Page 1


9(2380) 2012.

VJESNIK ÐAKOVAČKO-OSJEČKE NADBISKUPIJE I SRIJEMSKE BISKUPIJE Časopis za pastoralnu orijentaciju Izdavač: Nadbiskupski ordinarijat Đakovo Glavni i odgovorni urednik: mons. dr. Vladimir Dugalić Telefon: (031) 802-305 E-mail: vladimir.dugalic@djos.hr Nadbiskupijski tiskovni ured: Martina Kuveždanin, tajnica Anica Banović, tajnica Telefon: (031) 802-228; faks (031) 812-781 E-mail: tiskovni.ured@djos.hr Uredničko vijeće: Ivan Ćurić, Ivo Džinić, Josip Filipović, Grgo Grbešić, Stjepan Karalić, Luka Marijanović, Anto Pavlović, Ivica Pažin, Zvonko Pažin, Tadija Pranjić, Bože Radoš, Stanislav Šota, Marko Tomić, Drago Tukara, Željko Tovilo Administrator: Stjepan Maroslavac Telefon (031) 802-229 E-mail: smaroslavac@gmail.com Lektor: Anzelma Salopek, prof. Stalni suradnici: Stjepan Baloban (Zagreb) s. Valentina Mandarić (Zagreb) Ružica Razum (Zagreb) Josip Sabol (Njemačka) Bono Zvonimir Šagi (Varaždin) Žarko Relota (Zagreb) Josip Šimunović (Zagreb) Ivan Štengl (Zagreb) Mato Zovkić (Sarajevo) Uredništvo i uprava Vjesnik Đakovačko-osječke nadbiskupije Strossmayerov trg 6 31400 Đakovo Telefoni: (031) 802-228; 802-229 E-mail: vjesnik@djos.hr Poštarina plaćena u gotovom. Godišnja pretplata Hrvatska: 400 kn Inozemni pretplatnici: 600 kn (80 €) Vjeroučitelji laici (uz potvrdu): 200 kn Studenti teologije (uz potvrdu): 120 kn Za pretplatu u kunama (tuzemstvo), naslov i broj računa: Nadbiskupski ordinarijat Đakovo (za Vjesnik) 2485003-1100203891 poziv na broj 75106, te dodati vlastiti pretplatnički broj; ili običnom poštanskom uplatnicom na izdavača. Devizna pretplata (iz inozemstva): čekom ili na devizni račun: Nadbiskupski ordinarijat Đakovo Croatia banka dd Zagreb SWIFT: CROA HR 2X 700100-3376931 (za Vjesnik) Vjesnik je oslobođen plaćanja poreza na dodanu vrijednost prema Zakonu o PDV (čl. 11, t. 7 i 8). Grafička priprema i tisak: »Glas Slavonije« d.d. Osijek

Pripajanje filijale Subotički Lug župi Budimci Filijalna crkva Presvetog Imena Ma-

rijina u Subotičkom Lugu, u nedjelju, 16. rujna, radi boljeg pastoralnog djelovanja i njegova poboljšanja, odvojena je od župe Sv. Petra i Pavla, Koška, i pripojena župi Presvetog Trojstva, Budimci. Dekret o teritorijalnoj i pastoralnoj izmjeni pročitan je na svečanom misnom slavlju koje je predvodio đakovačko-osječki nadbiskup, mons. dr. Marin Srakić, a kojim je proslavljen i župni god te 40. obljetnica gradnje crkve. Uz nadbiskupa, u koncelebraciji je bio kancelar Đakovačko-osječke nadbiskupije, preč. Drago Tukara, te domaći župnik Božidar Petrović. Nadbiskup Srakić kočijom se dovezao do crkve gdje su ga dočekali okupljeni mještani, a na početku misnoga slavlja dobrodošlicu su mu poželjeli mladi iz Lužana, Šimica Dinjar i Goran Grašić te domaći župnik, Božidar Petrović. U uvodu misnoga slavlja nadbiskup se prisjetio teških vremena u kojima je građena crkva u Subotičkom Lugu, a koje nije bilo naklonjeno izgradnji crkvenih objekata. U homiliji je po-

jasnio da proslava Imena Marijina potječe iz turskih vremena, kada je poljski kralj Jan Sobjeski porazio Turke kod Beča, nakon što je Mariju molio za pomoć. Kazao je kako se i hrvatski narod u najtežim trenucima utjecao Mariji i svoje prve crkve gradio baš njoj u čast, što potvrđuje i činjenica da je nekadašnji Dioklecijanov mauzolej u Splitu sada Marijina katedrala. Sklanjajući se u ratnim vihorima na sigurno, Hrvati su uvijek sa sobom nosili i svoje svetinje, Marijin kip ili sliku, rekao je mons. Srakić i zaključio homiliju citatom pjesme: »Uzalud nam đavo oltare svojata, uz nas čvrsto stoji kraljica Hrvata.« Prije svečanog blagoslova župnik Petrović zahvalio je nadbiskupu na posjetu, uručivši mu sliku mjesne crkve, rad Marije Horvat, kao trajni podsjetnik na ovaj događaj. Crkva u Subotičkom Lugu sagrađena je 1972. godine, zalaganjem tadašnjeg župnika iz Koške, vlč. Adama Kovačeva. Proslavi godišnjice i teritorijalnom pripajanju prethodila je trodnevna priprava koju je predvodio vlč. Petrović. Luka Ivković


Urednikova (pre)poruka

Kultura dijaloga Vladimir Dugalić, urednik

D

ijalog je danas postao jedna od najčešće spominjanih riječi u demokratskom društvu. O potrebi dijaloga govori se na svim razinama: političari o važnosti političkog dijaloga, sindikati o potrebi dijaloga sa socijalnim partnerima, poslodavci o nužnosti dijaloga s institucijama države, udruge civilnog društva o dijalogu kao temelju suvremene demokracije, itd. Stječe se dojam da je dijalog postao »čarobno sredstvo« za rješavanje svih nastalih problema. S druge strane, o dijalogu se govori i u Crkvi pa se tako ističe važnost unutarcrkvenog dijaloga, ekumenskog i međureligijskog dijaloga te ukazuje na nužnost dijaloga Crkve sa suvremenim svijetom. I na nedavno održanom Teološko-pastoralnom seminaru za svećenike u Đakovu, koji je bio posvećen temi »Aktualnost pastoralne konstitucije Gaudium et spes«, najčešće spominjana riječ bila je upravo dijalog. Dva koncepta dijaloga. Riječ dijalog dolazi od grčke riječi govoriti i označava razgovor i način dokazivanja postavljanjem tvrdnje i protutvrdnje. Dijalog je stoga metoda, način na koji raspravljamo i suprotstavljamo mišljenja u traženju rješenja koje će ujediniti mnogostruke razlike. U konačnici, u rječnicima koji tumače ovaj pojam možemo pronaći i tumačenje kako je dijalog važno sredstvo u traženju mudrosti. Možemo stoga reći kako je dijalog, prije svega, način traženja istine (mudrosti), ali moramo istovremeno ukazati da to traženje može ići u dva smjera. Dijalog se može shvatiti kao ljudsku težnju sa svrhom otkrivanja onoga što nam je zajedničko i što nas povezuje, istovremeno nas oplemenjujući i povezujući naše odnose, ali i kao metodu traženja istine koja se često svodi na određeni kompromis, traženje minimuma zajedničke suglasnosti ili interesa kako bi se izbjegli mogući konflikti i sukobi. Dijalog stoga može ići u smjeru traženja istine i mudrosti, ali i u smjeru etičkog relativizma u kojem više nema istine nego samo »teorija konsenzusa«. U takvu konceptu konsenzusa, dijalog nije više sredstvo stvaranja mira niti pravde, kako ističe jedan od autora priloga u ovom broju Vjesnika, »jer se zloupotrebljava za postizavanje vlastitih interesa, a ne za iskreno i pošteno traženje istine u obliku pravde, slobode i mira. Dijalog, koji nije vođen vjerom u Istinu i voljom da se spozna Istinu, unosi u društvo nesigurnost i mnoštvo prilika za najrazličitije konflikte.« Nasuprot takvu konceptu, teološka refleksija otkriva dijalog koji Bog ostvaruje s čovjekom, očitovan u Objavi, zapisan u Svetom pismu, prenošen Tradicijom i aktualiziran u liturgijskom slavlju. To je put mudrosti, otkrivanja Istine i put k Istini. Trinitarna nam teologija stoga govori kako je Bog u sebi trojstven i kako je relacija, suodnos, bitna oznaka njegova božanskog života. Drugim riječima, Bog od samih početaka uspostavlja partnerski odnos s čovjekom te Bog i čovjek razgovaraju. Bog s čovjekom sklapa savez i upućuje ga na dobro, očekujući da on to dobro i prihvati, slikovito opisano u zgodi s drvetom spoznanja dobra i zla. Danas je taj dijalog između Boga i njegova naroda najočitiji u liturgiji koja postaje sveto ponavljanje, »otajstveni dijalog Boga i čovjeka, sveto slavlje u kojem svaki vjernik ima svoju bitnu i nezamjenjivu ulogu, a u kojem svat9/2012.

ko može – u toj čudesnoj razmjeni – postati dionikom božanske naravi«. Svećenik i kultura dijaloga. U današnjem vremenu, koji visoko cijeni kulturu dijaloga, i mi svećenici moramo postati ljudi dijaloga. To pretpostavlja, prije svega, usvajanje komunikacijskih vještina neverbalne komunikacije, aktivnog slušanja, empatijskog prihvaćanja vjernika te asertivne komunikacije. One nam u mnogome olakšavaju dijalog s našim vjernicima, lakše otkrivanje i put k Istini, čitanje znakova vremena, dijalog sa suvremenim svijetom te osobito ostvarivanje našeg poslanja – posvećivati svijet. Prof. Zovkić stoga, zaključujući svoj prilog, ističe: »Dijalogom pokazujemo da nam je stalo do vlastitih vjernika i do drugih ljudi koji žive na području našega djelovanja. U dijalogu upoznajemo druge i dajemo se upoznati kako bismo bili svjedoci Krista, dobroga pastira i sveopćeg Spasitelja. Dijalog je djelotvorno pokazivanje da je Crkva sveopći sakrament spasenja u Kristu. Makar se 'drugi' zatvarali pred našim dijaloškim pristupom ili pokušali manipulirati našom dobrom voljom i pastoralnom ljubavlju, unutarnji dijaloški stav ostaje trajno usmjerenje saborskih prezbitera.« Drugi vatikanski sabor, govoreći o važnosti dijaloga sa suvremenim svijetom, jasno ističe kako je dijalog norma suodnosa Crkve i svijeta te ukazuje kako u tom dijalogu dolazi do obostranog obogaćivanja (GS, 43-44). Naime, u dijalogu mora kod obje strane biti prisutan određen oblik očekivanja ostvarenja vlastitih potreba od strane onoga s kime se u dijalog ulazi. Ovaj je kriterij, kako naglašava papa Benedikt XVI., na neki način utemeljen u samoj naravi ljubavi kao temelju dijaloga, a u kojoj se prepoznaju dvije međusobno povezane i neodvojive dimenzije nužno sadržane kod obje strane koje ulaze u odnos ljubavi: nesebičnost – darivanje i potreba – primanje. Onaj koji hoće darivati ljubav, mora je i sam moći i htjeti primiti kao dar (usp. Deus caritas est, 7). Promotreno u perspektivi dijaloga, kako ističe jedan od autora priloga, »to znači da onaj koji želi dijalogom susresti i obogatiti drugoga mora također biti spreman njemu priznati i od njega prihvatiti obogaćenje. U protivnom, uzdiže sebe na dominantan položaj, kao onoga koji jedini ima što ponuditi drugima, a spram drugoga se čini nasilje, oduzimajući mu pravo da i on bude darovatelj. Zbog toga se ovom kriteriju mora pristupiti kao preduvjetu koji uopće omogućuje da se dijalog između Crkve i društva može ostvariti i kao zahtjevu koji određuje kako se taj dijalog treba odvijati«. S druge strane, naš pastoralni rad u župi često se ostvaruje u župnom uredu, za koji dr. Džinić kaže da »nije samo mjesto izvršavanja administracijskih i organizacijskih poslova, važnih za život jedne župne zajednice, nego važno mjesto brojnih pastoralnih mogućnosti. Ona se u prvom redu odnose na pastoralne ili dušobrižničke razgovore, koji, da bi bili što kvalitetniji, moraju poštovati neke najosnovnije norme ponašanja, a onda i pravila uljuđenog vođenja razgovora«. To se osobito odnosi na kvalitetu pristupanja i postupanja s osobama koje u njega zalaze te su, autor zaključuje, kategorije »poput otvorenosti, pristupačnosti, prijateljske raspoloživosti, gostoljubivosti i poštovanja od bitne važnosti. Zasigurno da će o kvaliteti službe pastoralnih djelatnika u župnom uredu ovisiti i intenzitet i kvaliteta pastoralnih razgovora i duhovnog praćenja vjernika i drugih osoba. Neprestani trud oko što kvalitetnijeg djelovanja župnih ureda, unatoč brojnim poteškoćama i problemima, ostaje važan zadatak i trajna briga«.

633


Stopama sadašnjice

Dijalog je zapravo evangelizacija  Marin Srakić, nadbiskup

Papa Pavao VI. i njegova enciklika Ecclesiam suam. Čo-

vjek našeg vremena veoma je osjetljiv na »dijalog«, riječ koju se često upotrebljava, ali i katkada zloupotrebljava. Uza sve to, Crkva je tu riječ unijela u svoj suvremeni rječnik. Pitanju dijaloga papa Pavao VI. posvetio je veliki dio svoje prve enciklike Ecclesiam suam, koju je objavio na početku svoga pontifikata (1964). U njoj je dao nagovijestiti da će pitanju dijaloga više pozornosti posvetiti Drugi vatikanski koncil, koji je u to vrijeme bio u tijeku. Iako se na Koncilu mnogo raspravljalo o dijalogu, u samom objavljenom tekstu nije mu posvećeno mnogo prostora, kao da se Papinu encikliku htjelo ostaviti za osnovicu crkvenog pristupa pitanju dijalogu. U njoj Papa govori o tri »kruga« dijaloga Crkve, koji obuhvaćaju sve: cijelo čovječanstvo (prvi krug), one koji vjeruju u Boga (drugi krug) i kršćane (treći krug). U hrvatski prijevod enciklike, objavljen petnaest godina nakon njezina izdanja, umetnuti su neki podnaslovi koji su dobra smjernica za pravilno čitanje Papine misli. Tako se u poglavlju o dijalogu nalazi veoma mudra primjedba: »Dijalog je zapravo evangelizacija.« Istina, ne cijela evangelizacija nego njezin neizostavni vid i oblik. Drugi je vatikanski koncil pitanju dijaloga posvetio pozornost napose u Pastoralnoj konstituciji Gaudium et spes. U broju 92, ne spominjući krugove, koncilski tekst govori o dijalogu Crkve prema svima. Evo jednog dijela teksta: »Crkva je znak onoga bratstva koje dopušta i jača iskreni dijalog; ona je to snagom svojega poslanja: da, naime, rasvijetli čitav svijet evanđeoskom porukom te da sve ljude, bilo kojega naroda, rase ili kulture, sabere u jednome Duhu. To, međutim, zahtijeva da prije svega u samoj Crkvi promičemo uzajamno uvažavanje, poštovanje i slogu, priznavajući svaku zakonitu različitost, da bi se uvijek plodonosnije uspostavljao dijalog između svih onih koji tvore jedan Božji narod, bili oni pastiri ili ostali Kristovi vjernici. Jače je, naime, ono što vjernike sjedinjuje negoli ono što ih dijeli; u onome što je nužno neka bude jedinstvo, u dvojbenome sloboda, a u svemu ljubav...« (GS, 92) Značajke dijaloga. Papa Pavao VI. nabraja četiri sljedeće značajke dijaloga: jasnoća - blagost - povjerenje - razboritost. Jasnoća se, dakako, podrazumijeva: ako netko želi da ga drugi shvati i prihvati, mora biti jasan u svome izlaganju. Naš sugovornik mora shvatiti što mu želimo reći ili poručiti. Razmišljajući o tome, doista se

634

moramo pitati, razumiju li nas naši slušatelji kad im izlažemo Božju riječ, kad s njima razgovaramo? Kakav rječnik upotrebljavamo? Sjećam se, za jednog su kapelana vjernici znali reći: »Naš kapelan lijepo propovijeda, ali mi ništa ne razumijemo što on kaže!« Da, on je uvijek nastupao patetično, s uzvišenim tonom, čitao je najpoznatije propovjednike, ali su ga rijetki mogli razumjeti. Slično vrijedi i za one »propovjednike« koji se trude da ih slušatelji ne čuju... Druga oznaka našeg razgovora s drugima jest blagost, po uzoru na Gospodina koji je rekao: Učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca (Mt 11,29). Oholim, zajedljivim, uvredljivim govorom ništa se ne postiže. Božji stil je jasan: »Evo stojim na vratima i kucam. Ako tko čuje moj glas i otvori vrata, ući ću k njemu i večerati s njim, i on sa mnom« (Otk 3,20). Bog ne sili: on kuca i čeka dopuštenje da uđe. Ne kida zavornice na vratima. Vlada se kao pravi Gospodin. Kao velik i dobar. Jedan je pjesnik mudro primijetio: »Bog oblikuje čovjeka kao more kontinente: povlačeći se!« A onaj koji kriči i viče očituje svoju slabost. Zapamtimo, razgovor dobiva svoju snagu od istine koju izlaže, od ljubavi koju širi, od primjera koji daje. Treća je oznaka razgovora povjerenje, »povjerenje ne samo u moć vlastite riječi, nego osobito u sugovornikov stav da riječ drugoga prihvati«. Vrlo je važno kako pristupamo sugovorniku, ako ga a priori smatramo neznalicom, pokvarenim, lijenim, nećemo daleko dospjeti s našim »dijalogom«. Saslušajmo njegove argumente, njegov način razmišljanja, saznajmo izvor njegova saznanja. Često naš sugovornik nije imao prilike nešto drugačije znati nego što zna. Jednom su mladi svećenici polagali tzv. »prosinodalne (kapelanske)« ispite iz dogmatike. Profesor je postavio pitanje i kandidat je počeo svoj odgovor riječima: »Ja mislim...« Tek što je on to izgovorio, profesor skočio sa stolice i stao vikati: »Što ti imaš misliti???!« Dakle, »zbogom, pameti!« Takav razgovor nikamo ne vodi. I, konačno, razboritost, kao značajka dijaloga, zahtijeva da brižno vodimo računa o psihološkim i moralnim svojstvima onoga koji nas sluša, o njegovu stanju, je li dijete ili neuk, nespreman, nepovjerljiv ili čak neprijateljski raspoložen (usp. ES, 84). Redovito moramo voditi dijalog i s mladima za koje nam se čini da im uopće nije stalo što govorimo. Ali ako i unatoč njihovim nestašlucima, prkosu ili možda zlobi ostanemo na visini obveze voditi i s njima dijalog, oni će sami priznati da naša riječ nije ostala bez ploda. U pismima sv. Ivana Bosca čitamo: »Preporučujem vam ipak Pavlovu ljubav kojom se on ophodio spram novoobraćenika, a koja ga je često navodila do suza i zaklinjanja kad bi ih zatekao teško poučljivima i prkosnima njegovoj ljubavi.« Svoj govor o značajkama dijaloga papa Pavao VI. završava: »U tako vođenu razgovoru povezuje se istina s ljubavlju, razum sa srcem.« (ES, 84) 9/2012.


IN MEMORIAM: ELIZABETA KULUNDŽIĆ Osnivateljica Svjetovnog instituta Obitelji Malih Marija Ana Penić

U

temeljiteljica Svjetovnog instituta Obitelji Malih Marija, Elizabeta Kulundžić, okrijepljena svetim sakramentima, preminula je u petak, 31. kolovoza, u 91. godini života. Misu zadušnicu u župi Sv. Josipa radnika u Osijeku predvodio je 3. rujna pomoćni biskup đakovačko-osječki, mons. Đuro Hranić.

Životopis Elizabeta je rođena 5. studenoga 1921. u Derventi, od oca Ivana i majke Barbare. Bila je četvrta od sedam kćeri. Osnovnu školu završila je u Derventi, a Trgovačku akademiju u Sarajevu, gdje je živjela u konviktu časnih sestara. Tijekom školovanja bila je članica Marijine kongregacije. U Sarajevu joj je duhovnik bio dr. Čedomil Čekada, katolički svećenik i spisatelj. Po završetku Akademije zaposlila se u Derventi, a nakon II. svjetskog rata dolazi u Osijek i dobiva posao šefa računovodstva u jednom poduzeću. U mirovinu odlazi 1971. kao vrlo cijenjena i poštovana, ne samo zbog predanog, savjesnog i uspješnog rada, nego i kao osoba koja je znala živjeti svoje ljudsko, kršćansko, a posebno – dostojanstvo žene – vjernice u poslovnom svijetu. Zbog svojih sposobnosti i savjesnog rada, uživala je veliki ugled među suradnicima i svojim nadređenima, koji su joj nudili poslovnu karijeru – pod jednim, jedinim uvjetom: da se upiše u Komunističku partiju, što je uvijek odbijala, pa i po cijenu gubitka posla. Po svjedočenju njezine sestre Milutine, milosrdnice koja živi u Zagrebu, Elizabeta je odmah po povratku iz Sarajeva u Derventu počela oko sebe okupljati mlade, osobito djevojke. Pričala im je o Bogu, poticala na štovanje BDM, govorila o Ivanu Merzu. Po dolasku u Osijek, poslije mise razgovarala bi s mladim djevojkama, hvaleći njihovu vjeru u ona »olovna vremena« i njihovu hrabrost da javno idu u crkvu, premda je to bilo nepoželjno i u društvu ponižavajuće. Djevojke su je rado slušale, a oko nje su se okupljale gimnazijalke, kućne pomoćnice, učenice koje su dolazile u Osijek na školovanje i s kojima je vodila duge i duboke duhovne razgovore, 9/2012.

pristupajući svakoj posve individualno, poštujući osobnost koju je Bog kreirao i koja se u Bogu treba rascvasti do punine kršćanske zrelosti i identiteta. Njezin sustavniji apostolski rad s djevojkama započinje 1953. godine.

Suradnici Surađivala je s isusovcem Dragom Hartlyjem, a kad 1962. u Osijek dolazi mladi kapucin, o. Donat Kranjec, profesor matematike i fizike (diplomirao je na PMF-u u Zagrebu), koji u kapucinskoj Serafskoj školi predaje matematiku, fiziku i kemiju, ali je i magistar novaka, Božjom se providnošću o. Donat i teta Elza susreću i tako počinje njihov zajednički rad na duhovnoj izgradnji djevojaka. Djevojke koje su željele osmisliti svoj život u duhu Katoličke Crkve i II. vatikanskog koncila, te se oduprijeti svijetu koji je agresivno napadao njihov um, duh i sustav vrijednosti – u o. Donatu našle su strpljivog i svetog duhovnog oca, a u teti Elzi, bez pretjerivanja, duhovnu majku kojoj su se mogle povjeriti. Ono što je tada u Zagrebu bio fra Ante Antić, to je u Osijeku bio o. Donat - satima u ispovjedaonici, strpljiv, blag i samozatajan, ali čvrst i odlučan ispovjednik. Susretom tete Elze, kako su je sve djevojke i svećenici s kojima je dolazila u kontakt zvali, i o. Donata počinje pravo koncilsko i pokoncilsko proljeće Crkve u Osijeku, premda su njih dvoje, ona kao vjernica laikinja i on, ispovjednik i duhovni vođa djevojaka, bili »znak osporavan« od mnogih svećenika, posebice župnika u gradu. Svojom ljubavlju za Crkvu, pa i kad ih osporava i ne razumije, svojom jasnoćom i duhovnošću, i nadasve podložnošću đakovačkom biskupu – utjelovljavali su nezadrživ i nepobjediv »vjetar« Duha Svetoga, koji je vatrom oduševljenja, kreativnosti, dobrote i ljubavi, te »djelima milosrđa« koje djevojke čine, grijao Osijek evanđeoskom toplinom. Djevojke su posjećivale bolesnike, siromašne obitelji, za koje su skupljale odjeću, obuću i hranu, davale besplatne instrukcije – sve ono što danas nazivamo »volontiranjem«. S druge strane, tim radom i aktivnostima – »u hodu« ostvaruju Koncil, koji upravo pitanju angažiranja vjernika laika u Crkvi posvećuje punu pažnju. Tom ozračju vedrine i entuzijazma uvelike je pridonosio i jedan Osječanin: kardinal Franjo Šeper. Činjenica da po završetku Koncila Duh Sveti predaje pravovjernost Crkve jednom rođenom Osječaninu, daje dodatna krila mladim vjernicima za potpuniji vjernički

705


život i bespoštedni i beskompromisni angažman. Oni žele Crkvu i njezin nauk živjeti i afirmirati u svijetu, u koordinatama vremena i prostora koji su im zadane. A činjenica da je za izbor kardinala Šepera zaslužan hrvatski teolog, kapucin o.Tomislav Šagi Bunić, osječke kapucine ispunja ponosom, ali i obvezuje na provođenje duha Koncila u život. U isto vrijeme mladi Osječanin, vlč. Ivan Šešo, »ikona« mladih intelektualaca grada, koji ga poznaju kao najboljeg učenika svoje generacije,« postaje kapelanom u župi Sv. Petra i Pavla. Za katoličke mladiće i djevojke, pogotovo za studente Osijeka to je pravi blagoslov. On i teta Elza uzajamno se cijene i surađuju, a on i o. Donat kao svećenici se nadopunjuju.

Ozračje u Osijeku Vrijeme je to kad u Osijeku djeluju Ekonomski fakultet, Visoka poljoprivredna škola i Pedagoška akademija, a otvoren je i prvi studentski dom. Djevojke koje su se tijekom srednje škole okupljale oko o. Donata i tete Elze ne moraju više zbog studija napuštati Osijek. I tako grad poprima obrise sveučilišnog centra. Pored toga, u Osijek dolaze mnogi studenti iz okolnih mjesta, posebice studenti iz Bosne i Hercegovine, katolici koji očekuju i traže duhovnu pomoć i podršku svoje Crkve u posve novoj sredini. To je vrijeme prvih katoličkih tiskovina: »Veritas«, »Glas Koncila«, »Marija« donose vijesti iz života sveopće i »domaće« Crkve, i čitati ih postaje pitanje »vjerničkog imidža«. Sve to mladima nudi novu širinu i otvara nove vidike i putokaze za potpunije proživljavanje i osvješćivanje katoličkog identiteta. Jer, za društvo i državu, u kojoj živi, Crkva ni ne postoji, osim da je se oblati etiketiranjem kao »kleronacionalističku«. Koliko je oduševljenje katoličkim tiskom, pokazuje podatak iz Spomenice župe Preslavnog Imena Marijina. Župnik Stjepan Bulat bilježi i žali što se zbog neimaštine i teškog života u župi tjedno proda samo 450 primjeraka Glasa Koncila i samo 80 primjeraka mjesečnika »Veritas«. To je za ono doba »samo« 450 i »samo« 80. To je i vrijeme »Beatlesa«, »Rolling Stonesa«, rock glazbe koja mladima opija osjetila duhom svijeta i provokativne mode. Ta rock i pop kultura svojom zavodljivošću vodi u moralno rasulo, čije posljedice danas tako tragično osjećamo, jer »gay kultura« plod je začet duhom »sex, drugs and rock and roll« kulture '60-ih, a današnje ulice i fakultetske dvorane pune su studenata koji žele promijeniti svijet – izbacujući iz njega Boga na ovaj ili onaj način. Zagrebački bogoslovi osnivaju »Žeteoce«, mladi isusovci »Kristofore«, i s gitarama i duhovnim šansonama obilaze mnoga mjesta, nastupajući u crkvama, između ostalih, i u Osijeku.

Duhovni odgoj Svi kršćanski vjernici, ali i hrvatska kultura, 1968. s nestrpljenjem očekuju cjelovit i novi prijevod Bibli-

706

je, koji su uređivali bibličari dr. Bonaventura Duda i književnik dr. Jure Kaštelan. U predprodaji je prvo izdanje »planulo«, premda je bilo vrlo skupo. Da bi se što bolje pripravili za čitanje Biblije i klasike katoličke duhovnosti, o. Donat i teta Elza pripremaju »nastavu« u malim grupama, koju djevojke zovu »Teka«, jer marno i pažljivo sve zapisuju u bilježnice. »Mala teka« bila je za srednjoškolke i početnike u duhovnom životu, a »Velika teka« za one koje već idu svakodnevno na misu, razmatraju, primjerice, »Nasljeduj Krista« i svakodnevno mole jedno otajstvo Gospine krunice. O redovnom studiranju djevojaka laikinja na Bogosloviji u Đakovu ne može se ni sanjati. Teta Elza uvodi djevojke u duhovni život (Velika i Mala Terezija), o. Donat sustavno priprema djevojke za čitanje Sv. pisma. Svakog utorka u kapucinskoj crkvi ima i propovijed na temu tumačenja Biblije. Kapucini i vlč. Šešo organiziraju u kapucinskom samostanu mjesečnu Koncilsku tribinu, na koju pozivaju istaknute bibličare da pojasne što ćemo to pročitati, i kako prihvaćati i tumačiti to što smo pročitali. Tako u Osijeku slušamo o. Bonaventuru Dudu, dr. Celestina Tomića, dr. Josipa Turčinovića, don Živka Kustića, Ljiljanu Matković i druge katoličke intelektualce, a za Gospu Lurdsku kapucini dovode istaknute propovjednike, koji devetnicom pripremaju vjernike za Gospin blagdan. Mlade djevojke, »zaljubljenice« u »Veritas«, s radošću su uživo susrele o. Ivona Ćuka iz »Veritasa« koji ih ohrabruje da i same pišu »jer imaju što reći i znaju to kazati«.

Novi pothvati Sva ova dinamika i bogatstvo duhovnog i crkvenog života rađa nove prijedloge i nove pothvate: teta Elza i djevojke mole kapucine da im omoguće provesti »Getsemansku uru« pred Presvetim poslije obreda na Veliki četvrtak. S njihovim blagoslovom, ona priprema razmatranje, a djevojke ga čitaju i pjevaju pučke korizmene napjeve u crkvi u noći Gospodinove muke. Iz godine u godinu u bdjenju im se pridružuje sve više vjernika. Djevojke idu i korak dalje – sad samostalno, bez o. Donata i tete Elze, mole oce kapucine da im dopuste da same, u tišini, na Silvestrovo bar jedan sat prije ponoći provedu u crkvi, i tako dočekaju Novu godinu s Isusom i Marijom. Same snose odgovornost za izlazak na ulicu poslije ponoći gdje mogu sresti »pijane od pjesme i vina«. Svjesne rizika koji su prihvatile, Novu godinu 1969. u kapucinskoj crkvi sabrano i radosno dočekuje dvadesetak djevojaka. Tako je doček Nove godine u kapucinskoj crkvi postao tradicijom, kasnije upotpunjen misom točno u ponoć, a zaživio je i u drugim osječkim crkvama. Danas, kad se Nova godina dočekuje na glavnom osječkom trgu (uz kapucinski samostan), s desecima tisuća bučnih i raspjevanih ljudi, to je jednostavno nezamislivo. 9/2012.


Teta Elza, o. Donat i vlč. Šešo ustrajno odgajaju mlade koji im dolaze poradi izgradnje osobne svetosti, temeljitog ispita savjesti i života po diktatu savjesti; poznavanja svoje vjere, čitanja teoloških knjiga i knjiga o duhovnosti. Tako su »Pisma iz pustinje«, »Pozdrav našem vremenu« (kojoj je koautor vlč. Šešo), »Tamo gdje palme cvatu« (pisma o. Ante Gabrića, misionara iz Indije), Biblija – pravi hitovi koji se čitaju se bez daha. Uz to, vlč. Šešo ustrajno je ponavljao: »Novine u jednoj ruci, krunica ili molitvenik, kasnije Časoslov, u drugoj! Mi moramo poznavati svijet u kojem živimo. Mi donosimo Bogu i molimo upravo za taj svijet, a Boga tom svijetu donosimo na način koji on može razumjeti.« On sa studentima organizira vjeronauk i književne večeri u vjeronaučnoj dvorani »katedrale«, a na njihov prijedlog, dobiva dopuštenje, i uvodi novu, »studentsku misu« u 11.30, koja se do danas održava u isto vrijeme i na istom mjestu. Teta Elza 1966. organizira prvi put zatvorene trodnevne duhovne vježbe za djevojke koje ni ne znaju što bi to bilo, ali kad im je pojašnjeno da je to tri dana sabranosti i slušanja Boga u tišini, spremno putuju karmelićankama u Hrvatski Leskovac, gdje pod vodstvom o. Petra Galaunera razmatraju o Bogu po ignacijanskim duhovnim vježbama. P. Galauner vodi duhovne vježbe i sljedeće godine, ali u Zagrebu. Godine 1967./68. počinje »Godina vjere« u spomen 1900. obljetnice mučeništva sv. Petra i Pavla. Kako se broj srednjih škola i fakulteta u Osijeku povećava, širi se i djelokrug djevojaka i mladića s kojima teta Elza, o. Donat kao ispovjednik te vlč. Šešo kao »katedralni kapelan« otvaraju nove putove evangelizacije. Djevojke više ne idu u Zagreb na duhovne vježbe, nego ostaju u Osijeku i imaju duhovne vježbe kod Marijinih sestara, kasnije u kapucinskom i franjevačkom samostanu, te u Aljmašu, a voditelji su o. Donat, vlč. Šešo, o. Petar Galauner i drugi. Duhovni program je jasan: potrebno je biti dobar, savjestan i pošten; završiti školu, odnosno fakultet koji će mlade osposobiti za samostalni život. Nedjeljna misa je neupitna, a po mogućnosti potrebno je biti na misi svaki dan, redovito se ispovijedati, moliti i razmatrati. Preporučuje se njegovati pobožnost Majci Božjoj, predati svoj život Bogu po Njoj i s Njom i, kad god je moguće, moliti jedno otajstvo Gospine krunice. P. Galauner poticao je mlade i da mole Duha Svetoga za svoje životno zvanje: da posve jasno vide jesu li pozvani posvetiti se Bogu u djevičanstvu ili u braku, a kada ga spoznaju, baciti se u ponor Božje ljubavi s vjerom da će ih njegove očinske ruke prihvatiti i zagrliti. Zanimljivo je da su mladići koji su se također okupljali kod kapucina i oko vlč. Šeše tražili da im teta Elza održi duhovnu obnovu, i veoma su cijenili njen rad, ali i djevojke iz »njezine obitelji«. Jedan od njih je Ivan Štark, po kojemu danas nosi ime škola učenika s posebnim potrebama u Osijeku. 9/2012.

Plodovi intenzivnog duhovnog života Ovakav intenzivni duhovni život, koji ni na koji način nije, niti može biti nametnut, dovodi nekoliko djevojaka - neke su s time o. Donatu i došle do spoznaje, duboko u srcu i duši, da su pozvane na potpuno posvećenje Bogu u djevičanstvu. Neke su od njih već radile, neke studirale, neke još išle u srednju školu. Živjele su u svijetu, znale ga »iznutra«, i prepustiti ga Zlu i otići u samostan nije im se činilo pravim, ni časnim rješenjem. Više su na to gledale kao bijeg od surove stvarnosti. Časne sestre u samostanima ipak su u drugačijem okružju i nemaju prilike djelovati ovako »iz prve ruke« tijekom susreta na fakultetima, tijekom učenja, na radnim mjestima kao nastavnice, učiteljice, ekonomistice, medicinske sestre, radnice u državnim poduzećima ili u tvorničkoj hali, kuhinji… Sva su ta radna mjesta časnim sestrama bila nedostupna. S druge strane, mnoge redovničke zajednice u to vrijeme, pogotovo na Zapadu, prolaze teške krize, pa i krize redovničkog identiteta. Teta Elza je s o. Donatom mnogo puta govorila o nadahnuću koje je dobila dok je molila pred Žalosnom Gospom u kapucinskom samostanu na Veliki četvrtak i tijekom »Getsemanske ure« 1968., da osnuje Obitelj koja će okupiti djevojke željne posve se posvetiti Bogu po uzoru na Nazaretsku Djevicu, ali u svijetu, a po zavjetima. On se isprva tome odupirao, ali je molio. U nedjelju, na blagdan Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije, 1968. godine, poslije mise u 9 sati u kapucinskom samostanu pouku o Bezgrešnoj imale su zajednički »Mala i Velika teka«, a govoriti im je trebao o. Donat. Bila je prisutna i teta Elza. Kad je ušao u sobu, o. Donat zračio je nekim posebnim uzbuđenjem, ozbiljnošću i svečanošću, radošću i olakšanjem. Govorio je o Gospi vrlo nadahnuto te rekao da je, dok je pisao predavanje za ovaj susret, dobio svjetlo: »Gospa želi zajednicu djevica koje će živjeti Njezino djevičansko posvećenje u Nazaretu: biti djevica, biti obična žena iz susjedstva, i biti sva Božja, ali bez ikakva vanjskog znaka!« Djevojke su bile vrlo zbunjene, iznenađene, zatečene, a teta Elza oduševljena. To je bio znak da je njezino nadahnuće bilo pravo nadahnuće Duha Svetoga. To je i rekla patru i svim prisutnim djevojkama. Bio je prekrasan, miran, sunčan dan. Nije bilo snijega, pa je bilo ugodno šetati još zelenim parkovima i razmišljati: »Jesam li pozvana?« Odmah poslije toga, nekoliko je djevojaka s tetom Elzom počelo intenzivnije razgovarati o Obitelji, a tijekom Svetog trodnevlja 1969., pogotovo na »Getsemanskoj uri« i na Veliki petak, sve su sate slobodnog vremena provodile u molitvi pred Presvetim u kapucinskom samostanu. Molile su Žalosnu Gospu za svjetlo i snagu da mogu slijediti ono što budu shvatile da je volja Božja.

707


Formiranje Obitelji Malih Marija Na Uskrs, 5. travnja 1969., pet je djevojaka došlo u stan tete Elze, u Vukovarsku 44, i uz uskrsnu čestitku predale joj list sa svojim potpisima i molbom da ga pročita. Sadržaj pisma govorio je o njihovoj velikoj životnoj odluci da se odazovu Isusovu pozivu – da žive u svijetu, slijedeći Mariju kao svoj životni uzor. I, na kraju, zamolile su je da bude duhovna Majka nove zajednice. Pismo sličnog sadržaja predale su istog dana i o. Donatu. Slijedi kreativno vrijeme formiranja Obitelji. O. Donat prati sve što Crkva ima o posvećenom životu u svijetu, teta Elza je u kontaktu s o. Hadrijanom Borakom, kapucinom, vrsnim stručnjakom za crkveno pravo i s njim stvara pravni okvir i izričaj budućeg Instituta. Djevojke predlažu ono što im je Duh Sveti nadahnjuje. Svaka može reći reći što misli o odijevanju, djelovanju, siromaštvu i poslušnosti, molitvi, zajedničkom ili posebnom životu. To je razdoblje ozračja odgovornosti i slobode, do granica koje je Crkva postavila. Temeljni cilj je osobno posvećenje, rad s mladima, prvenstveno djevojkama, a sve u poslušnosti mjesnom biskupu i s njegovim blagoslovom. O. Donat 1972. napušta Osijek i do smrti (2007.) živi i djeluje u Slovenskoj kapucinskoj provinciji, u kojoj je od 1985. do 1990. provincijal, ali redovito održava kontakte s Obitelji i tetom Elzom, te ih posjećuje koliko mu to dužnosti omogućuju. Đakovački i srijemski biskup, mons. Ćiril Kos, 4. listopada 1975., u nazočnosti članica, predaje Elzi Kulundžić Dekret o kanonskom priznanju Obitelji Malih Marija«. Budući da je teta Elza 1971. umirovljena, sva se posvetila izgradnji Obitelji i gradnji obiteljske kuće, dovoljno prostrane za Isusa, Mariju i sve one koje će Duh Božji dovoditi. Zbog toga je imala velikih problema s općinskim vlastima, te bila često pozivana na policiju pod sumnjom da gradi crkvu. Od 1971. neke članice žive u obiteljskoj kući u Dunavskoj ulici, u župi Sv. Josipa radnika, a ostale u svojim obiteljima ili stanovima. Elza ostaje živjeti u svom stanu u Vukovarskoj, jer je to jednostavnije za individualne razgovore - dar Duha Svetoga, kojim je bila obilato i posebno obdarena. Nakon odlaska o. Donata duhovni asistent Obitelji postaje o. Božidar Ipša, D.I. On svim srcem prihvaća Obitelj, postaje duhovnim vođom tete Elze, te prati život Obitelji sve do premještaja u Zagreb. Danas Male Marije žive u nekoliko gradova, i rade, između ostaloga, i kao vjeroučiteljice u školi, o čemu se, u vrijeme nastanka Obitelji nije moglo ni sanjati.

Žena vizije Elza je bila žena vizije. Odgajala je svoje djevojke za budućnost: svetu budućnost djevice ili majke, redovnice ili članice bilo kojeg svjetovnog instituta, ili bilo kojeg samostana. Nikada nije stavljala prepreku Duhu Svetome. Molila je puno za svećenike,

708

duhovno i materijalno im pomagala. Obitelj Malih Marija školovala je nekoliko svećenika, a misionarka Dragica Pekić bila im je više od četrdeset godina draga prijateljica, koju je Obitelj također pomagala. Duhovne kćeri tete Elze danas su i uršulinke, karmelićanke, benediktinke, sestre blažene Majke Terezije, ali i majke svećenika i diplomiranih teologinja, brojne djece, vjeroučitelja. Neke su i same vjeroučiteljice, sveučilišne profesorice te članice Marijine legije i Zajednice MIR. Na Sinodi Đakovačke i Srijemske biskupije teta Elza je tražila imenovanje studentskog kapelana za osječko Sveučilište, jer su joj na srcu bili mladi koji dolaze u grad na studij i teško se snalaze u vrevi koja buja svakakvim nemoralnim ponudama. Božja je pravda da su studenti, okupljeni oko sveučilišnog kapelana o. Arkadiusza Krasickog, prve zajedničke duhovne obnove imali upravo u kući Obitelji Malih Marija. Elizabeta Kulundžić i Obitelj Malih Marija Božji su i Gospin dar našem narodu i našem vremenu te dar svoga naroda i svoje mjesne Crkve - Katoličkoj Crkvi po svem svijetu. Po Mariji, i s Marijom, teta Elza išla je Trojedinom Bogu. Marija joj je bila suputnica na zemlji, a vjerujemo da joj je bila i suputnica u nebo, gdje ljubav i uživanje Boga u Gospinu društvu traje zauvijek.

Iz sprovodne homilije mons. Hranića U svojoj je homiliji biskup Hranić rekao da je smrt gđe Elze Kulundžić trenutak vrednovanja njezina vjerničkog identiteta i života, koji je u potpunosti bio ispunjen posvećenjem Bogu i evangelizacijskim poslanjem Crkve, osobito među djevojkama: učenicama, studenticama, radnicama. Za njezina života to je djelovanje bilo različito interpretirano i prihvaćano. No, s određenim vremenskim odmakom, njezin život i djelo zavrjeđuju poštovanje i proslava su Boga. Ističući da je život drage pokojnice bio odvažan i zauzet pokušaj ostvarenja nove Očeve prisutnosti u Osijeku, i tadašnjoj Đakovačkoj i Srijemskoj biskupiji, u vrijeme kad je Bog bio progonjen i shvaćen kao diverzija i narodni neprijatelj, te da je životno svjedočanstvo i djelovanje pokojnice bio njezin vjernički odgovor, u kojemu je ona poput Blažene Djevice Marije dopustila Bogu da do kraja zahvati i oblikuje njezin život, nastojeći da on uđe i djelatno bude prisutan u životima tolikih, osobito mladih ljudi, mons. Hranić je istaknuo: »Danas se mnogi vole nazivati karizmaticima. No, karizmatici nisu oni koji sami sebe tako nazivaju, nego oni koje drugi kao takve prepoznaju. A za život i nastojanje tete Elze možemo mirno i bez pretjerivanja reći upravo to: osnivanje Svjetovnog instituta Malih Marija predstavljalo je i predstavlja pravi karizmatički odgovor Crkve na našim prostorima na potrebe vremena. I zato na taj njezin odgovor možemo biti ponosni i trebamo ga znati vrednovati.« Svjetovni institut Malih Marija 9/2012.


rođen je kao odgovor na istinske potrebe Crkve u Osijeku, u razdoblju od 60-ih do 80-ih godina prošloga stoljeća, kad se Osijek snažno razvijao i rastao brojem svojih stanovnika, te se počeo razvijati kao školsko i sveučilišno središte. Kao žena, teta Elza se osjećala poslana posebno djevojkama, kako bi, lišene potpore svojih obitelji i sredine iz koje su došle, produbile svoj vjernički identitet, sačuvale čistu i zdravu mladost, te svaka od njih otkrila Božji poziv za sebe i pošla u život svjesno prianjajući uz njega, rekao je mons. Hranić i naglasio: »Evangelizacijski odgovor Crkve u ovome gradu, po teti Elzi, bio je ne kopiran, niti uvezen izvana, nego se razvijao ovdje, prerastavši u pravi karizmatski odgovor domaće Crkve na potrebe evangelizacije vremena u kojemu je tadašnji papa, Pavao VI. (1965. godine), pisao svoju encikliku o evangelizaciji Ecclesiam suam – Crkvu svoju. Taj odgovor na potrebu evangelizacije mladih, osobito djevojaka u ovome gradu, jedinstven je u našoj Nadbiskupiji; jedan je od rijetkih i malobrojnih u bivšoj državi; ali je predstavljao dobar, pogođen, snažan, nov, autentično kršćanski odgovor u novom vremenu, koji je na tragu duboke tradicije Crkve, no istodobno moderan i

usklađen s onim što se događalo i u sveopćoj Crkvi u to vrijeme.« Promišljajući o Isusovoj velikosvećeničkoj molitvi, te misli kako posvećena osoba postoji za Boga i druge ljude, darovana Bogu i ljudima, mons. Hranić je zaključio: »Za Elzu i za članice Obitelji Malih Marija posvećenje je značilo, i znači - nastaviti Isusovo poslanje, biti darovana Bogu i ljudima, ali ne u samostanu, nego u redovitosti obiteljskoga, radničkoga života; ne u redovničkoj uniformi, nego na diskretan i za ljude neočekivan način, u civilnom odijelu; ne biti zaštićen samostanskom klauzurom, nego živjeti u okolnostima u kojima žive i svi drugi ljudi, biti zajedno s njima, a biti drugačiji od njih, biti potpuno za njih; biti za evangelizaciju, za svoj i njihov osobni susret s Bogom i za potpuno posvećenje. Na uskrsnu večer, Uskrsli je, ukazavši se svojim učenicima, rekao: ´Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas.´ Nisu slučajno prvih pet djevojaka upravo na Uskrs 1969. godine priopćile teti Elzi da su spremne, kao posvećene, ići u svijet. Isus je posve dovršio Očevo djelo te se njegova molitva, kao i njegova žrtva, proteže sve do svršetka vremena.«

Mrežna stranica o životu i djelu mons. Ivana Šeše Ususret petoj obljetnici smrti svećenika Đako-

vačko-osječke nadbiskupije, mons. Ivana Šeše (17. 11. 1939. – 19. 1. 2008.), don Dejan Turza, svećenik Kotorske biskupije, uz suglasnost svoga biskupa mons. Ilije Janjića, pokrenuo je inicijativu prikupljanja podataka o životu i djelu ovoga pokojnog svećenika, poznatoga po svojoj dobroti i širokom osmjehu. Ordinarijat Đakovačko-osječke nadbiskupije odobrio je inicijativu, a njezini rezultati objedinjeni su na posebnoj mrežnoj stranici http://ivanseso.org/.

»Pet godina nakon smrti mons. Šeše želja nam je putem suvremenih medija ukazati na život i djelo ovoga uzornog svećenika koji je ostavio pozitivan trag ne samo u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji, nego i cijeloj regiji. Svojim životom pokazao je kako suosjećati s malim čovjekom, a u njemu je, prema svjedočenju onih koji su ga poznavali, u punini zasjala ljepota široke slavonske duše«, istaknuo je vlč. Turza i pojasnio: »Ovu inicijativu potaknule su i riječi nadbiskupa đakovačko-osječkog, mons. Marina Srakića - izgovorene prigodom ukopa mons. Šeše - da je on ´Gospodinu služio u svoj svojoj poniznosti i jednostavnosti, vedrini i optimizmu, te da je doista bio ‘ribar ljudi’. Ba-

9/2012.

cao je mreže u more života i širio svoje srce, činio sve što je mogao samo da pridobije svakoga tko je tražio pomoć ili ohrabrenje, samo da nitko ne potone. Sve je rješavao spontano, bez ikakve računice. Svojim životom posvjedočio je da se Crkva ne rađa prije svega iz dobre organizacije, nego iz dobre duše, tj. duhovnih, uzvišenih i plemenitih ideala´.« Vlč. Turza rodom je iz Osijeka, rodnog grada mons. Šeše. Upravitelj je dviju župa u Kotorskoj biskupiji, povjerenik za pastoral mladih, aktivan u biskupijskom pastoralu braka i obitelji te specijalizant iz ekumenske teologije na KBF-u u Zagrebu. Mons. Šeši zahvalan je za ohrabrenje u svećeničkom pozivu, a posebno za njegov živi primjer da se može biti sretan i dinamičan svećenik, što je imao prilike iskusiti prateći nekoliko dana svećenika Šešu u njegovim aktivnostima. Nova mrežna stranica još je u izradi, a svi koji su poznavali mons. Šešu pozvani su uključiti se svjedočanstvom, fotografijom, audio ili videozapisom. Sve navedeno moguće je dostaviti putem e-mail adrese: tdejan1@gmail.com (ili tiskovni.ured@djos.hr) te poštom na adresu: don Dejan Turza, p.p. 14, 20213 Čilipi. Martina Kuveždanin

709


In memoriam: prof. dr. sc. Nikola Dogan O petoj obljetnici smrti (2007.-2012.)

Prof. dr. sc. Nikola Dogan rodio se 2.

siječnja 1944. godine u Hrtkovcima, u Srijemu, od oca Josipa i majke Lucije rođ. Štimac. Osnovnu školu završio je u rodnom mjestu, a srednju, Gimnaziju J. J. Strossmayera, u Đakovu, gdje je i nastavio filozofsko - teološki studij na Visokoj bogoslovnoj školi. Biskup Bäuerlein poslao ga je 1967. na daljnji studij u Rim na Papinski zavod Germanicum et Hungaricum. Na Papinskom sveučilištu Gregorijana uspješno je dovršio filozofski studij 1969., a teološki 1972. godine. Za svećenika Đakovačke i Srijemske biskupije zaređen je 29. lipnja 1972. godine u Đakovu. Na Teološkom fakultetu Papinskoga sveučilišta Gregorijana u lipnju 1974. postigao je magisterij iz teologije, a doktorsku disertaciju uspješno je obranio 14. prosinca 1979.

Imenovan je profesorom fundamentalne teologije na Visokoj bogoslovnoj školi u Đakovu, zatim u zvanje docenta pri Katedri fundamentalne teologije KBF–a u Zagrebu, za potrebe područnog studija u Đakovu, te u znanstveno – nastavno zvanje izvanrednog profesora. Na Đakovačkom teološkom učilištu obnašao je razne dužnosti: prorektor Visoke bogoslovne škole u dva navrata (1981. - 1982. i 1993. – 1994.), prorektor Teologije u Đakovu (1995. – 1998.), te predstojnik Teologije u Đakovu. Nakon što je Kongregacija za katolički odgoj u Rimu 4. lipnja 2005. osnovala Katolički bogoslovni fakultet u Đakovu, u sastavu Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku, kardinal Zenon Grocholewski, pročelnik Kongregacije, imenovao ga je za prvog dekana. Fakultetsko vijeće na svojoj ga je redovitoj sjednici u ožujku 2007. g. ponovno izabralo za dekana, ali preuzimanje drugog mandata, kao i njegove napore u pripremi za napredovanje u znanstveno – nastavno zvanje redovitoga profesora, prekinula je iznenadna smrt 22. rujna 2007. godine. Nikola Dogan je čovjek čiji život možemo opisati vrlo znakovitim naslovom njegove knjige Potraga za Bogom. Tijekom svog studija u Rimu na Papinskom teološkom učilištu Gregorijana magistrirao je 1974. godine na temu »Razumijevanje objave u teologiji Wolharta Pannenberga« te nastavio proučavanje teologije objave, pa je pod vodstvom p. Geralda O`Collinsa 1979. godine obranio doktorsku tezu »Teologija objave. Fundamentalno – teološko istraživanje pojmova objave u teologiji Jürgena Moltmanna«. Kao učitelj i profesor fundamentalne teologije, bio je otvoren novim razmišljanjima, ali uvijek vjeran nauku Crkve. Bavio se različitim oblicima religioznosti

710

u ljudskoj povijesti, poviješću religija i poviješću filozofije koja traži odgovore na temeljna pitanja o smislu ljudskoga života, te religioznošću postmodernog čovjeka, kao i kršćanskom teologijom, sadržajima objave u Isusu Kristu, te Crkvom kao zajednicom onih koji vjerom prihvaćaju i odgovaraju na ponudu spasenja u Isusu Kristu. U svom teološkom traganju spoznao je izvornost kršćanske objave: da je čovjek stvoren na sliku Ljubavi i da po tom zakonu mora živjeti ako želi biti kršćanin. U svojim znanstvenim radovima, kao i predavanjima, suočavao se s pitanjem ateizma, agnosticizma, religioznog indiferentizma, nastojeći pružiti odgovore i otkriti zagonetku čovjekova zatvaranja pred Bogom ljubavi. Pokušao je proniknuti u misterij patnje, bolesti, smrti pa su tako nastali radovi o čovjeku patniku, homo patiensu, tajni i ludosti križa te ljudskim iskušenjima, u kojima pronalazimo raspetog Krista kao najveći izričaj Božje ljubavi. Shvatio je veličinu Božje ljubavi prema čovjeku i zaključio kako savršenstvo Stvoritelja uvijek izaziva u čovjeku dubiozu njegove nesavršenosti i ograničenosti, te je za sve nedoumice nesavršena čovjeka, njegove patnje, bijede, nevjere, i same smrti, crpio iz Riječi samoga Sina Božjega, koje su od Boga izrečene za čovjeka. Sve to, osobno proživljeno, prenosio je rado i uvjerljivo drugima koji su ga slušali. Doživljaj Božje blizine pretakao je u ljubav prema Crkvi. Bio je teolog kojega je označavao osjećaj crkvenosti i unosio je to u svoja predavanja (teološka epistemologija, znanost o religijama, teologija kršćanske objave, ekleziologija), ne samo kao predavač, već prije svega kao odgojitelj. U svoj rad unosio je cijeloga sebe i sve svoje sposobnosti: odgovornost, radinost, točnost, savjesnost, koja je ponekad tražila savršenstvo. Te svoje sposobnosti utkao je i u znanstvena napredovanja. Prof. Dogan pratio je u potpunosti sva nova događanja u modernoj fundamentalnoj teologiji, a budući da je sama fundamentalna teologija, kakvu danas poznajemo, relativno nova znanost nakon Koncila, možemo slobodno reći da je profesor Dogan utemeljitelj moderne fundamentalne teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu. Njegova knjiga U potrazi za Bogom, objavljena 2003. godine, kao i mnogobrojni članci u najrazličitijim teološkim časopisima, predstavljaju trajni putokaz katoličkoj teologiji u budućnosti. Martina Kuveždanin 9/2012.


»Pozvani oko sebe širiti svjetlo Riječi istine« (Apost. pismo Porta fidei, 6) Poruka pape Benedikta XVI. za Svjetski misijski dan 2012. Draga braćo i sestre! Proslava Svjetskog misijskog dana ove godine ima sasvim posebno značenje. Pedeseta obljetnica koncilskog dekreta Ad gentes, otvorenje Godine vjere i Biskupske sinode na temu nove evangelizacije pridonose tome da se ponovno potvrdi spremnost Crkve da se većom hrabrošću i žarom zauzme u missio ad gentes, kako bi poruka evanđelja doprla i do najudaljenijih krajeva svijeta. Drugi vatikanski koncil, na kojem su sudjelovali katolički biskupi iz svih krajeva svijeta, bio je jasni znak univerzalnosti Crkve, jer se na njemu prvi put okupio tako velik broj koncilskih otaca iz Azije, Afrike, Latinske Amerike i Oceanije. Bilo je među njima biskupa misionara i domaćih biskupa, pastira zajednica rasutih među nekršćanskim pučanstvom, koji su Koncilu predstavili sliku Crkve prisutne na svim kontinentima i približili složene stvarnosti tadašnjeg takozvanog »Trećeg svijeta«. Obogaćeni iskustvom pastoralnog djelovanja u mladim Crkvama i u Crkvama u nastajanju, nošeni poletom za širenjem Božjeg kraljevstva, oni su značajno pridonijeli ponovnom potvrđivanju nužnosti i urgentnosti evangelizacije ad gentes i samim tim stavljanju misijske naravi Crkve u središte ekleziologije.

Misionarska ekleziologija Taj pogled nije ni danas iščeznuo, štoviše, doživio je plodno teološko i pastoralno promišljanje i, istodobno, predstavlja se s obnovljenom nužnošću jer se povećao broj onih koji još uvijek ne poznaju Krista: »Golem broj ljudi još uvijek čeka Krista«, govorio je blaženi Ivan Pavao II. u enciklici Redemptoris missio, o trajnoj vrijednosti misijske naredbe, te dodao: »Ne možemo ostati mirni promatrajući na milijune svoje braće i sestara koji su također otkupljeni Kristovom krvlju, koji žive ne znajući za Božju ljubav« (86). I ja sam sâm, prilikom proglašenja Godine vjere, napisao da Krist »danas kao i nekoć – šalje nas po putovima svijeta da naviještamo njegovo evanđelje svim narodima na zemlji« (Apost. pismo Porta fidei, 7). To naviještanje, kako je govorio također sluga Božji Pavao VI. u apostolskoj pobudnici Evangelii nuntiandi, »nije nešto neobvezatno: po naredbi Gospodina Isusa, to je njezina dužnost da bi ljudi mogli vjerovati i da bi se spasili. Da, ta poruka je neophodna. Ona je jedinstvena. Nemoguće ju je nečim drugim nadomjestiti« (5). Trebamo se stoga vratiti istom onom apostolskom poletu što je resio prve kršćanske zajednice koje su, premda male i nezaštićene, bile ka9/2012.

dre, naviještanjem i svjedočenjem, širiti evanđelje u čitavom tada poznatom svijetu. Ne čudi zato što su Drugi vatikanski koncil i kasnije crkveno učiteljstvo na poseban način inzistirali na misijskom poslanju koje je Krist povjerio svojim učenicima i koje mora biti zadaća čitavog Božjega naroda: svećenika, đakona, redovnika, redovnica, laika. Zadaća naviještanja evanđelja u svim dijelovima svijeta u prvom redu spada na biskupe, koji su izravno odgovorni za evangelizaciju u svijetu, bilo kao članovi biskupskog zbora, bilo kao pastiri krajevnih Crkava. Oni su, naime, »posvećeni ne samo za neku biskupiju nego za spasenje svega svijeta« (Ivan Pavao II., Enc. Redemptoris missio, 63), »glasnici vjere koji će dovesti nove učenike Kristu« (Ad gentes, 20) i čine »vidljivim misijski duh i žar Božjega naroda, tako da cijela biskupija postaje misionarskom« (isto, 38).

Prioritet evangeliziranja Poslanje naviještanja evanđelja ne iscrpljuje se stoga, za jednog pastira, u pozornosti prema dijelu Božjeg naroda povjerenog njegovoj pastoralnoj brizi, niti u slanju ponekog svećenika, laika ili laikinje fidei donum. Ono mora zahvaćati cjelokupno djelovanje krajevne Crkve, sva njezina područja, riječju, čitavo njezino biće i djelovanje. Drugi vatikanski koncil na to je jasno ukazao, a kasnije Učiteljstvo to snažno potvrdilo. To zahtijeva stalno prilagođavanje načinâ života, pastoralnih planova i biskupijske organizacije toj temeljnoj dimenziji crkvenosti, osobito u našem svijetu izloženom stalnim promjenama. To vrijedi također za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života, kao i za crkvene pokrete: sve sastavnice velikog mozaika Crkve moraju se osjetiti snažno pozvanima od Gospodina naviještati evanđelje, da bi se Krista naviještalo posvuda. Mi pastiri, redovnici, redovnice i svi koji u Krista vjeruju, moramo ići stopama apostola Pavla, koji je, »sužanj Krista Isusa za vas pogane« (Ef 3, 1), radio, trpio i borio se da evanđelje donese među pogane (usp. Kol 1, 2429), ne štedeći snage, vrijeme i sredstva da pomogne drugima da upoznaju Kristovu poruku. I danas misija ad gentes mora biti stalni obzor i paradigma svakog crkvenog djelovanja, jer ono što Crkvu čini prepoznatljivom jest vjera u Božje otajstvo, koje se objavilo u Kristu da nama donese spasenje, i poslanje da njega svjedoči i naviješta svijetu, sve do njegova ponovna dolaska u slavi. Poput svetog Pavla, moramo biti pozorni prema onima koji su daleko od Crkve, prema onima koji ne poznaju Krista

711


i nisu iskusili Božje očinstvo, sa sviješću da »se suradnja danas proširuje na nove oblike koji uključuju ne samo ekonomsku pomoć nego i izravno sudjelovanje u evangelizaciji« (Ivan Pavao II., Enc. Redemptoris missio, 82). Proslava Godine vjere i Biskupske sinode o novoj evangelizaciji bit će zgodne i korisne prigode za ponovno pokretanje misionarske suradnje, poglavito u ovom drugom pogledu.

Vjera i navještaj Silna želja da naviještamo Krista potiče nas da zavirimo u povijest kako bismo ondje otkrili probleme, težnje i nade čovječanstva, koje Krist mora ozdraviti, očistiti i ispuniti svojom prisutnošću. Njegova je poruka, naime, trajno aktualna, utkana u samo središte povijesti i kadra dati odgovor na najdublje nemire svakoga čovjeka. Zbog toga Crkva, u svim svojim sastavnicama, mora biti svjesna da »beskrajni obzori crkvenog poslanja i složenost sadašnje situacije danas traže obnovljene načine da bi mogli priopćavati učinkovito Riječ Božju« (Benedikt XVI., Posinod. apost. pobud. Verbum Domini, 97). To zahtijeva, prije svega, novo prianjanje osoba i zajednica vjerom uz evanđelje Isusa Krista, »u času duboke promjene kao što je ova kroz koju prolazi čovječanstvo« (Apost. pismo Porta fidei, 8). Jedna je od prepreka zanosu evangelizacije, naime, kriza vjere, ne samo u zapadnome svijetu, već u velikom dijelu svijeta, koji ipak i dalje žeđa za Bogom i mora biti pozvan i doveden za stol kruha života i vode žive, poput Samarijanke koja dolazi na Jakovljev zdenac i razgovara s Isusom. Kao što pripovijeda evanđelist Ivan, zgoda s tom ženom posebno je značajna (usp. Iv 4, 1-30): ona susreće Isusa, koji je traži piti, ali joj zatim govori o novoj vodi, koja može zauvijek ugasiti žeđ. Žena na početku ne razumije, ostaje na materijalnoj razini, ali ju Gospodin polako vodi do vjere koja je navodi da prepozna u njemu Mesiju. I u vezi s tim sveti Augustin kaže: »Pošto je prihvatila u srcu Krista Gospodina, što je drugo mogla učiniti [ta žena] već ostaviti svoju amforu i pohitati da navijesti Radosnu vijest?« (Homilija 15, 30). Susret s Kristom, kao živom osobom koja gasi žeđ srca, naprosto mora dovesti do želje da s drugima podijelimo radost te prisutnosti i da im pomognemo upoznati Krista kako bi i oni sami iskusili tu radost. Treba s obnovljenim oduševljenjem širiti vjeru da bismo promicali novu evangelizaciju zajednica i zemalja najstarije kršćanske tradicije, koji gube vezu s Bogom, tako da ponovno otkriju radost vjerovanja. Briga za evangelizaciju ne smije nikada ostati na marginama crkvenog djelovanja i kršćaninova osobnog života, već ga mora snažno karakterizirati, sa sviješću da smo u isti mah i oni kojima je evanđelje namijenjeno i oni koji su pozvani evanđelje širiti. Središte navještaja ostaje uvijek isto: kerigma Krista umrlog i uskrslog za spas svijeta, kerigma Božje ap-

712

solutne i potpune ljubavi prema svakom muškarcu i svakoj ženi, koja ima svoj vrhunac u slanju vječnoga i jedinorođenog Sina, Gospodina Isusa, koji se nije sustezao preuzeti na sebe siromaštvo naše ljudske naravi, već ju je ljubio i otkupio, prinijevši samoga sebe na križu, od grijeha i smrti. Vjera u Boga, u tome je naumu ljubavi što ga je Krist ostvario, prije svega dar i otajstvo koje treba prihvatiti u srcu i životu, i za koji treba uvijek zahvaljivati Gospodinu. Ali vjera je dar koji nam je dan zato da ga dijelimo s drugima; to je talent koji smo primili zato da može donijeti ploda; to je svjetlo koje ne smije ostati skriveno, već mora svijetliti čitavoj kući. To je najvažniji dar koji nam je dan u našem životu i koji mi ne smijemo zadržati samo za sebe.

Navještaj postaje ljubav »Jao meni ako evanđelja ne navješćujem«, govorio je apostol Pavao (1 Kor 9, 16). Te riječi snažno odzvanjaju za svakog kršćanina i za svaku kršćansku zajednicu na svim kontinentima. I za Crkve na misijskim područjima, a to su uglavnom mlađe, tek nedavno osnovane Crkve, misionarstvo je postalo jedna prirođena dimenzija, premda one same još uvijek trebaju misionare. Mnogi svećenici, redovnici i redovnice, iz svih krajeva svijeta, brojni laici pa čak i cijele obitelji, napuštaju svoje zemlje, svoje mjesne zajednice i odlaze u ostale Crkve da svjedoče i naviještaju Kristovo ime, u kojem čovječanstvo nalazi spasenje. Riječ je o izrazu dubokog zajedništva, dijeljenja i ljubavi među Crkvama, da bi svaki čovjek mogao, prvi put, ili pak ponovno, čuti navještaj koji ozdravlja i pristupiti sakramentima, izvoru pravoga života. Zajedno s tim uzvišenim znakom vjere pretočene u ljubav, podsjećam i zahvaljujem Papinskim misijskim djelima, koja predstavljaju oruđa za suradnju u općoj misiji Crkve u svijetu. Zahvaljujući njihovu djelovanju, navještaj evanđelja pretvara se također u pomoć bližnjemu, pravednost prema najsiromašnijima, mogućnost pružanja izobrazbe u najudaljenijim selima, liječničku pomoć u dalekim krajevima, oslobađanje od bijede, vraćanje prava obespravljenima, potporu razvoju naroda, prevladavanje etničkih podjela, poštivanje života u svim životnim dobima. Draga braćo i sestre, zazivam nad djelo evangelizacije ad gentes, i na osobit način na njegove radnike, izlijevanje Duha Svetoga, da im Božja milost pomogne odlučnije kročiti u povijesti svijeta. Zajedno s blaženim Johnom Henryjem Newmanom, želim moliti: »Prati, Gospodine, svoje misionare u krajevima koje treba evangelizirati, stavi im prave riječi u usta, daj da njihov trud urodi plodom.« Neka Djevica Marija, Majka Crkve i Zvijezda evangelizacije, prati sve misionare evanđelja. Iz Vatikana, 6. siječnja 2012., na svetkovinu Bogojavljenja 9/2012.


Katehetsko nastojanje Crkve i vjeronauk u školi u Godini vjere Poruka svećenicima, redovnicima i redovnicama te vjeroučiteljima i katehetama u župnim zajednicama na početku školske i katehetske godine 2012./2013.

Vrijeme koje započinje novom školskom i pasto-

ralnom godinom, vrijeme je koje nam je darovano. Naše je to vrijeme. No ono nije samo naše, nego, prije svega, i Božje vrijeme. Time i vrijeme Crkve. U Godini vjere koja je pred nama, želja je Crkve učiniti to vrijeme trajnim susretom Boga i čovjeka, koji »započinje krštenjem, po kojemu možemo Boga nazivati Ocem« (Benedikt XVI., Porta fidei, 1).

»Želio je vidjeti tko je to Isus...« (Lk 19, 3) Opisujući susret Isusa i carinika Zakeja, evanđelist Luka napominje: Zakej je želio »vidjeti tko je to Isus, ali ne mogaše od mnoštva ljudi jer je bio niska stasa« (Lk 19, 1-3). U svakom čovjeku, ovisno naravno o njegovoj dobi i mogućnostima, postoji iskonska čežnja za susret s Bogom. Ona je očita u plemenitoj i otvorenoj znatiželji naših učenika, u dubokoj unutarnjoj potrazi roditelja i drugih odraslih vjernika ili u stalnom propitivanju smisla života mnogih naših suvremenika koji su »kušani Božjom šutnjom, a tako bi htjeli čuti njegov utješni glas« (Benedikt XVI., Porta fidei, 15). Zakejev niski stas kao da je znak ljudske nemoći izdići se iznad ograničenosti koje čovjeku ne dopuštaju susret s Isusom. Mnoštvo koje je Zakeju priječilo »vidjeti tko je to Isus« kao da je znakom tolikih svakodnevnih barijera koje suvremenom čovjeku ne dopuštaju da se probije do jedinoga i pravog Učitelja. Unatoč i našim katehetsko-vjeroučiteljskim i pastoralnim osposobljenostima, za koje vjerujemo da su ispravne, može se dogoditi da smo i mi dio mnoštva koje današnjem čovjeku i učeniku priječi vidjeti Gospodina. U Godini vjere pozvani smo još više postati svjesni sljedeće činjenice: vjeroučitelj i svećenik nije samo onaj koji promatra i pomaže u razvoju vjere učenika ili mladih. On je i sudionik, suputnik na putu vjere mladoga čovjeka, i to čitavom svojom svjedočkom osobnošću. Kao nikada do sada u novijoj našoj povijesti, upravo ste vi, katehete u župnim zajednicama i vjeroučitelji u školi, pozvani biti svjedocima vjere i djelatnicima u službi Crkve. Njegovan ispravni i osobni odnos prema Crkvi, utemeljen na doživljenom susretu između vas i Učitelja, kao i vjerom oblikovan osobni i/ili obiteljski život, prvi su i trajni znak pomoći Zakejima današnjega doba da dođu i susretnu se s Kristom. Stoga i Sveti Otac naglašava: »Vrata vjere koja vode u život zajedništva s Bogom u njegovoj Crkvi uvijek su nam otvorena. Preko njihova praga može se prijeći kada je Božja riječ navije9/2012.

štena, a srce dopusti da ga oblikuje milost koja preobražava. Proći kroz ta vrata znači krenuti na put koji traje čitav život« (Benedikt XVI., Porta fidei, 1). Doista, vjera je put. Vjera je zajednički put. Tko želi biti na tom putu vjere, treba drugoga. Treba zajedništvo onih koji vjeruju. Ali najprije treba one koji će ga svojim životom upućivati u radost Božju, koja želi ući u život svakoga čovjeka. Dok vas sve pozivam da molimo za srca tolikih mladih da se otvore »milosti koja preobražava«, istodobno vas pozivam da intenzivnije razmišljamo o vjeronauku u školi i njegovoj konfesionalnoj dimenziji, koja će – u Godini vjere – poseban naglasak staviti na nastavu naslonjenu na ispovijest osobne vjere nas vjeroučitelja, kateheta i svećenika. Vjeronauk u školi je važno, ponekad i jedino mjesto upoznavanja učenika s vjerom i nadom Crkve. Upravo taj susret sa sadržajima kršćanske vjere preduvjet je pristanka uz ono što Crkva predlaže vjerovati i osobnoga iskustva »vidjeti Gospodina« (usp. Benedikt XVI., Porta fidei, br. 10).

»Vidjela sam Gospodina« (Iv 20, 18) Što znači »vidjeti Gospodina« prekrasno opisuje evanđelist Ivan u izvješću o ukazanju uskrsloga Isusa Mariji Magdaleni (Iv 20, 11-18). Nakon što je Marija Magdalena došla na grob te opazila da je kamen s groba dignut, javila je to apostolima. Ono što je na grobu ugledala bile su pojedinosti (kamen dignut s groba, dva anđela u bjelini i Isus za kojega je mislila da je vrtlar), ali ne i sveukupna stvarnost. Takvo se gledanje još uvijek ne može označiti kao sveobuhvatno, cjelovito. No, promjena se događa u susretu Marije Magdalene s Uskrslim. Isus izgovara njezino ime: »Marijo!« U toj jednoj riječi, ona je obuhvaćena u potpunosti kao osoba, tako da joj postaje moguće prepoznati ga. »Rabbuni«, reče mu. Kao da je htjela reći: »Govori, da te mogu vidjeti«, što se potvrđuje na kraju izvješća. »Ode, dakle, Marija Magdalena i navijesti učenicima: 'Vidjela sam Gospodina i on mi je to rekao'« (Iv 20,18). Odgoj u vjeri ima cilj dovesti čovjeka do osobnoga susreta s Bogom. Vjeronauk u školi, kao i čitavo katehetsko nastojanje Crkve, na poseban način u Godini vjere, ima zadaću dovesti učenike i ostale vjernike do one vjere koja obvezuje da postanu »živi znak prisutnosti Uskrsloga u svijetu« (usp. Benedikt XVI., Porta fidei, 15). To je moguće kad svatko od nas, poput Zakeja i Marije Magdalene, čuje svoje ime izgovoreno od Gospodina.

713


Vjeronauk u školi u novim okolnostima U novonastalim okolnostima i događanjima oko vjeronauka u školi, hrvatski biskupi uputili su u lipnju ove godine svoju riječ roditeljima i učenicima u poruci naslovljenoj »S novom radošću u srcu uživati Božju Riječ«. Pozivam vas stoga, dragi svećenici, redovnici i redovnice, vjeroučitelji i katehete, da tu poruku preporučite roditeljima i djeci i na početku ove katehetske i školske godine. Ne treba također zanemariti ni providnosnu činjenicu da će Republika Hrvatska upravo u Godini vjere postati dvadeset osmom članicom Europske unije. U tom kontekstu valja još jednom istaknuti da je vjeronauk u školi dio europskoga obrazovnog standarda. Premda je njegova organizacija na europskom području ovisna o različitim preduvjetima pojedinih zemalja i regija Europe, konfesionalni model vjeronauka, kakav je i u Republici Hrvatskoj, pokazuje se

kao najidealniji model vjeronauka u školi. Dvostruka odgovornost, ona državne i ona vjerske zajednice, s obzirom na vjeronauk u školi, proizlazi iz zajedničke skrbi za dobro čovjeka i njegova prava na prakticiranje vjerskih sloboda. Uistinu se nadamo da će cjelokupna »europeizacija obrazovanja« koja se događa u Republici Hrvatskoj dodatno pridonijeti punoj raspoloživosti i svih državnih čimbenika odgovornih za rješavanje otvorenih pitanja vjeronauka u školi. Uprimo, dakle, svoj pogled na početku ove katehetske i školske godine u Isusa Krista, »Početnika i Dovršitelja vjere« (Hebr 12, 2). Neka on izgovori ime svakoga od nas i učini nas živim znakom svoje prisutnosti u svijetu. Đakovo, 24. kolovoza 2012, na blagdan Sv. Bartola apostola + Đuro Hranić, predsjednik Vijeća HBK za katehizaciju

Nove službe i dekreti Đakovačko-osječka nadbiskupija  Maestro Ivan Andrić, vicerektor Bogoslovnog

sjemeništa u Đakovu, dekretom nadbiskupa đakovačko-osječkog, mons. dr. Marina Srakića, ponovno je, od 16. svibnja 2012., imenovan nadbiskupijskim povjerenikom za pastoral duhovnih zvanja (br. 1041/2012). U proteklih pet godina mo. Andrić obavljao je ovu službu tijekom koje je savjesno i odgovorno promicao duhovna svećenička i redovnička zvanja putem različitih oblika rada: Otvorena vrata Sjemeništa, okupljanje ciljanih skupina mladića koji pokazuju određeni interes za svećeničko, odnosno redovničko zvanje, Prve subote, euharistijska klanjanja te molitelji za duhovna zvanja. Prema novom dekretu, ovu službu mo. Andrić obavljat će naredne tri godine.

Srijemska biskupija Srijemski biskup, mons. Đuro Gašparović, izdao je dekrete o razrješenjima i imenovanjima svećenika u Srijemskoj biskupiji. Svećenici su razriješeni dosadašnjih službi danom 17. kolovoza 2012., a nove službe preuzeli su 18. kolovoza 2012. godine. Župnici i župni upravitelji:  Vlč. Ivan Rajković razriješen je službe župnika

župe Presvetog Trojstva u Srijemskim Karlovcima te službe bilježnika (tajnika) biskupijske kurije i poslan u Rim na poslijediplomski studij kanonskoga prava.

714

 Vlč. Stjepan Barišić imenovan je župnim upra-

viteljem župe Presvetog Trojstva u Srijemskim Karlovcima.

 Vlč. Željko Tovilo razriješen je službe župnog

upravitelja župe Svetog Jurja mučenika u Golubincima.

 Vlč. Vjekoslav Lulić primljen je u Srijemsku

biskupiju gdje nastavlja pastoralno djelovanje i imenovan je župnikom župe Svetog Jurja mučenika u Golubincima.

 Mons. Eduard Španović razriješen je službe žu-

pnog upravitelja župe Svete Ane, majke Blažene Djevice Marije u Laćarku.

 Vlč. Mario Paradžik razriješen je službe žu-

pnog vikara župe Svetog Dimitrija, đakona i mučenika u Srijemskoj Mitrovici i imenovan župnikom župe Svete Ane, majke Blažene Djevice Marije u Laćarku te pomoćnikom u pastoralnom radu u župi Svetog Dimitrija, đakona i mučenika, u Srijemskoj Mitrovici

Župni vikari:  Vlč. Željko Štimac, mladomisnik, imenovan je

župnim vikarom župe Uzvišenja svetog Križa u Petrovaradinu 2.

 Vlč. Dušan Milekić razriješen je službe pomoć-

nika u pastoralnom radu u župi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Zemunu. Anica Banović / Tomislav Mađarević

9/2012.


Split: Katehetska ljetna škola za vjeroučitelje osnovnih škola »Vjera ljubavlju djelotvorna« - bila je tema Katehetske ljetne škole za vjeroučitelje osnovnih škola, koja je održana od 23. do 25. kolovoza u Nadbiskupskom sjemeništu u Splitu. Na Školi, koja se 12. godinu zaredom održava u Splitu, u organizaciji Nacionalnoga katehetskog ureda HBK-a i Agencije za odgoj i obrazovanje RH, okupilo se više od 300 osnovnoškolskih vjeroučitelja i vjeroučiteljica iz cijele Hrvatske, kao i predstojnici i predstojnice (nad)biskupijskih katehetskih ureda te profesori na teološkim i drugim učilištima. Program je započeo molitvom koju su pripremili vjeroučitelji iz Dubrovačke biskupije, a na početku su pozdrave uputili mr. Josip Periš, voditelj Povjerenstva za organizaciju škole, mons. Ivan Ćubelić, izaslanik splitsko-makarskoga nadbiskupa mons. Marina Barišića, i prof. Vinko Filipović, ravnatelj Agencije za odgoj i obrazovanje. Otvarajući školu, predsjednik Vijeća HBK-a za katehizaciju, biskup mons. Đuro Hranić, osvrnuo se na suvremeno sekularizirano društvo te, uz ostalo, rekao: »Godina vjere, prema papi Benediktu koji ju je i sazvao, trebala bi na što primjereniji način biti djelotvorna na polju vjerovanja i evangelizacije. To je izazov i za školski vjeronauk, koji proizlazi iz navjestiteljskog poslanja Crkve.«

Kriza teologije vjere Prvo predavanje, »Biblijsko-teološko promišljanje vjere«, održao je prof. dr. Ivica Raguž, s KBF-a u Đakovu. Upozorio je da se umanjila potreba da se teologija bavi pitanjem vjere, a filozofija je, doduše, dopustila vjeri pravo postojanja, ali je istodobno postala indiferentna spram nje, dok je istodobno u samoj Crkvi naglasak bio više na djelovanju, na akciji, na pastoralu, više na ljubavi negoli na vjeri, te se na određen način dogodilo razdvajanje teoloških kreposti ljubavi i vjere. To je dovelo do toga da je ljubav postala kriterij same vjere, ako ne i izričaj indiferentnosti ili nepotrebnosti same vjere. Sadržaj vjere tako je postao potpuno nevažan za djelovanje. Upozorio je i na pojave novih vrsta fideizma i integralizma, u kojima sadržaj vjere ne igra nikakvu ulogu, već je forma iznad sadržaja, a time je teologija opet osuđena na beznačajnost. Ti navedeni i mnogi drugi razlozi uvjetovali su krizu teologije vjere, pa i u samoj fundamentalnoj i dogmatskoj teologiji više uopće ne postoji poseban traktat o vjeri. Potrebno je stoga ponovno promišljati kako sam čin vjere, tako i njezin sadržaj. Pozabavivši se teologijom vjere sv. Tome Akvinskoga, izlaganje je zaključio govorom o odnosu vjere i ljubavi, naglasivši da onaj tko vjeruje, 9/2012.

želi ljubiti Boga, a kad ljubi Boga, onda želi to pokazati i prema bližnjima. Na taj način možemo govoriti o vjeri nadahnutoj djelotvornom ljubavlju.

Kriza vjere - prilika za pročišćavanje Prof. dr. Željko Tanjić, rektor Hrvatskoga katoličkog sveučilišta, održao je predavanje »Kriza vjere ili kriza prenošenja vjere danas?«. Čin vjere ne može se odvojiti od govora o prenošenju vjere. Prenošenje vjere, njezin navještaj, spada u bit kršćanskoga shvaćanja i življenja vjere. Sama je vjera, milosni dar, ujedno i plod prenošenja i svjedočenja ponajprije onih koji su živjeli i hodili s Gospodinom i koji su bili svjedoci Uskrsloga, a zatim i cijele Crkve kroz povijest, što se posebice ogledalo u životu svetaca kao najboljih tumača evanđelja. Stoga je govor o krizi prenošenja vjere ujedno i govor o krizi vjere, i obrnuto, naglasio je dr. Tanjić, dodavši da se jedno ne može odvojiti od drugoga. U današnje doba, koje je prožeto snažnom čežnjom za bilo kojim oblikom religioznoga i duhovnoga, to ne znači nužno i povratak kršćanskoj vjeri niti njezin procvat u nekom masovnom obliku. Čini se da su pored mnoštva drugih čimbenika kršćanska slika Boga, antropologija, lišena kršćanskih korijena i duha te kriza shvaćanja Crkve kao zajednice koja svjedoči i prenosi vjeru temeljni razlozi krize vjere i njezina prenošenja. Međutim, ta kriza, zaključio je dr. Tanjić, otvara i prostore pročišćavanja i ponovnoga propitkivanja bitnih obilježja kršćanske vjere i njezina načina prenošenja te nudi nadu u oblikovanje novih načina prenošenja i svjedočenja vjere. U poslijepodnevnim satima rad je nastavljen u pedagoškim radionicama.

Razvoj slike o Bogu Drugoga dana prof. dr. Ivan Štengl, s KBF-a u Zagrebu, govorio je na temu »Dječja teologija i vjera. Mijene u predodžbi Boga i njezina konceptualizacija«. Govor o Bogu, osobna predodžba i upotreba simbola pod utjecajem je različitih čimbenika u dinamičnoj interakciji. Oslanjajući se na psihološke konstrukte, moguće je postaviti čitav niz modela koji bi objasnili razvoj slike o Bogu, naglasio je predavač. Govoreći, uz ostalo, o Schweitzerovu 4-stupanjskom modelu, kazao je da slike o Bogu, prema autoru, ne moraju biti susljedno prijeđene, ne ograničavaju se na dobna određenja, i mogu koegzistirati paralelno. Prema Schweitzeru, prvi stupanj vjere karakterizira nejasno diferenciranje iskustva roditeljske brige i slike Boga i kao ključni moment razvoja vidi sposobnost roditelja

715


pružiti djetetu zadovoljenje potreba, osjećaj prihvaćanja i sigurnosti; u protivnome se rađa osjećaj bezvrijednosti, radikalnog nepovjerenja i ostavljenosti. Srednje i kasno djetinjstvo karakterizira sposobnost razlikovanja roditeljskih figura od poimanja Boga, no on je uvelike obilježen antropomorfno-mitološkim predodžbama. U mladenaštvu slika Boga doživljava »poduhovljenje«: Bog postaje ideja, apstrakcija, duh, počinje ga se idealizirati. Schweitzer postulira kompleksne predodžbe Boga, uglavnom u odrasloj dobi, kad će Bog poprimiti atribut nositelja smisla života i životnih događanja. Ključni dio izlaganja dr. Štengla predstavljao je kritički osvrt na dosadašnji tijek istraživanja slike o Bogu te upozorenje prije svega na njihove metodološke granice.

Tražiti nevidljivo u vidljivome Zagrebački pomoćni biskup prof. dr. Ivan Šaško svoje je predavanje naslovio »Via pulchritudinis Umjetnost kao povlašteni način evangelizacije«. Gotovo da smo se naviknuli na prognanost ljepote iz umjetnosti, naglasio je na samom početku. Govoreći o ljepoti, istaknuo je da je ona snaga koju ne može preuzeti ni njome zavladati nijedna ideologija, moć, bol, patnja. Zato je nemoguće misliti o ostvarivanju dobrote na svijetu bez ljepote koja raspršuje tamu zla. Očito je da nije riječ samo o estetskoj snazi ili o nekom ravnodušnom skladu. Umjetnost je fenomen

govora koji nosi u sebi spoznajnu snagu koja pobuđuje razmatranje i divljenje. Ona otvara put prema izvoru postojanja, ali ne znači da nužno do njega i dovodi... U kršćanstvu je slavlje ljepote uvijek slavlje Isusa Krista, Božje objave, ljepota koja se ostvaruje u Kristovu vazmu. Umjetnost i vjera vrlo su bliske i žive od uzajamnosti darivanja. To je povezivanje umjetnosti i vjere dar koji vjeroučitelji na najbolji način svjedoče hrvatskom društvu. Tražiti nevidljivo u vidljivome čini se dobrim načinom evangelizacije, i one nove koja traži žar, ranjenost, koja je suprotna ravnodušnosti u kojoj umire i vjera i umjetnost. Znajući koliku važnost danas ima odgoj, a očito će imati i veću u budućnosti, otkrivati djeci simbiozu umjetnosti i vjere u otajstvu nešto je najplemenitije i najdomoljubnije. »Pokušajte to pronalaziti u umjetničkim djelima i kada pronađete, nećete to moći zadržati za sebe, jer evangelizacija započinje od te nezadrživosti i od ranjivosti ljubavi«, poručio je biskup Šaško. U subotu, 25. kolovoza, podneseno je izvješće rada iz pedagoških radionica te održan okrugli stol. Predstojnik NKU-a HBK, prof. dr. Ivica Pažin, iznio je novosti vezane uz rad Katehetskog ureda, a govorili su i Sabina Marunčić, novoimenovana nadzornica za vjeronauk u školama za cijelu Hrvatsku, te viši savjetnik za vjeronauk Tomislav Tomasić. Glas Koncila

Nadbiskupijska glazbena škola upisuje novu generaciju polaznika Nakon dvogodišnje stanke, Glazbena škola Đa-

kovačko-osječke nadbiskupije ove jeseni započinje novi dvogodišnji ciklus predavanja. Biskupijska glazbena škola (BGŠ) osnovana je u okviru Škole za župne suradnike i djeluje od jeseni 2004., s ciljem da tijekom dvogodišnjeg ciklusa predavanja pruži potrebno poznavanje liturgike i glazbe onima koji su već u službi glazbenih animatora u liturgiji, kao i onima koji se tek namjeravaju posvetiti ovoj zadaći. Nastava će se odvijati kroz petnaest susreta po školskoj godini, a jedan školski dan podrazumijeva četiri zajednička školska sata (liturgika, pjevanje i dirigiranje, liturgijski glazbeni repertorij, solfeggio) te pojedinačni sat sviranja klavijature (sveukupni program sastoji se od 30 školskih dana, s ukupnom satnicom od 150 školskih sati). Nastava će se održavati u prostorima Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu, uglavnom subotama, i tek koji put četvrtkom.

716

Škola ne posjeduje učinke za stjecanje akademskog stupnja na crkveno-pravnom ili društvenopravnom području, već je prvenstveno okrenuta onima koji žele volonterski sudjelovati u glazbeno-liturgijskom životu vlastite župne zajednice. Oni koji završe ovu školu, postaju volonterskim suradnicima u svojim župama. Da bi je mogli upisati i pohađati, kandidati trebaju imati završenu trogodišnju ili četverogodišnju srednju školu te stvarnu sklonost glazbi. Mogu je upisati oni koji imaju prethodnu glazbenu izobrazbu, kao i oni koji je nemaju, a odgovorni za program Škole sa svakim će pojedinim kandidatom, analizirajući njegovo prethodno teološko i glazbeno obrazovanje, stvarati prilagođen izbor programa studija. Sve informacije o programu i svrsi Nadbiskupijske glazbene škole mogu se pronaći na web stranici Đakovačko-osječke nadbiskupije www. djos.hr (izbornik Katehetski odsjek - Glazbena škola). Anica Banović

9/2012.


Zagreb: Katehetska ljetna škola za srednjoškolske vjeroučitelje »Otajstvo Isusa Krista i mnogolikost kršćanskih Crkava - Vjeronauk i ekumenski dijalog« bila je tema Katehetske ljetne škole za vjeroučitelje srednjih škola, održane od 27. do 29. kolovoza u Nadbiskupijskome pastoralnom institutu na zagrebačkome Kaptolu. Stručni su skup u okviru trajne izobrazbe vjeroučitelja organizirali Nacionalni katehetski ured HBK (NKU HBK), u suradnji s Agencijom za odgoj i obrazovanje (AZOO), te Ministarstvom znanosti, obrazovanja i sporta (MZOS). Pozdravljajući na početku škole oko 120 srednjoškolskih vjeroučiteljica i vjeroučitelja pristiglih iz cijele Hrvatske, predstojnik NKUa HBK, dr. Ivica Pažin, istaknuo je važnost teme.

Doprinos izgradnji povjerenja, mira i suživota U ime zagrebačkoga nadbiskupa, kardinala Josipa Bozanića, sudionike Škole pozdravio je biskup dr. Ivan Šaško. Naglasio je nezamjenjivu ulogu vjeronauka u ublažavanju ili otklanjanju ključnih zapreka s kojima se susreće ekumenizam, a to su teološko neznanje, nepoznavanje drugih vjerničkih zajednica, koje otkriva većinom i nepoznavanje vlastitoga poklada vjere i predaje, te pokušaj svođenja ekumenizma na društvene i na političke procese. Otvarajući Školu, predsjednik Vijeća za katehizaciju HBK, biskup dr. Đuro Hranić, kazao je da konfesionalni vjeronauk u javnoj školi u Hrvatskoj i u drugim europskim zemljama uvažava postojeće stanje pluralnosti kršćanskih konfesija i Crkava, poštuje također pluralnost religija te pokazuje visok stupanj poštovanja slobode savjesti i vjeroispovijesti. »No, konfesionalni je vjeronauk u našem društvu istodobno i mjesto susreta i dijaloga, posebice između različitih kršćanskih konfesija, ali i između pripadnika različitih religija. Taj susret i dijalog u okviru Škole zasigurno pridonosi prihvaćanju postojeće pluralnosti te izgradnji povjerenja, mira i suživota unutar hrvatskoga društva, te nas istodobno sve potiče na uzajamnu suradnju i ekumenski dijalog«, istaknuo je, pozvavši pritom vjeroučitelje da na prepoznatljiv način njeguju i ostvaruju ekumenizam u svojem odgojno-obrazovnom radu. Sudionike Škole pozdravili su i pomoćnica ravnatelja AZOO-a Sanja Urek, te Ivan Milanović Litre iz MZOS-a, a ciljeve stručnoga skupa predstavila je voditeljica povjerenstva Škole, dr. s. Ana Thea Filipović.

Ono što povezuje veće je od onoga što razdvaja Uvodno je predavanje održao profesor zagrebačkog KBF-a dr. Jure Zečević, koji je govorio o temi »Otajstvo Isusa Krista - izvor kršćanskog jedinstva i 9/2012.

put svjedočenja zajedništva u suvremenom svijetu«. Istaknuo je da je Kristovo božanstvo i bogočovještvo univerzalna baština ne samo Katoličke, nego i svih drugih kršćanskih Crkava. Katolički je nauk da temeljno jedinstvo među Crkvama još postoji (nije nikada ni prestalo postojati) i već postoji (povećani stupanj jedinstva postignut teološkim dijalogom), ali postoje i zasjekline u to jedinstvo, zasjeci, udarci, uleknuća i rane, koje narušavaju cjelovitost i potpunost toga jedinstva. »Budući da je ono što kršćane povezuje veće od onoga što ih razdvaja, onda je ne samo primjerenije nego i točnije druge kršćane opisivati i nazvati po onome što je veće (jedinstvo), negoli po onome što je manje (razdvojenost), i to bi trebalo svjedočki zaživjeti i u praksi na svim razinama«, kazao je te poručio: »Stvarno prianjanje svih kršćana u svim Crkvama, uz Krista, samo po sebi rezultira iskustvom jedinstva s Njime i jednih s drugima.« O temi »Različite interpretacije odvojenosti kršćanskih Crkava - posljedice za razumijevanje povijesti i življenje sadašnjosti« govorio je dr. Boris Gunjević, evangelički pastor i profesor na Teološkome fakultetu »Matija Vlačić Ilirik«. U prvom je dijelu predavanja ukazao na povijesne datosti koje su dovele do reformacije, nakon čega je naveo nosive kategorije luteranske teologije koje su determinirale glavne tijekove reformacijskih gibanja. Ukratko je progovorio i o Zajedničkoj deklaraciji koju su 1999. godine potpisali Katolička Crkva i Svjetski luteranski savez.

Konfesionalno-kooperativni vjeronauk Dr. Teuta Rezo, v. d. predstojnice Katehetskog ureda Đakovačko-osječke nadbiskupije, drugog je dana škole predstavila konfesionalno-kooperativni vjeronauk kao mjesto katoličko-pravoslavnog susreta i dijaloga. Pojašnjavajući sam pojam, kazala je da on označava konfesionalnu suradnju unutar školskog vjeronauka i javlja se početkom 90-ih godina prošloga stoljeća putem suradnje Katoličke i Evangeličke Crkve u Njemačkoj. On ne predstavlja alternativu postojećem konfesionalnom školskom vjeronauku, jer svaka konfesija koja sudjeluje zadržava svoju izvornost i konkretni konfesionalni profil, nego donosi jednu inovativnu dimenziju otvorenosti prema drugim kršćanskim konfesijama. Dr. Rezo iznijela je i primjer konfesionalno-kooperativnog vjeronauka u Austriji, u kojemu aktivno sudjeluju Evangelička, Pravoslavna, Starokatolička i Rimokatolička Crkva. Također, govorila je o istraživanjima iz 2004. i 2008. godine provedenim među vjeroučiteljima pravoslavne i katoličke konfesije na

717


području istočne Slavonije i Baranje, koji rade u školama u kojima su prisutna oba konfesionalna vjeronauka. Cilj je istraživanja bio sagledati i promišljati aktualno stanje i odnose među vjeroučiteljima obiju konfesija te na osnovu toga zajednički otkrivati potrebne uvjete i pretpostavke za bolju i konkretniju suradnju među njima.

Istaknuti likovi ekumenskog pokreta Profesor na riječkoj Teologiji dr. Milan Špehar predstavio je neke najznačajnije doprinose istaknutih likova ekumenskoga pokreta. Naglasivši da je za Katoličku Crkvu ekumenizam nezaobilazan, a za katolika obvezujući, u svojem je predavanju iznio niz primjera osoba koje su promišljale i djelovale na polju ekumenizma. Spomenuo je pritom »sanjara« jedinstva kršćanskoga Istoka i Zapada, Jurja Križanića, zatim biskupa Strossmayera, kao i bl. kardinala Stepinca. Od suvremenih je teologa u Hrvatskoj naročito istaknuo one koji su se okupljali oko »Kršćanske sadašnjosti«, posebice Josipa Turčinovića i Tomislava Šagi-Bunića. Istaknuo je također šibenskoga biskupa Badurinu i njegov put ekumenizma, kao i kardinala Kuharića, neumornoga u traženju susreta s pravoslavnima u vrijeme Domovinskoga rata. Govoreći o papama, na poseban je način zastao na životu i djelu bl. pape Ivana Pavla II., koji je »bio sav prožet ekumenizmom«. Spomenuo je i teologa Waltera Kaspera, koji je u svojoj ulozi pročelnika Papin-

skoga vijeća za jedinstvo kršćana razvijao posebno »duhovni ekumenizam«, a na kraju je progovorio i o monaškim zajednicama Taize i Bose. Osim kroz plenarna predavanja i tematske rasprave, vjeroučitelji su na konkretan način o ekumenizmu promišljali i u trima pedagoškim radionicama: »J. J. Strossmayer - uzor ekumenskog djelovanja«, »Ekumenizam i zalaganje za mir« te »Umjetnost kao put ekumenskog dijaloga«.

Predstavljena novija katehetska izdanja U okviru skupa održano je i predstavljanje novijih katehetskih izdanja. Predstavljene su knjige: »Kateheza - prvenstvena zadaća Crkve. Identitet i perspektive hrvatske pokoncilske kateheze i katehetike - U obliku bilance«, dr. Milana Šimunovića (Kršćanska sadašnjost, 2011.), »U službi zrelosti vjere i rasta osoba. Katehetska i religijskopedagoška promišljanja u suvremenom kontekstu«, dr. s. Ane Thee Filipović (Glas Koncila, 2011.), »Vjeronauk u školi. Izabrane teme«, dr. Ivice Pažina (KBF u Đakovu, 2010.), »Živjeti od euharistije. Elementi euharistijske kateheze«, dr. Jadranke Garmaz i dr. Martine Kraml (Glas Koncila, 2010.), »Pedagogija zajednice vjernika«, dr. Christiana Grethleina (Teološki fakultet »Matija Vlačić Ilirik«, 2011.) te zbornik radova sa znanstvenoga simpozija »Vjeronauk nakon dvadeset godina: izazov Crkvi i školi«, urednice dr. Ružice Razum (Glas Koncila i KBF u Zagrebu, 2011.). Glas Koncila

Konferencija o pastoralu ministranta Konferencija o pastoralu ministranta, u organi-

zaciji Međunarodnog saveza ministranata (Coetus internationalis ministrantium CIM), održana je od 3. do 6. rujna u prostorijama Pastoralnog instituta Zagrebačke nadbiskupije u Zagrebu. Odbor za ministrante pri Vijeću za sjemeništa i duhovna zvanja Hrvatske biskupske konferencije bio je domaćin susreta na kojemu je sudjelovalo tridesetak sudionika (nacionalnih i nad/biskupijskih povjerenika) iz desetak europskih zemalja, među kojima i vlč. Josip Ivešić, tajnik Odbora za ministrante pri HBK, svećenik Đakovačko-osječke nadbiskupije. Na početku konferencije sudionici su se osvrnuli na susret održan protekle godine u Fatimi te na zaključke donesene na tom skupu. Naime, nekoliko posljednjih godina pokušava se pronaći novi put za djelovanje i konkretnije zadaće ovoga Saveza. Osjeća se potreba za što većom internacionalnosti, odnosno za produbljivanjem europskog puta Međunarodnog saveza ministranta. To se želi postići

718

kako uključivanjem što više zemalja Europe, tako i kroz zadaće i sadržaje koje će ovaj Savez postaviti kao izazov za današnje promišljanje o ministrantskoj službi. Na dnevnom redu skupa bili su i novi članovi, financijsko izvješće i planovi, ljetni kampovi ministranta, međunarodno hodočašće ministranata u Rim, kao i poteškoće s kojima se susreće, kako predsjedništvo, tako i čitavi Savez. Budući da je većina sudionika prvi puta, ne samo u Zagrebu, nego i u Hrvatskoj, pretposljednji dan, u srijedu, više su se upoznali sa zemljom i gradom domaćinom. Zajedno su obišli središte grada, Gornji grad, Muzej bl. Alojzija Stepinca, katedralu i riznicu. Upoznavanje s gradom i Crkvom u Hrvatskoj završilo je misnim slavljem koje je u zagrebačkoj katedrali predvodio predsjednik Saveza, zrenjaninski biskup Ladislav Nemet. Sudionici su osobito primijetili i pohvalili živost i mladost Crkve u Hrvatskoj, te ljepotu grada Zagreba. Idući skup, na kojem će se birati novo predsjedništvo Saveza – na mandat od četiri godine - bit će u Budimpešti u Mađarskoj. IKA

9/2012.


SVEUČILIŠTE JOSIPA JURJA STROSSMAYERA U OSIJEKU KATOLIČKI BOGOSLOVNI FAKULTET U ĐAKOVU raspisuje

NATJEČAJ za upis na poslijediplomski specijalistički studij Pastoralne teologije, sa smjerovima: PASTORAL OBITELJI; PASTORAL KRIZNIH SITUACIJA I PASTORAL ŽUPNE ZAJEDNICE Akademska godina 2012./2013. Uvjeti upisa Na natječaj se mogu prijaviti: a) pristupnici koji su završili sveučilišni integrirani preddiplomski i diplomski studij filozofsko-teološkog ili katehetskog usmjerenja ili sveučilišni dodiplomski filozofsko-teološki studij s prosječnom ocjenom većom od 3,0. Iznimno se može odobriti upis pristupnicima koji su završili studij s prosječnom ocjenom manjom od 3,0 uz preporuku dva nastavnika u znanstveno-nastavnom zvanju;

Pastoral župne zajednice, stječe se akademski naziv sukladno završenom smjeru: - sveučilišni specijalist pastorala obitelji - sveučilišni specijalist kriznih situacija - sveučilišni specijalist župne zajednice. Troškovi studija: 5.000,00 kuna (mogućnost plaćanja u dvije jednake rate, od kojih je prva pri upisu studija, a druga pri upisu drugog semestra studija).

b) pod jednakim uvjetima pristupnici iz Republike Hrvatske i iz inozemstva koji su završili navedeni studij, a u slučaju završenog srodnog sveučilišnog studija može se odobriti upis uz polaganje razlikovnih ispita koje utvrđuje Povjerenstvo za poslijediplomske studije.

Prijave se podnose do 19. listopada 2012. godine na adresu: Katolički bogoslovni fakultet u Đakovu, Petra Preradovića 17, 31400 Đakovo. Svi podnositelji prijava bit će obaviješteni o rezultatima natječaja po zaključenju istoga. Studijski program poslijediplomskog specijalističkog studija objavljen je na web-stranici Fakulteta www.djkbf.hr.

Pristupnici podnose prijavu na pisanom obrascu koji mogu preuzeti na web-stranici Fakulteta www. djkbf.hr, pod kategorijom Dokumenti i obrasci.

Sve dodatne obavijesti mogu se dobiti na putem telefona broj: 031/802-402, 802-405 ili e-mail: tajnistvo@djkbf.hr, referada@djkbf.hr.

Uz prijavu na natječaj treba priložiti: -

-

ovjerenu presliku diplome o završenom dodiplomskom ili integriranom preddiplomskom i diplomskom studiju prijepis ocjena presliku domovnice i rodnog lista preporuke (ako je prosjek niži od 3,00) dvije fotografije (4x6) životopis odluku institucije u kojoj je osoba zaposlena o plaćanju troškova (ako pravna osoba plaća troškove studija).

Trajanje studija: dva semestra (jedna godina). Broj studenata: 10-20 po smjeru (ukupno 30-60 studenata). Akademski naziv: Po završetku poslijediplomskog specijalističkog studija Pastoralne teologije, sa smjerovima Pastoral obitelji, Pastoral kriznih situacija i 9/2012.

Tajništvo KBF-a u Đakovu

Novo Provincijalno vodstvo preuzelo službu Nakon što je Generalno vodstvo Milosrdnih

sestara sv. Križa 23. lipnja imenovalo na tri godine novo Provincijalno vodstvo Hrvatske provincije, 13. rujna, u predvečerje blagdana Uzvišenja sv. Križa, i uz svečanu molitvu Večernje cijele samostanske zajednice u Đakovu, novo Provincijalno vodstvo započelo je svoju službu. S. Amalija Kupčerić započela je službu provincijalne poglavarice, s. Finka Tomas službu asistentice, a s. Slavoljuba Raguž, s. Helena Šaibl i s. Iva Davidović službu provincijalnih savjetnica. s. Martina Fabijančić

719


Početak Godine vjere u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji (Obavijest i poziv, br. 1020/2012.-ad, Đakovo, 26. rujna 2012.) Svim svećenicima, redovnicima, redovnicama, svim vjeroučiteljima i suradnicima u župnoj katehezi, svim članovima ŽPV-a - Odbora za naviještanje, svim župnim dopisnicima, svim vjernicima u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji Svojom okružnicom od 20. srpnja 2012. godine nadbiskup Marin Srakić najavio je da će Godina vjere u našoj Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji započeti u subotu 13. listopada, dopodne, u Đakovu, a na župnoj razini 14. listopada u svim župnim zajednicama naše Nadbiskupije. Ovime na slavlje početka Godine vjere na nadbiskupijskoj razini, u subotu 13. listopada 2012. u Đakovu, pozivamo: sve svećenike, sve redovnike i redovnice; sve vjeroučitelje i suradnike u župnoj katehezi djece, mladih i odraslih; sve članove Odbora za naviještanje pri ŽPV-u (ukoliko unutar ŽPV-a nije osnovan Odbor za naviještanje, pozvani su svi članovi ŽPV); sve župne dopisnike te sve ostale župne suradnike i sve vjernike koji se žele pridružiti zajedničkom slavlju. Sve župnike molimo da animiraju pozvane za sudjelovanje te da im pomognu pri osiguranju prijevoza. Prvi dio slavlja odvijat će se u Dvorani biskupa Mandića u zgradi Središnje nadbiskupijske i fakultetske knjižnice te Arhiva, a drugi dio u Prvostolnoj crkvi Sv. Petra apostola. Predviđen je sljedeći raspored: 9,00 Molitva 9,10 Smisao i ciljevi Godine vjere (dr. Stanislav Šota, koordinator Pastoralnog centra) 9,30 Katekizam Katoličke Crkve – udžbenik Đakovačko-osječke nadbiskupije kroz Godinu vjere (vlč. Josip Filipović, nadbiskupijski povjerenik za liturgijski pastoral) 9,50 Sredstva društvenog priopćavanja i župni dopisnici u animiranju crkvene i društvene javnosti za upoznavanje sadržaja vjere Katoličke Crkve i promicanje nove evangelizacije (dr. Drago Tukara, kancelar – Martina Kuveždanin, tajnica Tiskovnog ureda) 10,05 Plenarna rasprava 10,15 Odmor i osvježenje (kava, voda i pecivo)

720

10,40 Odlazak svih sudionika u katedralu; oblačenje svećenika za svetu misu (u sakristiji i u Svećeničkom klubu - svi svećenici neka ponesu albu i misno odijelo bijele boje) 11,00 Pontifikalno euharistijsko slavlje početka Godine vjere na nadbiskupijskoj razini (predsjeda mons. dr. Marin Srakić, nadbiskup đakovačko-osječki). Odlazak sudionika u vlastite župne zajednice. Sutradan, u nedjelju 14. rujna, u okviru nedjeljnih euharistijskih slavlja, obilježava se početak Godine vjere u svim župnim zajednicama. Započinje i sustavno čitanje Katekizma Katoličke Crkve. Napominjemo da ćete u prigodnoj brošuri koja će Vam prije slavlja početka Godine vjere biti dostavljena poštom, uz raspored čitanja Katekizma Katoličke Crkve, naći ponuđenu također i prigodnu liturgijsku građu za moguću trodnevnicu u župnim zajednicama (za euharistijsko klanjanje u četvrtak 11. listopada, na dan otvorenja Godine vjere u Rimu; za klanjanje križu sutradan, u petak 12. listopada, te za euharistijska slavlja otvorenja Godine vjere na nadbiskupijskoj i župnoj razini). Molimo Vas da u nedjelju, 7. listopada, o navedenome te o sadržajima vezanim uz župno slavlje Godine vjere obavijestite te za sudjelovanje animirate i svoje župljane. Gospodin nam umnožio vjeru i ljubavi plam! dr. Drago Tukara, kanonik kancelar

 Đuro Hranić, pom. biskup generalni vikar

Papa imenovao kardinala Bozanića sinodskim ocem Papa Benedikt XVI. imenovao je sinodske oce za Trinaestu opću redovnu biskupsku sinodu na kojoj će biskupi od 7. do 28. listopada u Vatikanu raspravljati o temi »Nova evangelizacija za prenošenje kršćanske vjere«. Među ostalima, papa Benedikt imenovao je sinodskim ocima i zagrebačkoga nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića i vrhbosanskoga nadbiskupa kardinala Vinka Puljića. IKA 9/2012.


»Aktualnost pastoralne konstitucije 'Gaudium et spes'« Prezbiterij Đakovačko-osječke nadbiskupije i Sri-

jemske biskupije na početku nove pastoralne i katehetske godine, a nepunih mjesec dana pred početak Godine vjere, okupio se na Teološko-pastoralnom seminaru koji se od 11. do 13. rujna održao na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu. Povjerenstvo za organizaciju Seminara pri KBF-u u Đakovu, na tragu poziva Benedikta XVI. da se organiziraju simpoziji i drugi veći znanstveni skupovi posvećeni temama i sadržajima koji proizlaze iz Dokumenata II. vatikanskog koncila ili Katekizma Katoličke Crkve, za ovu je godinu izabralo temu »Aktualnost pastoralne konstitucije Gaudium et spes«.

Uvodni govori Prisutne svećenike prvoga je dana pozdravio pomoćni biskup đakovačko-osječki, mons. dr. Đuro Hranić, koji je istaknuo kako će se tijekom seminara konstitucija Gaudium et spes promatrati u svjetlu Godine vjere koja poziva na novu evangelizaciju nekad kršćanskih, a danas u mnogo čemu raskršćanjenih sredina i naroda. »Gaudium et spes bogat je i smjerodavan dokument u kojemu je Crkva čovjeka prepoznala kao svoj put. Odlučila se otvoriti suvremenoj kulturi, prihvatiti čovjeka i ući s njim u dijalog, prepoznati ga kao trajnog tražitelja Boga, pa i onda kad on Boga nesvjesno traži na krivom mjestu i na krivi način. Crkva treba pratiti čovjeka i strpljivo ići s njim korak po korak, pretvarajući ljudsku povijest u povijest spasenja. Nova evangelizacija, kao izazov i temeljno sinodsko opredjeljenje naše mjesne Crkve, može i treba biti nova u svom žaru, metodama i izrazu. Nama je, kao pastirima, potreban novi zanos i nova energija te drugačiji stil i jezik, prilagođen suvremenom čovjeku i novim vremenima, a II. vatikanski sabor i dokument Gaudium et spes to su započeli. Pozvani smo upravo na tragu tog dokumenta to nastaviti i to ostvarivati«, rekao je mons. Hranić, izrazivši nadu da će seminar pomoći svećenicima da postanu »još više koncilski i sinodski pastiri, uteme9/2012.

ljeni u evanđelju, ali osjetljivi za konkretnoga čovjeka i znakove vremena u hrvatskom društvu«. U ime KBF-a u Đakovu, Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku, prisutne je pozdravio dekan Fakulteta, prof. dr. sc. Pero Aračić. Dekan Aračić podsjetio je kako će se tijekom sljedeće tri godine obilježavati pedeset godina djelovanja II. vatikanskog koncila te izrazio uvjerenje da će te godine u Đakovačkoosječkoj nadbiskupiji i svim župama biti iskorištene za ponovno proučavanje i aktualizaciju Koncila. »Dokument O Crkvi u suvremenom svijetu nastao je zadnji, ali je do sada imao golem, da ne kažem najveći utjecaj na crkveni život i rad. Tijekom ovoga seminara očekuju nas osnovne teme navedenog dokumenta, koje će nam osvježiti misao koncilskih otaca i aktualizirati obvezu crkvenog djelovanja danas«, rekao je Aračić.

Predavanja prvoga dana Prof. dr. sc. Aračić prvoga je dana seminara održao predavanje na temu »Kontekst nastanka i važnost Pastoralne konstitucije Gaudium et spes«. Predavač se dotaknuo konteksta u kojem i iz kojeg je rođena ideja o izradi takve pastoralne konstitucije. Težište konstitucije misao je da Crkva treba djelatnim i izravnim postupanjem sudjelovati u tijeku života, biti aktivan djelatnik u suvremenom svijetu, prepoznavajući znakova vremena i dajući adekvatan odgovor. Rječnik Konstitucije je evanđeoski, biblijski, jednostavan, istaknuo je Aračić, a jedna od karakteristika jest i njezina nedovršenost, otvorenost, jer navedene teme uvijek se ponovno trebaju »ispisivati« u komunikaciji i odnosu s drugima, pa su stoga podložne promjeni. Iako je ova Konstitucija promulgirana u zadnji čas, pred završetak Koncila,

721


postala je oličenjem koncilskoga stila razmišljanja i djelovanja, koje je optimističko, dijaloško, sudioničko, rekao je izlagač i naglasio kako u naredne tri godine Crkva treba ponovno iščitavati i razmatrati koncilske dokumente te još bolje osjetiti bogatstvo koje nam oni nude. Glavne naglaske predavanja dr. sc. Marija Bernadića »Svijet – prostor djelovanja Crkve kao suputnice ljudskoga roda« izložio je dr. sc. Stjepan Radić. Dr. sc. Bernadić u svom je radu istaknuo recepciju Sabora, aludirajući na prihvaćanje, značenje i shvaćanje Sabora. »Crkva je počela promatrati svijet na nov način, pun poštovanja i uvažavanja, te odlučila preispitati svoju ulogu u tom novom-starom svijetu. Nije se više naglašavalo tko će se spasiti, a tko ne, već po kome dolazi spasenje, te je upravo na II. vatikanskom saboru Crkva sebe shvatila kao sakrament spasenja za sve ljude i narode«, naglasci su Bernadićeva predavanja. Zaključujući temu, Bernadić se pozvao na kardinala Kaspera koji promišlja o napetom odnosu crkvene relevantnosti spram njezine težnje za očuvanjem vlastitog identiteta, te naglasio: »Crkva se ne bi trebala baviti izravno niti svijetom, niti sama sobom. Naprotiv, ona mora biti fokusirana na osobu Isusa Krista, kao i na širenje njegove Radosne vijesti u svijetu. Samo ako tako čini i kad tako čini, ona može biti istovremeno i relevantna, kao i vjerna sama sebi.« O »Teološkom značenju čitanja znakova vremena« govorio je prof. dr. sc. Tonči Matulić. Prema konstituciji Gaudium et spes, novo usmjerenje Crkve eminentno je antropološko, a teologija će biti teološka tek po tome što će biti antropološka. Znakovi vremena pokazuju Božju prisutnost među nama, otajstvenu prisutnost, stoga su eshatološki znakovi, naglasio je Matulić i istaknuo kako je navedena konstitucija crpila nadahnuće iz svjetskih događanja te nije prešutjela svjetski napredak ni mnoge prijetnje, prema kojima nastupa kritičkim, ali evanđeoskim realizmom. Predavač je naglasio kako II. vatikanski koncil treba promatrati kroz židovsko poimanje vremena, koje je više kvalitativno, te se pitati zašto se Koncil dogodio. Vrijeme je bremenito porukama i kroz njega možemo otkriti Božju providnosti, a iz perspektive Božje riječi: »obratite se…«; »vjerujte evanđelju«; »približilo se vrijeme« treba promatrati puninu Božje prisutnosti. Ako to ne činimo, podložni smo grijehu nevjernosti, a ne propusta, jer Boga tražimo tamo gdje on nije, a odbijamo ga tražiti tamo gdje nas želi i zove. Crkva se ne smije zaustaviti u blijedoj nesigurnosti, bez spomenute eshatološke napetosti, rekao je Matulić. »Misterij čovjeka i dostojanstvo ljudske osobe« bila je tema predavanja prof. dr. sc. Vladimira Dugalića. Gaudium et spes svoj govor o Crkvi u suvremenom svijetu započinje govorom o dostojanstvu

722

ljudske osobe, naglasio je Dugalić, nastojeći tijekom predavanja dati odgovor na pitanja: čemu govor o ljudskom dostojanstvu; ima li govor o ljudskom dostojanstvu mjesta u svećeničkoj navjestiteljskoj i propovjedničkoj službi te pridržava li se svećenik tog govora u svome životu. Antropološko pitanje središnje je pitanje našeg društva jer se čovjek nalazi u političkim, kulturnim i drugim gibanjima, rekao je predavač i konstatirao da se danas nude brojni antropološki odgovori koji negiraju ontološko dostojanstvo čovjeka, jer »dok se u nebo dižu ljudska prava, čovjeka se koristi kao oruđe za postizanje raznih drugih ciljeva«. S obzirom da vjernici nisu tu radi svećenika, već svećenik radi vjernika, pitanje je kako služiti osobi koja ima drugačije mišljenje od nas, kazao je Dugalić i istaknuo kako II. vatikanski koncil ide u bit problema naglašavajući potrebu dijaloga. Treba nadići individualističku etiku i shvatiti važnost dijaloga, suradnje, ekumenizma. Svećenik na provokacije treba odgovarati evanđeoski, a ne ljudski, stoga nema pastoralnog djelovanja bez teologije, zaključio je.

Drugi dan TPS-a Na početku drugoga dana prisutnima se obratio đakovačko-osječki nadbiskup, mons. Marin Srakić te istaknuo da se ovogodišnji Teološko-pastoralni seminar uključuje u ono što Crkva želi - da svećenik koji je završio studij, formaciju nastavi tijekom cijelog svećeničkog života. Postupati jednako u svakoj situaciji, imati nekoliko formula s kojima ćemo prodavati svoju mudrost, a ne Božju mudrost, opasnost je koja nam prijeti ukoliko zanemarimo vlastitu formaciju, naglasio je mons. Srakić prisjetivši se dana kada je, prije 50 godina, Ivan XXIII. proglasio saziv II. vatikanskog koncila. Dosadašnji koncili bili su teološki, bavili su se dogmatskim, moralnim pitanjima, a II. vatikanski koncil doživljen je u opuštenosti te je tako i realiziran. Iznjedrio je Pastoralnu konstituciju Gaudium et spes, koja predstavlja novost u Crkvi, rekao je nadbiskup i zaključio: »Kada su počeli dolaziti saborski dokumenti ili neke vijesti, uvijek smo ih prihvaćali s dobrodošlicom i rado kroz njih zalazili u tajne Koncila. Među nama sigurno ima onih koji će u današnje doba isto tako posegnuti u tajne Dokumenata i neće se vladati kao umorni heroji, već tražiti bogatstvo što nam ga je Crkva dala u 20. stoljeću, a najveće bogatstvo II. vatikanskog koncila je Pastoralna konstitucija o Crkvi u suvremenom svijetu Gaudium et spes. Tijekom programa drugog dana seminara izlaganje na temu »Crkva i autonomija ovozemne stvarnosti« održao je doc. dr. sc. Miljenko Aničić. »Crkva – promicateljica kulture dijaloga i zajedništva« bila je tema izlaganja prof. dr. sc. Ivana Šarčevića, a o tome kako »Nadići individualističku etiku« govorio 9/2012.


je doc. dr. sc. Stjepan Radić. Potom je nastavljen rad u skupinama. Doc. dr. sc. Aničić istaknuo je da je svaki korak u povijesti odraz aktualnih izazova i pokušaja odgovora na izazove. II. vatikanski koncil predstavlja smjenu epoha u povijesti. U novo vrijeme područja društvenog života toliko su se osamostalila da više nemaju veze s vjerom, pa se u tom kontekstu javlja pitanje Koncila: Na koji način Crkva može pokazati da je znak spasenja? Konstitucija Gaudium et spes sama po sebi dovoljna je da pokaže novinu Koncila, rekao je Aničić, jer definira jednu važnu ideju - uspostavu dijaloga te nastojanje Crkve da u svijetu pronađe istinskog partnera, uvažavajući autonomiju svijeta. Prof. Šarčević naglasio je važnost poznavanja metodologije koju treba slijediti u razumijevanju konstitucije Gaudium et spes, zatim poznavanja sadržaja, a na temelju toga mogu se izvući zaključci za pastoralno djelovanje. Između ostaloga, osobito je važno shvatiti bitnost jezika Crkve i njegovu prilagodbu svijetu: »Crkva treba govoriti onim jezikom koji razumiju i vjernici i nevjernici, a to traži i poznavanje filma, slike, umjetnosti druge kulture. »Uočena je prisutnost autocenzure u Crkvi. Prije su svećenici imali više hrabrosti ući u dijalog s različitima. Nezaobilazan segment predstavljaju laici, jer raspravljati o svijetu, a nemati sugovornika u tom svijetu, laike ne vodi daleko, poručio je Šarčević. Govoreći o tome kako »Nadići individualističku etiku«, doc. dr. sc. Radić pojasnio je utilitarističko-individualističku koncepciju liberalizma i teoriju društvenog ugovora te radikalni liberalizam i opasnost etičkog relativizma. Istaknuo vrline pravednosti, altruizma i solidarnosti kao pokušaj nadilaženja individualističke etike. Učiteljstvo Crkve smatra kako će navedene vrijednosti liberalizam učiniti humanijim, a u antropološkom smislu one predstavljaju jedno stanje, držanje, otvorenost prema drugima pored nas, zaključio je predavač. Uz predavanja i rad u skupinama svećenicima je predstavljen novoobjavljeni priručnik i radni listovi pod naslovom »Biblijske osobe«, namijenjeni radu s vjeroučenicima prvog godišta biblijske katehetske skupine. Priručnik je izdao Katehetski ured Đakovačko-osječke nadbiskupije, a izišao je u nakladi Glasa Koncila.

što ja mogu učiniti, naglasio je predavač. Danas su potrebni živi svjedoci, crkveni ljudi koji žive tako da im se može vjerovati, a pod tim se podrazumijevaju svećenici i laici. Nužno je obnoviti suradnju u svim segmentima crkvenog života, jer cilj svima treba biti opće dobro, spasenje ljudi. Velike su promjene nastupile kako u svijetu, tako i u našoj državi u zadnjih 20 godina, a to treba osjetiti kao određeni znak vremena. Stoga je nužno pokušati promijeniti mentalni sklop kako bismo bili u svijetu na pravi način i kako bi svatko osobno pridonio boljitku Crkve i društva, istaknuto je tijekom predavanja. »Mogućnosti i prijepori djelovanja Crkve u suvremenom hrvatskom društvu« bila je tema doc. dr. sc. Krunoslava Nikodema. Odnos društvenih promjena i religije te proces modernizacije u Europi negativno su određeni prema religiji. Pojedine teorije o sekularizaciji govore da što se društvo više razvija potreba za religijom se smanjuje, pa je moguće da će religija jednoga dana potpuno nestati, istaknuo je Nikodem. Pojasnio je da individualizacija pridonosi smanjenju društvenog utjecaja religije, ali ne i pojedinačnog utjecaja. Iznoseći statističke podatke, Nikodem je naglasio da je društvo izgubilo povjerenje u javnu ulogu Crkve. Kako javno djelovati, pitanje je koje se Crkvi nameće, a predavač je naglasio:važno je prilagoditi se društvenim promjenama, što ne znači odustati od temeljnih načela, nego naći način drugačijeg pristupa. Trend je negativan, a od 1937. do 2012. godine nema pada religioznosti, samo se snižava postotak osoba koje vjeruju u Crkvu kao instituciju, odnosno u javnu ulogu Crkve. Tijekom predavanja Nikodem je iznio i pretpostavku da iz obitelji dolazi proces sekularizacije, kao i razvoj crkvene religioznosti, te zaključio da je rad s obiteljima budućnost Crkve ukoliko ona želi ostati potrebna i prisutna u društvu.

Izvješća o radu u skupinama U prvoj je skupini temu »Župnik i kultura dijaloga« moderirao vlč. Tomislav Ćurić, a temu »Obitelji i nova evangelizacija« vlč. Ivica Martić. Nužno je imati zdravu komunikaciju koja se može postići samo

Predavanja trećeg dana Trećega dana prvo je predavanje održao prof. dr. sc. Stjepan Baloban, na temu: »Današnji znakovi vremena i poslanje Crkve« Prof. dr. sc. Baloban Koncil je okarakterizirao kao nadahnuće za današnje vrijeme, no i zapitao nije li se Crkva umorila, kao što je rekao kardinal Martini. Svijet traži svjedočanstvo i izvornost, potrebno je obraćenje, a ključno pitanje nije što netko može učiniti za Crkvu i svijet, nego 9/2012.

723


u svoju sredinu, valja nastaviti kapilarno raditi. Najveći događaj novije Crkve đakovačko-srijemske jest II. biskupijska sinoda, kojom smo željeli uspostaviti i dogovoriti kapilarno pastoralno djelovanje«, podsjetio je nadbiskup.

ako župnik ima otvorenosti i ljubavi prema župljanima. Potrebno je prilagoditi se zahtjevima vjernika, ne uzdizati se, a pažnju posvećivati duhovnom dijalogu koji će dati više ploda nego politički i financijski dijalog, zaključili su sudionici. Problematika okupljanja i animiranja bračnih parova osjetna je i u seoskim i u gradskim sredinama zbog različitih obveza koje način života nameće. Nije potrebno težiti za velikim brojem parova, već se posvetiti radu s onim parovima koji su spremni angažirati se, pa makar to bila i samo 2 para, naglasili su svećenici te zaključili kako se dobro vidi u kojim se dekanatima radi s bračnim parovima, a u kojima ne. Pokazala se potreba upoznavanja vjernika u cijeloj Nadbiskupiji s djelovanjem Hrvatske zajednice bračnih susreta i ponudom bračnih vikenda, kao i ostalim ponudama Crkve za bračne parove. Moderator teme »Crkva i sekularizacija te izazovi vjerskog indiferentizma« bio je dr. sc. Stanislav Šota, a teme »Crkva i sloboda savjesti pred izazovima pluralizama« vlč. Filip Perković. Svećenici su istaknuli kako ima puno prigoda susresti se s vjernicima koji su udaljeni od Crkve, a u tim prilikama potrebno je biti otvoren za dijalog, poštujući stav, odnosno savjest, svakog čovjeka. Nužno je ujednačiti pastoralnu praksu u župama Nadbiskupije po pitanju podjele sakramenata i sakramentala, te poraditi na trajnom poučavanju o vlastitoj vjeri.

Zaključak

Često se govori o slobodi, no ona ne znači da možemo činiti što želimo, već nas sloboda oslobađa od nečega za nešto. Pastoralna konstitucija Gaudium et spes oslobodila nas je da radimo za Crkvu i svijet, istaknuo je mons. Srakić, pojašnjavajući kako je današnje bogatstvo Crkve u služenju, i to ne služenju koje smo izmislili, nego koje se nameće u situaciji u kojoj živimo nakon 20 godina od pada jednog sustava i stvaranja novog sustava. Đakovačko-osječki nadbiskup izrazio je nadu i pouzdanje u prisutne svećenike, jer svećenici su slika onoga što je Nadbiskupija. Imamo dobrih akcija, ali i slabosti, rekao je, te zaključio da je i ovaj seminar pokazao koliki je i kakav angažman svećenika za Crkvu. Prisutnima se obratio i domaćin, dekan KBF-a u Đakovu, prof. dr. sc. Aračić, zahvaljujući organizatorima te ističući: »Pokušali smo ući u dinamiku i poruku konstitucije Gaudium et spes i vjerujem da ćemo u tim procesima promišljanja biti otvoreniji, da ćemo djelovati u duhu ove konstitucije i, još više, da ćemo pristupati drugima i drugačijima, te biti sve odgovorniji i zauzetiji, bliski i solidarni sa svakim čovjekom.« Puno se govori o vjeri, rekao je dekan, te vjeru definirao kao postupni proces i otajstvo koje se ne proizvodi pastoralnim djelovanjem. »Vjera je ozračje u kojem mi kao prezbiteri živimo. Nositelji smo toga ozračja i u njemu se čovjek kupa, raste, otvara se sve dok se jednoga dana u cijelosti ne obrati i prihvati osobu Isusa Krista. Koliko god se bavimo statistikama, moramo znati – vjera je dar, a mi stvaramo ozračje da se taj dar prihvati i da se u tom daru raste.« Aračić je istaknuo i kako od 16 dokumenata II. vatikanskog koncila, na hrvatskom jeziku postoji samo 6 komentara tih dokumenata, te pozvao svećenike na suradnju kako bi se u godinama obilježavanja 50. obljetnice djelovanja Koncila pokušao izdati komentar pastoralne konstitucije Gaudium et spes. M. Kuveždanin/J. Levaković/M. Lešić/J. Matas

Zaključujući seminar, đakovačko-osječki nadbiskup dao je osvrt na predavanja i raspravu. Govoreći o sekularizaciji kao procesu u koji sve više kao narod ulazimo, nadbiskup je rekao kako ona nije u svim svojim elementima negativna jer kada bi bila pod budnošću vjernika, ne bi završila sekularizmom, koji jest negativan. Komentirajući rasprave o budućnosti pastoralnoga djelovanja Crkve, istaknuo je kako ono može biti masovno, ali treba biti i kapilarno. »Ništa loše Crkvi i vjernicima nije donio pohod pape Ivana Pavla II. niti pohod Benedikta XVI., kao i proslava Velike Gospe kada bude nazočno 60 ili 100 tisuća vjernika, jer to čovjeka nosi. No, kada se vjernik vrati

724

9/2012.


Mladi Đakovačko-osječke nadbiskupije u Taizeu U

organizaciji Ureda za mlade Đakovačko-osječke nadbiskupije 45-ero mladih krenulo je 27. srpnja put Taizea, zajedno s vlč. Danijelom Tigandžinom, župnikom iz Kneževih Vinograda te mo. Ivanom Andrićem, vicerektorom Bogoslovnog sjemeništa, gdje su zajedno s mladima iz raznih dijelova Europe sudjelovali u tjednom duhovnom programu. Puni dojmova i oduševljeni doživljenim, kućama su se vratili u ranim jutarnjim satima 6. kolovoza. Vođa puta bio je vlč. Tigandžin, koji je vrlo zadovoljan načinom na koji je sve proteklo. »Prvi dan naši su mladi bili pokisli, kako doslovno, od kiše i mokrog poda u šatoru koji su dijelili s još 20-ak mladih, tako i emotivno; na mnogima se vidjelo da su pomalo izgubljeni, čak i prestrašeni - gdje su to došli... Ali, već sutradan sve je krenulo nabolje«, kaže vlč. Tigandžin, pohvaljujući svoje mlade putnike koji su se, kako kaže, oduševili radom, svi su htjeli u radne skupine, svi su dolazili na molitvu, uključivali se u sve ponuđeno, pa se moglo čuti mnoštvo pohvala za mlade Hrvate, kao vrlo vrijedne i spremne na sudjelovanje. Među mladima iz Đakova, Osijeka, Slavonskog Broda i Donjeg Miholjca bila je i 17-godišnja Iva Zrakić, gimnazijalka iz Đakova, koja se vrlo radovala odlasku u ovo malo francusko selo. »Na putu smo posjetili Milano i imali mogućnost razgledavanja milanske katedrale te samog grada, nakon čega smo nastavili put prema Taizeu. U glavi sam si pokušala predočiti izgled mjesta u kojemu se skupljaju mladi iz cijelog svijeta na molitvu, rad i zajedništvo, ali nakon nekoliko dana provedenih u Taizeu, shvatila sam da niti jedna slika ne može predočiti toplinu ovog malog mjesta«, govori Iva. »Prvu noć spavali smo u šatorima, a odmah idućeg dana bili smješteni u barake, gdje smo spavali u krevetima, što nas je jako razveselilo budući da je naš šator prokišnjavao. Dobili smo mogućnost biranja - želimo li raditi u biblijskim ili radnim grupama te smo odmah krenuli s radom i upoznavanjem mladih koji također borave u Zajednici«, kaže Iva, opisujući jedan dan u Taizeu: u 7,30 mogućnost sudjelovanja na jutarnjoj svetoj misi, nakon mise molitva, potom doručak, obavljanje zadataka u biblijskim i radnim grupama (Iva je imala zadatak uz pjesmu i veselje čistiti sanitarni čvor). Nakon obavljenih zadataka, odmaralo se uz čaj i razgovor s ostalim mladima. Slijedila je podnevna molitva, potom ručak, a popodne s vršnjacima i jednim od braće tumačenje biblijskog teksta i slobodno vrijeme. Nakon večere uslijedila je večernja molitva te mogućnost odlaska u »Oyak«, gdje su svi zajedno pjevali, plesali te razmjenjivali svoja iskustva. U 23,30 svi su morali napustiti »Oyak« te poći u svoje barake ili u crkvu na molitvu i pjesmu. 9/2012.

»Jako me se dojmilo što je crkva otvorena cijelu noć te svatko ima mogućnost doći kada god poželi. Predivan je osjećaj doći noću u crkvu, moliti i pjevati s mladima iz cijelog svijeta. Neopisiv je osjećaj biti svjestan da je 4 tisuće mladih iz cijeloga svijeta došlo u Taize iz istog razloga kao i ti - tražiti zajedništvo s Bogom putem zajedničke molitve, pjesme, razgovora, tišine... Biti u crkvi s tisućama ljudi, u zajedništvu s Bogom, nešto je posebno, osjećaj koji ni jedna riječ ne može opisati. U takvim su trenucima osjećaji bili posebno lijepi, poželjela bih da se vrijeme zaustavi«, kazuje Iva.

Ovdje doista treba doći Iako je dosta znao o Taizeu, pogotovo o taizejskoj glazbi, maestro Ivan Andrić već je prvu noć shvatio da se malo toga može doživjeti preko interneta i raznih CD-a; naime, ovdje doista treba doći, vidjeti te ljude koji su stigli sa svih strana svijeta, koji zajedno pjevaju od jutra do večeri, cijelu noć. »Bilo je ovo jedno baš lijepo iskustvo evanđelja i kršćanstva. Netko je rekao da je to dobar početak odgoja za molitvu, ali i oni koji imaju molitvenog iskustva ondje se doista mogu vrlo lijepo osjećati i vrlo lijepo nadograditi to iskustvo; ipak se ondje događa nešto jedinstveno. Vidjeti 4000 mladih ljudi na podu crkve, u zanosnoj pjesmi i molitvi, doživjeti tišinu te crkve kada je puna ljudi - poseban je doživljaj, sredina koja pomaže da doživiš Boga i molitvu, koja ti jednostavno sugerira da to doživiš«, kaže mo. Andrić, zadovoljan jer je po reakcijama mladih vidio da su to duboko doživjeli, vrijedno djelovali, sudjelovali, odlazili na molitve radionice, radne skupine… Slaže se da je Zajednica u Taizeu jako dobro organizirana i da je ondje riječ o posebnom evangelizacijskom momentu, jer ondje dolaze mladi koji žive u sekulariziranim sredinama, od kojih se neki tek suočavaju s iskustvom molitve, a neki pak dolaze iz različitih kršćanskih tradicija i već imaju iskustvo

725


vjere i vlastite crkve. Ipak, zajedno se uključuju u molitvu, doživljavaju iskustvo molitve, razgovaraju o biblijskom tekstu, a sve se događa 'u sjeni' crkve koja ima naglašenu duhovnost, u kojoj je naglašena kršćanska molitva, gdje se pjevaju kršćanske pjesme, kojoj je u središtu Isus Krist te se nikako ne treba bojati za katolički identitet mladih. Smatra kako iskustvo odlaska u Taize može pomoći u pastoralnom radu s mladima, i to na različite načine, jer je taizeovska molitva sama po sebi provjeren oblik molitve koji privlači mnoštvo ljudi, vjerojatno zahvaljujući svojoj jednostavnosti, svetopisamskom tekstu koji se razlomi nekom molitvom, tišinom, pjevanjem, što čovjeka stvarno može nadahnuti, potaknuti na lijepo iskustvo molitve, a one koji se traže u molitvi navesti na put i ozbiljno vjerničko promišljanje. »Ovo je svakako jedan od načina kako se može okupiti mlade i u našoj Nadbiskupiji, usađivati im u svijest lijepe misli, lijepu glazbu, skladnu molitvu, suvremenu na svoj način, privlačnu i jednostavnu«,

kaže mo. Andrić, koji je također imao razne zadatke: od usisavanja crkve i dugotrajnih ispovijedi do brige za dovoz hrane. »Bilo je zanimljivo po povratku: tih 10-15 antifona koje smo ondje ponavljali svima je ušlo u uho. Netko bi u autobusu započeo pjevati i svi bi prihvatili pjesmu, na različitim jezicima. Jedna takva lijepa misao, pjevušiti ovih dana te antifone, najljepši je suvenir koji su mladih mogli ponijeti sa sobom iz Taizea«, zaključuje mo. Andrić. Među mladima su bila i tri bogoslova đakovačkog Sjemeništa: Tomislav Bašić i Vinko Cvijin iz Subotičke biskupije te Patrik Križanac iz Đakova, koji je vrlo zadovoljan doživljenim. »Posebno mi se svidjelo što je molitva bila lagana, meditativna, što se u tom ambijentu može dobro razmišljati o nekim životno važnim stvarima… U crkvi je bila velika gužva, bili smo stisnuti, bilo je pomalo neudobno sjediti na podu, ali s vremenom se moglo sve više udubiti u molitvu i u toj noći osjetiti snagu molitve«, kaže Patrik, ističući kako ga se posebno dojmila naglašena solidarnost i grupni rad te međusobno pomaganje. Anica Banović

Slavonci na Genfestu 2012. V

iše od 12.000 mladih, iz preko stotinu zemalja svijeta, okupilo se u Budimpešti od 31. kolovoza do 2. rujna na Genfestu 2012. Među sudionicima bilo je i nekoliko stotina mladih iz Hrvatske te 50 sudionika iz Đakovačko-osječke nadbiskupije. Genfest je održan 10. puta, a tema ovogodišnjeg festivala bila je »Sagradimo mostove«, s namjerom pozvati mlade da se zauzmu za međusobno povezivanje kako bi oblikovali pravedan i ujedinjen svijet. Grad domaćin, poznat kao »grad mostova«, nekoliko dana bio je svjetski centar vjerskog, etničkog i kulturnog jedinstva. Tijekom Genfesta održano je niz radionica, izložbi i koncerata, a mladi iz svih krajeva svijeta program su dodatno osnažili svjedočanstvima vjere te govorom o pokrenutim projektima za promicanje jedinstva i mira na nacionalnim i lokalnim razinama u raznim zemljama svijeta. Bez obzira na potrebu materijalnih sredstava za inicijative poduzete radi očuvanja ljudskog dostojanstva i ostvarenje univerzalnog bratstva, više je puta naglašena temeljna motivacija zajednička svima - ljubav. Osim snažnih poruka i iskustva zajedništva, Genfest 2012. prezentirao je i konkretan projekt - »Ujedinjeni svijet«, kako bi se promicale i očuvale ideje svjetskog mira i jedinstva. Cilj projekta uspostavljanje je Stalnoga međunarodnog tijela za promatranje bratstva te postizanje njegova priznanja pri Organizaciji ujedinjenih naroda. Prva faza projekta

726

jest prikupljanje potpisa i povezivanje mladih u Ujedinjenu mrežu mladih, odnosno »United World Network«. Posljednji dan održana su istodobna misna slavlja za pripadnike svih vjeroispovijesti sudionika nazočnih na Festivalu. Prisustvovati Genfestu bilo je posebno iskustvo za mlade, ističu sudionici iz Slavonije. Zanimljivo je bilo doživjeti zajedništvo tolikih nacija barem na jedan dan, upoznati se s mladima iz svih krajeva svijeta, sa svih kontinenata. A kao najdojmljivija, Slavonci ističu svjedočanstva mladih. Osim zabave, zajedništva i snažnih poruka, Genfest je motivirajući doživljaj i po tome što su predstavljeni konkretni projekti za postizanje jedinstva ljudi, kako na lokalnim i nacionalnim razinama mladih, u zemljama iz kojih dolaze, tako i globalno. Sanja Martinović

9/2012.


Stručni skup za vjeroučitelje početnike, pripravnike i njihove mentore U

Strossmayerovoj dvorani Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu 22. rujna održan je stručni skup za vjeroučitelje početnike, pripravnike i njihove mentore Đakovačko-osječke nadbiskupije i Požeške biskupije. Stručni skup organizirala je Agencija za odgoj i obrazovanje Podružnica Osijek, Katehetski ured Đakovačko-osječke nadbiskupije i Katehetski ured Požeške biskupije, a održano je pet predavanja i četiri radionice. O »Pravnoj utemeljenosti katoličkog vjeronauka u odgojno-obrazovnom sustavu u Republici Hrvatskoj« govorila je predstojnica Katehetskog ureda Đakovačko-osječke nadbiskupije, dr. sc. Teuta Rezo. Prisutni su upoznati sa zakonskim osnovama, tj. ugovorima na temelju kojih je konfesionalni vjeronauk tijekom 1991./1992. godine iznova uveden u škole u Hrvatskoj, a koji određuju i status vjeroučitelja, njihova prava i dužnosti kao djelatnika škole i poslanika Crkve. Školski vjeronauk odvija se kroz suradnju suradnje Crkve i države, te prema zajedničkoj i podijeljenoj odgovornosti budući da škola želi i treba biti ona koja će promicati slobodu vjeroispovijesti, vjere i savjesti na temelju Opće deklaracije o ljudskim pravima, a isto tako jamči pravo roditelja na cjelovit odgoj i obrazovanje njihove djece, u što zasigurno ulazi vjerska i duhovna dimenzija, vjerski odgoj, naglasila je T. Rezo. »Iskustvo pokazuje kako je, uz kvalitetu programa, od presudne važnosti za status vjeronauka u školi, osoba vjeroučitelja. U njega su uperene oči škole, kolega unutar kolektiva, a na osobit način samih vjeroučenika. Vjeroučitelj je odgojitelj, učitelj, svjedok evanđeoske poruke, crkveni poslanik«, istaknula je predstojnica, upozorivši kako nije dovoljno samo poznavati sadržaje vjere, već biti u suglasju s naukom Crkve, njegovati duhovnu dimenziju svoga poziva, biti osoba dubokog kršćanskog iskustva, ne samo posrednik sadržaja nego i vjerodostojni svjedok, a osobito je važna suživljenost sa župnom zajednicom i suradnja sa župnikom. O »Duhovnim kompetencijama vjeroučitelja« govorio je predstojnik Katehetskog ureda Požeške biskupije, mr. sc. Žarko Turuk. Govoreći o duhovnom identitetu i kompetencijama, ne želimo omalovažiti druge sastavnice identiteta i kompetencije vjeroučitelja, rekao je predstojnik, jer tek integracija duhovnog identiteta s ostalim sastavnicama - profesionalnim, pedagoškim i socijalnim - ključna je formula za uspješnost ostvarivanja vjeroučiteljskog poziva i poslanja u današnjem vremenu koje je obilježeno krizom na mnogim područjima ljudskoga života. Iznoseći vlastito iskustvo i citirajući encikliku Evangelii nuntiandi, predstojnik je naglasio kako današnje 9/2012.

vrijeme žeđa za vjerodostojnošću, a mladi se zgražaju nad izvještačenošću i pretvaranjem, tražeći potpunu istinu i jednostavnost. To su znakovi vremena koji nas moraju naći budne, zaključio je i naglasio: »Svjedočanstvo života postalo je više nego ikada bitan preduvjet osnovne uspješnosti propovijedanja.«

Pripravnički staž i mentorstvo Viša savjetnica za vjeronauk pri Agenciji za odgoj i obrazovanje - podružnica Osijek, Ana Mlinarić, dipl. teolog, imala je dva izlaganja: »Ostvarivanje programa pripravničkog staža, postupak polaganja stručnog ispita te redovito stručno usavršavanje« i »Mentorsko praćenje pripravnika do stručnog ispita«. Svrha je pripravničkog staža osposobiti pripravnike - učitelje, stručne suradnike i nastavnike bez radnog iskustva, za uspješno, stručno i samostalno obavljanje poslova u osnovnoj, odnosno srednjoj školi, naglasila je u prvom predavanju. Pripravnike je upoznala s programom stažiranja, dužnostima škole i njihovim dužnostima, koje obuhvaćaju 30 sati hospitiranja na nastavi, vođenje evidencije i odgovornost za provedbu programa i pravovremenu prijavu na stručni ispit. Govoreći o sadržaju stručnog ispita, koji se provodi u tri dijela (pisani rad, održavanje nastavnog sata i usmeni dio), Mlinarić je navela osnovne sadržaje koje program pripravničkog staža obuhvaća, a mogu se naći u ispitu te uputila na Priručnik za stručni ispit učitelja i stručnih suradnika u osnovnom školstvu, koji se može naći na web-stranicama Agencije za odgoj i obrazovanje (www.azoo.hr). Upozorila je i na potrebu redovitog stručnog usavršavanja. Pripravnicima se obratila i mentorica na stručnom ispitu, vjeroučiteljica Jasminka Rašković. U drugom predavanju viša predstojnica Mlinarić iznijela je dužnosti mentora i pripravnika, pojasnivši kako hospitirati, pratiti nastavu mentora, te što

727


treba činiti mentor pri praćenju izvođenja nastave pripravnika. Naglasila je važnost redovitog i odgovornog vođenja dnevnika stažiranja, kao i važnost mentorovih bilješki o napredovanju i zalaganju pripravnika. Bez razgovora nakon sata, iznošenja primijećenih pozitivnih i negativnih postignuća nema napretka, naglasila je Mlinarić i zaključila: »Pri završetku stažiranja pripravnik treba ovladati vođenjem nastavnog procesa, razumjeti ga, znati protumačiti, jasno formulirati ciljeve i realizirati ih prilagođenim metodičkim sustavom, metodama i oblicima rada, imati kvalitetnu motivaciju, realizaciju, a napose aktualizaciju teme nastavnoga sata.« Dr. sc. Vesna Bjedov, s Filozofskog fakulteta Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku, govorila je o »Metodičkim i jezičnim kompetencijama vjeroučitelja u pisanom radu na stručnom ispitu«. Metodička kompetencija vjeroučitelja pripravnika u pisanome radu obuhvaća sposobnost uporabe, odnosno primjene teorijskoga metodičkoga znanja teologije i filozofije te posebnih teorijskih metodičkih znanja (metodički sustavi, pristupi, metode, oblici, postupci) u odnosu na zadanu temu pisanoga rada; sposobnost povezivanja teorijskoga znanja i praktičnih spoznaja - oprimjerivanje te referiranje na stručno-metodičku literaturu. Jezična kompetencija podrazumijeva

ovladanost jezičnim normama u pisanoj i govornoj komunikaciji, a kompetentan jezični korisnik posjeduje znanje o jeziku te ima sposobnost i vještinu aktiviranja toga znanja u komunikacijskom činu, naglasila je V. Bjedov. U trećem dijelu svoga izlaganja dr. sc. Bjedov upozorila je i na najčešće pogreške vjeroučitelja u pisanom radu. »Cilj pisanog rada na stručnom ispitu jest provjeriti stručno-metodičku i jezičnu osposobljenost za samostalno obavljanje učiteljskoga posla«, poručila je početnicima i pripravnicima. Prisutna je bila i prof. hrvatskog jezika iz osječke OŠ Franje Krežme, Nada Marguš, zadužena za ispravljanje pisanih radova na stručnom ispitu. Vjeroučitelji koji su prvi puta nazočili skupu i njihovi mentori u radionicama su obrađivali teme »Planiranje i ostvarivanje nastave vjeronauka u suvremenom odgojno-obrazovnom sustavu« i »Praćenje, vrednovanje i ocjenjivanje na nastavi vjeronauka«; dok su pripravnici koji su iznova na skupu i njihovi mentori imali teme »Vrednovanje i samovrednovanje u suvremenom nastavnom procesu« te »Kurikulum nastave vjeronauka u suvremenom nastavnom procesu«. Radionice su vodile Ljiljana Ivanković, prof., Tihana Petković, dipl. teolog, Mirjana Srednoselec, prof. i Vesna Vlaović, prof. Martina Kuveždanin

Trostruko slavlje u Družbi Marijinih sestara U

sjedištu Hrvatske provincije Družbe Marijinih sestara od čudotvorne medaljice, u Osijeku je 14. kolovoza, uoči blagdana Velike Gospe, održano trostruko slavlje, jer su redovnice s. Justina Lacković i s. Romualda Perić slavile zlatni jubilej, pedeset godina redovničkog zvanja, a s. Dragana Petrović položila je doživotne zavjete. Provincijalna glavarica u Hrvatskoj, s. Kaja Ljubas, pozdravljajući okupljene redovnice, poglavito slavljenice, vjernike i mons. Đuru Hranića, pomoćnog biskupa Đakovačko-osječke nadbiskupije, zahvalila je svima na dolasku i potakla sabrane da svojom molitvom prate sestre slavljenice. »Tko se danas više raduje: Vi, s. Dragana, jer po svečanim doživotnim zavjetima donosite konačnu i neopozivu odluku za svoj život te po uzoru na Blaženu Djevicu Mariju izričete svoj ´Fiat´ - ´Neka mi bude´, ili vi, drage sestre jubilarke, s. Justina i s. Romualda, koje danas s Marijom zahvalne klikćete: ´Veliča duša moja Gospodina´. Ostale ste, poput Djevice Marije, 50 godina vjerne i ustrajne u službi Isusu Kristu, u Družbi Marijinih sestara, i danas slavite zlatni jubilej svoga redovničkoga života i posvećenja. Čestitamo vam!« radosno je kazao mons. Hranić, predvodeći euharistijsko slavlje.

728

»Iziđite na ulicu pa ćete vidjeti koliko njih ovakav izbor smatra oblikom neprosvijećenosti i ludosti, štoviše, gluposti koju treba javno i glasno osporavati.« Drage sestre, niste slijepe a da ne vidite da redovničke zavjete i vaš redovnički oblik života gotovo svakodnevno ismijavaju i blate kroz medije, kroz tobožnju umjetnost koja traži slobodu izričaja! Budite svjesne da se ne može ustrajati i ne može izdržati ako nema dubokog osobnog zajedništva s Bogom i klicanja: Veliča duša moja Gospodina i kliče duh moj u Bogu mome, Spasitelju. Jer velika mi djela učini Svesilni, sveto je ime njegovo«, naglasio je biskup Hranić. Nevenka Špoljarić

9/2012.


Susret ministranata Srijemske biskupije U

subotu, 1. rujna, u Srijemskoj biskupiji održan je biskupijski susret ministranata i ministrantica pod geslom »Evo me! Ti si me zvao« (1 Sam 3,6), a u znaku Godine svećeničkoga i redovničkog poziva. Susret je organiziralo Povjerenstvo za pastoral ministranata Srijemske biskupije, čiji je povjerenik vlč. Mario Paradžik, župnik župe Laćarak. Ovogodišnji domaćin susreta bila je župa Rođenja Blažene Djevice Marije u Novim Banovcima i župnik vlč. Dušan Milekić. Na susretu su se okupili brojni poslužitelji oltara, predvođeni svojim župnicima. Program je započeo misnim slavljem koje je predvodio mons. Đuro Gašparović, srijemski biskup, u koncelebraciji sa svećenicima koji su dopratili svoje ministrante i ministrantice. Sve okupljene pozdravio je domaći župnik, vlč. Milekić, koji je zajedno sa svojim župnim suradnicima uložio mnogo truda u pripremu ovoga susreta te izrazio dobrodošlicu svim sudionicima i pozvao ih da se bolje upoznaju i zajednički obogate razmjenjujući iskustva ministrantske službe. Mons. Gašparović ministrantima je s otvorenošću i jednostavnošću protumačio ulomak Matejeva evanđelja koje govori o talentima, istaknuvši važnost ministrantske službe. »Vi ste danas ovdje zajednica ministranata naše Biskupije. Pripadate krugu bliskih suradnika jer pomažete svećeniku vaše župe ili filijale u pripremanju i slavljenju mise. Vi ste savjesni i vrijedni suradnici, u svakom trenutku od pomoći; točni ste u vršenju svoje službe i ne bježite od obveza. Na poseban način od Gospodina su vam povjereni talenti koje ne smijete zakopati, nego nastojati da donesu što više roda župi, vašim obiteljima i vama samima. Tako se možete ostvariti kao ljudi i kao vjernici, osobito kroz ministrantsko zajedništvo i važnost onoga što činite po ukazanom vam povjerenju. Nastavite li tako živjeti uz oltar, neki će od

vas zaželjeti nastaviti služiti Kristu u zajednici Crkve kao čitači, akoliti ili drugi službenici liturgijskih slavlja. Neki će odlučiti postati katehete, odnosno vjeroučitelji, a neki će izabrati svećenički ili redovnički poziv«, poručio je okupljenima srijemski biskup. Poseban naglasak biskup je stavio na Godinu svećeničkoga i redovničkog poziva u Srijemskoj biskupiji te okupljene potaknuo da zajedničkom i osobnom molitvom, promatrajući svoje svećenike uz oltar, budu spremni odgovoriti na Božji poziv onako kako je to učinio i Samuel. Nakon euharistijskog slavlja nazočne je pozdravio i biskupijski povjerenik za pastoral ministranata, vlč. Paradžik, a potom je uslijedio predviđeni program. Predstavnici svake župe rekli su nešto o svojim zajednicama i skupinama ministranata u župama iz kojih dolaze. Natjecateljski i rekreativni dio programa nastavljen je u dvorištu župne crkve nakon zajedničkog objeda. Okupljeni ministranti i ministrantice okušali su svoje sportske sposobnosti u nogometu, odbojci, stolnom tenisu, ali i u kvizu poznavanja vjeronauka i ministrantskih obveza. Željko Tovilo

Svečano proslavljena dva jubileja Svečanim misnim slavljem u crkvi Sv. Antuna

pustinjaka u Tomašancima proslavljena su 12. kolovoza dva jubileja: 55 godina svećeništva p. Petra Galaunera, isusovca i 30 godina redovništva s. Meri Gotovac, redovnice Družbe Milosrdnih sestara sv. Križa. Misu je predvodio jubilarac Galauner, a pjevanje animirao zbor i tamburaški sastav iz Gorjana. Nakon mise s. Meri iskazala je svoju zahvalnost Gospodinu što ju je doveo u zajednicu sestara sv. Križa, a zahvalila je i župnoj zajednici u Tomašancima, gdje je godinama vo-

9/2012.

dila župni zbor. P. Galauner Tomašančanima se obratio pismom, naslovljenim »Dragim zemljacima«, koje je napisao prigodom 55. obljetnice svoje mlade mise (11. 8. 1957. - 12. 8. 2012.), a posebno je naslovljeno onima koji rijetko ili uopće ne idu u crkvu. Jubilarac je istaknuo da je vrijeme njegove mlade mise bilo vrijeme nesklono vjeri i Crkvi, no tadašnji Tomašančani pokazali su se pravim vjernicima i nisu se bojali prijetnji. Svoj svećenički život p. Galauner opisao je kao život za druge, život posvećen braći ljudima, što je sav njegov kapital. Teodor Horvat

729


Proslava »Velikih Tekija« u Petrovaradinu Hodočašće na »Velike Tekije«, u svetište Gospe Te-

kijske u Petrovaradinu, proslavljeno je i ove godine na blagdan Snježne Gospe, 5. kolovoza. Slavlje je započelo 4. kolovoza, dolaskom vjernika hodočasnika iz svih župa Srijemske biskupije, kao i iz Beogradske nadbiskupije, Subotičke i Zrenjaninske biskupije, Apostolskog egzarhata za vjernike bizantskog obreda u Srbiji i Crnoj Gori te iz Hrvatske i drugih zemalja. Hodočasnici su pristupali sakramentu ispovjedi na hrvatskom, mađarskom i staroslavenskom jeziku. Večernju pontifikalnu misu predvodio je mons. Stanislav Hočevar, beogradski nadbiskup i metropolit, u koncelebraciji sa srijemskim biskupom mons. Đurom Gašparovićem i mons. Eduardom Španovićem, generalnim vikarom Srijemske biskupije, u zajedništvu sa svećenicima Srijemske biskupije. Sudionike slavlja pozdravio je upravitelj Svetišta, vlč. Stjepan Barišić, a prigodnu homiliju održao je nadbiskup Hočevar, koji je istaknuo: »Došli smo ovdje u svetište Majke Božje Tekijske da bismo kod nje, koja je puna milosti, izmolili darove za naša prazna srca, za naše ne samo prazne financijske, već sve druge blagajne, da bismo pronašli bogatstvo za naše međuljudske odnose, naš nedostatak razmišljanja i pravih spoznaja i odnosa i pravih pogleda u budućnost.« Okupljenima je poručio: »Ovdje nas Blažena Djevica Marija zaklinje - otvorite svoje srce Božjoj mudrosti i spoznaji Njegove volje, sve što je ispražnjeno ponovo će se napuniti. Stoga primajmo Tijelo Kristovo na nedjeljnim misama da s molitvom Trojedinom Bogu možemo zračiti Božju slavu, da uvijek mislimo i govorimo dobro jedni o drugima. Otiđimo odavde, iz ovog svetišta, ispunjeni Božjom milošću i Božjom slavom.« Večernje slavlje završilo je tradicionalnom procesijom sa svijećama i slikom Bogorodice s djetetom Isusom u naručju. Na blagdan Snježne Gospe, 5. kolovoza, hodočasnici iz Srijema, Bačke, Banata, Beograda i Hrvatske poho-

730

dili su ovo najznačajnije srijemsko marijansko svetište. Već u ranim jutarnjim satima slavlje je počelo pobožnošću križnog puta, misama na mađarskom, njemačkom i staroslavenskom jeziku. Pontifikalno misno slavlje na mađarskom jeziku predvodio je zrenjaninski biskup mons. Ladislav Német, a na hrvatskom srijemski biskup mons. Đuro Gašparović. Misu su suslavili svećenici iz Srijemske biskupije. Na početku mise biskup Gašparović pozdravio je zrenjaninskog biskupa, upravitelja svetišta i suradnike, sve svećenike, redovnike i časne sestre redovnice, đakone iz Srijemske biskupije, Beogradske nadbiskupije, Subotičke i Zrenjaninske biskupije, Apostolskog egzarhata za vjernike bizantskog obreda u Srbiji i Crnoj Gori, predstavnike Veleposlanstva Republike Mađarske u Beogradu, Zajednice protjeranih Hrvata iz Srijema, Bačke i Banata, članove pjevačkog zbora koji prati ovo misno slavlje, djecu i mlade i sve hodočasnike, te predstavnike medija, posebno Radio Marije, koji su prenosili misno slavlje. U homiliji je zrenjaninski biskup Ladislav Német rekao: »Ovo tlo svetišta Majke Božje Tekijske posvećeno je za nas katolike, kršćane i ne samo za nas, nego za sve stanovnike ovih krajeva ovdje. Povijest nije samo pitanje snage sile i oružja, nego borbe dobrote protiv zla. Kada se borimo za dobre, kršćanske vrijednosti, koje su važne i danas, onda i danas trebamo Božju pomoć. U toj situaciji Blažena Djevica Marija najbolja je zagovornica.« Na koncu je poručio: »Neka Majka Božja Tekijska bude za sve nas izvor snage i nutarnjeg mira. Pokušajmo i težimo da bude mir u nama i oko nas. Neka Blažena Djevica Marija zagovara nas i one koji su odgovorni za društvo da taj mir gradimo na kršćanskim vrijednostima koje smo dobili na krštenju.« Hodočasničko slavlje »Velikih Tekija« zaključeno je večernjom misom u Svetištu Gospe Tekijske, koju je predvodio preč. Stjepan Klaić, župnik u Inđiji. Tomislav Mađarević

9/2012.


Slavlje Velike Gospe Aljmaš Trodnevnicom i pobožnostima započetim 11. kolovoza u aljmaškom svetištu Gospe od Utočišta mnoštvo se vjernika pripravljalo za proslavu Velike Gospe. Na uočnicu Uznesenja BDM tisuće su pribivale križnom putu na brdu Kalvarija, misi i klanjanju koje je predvodio fra Zvjezdan Linić, ravnatelj Kuće susreta »Tabor«, a priprava je završila procesijom sa svijećama od župne crkve Pohođenja BDM do kapelice »Na lipi«. Središnje euharistijsko slavlje na blagdan Uznesenja BDM predvodio je nadbiskup đakovačko-osječki, mons. dr. Marin Srakić; podnevnu misu za branitelje i ratne stradalnike prikazao je nadbiskupijski povjerenik za Pastoral branitelja dr. sc. Stanislav Šota, a večernju misu, s blagoslovom djece i obitelji, mons. dr. Đuro Hranić, pomoćni biskup đakovačko-osječki. Duhovna marijanska oaza uz Dunav bila je prepuna vjernika (iz osječkih i okolnih župa, pristiglih autobusima, pješice, vozilima i čamcima) koji su, zajedno s osječkim gradonačelnikom hodočasnikom-pješakom Krešimirom Bubalom, osječko-baranjskim županom dr. Vladimirom Šišljagićem te predstavnicima Općine Erdut, s Draganom Vulinom, pribivali svečanom koncelebriranom misnom slavlju, kojim je predsjedao nadbiskup Srakić. U dobrodošlici, nadbiskup je kazao kako dolaskom u Svetište ponovno obnavljamo i utvrđujemo svijest iskazanu stihovima marijanske pjesme Ti znadeš najbolje sve naše nevolje te zahvalnost za sve što smo lijepo učinili u životu i na našem »trkalištu«. Nazočne vjernike pozvao je na svjedočenje vjere u pluralističkom svijetu, kazavši: »Nije dovoljno doći u Aljmaš i samo vjerovati da je Gospa dušom i tijelom uznesena na nebo i hodočastiti joj, već tu istinu valja živjeti u konkretnom životu, tu vjeru treba svjedočiti! marijino Uznesenje upozorava nas da je naš život nepovredive vrijednosti, a naše tijelo, zato što je pozvano na istu slavu u kojoj je Marija, zaslu9/2012.

žuje veće poštovanje.« U homiliji je podsjetio da se na »temelju nekih predizbornih obećanja u nas izdaju (ne)zakoni koji ne zadiru u politička i stranačka uvjerenja, nego u osnovne božanske ustanove, kao što su život i obitelj, a čovjek se počeo igrati Boga«, te se shodno tomu u Hrvatskoj zbio »crni petak 13. srpnja, jer je politika donijela zakon o slobodnom raspolaganju ljudskim bićem«, i »došli smo do toga da se borba za naviještanje kulture života proglašava mračnjaštvom, a kultura smrti naprednošću«. Nijekanju dostojanstva ljudskoga života i savjesti nadbiskup je zorno suprotstavio Mariju – sliku Crkve. Završno blagdansko slavlje u Aljmašu predvodio je pomoćni biskup Đuro Hranić. U propovijedi je biskup kazao kako blagdani sa svecima uznesenim na nebo podsjećaju da, unatoč zagledanosti u zemlju, trebamo dići svoju glavu prema Božjem prostranstvu namijenjenom i nama ljudima, a na zemlji koju doživljavamo planetom, domovinom i zavičajem, ali i mjestom borbe i opasnosti, trebamo se boriti onim od čega se živi – ljubavlju, svjedočenjem vjere.

Ilača Marijansko svetište u Ilači na svetkovinu Velike Gospe primilo je brojne hodočasnike iz svih krajeva Slavonije. Središnje svečano misno slavlje i ove je godine predvodio đakovačko-osječki pomoćni biskup Đuro Hranić, koji je u svojoj homiliji istaknuo važnost prisutnosti Boga u našoj svakodnevnici. »Našim zajedništvom svjedočimo Boga i naviještamo njegovu ljubav. Svijet u kojemu se čovjek oslobađa Boga, sam raspolaže sobom, svijet u kojem Boga nema, oličje je pakla. Slijedimo put Marije, kao Majke i učiteljice, veličajući svojom dušom Gospodina. Otvorimo prozor kako bi njegovo svjetlo zračilo među nama. Svjedočimo Gospodina ljubavlju, poniznošću i solidarnošću. Upoznajmo ljude sa živim Bogom i pustimo i u njihov svijet svjetlost«, bila je poruka biskupa Hranića.

731


počinju velika djela. »Bog je prodro u Marijin život, a Marija je svojim slobodnim i velikodušnim pristankom dala svoj doprinos spasenju svijeta. Marijin život i za nas ima poruku. Bog ima neki plan sa svakim od nas. Neki plan, kao za Mariju, koji nije ograničen ovozemnim životom, nego se produžava i obuhvaća ono što je iznad njega…« rekao je, među ostalim, mons. Srakić, ohrabrivši vjernike: »Ako zaboravimo Božji plan i zaglibimo u kakvoj kaljuži, sjetimo se Bog čeka da smognemo snage i izađemo iz nje!«

Jutarnje misno slavlje predvodilo je dr. sc. Tomislav Đukez, a sljedeće dr. sc. Josip Vrančić. U popodnevnim satima euharistiju je slavio vlč. Tihomir Bilešić, a posljednje misno slavlje ilački župnik Ivan Đakovac. Večer uoči svetkovine prvu misu predvodio je vlč. Tomislav Lasić, a tradicionalno su nazočili vjernici iz Tovarnika. Misu nakon koje je uslijedila procesija s novim Gospinim kipom predvodio je vlč. Matej Glavica, a hodočasnike je u Svetištu dočekao i obnovljen Gospin bunarić. Mariji, svojoj vjernoj i uvijek aktualnoj pomoćnici, vjerni puk na dar je donio sve svoje brige, a što je još važnije, nebeskoj Majci na Vodici već 147 godina donosi i svoje srce.

Dragotin U preko sedam stoljeća staro marijansko svetište Uznesenja Blažene Djevice Marije u Dragotinu, u predvečerje svetkovine Velike Gospe, hodočastilo je tisuće vjernika iz cijele Slavonije. Program je započeo otvaranjem slavlja te marijanskom pobožnošću i svečanim iznošenjem Gospine slike. Uslijedilo je pokorničko bogoslužje i pobožnost Križnoga puta. Prvu misu predvodio je vlč. Nikica Mihaljević, župnik iz Donjih Andrijevaca, a pontifikalnu misu uočnicu đakovačko-osječki nadbiskup mons. Marin Srakić. Na početku homilije, nadbiskup je istaknuo kako se svetkovinom Uznesenja BDM vjernici spominju i slave posljednje veliko djelo što ga je Bog učinio na Mariji, njezino uznesenje na nebo - otajstvo koje je već dvije tisuće godina predmet razmatranja i kršćanske molitve. Spominjući se Božjeg nauma spasenja i Marijina bogomaterinstva, mons. Srakić vjernicima je približio pravu sliku Marije, žene, domaćice, kućanice onoga vremena, s čijim ´da´, uz Božji naum,

732

Večernje bdijenje, uz asistenciju bogoslova i ministranata, završilo je blagoslovom nabožnih predmeta te procesijom sa svijećama. Hodočasnici su s oduševljenjem uočili novosti u Svetištu: novi kip Majke Božje s raširenim rukama, uzdignut na veliki stup, koji pruža pogled na slavonska polja i hodočasnike koji dolaze u Dragotin. Mnogi su se upravo tu pomolili i zapalili svijeću kao znak zahvalnosti Djevici Mariji. Postavljene su i postaje za molitvu krunice, a uz crkvu koja se obnavlja. Ove novine te uređene staze i parkirna mjesta Svetištu daju posebno lijep izgled.

Šumanovci Slavlje Velike Gospe u marijanskom je svetištu Uznesenja BBM ili Skrovite Gospe Šumanovačke u Gunji obilježeno misama i križnim putem. Najsvečanija i najposjećenija bila je uočnica, koju je predvodio pomoćni biskup đakovačko-osječki, mons. dr. Đuro Hranić. »Blažena Djevica Marija tolike je privukla u ovo šumanovačko svetište, koje već 640 godina predstavlja duhovnu kolijevku i simbol katoličkog i hrvatskog identiteta ovog kraja. Marijina sudbina, njezino oslobođenje od kandži smrti i uznesenje na nebo govore nam o našoj vlastitoj sudbini, koja najdublje dira svakog od nas«, rekao je mons. Hranić, nazvavši okupljene vjernike utjelovljenim usklikom poštovanja i zahvalnosti prema Isusovoj Majci, no istaknuvši kako se u šumanovačko svetište slila i bujica prošnji, vapaja za oproštenjem grijeha i slabosti, uvreda nanesenih drugima; vapaja za oproštenjem bračne nevjere, abortusa, različitih oblika sebičnosti; za spas od ovisnosti o alkoholu, kocki, drogi; ali i rijeka prošnji te molitvi tolikih nezaposlenih, siromašnih; prošnji za zdravlje, djecu, zaposlenje, dar trudnoće; tihih jecaja razočaranih u braku te ostavljenih bračnih drugova. Na kraju svečane uočnice uslijedila je svečana procesija sa svijećama do Gospine kapelice gdje su vjernici zajedno molili i pjevali Skrovitoj Gospi Šumanovačkoj. Proslavi je prethodila trodnevnica od 11. do 13. kolovoza, koju je predvodio mr. Mario Tomljanović, svećenik iz Rijeke, a nazočili su brojni hodočasnici iz okolnih mjesta. Nevenka Špoljarić / Marija Dević / Dario Hrga / Anto Gutić 9/2012.


Svetkovina Gospe Karmelske u Karmelu sv. Josipa Svetkovinu Blažene Djevice Marije od gore Karme-

la, najveću svetkovinu Karmelskog reda, 16. srpnja, tijekom svečanog misnog slavlja koje je predvodio đakovačko-osječki nadbiskup, mons. dr. Marin Srakić u Karmelu sv. Josipa u Breznici Đakovačkoj, sa sestrama karmelićankama proslavili su štovatelji Karmelske Gospe, članovi Škapularske bratovštine i svi koji pobožnošću nošenja škapulara nalaze Marijinu pomoć i zaštitu na svom duhovnom putu. Samostanska kapela bila je ispunjena i u vrijeme večernjeg misnog slavlja koje je predvodio vlč. Željko Tovilo, župnik u Rumi, ali i tijekom trodnevne molitvene priprave koju je od 13. do 15. srpnja predvodio o. Mate Miloš, karmelićanin, vicepostulator kauze za proglašenje blaženim sluge Božjega o. Gerarda Stantića, koji je u ime Hrvatske karmelske provincije svetog oca Josipa i sestara u Breznici Đakovačkoj zahvalio nadbiskupu Srakiću na brizi za ovaj karmel. »Htjeli bismo ovom svetom misom doživjeti Božju blizinu, sabranost i u pjesmi i u molitvi te ljepotu doma Gospodnjeg, pročišćavajući svoju vjeru kako bismo doista čista srca odali slavu Bogu i zahvalnost za biser Crkve, biser čovječanstva – Blaženu Djevicu Mariju!« rekao je mons. Srakić u uvodu misnoga slavlja. Tijekom homilije podsjetio je na skori početak Godine vjere, a kako bi nazočne potaknuo na produbljenje smisla vjere, rekao je: »Isus je i nama povjerio svoju Majku. I kao što dijete gleda u majku, u roditelje kao primjer života, tako i mi imamo Majku

- Blaženu Djevicu Mariju, kao primjer našega života u mnogim vidovima toga života i djelovanja. Jedan od vidova jest vid vjere. Marija nam je primjer vjere.« Na večernjoj misi vlč. Tovilo poručio je prisutnima: »Najbolje oružje protiv zla samo je jedno – upravo riječi: ´Evo ti majke!´ Zato molimo zagovor nebeske Majke, da nam bude okrilje koje će nas dovesti do onog brda koje je Krist, kojemu svi mi zajedno hodimo!« Liturgijsko pjevanje animirala je obitelj Ružice i Josipa Vukašinovića sa 16-ero djece, a nazočilo ih je 6. O. Miloš u svojim je homilijama pojasnio povijesni vid događaja 'Škapulara' i ukazanja sv. Šimunu Stocku koji je 1251. godine molio Djevicu Mariju pomoć za Karmelski red. Tijekom trodnevnice i svetkovine za škapular se odlučilo 16 vjernika. s. Terezita Kalinić

Proslavljen sv. Ilija - zaštitnik Nadbiskupije Đ

akovačko-osječka nadbiskupija 20. srpnja slavi svoga zaštitnika, sv. Iliju proroka, te je toga dana mons. Đuro Hranić predvodio jutarnje misno slavlje u đakovačkoj prvostolnici Sv. Petra. Mons. Hranić podsjetio je na početke ove Nadbiskupije koji sežu u 1239. godinu, kada je herceg Koloman bosanskom biskupu Ponsi, koji je rezidirao u Blažuju kraj Sarajeva, darovao Đakovo s okolicom, a po dolasku u Đakovu taj je biskup sa sobom donio i štovanje svoga zaštitnika, sv. Ilije. »Iliji je dano da doživi i iskusi kako je ljudski život dvoznačan i u odnosu prema Bogu i u odnosu prema ljudima. Morao je naučiti da spasenje nije u bijegu, već u životnoj situaciji u koju ga je Bog postavio, ali da toj stvarnosti treba pristupiti na Božji način. Zato je proročka riječ i djelovanje proroka Ilije bilo moćno jer se kroz iskustvo svojega života sjedinjavao s Bogom, učio kako djelovati i navije-

9/2012.

štati«, rekao je biskup Hranić, potaknuvši nazočne na molitvu: »Ako živimo oslonjeni na Boga vidjet ćemo kako se mijenja ne samo naš život, nego i život sredine u koju smo uronjeni. Molimo da sv. Ilija vjernicima Đakovačko-osječke nadbiskupije izmoli snagu i hrabrost za ustrajni hod s Bogom kroz svakodnevicu.« Martina Kuveždanin

733


Katehetska nedjelja u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji U župama diljem Đakovačko-osječke nadbiskupije

16. rujna obilježena je Katehetska nedjelja. Cilj Katehetske nedjelje bio je vjeroučenicima i njihovim roditeljima naglasiti važnost nedjeljnog euharistijskog slavlja i župne kateheze, upisa školskog vjeronauka i traženja vjerskog odgoja u predškolskim ustanovama te važnost cjelovitog vjerskog odgoja, osobito u svjetlu Godine vjere.

Županja Na prostoru oko vanjskog oltara županjske župe, nazvanom po blagopokojnom kardinalu Franji Kuhariću, okupila su se djeca svih uzrasta. Ispred oltara prostor je bio dekoriran školskim knjigama i bilježnicama, ali i predmetima za sport i rekreaciju. Misna čitanja pročitali su ravnatelji županjskih srednjih škola: prof. Milidrag Marković, prof. Luca Dandić i prof. Slavko Šokičić, molitvu vjernika pročitala je voditeljica srednjoškolske knjižnice, prof. Ivana Marić, a u prikaznoj procesiji vjeroučenici su nosili Katekizam Katoličke Crkve, udžbenik iz vjeronauka, priručnik za župnu katehezu, kruh i vino. Tijekom propovijedi župnik Ivan Varoščić pojasnio je razliku između školskog vjeronauka i župne kateheze, te istaknuo važnost župne kateheze u vjerskom odgoju mladog čovjeka. Informirao je župljane o proglašenju Godine vjere u cijelom katoličkom svijetu, pa tako i u našoj Nadbiskupiji, te najavio značajne aktivnosti koje će se tim povodom, u suradnji sa župnim suradnicima i članovima oba župna vijeća, provoditi. Misno pjevanje animirao je dječji zbor »Isusovi biseri«, pod ravnanjem prof. Ivane Marić, a raspored župne kateheze za naredni tjedan, kojom su obuhvaćena djeca svih osam razreda osnovne škole te tri razreda srednje škole, pročitao je vjeroučitelj Silvio Golubović. Meditaciju nakon pričesti predvodili su vjeroučitelji Martina Topić i Antun Oršolić. Dok su vjernici primali pričest, župniku su pojedinačno prilazili đaci prvaci te ih je on blagoslovio, a s njima i njihove školske torbe s knjigama i školskim priborom, kako bi im nova školska godina bila što uspješnija i plodonosnija.

snija. Preč. Ćorluka je naglasio da je papa Benedikt XVI. najavio ovu godinu proglasiti Godinom vjere jer Crkva treba novi polet kako bi svijet upoznao ljepotu evanđelja koje daje život. U župi Dobroga Pastira u Đakovu blagoslov prvašića i njihovih torbi održan je po prvi puta, a misi je nazočio i ravnatelj OŠ Josipa Antuna Ćolnića, Darko Dujmović. Prije homilije župnik Ivešić prvašićima je postavio nekoliko pitanja vezanih uz Isusa, Mariju, Josipa te pohvalio njihovo znanje, za koje su, kako je rekao, sigurno zaslužne bake. Župnik je ukazao na važnost nedjeljne mise i pozvao vjeroučenike da svake nedjelje budu prisutni i sudjeluju u misnom slavlju. Djeci, ali i njihovim roditeljima, posvijestio je da u životu imaju još jednog prijatelja, a to je Isus, koji je tu uvijek za njih.

Čepin »Ti dao si nam čvrstu riječ, daj nam svima Duha svog« pjevao je Dječji zbor čepinske župe Presvetoga Trojstva na početku mise kojom je obilježena Katehetska nedjelja. Župnik Cindori prigodnim je riječima pozdravio sve župljane, a na poseban način školsku djecu. »Nova školska godina već je počela, a nova katehetska godina počinje. Učimo o Isusu Kristu i od Isusa Krista o našoj vjeri po djelima, jer ako vjera nema djela, mrtva je«, naglasio je župnik. Vjeroučenici su pročitali molitvu vjernika za sretan početak školske i katehetske godine, a potom je uslijedio prinos darova. Župniku su u ruke predali Katekizam Katoličke Crkve, vjeronaučni udžbenik, pisanku za vjeronauk te kruh i vino. Euharistijsko slavlje završilo je prigodnim meditativnim tekstovima koje su pročitale vjeroučiteljice Ana Buljan i Ana Marija Dijaković. Z. Zadro/T. Horvat/J. Sabo/B. Tonkovac /A. Šimunović

Đakovo U đakovačkoj katedrali Sv. Petra župnik Ćorluka također je blagoslovio školske torbe prvašima te pojasnio da izraz kateheza označava sveukupno nastojanje Crkve da ljude učini Kristovim učenicima. Mnogobrojni vjeroučenici, uz pomoć vjeroučiteljica i kateheta, molili su zajedno sa svojim roditeljima, prosvjetnim djelatnicima i vjernicima, kako bi predstojeća školska godina bila što radosnija i plodono-

734

9/2012.


Obilježavanje 100. obljetnice djelovanja Sestara sv. Križa u Trnavi S

večanim euharistijskim slavljem u župnoj crkvi Našašća sv. Križa u Trnavi, koje je u nedjelju, 23. rujna, predvodio đakovačko-osječki nadbiskup mons. Marin Srakić, obilježeno je slavlje 100. obljetnice života i djelovanja Milosrdnih sestara sv. Križa u Trnavi. U crkvi punoj vjernika, brižno ukrašenoj cvijećem, isticali su se mladi i djeca odjeveni u narodne nošnje, a koncelebrirali su svećenici koji su djelovali u toj župi. U velikom broju nazočile su redovnice Družbe milosrdnih sestara sv. Križa, na čelu s provincijalnom poglavaricom, s. M. Amalijom Kupčerić i cijelom provincijalnom upravom, te prijatelji i dobročinitelji sestara i župe Trnava. Misu je glazbeno animirao zbor Milosrdnih sestara sv. Križa iz Đakova, predvođen orguljašicom s. Svjetlanom Paljušević. U svojoj homiliji mons. Srakić progovorio je o autoritetu, uvodeći nazočne u njegovo najdublje značenje. »Svako društvo ima svoju sliku autoriteta«, istaknuo je. Jedini istinski evanđeoski autoritet jest autoritet »posljednjeg mjesta«, autoritet služenja, stoga autoritet u svom najdubljem smislu i znači služenje. Vrhunac autoriteta pokazao je Isus darujući svoj život do kraja, kazao je mons. Srakić, istaknuvši kako autoritet u Crkvi ima svoju mističnu vrijednost, ulogu tumačenja Božje volje ovdje, na zemlji. Od ukupno 162 godine postojanja Družbe milosrdnih sestara sv. Križa, sestre su u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji već 144 godine, a u Trnavi 100 godina. Stoljeće djelovanja trnavačke redovničke zajednice nadbiskup je opisao kao godine tihog života i djelovanja, nesebičnog žrtvovanja u službi Ljubavi, velikim djelima svetosti i milosti. »Dok su brojne sestre širom Hrvatske, pa i šire, polagale svoje živote na oltar ljubavi prema bližnjemu u lazaretima, bolnicama, staračkim domovima, školama, dječjim vrtićima, vlažnim sakristijama, radionicama, šivaonicama, kuhinjama, praonicama, u poljima i vrtovima, sestre u Trnavi obavljale su, prije svega, služenje brižne Marte. Mnogi su participirali na plodovima njihova rada, a jedva ih je tko primjećivao. Primijetio ih je Gospodin, kao što je primijetio skromni život Ulrike Nisch, kuharice, prve blaženice ove Družbe«, rekao je mons. Srakić. »Sestre u Trnavi spojile su dvostruki stav - i Marte i Marije - krug djela i molitve, svjesne da djelo bez molitve nije ništa, a molitva bez djela često tek iluzija. Potrebna je molitva koja potiče na rad i djelo koje crpi svoje snage iz nje i opet tjera na djelovanje«, posvijestio je mons. Srakić, zaključivši kako ove redovnice nisu čeznule za autoritetom prestiža, 9/2012.

nego autoritetom služenja, prema pravilu duhovnog života: »Bogu služiti, znači kraljevati.« Zahvaljujući za brojne trenutke i bezbrojne sate mukotrpnog rada u vinogradu i voćnjaku, po žegi i cičoj zimi, kao i za žuljeve i brigu sestara da budu u službi svojoj zajednici, nadbiskup je na kraju homilije uputio molitvu Gospodinu da svojom milošću podari Družbu milosrdnih sestara sv. Križa novim članicama koje će nastaviti djelo onih koje su se iscrpile kao Marte i Marije. Molitvu vjernika izrekli su župljani, a sestre su prinijele prikazne darove te na simboličan način označile bogati život i rad zajednice sestara u Trnavi. Na završetku mise nazočnima je zahvalila s. Finka Tomas, prov. asistentica, a s. M. Estera Radičević iznijela je povijesni prikaz života i djelovanja sestara sv. Križa u Trnavi tijekom 100 godina. Istaknula je zajednicu kao oazu mira i gostoljubivosti za sve one koji u nju dolaze. Počeci same zajednice sežu u 1912. godinu, kada je Provincijalna uprava Družbe kupila malu kuću, voćnjak i vinograd. Od tada su sestre brinule za to imanje, a gotovo od samog početka djelovanja u Trnavi, vodile su u župi crkveno pjevanje i pomagale župniku na različite načine. Jedno vrijeme stanovale su u župnoj kući i odatle djelovale. Nošene kršćanskom ljubavlju obilazile su i bolesnike sela i okolice, pružale im pomoć i brinule se za njih. Glavna grana gospodarstva u Trnavi bilo je obrađivanje vinograda i uzgajanje voćnjaka, istaknula je s. Estera u povijesnom prikazu, a kako je na selu bilo nemoguće živjeti bez stočnog blaga, kupljeni su i konji, krave, uzgajala se perad te nastojalo s vremenom nabavljati sve potrebno za obradu zemlje i vinograda - traktore, nove šprice, preše i slično. Vino je bilo izvor prihoda jer se uglavnom prodavalo, a koristilo ga se i za potrebe samostana u Đakovu. Danas se u Trnavi proizvodi graševina. Ima nešto i stolnog grož-

735


đa kojim se snabdijeva provincijalna kuća u Đakovu, a i sestre iz okolnih filijala dolaze po voće, grožđe i vino. Ovim se vinom služi misna žrtva gdjegod ima kapelica u kućama sestara sv. Križa, pa i u župnim crkvama, a dosta vina daruje se dobročiniteljima, istaknula je s. Estera. Iako se nikada u Trnavi vino nije proizvodilo s namjerom sudjelovanja na smotrama ili izložbama, ipak su, na poziv organizatora, sestre sudjelovale na »Bonaviti«, smotri vinara Slavonije i Baranje, koja se kontinuirano u Trnavi održava duže od 20 godina, a priznanja i nagrade poticaj su sestrama oko truda i brige u proizvodnji vina. Nakon izlaganja sestara, vjernici su se zadržali ispred crkve u druženju uz osvježenje, što su popra-

tili tamburaši KUD-a Trnava. Potom su se gosti uputili zajedno sa sestrama u dvoranu Doma kulture. Nadbiskup Srakić prisjetio se svojih prvih početaka suradnje s Milosrdnim sestrama sv. Križa. Zatim je provincijalna poglavarica izrekla riječi zahvale i priznanja za sve učinjeno u pripremi i ostvarenju jubilarnog slavlja, kako nadbiskupu i svećenicima, tako i načelnici sela Ireni Mikić Brezina, sestrama i župljanima, koji su se velikodušno založili za uspjeh ovoga slavlja. Istaknula je doprinos poduzeća Akropola i Rechner, koja su uspješno izvela obnovu njihove kuće u Trnavi. Potom su podijeljeni mali darovi – proizvodi sestara - u znak priznanja i zahvale za potporu sestrama kroz sve ovo vrijeme, kao i za zalaganje pri obnovi kuće. Gosti su mogli posjetiti kuću u kojoj trenutno boravi i djeluje zajednica od sedam sestara. Nadbiskup Srakić upisao se u knjigu ljetopisa trnavačke zajednice, a potom je učinjena i jubilarna fotografija sa sestrama, kako bi sjećanje na ovo slavlje još dugo bilo poticaj sestrama da svoje djelovanje nastave s još većim žarom i zauzetošću. s. Finka Tomas

Četvorica redovnika položila doživotne zavjete u Osijeku Velika je radost ispunila srca mnoštva vjernika

u župi Svete Obitelji na euharistijskom slavlju 15. rujna, tijekom kojeg su u Redu manje braće svečane zavjete položili fra Marko Živković iz Privlake, fra Zdravko Čukelj iz Laza (Marija Bistrica), Daniel Patafta iz Rijeke i Davor Filko iz Klanjeca. Misno slavlje predvodio je provincijalni ministar Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda, fra Željko Železnjak. »Draga braćo, i vi ste čuli Isusov glas u svojem srcu: Slijedi me! Značilo je rastati se i pozdraviti sa svime i svakim - odvojiti se od svih dragih i milih - od svih ljudskih veza i navezanosti. Značilo je to i oprostiti se sa svojim 'ja' i onim što mi je najmilije, i to posve i radikalno, do kraja«, naglasio je u propovijedi fra Železnjak. Provincijal je slavljenicima čestitao na odvažnosti, zaželio mir i ustrajnost te u završnom blagoslovu kazao: »Neka nas Bog blagoslovi da budemo veliki u malim stvarima, neka vas Bog blagoslovi da budete slika Božje ljubavi!« Po prvi puta u 44-godišnjoj povijesti župe na Jugu 2 u župnoj je crkvi

736

proslavljen ovakav milosni događaj za Crkvu, na čemu je posebno zahvalan domaći župnik fra Slavko Milić. Uz čestitke zavjetovanima, dobrodošlicu je iskazao mnogobrojnim redovnicima, redovnicama i svećenicima, među njima i preč. Mati Gašparoviću, dekanu Osječkog istočnog dekanata, te pozdravio nazočne članove obitelji, rodbinu, prijatelje, župljane i vjernike iz Osijeka. Nevenka Špoljarić

9/2012.


Blagdan Male Gospe Pod geslom »O Marijo, Majko živih, povjeravamo

ti stvar života«, u svetištu Gospe Brze Pomoći u Slavonskom Brodu 8. rujna proslavljen je blagdan Rođenja BDM i »osmi«, kao hodočasnički dan Gospi Brze Pomoći. Više tisuća hodočasnika sudjelovalo je na šest misnih slavlja, a središnju misu predvodio je đakovačko-osječki pomoćni biskup Đuro Hranić. Cijela biskupova propovijed bila je u duhu gesla proslave, promovirajući vrijednost, uzvišenost i ljepotu ljudskoga života. Osvrćući se na evanđelje toga dana, ohrabrio je bračne parove, one koji prihvaćaju svako dijete kao dar Božji, a napose one koji ne mogu biti biološki roditelji. Pojašnjavajući zašto Crkva ne dopušta medicinski potpomognutu oplodnju, pričest rastavljenima i ponovo civilnim oženjenima, ustvrdio je da i tu kriza vjere prerasta u pravu osobnu i zajedničku dramu, jer ne prihvaćamo Božji plan, njegovu volju, koja je ono najbolje za nas. Osvrnuo se i na stanje u današnjem društvu u kojemu se, iako se većina izjašnjava katolicima, zanemaruje sakramentalni život, izglasavaju bezbožni zakoni, želi promijeniti svjetonazor građana. Posebno dirljiv bio je kraj mise, kada je pred oltar pristupilo pedesetak majki trudnica i onih koje mole za dar majčinstva. Biskup ih je posebno blagoslovio. Blagdan Rođenja BDM proslavljen je i u Gospinu svetištu u Ilači, uz nazočnost mnoštva vjernika iz Slavonije i Srijema. Jutarnju misu predvodio je domaći župnik i upravitelj Svetišta, vlč. Ivan Đakovac, a večernju vlč. Josip Ivešić, župnik đakovačke župe Dobrog Pastira. Središnje slavlje predvodio je preč. Marko Peulić, župnik župe Sv. Nikole Tavelića i dekan Županjskog dekanata, rodom iz Ilače. »Rođenje

Blažene Djevice Marije početak je spasenjskog djela kojemu je vrhunac rođenje Isusa Krista. Stoga ovaj blagdan možemo slaviti i kao svečanost života, jer Marija je bogomajka, roditeljica i hraniteljica, koja je spremna provesti Božji plan spasenja, povjeren upravo njoj. To je mogla učiniti samo zbog snažne vjere koju je nosila u sebi«, istaknuo je u propovijedi preč. Peulić. I u Gospinom svetištu u Šumanovcima obilježen je blagdan Rođenja BDM. Mnogobrojni vjernici od ranih jutarnjih sati imali su mogućnost ispovijedi, kao i sudjelovanja na tri misna slavlja. Svečano misno slavlje predvodio je vlč. Vinko Dubravac, koji je u propovijedi istaknuo kako je blagdan Male Gospe pohvala i proslava ljudskog, vjerničkog, kršćanskog, ali i Marijinog zemaljskog života.. Prostor Svetišta svojim je ručnim radovima obogatilo devet ženskih udruga. Brankica Lukačević / Jasmin Budinski / Anto Gutić

Blagoslov obnovljene kapelice Sv. Ane Na Žankovcu je u nedjelju, 29. srp-

nja, blagoslovljena obnovljena kapelica Sv. Ane. Obred blagoslova, uz sudjelovanje osamdesetak ljudi, vodio je župnik župe Sv. Nikole biskupa u Vinkovcima Stjepan Podboj, a pjesmom je popratio zbor istoimene župe, uz gitarsku pratnju prof. Igora Blaževića. Na Žankovcu su nekad živjeli i radili ljudi, desetak obitelji. Zaštitu i pomoć našli su kod sv. Ane, kojoj su u čast 1934. godine sagradili kapelicu. Ljudi su otišli za

9/2012.

boljim životom, ali su ostale uspomene na Žankovac gdje su proveli dane djetinjstva, a mnogi i cijeli život. Kraj kapelice su prošli ratovi: Drugi svjetski i Domovinski, obrambeni, a ona je ostala. Iako su i na Žankovcu pljuštale neprijateljske granate, kapelica je ostala netaknuta. Zauzimanjem Ivice Augustinovića, koji je financirao obnovu kapelice, ova zanimljiva kapelica obukla je novo ruho i zablistala novim sjajem. Snježana Kraljević

737


Zadušnica za »daljske mučenike« Tragična

pogibija 20 policajaca, 15 pripadnika Zbora narodne garde i četvorice pripadnika Civilne zaštite u okupacijskom napadu na Dalj i Policijsku postaju 1. kolovoza 1991. godine obilježena je komemoracijskim programom započetim u vijećnici Općine Erdut i nastavljena svečanim polaganjem vijenaca i molitvom ispred Policijske postaje u Dalju uz spomen-obilježje s imenima 39 ratnih žrtava. Molitvu i misu zadušnicu 1. kolovoza u podne, u župnoj daljskoj crkvi Sv. Josipa, predvodio je vojni ordinarij u RH mons. Juraj Jezerinac, u zajedništvu s daljskim župnikom Josipom Kolesarićem, vinkovačkim mons. Tadijom Pranjićem, ivankovačkim župnikom i dekanom preč. Stjepan Krekmanom, osječkim policijskim kapelanom p. Željkom Rakošecom, te mnoštvom vjernika, uključujući udruge proizašle iz Domovinskoga rata, dužnosnike i izaslanstva. Vlč. Kolesarić uvodno je pozdravio sabrane na zadušnici i podsjetio poimence na poginule, dok je vojni ordinarij posebno, s pijetetom, u crkvi pozdravio obitelji i rodbinu pokojnika, sve invalide i branitelje Domovinskoga rata, glavnog ravnatelja Policije, predstavnike Hrvatske vojske, ministarstava unutarnjih poslova i branitelja, zatim župana Osječkobaranjske županije, gradonačelnika Grada Osijeka, predstavnike Općine Erdut, domovinske udruge i medije, naglasivši kako molitveno zajedništvo okupljenih na 21. godišnjicu smrti »daljskih mučenika« svjedoči da unatoč tolikim godinama od njihove smrti, ljubav prema njima ne nestaje.

Zašto su ubijeni ovi nevini ljudi? Odgovor je jasan. To je posljedica bezboštva. Tamo gdje nema Boga, nema ni ljubavi. Tamo gdje nema ljubavi, vlada mržnja«, promišljao je, među ostalim, u homiliji biskup Jezerinac. »Povijesna je činjenica da država Hrvatska nije htjela rat, narod hrvatski nije želio rat i da su hrvatski odgovorni ljudi sve činili da do rata ne dođe. Kada u tome nismo uspjeli, bili smo prisiljeni uz najveće žrtve obraniti svoju slobodu i svoju domovinu. Među prvim žrtvama našli su se naši redarstvenici, naši 'daljski mučenici'. Neka njihova prolivena krv bude zalogom naše sretnije budućnosti! Njima, pak, neka bude zalogom nebeske domovine. Stoga se molimo za njih i prikazujemo ovu svetu misu da ih dobri Bog nagradi za njihovu nesebičnu ljubav«, kazao je mons. Jezerinac. Uz odavanje počasti poginulim herojima u Dalju komemoracijskom skupu obratili su se načelnik PU osječko-baranjske Željko Prša, osječko-baranjski župan Vladimir Šišljagić, ministar unutarnjih poslova Ranko Ostojić te ministar branitelja Predrag Matić. Program sjećanja završen je u župnoj kapelici gdje su daljska župa i osječko-baranjska podružnica Hrvatskoga društva logoraša srpskih koncentracijskih logora priredili predstavljanje knjige dr. Ante Nazora »Velikosrpska agresija na Hrvatsku 1990-ih«, o kojoj je kazivao autor te preporučio i druga izdanja Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskoga rata. Nevenka Špoljarić

»Kad je ubijen prvi hrvatski redarstvenik Josip Jović, još smo se nadali da zlo neće toliko eskalirati. Najozbiljnija najava ratnih strahota koje nas čekaju bilo je ubojstvo 20 hrvatskih policajaca ovdje u Dalju. To je bio očiti znak opasnih namjera i planova onih koji su Boga zamijenili materijalnim dobrima. Cilj im je bio stvaranje 'velike Srbije'. Materijalna dobra bila su oduvijek mamac, koji je Sotona ponudio već davno Isusu kad je rekao da će mu dati sva blaga ovoga svijeta ako mu se pokloni. Čovjek se neminovno pita:

738

9/2012.


Misa za branitelje u Aljmašu R

atni stradalnici, branitelji i članovi njihovih obitelji okupili su se na svetkovinu Velike Gospe, 15. kolovoza, u aljmaškom svetištu Gospe od Utočišta na misi u 12 sati, koju je predvodio nadbiskupijski povjerenik za pastoral branitelja i stradalnika Domovinskoga rata i njihovih obitelji, dr. sc. Stanislav Šota. Kako bi sudjelovali na ovom misnom slavlju, djeca poginulih branitelja Mateja Kemenji i Ivana Korov, stopostotne HRVI Mario Filipi te Saša Malčić, humanitarac dr. Slobodan Lang, Marijan Gubina, Višeslav Pejić i Darko Kovačević, odvažili su plivati iz Osijeka, Dravom i Dunavom, 22 kilometra u Aljmaš. U uvodu misnoga slavlja dr. Šota je podsjetio: »Mi smo danas ovdje na mjestu molitve Gospi od Utočišta, mjestu osobnog susreta s Bogom, no istovremeno i mjestu koje simbolizira početak zločina i progona mnoštva nevinih ljudi, naše braće i sestara, koji su gonjeni mržnjom dojučerašnjih susjeda s vrećicom u ruci morali napustiti vlastiti prag, dom, mjesto. Došli smo ovdje kako bismo s dubokim poštovanjem u duhu i srcu prignuli svoja koljena, ali i sklopili ruke za sve poginule, ranjene i nastradale. U duhu molimo pred svim križevima, posebice pred jamama koje skrivaju ubijene i nestale.«

»Molitva Gospi, sloboda ljudima, istina svijetu i posao mladima«, moto je što me držao da s dragim ljudima izdržim plivajući do aljmaškoga Svetišta, kazao je dr. Lang, vidno iscrpljen plivanjem u regati s pratnjom deset čamaca potpore uz vodstvo Filipa Kuštre te osiguravanje riječne policijske patrole. »Plivočašće«, kako je humanitarno-duhovni maraton nazvao bivši ratni reporter Mario Filipi, organizirala je i pratila Koordinacija udruga branitelja i stradalnika Osječko-baranjske županije, na čelu s Damirom Buljevićem, te u suorganizaciji s udrugom Auxilium, a pod pokroviteljstvom Grada Osijeka i Osječko-baranjske županije. Nevenka Špoljarić

Dan sjećanja na progonstvo i povratak Aljmaška

župa Pohođenja Blažene Djevice Marije obilježila je komemoracijom i svečanom misom 1. kolovoza »Dan sjećanja na progonstvo i povratak« te 21. godišnjicu pogibije 39 hrvatskih redarstvenika, pripadnika ZNG-a (3. gardijske brigade) i Civilne zaštite. Uz spomen-obilježje u novoj luci na Dunavu, podno Svetišta Gospe od Utočišta, misu je predvodio vojni biskup mons. Juraj Jezerinac, a suslavili su aljmaški župnik i upravitelj Svetišta preč. Ante Markić, svećenici Petar Ćorluka, Josip Kolesarić, Matej Glavica, Jure Krešo i Zoran Vukoja. »Današnje evanđelje govori o blagu sakrivenom na njivi i o trgovcu koji traga za biserjem... Vi ste nosili sa sobom ono što je bilo najvažnije, nikakvo zemaljsko blago«, kazao je mons. Jezerinac u propovijedi, podsjetivši kako je agresor uništio crkvu misleći da će tako uništiti ljude, ali »Crkva nije

9/2012.

ljudska, nego božanska ustanova«. Na misi su pjevanjem sudjelovale članice KUD-a Aljmaš i župni zbor. Nakon mise Markić je, uz zahvalu i čestitke, najavio uručenje nagradne plakete Nadi Prkačin, novinarki HRT-ovog Dokumentarnog programu i bivšoj ratnoj izvjestiteljici Radio Osijeka. Prvu »Godišnju nagradu Aljmaša 2011.« novinarki je uručio predsjednik Mjesnog odbora Aljmaš Ivica Stanković, pojasnivši kako je smisao nagrade potaknuti kreativnost i činjenjem dobra promicati Aljmaš, te je nagrada zasluženo dodijeljena za izniman intelektualni doprinos prosperitetu Aljmaša autorici dokumentarnoga filma »Šlep za rasute terete«, snimljenog u HRT-ovoj produkciji koji prikazuje stradalničku dramu Aljmašana i njihov pobjedonosni povratak kućama. Nevenka Špoljarić

739


Mise za Domovinu Vinkovci Na Dan pobjede i domovinske zahvalnosti te Dan hrvatskih branitelja, u nedjelju 5. kolovoza, euharistijsko slavlje u središnjoj vinkovačkoj crkvi Sv. Euzebija i Poliona za hrvatsku domovinu, hrvatski narod, poginule hrvatske vojnike i redarstvenike te za one čiji se grobovi još uvijek traže, predvodio je domaći župnik mons. Tadija Pranjić. Koncelebrirao je župnik župe Sv. Ilije proroka u Glamoču don Marko Crnjak. Mons. Pranjić istaknuo je kako u povijesti svakoga naroda postoje određeni povijesni događaji koji se nikada ne smiju zaboraviti i koji označavaju njegovo postojanje i njegov život. »Danas naš hrvatski narod i domovina Hrvatska slave Dan pobjede i domovinske zahvalnosti sjećajući se 1995. godine na ovaj dan, kada su hrvatske oružane redarstvene snage krenule u oslobađanje jednog velikog dijela naše domovine Hrvatske, koji su okupirale agresorska vojska tzv. JNA i paravojne četničke formacije. Bili su to trenuci koji se nikada ne mogu zaboraviti. Toga su dana po našem gradu padale granate. Agresor se još nadao kako bi mogao zadržati ili čak još osvojiti druga područja, ali osvajači u povijesti nisu nikada imali budućnost«, istaknuo je mons. Pranjić te zaključio riječima: »Nismo pružali svoju ruku prema tuđoj zemlji, ali smo svoju branili i nećemo je nikada nikome dati.« Na misi je sudjelovao i gradonačelnik Vinkovaca dr. Mladen Karlić, a pjevanje je predvodio domaći Mješoviti zbor »Sv. Cecilija«, uz orguljsku pratnju Dubravke Vukovarac.

Osijek Brojni vjernici osječkih župa proslavili su blagdan Snježne Gospe, Dan pobjede i domovinske zahval-

740

nosti te Dan hrvatskih branitelja, 5. kolovoza, u »tihom svetištu grada Osijeka« - donjogradskoj crkvi Snježne Gospe, pribivajući misnim slavljima koja je predslavio Željko Šimić, župni vikar župe Preslavnog Imena Marijinog. Zajednički su izrečene molitve, osobito za poginule koji su život ugradili u slobodnu neovisnu državu Hrvatsku, za sve ljude koji utječu na rad i život te zahvalna molitva za dobročinstva i milosnu Gospinu blizinu. Uoči predvečernje mise vjernici su molili krunicu, slavlje je pjevanjem uveličao župni zbor kojemu se pridružio pobožni puk pa su na kraju mise i izvan crkve, Trgom bana Josipa Jelačića, odzvanjale pjesme »Bože, čuvaj Hrvatsku« i »Zdravo, Djevo«.

Slavonski Brod Velikogospojinski dani u Brodskom Vinogorju u Slavonskom Brodu tradicionalno su i ove godine započeli 5. kolovoza na Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, večernjim misnim slavljem za Domovinu. Predvodeći misno slavlje u nazočnosti vjernika i predstavnika Grada i udruga proizišlih iz Domovinskoga rata, domaći župnik Pavao Madžarević posvijestio je kako slobodu koju danas imamo dugujemo Gospinom zagovoru i braniteljima koji su dali ono najvrednije - svoje živote. Pročitao je i pjesmu zahvale Gospi Snježnoj koju je napisala sugrađanka Nedjeljka Novinc-Andrić. Poslije mise, u procesiji od crkve do oltara, postavljenog u parku ispred crkve, donijeli su svijeće koje su tijekom dana devetnice gorjele i okupljale vjernike grada Broda, s jedne i s druge strane rijeke Save, na zavjetnu molitvu koju su župljani započeli još 1994. godine, kada je osnovana župa Uznesenja BDM. S. Kraljević / N. Špoljarić / Lj. Bobalić / B. Lukačević 9/2012.


Pečuški biskup Udvardy na proslavi Sv. Stjepana U

nedjelju, 19. kolovoza, euharistijskim slavljem u župnoj crkvi Sv. Valentina u Batini obilježen je blagdan Sv. Stjepana, ugarskog kralja. Bilo je to središnje slavlje za sve vjernike Mađare u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji. Misu je predvodio mons. György Udvardy, pečuški biskup, a u koncelebraciji je bio mons. Đuro Hranić, pomoćni biskup đakovačkoosječki, vlč. Gergely Beer, domaći župnik, preč. Ivan Petričević, dekan Baranjskog dekanata te svećenici iz okolnih mjesta. Osim mnogobrojnih domaćih i pridošlih vjernika, misi su nazočili i predstavnici političkog života, među njima mr. Deneš Šoja, načelnik Općine Kneževi Vinogradi i saborski zastupnik za mađarsku nacionalnu manjinu te Stipan Šašlin, načelnik Općine Draž. Na početku euharistije riječi pozdrava i dobrodošlice uputio je domaći župnik Beer. U ime nadbiskupa đakovačko-osječkog, mons. Marina Srakića, i u svoje osobno ime, pozdrave je uputio i pomoćni biskup Hranić. Govoreći o liku svetog Stjepana, istaknuo je: »Sv. Stjepan je čovjek kojega časti čitav mađarski narod, bez obzira živi li u Republici Mađarskoj ili izvan njezinih današnjih granica. Časte ga kako katolici, tako i Reformirana crkva, i bez obzira na političku orijentaciju. Svi ga poštuju i časte kao oca nacije i domovine, kao stup mađarskog identiteta i kulture.« Pozdravljajući pečuškog biskupa, mons.

Hranić je rekao kako »naše dvije biskupije imaju izvrsne dobrosusjedske veze i razvijaju crkvenu i pastoralnu suradnju«. Pečuški biskup zahvalio je na pozivu da predsjeda euharistijom te istaknuo kako je s radošću prihvatio poziv i došao s vjernicima Đakovačko-osječke nadbiskupije proslaviti svetkovinu te njih, a s njima i samoga sebe, učvrstiti u svom, našem, nacionalnom i vjerskom identitetu. Misno slavlje završilo je drevnim mađarskom običajem da se na blagdan Svetog Stjepana (Szent István), ugarskog kralja, kao zahvala Bogu na ovogodišnjoj žetvi blagoslovi kruh pečen od ovogodišnjeg brašna. Robert Almaši

Molitva za razboritost hrvatskih zastupnika Slijedeći poruku i poziv Stalnog

vijeća Hrvatske biskupske konferencije, a na inicijativu slavonskobrodskog dekana i domaćeg župnika Ivana Lenića, vjernici Slavonskog Broda molili su od srijede 11. srpnja do petka 13. srpnja tijekom misnih slavlja i klanjanja pred Presvetim u župnoj crkvi Gospe Brze Pomoći za razboritost hrvatskih zastupnika u donošenju zakona, a napose Zakona o medicinski potpomognutoj oplodnji. U propovijedi prvoga dana dekan Lenić se, između ostaloga, zapitao kome se mi danas priklanjamo, odričemo li se vjekovnih vrijednosti na kojima je počivalo naše osobno, obiteljsko i narodno postojanje u današnjim vremenima? »Smijemo li ostati ravnodušni na nastojanja da se u Hrvatskoj donose takvi zakoni, kao što je predloženi Zakon o medicinski potpomognu-

9/2012.

toj oplodnji, koji se protivi ljudskom životu i vodi urušavanju temeljnih vrijednosti poput braka i obitelji?« zapitao je dekan Lenić te poručio da molimo za razboritost i etičnost hrvatskih zastupnika, posebno onih koji se izjašnjavaju katolicima, da ne opterećuju svoju savjest donošenjem zakona koji je uperen protiv života i dostojanstva braka i obitelji, jer prihvaćanjem takvih zakona otvaramo put ne samo daljnjoj nesigurnosti nego propadanju svoga naroda«. Postilo se i molilo krunicu, litanije i druge molitve Gospi, za zagovor našoj domovini, a neki od vjernika rekli su kako uz molitvu trebamo i na druge načine reagirati i ne miriti se s izglasanim zakonom koji je, kako su naglasili, protuljudski, protumoralni i protuustavni. Brankica Lukačevića

741


Godišnjica marijanskog svetišta u Moroviću S

večanim misnim slavljem u crkvi Marijina uznesenja na nebo, koja potječe iz 12. stoljeća, u Moroviću je 2. rujna obilježena prva godišnjica marijanskog svetišta Marije Pomoćnice kršćana i duša u čistilištu. Misno slavlje je predvodio generalni vikar Srijemske biskupije, preč. Eduard Španović, a u koncelebraciji je bio župnik župe Presvetog Srca Isusova u Šidu i upravitelj župa u Gibarcu, Kukujevcima i Moroviću, vlč. Nikica Bošnjaković te ostali svećenici iz Srijemske biskupije i Đakovačko-osječke nadbiskupije. Liturgijsko pjevanje animirao je župni zbor župe Rođenja sv. Ivana Krstitelja u Vrpolju. U svojoj propovijedi preč. Španović govorio je o »malom stadu« u Srijemu. »Ako gledamo povijest - korijeni su duboki, ako gledamo važnost - također smo veliki, jedino matematika govori da smo desetkovani. Morović je nekada bio velika župa, a danas je tu tek 50-ak obitelji, no u pola kuća je samo po jedna osoba. Slična situacija je i u Gibarcu, Vašici, Sotu, Batrovcima i, naravno, Kukujevcima, koji su valjda najgore stradali. Rijetko se prebrojavamo, ali uvijek smo zahvalni Bogu i za ovaj ostatak, ´sveti ostatak´. Drugi dio naših srijemskih vjernika danas je s druge strane državne granice, ali ujedinjeni smo istom vjerom, nadom i ljubavlju«, rekao je preč. Španović. Uz domaće vjernike, proslavi godišnjice Svetišta prisustvovali su vjernici iz Županje, Vrpolja, Ko-

mletinaca, Nijemaca, Morovićani iz Vinkovaca, Osijeka i Zagreba te župljani Novaka Bizovačkih. Župnik Bošnjaković istaknuo je da je više od dvije tisuće vjernika i hodočasnika pohodilo Morović tijekom ove godine. Po dolasku u Svetište svaki hodočasnik ima priliku bez plaćanja misne intencije upisati ime jednog pokojnika za kojega će se moliti tijekom mise, a samo ovog puta na popisu je bilo 196 imena. Vjernici iz Županje, prisutni na misi zajedno sa svojim župnikom Ivanom Varošćićem, izrazili su želju svojim milodarima obnoviti pokrajnji oltar morovićkoga svetišta, duborez tirolskog majstora iz 18. stoljeća, koji prikazuje Mariju Pomoćnicu duša u čistilištu, uz koji se moli za pokojnike. Slavko Žebić

Duhovna obnova u Petrovaradinu U

Srijemskoj biskupiji, po preporuci Papinskog vijeća za promicanje nove evangelizacije, u svetištu Gospe Snježne, 1. i 2. rujna po peti puta okupili su se vjernici kako bi sudjelovali u duhovnoj obnovi na temu »Molitvom do vjere u Godini vjere«. Duhovnu obnovu vodili su vlč. Nikica Mihaljević i vlč. Marin Knežević. Program duhovne obnove prvog dana sastojao se od pobožnosti Gospi Tekijskoj, mise, euharistijskog klanjanja i duhovnoanimacijskog programa. Vlč. Mihaljević, župnik iz Donjih Andrijevaca, u svom je izlaganju prikazao važnost i potrebu molitve u svakodnevnom životu, navodeći primjere iz života svetaca te pojašnjavajući kako ih primjenjivati u svakodnevnom životu. Drugoga dana program je vodio vlč. Knežević, duhovnik Pokreta Božanskog milosrđa. Pomoću Dnevnika sv. Faustine, vlč. Knežević vjernike je upoznao s najvažnijim Božjim osobinama: svetost, pravednost, ljubav i milosrđe. Eu-

742

haristijska slavlja i duhovnu obnovu glazbom su animirali mladi Petrovaradinskog dekanata. Vlč. Stjepan Barišić, rektor svetišta na Tekijama i organizator ovih duhovnih obnova, zahvalio je predavačima i najavio nove duhovne obnove u listopadu. Tomislav Mađarević

9/2012.


Blagoslovljena kapela Sv. Ane u Ladimirevcima N

adbiskup đakovačko-osječki, mons. dr. Marin Srakić, 16. rujna je za vrijeme večernjeg koncelebriranog euharistijskog slavlja blagoslovio oltar i kapelu Sv. Ane na mjesnom groblju u Ladimirevcima. Na početku obreda blagoslova župnik župe Uzvišenja sv. Križa u Ladimirevcima, vlč. Franjo Bodonji, istaknuo je kako kip sv. Ane s Blaženom Djevicom Marijom u krilu, postavljen ponad oltara, u novoj kapeli dobiva svoje četvrto boravište. Najprije je bio postavljen u skromnoj kapeli u oranicama između Ladimirevaca i Ivanovaca. Nakon što je kapelu 1945. godine komunistička vlast htjela srušiti, otac mons. Srakića sklonio je kip u svoju obiteljsku kuću u Ivanovcima. Po otvorenju novoga groblja u Ladimirevcima, kip je 1972. godine smješten u malenu kapelu koja zbog skromnih dimenzija nije služila za bogoslužje. Novije pastoralne potrebe potakle su župljane da prije tri godine, nakon izgradnje župnoga doma i cjelovite obnove župne crkve, iniciraju gradnju nove kapele u kojoj će se vršiti bogoslužje, osobito nakon ukopnih obreda. Nova kapela, istaknuo je župnik Bodonji, još je jedan ponos mjesta i znak vjerničke prisutnosti u Ladimirevcima. Nadbiskup Srakić se u svojoj homiliji prisjetio kako je njegova obiteljska kuća punih 27. godina pružala utočište kipu sv. Ane i bila mjesto molitve brojnih hodočasnika. Zahvalio je vjernicima Ladimirevaca što su vlastitim angažmanom i sredstvima izgradili novu kapelu koja može primiti do 200 vjernika. U

homiliji je, zagledan u lik dvije svete žene, sv. Ane i Blažene Djevice Marije, nadbiskup progovorio o dostojanstvu žene i majke. Rekao je kako se u današnjem društvu, pa i u Crkvi, premalo vrednuje uloga žene. Povijest, naprotiv, svjedoči kako je žena uvijek bila prenositeljica vjere, odgajateljica i čuvarica obiteljskog ognjišta, stoga je žalosno kada se za ženu domaćicu kaže da je bez zanimanja. Naprotiv, rekao je nadbiskup, žena, majka i odgojiteljica ima najplemenitije zanimanje prenošenja vjere i odgoja djece. Častiti sv. Anu, znači ispitati savjest u odnosu na vrednovanje žene i majke, u obiteljskom, društvenom i crkvenom životu, zaključio je mons. Srakić. Kapela sv. Ane u Ladimirevcima u potpunosti je izgrađena doprinosom župljana te sudjelovanjem Grada Valpova i Osječko-baranjske županije. Matej Glavica

Obnova oltara župne crkve u Štitaru U župnu crkvu Sv. Mateja, apo-

stola i evanđelista, nedavno je s restauracije vraćen oltar, kompletiran s pripadajućim kipovima. Središnju nišu oltara resi kip Presvetog Srca Isusova, lijevu nišu kip Prečistog Srca Blažene Djevice Marije, a desnu nišu kip sv. Marije Magdalene. Župna crkva Sv. Mateja, apostola i evanđelista, izgrađena je u Štitaru 1818. god. Na prijelazu 19. na 20. st. opremljena je historicističkim namještajem takozvanoga 'tirolskoga stila'. Većina crkvenog mobilijara izrađena je u Tirolu, u radionici Ferdinarda Stuflessera, a jedan manji dio u Vinkovcima, u radionici

9/2012.

Pelegrini, i u Zagrebu u radionici Kovačić. Izgradnjom nove crkve stara crkva je zanemarena i mnogi artefakti oštećeni od zuba vremena i nestručnog rukovanja. Sredinom 2011. god. retabl oltara Presvetog Srca Isusova otpremljen je u Zagreb radi restauracije. Restauraciju oltara izveli su Miro i Edita Usenik, akademski slikari i restauratori. Kip Presvetog Srca Isusova restauriran je 2011. god. u radionici Stuflesser u Ortisei (Italija). Postavljanje obnovljenog oltara (privremeno) u novoj crkvi izazvalo je oduševljenje starijih i divljenje mlađih vjernika. Mirko Rendulić, župnik

743


Krštenje 13. djeteta obitelji Šarac U

župi Svete Obitelji u Slavonskom Brodu 15. srpnja tijekom euharistijskog slavlja u prepunoj župnoj crkvi đakovačko-osječki nadbiskup Marin Srakić krstio je dvoje djece: maloga Davida, trinaesto dijete Marka i Dubravke Šarac i Petra, prvo dijete Filipa i Marte Kecerin. »Ako Bog ima tako veliko povjerenje u nas, i mi bismo trebali imati povjerenje u njega«, istaknuo je na početku propovijedi nadbiskup Srakić, dodavši kako Isus Crkvu - otajstvo svoga spasenja - nije povjerio nekim pojedincima, koji si danas uzimaju puno toga za pravo, već je osnovao kao zajednicu kršćana. Naglasivši kako obitelj danas dolazi u teška iskušenja, unutar i izvan sebe, nadbiskup Srakić upozorio je na zabrinjavajuću činjenicu kako se u Hrvatskoj svaki peti brak raspada te upozorio da je Bog stvorio muža i ženu, postavio ih da žive u braku i njima povjerio život, a ne znanstvenicima koji si uzimaju za pravo postupati prema životu na način kako to ne bi smjeli. Poradi onih koji Crkvu proglašavaju konzervativnom, jer kao »ne daje čovjeku dovoljno slobode«, pojasnio je da sloboda nije isto što i slobodarstvo koje čovjeka vodi u nevolje. U znak zahvale nadbiskup je obitelji Šarac darovao spomen-medalju pape Benedikta XVI., izrađenu prigodom prvog susreta Hrvatskih katoličkih obi-

telji prošle godine u Zagrebu. Čestitke s prigodnim darovima obiteljima krštenika uputili su, uz domaćeg župnika Davida Sluganovića, župna suradnica Terezija Đuršić i župljanin Mirko Duspara, slavonskobrodski gradonačelnik. Obitelj Šarac u toj je župi, koja je prepoznatljiva po visokom natalitetu, najbrojnija obitelj. Iako ne rade u svojoj struci, vrijedno je spomenuti da su otac Marko i majka Dubravka diplomirani inženjeri strojarstva, no imaju svoj obrt i bave se prikupljanjem staroga papira, čemu svi članovi obitelji pridonose na svoj način. Brankica Lukačević

Koncert klape Certissa U

novoobnovljenoj crkvi Rođenja sv. Ivana Krstitelja u Ivanovcima Đakovačkim, filijali kuševačke župe Kraljice Sv. Krunice, 19. kolovoza održan je večernji koncert ženske klape Certissa iz Đakova. Devet članica vokalnog sastava, uz vodstvo Ivana Rakonce, izvelo je desetak skladbi slavonskog i dalmatinskog napjeva. Na kraju koncerta vlč. Ivica Martić, župnik istoimene župe, zaključio je riječima: Omogućili ste nam da odmorimo dušu. Uz skladbe doticali smo lice ljepote, a znamo - kad se dotakne ljepota, zapravo se dotiče Bog – izvor ljepote. Slušatelji su izvođače nagradili velikim pljeskom te su svi zajedno večer nastavili druženjem u pastoralnom centru župe Kuševac. Anita Lučić

744

9/2012.


Đakovčani hodočastili u Ludbreg M

nogobrojni vjernici iz Đakova i Đakovštine hodočastili su 2. rujna u proštenište Predragocjene Krvi Kristove u Ludbregu. Hodočasnike je pratio novi župni vikar đakovačke župe Svih svetih, vlč. Josip Levaković. Po dolasku u Ludbreg vjernici su pošli u župnu crkvu Presvetog Trojstva iz 14. stoljeća, gdje ih je pozdravio vlč. Matej Glavica, ekonom Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu. Nakon ispovijedi na trijemu ili cinktoru ispred crkve, Đakovčani su krenuli u svečanu hodočasničku procesiju od župne crkve do zavjetne kapele, koja je nastala kao ispunjenje obećanja danog Bogu, čime je ispunjen davni zavjet Hrvatskog sabora iz 1739. godine, da će, ako Bog odvrati kugu od hrvatskog naroda, u zahvalu biti podignuta kapelica u čast Presvete Krvi Isusove u Ludbregu. To je učinjeno 4. rujna 1994., kada je kardinal Franjo Kuharić pred oko 100 tisuća okupljenih vjernika blagoslovio novoizgrađenu kapelu. Svečanu nedjeljnu procesiju i hodočasničku misu predvodio je mons. Mile Bogović, biskup gospićkosenjski, uz suslavlje varaždinskog biskupa mons. Josipa Mrzljaka i mons. Vjekoslava Huzjaka, biskupa bjelovarsko-križevačkog. Biskup Bogović podsjetio je sve prisutne da se hodočašće u Ludbreg održava u spomen na događaj iz 1411. godine, kada se za

vrijeme bogoslužja, svećeniku koji je sumnjao u pretvorbu vina u Krv Kristovu, u kaležu nakon lomljenja hostije pojavila prava krv. Ta tekućina iz kaleža sačuvana je u ludbreškoj župi, a papa Leon X. 1513. izdao je bulu kojom je čudo proglasio autentičnim. Crkva je uvijek bila vjerni pratitelj naroda, a čovjekovo spasenje je u služenju drugima i to je apsolutna vrijednost i princip života, istaknuo je u svojoj homiliji mons. Bogović. Svečanoj misi u ludbreškom svetištu Predragocjene Krvi Kristove prisustvovalo je više desetaka tisuća hodočasnika iz Hrvatske i susjednih zemalja. Teodor Horvat

Hodočašće u čast Marije Pomoćnice kršćana H

odočašće u čast zaštitnice župe Sotin, Marije Pomoćnice kršćana, održano je u nedjelju, 19. kolovoza. Misno slavlje na Vodici pored Dunava predvodio je vlč. Zlatko Rajčevac, a vjernici su hodočastili pješice iz Sotina te čamcima iz Opatovca. Vlč. Rajčevac hodočasnike je podsjetio da su se okupili pred svojom zaštitnicom, Marijom, kojoj

9/2012.

je svatko donio svoje želje i poteškoće. Kada čovjek traži od nekoga ruku pomoćnicu, tada vjeruje da dotični to može učiniti; no imamo li vjeru da Isus, koga je Marija rodila, može pomoći u našim poteškoćama, upitao je propovjednik. Sotin je prigradsko naselje Vukovara, koje je dosta stradalo tijekom Domovinskoga rata. Od 60 stradalih, za 30 se još uvijek traga. Ivica Ljubić

745


Akcija MIVA za kupnju misijskih vozila Đ

akovačka župa Svih svetih i ove se godine uključila u akciju MIVA (Misijska vozila), koju treću godinu zaredom organiziraju Papinska misijska djela. Tako su u nedjelju, 22. srpnja, kada se slavi sveti Kristofor (zaštitnik putnika), nakon svetih misa u đakovačkoj prvostolnici i samostanskoj crkvi Presvetog Srca Isusova blagoslovljeni parkirani automobili. Vjernici su se rado odazvali pozivu da svojim novčanim prilogom, koliko tko može, podrže ovu akciju. »Ova nedjelja okuplja nas u zajedničkoj molitvi upućenoj našem nebeskom Ocu, koji nas po zagovoru sv. Kristofora čuva u svim vožnjama i na svim našim životnim putovima. Tijekom blagoslova vozila župljani su dobili naljepnice za automobile s likom sv. Kristofora, a dobrovoljni prilog koji daju u zahvalu za sretno prijeđene kilometre ide za akciju Misijska vozila«, kaže župnik preč. Tomislav Ćorluka, ističući kako su misionarima u zemljama Trećeg svijeta potrebna prijevozna sredstva kako bi mogli obavljati misijsko poslanje i time spašavati živote – vratiti zdravlje, lakše doći do svojih vjernika, prevesti hranu, građevni materijal, učitelje, katehete i liječnike. Zato se našim misionarima, među kojima ima i onih iz Hrvatske, pokušava pomoći pri nabavci vozila. Rezultat prošlogodišnje akcije na području Hrvatske kupnja je pet prijeko potrebnih vozila.

Organizacija MIVA nastala je 22. ožujka 1927. u Kölnu, a idejni pokretač bio je Paul Schulte, poznat kao »leteći pater«. Njegov je najbolji prijatelj, p. Otto Fuhrmann, umro od malarije, misionareći u Namibiji. Do bolnice su ga vozili cijeli tjedan te još pet dana nosili na ramenima, ali stigao je prekasno i sljedeći dan umro. To je ražalostilo njegovog prijatelja te je počeo tražiti darovatelje za kupnju misijskih vozila po Europi. Inicijativa je naišla na odaziv te se nije gasila ni tijekom 2. svjetskog rata. Osim u Đakovu, akcija je provedena i u drugim župama Đakovačkoosječke nadbiskupije. Anica Banović

Humanitarna izložba »Kreativne radionice« S

lavonskobrodski dekan Ivan Lenić otvorio je 30. kolovoza u župi Duha Svetoga u Malom Parizu u Slavonskom Brodu izložbu čiji postav čini četrdesetak likovnih radova 'Kreativne radionice' Slavonski Brod, nastalih radom 30-ak umjetnika na likovnoj koloniji održanoj 26. svibnja u Centru za duhovne obnove Marijin dom. Dekan Lenić naglasio je kako je Crkva uvijek bila nositeljica i promicateljica kulture i umjetnosti, suradnica u svim plemenitim ljudskim potrebama te zahvalio suradnicima što su i na taj način dali svoj doprinos kršćanskom svetkovanju. Pojašnjavajući što ga je potaklo da uz pomoć svoje župljanke Ruže Knežević, organizatorice kolonije, inicira likovnu koloniju i izložbu, domaći župnik mons. Stjepan Belobrajdić rekao je kako ljude treba odgajati za ono što je lijepo, što je naše: »Ljudi se dive 'ljepotama' koje nam se nude u raznim sapunicama, a kada budu vidjeli ovu ljepotu, možda u sebi prepoznaju ono lijepo i pokažu to drugima.«

746

Nakon što je izložba zatvorena, radovi su se mogli kupiti po povoljnim cijenama, a prikupljena su sredstva poslana u misije u Nigeriju, gdje djeluju Karmelićanke Božanskog Srca Isusova, čije redovnice djeluju u toj župi. Brankica Lukačević

9/2012.


Aktivnosti benda »Mir« iz Županje Članovi crkvenog benda »Mir« iz Županje susreli su

se 24. kolovoza s animatorima Salezijanske mladeži iz Zagreba te prošli teoretski i praktični dio o pozivu mladog animatora na župi. Salezijanski animatori Ivana, Ozana i Lovro nastojali su im pokazati načine i sredstva kako svoje iskustvo zabavnog i kvalitetnog provođenja slobodnog vremena u crkvi približiti i najmlađima. Pored pripremljenog sadržaja dječjeg oratorija (upoznavanje s likom Ivana Krstitelja, molitve, banseva, igara), ispričali su im i svoja iskustva djelovanja u sportskim, molitvenim, ministrantskim i glazbenim skupinama unutar župa te dali smjernice za moguće buduće aktivnosti i sadržaje. »Mirovci« su također 26. kolovoza, poslije večernje mise, tradicionalno održali koncert uoči svetkovine župnog goda. Program su započeli videoprojekcijom spota »Mi smo katolici«, slijedile su pjesme Vladaj u meni i Divan si, a uvodni dio zaokružila je izvedba pjesme Do posljednjeg daha, koju su »Mirovci« napravili u svom prepoznatljivom aranžmanu, a Juraj svojim pjevanjem zaslužio veliki pljesak svih okupljenih. U glazbenom predahu predstavljena je web-stranica župe (www.zupa-zupanja1.net). Projekt je predstavio njegov inicijator i realizator, gospodin Zoran Zadro. Program se nastavio puštanjem prvog videospota benda »Mir« za pjesmu s ovogodišnjeg Uskrsfesta - Tvoje ime je ljubav, nastalog zahvaljujući zauzetosti župljanina i prijatelja benda Drena Vui-

N

ća. Tijekom središnjeg dijela programa pjevane su laganije pjesme na engleskom jeziku, dok je publika prijevod istih mogla gledati u prezentaciji koja je pratila izvedbu. Mirnija atmosfera produbljena je meditacijom uz glazbu koja je bila priprema za predstavu koja je slijedila. Bez ijedne izgovorene riječi, uz snažnu glazbenu pozadinu i uvjerljivu glumu, mladi su pokazali dramu odnosa čovjeka i Boga, razornu moć grijeha, ali i bezuvjetnu ljubav Neba koja ne odustaje od čovjeka, već mu se svakim trenutkom postojanja iznova daje. U završnom dijelu koncerta »Mirovcima« su se na pozornici pridružila djeca, njih 15-ak, koji su svakodnevno dolazili na probe i svojim plesom podigli atmosferu koncerta. Ivana Perišić-Juzbašić

St. Martin-Chorknaben u Slavonskom Brodu

esvakidašnji koncert povodom pet izlivenih i nedavno pristiglih crkvenih zvona u župu Sv. Obitelji u Slavonskom Brodu održan je u toj župnoj crkvi u četvrtak, 2. kolovoza. Prigodnim djelima poznatih svjetskih glazbenika - Johanna Sebastiana Bacha, Antona Bruckera i Samuela Barbera - nastupio je zbor mladih St. Martin-Chorknaben iz njemačkog grda Biberacha. Svojim nadarenim i izvježbanim glasovima pedesetak mladih (od kojih najstariji imaju 22 godine, a najviše je dječaka između osam i deset godina), predvođeni dirigentom Johannesom Striegelom te Lukasom Flohrom i Georom Nehmizom na orguljama, tijekom jednosatnog programa doista je oduševilo slušatelje koji su ih nagradili velikim pljeskom. Domaći župnik David Sluganović, koji je tijekom tri dana ugostio mlade iz Njemačke (pola ih je bilo smješteno u župnom centru, a pola po obiteljima u župi), zahvalio je na kraju dragim gostima na doista vrhunskom pjevanju te ih upoznao s važnošću

9/2012.

crkvenih zvona, koja su bila i povod održavanja koncerta. Nedavno prispjelih pet crkvenih zvona, čija je ukupna težina dvije tone i 59 kilograma, posvećenih: Sv. Obitelji (najveće), potom sv. Ani, sv. Marku, sv. Josipu i sv. Luciji, u jesen će biti smješteno u novi crkveni zvonik. Brankica Lukačević

747


Liturgijska slavlja, molitveni susreti  VINKOVCI – Hodočašće mladih vinkovačke župe –

Prvo zavjetno-zahvalno hodočašće učenika, studenata i radničke mladeži vinkovačke župe Bl. Alojzija Stepinca Gospi Ilačkoj održano je 14. srpnja, a voditelj je bio bogoslov Ivan Begović. Hodočašće je započelo svečanim blagoslovom koji je na mlade zazvao župnik Krešmir Aračić ispred filijalne crkve Sv. Josipa. Mladi su krenuli te uz molitvu, druženje i pjesmu stigli do Ilače i Gospi zahvalili za sva dobra koja su primili od Boga po

njezinom zagovoru. Šestosatno je hodočašćenje, po dolasku u svetište Gospe Ilačke, okrunjeno euharistijom koju je predvodio mladomisnik Josip Kešinović, a prikazana je za sve molitvene nakane što ih je mladež ponijela sa sobom na ovaj put. Anamarija Josić  VINKOVCI – Dan grada Vinkovaca – Povodom

blagdana Sv. Ilije proroka, zaštitnika Grada Vinkovaca, te Dana grada Vinkovaca (20. srpnja), u središnjoj vinkovačkoj crkvi Sv. Euzebija i Poliona 15. srpnja domaći je župnik mons. Tadija Pranjić predvodio misu za Grad Vinkovce, za sve žitelje, osobe koje vode grad, kao i za sve poginule u njegovoj obrani. Vodstvu grada mons. Pranjić poručio je »da ga vode u duhu pravde i da iz dana u dan svi napredujemo u smislu dobra«. Misnom slavlju nazočili su gradonačelnik Vinkovaca i zamjenik gradonačelnika dr. Mladen Karlić i Tomislav Šarić, a pjevao je Mješoviti zbor »Sv. Cecilija«, uz dirigentsku palicu Branke Domaćinović i orguljsku pratnju Dubravke Vukovarac. Snježana Kraljević

varskog dekanata. Tom je prigodom dekan, preč. Pavao Kolarević, blagoslovio novi kip Gospe Ilačke i obnovljeno 'Gospino zvono', koje je pronađeno i otkopano 2009. godine. Kako se bliži 150. obljetnica (2015. godine) štovanja Majke Božje u Ilači, započela je i obnova samoga svetišta. Jasmin Budinski  SLAVONSKI BROD – Proslava Sv. Ane na Tvrđa-

vi – Blagdan Sv. Ane tradicionalno je i ove godine proslavljen 26. srpnja ispred crkvice Svete Ane na Tvrđavi u Slavonskom Brodu. Mnogobrojni su vjernici program započeli molitvom krunice, a potom sudjelovali na misnom slavlju koje je uz župnog vikara Jakoba Šunjaru i Borislava Romića predvodio mons. Stjepan Belobrajdić, župnik župe Duha Svetoga. »O životu bračnog para Joakima i Ane nemamo pisanih tragova, ali legende koje su se isplele oko te istine govore mnogo«, rekao je na početku propovijedi mons. Belobrajdić. Posvijestivši kako su današnje obitelji ugrožene i razorene, upozorio je da djeci po naravi pripada da imaju roditelje i njihovu ljubav. Na kraju mise vjernici su sa svijećama, uz pjesmu, u procesiji ophodili oko crkvice. Brankica Lukačević

 PETROVARADIN – Proslava Malih Tekija – U sve-

tištu Gospe Snježne na Tekijama u Petrovaradinu na blagdan Svetog Jakova apostola i spomendan svetih Joakima i Ane proslavljene su Male Tekije. Tradicionalno se svake godine tih dana hodočasti u ovo biskupijsko svetište Srijemske biskupije te euharistijskim slavljima, procesijom i prigodnim programom časti Gospa Tekijska. Uz sudjelovanje mnogobrojnih vjernika hodočasnika iz župa Petrovaradinskog dekanata i drugih župa Srijemske biskupije, proslava je započela u srijedu, 25. srpnja, večernjom misom koju je predvodio vlč. Željko Štimac, u zajedništvu sa svećenicima Srijemske

 ILAČA – Blagoslov Gospinog kipa i 'Gospinog zvo-

na' – Dana 25. srpnja župna zajednica Sv. Jakova apostola proslavila je svoga nebeskog zaštitnika. Svečano misno slavlje u 11 sati predvodio je vlč. Tomislav Lasić, svećenik na poslijediplomskom studiju u Rimu, uz koncelebraciju domaćeg župnika, vlč. Ivana Đakovca, te svećenika Vuko-

748

9/2012.


biskupije i svećenicima iz Novoga Sada. Slavlje je završilo tradicionalnom procesijom sa svijećama i slikom Majke Božje Tekijske kroz prostor križnoga puta uz Svetište. Nakon procesije u crkvi je upriličeno klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom. Na sam dan proslave, 26. srpnja, u crkvi Gospe Snježne slavljena je svečana sveta misa koju je također predvodio mladomisnik Željko Štimac, u koncelebraciji sa svećenicima Srijemske i Subotičke biskupije. Tomislav Mađarević  SLAVONSKI BROD – Hodočasnički dan – »Osmi«

u mjesecu, kao hodočasnički dan Gospi Brze Pomoći, proslavljen je 8. kolovoza u istoimenoj župi i svetištu u Slavonskom Brodu, pod geslom, »U svim našim potrebama udijeli nam, Majko, dobar savjet«. Ni ljetne vrućine nisu omele više tisuća hodočasnika koji su u svetište od ranih jutarnjih sati dolazili iz raznih krajeva Hrvatske i Bosne te sudjelovali na pet misnih slavlja, iskazavši tako svoje prošnje, molitve i zahvale Gospi. Središnje hodočasničko slavlje predvodio je glavni urednik Glasa Koncila, mons. Ivan Miklenić, koji je, među ostalim, poručio: »Molimo danas Majku Božju Brze Pomoći da nikada ne postanemo samodostatni, bahati, oholi, puni sebe, da ne trebamo nikoga, ničiju pamet, mudrost, ničiji savjet.« Pri kraju mise vjernici su u procesiji, pjevajući Gospine litanije, ophodili oko zavjetne crkve Gospe Brze Pomoći, a misa je završena svečanim blagoslovom. Brankica Lukačević

 SLAVONSKI BROD - Blagdan Sv. Lovre - Mno-

gobrojni vjernici Slavonskog Broda i ove su godine 10. kolovoza, na blagdan Sv. Lovre, zaštitnika mjesnog groblja i grobljanske kapele, sudjelovali na misi koju je predvodio Andrija Đaković, župnik župe Bezgrješnog Srca Marijina na Budainci, u zajedništvu sa slavonskobrodskim dekanom, domaćim župnikom Ivanom Lenićem te trojicom domaćih svećenika Ocrtavajući lik sv. Lovre, vlč. Đaković istaknuo je kako je sv. Lovro svojim životom i mučeničkom smrću posvjedočio svoju

ljubav prema Bogu i Kristu, kojemu je do kraja predano služio. Također, potaknuo je vjernike da na grobovima svojih pokojnih mole Vjerovanje, jer tako iskazuju Gospodinu svoju vjeru u uskrsnuće mrtvih i život vječni. Na kraju mise slijedila je zajednička molitva kod svećeničke grobnice te pojedinačni blagoslov grobova. U 19 sati uslijedila je misa za sve poginule branitelje i sugrađane u Domovinskom ratu. Brankica Lukačević  SLAVONSKI BROD – Velika Gospa u Brodskom

Vinogorju – Rijeke hodočasnika slijevale su se od ranih jutarnjih sati 15. kolovoza u Brodsko Vinogorje da proslave Veliku Gospu. Na svih pet misnih slavlja sudjelovalo je više tisuća vjernika, a najviše na središnjoj hodočasničkoj misi koju je predvodio mons. Stjepan Karalić. I ove je godine posebno radosno bilo na popodnevnoj misi s blagoslovom djece i bolesnih mališana, koju je predvodio vlč. Ivica Tušek, novi kapelan župe Gospe Brze Pomoći. Nakon molitve koju je predvodio župnik Pavao Madžarević i zajedničkog svečanog blagoslova svih obitelji grada s jedne i druge strane Save, svećenici su blagoslovili svako dijete i bolesne mališane. Župnik Madžarević predvodio je zadnju misu, na kojoj su posebno zahvalili Velikoj Gospi na svim milostima. Brankica Lukačević

 SRIJEMSKI KARLOVCI – Svetkovina Uznesenja

Marijina – Na svetkovinu Uznesenja Marijina župnik Ivan Rajković slavio je euharistiju s vjernicima okupljenim u kapeli Gospe od Mira u Srijemskim Karlovcima. Govoreći o svetkovini, župnik Rajković podsjetio je: »Ovo što danas svetkujemo izvanredna je povlastica koju Blažena Djevica Marija ima, jer nitko nije bio tako sjedinjen s Kristom, osim one koja je sa svojim Sinom dijelila spasiteljsku muku.« Prisutne vjernike propovjednik je na koncu homilije potaknuo na molitvu rekavši: »Molimo našu Gospu da nas zagovara kod svoga Sina te prihvatimo odricanja, uvjereni da smo, kao i Marija, usmjereni prema uskrsnuću.« Tomislav Mađarević

 ŠUMANOVCI – Hodočašće vatrogasaca u Šumanov-

ce – Petu godinu zaredom u svetištu Uznesenja BDM u Šumanovcima kod Gunje 1. rujna okupila su se dobrovoljna vatrogasna društva Vukovarsko-srijemske županije. »Ovogodišnje okupljanje privuklo je rekordan broj DVD-a, njih čak 31«, istaknuo je predsjednik Organizacijskog odbora Ivica Abramović u svom pozdravnom govoru, zahvalivši načelnicima općina u Cvelferiji te vlč. Mati Matasoviću, bivšem gunjanskom župniku i upravitelju Svetišta te idejnom začetniku ovoga hodočašća. Glavni pokrovitelj hodočašća bila je Vukovarsko-srijemska županija, a hodočašću je

9/2012.

749


župe sa svojim je roditeljima, djedovima, bakama i vjeroučiteljima sudjelovalo na misnom slavlju priređenom posebno za njih, a koje je predvodio domaći župnik Ivan Lenić. Nakon mise slijedila je procesija do Gospinog kipa u crkvi, gdje su svećenici blagoslovili svakog prvašića i njihove školske torbe. Brankica Lukačević  SRIJEMSKA MITROVICA – Nova vjeronaučna

nazočio dožupan Mato Golubičić. Nakon okupljanja, svečano postrojeni članovi DVD-a ušli su u Svetište te nazočili misnom slavlju koje je predvodio sadašnji župnik i upravitelj Svetišta, vlč. Josip Semialjac, a u koncelebraciji je bio vlč. Matasović. Nakon mise uslijedila je procesija do kapele Skrovite Gospe Šumanovačke gdje su se vatrogasci uz molitvu i pjesmu zahvalili i preporučili Gospi. Uslijedile su dvije pokazne vatrogasne vježbe koje su izvele postrojbe DVD-a Đurići i DVD-a Gunja, a koje su sa zanimanjem promatrali svi ostali h odočasnici. Anto Gutić

i školska godina – Misnim slavljem u Srijemskoj Mitrovici 9. rujna svečano je proslavljen početak nove školske i vjeronaučne godine. Tom prigodom upriličen je zaziv Duha Svetoga i blagoslov na školsku djecu, a misno slavlje predvodio je župnik i generalni vikar, mons. Eduard Španović, uz koncelebraciju vlč. Marija Paradžika. U svojoj homiliji vlč. Paradžik naglasio je kako su i školski i župni vjeronauk jednako važni te kako jedan bez drugoga nisu potpuni, jer je župni vjeronauk konkretizacija školskoga. Nakon homilije učenici su

 SLAVONSKI BROD – Blagoslov prvašića – Mi-

snim slavljem prvašići župe Duha Svetoga u Malom Parizu u Slavonskom Brodu i ove su godine svoj prvi školski sat započeli u nedjelju, 2. rujna, dan prije početka školske godine. S novim školskim torbama, u pratnji roditelja, djedova i baka, došli su u svoju župnu crkvu gdje su ih dočekale časne sestre i vjeroučiteljice. U propovijedi im se na pristupačan način obratio predvoditelj misnog slavlja, župni vikar Ivica Živić, ohrabrivši ih u novim izazovima i obvezama koje ih čekaju u novom razdoblju života tijekom školovanja. Sljedeće nedjelje, 9. rujna, u župi i svetištu Gospe Brze Pomoći u Slavonskom Brodu također je bilo posebno veselo i raspjevano. Stotinjak prvašića s područja

u prikaznoj procesiji prinijeli svoje darove Bogu: Bibliju, Katekizam, školske torbe, loptu i razredni prozivnik. Nakon zaziva Duha Svetoga, stotinjak učenika primilo je pojedinačni blagoslov. Liturgijsko slavlje animirao je mješoviti župni zbor, a nakon mise djeca su se u župnom dvorištu zadržala u druženju sa svećenicima i vjeroučiteljicama. Mario Paradžik  ŠUMANOVCI/GUNJA – Žalosna Gospa – Sveča-

nom misom u svetištu Skrovite Gospe Šumanovačke o blagdanu Gospe Žalosne, 15. rujna, koju je predvodio upravitelj Svetišta vlč. Josip Semialjac, obilježen je i Dan bolesnika, starijih osoba i svih patnika koji se stavljaju pod zaštitu i zagovor nebeske Majke. Postala je tradicija da se na ovaj dan u svetištu okupljaju bolesni i nemoćni u pratnji onih koji se za njih skrbe, zdravstvenih djelatnika i njegovatelja, a ove godine nazočilo je oko 200 vjernika. Nakon mise vlč. Semialjac blagoslovio je vozače i vozila, zahvaljujući kojima su bolesni i nemoćni stigli u Svetište. Anto Gutić

750

9/2012.


Pastoralni susreti, karitativno djelovanje  OSIJEK – Emocionalna inteligencija kod djece – U

dvorani Centra za dijete, Osijek, 6. kolovoza održano je predavanje Emocionalna inteligencija kod djece. Psihologinja Nataša Filipović približila je nazočnim roditeljima sam pojam, kao i njegovo značenje. Tim nazivom obuhvaćamo skup emocionalnih osobina važnih za uspješnost osobe, kao što su empatija, izražavanje i shvaćanje vlastitih osjećaja, samodisciplina, prilagodljivost, sposobnost rješabazilike Sv. Justine i Sv. Antuna, kao i kapucinski samostan, gdje se nalazi grob sv. Leopolda Mandića. Silvija Ježić Knežević  VINKOVCI – Nastavak suradnje Kenzingena i Vin-

vanja problema, ljubaznost, poštovanje i dr. Predavačica je napomenula da iz naraštaja u naraštaj djeca postaju intelektualno jača, no, istovremeno, njihove su emocionalne i društvene vještine u naglom opadanju. To potvrđuje i porast nasilnog ponašanja među djecom i mladima, porast psihičkih smetnji, koje se očituju kao bezvoljnost i depresija. Roditelji su se aktivno uključili u međusobnu raspravu, a predavačicu su iznenadili brojnim pitanjima vezanim uz ovu temu. Elizabeta Matuzović  DONJI MIHOLJAC – Hodočašće u Rim – U po-

podnevnim satima 20. kolovoza skupina vjernika župe Svetoga Mihaela arkanđela iz Donjega Miholjca i susjednih župa Donjomiholjačkoga dekanata pošla je na svoje zahvalno hodočašće u Rim. Prije samoga puta u crkvi su se sa župnikom Josipom Antolovićem pomolili za sretno putovanje, nakon čega je 43 hodočasnika krenulo autobusom put Rima. Prvo veliko odredište bio je Asiz, a u večernjim satima utorka stigli su u Rim, u Dom hrvatskih hodočasnika »Blaženi Ivan Merz«. Već sljedećeg dana susreli su se sa Svetim Ocem na audijenciji u Castel Gandolfu, a poslije toga pošli u posjet bazilike Sv. Pavla izvan zidina, gdje ih je dočekao don Željko Majić, vicerektor Hrvatskog zavoda svetog Jeronima. On ih je prihvatio i bio im vodič u razgledavanju značajnih bazilika i crkava Rima, kao i starog dijela grada. Pri povratku kući hodočasnici su svratili u Padovu te posjetili 9/2012.

kovaca – U sklopu partnerstva Kenzingena i Vinkovaca, članovi Katoličkog zbora crkve St. Laurentius Kenzingen, zajedno s izaslanstvom Grada Kenzingena, predvođeni gradonačelnikom Matthiasom Guderjanom, od 14. do 17. rujna boravili su u Vinkovcima. Središnji dio posjeta bilo je misno slavlje koje je u crkvi Sv. Nikole biskupa 15. rujna predvodio domaći župnik Stjepan Podboj, a suslavio mons. Tadija Pranjić, a tijekom kojega su članovi gostujućeg zbora, zajedno s članovima Mješovitog pjevačkog zbora »Sv. Cecilija« župe Sv. Euzebija i Poliona Vinkovci, u pratnji Zagrebačkog kvarteta i orguljske pratnje Susanne Alberts, otpjevali na latinskom jeziku Missu Brevis u d-molu W. A. Mozarta. Dirigirala je Dubravka Vukovarac. Riječ je o uzvratnom posjetu Nijemaca Vinkovcima, jer je na poziv predsjednice Katoličkog zbora crkve St. Laurentius Kenzingen Brigitte Walzer, vinkovački zbor gostovao na Stadtfestu u Kenzingenu 2011. godine, kada su oba zbora zajednički izvela također Mozartovu misu. Snježana Kraljević

Kulturni događaji, obljetnice, gradnje  SLAVONSKI BROD – Koncert u franjevačkoj cr-

kvi - Ugledni glazbenici iz Zagreba, Krešimir Lazar i Krešimir Has, svojim su koncertom održanim 15. srpnja u franjevačkoj crkvi Presvetog Trojstva, a u sklopu 23. brodskog glazbenog ljeta, oduševili Brođane. U gotovo sat vremena, izvedbom desetak djela poznatog talijanskog glazbenika Benedetta Marcella i hrvatskog Andrije Motovunjanina, ponovno su oživjeli povezanost Hrvatske i Italije, koje su u jednom razdoblju prošlosti tvorile jedinstven i bogato prožimajući kulturološki prostor, koji je donosio dobra objema stranama, kako je to istaknula u predgovoru programa prof. Mirta Špoljarić. Zahvalnu riječ glazbenicima u ime

751


organizatora koncerta uputio je ravnatelj KKD-a »Ivana Brlić-Mažuranić«, prof. Hrvoje Špicer i domaći gvardijan fra Sebastijan Golenić, glazbenik. Brankica Lukačević

petu godinu sastajemo se sa željom da naše pjesme lete k nebu, lete k Mariji, s vjerom da se ona neće oglušiti na vapaje svoje djece.« Na manifestaciji su nastupile pjevačke skupine KUD-ova iz Drenovaca, Semeljaca, Vranovaca-Bukovlja (župa Podvinje), Rakotovice (župa D. Miholjac), Košutarice (župa Jasenovac) te bošnjačke skupine Snaše, Baće i Nene. Složni da manifestaciju treba i ubuduće njegovati, gosti i domaćini nastavili su zajedničko druženje kod stola. Sutradan, 5. kolovoza, na Dan domovinske zahvalnosti, središnje misno slavlje u župnoj crkvi predvodio kotorski biskup mons. Ilija Janjić, rodom iz prekosavskog sela Vidovice, koji je često boravio u Bošnjacima. Posjet mons. Janjića bila je ujedno prilika župljanima Bošnjaka da svojom velikodušnošću u milostinji pomognu Kotorsku biskupiju. M. Domaćinović / N.Vincetić

 POSAVSKI PODGAJCI – RAJEVO SELO – Vi-

 ŽUPANJA – Jubilarni koncert – U župi Mučeništva

dovačke ljetne večeri mira 2012. – Don Marko Mikić, župnik Rajevog Sela i Posavskih Podgajaca, poveo je 21. srpnja na hodočašće 150 župljana ova dva sela u bosansku Posavinu, u Vidovice, selo koje ove godine obilježava 20 godina kako je palo u ruke neprijatelja. Ovo je treća godina kako udruga Freunde der Friedensorge Vidovice iz Švicarske s vlč. Josipom Kneževićem provodi projekt koji je u Vidovice donio najveće orgulje u BiH, dar salzburške župe Sv. Andrä, koje su postavljene u crkvu 2009. Na Međunarodnom orguljaškom festivalu Vidovačke ljetne večeri mira svirali su ponajbolji europski orguljaši, a Slavonci su pohrlili da ih čuju i vide. U crkvi Svetog Vida mučenika svirali su Christian Scheifele i Jonas Hercog iz Švicarske, Maxime Patel iz Francuske, Ursa Vukman, Elizabete Zalović i Mirte Kudrna iz Hrvatske. Slavonci, članovi KUD-ova »Sava« Rajevo Selo i »Josip Kozarac« Posavski Podgajci, poslije koncerta imali su nastup i svojim repertoarom oduševili mještane Vidovica i njihove goste iz Švicarske te brojne žitelje župa bosanske Posavine. Stjepan Bogutovac

 BOŠNJACI – K nebu leti, pjesmo moja – Pod geslom

K nebu leti, pjesmo moja, u Bošnjacima je 4. kolovoza održan susret pučkog pjevanja marijanskih pjesama. Nakon svete mise muška pjevačka skupina Baće iz Bošnjaka otvorila je susret, a župnik Vladimir Mikrut pozdravio je nazočne skupine i vjernike. Predstavnik KUD-a »Branimir« - Bošnjaci, Antun Lešić, u svojem je pozdravu istaknuo: »Dragi prijatelji, danas smo se okupili da svojim pjevanjem uzveličamo Mariju, Majku Božju. Da bismo potvrdili tu vezu neba i zemlje po Mariji, već

sv. Ivana Krstitelja, u Županji, održan je 15. rujna jubilarni, deseti, koncert na orguljama u organizaciji župe, Koncertne direkcije iz Zagreba i Prve hrvatske radionice orgulja Heferer. Na orguljama je svirala poznata hrvatska pijanistica, voditeljica Odsjeka orgulja na Glazbenoj akademiji u Zagrebu, Ljerka Očić, a uz nju, na trubi je svirao mladi glazbenik Ivan Đuzel. Izvedena su djela Georga Friedricha Händela, Johanna Pachelbela, Johanna Sebastijana Bacha, Charlesa Gounoda, Domenica Zipolija, Alessandra Stradella i Johna Stanleyja. Zoran Zadro

 OSIJEK – Koncert duhovnih skladbi – U povodu pro-

slave crkvenog goda osječke župe Uzvišenja sv. Križa, u župnoj je crkvi slavljenici 16. rujna održan koncert duhovnih skladbi na kojemu su uz orguljsku pratnju nastupile Marijana Matijević (sopranistica) i Silvija Ježić Knežević (alt). Nakon večernje mise, na kojoj je propovijedao gostujući pučki misionar p. Zvonko Šeremet, iz Požeških Sesveta, umjetnički je dvojac u sakralnom prostoru oduševio glazbene zaljubljenike odabranim repertoarom izvevši skladbe poznatih skladatelja. Osječanka Marijana Matijević i Silvija Ježić Knežević iz Donjeg Miholjca diplomirane su glazbenice, priređuju zajedničke koncerte niz godina, nastupaju na festivalima i profesionalno se bave glazbom, a Silvija Ježić Knežević vodi crkveni pjevački zbor »Sveta Cecilija« u Donjem Miholjcu. Koncert je ostvaren u suradnji župe s gradskom četvrti Retfala i predsjednikom Željkom Lijićem budući da je koncert ujedno dio programa proslave Dana Grada. Nevenka Špoljarić

VJESNIK na nadbiskupijskim Internet-stranicama: www.djos.hr Urednikova (pre)poruka – Stopama sadašnjice – Liturgijska građa – Homiletska građa – Sadržaj

752

9/2012.


Susret generacije Dječačkog sjemeništa iz 1948. godine Generacija sjemeništaraca koja je 1948. godine upisala

Dječačko sjemenište i Gimnaziju s pravom javnosti u Zagrebu okupila se 18. rujna u Nadbiskupskom domu u Đakovu, a toj generaciji pripada i đakovačko-osječki nadbiskup, mons. dr. Marin Srakić. Specifičnost susreta ove generacije jest da uz svećenike i redovnike uvijek okuplja sve koji su, kako je rekao mons. Srakić, tih godina išli »ruku pod ruku« kroz život, pa i one koji su krenuli putem nekog drugog zanimanja i obiteljskog života, a ovom su susretu nazočili u pratnji svojih supruga. Nakon okupljanja u Svećeničkom klubu, misu u đakovačkoj prvostolnici Sv. Petra predvodio je nadbiskup Srakić. Tijekom mise molilo se za sve kolege, poglavare, odgojitelje i profesore koji su ovu generaciju pratili tijekom njihovih srednjoškolskih dana te iz njih »izvukli« zrelost potrebnu za život. U svojoj homiliji nadbiskup je podsjetio kolege kako su u Dječačko sjemenište došli kao djeca, smatrajući da imaju Božji poziv te su ga u sebi promišljali. »Poneki su roditelji željeli za nas da postanemo svećenici, za neke je to bio dječački san, no upravo je Malo sjemenište pomoglo da iz sna pređemo u stvarnost, bilo kao svećenici ili kao oni koji su utvrdili da svećeništvo za njih ipak nije ideal, pa su pošli drugim putem«, rekao je propovjednik i prisjetio se još živućeg prefekta Petra Galaunera, te svih ostalih koji su im pomogli na putu promišljanja. »Nezamjenjiv je doprinos kolega s kojima smo živjeli, jer smo uz njih naučili kako se živi u zajednici i za društvo. Tu su i naši poglavari, koji su tada i sami bili na putu ljudskog i svećeničkoga sazrijevanja, a svoja su životna iskustva prenosili na nas. Možda koji puta nisu uspjeli naći pravi način kako nam pristupiti, ali, u cjelini, možemo biti zahvalni za ono što su nam pružili, a u tom znaku zahvalnosti je i svaki naš sastanak. Zahvalni smo i profesorima koji nas nisu učili samo svojim predmetima, već koristili priliku da nas uče životu s kojim se trebamo suočiti te nas poticali da s hrabrošću preuz-

memo vodstvo bilo u obitelji, poduzeću, školi, Crkvi, samostanu ili u nekoj drugoj službi«, rekao je propovjednik. Tek sada shvaćamo težinu koju su podnosili i naši roditelji, naglasio je đakovačko-osječki nadbiskup: »Odvajali su od svog siromaštva za naše školovanje te pokazali veliku hrabrost, jer društvo nipošto nije bilo sklono našem odgoju u Sjemeništu. U arhivu još postoje istraživanja iz 1948. godine koja su po tadašnjim kotarima i oblastima nastojala otkriti koji to roditelji sinove šalju u Sjemenište, kako bi ih se izbacilo s posla.« Nazočni su se prisjetili i tadašnjeg rektora, koji je sjemeništarce iz dana u dan poticao na molitvu jer je očekivao da će se Sjemenište zatvoriti, no to se ipak nije dogodilo. »Stoga, potrebno je zahvaliti Gospodinu koji nas je tada pratio, a kroz život vodio kroz različite službe«, istaknuo je mons. Srakić i zaključio: »Mi se odgoja Dječačkog sjemeništa ne stidimo, već, naprotiv, željeli smo i još uvijek želimo dati mali, sitni obol današnjem društvu i Crkvi, koja jednim okom gleda u starije generacije, u nas, a drugim okom u budućnost. Želimo i molimo da budućnost mladih generacija bude bolja, svjetlija, nego što je bila naša prošlost.« Susret je nastavljen cjelodnevnim druženjem i obilaskom salona Nadbiskupskoga doma. Martina Kuveždanin


Vjesnik 09 / 2012  

Vjesnik Đakovačko-osječke nadbiskupije