.), Srećko Albini (1869.-1933.) i Mladen Pozajić (1905.-1979.). Nakon djetinjstva provedenog u rodnoj Županji, svih troje su, vođeni umjetničkim duhom, putovali po svijetu te tamo muzicirali, dirigirali, skladali…. Prva večer (9. listopada) posvećena je najmlađim izvođačima. Tako su nastupili učenici osnovnih i srednjih glazbenih škola, i to iz: OGŠ Beli Manastir, GŠ Josipa Runjanina iz Vinkovaca, OGŠ Srećka Al-

binija iz Županje, GŠ Brune Bjelinskog iz Daruvara, GŠ Požega, GŠ Jana Vlašimskog iz Virovitice. Drugu večer (10. listopada) nastupili su studenti Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu, mlada Županjka Brigita Vilč u klavirskom duu s Marijanom Đuzelom. Izvodili su djela W. A. Mozarta, F. Schuberta, C. Debussyja, F. Chopina i J. Brahmsa. Treću večer (11. listopada) nastupili su profesionalni glazbenici. Radi se o Komornom triju Crisostomo, koji čine Krešimir Marmilić (violina), Matija Štajcar (violončelo) i Biserka Krčelić (harfa). U gotovo potpuno ispunjenoj dvorani, slušatelji su uživali u zvucima manje zastupljenih glazbala, a posebno su oduševljavali nježni tonovi harfe te na trenutke vraćali u starozavjetno vrijeme kralja Davida. Zoran Zadro

»Veronikin rubac« u Srijemskoj biskupiji N

a blagdan Male Gospe, 8. rujna, Katolička udruga »Veronikin rubac« iz Osijeka organizirala je zahvalno godišnje hodočašće u Srijemsku biskupiju za svoje članove koji šestu godinu volonterski pomažu starijim i nemoćnim osobama pružajući im zdravstvenu njegu i usluge geronto domaćica. Nakon otpjevanog pozdrava Gospi u crkvi i pobožnosti križnog puta u biskupijskom svetištu Gospe Snježne na Tekijama u Petrovaradinu, četrdesetak hodočasnika, predvođenih predsjednicom Marijom Šešo, s posebnom je pozornošću slušalo duhovno razmatranje o samodarivanju u zajedništvu kršćanske ljubavi, koje je razložio vlč. Aleksandar Ninković, župnik u Beogradskoj nadbiskupiji. Osječani su potom nazočili svečanom euharistijskom slavlju u kapeli Gospe od Mira u Srijemskim Karlovcima, koje je predvodio srijemski biskup mons. Đuro Gašparović. Uvodeći u svetkovanje Rođenja BDM, vlč. Stjepan Barišić, ravnatelj sve-

908

tišta na Tekijama, uputio je pozdrave dobrodošlice srijemskomu biskupu i »Veronikinom rupcu«. Članovi udruge »Veronikin rubac«, pružajući nesebičnu potporu bolesnima i onemoćalima, tijekom su prošle godine odradili 2.678 akcija i ostvarili 3.598 sati dobrovoljnog rada (216 potrebitih korisnika) na području Osijeka i okolice, a ove je godine broj potrebitih još veći. Nevenka Špoljarić

10-11/2012.


U Osijeku predstavljena knjiga »Kad hrabrost prevlada« N

akon premijernoga predstavljanja knjige židovske povjesničarke iz New Yorka, dr. Esther Gitman, »Kad hrabrost prevlada - Spašavanje i preživljavanje Židova u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj 1941.-1945.«, održanoga u Zagrebu, iznimno vrijedno istražena povijesna građa i svjedočenja u knjizi predstavljeni su 18. listopada u svečanoj dvorani Filozofskog fakulteta u Osijeku. Uvodeći u predstavljanje, moderator izv. prof. dr. Željko Uvanović, s Filozofskog fakulteta u Osijeku, priznao je osobno divljenje spram novoistražene građe. »Gospođa Gitman ovom je knjigom i dolaskom u Osijek učinila čast Filozofskom fakultetu i cijeloj Hrvatskoj«, rekla je dekanica FF dr. Ana Pintarić. U ime suorganizatora ovog predstavljanja, Udruge katoličkih intelektualaca, okupljene je pozdravio mr. Mladen Milić, čestitajući na svekolikom izazovu vrijednoga traženja istine. Ispred nakladnika, Anton Šuljić, prof., pomoćnik direktora Kršćanske sadašnjosti, napomenuo je kako je riječ o plodonosnom iščitavanju 20.000 dokumenata, čiji je rezultat »bestseler koji snagom argumenata i djelima istine raspolaže daleko od ideoloških matrica«. Tijekom predstavljanja čulo se kako pomno istražena arhivska građa obuhvaća istinu o hrabrosti osoba kojima do sada nije odano dužno poštovanje, o ljudima koji su riskirali svoj život i život članova svoje obite-

lji spašavajući tuđe živote, a među njima istaknut je i zagrebački nadbiskup, danas bl. kardinal Alojzije Stepinac. Upravo je osječko predstavljanje, na engleskom jeziku, autorica uglavnom temeljila na poglavlju koje govori o Stepincu u periodu od 1941. do 1945. godine i njegovu aktivnom suprotstavljanju antisemitizmu i totalitarizmu. Predstavljanje knjige organizirali su Kršćanska sadašnjost, Hrvatsko katoličko sveučilište, Filozofski fakultet Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku i Udruga katoličkih intelektualaca. Svečanom ugođaju pridonijelo je prisjećanje Jolan Strapač, preživjele svjedokinje holokausta u Osijeku, gradu u kojem i danas živi. Nevenka Špoljarić

»Dani povijesti, kulture i religije« Povodom 280. obljetnice od početka gradnje di-

jela današnje crkve Rođenja sv. Ivana Krstitelja u Sibinju kod Slavonskog Broda, u Mjesnom domu te župe predstavljena je 23. rujna knjiga »Sibinjci i njihova kulturna življenja – na primjeru prošlosti crkve«, domaćeg sina, profesora povijesti Krešimira Škuljevića. O knjizi je, uz autora, govorila recenzentica knjige, mlada profesorica s Filozofskog fakulteta u Osijeku, dr. Slađana Josipović Batorek, koja je iznijela kratak pregled knjige po poglavljima i dala svoj kritički osvrt. Naglasila je vrijednost angažmana mladog autora u istraživanju svoga kraja, čime daje veliki znanstveni doprinos svojoj lokalnoj zajednici. »Kroz priču o gradnji crkve ocrtava kako je izgledao život župljana u Sibinju, kakav je bio odnos prema crkvi i na koji su način sudjelovali u njezinoj obnovi«, rekla je recenzentica te dodala da je velika vrijednost knjige u tome da se autor koristio izvornom arhivskom građom, odnosno arhivskim fondovima i kanonskim vizitacijama, što je važno u znanstveno-istraživačkom radu.

10-11/2012.

Pozdravnu riječ i zahvalu mladom autoru, svom župljaninu, uputio je domaći župnik Tomislav Vlaović, koji je po dolasku, prije četiri godine, pokrenuo obnovu sibinjske crkve, zbog svoje ljepote i vrijednosti proglašene spomenikom kulture. Posvetivši crkvi mjesec rujan, župnik je organizirao ‘Dane povijesti, kulture i religije’. »Tristo godina crkve svima nama je na ponos, kao i ovo djelo našeg župljanina, u kojem iskazuje ono na čemu temelji svoj život, vjeru, religiju i svoje rodoljublje«, poručio je na kraju župnik. Brankica Lukačević

909


Liturgijska slavlja, molitveni susreti „„ IVANOVCI ĐAKOVAČKI – Blagoslov kipa sv.

Florijana – U petak, 28. rujna, u Ivanovcima Đakovačkim župnik vlč. Ivica Martić predvodio je svetu misu za Vatrogasno društvo, nakon čega je uslijedila procesija s kipom sv. Florijana do novoobnovljene kapelice na kraju sela Ivanovci, prema Tomašancima. Kod kapelice je blagoslovljen kip koji su nosili vatrogasci obučeni u uniforme, sa

zastavama Republike Hrvatske, Grada Đakova i DVD-a Ivanovci Đakovački. U svojoj homiliji župnik je istaknuo važnost života sv. Florijana koji se nije dao potkupiti niti čašću niti novcem, već je zajedno s ostalim kršćanima položio temelje vjere na kojima i mi danas živimo. »Onoga tko je kupljen, tog se brzo zaboravi, a onome tko umire za Istinu i za druge, ime je upisano za vječnost«, rekao je župnik. Nakon blagoslova uslijedila je zajednička večera u Domu DVD-a Ivanovci Đakovački, gdje je gosp. Ivan Išasegi, dogradonačelnik Grada Đakova i predsjednik DVD-a Ivanovci Đakovački, održao kratak govor u kojem se zahvalio Bogu što su prošla vremena kada su morali skrivati svoju pripadnost, te na tome što ponovno mogu štovati svoje uzore. Anita Lučić

sret. Tamošnji Hrvati u Rumunjsku su stigli u 14. stoljeću te su do danas održali tradiciju, sačuvali vjeru, kulturu i privrženost domovini Hrvatskoj. „„ VINKOVCI – Misa zadušnica za članove Matice hr-

vatske – U povodu Dana Matice hrvatske u Vukovarsko-srijemskoj županiji, od 16. do 30 listopada, u vinkovačkoj središnjoj crkvi Sv. Euzebija i Poliona misu za sve preminule članove Ogranka Matice hrvatske u Vinkovcima 28. listopada predvodio je domaći župnik, mons. Tadija Pranjić. »Svaki narod ima određene povijesne institucije na koje je ponosan, kao što i mi, Hrvati, imamo mnogo toga na što trebamo i moramo biti ponosni, pa tako i na Maticu hrvatsku koja je u svim povijesnim zbivanjima, nekad i teškim vremenima, bila progonjena, zabranjivana, zapostavljena, ali nikad se nije odrekla onoga po čemu je bila prepoznatljiva – hrvatske povijesti, kulture i svega onoga što su Hrvati tijekom stoljeća skupili na ovim prostorima koje nam je dala Božja providnost«, rekao je mons. Pranjić. Pjevanje je predvodio Mješoviti župni pjevački zbor »Sv. Cecilija«, s dirigenticom Brankom Domaćinović, uz orguljsku pratnju Dubravke Vukovarac. Snježana Kraljević

„„ ĐAKOVO – Duhovna obnova u Betaniji – U Domu

mladih u Betaniji, pri samostanu Milosrdnih sestara sv. Križa, održana je od 26. do 28. listopada prva u nizu duhovnih obnova za mlade. Bila je to duhovna obnova za djevojke osmih razreda. Sudjelovale su 44 djevojke iz Gundinaca, Privlake, Brodskog Vinogorja, Županje, Ivanovca, Babine Grede, Valpova, Vukovara, Posavskih Podgajaca i Đakova. Tema obnove bila je »Vjera u mome životu«, a voditeljice programa bile su s. Gabrijela Damjanović i s. Krista Mijatović. Kroz predavanje i radionice s. Gabrijela govorila je o čovjekovoj čežnji za Bogom, koja je upisana u njegovo srce. Bog je onaj koji prvi i neprestano prilazi čovjeku, a čovjek mu može odgovoriti jedino vjerom. Mladi čovjek traži uzore u koje će se ogledati, stoga

„„ ČEPIN – Hodočašće u Rumunjsku – Župljani župe

Presvetog Trojstva iz Čepina, predvođeni župnikom Anđelkom Cindorijem, boravili su 6. i 7. listopada u Rumunjskoj. Hodočašće je organizirano pod duhovnim vodstvom župnika, a u ozračju molitve i zajedništva, te uz pomoć župnika u Rumunjskoj, vlč. Marijana Tjinkula. Hodočasnici su obišli mjesta Lupak, Klokotić i Karaševo, upoznali se s njihovom poviješću i sadašnjošću te potom posjetili Gospina svetišta: Gospu Lurdsku u Karaševu, svetište Maria Ciclova i svetište Maria Radna u Lipovi. Gostoljubivost, hrvatstvo i velika privrženost tamošnjih ljudi Hrvatskoj oduševili su hodočasnike, stoga je dogovoren i uzvratni su-

910

10-11/2012.


su predavanje i radionice s. Kriste bile su usmjerene na velikog svjedoka vjere – sv. Pavla. Pavao je primjer koji osvaja svojim žarom za Kristom, nepokolebljivo živi svoju vjeru i svjedoči je djelima. Kroz molitvu, razmišljanja, rad, igru i pjesmu, mladi su međusobno dijelili vlastita životna iskustava, stekli nova prijateljstva i uvidjeli da na putu vjere nisu sami. s. Gabrijela Damjanović

Pastoralni susreti, karitativno djelovanje „„ DONJI MIHOLJAC – Susret bračnih parova Do-

njomiholjačkog dekanata – Mons. Luka Marijanović, umirovljeni profesor KBF iz Đakova, održao je 7. listopada u vjeronaučnoj dvorani župe Sv. Mihaela arkanđela u Donjem Miholjcu dvosatno predavanje na susretu bračnih parova Donjomiholjačkog dekanata. Susret je započeo uvodnom riječju donjomiholjačkog dekana, preč. Josipa Kal-

din Hrkač pozvao je sve vjernike da koriste knjige kršćanske tematike u zvučnom zapisu, posebno u prilikama putovanja ili obavljanja kućanskih poslova. Župnik fra Miljenko Vrabec zahvalio je članovima Zaklade na svjedočanstvu vjerničkog života unatoč sljepoći, dok je istovremeno pozvavši vjernike da budu susretljivi prilikom svakodnevnih susreta sa slabovidnim i slijepim osobama. Vjernici su prije polaska svojim obiteljskim domovima imali mogućnost darom poduprijeti rad Zaklade. Lovro Kladarić „„ TOVARNIK – Sjećanje na župnika Burika i 663 mu-

mara, a prof. Marijanović predavanje je započeo egzegezom Evanđelja 27. nedjelje kroz godinu te pojasnio kako odnos muža i žene tumači Sveto pismo, zašto je prema tumačenju Katoličke Crkve ženidba nerazrješiva, a približio je i odnos roditelja i djece, tj. što su, u svjetlu nauka Katoličke Crkve, roditelji dužni činiti za djecu te što su djeca dužna činiti za roditelje. Sonja Devčić

čenika Crkve – U spomen na 21. obljetnicu ubojstva tovarničkog župnika Ivana Burika i 663 mučenika Crkve u Hrvata, na mjesnom groblju u Tovarniku i grobu župnika Burika 8. listopada položeni su vijenci i zapaljene svijeće. Počast su odala brojna izaslanstva, među kojima i sudionici 4. memorijalne utrke Vukovar – Tovarnik koja se održala od ušća Vuke u Dunav u Vukovaru do 30 kilometara udaljenog groblja u Tovarniku, a koju je, u povodu obljetnice ubojstva župnika Burika, trčalo 80-ak sudionika. Utrku je organizirala Udruga »Dr. Ante Starčević« iz Tovarnika, uz potporu Vukovarsko-srijemske županije, općine Tovarnik i Maraton kluba »Hrvatski sokol« iz Osijeka. Tovarnički župnik Burik ubijen je u župnom stanu

„„ OSIJEK – Predstavljanje Zaklade »Čujem, vjerujem,

vidim« – U nedjelju, 7. listopada, nakon svečanog euharistijskog slavlja osječku je župu Sv. Leopolda Bogdana Mandića posjetila Zaklada »Čujem, vjerujem, vidim«, koja pomaže slijepim i slabovidnim osobama u školovanju. S radom Zaklade okupljene je vjernike kratko upoznao Mirko Hrkač, upravitelj. Zaklada se posebno bavi prilagođavanjem literature biblijskog i duhovnog sadržaja te snimanjem zvučnih zapisa i digitalizacijom tiskanih knjiga. Predstavljeni način rada divan je način evangelizacije i edukacije slijepih i slabovidnih osoba, kao i osoba s invaliditetom. Gospo10-11/2012.

911


u Tovarniku 8. listopada 1991. godine, nakon što je Tovarnik okupirala JNA i srpske paravojne postrojbe. On je ujedno jedini katolički svećenik ubijen u Domovinskom ratu. »Hrvatski martirologij XX. stoljeća«, koji je uredio i izdao don Anto Baković, donosi podatak kako je tijekom II. svjetskog rata i razdoblja komunističke Jugoslavije, ukupno nastradalo 663 katolika, među kojima katolički biskupi, svećenici, bogoslovi, sjemeništarci, redovnice i laici. Antun Ivanković „„ PETROVCI – Misijski projekt – Grkokatolička

župa Pokrova presvete Bogorodice iz Petrovaca kraj Vukovara ove je godine 21. listopada, na Misijsku nedjelju, uz sudjelovanje školske djece, organizirala misijsku akciju nazvanu »Nekom tek smeće, a nekom, možda, kruh«. »Svjesni kako u manjim mjestima poput Petrovaca nema otkupa povratne ambalaže u trgovinama te ona svakodnevno završava nerazvrstana u komunalnom otpadu, djeca su ovim projektom htjela široj javnosti predočiti koliko je malo potrebno da bi se nekome omogućio kruh svagdašnji. Naime, cijena kruha je u pojedinim siromašnim državama svijeta u visini upravo samo dvije povratne naknade. Povratnu ambalažu prikupljali su župljani u Petrovcima uoči svakog bogoslužja u crkvi od 15. do 22. listopada. Kršćanska solidarnost sumještana kroz dimenziju diakonije – solidarnosti i služenja bližnjemu – nadmašila je očekivanja. Prikupljene su 32 velike vreće pune plastične ambalaže koja je pretvorena u novac. Prikupljena sredstva, zajedno s nedjeljnim milodarom, uputit ćemo Papin-

skim misijskim djelima«, kaže župnik Vladimir Sedlak. Nevenka Špoljarić „„ SLAVONSKI BROD – »Teologija u tijelu« – »Teo-

logija u tijelu« naziv je tribine koju je 24. listopada u Katehetskom centru župe Gospe Brze Pomoći u Slavonskom Brodu, na poziv HKLD-a, podružnica Slavonski Brod, održao don Damir Stojić, studentski kapelan u Zagrebu. Među tristotinjak nazočnih bilo je najviše mladih. Među ostalim, don Stojić upozorio je na kulturu smrti koja pod krinkom dobra ulazi u strukture društva, a napose u

uvođenju novog spolnog odgoja u školama koji je, kako je ustvrdio, neprirodan, štetan, katastrofalan. Pozvao je roditelje da se bore za svoja prava, koja im, kao prvim odgojiteljima svoje djece, garantira Ustav RH. Svojim argumentiranim promišljanjima potaknuo je nazočne na brojna pitanja. Riječ zahvale gostu iz Zagreba uputili su domaći župnik Ivan Lenić i dr. Ivan Kajinović, predsjednik HKLD-a Slavonski Brod. Brankica Lukačević

Priručni liturgijski kalendar – Godina vjere Uoči otvorenja Godine vjere iz tiska je izašao Priručni liturgijski kalendar – Godina vjere u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji. Na temelju naglasaka Apostolskog pisma pape Benedikta XVI. »Vrata vjere« te smjernica Kongregacije za nauk vjere, Katekizam Katoličke Crkve u ovoj Godini vjere postaje temeljnim udžbenikom u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji. U tom smislu Nadbiskupijsko povjerenstvo za liturgijski pastoral priredilo je materijale ugrađene u ovaj Kalendar, koji će pomoći da se Katekizam Katoličke Crkve sustavno čita i razmatra tijekom Godine vjere u svim župnim zajednicama Nadbiskupije. Stoga Kalendar donosi brojeve iz Katekizma predviđene za čitanje pojedinog dana, kako bi se tijekom Godine vjere pročitao veći dio cjelina i brojeva na koje je Katekizam podijeljen. Nadalje, Kalendar donosi i različitu liturgijsku građu, osobito za mise zornice 2012. Svi pripremljeni materijali dostupni su i na web-stranici Đakovačko-osječke nadbiskupije (www.djos.hr), u izborniku Godina vjere. Anica Banović VJESNIK na nadbiskupijskim Internet-stranicama: www.djos.hr Urednikova (pre)poruka – Stopama sadašnjice – Liturgijska građa – Homiletska građa – Sadržaj

912

10-11/2012.


SRIJEMSKI BISKUP EPISCOPUS SIRMIENSIS

Budi vjeran (Iv 20,27)

Pastirsko pismo srijemskog biskupa Đure Gašparovića prigodom otvorenja Godine vjere (Broj: 319/2012., od 26. listopada 2012.) Braćo svećenici, poštovani redovnici i redovnice, cijenjeni vjeroučitelji i vjeroučiteljice, dragi vjernici! Svima vama u Srijemskoj biskupiji obznanjujem da je papa Benedikt XVI., u povodu pedeset godina od otvaranja Drugoga vatikanskog sabora i dvadeset godina od izlaska Katekizma Katoličke Crkve, Apostolskim pismom Vrata vjere proglasio Godinu vjere od 11. listopada 2012. do svetkovine Krista Kralja 24. studenoga 2013. godine. Za našu mjesnu Crkvu otvaramo je u Srijemskoj Mitrovici na svetkovinu Svetog Dimitrija, đakona i mučenika, zaštitnika naše katedrale, župe, grada Srijemske Mitrovice i Srijemske biskupije, 26. listopada 2012. godine, u 18 sati, pod geslom »Budi vjeran« (Iv 20,27). Dostojno je da su na tom važnom događaju u Srijemskoj Mitrovici nazočni biskupijski i redovnički svećenici, sestre redovnice i drugi vjernici predstavnici svih naših župa. Godinu vjere proglašavamo u našim župama na euharistijskim slavljima u nedjelju, 28. listopada, ovim pastirskim pismom. Vjera prožima čitav ljudski život i ulazak u vjeru po sakramentu krštenja polazak je na put kroz čitav život. Vjera je Božji dar. Ona je stvarnost koju treba stalno otkrivati, preispitivati i s povjerenjem prihvaćati. Zato je potrebno osobno se za to zalagati. Treba se vjeri približiti, otkrivati je i prihvatiti da bismo je mogli živjeti. Kršćanska vjera susret je s osobom Isusa Krista, zajedništvo i prijateljstvo s Njime i s Ocem nebeskim. A Crkva, vjerna Kristovoj zapovijedi apostolima: »Pođite i učinite mojim učenicima sve narode...« (Mt 28,19-20), nastavlja vršiti zadaću sveopćeg poslanja. Godina vjere potrebna je svećenicima, redovnicima, redovnicama, vjeroučiteljima, katehetama i Kristovim vjernicima laicima da ne posustanu u svojoj odanosti Bogu. Pozvani smo svoju osobnu vjeru produbljivati, iz dana u dan ispovijedati

u zajednici vjernika, u mjesnoj Crkvi - biskupiji, i svjedočanstvom svoju vjeru živjeti u obitelji i župi. Godina vjere ponuđena je i svim onim ljudima koji su u vjeri smalaksali ili je posve izgubili, da traže i nađu Boga. Ponuđena je i onima koji žive kao da Boga nema, ali traže duboke odgovore na svoja temeljna pitanja. A mi proučavajmo u ovoj Godini vjere ne samo koncilske dokumente, nego i sadržaj Katekizma Katoličke Crkve. Posebice Apostolsko vjerovanje i Božje zapovijedi. Družimo se s Isusom u svagdanjoj molitvi i nedjeljnoj euharistiji kako bi rasla naša kršćanska, župna i crkvena svijest i odgovornost koju nam je Bog povjerio na našem krštenju. Hranimo se Božjom riječju i euharistijom. Pred nama je još jedna milosna godina, Godina vjere, sjedinjena s našom Godinom svećeničkoga i redovničkog poziva. Sveti Otac poziva nas da, poput apostola, i mi molimo Gospodina Isusa da nam umnoži vjeru, da nas naša vjera u Trojedinoga Boga, koja je poglavito Božji dar, nadahnjuje u vršenju dobra, hrani u trajanju životne sreće i podržava u prevladavanju životnih nevolja i poteškoća; da nam ova »Godina vjere« bude istinska obnova u vjeri, nadi i ljubavi. Draga braćo i sestre! Vaši će vas župnici voditi kroz događanja tijekom Godine vjere u našoj Srijemskoj biskupiji i u vašim župama. Pozivam vas da se u njih aktivno uključite. Na sve vas, i na sva vaša nastojanja u Godini vjere, zazivam Božji blagoslov. U Srijemskoj Mitrovici, 26. listopada 2012., na svetkovinu Svetog Dimitrija  Đuro Gašparović, biskup srijemski


Misna vina na tržište plasiraju dva nova vina – Cabernet souvignon i Prvostolnik Nastavljajući dugu vinogradarsku i vinarsku tradiciju te prateći najnovije trendove u proizvodnji vina, ali i osluškujući potražnju na tržištu, Misna vina Đakovačko-osječke nadbiskupije na tržište će početkom prosinca plasirati dva nova vina – crno vino Cabernet sauvignon te bijelo vino Prvostolnik. Iako se na obroncima Dilj gore stoljećima nalaze biskupijski vinogradi, Nadbiskupija je do sada uglavnom bila bez crnoga vina. Prve tri sorte crvenih nasada posađene su tek prije nepune četiri godine, i to cabernet sauvignon, merlot i cabernet franc, a prošle je godine ubran prvi urod ovog grožđa. Iako ove tri sorte u kupaži daju vrlo lijepo vino, prihvatljive cijene, naglasak je stavljen na jednu sortu - cabernet sauvignon, koji će se od prosinca tržištu predstaviti kao zasebna sorta, u posebnim buteljama. »S obzirom da je prošla godina na području Slavonije bila iznimno pogodna za crno grožđe, berba souvignona odgađana je čak tri puta, što je na kraju dalo izuzetan urod i izuzetno dobro vino«, kaže ravnatelj Misnih vina, mons. Stjepan Karalić, siguran da će ovo novo vino vrlo brzo pronaći put do ljubitelja kvalitetnih crnih vina. Osim Cabernet souvignona, Misna vina predstavljaju i Prvostolnik – kvalitetno bijelo suho vino, dobiveno sljubljivanjem tri najpoznatije sorte biskupijskih vinograda - traminca, chardonaya i graševine, u omjerima koji su tajna voditelja proizvodnje, inženjera Miroslava Bošnjaka. »Vjerujem da će Prvostolnik biti vrlo interesantan ljubiteljima vina jer u sebi nosi elemente i vrhunskog vina i jednog finog, lakšeg vina, a cijenom će biti prihvatljiv, u rangu naše graševine«, kaže mons. Karalić, čija je ideja bila da ovo novo vino ponese ime simbola Đakova – đakovačke katedrale - Prvostolnice sv. Petra. Anica Banović

Vjesnik Đakovačko-osječke nadbiskupije 10 -11  

Vjesnik Đakovačko-osječke nadbiskupije 10 -11