Vjesnik 07 08 2013

7-8

Vladimir Dugalić, urednik: ZDRAVSTVENI ODGOJ 521 Ðuro Hranić, nadbiskup: OBITELJSKI KRŠĆANSKI ODGOJ I KATEHETSKO DJELOVANJE CRKVE U ODGOJU ZA LJUBAV I BRAČNO DARIVANJE 522

Željko Čekolj: ZDRAVLJE I BOLEST U SVETOM PISMU 523 Adalbert Rebić: BIBLIJSKI POGLED NA SPOLNOST I BRAK 525 Nataša Šantić, Vladimir Dugalić: KRŠĆANSKI SPOLNI ODGOJ 528 Ivica Pažin: PEDAGOGIJA SEKSUALNOSTI U ODGOJNO-OBRAZOVNOM SUSTAVU NJEMAČKIH GOVORNIH PODRUČJA 537 Šimo Šokčević: FILOZOFIJSKO ODREÐENJE SUVREMENOG RELATIVIZMA 542 Valentina Čutura, Vladimir Dugalić: RAZLIČITI PROGRAMI SPOLNOG ODGOJA U HRVATSKIM ŠKOLAMA 547 Ivana Perić, Mladen Milić: PRISILNA PROVEDBA ZDRAVSTVENOG ODGOJA U NASTAVNIM PLANOVIMA 553 Igor Jakobfi: KRŠĆANSKI DOPRINOS RASPRAVI O ZDRAVSTVENOM ODGOJU 560 Marija Jurković: ČETVRTI MODUL – ŠTO TO PIŠE U KURIKULUMU? 567 Mladen Milić: KURIKULUM ZDRAVSTVENOG ODGOJA 569 Željko Čekolj (prir.): »NE JURITE! SMANJITE TEMPO I UŠTEDITE VRIJEME« 574

Žarko Relota: »HVALJEN ISUS I MARIJA« (Duhovna misao) 577 Šimo Šokčević: POSVEĆIVANJE BOGU VLASTITE DUŠE I TIJELA (Svjedoci vjere) 578 Stjepan Baloban: PROMJENE U CRKVI? (Moral u hrvatskom društvu) 581 Ivica Čatić: 21. PRVA I DRUGA KNJIGA O KRALJEVIMA (Upoznajmo Bibliju) 582 Stanislav Šota (prir.): KATEHEZE ZA RODITELJE KRIZMANIKA (8) (Katehetsko-pastoralna građa) 585 Krešimir Bulat (prir.): BIBLIJSKA BAZIČNA ZAJEDNICA (27) (Katehetska građa) 589 Ivan Dugandžić: RIJEČ: Homiletska građa C 593

Anita Pelhe, Grgo Grbešić: BISKUP IVAN ANTUNOVIĆ – NARODNI PREPORODITELJ BAČKIH HRVATA 606 546 559 573 580 584 612

U Svetoj zemlji, u Nazaretu, završetak Godine vjere Više od dvjesto milijuna kršćana u svijetu izloženo je progonima Reakcije na napise u Večernjem listu Nove službe i premještaji u Srijemskoj biskupiji Proslava sv. Ilije 20. obljetnica djelovanja župe u Brodskom Vinogorju

613 617 619 620 621 623 625 627 628 629 630 631 631 632

Poruka Benedikta XVI. za 28. svjetski dan mladih 2013.

Naglasci iz Papinih govora u Brazilu Apel pape Franje za mir u Siriji Priopćenje s redovnog zasjedanja BK BiH Poruka na početku školske i katehetske godine 2013./2014.

Zagreb: Katehetska ljetna škola za srednjoškolske vjeroučitelje Split: Katehetska ljetna škola za osnovnoškolske vjeroučitelje Predstavljen plan i program zdravstvenog odgoja Priopćenje sa sjednice Vijeća HBK za život i obitelj Teološko-pastoralni seminar za svećenike (Okružnica) Izjava o poštivanju savjesti pri sudjelovanju u pobačaju Dan posta i molitve za mir u Siriji… (Okružnica) Ispit iz sakramentalne jurisdikcije (Okružnica) Hodočašće na slavlje beatifikacije sluge Božjega M. Bulešića

633 636 637 638 639 640 641 643 645 647

Teološko-pastoralni seminar za svećenike Dijamantni jubilej zavjeta s. M. Karmele od Krista Kralja Zlatna misa mons. Stjepana Karalića Vinkovčani na zlatnoj misi fra Petra Perice Zlatna misa vlč. Josipa Vrbanića In memoriam: preč. Stjepan Zagorac In memoriam: Mons. mr. Antun Kolarević In memoriam: preč. Ivan Lukačević In memoriam: Vlč. Petar Strgar Slavlje Velike Gospe

649 651 652 653 654 655 656 657 658 659 660 661 662 663 663 664 664 665 666 667 668 668 669 670 670 671 672

Proslava na Tekijama Proslava Gospe Karmelske Hodočasnički dan Gospi Brze Pomoći Pedeseta obljetnica čašćenja Blažene Marije Djevice Siromaha Proslava sv. Ane Misa i pobožnosti u čast rođenja bl. Majke Terezije Proslava Sv. Stjepana Zavjetni dan Ivanu Pavlu II. Branitelji i stradalnici proslavili Veliku Gospu u Aljmašu Zahvalna molitva uz 21. obljetnicu razmjene ratnih zatočenika Zadušnica za daljske mučenike Blagoslov spomen-obilježja u Dalju S. Ivana Ćurić položila prve redovničke zavjete Mons. Hranić krstio šesto dijete obitelji Bošnjaković Krštenje petog djeteta u obitelji Božanović 15. hodočašće Gospi Snježnoj u »Emausu« Hodočašće od Punitovaca do Jurjevca XX. hod Franjevačke mladeži Druženje djece i mladih u župi Dobrog Pastira »Jedan novčić – zalog za našu budućnost« Okupljanje brojnih članova obitelji Tunjić Oproštaj sa s. Danijelom Lisica Priznanje Grada Vinkovaca s. Berhmani Katić Zadušnica za Stjepana Radića Proslavljen zaštitnik slavonskobrodskog Gradskog groblja Koncerti, promocije knjiga Vijesti iz Nadbiskupije

Na omotu: - Ðakonsko ređenje - Boravak mladih u Taizéu - »Što je Srijema, toga više nema!«

Zdravstveni (spolni) odgoj u hrvatskim {kolama

7-8(2386) 2013.

VJESNIK ÐAKOVAČKO-OSJEČKE NADBISKUPIJE I SRIJEMSKE BISKUPIJE Časopis za pastoralnu orijentaciju Izdavač: Nadbiskupski ordinarijat Đakovo Glavni i odgovorni urednik: mons. dr. Vladimir Dugalić Telefon: (031) 802-305 E-mail: vladimir.dugalic@djos.hr Nadbiskupijski tiskovni ured: Martina Kuveždanin, tajnica Anica Banović, tajnica Telefon: (031) 802-228; faks (031) 812-781 E-mail: tiskovni.ured@djos.hr Uredničko vijeće: Ivan Ćurić, Ivo Džinić, Josip Filipović, Grgo Grbešić, Stjepan Karalić, Luka Marijanović, Anto Pavlović, Ivica Pažin, Zvonko Pažin, Tadija Pranjić, Bože Radoš, Stanislav Šota, Marko Tomić, Drago Tukara, Željko Tovilo Administrator: Stjepan Maroslavac Telefon (031) 802-229 E-mail: smaroslavac@gmail.com Lektor: Anzelma Salopek, prof.

Stalni suradnici: Stjepan Baloban (Zagreb) s. Valentina Mandarić (Zagreb) Ružica Razum (Zagreb) Josip Sabol (Njemačka) Bono Zvonimir Šagi (Varaždin) Žarko Relota (Zagreb) Josip Šimunović (Zagreb) Ivan Štengl (Zagreb) Mato Zovkić (Sarajevo) Uredništvo i uprava Vjesnik Đakovačko-osječke nadbiskupije Strossmayerov trg 6 31400 Đakovo Telefoni: (031) 802-228; 802-229 E-mail: vjesnik@djos.hr Poštarina plaćena u gotovom.

Godišnja pretplata Hrvatska: 400 kn Inozemni pretplatnici: 600 kn (80 €) Vjeroučitelji laici (uz potvrdu): 200 kn Studenti teologije (uz potvrdu): 120 kn Za pretplatu u kunama (tuzemstvo), naslov i broj računa: Nadbiskupski ordinarijat Đakovo (za Vjesnik) 2485003-1100203891 poziv na broj 75106, te dodati vlastiti pretplatnički broj; ili običnom poštanskom uplatnicom na izdavača.

Devizna pretplata (iz inozemstva): čekom ili na devizni račun: Nadbiskupski ordinarijat Đakovo Croatia banka dd Zagreb SWIFT: CROA HR 2X 700100-3376931 (za Vjesnik) Vjesnik je oslobođen plaćanja poreza na dodanu vrijednost prema Zakonu o PDV (čl. 11, t. 7 i 8).

Grafička priprema i tisak: »Glas Slavonije« d.d. Osijek

ĐAKONSKO REĐENJE Tijekom svečanog misnog slavlja u

nedjelju, 6. listopada 2013., u prepunoj đakovačkoj prvostolnici Sv. Petra đakovačko-osječki nadbiskup mons. dr. Đuro Hranić podijelio je red đakonata sedmorici bogoslova. Za đakone Đakovačko-osječke nadbiskupije zaređeni su Ivan Benaković (Županja 1), Dejan Čaplar (Beli Manastir), Dejan Henčić (Beli Manastir), Dario Hrga (Đakovo 1), Pavao Mikulčić (Podvinje – Bukovlje) te Davor Senjan (Jarmina), a za đakona Subotičke biskupije Dražen Dulić (Stari Žednik). Na početku slavlja nadbiskup je uputio riječi pozdrava članovima Prvostolnog kaptola, svećenicima koji djeluju u središnjim nadbiskupijskim ustanovama, zajednici Bogoslovnog sjemeništa, akademskoj zajednici Katoličkoga bogoslovnog fakulteta i svim profesorima, roditeljima, obiteljima, župljanima i župnicima župa iz kojih dolaze ređenici te svim nazočnim vjernicima. Pozdrave je uputio braći salezijancima iz Belog Manastira i nazočnom provincijalu Hrvatske salezijanske provincije don Peji Orkiću, a poseban pozdrav uputio je današnjim ređenicima. Svoju homiliju nadbiskup je započeo osvrćući se na evanđelje u kojemu Isus postavlja jedno od temeljnih mjerila za svoje apostole - njegovi učenici trebaju imati čvrstu vjeru. Na njihovu molbu da im umnoži vjeru, Isus uzvraća: »Da imate vjere koliko je zrno gorušičino, rekli biste ovom dudu: Iščupaj se s korijenom i presadi u more! I on bi vas poslušao.« Obraćajući se ređenicima, nadbiskup je rekao kako će se njihov đakonski, a kasnije i svećenički život i

služenje u pravilu sastojati od sitnica, ali da pred svakom, pa i najsitnijom obvezom i zadaćom, pred svakim prigodnim susretom i sitnicom koja čini život, trebaju biti svjesni kako mogu pasti u napast da ne računaju na Božju snagu koja se krije u sitnom »gorušičinom« zrnu. »Mjerilo koje Krist postavlja za nas, svoje nasljedovatelje i apostole, jest: primijetiti kako Bog i iz beznačajnih sitnica gradi i usmjerava naš i tuđe živote. Budite odgovorni u sitnicama i prema sitnicama«, poručio je nadbiskup ređenicima, podsjetivši ih ujedno na drugi dio evanđeoske parabole toga dana o služenju, također upućen apostolima: »Kad izvršite sve što vam je naređeno, recite: ‘Sluge smo beskorisne. Učinismo što smo bili dužni učiniti’.« »Apostoli trebaju biti svjesni svoga položaja slugu, i ne smatrati svoje apostolstvo nečim čime bi se izdizali iznad drugih ljudi.

Naprotiv, u vršenju svoga poslanja trebaju biti ponizni i smatrati se beskorisnim slugama, koji su samo izvršili svoju dužnost, koji ništa ne čine iz koristoljublja, nego sve iz osjećaja dužnosti i odgovornosti, oplemenjenih dubokom osobnom vjerničkom ljubavlju prema Bogu, od kojega nam je darovano sve što imamo i što jesmo«, zaključio je nadbiskup. Svečanosti su nazočili brojni vjernici, časne sestre, ministranti, rodbina, prijatelji i župljani današnjih ređenika, koji su na kraju misnog slavlja srdačnim pljeskom izrazili svoju radost i podršku, a ljepoti svečanosti pridonio je Mješoviti katedralni zbor, pod vodstvom mo.

Ivana Andrića i uz orguljašku pratnju mo. Vinka Sitarića. Anica Banović

Urednikova (pre)poruka

Zdravstveni odgoj Vladimir Dugalić, urednik

O

d samih svojih početaka, uvođenje zdravstvenog (spolnog) odgoja u hrvatski obrazovni sustav izazvalo je velike kontroverze i podjele u hrvatskom društvu. Dovoljno je prisjetiti se rasprava od prije desetak godina kada su, kao izvannastavni programi, ponuđeni programi Teen Star i Memoaids, potom burnih reakcija na programe udruga GROZD i Foruma za slobodu odgoja od prije pet godina, pa sve do nasilnog uvođenja posljednjeg kurikuluma Zdravstvenog odgoja protekle i ove školske godine. Međutim, za razliku od prošlih pokušaja, kada se ipak poštivala kakva-takva mogućnost izbora za roditelje, ovaj posljednji pokušaj, u ime »znanstvenog prosvjetiteljstva« oduzeo je roditeljima i ovu mogućnost. Što je sporno? Svatko razuman složit će se da je danas, više nego prije, potreban program zdravstvenog odgoja, osobito kada vidimo da su današnja djeca sve više pretila zbog konzumiranja nezdrave hrane te da sve ranije počinju konzumirati alkohol i dolaziti u kontakt s drogom.

Osim toga, ne možemo zatvarati oči i pred porastom nasilja među maloljetnicima, a osobito pred sve raširenijim problemom promiskuitetnog ponašanja među mladima, budući da se smanjuje dob kada ulaze u prva seksualna iskustva a s tim se istovremeno i povećava opasnost od širenja spolno-prenosivih bolesti. Međutim, ono što je sporno, i o čemu se mora raspravljati, jest sadržaj koji će ponuditi takav program. U tom smislu neki programi, a osobito ovaj posljednji, nude sadržaje sa siromašnom antropološkom podlogom koji se svode na usvajanje vještina s određenim sociološko-pozitivističkim pristupom koji jedino nastoji umanjiti broj maloljetničkih trudnoća i spolno-prenosivih bolesti. Oni ne nude vrijednosnu orijentaciju prema ljubavi, braku i obitelji, koja je uostalom preduvjet svakoga odgoja, već puke informacije koje ne zahvaćaju osobu iznutra. Osim toga, pod argumentom »znanstvenosti« oni zapravo nude određenu rodnu ideologiju koja je, između ostalog, potpuno suprotna kršćanskoj antropologiji ljudske spolnosti te se na taj način krše i osnovna prava roditelja-vjernika na odgoj vlastite djece što im je zajamčeno svim međunarodnim dokumentima, kao i hrvatskim Ustavom.

Crkveni dokumenti više su puta ukazali na opasnost koju u sebi nose programi spolnog odgoja koji u svom sadržaju odvajaju temeljne vrijednosti u samoj spolnosti: seks, eros i agape, jer na taj način ljudsku spolnost, koja je za nas vjernike dar Božji, svode isključivo na genitalni odnos. Stoga se ističe kako ovakvo reducirano i osiromašeno poimanje spolnosti više ne promiče osobne ljudske vrijednosti, osiromašuje čovjeka i često dovodi do različitih frustracija i poremećaja ekvilibrija kod osoba (usp.

Ivan Pavao II., Ljudska spolnost: istina i značenje, br. 1). Naime, već je Drugi vatikanski sabor naglasio kako mlade »treba na vrijeme i na prikladan način poučiti – i to najbolje u krugu same obitelji – o dostojanstvu bračne ljubavi, njezinoj zadaći i njezinom izražavanju: tako odgojeni 7-8/2013.

u čistoći moći će u svoje vrijeme, nakon čestitih zaruka, poći na vjenčanje« (GS, br. 49). Enciklika Familiaris consortio upozorit će roditelje kako »spolni odgoj – osnovno pravo i dužnost roditelja – mora se uvijek ostvarivati pod njihovim brižnim vodstvom i u kući i u odgojnim zavodima koje su oni izabrali i koje nadziru« (FC, br. 37). U tom smislu Crkva se poziva na zakon supsidijarnosti koji je škola dužna poštivati kada sudjeluje u spolnom odgoju, na način da poštuje svjetonazor roditelja.

Odgoj za čistoću. Odgoj za pravu ljubav i življenje ljudske spolnosti mora nužno uključiti odgoj za čistoću. Prava ljubav mora dati sposobnost da se jedna osoba drugoj daruje u potpunosti. Crkveni dokumenti stoga upozoravaju kako spolni odgoj mora voditi odgoju za čistoću »kao kreposti koja razvija istinsku zrelost osobe, osposobljavajući je da poštuje i promiče ‘zaručničko značenje’ tijela«, označujući je i kao krepost koja skladno ucjepljuje ljudsku spolnost u cjelovitost osobe te kao duhovnu energiju koja ljubav oslobađa sebičnosti i agresivnosti.

U ostvarivanju ovoga cilja crkveni dokumenti naglašavaju četiri načela spolnoga odgoja te ističu kako je svako dijete jedinstvena i neponovljiva osoba te treba primiti izgradnju po mjeri pojedinca (individualizirana izgradnja), da dio objašnjenja mora uvijek sadržavati ćudorednu dimenziju, potom da izgradnja za čistoću i prikladne obavijesti o spolnosti trebaju se dati u najširem ozračju odgoja za ljubav (duhovna dimenzija) te da roditelji trebaju pružiti ovu obavijest krajnjom tankoćutnošću, ali na jasan način i u prikladno vrijeme. Drugim riječima, ljudska je spolnost sveto otajstvo koje se mora predstaviti prema doktrinalnom naučavanju i ćudoređu Crkve (načelo etičnosti); djeci i mladeži trebaju se predstaviti samo obavijesti koje su razmjerne svakom razdoblju njihovoga osobnog razvoja (načelo pravodobnosti); djeci ili mladima bilo koje dobi ne smije se predstavljati nikakav materijal erotskoga obilježja, bilo pojedinačno ili skupnu (načelo pristojnosti); neka se nitko nikada ne poziva, a još manje obvezuje na djelovanje koje bi na bilo koji način moglo objektivno povrijediti skromnost ili subjektivno ozlijediti vlastitu istančanost ili smisao za privatnost (načelo poštivanja djeteta i privatnosti).

Na tom tragu, crkveni dokumenti jasno ističu kako je jedan od oblika zloupotrebe spolnoga odgoja i način kada se »crtežima, djecu uči o svim intimnim pojedinostima spolnih odnosa. Danas se to često događa s obrazloženjem da se želi ponuditi odgoj za tzv. ‘sigurni seks’, posebno u odnosu na širenje SIDE-a (AIDS-a). U tom kontekstu roditelji trebaju također odbiti promicanje tzv. ‘sigurnoga seksa’ ili ‘sigurnijega seksa’, opasne i nećudoredne politike, utemeljene na varljivoj teoriji da prezervativ može pružiti odgovarajuću zaštitu protiv SIDE-e. Roditelji trebaju insistirati na uzdržljivosti izvan braka i na vjernosti u braku kao jedinom pravom i sigurnom odgoju za zaštitu od takve zaraze« (Ivan Pavao II., Ljudska spolnost: istina i značenje, br. 139). Nadamo se, stoga, da će prilozi u ovom broju Vjesnika pridonijeti boljem razumijevanju ove složene problematike i biti mali doprinos javnoj raspravi o uvođenju Zdravstvenog odgoja u hrvatski obrazovni sustav.n

521

Stopama sadašnjice

Obiteljski kršćanski odgoj i katehetsko djelovanje Crkve u odgoju za ljubav i bračno darivanje  Đuro Hranić, nadbiskup

Ljudska je spolnost uzvišeni Božji dar. Taj dar prožima i za-

hvaća čitavu ljudsku osobu. Čovjek misli, osjeća, reagira, ponaša se ili kao muškarac ili kao žena. Trojedini Bog stvorio ga je na svoju sliku ili kao muškarca ili kao ženu. Stvorio ga je kao dar da bude darovan. Darivanje u ljubavi je stoga temeljni i urođeni poziv svakog ljudskog bića. Bl. papa Ivan Pavao II. je pisao: »Čovjek ne može živjeti bez ljubavi. On ostaje po sebi neshvatljivo biće, njegov je život lišen smisla, ako mu ne biva objavljena ljubav, ako se ne susretne s ljubavlju, ako je ne iskusi i ne učini svojom, ako na njoj živo ne sudjeluje« (Otkupitelj čovjeka, br. 10). Ljubiti i biti ljubljen duboka je potreba svake ljudske osobe, upisana u samu ljudsku narav.

Dostojanstvo čovjeka, slike Božje, leži i u njegovoj sposobnosti darivati se u ljubavi te biti obdaren ljubavlju druge osobe.

Anatomska i psihološka različnost muškarca i žene ne znače superiornost jednoga nad drugim, nego komplementarnost.

Kvalitetom slike Božje obdaren je čitav čovjek, i muškarac i žena, i njih dvoje sjedinjenih u bračnom zajedništvu. Kvaliteta slike uključuje i ljudsko tijelo te ljudsku spolnost. Ljudsko tijelo i spolnost nemaju, zato, samo antropološku, već imaju i teološku vrijednost i značenje. Kao što sudjeluju na dostojanstvu ljudske osobe, isto tako, na jednak način, sudjeluju i na dostojanstvu slike Božje. Spolnost je zato uzvišeni Božji dar po kojemu je čovjek sposoban za savršeni altruizam, za darivanje čitavim svojim bićem, te je sposoban primiti dar i sebe učiniti darom do kraja.

U teološkom, antropološkom, pa onda i u pedagoškom smislu spolnost uopće ne postoji kao neka zasebna stvarnost ili područje ljudskog života, odvojiva od ljudske osobe, nego postoji samo čovjek, koji je čitavim svojim bićem spolno biće. Spolnost zahvaća i prožima sve dimenzije i cjelokupnu strukture ljudske osobe: biološko-fiziološku, psihološku, afektivnu, etičku i duhovnu. Govoriti o spolnom odgoju znači, zato, govoriti o odgoju čitave ljudske osobe, jedinstvene i cjelovite. Izdvojiti spolni odgoj od odgoja cjelovite ljudske osobe, i posebno od odgoja za ljubav i bračno darivanje (koje uključuje i tijelo i spolnost), ne znači čovjeka samo osiromašiti, nego ga se i odreći, te ga izdati i odbaciti. Spolni odgoj je jedna od dimenzija cjelovitog odgoja ljudske osobe, nužno uključuje afirmaciju i poštovanje čitave ljudske osobe i neodvojiv je od odgoja za ljubav i bračno darivanje.

Odgoj, zato, uvijek pretpostavlja određenu antropologiju: viziju i poimanje ljudske osobe (a onda uključivo i njezine spolnosti), određeni svjetonazor i sustav vrijednosti.

Najprirodnije mjesto rađanja, rasta i odgoja ljudske osobe je obitelj utemeljena na bračnom zajedništvu muškarca i žene.

522

Roditelji su po samoj svojoj naravi prvotni odgojitelji. Njihovo je neotuđivo pravo i dužnost odgajati vlastitu djecu u skladu sa svojim svjetonazorom. Svi ostali odgojitelji te odgojno-obrazovne institucije (pa tako i škola, Crkva, odgojne ustanove i sl.) pozvane su pomagati roditeljima u ostvarenju te njihove zadaće, ali si ne mogu prisvajati nikakvu autonomnu odgojnu ulogu, ostavljajući po strani roditelje, ignorirajući njihove kompetencije i njihove obveze.

Iako se Republika Hrvatska proklamira kao laičko društvo, u kojemu su državne institucije neutralne s obzirom na vjerska i svjetonazorska opredjeljenja svojih građana i istodobno u službi svih svojih građana, posljednjih se godina susrećemo s tendencijom favoriziranja pa čak i određenog nametanja vrijednosnog sustava i svjetonazorskih opredjeljenja sa strane državnih vlasti. Kroz djelovanje državnih institucija i javnih ustanova u državnom vlasništvu te kroz sustav kadroviranja odgovornih osoba ostvaruje se, ne samo na suptilan način, nego čak i sasvim otvoreno, marginaliziranje nositelja drugačijih svjetonazorskih opredjeljenja. Zaposlenicima se odriču demokratska prava i slobode, od uskraćivanja prava na priziv savjesti, sužavanja pravnih mogućnosti za konzumiranje toga prava; etiketiranja konzervativizmom, natražnošću i neznanstvenošću svakog drugačijeg stava i vrijednosnog pristupa; izvrgavanja takvih ruglu u sredstvima društvenog priopćavanja, sve do pokušaja dovođenja u pitanje sakramentalne ispovjedne tajne. Opasna posezanja i nametanje ideološkog pristupa sa strane državnih vlasti i korištenje različitih sredstava koja su joj na raspolaganju, nedopustiva za jedno laičko demokratsko društvo, na osobit se način očituju na području braka i obitelji te u sustavu javnoga školstva. Svjedoci smo permisivnog pristupa spolnosti u adolescentskim vezama i promicanja spolnog odgoja, koji sam sebi i čovjeku podrezuje krila, zadovoljavajući se poučavanjem o pukoj zaštiti od zaraznih spolnih bolesti i od neželjene trudnoće. Odgoj za ljubav, za uzajamno poštovanje i vjernost, za bračni i obiteljski život u ljubavi i u odgovornosti prema bračnom drugu, djeci i društvu potpuno izostaju iz vidokruga spolnog odgoja koji se želi promicati u hrvatskom školskom sustavu.

Takvi pristupi dodatno predstavljaju i moraju predstavljati izazov za obiteljski kršćanski odgoj i katehetsko djelovanje Crkve (kako u radu s djecom i mladima, tako i s roditeljima; kako za župnu katehezu, tako i za školski vjeronauk) te za snaženje prisutnosti roditelja i kršćanskih vjernika laika unutar civilnog društva.

Kršćanski roditelji pozvani su tim odgovornije pristupati svojoj zadaći obiteljskog odgoja vlastite djece u skladu s kršćanskom vizijom čovjeka, braka i obitelji. Školski vjeronauk i župna kateheza djece i mladih pozvani su odgovorno i savjesno pristupati temama o ljubavi, tijelu, spolnosti i braku unutar postojećega plana i programa, nudeći (bez moraliziranja) kršćanske ideale ljubavi i darivanja muža i žene u bračnoj vjernosti te očinstva i majčinstva življenog u ozračju doživotnog bračnog i obiteljskog zajedništva. A župna kateheza roditelja i odraslih pozvana je promicati bračne i obiteljske vrijednosti, kršćanski obiteljski odgoj za ljubav i bračno darivanje te sudjelovanje i kršćansku odgovornost za društvo i zauzetost roditelja i vjernika laika u društvenom i političkom životu vlastite sredine.n 7-8/2013.

»Pođite i učinite mojim učenicima sve narode!« (usp. Mt 28, 19)

Poruka Benedikta XVI. za 28. svjetski dan mladih 2013.

D

ragi mladi, želim da do svih vas dopre moj pozdrav pun radosti i ljubavi. Siguran sam da su se mnogi od vas vratili sa Svjetskog dana mladih u Madridu snažnije »ukorijenjeni i nazidani na Kristu, čvrsti u vjeri« (usp. Kol 2, 7). Ove smo godine, u raznim biskupijama, radosno slavili svoju pripadnost Kristu, nadahnuti temom: »Radujte se u Gospodinu uvijek!« (Fil 4, 4). A sada se pripremamo za predstojeći Svjetski dan, koji će se slaviti u Rio de Janeiru, u Brazilu, u srpnju 2013. Želim vas, prije svega, ponovno pozvati da sudjelujete u tom važnom događaju. Glasoviti kip Krista Otkupitelja, koji dominira tim lijepim brazilskim gradom, bit će za nas rječiti simbol. Kristove raširene ruke znak su njegove želje da zagrli sve one koji će mu doći, a njegovo srce predstavlja beskrajnu ljubav prema svakom od nas i prema svakoj od vas. Pustite da vas on privuče k sebi! Doživite to iskustvo susreta s Kristom zajedno s mnogim drugim mladima koji će pohrliti u Rio da sudjeluju na idućem svjetskom susretu! Pustite da vas on ljubi i bit ćete svjedoci koje svijet treba!

Pozivam vas da se pripravite za Svjetski dan u Rio de Janeiru meditirajući već odsada o temi susreta: »Pođite i učinite mojim učenicima sve narode« (usp.

Mt 28, 19). Riječ je o velikom misijskom pozivu koji je Krist ostavio čitavoj Crkvi i koji ni danas, nakon dvije tisuće godina, nije izgubio na svojoj aktualnosti.

Sada taj poziv mora snažno odjeknuti u vašem srcu.

Godina priprave za susret s Riom podudara se s Godinom vjere, na početku koje je održana Biskupska sinoda čiji su radovi bili posvećeni »Novoj evangelizaciji za prenošenje kršćanske vjere«. Drago mi je da ste i vi, draga mladeži, uključeni u taj misijski polet čitave Crkve. Pomoći drugima da upoznaju Krista je najdragocjeniji dar koji možete dati drugima.

1. Urgentan poziv Povijest pokazuje koliki su mladi svojim velikodušnim samodarivanjem dali veliki doprinos Božjem kraljevstvu i razvoju ovoga svijeta naviještanjem evanđelja. Oni su s velikim oduševljenjem pronosili Radosnu vijest o Božjoj ljubavi očitovanoj u Kristu, koristeći se tada dostupnim sredstvima i mogućnostima koji su bili daleko skromniji od onih kojima mi danas raspolažemo. Tu mislim, primjerice, na blaženog Josea de Anchietu, mladoga španjolskog isusovca iz 16. stoljeća, koji je pošao u misije u Brazil a nije bio navršio ni dvadeset godina života i koji je postao 7-8/2013.

veliki apostol Novoga svijeta. Ali mislim također na one među vama koji se velikodušno posvećuju poslanju Crkve. U to sam se osvjedočio – što je za mene bilo ugodno iznenađenje – o Svjetskom danu mladih u Madridu, osobito u susretu s volonterima.

Mnogi se mladi ozbiljno pitaju je li život nešto dobro, i teško im je pronaći svoj put. No, općenito uzevši, mnogo je i onih koji se pitaju što mogu učiniti u današnjem svijetu koji je suočen sa silnim nevoljama.

Svjetlo vjere prosvjetljuje tu tamu. Ono nam pomaže shvatiti da svaki život ima neprocjenjivu vrijednost, jer je plod Božje ljubavi. Bog ljubi sve, čak i one koji su otpali od vjere ili ne mare za njega. Strpljiv je i čeka. Štoviše, dao je svoga Sina, umrlog i uskrslog, da nas oslobodi od svakog zla. A Krist je poslao svoje učenike da svim narodima donesu taj radosni navještaj spasenja i novog života.

Crkva, nastavljajući to evangelizacijsko poslanje, računa također na vas. Draga mladeži, vi ste prvi misionari među svojim vršnjacima! Na kraju Drugoga vatikanskog koncila, čiju 50. obljetnicu slavimo ove godine, sluga Božji Pavao VI. predao je mladićima i djevojkama iz čitavog svijeta Poruku koja započinje ovim riječima: »Vama, mladići i djevojke iz čitavog svijeta, Koncil želi uputiti svoju posljednju poruku.

Jer vi ste ti koji ćete preuzeti baklju iz ruku svojih otaca i živjeti u svijetu najbrojnijih promjena ikad zabilježenih u povijesti. Vi ste ti koji ćete, vodeći se najboljim primjerom i učenjem svojih roditelja i učitelja, oblikovati buduće društvo: vi ćete se spasiti ili nestati s njim.« Pismo se zaključuje apelom: »Izgrađujte s oduševljenjem svijet bolji od sadašnjega!« (Poruka mladima, 8. prosinca 1965.).

Dragi prijatelji, taj je poziv vrlo aktualan. Prolazimo kroz jedno posebno povijesno razdoblje: tehnološki napredak nam je pružio nove i neslućene mogućnosti interakcije među ljudima i narodima, ali globalizacija tih odnosa bit će pozitivna i pomoći će svijetu da raste u čovještvu samo ako ne bude utemeljena na materijalizmu već na ljubavi, jedinoj stvarnosti koja može ispuniti srca sviju i ujediniti ljude. Bog je ljubav. Čovjek koji zaboravi Boga gubi nadu i postaje nesposoban ljubiti svoga bližnjega. Zato je prijeko potrebno svjedočiti Božju prisutnost da bi je svatko mogao iskusiti. O tome ovisi spasenje ljudskog roda i spasenje svakog od nas. Svaki onaj koji razumije tu potrebu, ne može a da ne zavapi zajedno sa svetim Pavlom: »Jao meni ako evanđelja ne navješćujem« (1 Kor 9, 16).

613

2. Postati Kristovi učenici Taj misijski poziv vam je upućen također zbog jednog drugog razloga, to jest zato jer je to neophodno za naš osobni hod u vjeri. Blaženi Ivan Pavao II. pisao je da se »vjera učvršćuje darujući se« (Enc. Redemptoris missio, 2). Kada naviještate evanđelje, i vi sami rastete jer se sve dublje ukorjenjujete u Krista i postajete zreli kršćani. Misijska zauzetost je bitni vidik vjere. Ne možemo biti pravi vjernici ako druge ne evangeliziramo. Navještaj evanđelja mora biti plod radosti što ste susreli Krista i u njemu pronašli stijenu na kojoj ćete graditi vlastiti život. Zalažući se u služenju drugima i naviještanju evanđelja, vaši životi, tako često rastrgani zbog vaših raznih aktivnosti, naći će svoje jedinstvo u Gospodinu. Vi ćete također izgrađivati same sebe, rasti i sazrijevati u čovještvu.

Ali, što znači biti misionar? To prije svega znači biti Kristov učenik. To znači uvijek iznova osluškivati poziv da ga slijedimo i svoj pogled upremo u njega: »…učite se od mene…« (Mt 11, 29). Učenik je osoba pozorna na Isusovu riječ (usp. Lk 10, 39), netko tko priznaje da je on Učitelj koji nas je ljubio dotle da je dao svoj život za nas. Zato svaki od vas mora dopustiti da ga svakoga dana oblikuje Božja riječ. Ona će vas učiniti prijateljima Gospodina Isusa i osposobiti vas da druge mlade ljude dovedete do prijateljstva s njim.

Potičem vas da se spominjete darova koje ste primili od Boga tako da ih možete prenositi drugima. Naučite čitati svoju osobnu povijest u novom svjetlu.

Budite svjesni izvanredne baštine naraštaja koji su živjeli prije vas: mnogi su vjernici hrabro prenosili vjeru usprkos svim kušnjama i nerazumijevanjima.

Nikada ne zaboravimo da smo dio beskrajnog lanca muškaraca i žena koji su nam prenijeli istinu vjere, i o nama danas ovisi hoćemo li je drugima prenijeti.

Biti misionari, pretpostavlja svijest o toj primljenoj baštini, koja je vjera Crkve. Nužno je da poznajete ono u što vjerujete, da biste to mogli naviještati. Kao što sam napisao u uvodu Katekizma za mlade YouCat, koji sam vam darovao na Svjetskom susretu mladih u Madridu, »morate poznavati svoju vjeru istom onom točnošću kojom stručnjak iz informatike poznaje operativni sustav nekog računala; morate je poznavati kao što glazbenik poznaje djelo koje izvodi; da, morate biti mnogo dublje ukorijenjeni u vjeri generacije svojih roditelja, da biste se mogli snažno i odlučno oduprijeti izazovima i napastima ovog doba« (Predgovor).

3. Pođite!

Isus je poslao svoje učenike u misiju ovim nalogom: »Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju. Tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit će

614

se« (Mk 16, 15-16). Evangelizirati, znači donijeti drugima Radosnu vijest spasenja, a ta Radosna vijest je jedna osoba: Isus Krist. Kada ga susretnem, kada otkrijem koliko me Bog ljubio, i spasio, u meni se rađa ne samo želja, već potreba da pomognem drugima da ga upoznaju. Na početku Ivanova Evanđelja vidimo Andriju koji, nakon susreta s Isusom, žuri dovesti mu svoga brata Šimuna (usp. 1, 40-42). Evangelizacija uvijek započinje susretom s Gospodinom Isusom: onaj koji mu se približio i iskusio njegovu ljubav želi odmah s drugima dijeliti ljepotu toga susreta i radost koja se rađa iz toga prijateljstva. Što više poznajemo Krista, to ga više želimo naviještati. Što više razgovaramo s njim, to više želimo govoriti o njemu. Što smo više Kristom osvojeni, to više želimo druge dovesti k njemu.

Po krštenju, po kojem se rađamo na novi život, Duh Sveti nastanjuje se u nama i rasplamsava naše umove i srca. On nam pokazuje kako da ljubimo Boga i uđemo u sve dublje prijateljstvo s Kristom. Duh nas potiče da činimo dobro, da služimo drugima, da darujemo sami sebe. Potvrdom smo, zatim, ojačani darovima Duha da možemo naviještati evanđelje na sve zreliji način. Duh ljubavi je, dakle, duša misije: on nas potiče da izađemo iz samih sebe i »pođemo« evangelizirati. Draga mladeži, pustite da vas vodi snaga Božje ljubavi, pustite da ta ljubav pobijedi u vama težnju da se zatvorite u vlastiti svijet, probleme i navike; imajte hrabrosti »poći« od samih sebe da biste »pošli« drugima i pokazali im put koji vodi do susreta s Bogom.

4. Naviještati evanđelje svim narodima Krist je poslao svoje učenike da svjedoče njegovu spasenjsku prisutnost svim narodima, jer Bog u svojoj preobilnoj ljubavi želi da se svi spase i da nitko ne propadne. Svojom žrtvom ljubavi na križu, Isus je otvorio put svakom muškarcu i ženi da mogu upoznati Boga i ući u zajedništvo ljubavi s njim. On je također ustanovio zajednicu učenika da se navještaj spasenja evanđelja pronese sve do nakraj zemlje i dopre do muškaraca i žena svih mjesta i svih vremena. Neka ta Božja želja bude i naša!

Dragi prijatelji, otvorite svoje oči i pogledajte oko sebe: mnogi su mladi izgubili smisao života. Pođite k njima! Krist i vas treba. Pustite da vas zahvati njegova ljubav, budite oruđa neizmjerne ljubavi, tako da ona dopre do svih, osobito do onih koji su »daleko« od Boga. Neki su mu daleko u zemljopisnom smislu, drugi su mu pak daleko zbog svog načina života. Neki još uvijek nisu primili osobno evanđelje, drugi, pak, premda su ga primili, žive kao da Bog ne postoji. Otvorimo svima vrata našeg srca! Uspostavimo s njima dijalog u jednostavnosti i poštovanju.

Ako se taj dijalog vodi u pravom prijateljstvu, tada 7-8/2013.

će biti plodonosan. »Narodi« kojima smo poslani nisu samo druge zemlje svijeta, već su to također razna područja života, kao što su naše obitelji, gradske četvrti, mjesta na kojima se uči i radi, skupine prijatelja i mjesta na kojima ljudi provode slobodno vrijeme. Radostan navještaj evanđelja upravljen je svim područjima našega život, bez iznimke. Želim istaknuti dva područja na kojima je vaša misionarska zauzetost još urgentnija. Prvo su područje društvene komunikacije, na poseban način internet.

Kao što sam vam, draga mladeži, već jednom drugom prilikom toplo preporučio, »osjećajte svojom obvezom unositi u kulturu ovog novog komunikacijskog i informacijskog okruženja vrijednosti na kojima počiva vaš život! [...] Na vama, mladi, koji ste se gotovo spontano suživjeli s tim sredstvima komunikacije, leži posebna zadaća evangelizacije toga ‘digitalnog kontinenta’« (Poruka za 43. svjetski dan sredstava društvene komunikacije, 24. svibnja 2009.). Naučite kako mudro koristiti to sredstvo. Budite svjesni i opasnosti koje ono sa sobom nosi, osobito opasnosti ovisnosti, miješanja stvarnog svijeta s virtualnim i zamjenjivanja izravnog susreta i dijaloga s osobama s kontaktima na internetu.

Drugo je područje, ono putovanja i migracije. Danas je sve veći broj mladih koji putuju, ponekad zbog studija ili posla, a katkad zbog zabave. Ali tu imam pred očima također sva migracijska kretanja, kojima se milijuni, često mladih, ljudi seli i mijenja regiju ili državu zbog ekonomskih ili društvenih razloga.

I te pojave mogu postati providonosne prigode za širenje evanđelja. Dragi mladi, ne bojte se svjedočiti svoju vjeru također u tim sredinama! Prenositi radost susreta s Kristom dragocjen je dar za one koje susrećete.

5. Učinite ih učenicima!

Pretpostavljam da ste iskusili teškoću da svoje vršnjake pozovete da dožive iskustvo vjere. Često ste se imali priliku osvjedočiti kako kod mnogih mladih, osobito u određenim trenucima života, postoji želja da upoznaju Krista i žive vrijednosti evanđelja, ali se osjećaju nedoraslima i nesposobnima. Što učiniti?

Prije svega, već sama vaša blizina i vaše jednostavno svjedočanstvo predstavljaju način na koji Bog može dotaći njihovo srce. Krista se ne naviješta samo riječima, već taj navještaj mora uključivati čitav život i pretočiti se u djela ljubavi. Ono što nas čini vjerovjesnicima jest ljubav koju je Krist ulio u naša srca; naša ljubav, stoga, mora sve više biti nalik njegovoj.

Poput dobrog Samarijanca i mi moramo biti uvijek pozorni na one koje susrećemo, znati slušati, shvatiti, pomoći, da bismo one koji traže istinu i smisao života doveli u Božju kuću koja je Crkva, gdje nada i spasenje prebivaju (usp. Lk 10, 29-37).

7-8/2013.

Dragi prijatelji, ne zaboravite nikada da je prvi čin ljubavi što ga možete učiniti bližnjemu to da podijelite s njim izvor svoje nade: onaj koji ne daje Boga, daje premalo! Isus svojim učenicima zapovijeda: »Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio« (Mt 28, 19-20).

Sredstva koja nam stoje na raspolaganju da »druge učinimo učenicima« u prvom redu su krštenje i kateheza. To znači da osobe kojima naviještamo evanđelje moramo dovesti do susreta s Kristom živim, osobito u njegovoj riječi i sakramentima. Tako će moći povjerovati u njega, upoznati Boga i živjeti njegovu milost. Volio bih da se svatko zapita: Jesam li ikada imao hrabrosti predložiti mladima koji još uvijek nisu primili sakrament krštenje da to učine? Jesam li ikoga pozvao da krene putom otkrivanja kršćanske vjere? Dragi prijatelji, ne bojte se predložiti svojim vršnjacima susret s Kristom. Zazivajte Duha Svetoga: on će vam pokazati kako ćete Krista sve potpunije upoznati i ljubiti i kako da budete domišljati i kreativni u prenošenju evanđelja.

6. Postojani u vjeri Kada naiđete na teškoće u misiji evangelizacije, možda ćete ponekad biti u napasti da poput proroka Jeremije kažete: »A ja rekoh: ‘Ah, Gospode Jahve, gle, ja ne umijem govoriti: dijete sam.’« Ali i vama Bog odvraća: »Ne govori: ‘Dijete sam!’ Već idi k onima kojima te šaljem i reci sve ono što ću ti narediti« (Jr 1, 6-7). Kada se osjećate nedoraslima, nesposobnima, slabima u naviještanju i svjedočenju vjere, ne bojte se! Evangelizacija nije naša inicijativa i ne ovisi prije svega o našim talentima, već je povjerljivi i poslušni odgovor na Božji poziv. Stoga se temelji ne na našoj snazi, već na Božjoj. Iskusio je to apostol Pavao: »To pak blago imamo u glinenim posudama da izvanredna ona snaga bude očito Božja, a ne od nas« (2 Kor 4, 7).

Zbog toga vas pozivam da vam u tome temelj budu molitva i sakramenti. Autentična se evangelizacija rađa uvijek iz molitve i na nju se oslanja: moramo prvo razgovarati s Bogom da bismo mogli govoriti o Bogu. U svojoj molitvi povjeravamo Gospodinu osobe kojima smo pozvani, moleći ga da dotakne njihovo srce; molimo Duha Svetoga da nas učini svojim oruđima za njihovo spasenje; molimo Krista da nam nadahne riječi koje ćemo reći i učini nas znakovima svoje ljubavi. I, općenitije, molimo za misiju čitave Crkve, prema izričitom Isusovu zahtjevu: »Molite dakle gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju« (Mt 9, 38).

Pronađite u euharistiji izvor svoga vjerskog života i svojeg kršćanskog svjedočenja, redovito sudjelujući na misi nedjeljom i kad god možete tijekom tjedna.

615

Često pristupajte sakramentu pomirenja: to je dragocjeni susret s Božjim milosrđem u kojem nas on prihvaća, oprašta nam i obnavlja naša srca u ljubavi.

Potrudite se da primite sakrament potvrde ako već to niste učinili te se pomno i predano pripravite za njegovo primanje. Potvrda je, kao i euharistija, sakrament misije, jer nam daje snagu i ljubav Duha Svetoga da bismo svoju vjeru neustrašivo ispovijedali. Potičem vas, nadalje, da prakticirate euharistijsko klanjanje. Vrijeme provedeno u slušanju i dijalogu s Isusom, prisutnim u sakramentu, postaje polazište novog misijskog oduševljenja.

Ako budete slijedili taj put, sam Krist će vam dati sposobnost da budete potpuno vjerni njegovoj riječi i da ga vjerno i odvažno svjedočite. Ponekad ćete biti pozvani dokazati svoju ustrajnost, osobito kada u naviještanju Božje riječi naiđete na odbacivanja i protivštine. U nekim dijelovima svijeta neki od vas trpe zato što, zbog pomanjkanja vjerske slobode, ne mogu javno svjedočiti vjeru u Krista. Ima i onih koji su životom platili svoju pripadnost Crkvi. Potičem vas da ostanete čvrsti u vjeri, sigurni da je Krist uz vas u svakoj kušnji. On vam ponavlja: »Blago vama kad vas - zbog mene - pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas! Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima!« (Mt 5, 11-12).

7. U jedinstvu s čitavom Crkvom Dragi mladi, da biste ostali postojani u ispovijedanju kršćanske vjere ondje gdje ste pozvani, vi trebate Crkvu. Nitko ne može sam svjedočiti evanđelje. Isus je poslao svoje učenike u misiju zajedno. Obratio im se u množini kada je rekao: »…učinite učenicima…« Svoje svjedočanstvo, dakle, dajemo kao članovi kršćanske zajednice i zajedništvo življeno u Crkvi našu misiju čini plodonosnom: po jedinstvu i ljubavi koju imamo jedni prema drugima drugi će nas prepoznati kao Kristove učenike (usp. Iv 13, 35). Zahvalan sam Gospodinu za dragocjeno djelo evangelizacije koje provode naše kršćanske zajednice, naše župe, naši crkveni pokreti. Plodovi te evangelizacije pripadaju čitavoj Crkvi: »Jedan sije, drugi žanje«, govorio je Isus (Iv 4, 37).

Ne mogu ovdje ne zahvaliti Bogu za veliki dar misionara, koji se potpuno posvećuju naviještanju evanđelju sve do nakraj svijeta. Zahvaljujem isto tako Gospodinu za svećenike i posvećene osobe, koji se potpuno razdaju da drugima navijeste Isusa Krista i da ga oni uzljube. Želim ovdje potaknuti mlade koje je Bog pozvao da se oduševljeno posvete tim zvanjima: »Blaženije je davati nego primati« (Dj 20, 35).

Onima koji ostavljaju sve da ga slijede, Isus obećava stostruko i vječni život! (usp. Mt 19, 29).

Zahvaljujem također za sve vjernike laike koji se svim silama trude živjeti svoju svakodnevicu kao

616

misiju gdje god se nalazili, u obitelji ili na poslu, tako da se Krista ljubi i služi mu se i da Božje kraljevstvo sve više raste. Tu mislim osobito na one koji djeluju na polju odgoja, zdravstva, poduzetništva, politike i ekonomije i u mnogim drugim područjima apostolata laika. Krist treba vašu zauzetost i vaše svjedočenje. Neka vas ništa – ni teškoće, ni nerazumijevanja – ne odvrati od toga da donosite Kristovo evanđelje u mjesta u kojima se nalazite: svaki je od vas dragocjen u velikom mozaiku evangelizacije!

8. »Evo me, Gospodine!« U zaključku, draga mladeži, želim vas pozvati da osluškujete duboko u svom srcu Isusov poziv da naviještate njegovo evanđelje. Kao što pokazuje veliki kip Krista Otkupitelja u Rio de Janeiru, njegovo je srce otvoreno ljubavi prema svima, bez razlike, a njegove su ruke širom raširene da zagrle sve. Budite vi Isusovo srce i ruke! Idite i svjedočite njegovu ljubav, budite novi misionari, nošeni ljubavlju i otvorenošću prema svima! Slijedite primjer velikih misionara Crkve, poput svetog Franje Ksaverskog i drugih!

Na završetku Svjetskog dana mladih u Madridu blagoslovio sam nekolicinu mladih s raznih kontinenata koji su polazili u misije. Oni su predstavljali brojne mlade koji su, ponavljajući riječi proroka Izaije, rekli Gospodinu: »Evo me, mene pošalji!« (Iz 6, 8).

Crkva ima povjerenja u vas i duboko vam je zahvalna za radost i snagu koju nosite. Velikodušno koristite svoje talente u službi naviještanja evanđelja!

Znamo da se Duh Sveti daje onima koji se ponizna srca učine raspoloživima za taj navještaj. I ne bojte se: Isus, Spasitelj svijeta, s nama je u sve dane, sve do svršetka svijeta! (usp. Mt 28, 20) Taj poziv, koji upućujem mladima iz čitavog svijeta, ima posebnu važnost za vas, dragi mladi iz Južne Amerike! Naime, na Petoj općoj konferenciji latinskoameričkog episkopata, održanoj u Aparecidi 2007., biskupi su pokrenuli »kontinentalnu misiju«.

Mladi, koji na tome kontinentu čine većinu stanovništva, predstavljaju važnu i dragocjenu snagu za Crkvu i društvo. Vi, dakle, prednjačite u toj misiji!

Sada kada se Svjetski dan mladih vraća u Latinsku Ameriku, pozivam sve mlade toga kontinenta da prenose svojim vršnjacima iz čitavog svijeta oduševljenje svoje vjere!

Neka Djevica Marija, Zvijezda nove evangelizacije, koju se zaziva također kao Gospu od Aparecide i Gospu Guadalupsku, prati svakog od vas u vašoj misiji svjedočenja Božje ljubavi. Svima vama, s osobitom ljubavlju, podjeljujem svoj apostolski blagoslov.

Iz Vatikana 18. listopada 2012.

Papa Benedikt XVI. 7-8/2013.

Naglasci iz Papinih govora u Brazilu Tijekom svoga prvog apostolskog putovanja u Bra-

zil, povodom 28. svjetskog dana mladih od 22. do 28. srpnja, papa Franjo održao je ukupno 12 govora i jednu homiliju. Papa se u tri navrata obratio spontanim riječima, bez unaprijed pripremljenog govora: vjernicima s balkona bazilike svetišta Gospe od Aparecide, talijanskoj mladeži nakon posjeta bolnici Sv. Franje Asiškog te prilikom susreta s mladima iz Argentine, što je bio i jedini neplanirani susret u programu Papina putovanja. Mnogi dijelovi Papinih obraćanja privukli su veliku pozornost dok su drugi, premda jednako važni, u medijskim izvješćima pali u drugi plan. Donosimo u nastavku neke naglaske iz Papinih govora tijekom njegova pohoda Brazilu. »Naučio sam da onaj koji želi pristupiti brazilskom čovjeku mora ući kroz vrata njegova velikog srca; neka mi zato bude dopušteno u ovom trenutku nježno pokucati na ta vrata. Molim dopuštenje da uđem i provedem ovaj tjedan s vama. Nemam ni srebra ni zlata, ali donosim ono najdragocjenije što mi je dano: Isusa Krista! Dolazim u njegovo ime da osnažim plamen bratske ljubavi koji gori u svakom srcu; i želim da do svih dopre moj pozdrav: Mir Kristov s vama!« (Govor na svečanosti dočeka u zračnoj luci Rio de Janeiro, 22. srpnja) »Često u našim društvima prevladava sebičnost. Koliki se samo trgovci smrti vode logikom moći i stjecanja novca po svaku cijenu! Bič trgovine drogom, koja potiče nasilje i sije patnju i smrt, zahtijeva čin hrabrosti čitavog društva. Liberalizacijom uporabe droga, o čemu se trenutačno raspravlja u raznim dijelovima Latinske Amerike, neće se smanjiti raširenost i utjecaj ovisnosti o drogi. Nužno je uhvatiti se u koštac s problemima koji se kriju u pozadini njihove uporabe, promicanjem veće pravednosti, odgajanjem mladih za vrijednosti koje grade zajednički život, praćenjem onih koji su u nevolji i davanjem nade u budućnost. Svi trebamo gledati drugoga očima Kristove ljubavi, naučiti zagrliti onoga koji je u potrebi, da bismo izrazili svoju blizinu, privrženost i ljubav.« (Govor prilikom posjeta bolnici sv. Franje Asiškog u Rio de Janeiru, 24. srpnja) »Nitko ne smije ostati neosjetljiv na nejednakosti koje i nadalje vladaju u svijetu! Neka svatko, prema vlastitim mogućnostima i odgovornostima, pridonese da se okončaju brojne društvene nepravde. Ne izgrađuje i vodi boljem svijetu kultura egoizma, individualizma, koja često upravlja našim društvom, nego kultura solidarnosti; a kultura solidarnosti sastoji se u tome da u drugome ne gledamo suparnika ili broj, nego brata. A svi smo mi braća!« (Govor prilikom posjeta faveli Varginha, 25. srpnja) »Križ nastavlja sablažnjavati. Ali to je jedini siguran put: put križa, Isusov put, put Isusova utjelovljenja.

Molim vas, ne pravite ´miješani napitak´ od vjere u 7-8/2013.

Isusa Krista. Postoji miješani napitak od naranče, jabuke, banane, ali molim vas, ne pijte ´miješani napitak´ od vjere. Vjera je cjelovita i jedna, od nje se ne smije praviti mješavinu. To je vjera u Isusa. To je vjera u utjelovljenog Sina Božjega, koji me ljubio i umro za mene.« (Obraćanje mladima iz Argentine, 25. srpnja) »Neka vjera u našem životu ostvari obrat koji bismo mogli nazvati kopernikanskim, jer izbacuje iz središta nas i ponovno u nj stavlja Boga; vjera nas uranja u njegovu ljubav koja nam daje sigurnost, snagu, nadu.

Na prvi pogled se ništa ne mijenja, ali se u najvećoj dubini našega bića sve mijenja.« (Govor na svečanosti dočeka sudionika Svjetskog dana mladih, 25. srpnja) »Po križu, Isus se sjedinjuje sa šutnjom žrtava nasilja, koje sad više ne mogu vikati, posebno onih nevinih i onih koji se ne mogu braniti; po križu, Isus se sjedinjuje s obiteljima u poteškoćama, i koje oplakuju tragični gubitak svoje djece; po križu, Isus se sjedinjuje sa svim osobama koje trpe od gladi u svijetu koji si, s druge strane, dopušta luksuz bacati svaki dan na tone hrane; po križu, Isus se sjedinjuje s tolikim majkama i očevima koji trpe gledajući vlastitu djecu kao žrtve umjetnog raja poput droge; po križu, Isus se sjedinjuje s progonjenima zbog vjere, ideja, ili jednostavno zbog boje kože; po križu, Isus se sjedinjuje s brojnim mladima koji su izgubili povjerenje u političke institucije jer vide egoizam i korupciju ili s onima koji su izgubili vjeru u Crkvu, pa čak i u Boga, zbog nedosljednosti kršćana i službenika evanđelja.« (Obraćanje mladima na križnom putu, 26. srpnja) »U zemlji se postiže napredak kada se vodi konstruktivan dijalog između njezinih različitih kulturalnih bogatstava: narodne, sveučilišne, kulture mladih, umjetničke i tehnološke kulture, ekonomske i obiteljske kulture te kulture medija… Budućnost zahtijeva obnovu politike kao jednog od najviših oblika ljubavi, kao i humanističku viziju gospodarstva te politiku koja sve više ostvaruje sudjelovanje naroda, izbjegava elitarizme i iskorjenjuje siromaštvo.« (Obraćanje predstavnicima političkog, vjerskog, gospodarskog, kulturnog i javnog života Brazila, 27. srpnja) »Ponekad gubimo one koji nas ne razumiju, jer smo izgubili jednostavnost... Bez gramatike jednostavnosti, Crkva se lišava uvjeta koji omogućuju ´uloviti´ Boga u dubokim vodama njegova otajstva… [Ima onih koji] napuštaju Crkvu jer im se čini možda previše hladnom, previše autoreferencijalnom, previše zatočenom u vlastite rigidne izraze. U pogledu te situacije trebamo Crkvu koja se ne boji izaći u njihovu tamu. Trebamo Crkvu koja je kadra presresti ih na njihovu putu. Trebamo Crkvu koja se zna upustiti s njima u razgovor. Trebamo Crkvu koja zna

617

zapodjenuti dijalog s tim učenicima, koji, bježeći iz Jeruzalema, besciljno lutaju, sami, s vlastitim razočaranjem, razočaranošću kršćanstvom koje smatraju besplodnim, nesposobnim dati smisao… Jesmo li još uvijek Crkva koja može zagrijati srce?« (Ručak s predsjedništvom Nacionalne konferencije brazilskih biskupa, 27. srpnja) »Danas sam siguran da sjeme može pasti na dobru zemlju i da želite biti dobro tlo, ozbiljni a ne ´parttime´ kršćani, ne ´plašljivi´ ili ´kršćani izvana´, nego autentični kršćani. Uvjeren sam da ne želite živjeti lažnu slobodu koja se povodi za modama i trenutačnim pogodnostima. Znam da ciljate visoko: konačnim izborima koji daju puni smisao životu… Nemojte se stavljati na rep povijesnih zbivanja, budite protagonisti, gradite bolji svijet, svijet u kojem vlada bratstvo, svijet pravde, ljubavi, mira, solidarnosti.

Idite uvijek naprijed! Molim vas, ne govorite da su drugi protagonisti promjene. Vi ste ti koji imaju budućnost. Preko vas budućnost ulazi u svijet. I vas molim da budete protagonisti te promjene. Nastavite pobjeđivati bezvoljnost i pružati kršćanski odgovor na društvena i politička pitanja. Budite graditelji budućnosti, koji rade na stvaranju boljeg svijeta.

Dragi mladi, molim vas, ne budite puki pasivni promatrači života.« (Bdjenje s mladima, 27. srpnja) »Ne bojte se poći i nositi Krista u sve sredine, sve do egzistencijalnih periferija, i onima koji se čine najudaljenijima, najravnodušnijima. Gospodin traži sve, želi da svi osjete toplinu njegova milosrđa i njegove ljubavi… Isus nije rekao: ´Idi´, već: ´Idite´: pozvani smo zajedno. Dragi mladi, osjetite da vas u toj misiji prati čitava Crkva i zajednica svetih. Kada se zajedno uhvatimo u koštac s izazovima, tada smo snažni, otkrivamo resurse za koje nismo ni znali da ih imamo. Isus nije pozvao apostole da žive izolirani, pozvao ih je da tvore jednu grupu, zajednicu.

Donositi evanđelje, znači donositi Božju snagu da bi istrebljivali i rušili nasilje; zatirali i ništili barijere sebičnosti, netolerancije i mržnje; da bi gradili novi

svijet. Isus računa na vas! Crkva računa na vas! Papa računa na vas!« (Homilija na završnoj misi Svjetskog dana mladih, 28. srpnja) »Ako ostanemo isključivo unutar parametara ´kulture koja je odvajkada´, koja je u svojoj osnovi kultura s ruralnim temeljima, to će imati za posljedicu poništavanje snage Duha Svetoga. Bog je posvuda: treba ga znati otkriti da bi ga se moglo naviještati jezikom svake kulture; a svaka stvarnost, svaki jezik, ima drugačiji ritam… Crkva je ustanova, ali kad sama sebe stavlja ´u središte´, onda se funkcionalizira i malo-pomalo pretvara u nevladinu organizaciju.

Iz ´ustanove´ se pretvara u ´djelo´. Prestaje biti Zaručnica i na kraju postaje Upraviteljica; od službenice se pretvara u ´kontrolora´.« (Obraćanje članovima Koordinacijskog odbora Biskupskog vijeća Latinske Amerike, 28. srpnja) »U kulturi provizornog, relativnog, mnogi propovijedaju da je važno ´uživati´ trenutak, da se ne vrijedi vezati za čitav život, donositi konačne odluke, ´zauvijek´, jer se ne zna što donosi sutra. Ja vas, naprotiv, molim da budete revolucionari, molim vas da idete protiv struje; da, molim vas da se u tome pobunite protiv te kulture provizornog, koja, u osnovi, vjeruje da vi niste u stanju preuzeti na sebe odgovornost, vjeruje da niste u stanju istinski voljeti. Ja imam povjerenja u vas, mladi, i molim za vas: Imajte hrabrosti ´ići protiv struje´. I imajte hrabrosti biti sretni.« (Susret s volonterima Svjetskog dana mladih, 28. srpnja) »Mnogi od vas su došli na ovo hodočašće kao učenici; nimalo ne sumnjam da svi sada odlazite kao misionari. Svojim svjedočanstvom radosti i služenja učinite da procvate civilizacija ljubavi. Pokažite životom da se vrijedi utrošiti za velike ideale, vrednovati dostojanstvo svakog ljudskog bića i ´staviti ulog´ na Krista i njegovo evanđelje… Ovaj Papa odlazi i kaže vam ´doskora´, jedan ´doskora´ ispunjen čežnjom, i moli vas da ne zaboravite moliti za njega. Ovaj Papa treba molitvu svih vas. Sve vas grlim. Neka vas Bog blagoslovi!« (Svečanost oproštaja, 28. srpnja) IKA

28. svjetski dan mladih u brojkama O

ko 3,7 milijuna ljudi posjetilo je Copacabanu krajem srpnja, ističe se u statističkom izvješću koje je objavio Organizacijski odbor 28. svjetskoga dana mladih u Rio de Janeiru, prenosi agencija Kathpress. Najposjećeniji događaj, završna misa s papom Franjom, na Copacabani je okupila dosad neviđen broj ljudi, a sve je prošlo bez izgreda, nasilja, krađa, istaknuo je predsjednik Odbora, mjesni nadbiskup Orani Tempesta. Na svečanosti dobrodošlice okupilo se 1,2 milijuna osoba, dva milijuna sudjelovalo je na križnom putu s Papom, 3,5 milijuna na bdje-

618

nju. Sudjelovali su mladi iz 175 zemalja svijeta, najviše njih iz Brazila, Argentine, SAD-a, Čilea, Italije, Venezuele, Francuske, Paragvaja, Perua i Meksika. Među sudionicima žena je bilo 55 posto. Oko 800 umjetnika sudjelovalo je u središnjim događanjima, volontera je bilo 60.000, a o svemu je izvještavalo 6500 akreditiranih novinara iz 57 zemalja. Među prijavljenim sudionicima bilo je 7814 svećenika i 644 biskupa, među njima 28 kardinala. Bilo je postavljeno stotinu ispovjedaonica, podijeljeno četiri milijuna hostija. IKA

7-8/2013.

Apel pape Franje za mir u Siriji Nagovor uz molitvu Anđeo Gospodnji u nedjelju 1. rujna 2013. »Danas se, draga braćo i sestre, želim pridružiti vapaju koji se sa sve većom tjeskobom izdiže iz svih krajeva svijeta, iz svih naroda, iz srca svakoga čovjeka, iz jedne obitelji koja je čovječanstvo: to je vapaj za mirom! Vapaj koji snažno odzvanja: želimo svijet u kojem vlada mir, želimo biti muškarci i žene mira, želimo da u ovom našem svijetu, rastrganom podjelama i sukobima, zavlada mir: nikada više rata! Nikada više rata! Mir je predragocjen dar koji treba promicati i čuvati. Mnogo je borbi i sukoba u ovom našem svijetu koji u meni bude duboku bol i zabrinutost, ali u ovim danima moje je srce duboko ranjeno osobito onim što se događa u Siriji i obuzeto zebnjom zbog dramatična tijeka zbivanja koji se naziru.

Upućujem snažan poziv za mir, poziv što izvire iz dubine moga bića! Koliku patnju i razaranje, koliku je bol donosila i donosi upotreba oružja u toj izmučenoj zemlji, osobito među civilnim i nenaoružanim pučanstvom! Pomislimo samo koliko djece neće moći ugledati svjetla budućnosti! Posebno snažno osuđujem upotrebu kemijskog oružja! Ja vam kažem da su mi još uvijek u mislima i u srcu strašne slike iz proteklih dana! Postoji Božji sud i sud povijesti o našim djelima, kojem se ne može pobjeći! Upotreba oružja nikada ne donosi mira.

Rat priziva rat, nasilje priziva nasilje. Iz sve snage tražim od sukobljenih strana da poslušaju glas vlastite savjesti, da se ne zatvaraju u vlastite interese, već da u drugome gledaju brata i hrabro i odlučno krenu putom susreta pregovora te tako prevladavaju slijepo suprotstavljanje. Jednako snažno pozivam međunarodnu zajednicu da uloži sve napore da se, bez daljnjeg oklijevanja, pokrenu jasne inicijative za mir u tom narodu, utemeljene na dijalogu i pregovorima, za dobro cijeloga sirijskog naroda. Neka se ne štede napori kako bi se zajamčila humanitarna pomoć onima koji su pogođeni tim strašnim sukobom, osobito prognanicima u zemlji i brojnim izbjeglicama u susjednim zemljama. Neka se humanitarnim djelatnicima, koji rade na ublažavanju trpljenja pučanstva, osigura mogućnost da pružaju potrebnu pomoć.

A što mi možemo učiniti za mir u svijetu? Kao što je govorio papa Ivan: svim je ljudima zajednički zadatak uspostavljati u ljudskom društvu nove odnose vođene pravednošću i ljubavlju (usp. enc. Pacem in terris [11. travnja 1963..]: AAS, 55 [1963.], 301-302).

Neka sve muškarce i žene dobre volje poveže lanac zauzimanja za mir! To je snažan i žuran poziv koji 7-8/2013.

upućujem cijeloj Katoličkoj Crkvi, ali ga protežem i na sve kršćane drugih vjeroispovijesti, muškarce i žene svih religija, kao i braću i sestre koja ne vjeruju: mir je dobro koje nadilazi sve barijere, jer je dobro čitava čovječanstva. Snažnim glasom ponavljam: suživot u narodima i među narodima ne gradi kultura sukoba i kultura rata, nego kultura susreta, kultura dijaloga: to je jedini put za postizanje mira. Neka se vapaj za mirom vine daleko da dopre do srca svih te svi polože oružje i puste da ih vodi čežnja za mirom.

Radi toga sam, braćo i sestre, odlučio 7. rujna, uoči blagdana Rođenja Marije, Kraljice mira, proglasiti za čitavu Crkvu danom posta i molitve za mir u Siriji, na Bliskom istoku i u čitavu svijetu, i pozivam da se toj inicijativi priključe, na način koji smatraju najprikladnijim, braća kršćani nekatolici, pripadnici drugih religija i ljudi dobre volje. Istoga dana, 7. rujna, na Trgu svetoga Petra – dakle, ovdje – od 19 do 24 sata okupit ćemo se na molitvu i u duhu pokore zazivati od Boga taj veliki dar za ljubljeni sirijski narod i za sva mjesta u kojima vladaju sukobi i nasilja. Čovječanstvo ima potrebu vidjeti geste mira i čuti riječi nade i mira! Tražim od svih krajevnih Crkava da, osim toga dana posta, organiziraju neki liturgijski čin na tu nakanu.

Molimo Mariju da nam pomogne na nasilje, sukob i rat odgovoriti snagom dijaloga, pomirenja i ljubavi.

Ona je majka: neka nam pomogne pronaći mir; svi smo mi njezina djeca! Pomozi nam, Marijo, prebroditi ove teške trenutke i zauzimati se svakoga dana i u svim sredinama oko izgrađivanja istinske kulture susreta i mira. Marijo, Kraljice mira, moli za nas!«

Nikada više rata!

S jasnom porukom mira oglasio se papa Franjo, 2. rujna na Twitteru. Papa je ponovio svoj nedjeljni apel za mir te usklikom »Nikada više rata!« ponovio je riječi pape Pavla VI. od 5. listopada 1965. u Ujedinjenim narodima kada je tražio prestanak rata i mir u Vijetnamu.

Godinu dana kasnije – 15. rujna 1966. – papa Pavao VI. objavio je encikliku »Christi matri« pozivajući katolike diljem svijeta u Marijinu mjesecu listopadu na molitvu za mir te zavapio: »U ime Gospodnje, pozivam vas da prestanete«. IKA 619

Priopćenje s redovnog zasjedanja BK BiH U

prostorijama Biskupskog ordinarijata u Banjoj Luci 16. i 17. srpnja održano je 58. redovno zasjedanje Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine.

Predsjedao je predsjednik BK BiH Franjo Komarica, banjolučki biskup, a sudjelovali su svi članovi Biskupske konferencije BiH te delegati Hrvatske i Slovenske biskupske konferencije: mons. Nikola Kekić, biskup križevački, i mons. Andrej Glavan, biskup iz Novog Mesta, kao i delegat Međunarodne BK sv. Ćirila i Metoda mons. Stanislav Hočevar, nadbiskup metropolit beogradski. Na početku zasjedanja, s biskupima se susreo apostolski nuncij u BiH mons.

Luigi Pezzuto, koji ih je, između ostaloga, upoznao s formiranjem i radom Mješovitog povjerenstva za provedbu Temeljnog ugovora između Svete Stolice i Bosne i Hercegovine i Dodatnog protokola na Temeljni ugovor.

Na kraju misnog slavlja 15. srpnja u banjolučkoj katedrali te na početku svog zasjedanja biskupi su uputili izraze zahvalnosti novoimenovanom biskupu Faisalabada u Pakistanu mons. Josephu Asrhadu, za sve što je učinio za Katoličku Crkvu u Bosni i Hercegovini tijekom obnašanja službe savjetnika u Apostolskoj nuncijaturi u BiH. Biskupi su razmotrili smjernice Papinskog vijeća Cor unum o provođenju motu proprija pape Benedikta XVI. »Intima Ecclesiae«, od 11. studenoga 2012. Razmišljali su o načinu primjene u praksi odredbi iz motu proprija na području vlastitih biskupija, u duhu Papinih riječi da je služenje u ljubavi »usko povezano s dijakonalnom biti Crkve i biskupske službe« te da dijecezanskom biskupu pripada koordinacijska uloga svih karitativnih aktivnosti na području njegove biskupije.

je, mons. Bosiljka Rajića, za novog direktora Caritasa Biskupske konferencije BiH, na trogodišnji mandat.

Osvrnuvši se na Drugi susret svećenika BiH, održan 18. lipnja 2013. u Livnu, biskupi su izrazili zahvalnost svima koji su se odazvali njihovu pozivu te na taj način očitovali međusobno zajedništvo u Godini vjere. Svoju zahvalnost izrazili su i svim sudionicima u organizaciji susreta, a na osobit način franjevačkoj samostanskoj zajednici na Gorici u Livnu.

Prihvatili su prijedlog Vijeća za kler Biskupske konferencije BiH da se, kao spomen na Godinu vjere i na svećenički susret, priredi i otisne knjiga sa svećeničkim svjedočanstvima vjere.

Biskupi su razmišljali i o mogućnostima za uspostavu propedeutske godine tijekom koje bi se pripravljali za teološki studij i odgoj u bogoslovnim sjemeništima oni svećenički kandidati koji nisu bili u malom sjemeništu. Razmotrili su i pitanje prikupljanja kolekti, s posebnim naglaskom na kolektama za potrebe opće Crkve i ujednačenosti odredaba na biskupijskoj razini. Biskupi su prihvatili prijedlog Vijeća europskih biskupskih konferencija da Biskupska konferencija BiH bude domaćin Europskog kongresa na temu katoličkog školstva, koji će biti organiziran od 14. do 17. svibnja 2014. u Sarajevu.

Biskupi su s radošću prihvatili poziv nadbiskupa Hočevara na veliko regionalno hodočašće koje će se, u povodu obilježavanja 1700. obljetnice Milanskog edikta, održati 20. i 21. rujna 2013. u Nišu, rodnom mjestu cara Konstantina. Na osobit način potiču mlade animatore i volontere, ali i sve druge članove svojih biskupijskih zajednica, da 20. rujna sudjeluju na svečanoj Večernjoj, klanjanju Križu i adoraciji pred Presvetim te 21. rujna na križnom putu i svečanom misnom slavlju koje će, na gradskom stadionu Čair, predvoditi Papin izaslanik kardinal Angelo Scola, milanski nadbiskup.

Biskupi podsjećaju sve vjernike, članove svojih biskupija, kako one u domovini tako one u inozemstvu, da će od 1. do 15. listopada 2013. biti proveden opći popis stanovništva u Bosni i Hercegovini. Radi se o vrlo važnom događaju koji će svojim statističkim podacima, a posebice onim demografskim, ne samo ponuditi informacije o sadašnjem stanju, nego bi rezultati mogli uvjetovati budućnost društva Bosne i Hercegovine u cjelini, a time i hrvatskog naroda i Katoličke Crkve u BiH. U vezi s tim, pozivaju sve vjernike da na vrijeme priprave potrebne važeće osobne dokumente i da se odazovu na popis. Moralna je obveza svakog katolika javno i ponosno očitovati svoju vjersku pripadnost i uvijek se izjasniti katolikom, pa i na popisu stanovništva, jer je javno ispovijedanje vjere jedna od temeljnih obveza svakoga katoličkog vjernika. A časna je obveza čuvati i njegovati svoj narodni identitet, posebice u ovim vremenima u Bosni i Hercegovini, gdje gotovo svi katolici pripadaju hrvatskom narodu.

Biskupi su prihvatili izvješće Nadzornog vijeća Caritasa Biskupske konferencije BiH. Susreli su se s ravnateljima dijecezanskih Caritasa te saslušali Izvješće direktora Caritasa Biskupske konferencije BiH, fra Miljenka Stojića. Zahvalili su mu za obavljanje te odgovorne službe tijekom trogodišnjeg mandata te odlučili imenovati svećenika Vrhbosanske nadbiskupi-

Na svetkovinu Sv. Bonaventure, naslovnika katedrale i nebeskog zaštitnika Banjolučke biskupije, u nedjelju 15. srpnja, biskupi su sudjelovali na misnom slavlju u banjolučkoj katedrali. Euharistiju je predslavio kardinal Puljić, a propovijedao nuncij Pezzuto, ističe se u priopćenju sa zasjedanja Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine. IKA/KTA

620

7-8/2013.

»Ta ti si među nama, Gospodine, mi se tvojim zovemo imenom« (Jer 14, 9) Poruka na početku školske i katehetske godine 2013./2014.

Uklesan u povijest hrvatskoga naroda

»Ta ti si među nama, Gospodine« (Jer 14, 9)

Oduvijek se narod na ovim prostorima dičio svojom kršćanskom vjerom. Već prvi pisani redak - Az, v ime Otca i Sina i Svetago Duha - očituje da je kršćanska vjera u Trojedinoga Boga uklesana u same temelje hrvatskoga jezika i kulture te da ona od početka predstavlja životnu inspiraciju njegova religioznog, političkog i kulturnog života. I danas, stoljećima nakon tih prvih pisanih riječi, o kršćanskoj se vjeri u Hrvatskoj govori i piše. I to ne samo u crkvenim medijima. Ona nije predmet razmišljanja samo učenih teologa. Po školskom vjeronauku ponovno je, posljednjih dvadesetak godina, prisutna i unutar hrvatskog odgojno-obrazovnog sustava (unatoč tome što neki još danas drže da je taj sustav područje privilegiranog promišljanja i proizvoljnog utjecaja vladajućih na političkoj sceni). Uz izvorno mjesto svoga rasta, života i slavljenja, kao što je to župna zajednica, kršćanska vjera danas je česta tema svjetovnih vijesti i internetskih blogova, socioloških analiza i ekonomskih pitanja.

Kad su suša i glad zaprijetile Judeji, prorok Jeremija vapije i razgovara s Bogom: »Zašto si... kao junak koji ne može pomoći? Ta ti si među nama, o Gospodine, mi se tvojim zovemo imenom – nemoj nas ostaviti.« U riječima proroka Jeremije susrećemo na prvi pogled nepokolebljivu sigurnost koja ne ostavlja prostora pitanjima. Tu se odavno spustio oblak religioznog osjećaja i iskristalizirao se u postojani kredo: Ti si među nama, Gospodine! Bog s kojim prorok Jeremija razgovara osobni je Bog. Prorokove dramatične riječi nisu rutina, niti površni govor o Bogu. Nisu ni zaziv nekoj »višoj sili«. Jeremijin Bog je osobni Bog, koji se potvrđuje u času ljudske nedaće i sumnje mnogih. To nije Bog »wellness religioznosti«. Bog proroka Jeremije misli ozbiljno!

O kršćanskoj vjeri, posebno o Katoličkoj Crkvi, danas se doista mnogo govori. I različito se govori.

No, unatoč tome, čini se da je govor o vjeri sveden na njezinu pojavnost, odnosno na očitovanje vjere u životu pojedinaca i društva, na govor o Crkvi i o njezinu djelovanju, ali da sama vjera ne uspijeva sići u riječ svakodnevnoga života, izreći svoj nutarnji sadržaj i artikulirati samu sebe. Drugim riječima, čini se da svi zajedno zaboravljamo govoriti o Bogu, a ono o čemu se govori i čega su usta mnogih puna ne hrani srce suvremenog čovjeka, temelj svakog pa i našeg društva. Kao da zaboravljamo pustiti Boga da on progovori: u ljudskoj riječi Crkve i kršćana. Kršćanstvo i Crkva kao da se nalaze na granici između dva svijeta: ili se samo u njima vidi spasenje i nada ili ih se prokazuje kao nemoćne sukrivce za teško stanje čovjeka i društva. Kršćanstvo je ili duboko duhovna stvarnost pojedinca ili je vidljiva stvarnost u umjetnosti i kulturi, koje su ionako »ljubav« tek pojedinih skupina građana. O kršćanstvu govori vjeronauk u školi, ali se njega shvaća kao predmet izoliran unutar zidova jedne učionice.

No, istodobno se u drugim prostorijama iste škole o kršćanstvu može govoriti kao o neznanstvenoj te nedostatnoj ponudi za osmišljenje ljudskoga života. Bog, čije je ime uklesano u povijest ovoga naroda, kao da je postao »stranac u ovoj zemlji« (usp.

Jer 14, 8).

7-8/2013.

Ono što su za judejski narod nekoć bile suša i glad, to su danas iznenadne i tragične prirodne nepogode. No, ne samo to. Mnogo je toga što suvremenog čovjeka tjera na rub njegove egzistencije i njegova identiteta. Mnogo je toga što se predstavlja kao prosvijetljeno, veličajući čovjeka i njegovu osobu. Zaslijepljen tom veličinom, čovjek poseže za određivanjem granica Božjem djelovanju u svome životu. To, nažalost, pokazuju i mnogi zakoni u našoj zemlji. U takvoj stvarnosti valja si posvijestiti da Bog koji je među nama, i kojega možemo dotaknuti (usp. papa Franjo, »Svjetlo vjere«, br. 31), poziva sve nas kršćane, a na poseban način nas koje je najprije pozvao u živo zajedništvo sa sobom, da još više vjerujemo, poput proroka Jeremije; da vjerujemo i u ime onih koji u Boga sumnjaju. Jer »kada vjera slabi, prijeti opasnost da oslabe i temelji čovječnosti« (isto, br. 55).

Kako, dakle, iznova »stranca u ovoj zemlji« spoznati kao živoga Boga među nama? (Usp. Jer 14, 8-9.)

Evanđelje je Riječ života Bog je u povijesti svoga prijateljstva s čovjekom na najljepši način progovorio u svome Sinu. O njemu, Isusu iz Nazareta, pripovijedaju evanđelja. Ta Radosna vijest nije samo poruka Isusa Krista, već je ona sama Isus Krist. Evanđelje je tako Riječ života. Kako bi Radosnu vijest proširio po svem svijetu, Isus šalje svoje učenike ne samo »kao sluge, nego kao prijatelje« (usp. Iv 15, 15). Oni će biti poslani, ali mu se uvijek iznova vraćaju. Drugim riječima, Isus ne treba učenike samo radi toga da naviještaju evanđelje svim ljudima. On zapravo želi svoj život dijeliti s njima. Između Isusa i njegovih učenika nastaje unutarnje životno zajedništvo koje ribare čini apostolima,

621

Isusovim učenicima. Upravo po tom životnom zajedništvu s Isusom, učenici postaju svjedoci promjene vlastitoga života. U zajedništvu s njim, postaju navjestitelji Istine, a nakon njegove smrti i uskrsnuća ostaju gorljivi zagovornici evanđelja – Riječi života.

U evanđelju se Sin Božji u potpunosti otkrio čovjeku.

On više nije stranac ljudskoj spoznaji. On poziva svakog čovjeka u zajedništvo sa sobom. Želi život dijeliti s njim. Štoviše: život je svoj dao za čovjeka. »Kristov život, način na koji on poznaje Oca i njegova stalna i potpuna povezanost s Njim, otvara novi prostor ljudskom iskustvu, koji nam je svima pristupačan« (papa Franjo, »Svjetlo vjere«, br. 18). Kršćanstvo, koje nam se čini kao stvarnost na granici dvaju svjetova, u Isusu Kristu gleda onoga u kojemu ta dva svijeta žive i postaju jedno: neprekinuto zajedništvo s Ocem i želja dijeliti zemaljski život s čovjekom. Ono naviješta utjelovljenoga Sina Božjega u kojemu su izbrisane granice između ovoga svijeta i Božjega kraljevstva. Doista, u Isusu – Riječi života, Bog je s nama.

Klesan u sadašnjost Draga braćo i sestre u istoj vjeri u Trojedinoga Boga, koji i danas progovara u Isusu Kristu – Riječi života!

Katehetsko nastojanje Crkve, i u tom okviru i vjeronauk u školi, otkriva i prepoznaje Boga koji snagom Duha svoga uskrsloga Sina trajno ulazi u našu ljudsku povijest, progovara kroz našu ljudsku riječ, kleše svoje ime u naša srca i uzima naše lice. Šalje nas u svijet i vraća nas sebi u zajednici Crkve.

Drage vjeroučiteljice i vjeroučitelji, vi hodate i djelujete na granici između osobnog, dubokog unutarnjeg odnosa s Bogom i svijeta mladih kojima drugi pokušavaju ponuditi istinu i puninu života. I mladi su, poput vas, putnici na granicama različitih svjetova. Istodobno se, uživajući svijet »playstationa« i računalnih igara, mnoštva reklama i različitih predstavljanja sreće, oni otvaraju i Riječi koju im vi donosite. Vi ste zaslužni da se o Bogu govori na mjestu na kojemu se o njemu, prema mišljenju nekih, ne bi trebalo govoriti. Upravo vama, pionirima i prvim teolozima djece i mladih, biskupi naše domovine iskreno zahvaljuju. Vi brinete o tome da se riječ Bog ne tabuizira, niti da se zaboravi.

S dubokom vas sviješću pozivamo da i nadalje, iz perspektive kršćanske vjere u Boga, djeci i mladima nudite život u punini i izobilju (usp. Iv 10, 10). Time ćete ispuniti onaj misionarski nalog u svijetu koji vam Crkva svesrdno povjerava u obliku kanonskoga mandata dok vas šalje u svijet kao izabrane navjestitelje evanđelja, Riječi života. Idite na put s djecom i s mladima i ove školske i pastoralne godine. Na tom putu naviještajte Boga koji ima svoje ime, svoju povijest i svoje lice.

Dragi katehete i katehistice, vi se na temelju svoga kršćanskoga poziva odazivate želji Crkve te, zajedno

622

sa svećenicima, izražavate spremnost rada u Božjem vinogradu. Kako smo vam zahvalni na svjedočanstvu koje pružate! Vi, žene i muškarci, očevi i majke, unatoč svim nedaćama i strahovima, usred redovitih svakodnevnih obveza, pokazujete da je pitanje prijateljstva čovjeka i Boga i te kako i danas aktualno. To svjedočite najprije kao roditelji, ali istodobno i kao katehete u župnim zajednicama te u drugim oblicima rada s djecom, mladima i odraslima. U vašem se djelovanju očituje sva punina primljenih sakramenata u kojima vas je osobno dotaknuo živi Bog. Draga braćo svećenici, dragi župnici! Isus je slao učenike da naviještaju njegovu Riječ. Oni su to, kako rekosmo, činili, ali su mu se uvijek vraćali. Zajedništvo s njim, život s njim, bilo je ono što su htjeli međusobno dijeliti. U skladu s poticajem biskupa okupljenih na ovogodišnjoj biskupskoj sinodi o putovima nove evangelizacije, pozivamo vas da i vi učinite svoju zajednicu zajednicom gostoljubivosti!

Neka svi marginalizirani nađu u njoj svoj dom, a svi žedni zdenac istinskoga smisla kojemu je jedini izvor Isus Krist.

Dragi učenici i mladi! Sve te riječi, premda upućene različitim naslovnicima, najprije su napisane vama.

Vi kršćanskoj vjeri dajete novo lice. O njoj često govorite na drukčiji način od uobičajenoga. Zahvaljujem vam što pred nas stavljate tako očitu istinu da pitanje Boga u našem društvu nije »u potpunosti riješeno«. Vi, naime, želite ići na put s njim. To nam pokazuje vaša zauzetost u vjeronauku u školi, kao i vaša suradnja u pripravi na sakramente u župnim zajednicama. Osim što ćemo vam na tom putu rado pružati »ruksak« Isusove riječi, htjeli bismo naučiti više slušati vas. Govorite nam, stoga, o Bogu! Svjedočite ga! Ispripovjedite nam kako ste ga dotakli!

Svi mi govorimo o istom Bogu, premda ne uvijek na isti način. Pomozite nam, stoga, da bolje razumijemo vaš svijet: svijet u kojemu Bog nije stranac, svijet koji pripada Isusu, svijet u kojemu žive oni koji se zovu njegovim imenom i to žele i ostati; svijet koji je, premda iz godine u godinu stariji, zahvaljujući vama iz godine u godinu sve mlađi! Željeli bismo da se to dogodi i s kršćanskom vjerom: da dok se razvija i »stari«, biva mlađom i svježijom!

Svima vama, draga braćo i sestre, na početku nove školske i pastoralno-katehetske godine želim da svjetlo vjere postaje sve jače i sjajnije, da trajno osvjetljava živote vas i vaših bližnjih, kako biste, zajedno s cijelom Crkvom, ispovjedili: »Ta ti si među nama, Gospodine, mi se tvojim zovemo imenom« (Jer 14, 9).

Na blagdan Sv. Bartola, apostola i mučenika, 24. kolovoza 2013.

X Đuro Hranić, nadbiskup đakovačko-osječki, predsjednik Vijeća HBK za katehizaciju 7-8/2013.

»Vjera raste po ljubavi«

K

atehetska ljetna škola za vjeroučitelje u srednjim školama, na temu »Vjera raste po ljubavi«, započela je s radom u četvrtak, 22. kolovoza, u Nadbiskupijskom pastoralnom institutu u Zagrebu. U organizaciji Nacionalnoga katehetskog ureda HBK i Agencije za odgoj i obrazovanje, okupilo se 150 vjeroučitelja iz cijele Hrvatske.

Znajte da su hrvatski biskupi uz vas Predsjednik Vijeća HBK za katehizaciju, đakovačkoosječki nadbiskup Đuro Hranić, zahvalio je vjeroučiteljima i vjeroučiteljicama na odazivu te njihovoj spremnosti i otvorenosti za trajnu formaciju. »Mi smo povjerovali Božjoj ljubavi i zato smo ovdje. To što smo kršćani i vjeroučitelji u školi nije plod ili posljedica neke naše etičke odluke ili ideje koja nas je ponijela, već je ta naša odluka da budemo kršćani, štoviše, vjeroučitelji, plod ljubavi i rezultat našega osobnog susreta s osobom Isusa Krista«, rekao je nadbiskup Hranić te istaknuo kako je vjera u Boga osobni odgovor na iskustvo voljenosti. Tema Škole usklađena je s hodom sveopće i naše krajevne Crkve u Godini vjere, rekao je nadbiskup Hranić, istaknuvši da vjeroučitelji u evangelizacijskom i navjestiteljskom djelovanju dijele sudbinu Kristovih učenika koji su, kako je napisao sv. Pavao, obarani, ali ne oboreni, pritisnuti, ali ne pritiješnjeni. Vi dijelite tu sudbinu; s druge strane, u svom odgojno-obrazovnom radu dijelite radosti i nade, žalosti i tjeskobe hrvatskih prosvjetnih djelatnika. Znajte da su hrvatski biskupi uz vas, da su svjesni važnosti, ali i izloženosti vaše navjestiteljske službe u hrvatskom društvu danas, da su svjesni svoje službe pastira koji štite stado, i da čine sve što im je u tom smislu moguće, ali isto tako da nisu svemoćni, poručio je vjeroučiteljima nadbiskup Hranić.

»Vjera, što je to? Ona traži razvoj, što to znači? Ljubav, gdje se očituje?« U uvodnom dijelu predsjednik Nacionalnoga katehetskog ureda HBK, prof. dr. Ivica Pažin, u pozdravnom je govoru posebno upozorio na samu temu Škole te u tom kontekstu postavio pitanja: »Vjera, što je to? Ona traži razvoj, što to znači? Ljubav, gdje se očituje?« Izrazio je nadu da će kroz predavanja i radionice sudionici doći do odgovora, posebno uputivši na činjenicu kako je posljednjih stotinjak godina vjera hrvatskom narodu bila inspiracija i za društveni i kulturni život.

Izaslanik zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića, pomoćni biskup Valentin Pozaić, podsjetio je na temeljne bogoslovne kreposti koje se u ljudskom životu međusobno prožimaju, obogaćuju i umnožavaju. Ravnatelj Agencije za odgoj i obrazovanje Vinko Filipović istaknuo je da katehetske škole, koje zajedno organiziraju NKU i Agencija, imaju specifične teme, ali i snažne poruke. Izrazio je nadu da će Agencija nastaviti odgovarati potrebama vjeroučitelja na svim 7-8/2013.

područjima suradnje, odnosno u kojima Agencija pokriva djelatnost vjeroučiteljskog rada. Pohvalio je rad NKU, jer sve to ne bi bilo moguće bez te institucije koja to čini godinama, i prije Agencije.

»Vjera u međureligijskoj perspektivi« Prvo predavanje, na temu »Vjera u međureligijskoj perspektivi«, održao je dr. Tomislav Kovač, s KBFa Sveučilišta u Zagrebu. U prvom dijelu posebno se osvrnuo na neke temeljne odrednice govora o vjeri s antropološkoga, biblijskog i kršćanskog stajališta.

Uputio je na poimanje vjere u Starom i Novom zavjetu te dao osvrt na deklaraciju »Dominus Iesus«. Prikazao je shvaćanje vjere u tri velike svjetske religije - islamu, hinduizmu i budizmu - te uputio na iščitavanje specifičnosti kršćanske vjere pred izazovom religijskog pluralizma. U tom kontekstu prisutne je uputio na Drugi vatikanski koncil, odnosno dokumente koji su iz njega proizašli. Posebno je naglasio, kako je Katolička Crkva na Koncilu izrazila poštovanje prema duhovnim i moralnim vrednotama drugih religijskih tradicija, u kojima prepoznaje »sjemenke Riječi«, elemente »istine i milosti«, »dragocjene religiozne i čovječne elemente«, »zraku one Istine što prosvjetljuje sve ljude«. Taj koncilski zaokret poticaj je kršćanskoj, osobito katoličkoj teologiji, da preispita mjesto i ulogu drugih religija u povijesti spasenja i proširi vlastito poimanje Božje objave, rekao je dr. Kovač.

»Vjera u razvojnoj perspektivi« Drugo predavanje, »Vjera u razvojnoj perspektivi«, održala je prof. dr. sc. Ana s. Thea Filipović, s KBF-a Sveučilišta u Zagrebu. Posvijestila je kako vjera nije statični polog koji treba sačuvati i »neokrnjen« prenijeti dalje, već ponajprije osobni odnos prema Bogu, koji poznaje dinamizam rasta i razvoja, utjelovljuje se u osobnu i zajedničku povijest, život, kulturu. Osvrnula se na razvojno-psihološki pogled glede dinamizma vjere te u tom kontekstu uputila na istraživanja Jamesa W. Fawlera o fazama strukturiranja vjere kroz životne dobi. U prvoj fazi, od oko 2. do 6./8. godine, dolazi do izražaja intuitivno-projektna vjera, jer dijete shvaća stvari intuitivno i osjećajno. U drugoj fazi, do 11./13. godina starosti, a moguće i u odrasloj dobi, do izražaja dolazi mitsko-doslovna vjera, u kojoj se stvarnost shvaća doslovno i jednoznačno. Sintetičkokonvencionalna vjera, ili vjera pripadnosti zajednici, obuhvaća dob oko 11./13. godine starosti do ulaska u odraslu dob. Istaknuta je sposobnost pojmovnog i apstraktnog, a mlada osoba Boga doživljava kao prijatelja, pa je tu važna uloga zajednice vršnjaka. Individualno promišljanje vjere obilježje je četvrte faze, a karakterizira je kritička provjera preuzete vrednote i vjerske tradicije te izgrađivanje vlastitog pogleda na svijet. U toj fazi može doći i do gubljenja osjećajne kakvoće vjere i prekida sa zajednicom konvencionalne

623

vjere. Petu fazu karakterizira objedinjujuća vjera ili vjera novog prihvaćanja, dok u posljednjoj fazi dolazi do izražaja univerzalna ili sveopća vjera, no ona se postiže rijetko.

»Vjera ljubavlju djelotvorna« Drugoga dana Katehetske ljetne škole predavanje »Vjera ljubavlju djelotvorna« održala je dr. Silvija Migles, s KBF-a Sveučilišta u Zagrebu. U duhu poziva Godine vjere, istaknula je kako su vjeroučitelji pozvani razmišljati o daru vjere, tim više što imaju veoma značajnu i nezamjenljivu ulogu u evangelizacijskom poslanju Crkve. Godina vjere podsjeća da u egzistencijalnoj dimenziji vlastitoga postojanja stojimo na području biblijsko-povijesne objave Božje ljubavi i Božje dimenzije u našem životu, istaknula je i pojasnila da je u kontekstu vjeroučiteljskog poziva i poslanja vjera ne samo »informativnog« nego i »performativnog« karaktera – ona je djelotvorna. To znači da evanđelje ne samo da obznanjuje stvari kojima čovjek obogaćuje svoje znanje, već ono i djeluje na čovjeka i mijenja njegov život (Spe salvi, br. 2 i 7). Na pitanje, kako djelotvornost vjere koja postaje vidljivom i autentičnom po praktičnom svjedočanstvu ljubavi, po njezinu konkretnom odjelotvorenju – konkretno ostvariti na području katehetskoga rada, vjeroučiteljskog poslanja, u školi, dr. Migles je rekla: »Siromaštvo života i cjeloviti razvoj ljudske osobe dvije su okosnice unutar kojih se može promišljati ljepota vjeroučiteljskog poziva i poslanja, a zatim i školski vjeronauk, koji na taj način može pridonijeti rastu u vjeri kao izvoru sigurnosti u životu mladih ljudi.«

Odnos prema sebi i Bogu adolescenata odraslih u okolnostima rata, poraća i mira Posljednje predavanje održao je dr. Josip Bošnjaković, s KBF-a u Đakovu Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku. U predavanju naslovljenom »Odnos prema sebi

i odnos prema Bogu adolescenata odraslih u okolnostima rata, poraća i mira« istaknuo je kako je za roditelje vjernike odnos prema Bogu sastavni dio njihova svakodnevnog života, pa tako i njihova odnosa prema djetetu. Predavač je poseban naglasak stavio na adolescente Vukovarsko-srijemske i Istarske županije.

Pojasnio je da su upravo adolescenti Vukovarsko-srijemske županije prvi prošli kroz bolno iskustvo rata i poraća. Stoga se htjelo vidjeti kako ti adolescenti danas sebe promatraju te, prepoznavši samo dio mozaika njihova života, pružiti određene smjernice što raditi s tim adolescentima kako bi oni bili autonomne, spontane, kreativne i odgovorne osobe. U nastavku predavanja dr. Bošnjaković predstavio je rezultate istraživanja provedenog u proljeće 2011. godine kojim je obuhvaćeno 448 punoljetnih adolescenata iz Vukovara, Iloka, Poreča i Pazina.

Rad u radionicama Organizatori su sudionicima ponudili tri radionice.

Radionica »Supervizija u nastavničkoj praksi«, pod vodstvom Ivanke Petrović, Mirane Šimunović-Škunca i Zdravka Bokulića, naglasak je stavila na osvješćivanje, refleksiju, stjecanje uvida i razumijevanje profesionalnih iskustava u odgojno-obrazovnom radu. Dalibor Velički, Alta Pavin Banović i Mario Voronjecki su u radionici »Evanđeoske prispodobe o rastu, strpljivosti, milosti« uputili na prispodobe i njihovu primjenu u radu. Treća radionica, »Volonterstvo kao oblik socijalnog učenja«, pod vodstvom Gorane Kelam, Ivane Bulić i Magde Kaliterna, sudionicima je pružila niz prijedloga - od toga kako i gdje volontirati, do konkretnih oblika volonterskih aktivnosti. Nit vodilja radionice bio je primjer godišnjeg plana i programa volontiranja u Turističko-ugostiteljskoj školi u Splitu tijekom šk. godine 2012./2013. Sudionici Katehetske ljetne škole imali su prilike susresti se i s autorom Stjepanom Liceom. IKA

Specijalizacija animatora za mlade N

akon četiri susreta u Đakovu, polaznici formacije »Mladi za mlade«tjedan dana proveli su na posljednjem specijalizacijskom susretu, u pavlinskom ljetnikovcu u Veternici kod Varaždina. U organizaciji Ureda za pastoral mladih Đakovačko-osječke nadbiskupije od 14. do 21. srpnja bili su gosti župe Mihovljan i župnika vlč. Damjana Korena. Osamnaest polaznika prolazilo je radionice koje su vodila četiri animatora instruktora: Kristina Culek, Krešimir Šaf, Dominik Kalajdžić i Margareta Gregić, uz povjerenika za pastoral mladih, vlč. Filipa Perkovića. Putem radionica, mladi su se pripremali za rad s različitim skupinama u svojim župama - krizmanike, ministrante, prvopričesnike, zbor, misijsku skupinu, karitativnu i mnoge druge.

624

Svaki dan započinjao je i završavao molitvom, a svi polaznici svakodnevno su sudjelovali na misnom slavlju. Prijepodne i poslijepodne održavane su radionice, a nakon večere slijedilo je ugodno druženje na »veselim večerima«, koje su također dio programa. Jedno poslijepodne polaznici su proveli u Tuheljskim toplicama. Osim što su sudjelovali u radionicama, budući animatori i sami su osmišljavali iste kako bi bili što spremniji za rad u župi. Posljednjega dana boravka u Veternici, nakon nedjeljne mise koju su slavili sa župljanima, mladima su podijeljeni certifikati, čime je Đakovačko-osječka nadbiskupija postala bogatija za osamnaest mladih animatora.

Margareta Gregić

7-8/2013.

Vjera započinje obraćenjem

U

Nadbiskupskom sjemeništu u Splitu od 26. do 28. kolovoza održana je Katehetska ljetna škola za vjeroučitelje osnovnih škola u organizaciji Nacionalnog katehetskog ureda Hrvatske biskupske konferencije, Agencije za odgoj i obrazovanje i Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta. Ovogodišnja ljetna škola, koja se već 13. godinu održava u Splitu, imala je temu »Vjera započinje obraćenjem«. Pozivu na sudjelovanje odazvalo se 338 kateheta i katehistica iz cijele Hrvatske, a svojim prisutstvom potporu su im iskazali splitsko-makarski nadbiskup i metropolit Marin Barišić, predsjednik Vijeća Hrvatske biskupske konferencije za katehizaciju i nadbiskup i metropolit đakovačko-osječki Đuro Hranić, šibenski biskup Ante Ivas kao i dubrovački biskup Mate Uzinić.

Kateheza i vjeronauk upućuju na obraćenje Okupljenima se obratio mr. Josip Periš, voditelj povjerenstva Katehetske škole, koji je pozdravio prisutne biskupe, prof. dr. Ivicu Pažina, predstojnika Nacionalnog katehetskog ureda HBK, kao i sve djelatnike i suradnike Ureda, ravnatelja Agencije za odgoj i obrazovanje prof. Vinka Filipovića, profesore KBF-a u Splitu, na čelu s dekanom prof. dr. fra Antom Vučkovićem, predavače i voditelje radionica te sve okupljene vjeroučitelje. Upoznavajući sudionike s programom stručnog skupa, pojasnio je i nekoliko razloga zbog kojih je u Godini vjere odabrana upravo ta neiscrpna tema. Često je da se mnogi danas nazivaju kršćanima i vjernicima, a da se nikada nisu obratili niti osjećaju potrebu za obraćenjem. Rođeni su kao kršćani, primili su sve sakramente i tradicijski su vjernici, no upravo se zbog toga vidi raskorak između naslijeđene vjere i one koja bi se trebala graditi na istinskom obraćenju. Premda je specifičnost kateheza i vjeronauka odgoj i produbljivanje u vjeri, svjesni situacije ovog kulturološkog kršćanstva, kateheza i vjeronauk moraju na sebe preuzeti zadaću onog prvog navještaja koji najprije upućuje na obraćenje, kao odlučujuću prekretnicu u životu vjere, koje potom postaje trajna motivacija vjerničkog rasta, rekao je mr. Periš.

Nadbiskup Barišić izrazio je dobrodošlicu u Split i preko vjeroučitelja pozdravio svu djecu i mladost kojoj predaju, kao i njihove roditelje. Na sve je zazvao zagovor njihova zaštitnika sv. Staša, laika i katehete, čiji se blagdan slavi upravo 26. kolovoza.

Dobrim željama, ali i pozivu da škola donese obraćenje u srca i u razrede, pridružio se i nadbiskup Đuro Hranić. Izrazio je zadovoljstvo što je ovako velik broj vjeroučitelja prepoznao vrijednost i važnost neprestanog stručnog usavršavanja, ali i duhovnog rasta, da bi, u ovo teško vrijeme u kojem su marginalizirani, postali sposobni mijenjati kriva ljudska vrednovanja koja su u suprotnosti s ljubavlju Kristovom. Prof. Vinko Filipović pohvalio je ozbiljnost i trud koji je uložen u realizaciju projekta Katehetske škole koja, i po organizaciji i po posjećenosti, može biti model drugim stručnim skupovima.

7-8/2013.

Predavanja i rad u radionicama Prvog dana održana su dva predavanja: »Biblijsko poimanje obraćenja« prof. dr. Bože Lujića, i »Vjera u rascjepu između naslijeđene vjere i istinskog obraćenja« prof. dr. Tonča Matulića. Dr. Lujić je kroz svoje predavanje pojasnio kako je pojam obraćenja postao sadržajno ispražnjen, izgubio je svoje egzistencijalno značenje te je lišen svog izvornog konteksta, a zadržao je, površinski gledano, nabožno značenje.

Odgovorio je na nekoliko nezaobilaznih pitanja što dolazi prije, obraćenje ili vjera, tj. treba li se prvo obratiti pa vjerovati, ili obrnuto? Naglasio je da je bitno znati kome se obratiti, od koga, kamo, i što to uopće znači, te je li pojam obraćenja isključivo religijski ili etički pojam. Zaključio je da je obraćenje prije svega ispružena Božja ruka prema čovjeku koju čovjek može prihvatiti ako hoće, a može je i odbiti.

To je proces koji obuhvaća i čovjeka i Boga.

Dr. Matulić u središte je svog izlaganja stavio II. vatikanski koncil, za koji kaže da osvjetljava put kojim vjera može izaći iz rascjepa te ga se jedino ispravno može razumjeti kao Koncil obnove vjere Crkve. Crkva je na II. koncilu rasvijetlila i predstavila istinsku dubinu naše vjere, primljenu od Krista, a vjera zahtijeva stalnu obnovu snagom obraćenja. Danas svjedočimo i rascjepu naše stvarnosti koji se ogleda u činjenici da je još uvijek jako puno ljudi primilo sakramente kršćanske inicijacije ali ih ne živi, a to se vidi po tome što čovjekova razmišljanja i način življenja oblikuje isključivo moderni mentalitet. Rješenje je da uspijemo uklopiti svoje kršćanstvo u moderan način življenja, a put je utrla Crkva na Koncilu. Nakon predavanja koja su bila popraćena i dinamičnom raspravom uslijedio je rad u pedagoškim radionicama na tri teme: Znakovita obraćenja u Bibliji, Znakovita obraćenja u životu svetaca kroz povijest i Znakovita obraćenja danas.

Usporedba vjeroučitelja i sv. Pavla Vrhunac prvog dana bilo je zajedničko euharistijsko slavlje, koje je predvodio mons. Barišić, u koncelebraciji s mons. Matom Uzinićem i mons. Hranićem te još šest svećenika. U homiliji je nadbiskup dao usporedbu današnjih vjeroučitelja i sv. Pavla. Oni su, kao i on, iskusili da često riječ, bez obzira koliko je dobro pripremljena, ne dolazi do srca učenika.

Postoji jaz između vjeroučitelja i učenika. Pavao ga je uspio premostiti molitvom. »Ne možete doprijeti do svojih učenika samo riječju nego snagom Duha.

Neka vam sveti Staš, kojeg danas slavimo, i drugi sveti katehisti i katehistice pomognu da budete svjedoci djelotvorne vjere, zauzete ljubavi i postojane nade«, zaključio je nadbiskup.

Obraćenje – ključ obnove Crkve Drugoga dana govorilo se o obraćenju kao ključu obnove Crkve. O »Institucionalnom obraćenju

625

Crkve« bilo je riječi u obliku opuštenog i iskrenog, ali i konstruktivnog razgovora s dubrovačkim biskupom Matom Uzinićem. Biskup Uzinić izrazio je radost što ima priliku biti s odabranim kršćanima, vjeroučiteljima. Istaknuo je da se ne može koristiti pojam obraćenja Crkve jer ona je Kristov sakrament, već da se može govoriti o obraćenju institucije te da je svatko od nas Crkva, da je svatko bitan, zato se mora imati na umu da nijedna reforma nije počela odozgo, nego iz periferije. Biskup je zaključio da je Crkvi potrebna nova paradigma, nova komunikacija unutar same Crkve. Potrebno je naći načina kako današnjem modernom čovjeku dati odgovore na njegova životna pitanja te kako komunicirati unutar Crkve, jedni s drugima, s onima koji su Crkvi blizu, kojima je stalo, ali i onima koji su od Crkve daleko.

Jednako je bitno ne pustiti da mlade odgajaju mediji te da se prilagode ovome svijetu, već ih obrazovati i odgojiti da budu spremni u ime Crkve, s Kristom u sebi, djelovati na svim područjima društva. Glavni zaključak razgovora je da je jedino Isus onaj koji mijenja, a ne naša ljudska mjerila, te da ako želimo reformirati Crkvu i dati joj novo lice, to mora biti lice Isusa Krista. Vjeroučiteljima je biskup Uzinić poručio kako je na njima odgovornost da trske koje su slomljene zbog obiteljskih situacija ili vremena u kojem živimo svojim primjerom i radom ne slome do kraja, već pomognu da pukotina zaraste.

»Kršćanski pojam obraćenja – stalno nadahnuće obnovi škole« Izlaganje »Kršćanski pojam obraćenja – stalno nadahnuće obnovi škole« održala je prof. Ljilja Vokić, ministrica prosvjete i sporta od 1994. do 1998. godine, profesorica hrvatskog jezika i književnosti i ravnateljica VII. gimnazije u Zagrebu. Rekla je da je nastavnik važan čimbenik odgoja svakog djeteta te da on mora biti primjer učeniku znanjem, ponašanjem i odijevanjem. Nastavnik ima snažan utjecaj na razvoj djetetove psihe i njegova odnosa prema radu, a za vjeroučitelje smatra da je bitno da isijavaju i žive ono što poučavaju jer su izravni svjedoci vjere, u kojima učenici moraju pronaći potporu koju, nažalost,

često nemaju u svojoj obitelji. Istaknula je i kako se taj posao ne može raditi ako nema ljubavi i kako svima primjer treba biti Svevišnji, koji je najveći pedagog, jer pristupa svakom čovjeku u skladu s njegovom naravi. Naglasila je da se odgojni ciljevi mijenjaju kako se mijenja vlast, ali da vjeronauk mora ostati stup. Rješenje za reformu školstva vidi u otvaranju katoličkih škola koje se, osim za obrazovanje, brinu i za duhovni rast i razvoj, a to je najsnažniji način promjene.

»Iz različitih kutova o istome« Na okruglom stolu »Iz različitih kutova o istome« gostovale su osobe poznate široj javnosti. O osobnoj vjeri i obraćenju svjedočila je Marijana Petir, političarka dosljedna kršćanskim uvjerenjima, koja je govorila o osobnom odnosu s Bogom te o teškim trenucima, uvredama, izolaciji i svemu što je prolazila zbog javnog zastupanja svojih stavova. Potom se obratio Ivica Ursić, neovisni novinar, koji u posljednje vrijeme putuje i svjedoči o vjeri koja je oživjela nakon čudesnog ozdravljenja od karcinoma. Blanka Vlašić, hrvatska atletičarka svjetskog glasa, govorila je o svojoj udaljenosti od Crkve i Boga, zarobljavanju u vlastiti ego i uspješne rezultate te o dirljivim trenucima svoga obraćenja, ali i obraćenja cijele svoje obitelji. Publika je imala priliku gostima postavljati pitanja, a susret je obogatila klapa Žrnovnica.

»Hrvatsko nadzemlje« Posljednjega dana katehetama i katehisticama predstavilo se »Hrvatsko nadzemlje«, skupina mladih koja koristeći specifične metode i suvremeni jezik animira mjesečne susrete za mlade iznad 16 godina grada Splita i okolice te je po svojim uradcima postala i nacionalno poznata. Katehetska ljetna škola zaključena je okruglim stolom, na kojim se sudionici mogli otvoreno postavljati sva aktualna pitanja vezana uz vjeronauk i vjeroučitelje. Na pitanja su odgovarali voditelj povjerenstva Katehetske škole mr.

Josip Periš, predstojnik Nacionalnoga katehetskog ureda HBK prof. dr. Ivica Pažin i savjetnici za vjeronauk Agencije za odgoj i obrazovanje.

U Krakovu počinju pripreme za Svjetski dan mladih 2016.

Krakov je vrlo obradovala najava pape Franje u

Rio de Janeiru da će upravo taj poljski grad biti domaćin Svjetskoga dana mladih 2016. godine. U rekordnom vremenu otvorena je internetska stranica www.krakow2016.com s prvim informacijama na pet svjetskih jezika. Na njoj je i videoporuka nadbiskupa domaćina, kardinala Stanislawa Dziwisza, u kojoj ističe da je to velika radost za Krakov i Poljsku te napominje da će se u slavlje uključiti sve poljske biskupije, kao i civilno društvo. Već ih je sad zamolio da »Poljskoj donesu

626

entuzijazam i nadu za budućnost, jer im je njihova potpora zaista potrebna«. Nadbiskup je također podsjetio da je Svjetski dan mladih uvijek povezan s velikim likom bl. Ivana Pavla II., čiji je Krakov bio biskupski grad te izrazio nadu da će ga tada u njegovoj domovini Poljskoj već moći častiti kao sveca. Svjetski dan mladih 2016. bit će ujedno zahvala za njegovu osobu, njegovu ljubav prema mladima, i njegovu dragocjenu baštinu, istaknuo je kardinal Dziwisz, prenosi agencija Kathpress. IKA

7-8/2013.

Predstavljen plan i program zdravstvenog odgoja

N

a konferenciji za novinare u srijedu, 28. kolovoza, ministar znanosti, obrazovanja i sporta Željko Jovanović, sa suradnicima, predstavio je rezultate javne rasprave, Plan i program zdravstvenog odgoja te priručnike za nastavu zdravstvenog odgoja za osnovne i srednje škole, koji će biti poslani svim školama. Zdravstveni odgoj temelji se na znanstvenim istinama i on je jamstvo zdravlja učenika i bolje hrvatske budućnosti, i nitko nas u tome neće spriječiti, naglasio je ministar Jovanović te istaknuo kako je ministarstvo ispoštovalo zahtjeve Ustavnoga suda.

Ministar ovaj program smatra obvezujućim za sve, te naglasio, odgovarajući na pitanje novinara o priopćenju Udruge Vigilare kojim se traže dva programa za modul spolnosti, kako se njime učenicima ne nameće stav, već im se omogućuju informacije na temelju kojih će, u razgovorima s roditeljima, sami formirati svoj stav. Također je pojasnio, kako je cilj obrazovanja unaprjeđenje zdravlja, razvoj slobodne osobe i samopouzdanja učenika, a strah od neznanja, osobito strah od bolesti, veliki je neprijatelj slobode.

U povodu objave Plana i programa zdravstvenog odgoja, rezultata javne rasprave i priručnika za osnovne i srednje škole priopćenjem se oglasila udruga Vigilare. Udruga upozorava kako je javna rasprava provedena prinudno i odvijala se u vrlo kontroliranim uvjetima. Sam ministar nije primio nijednu udrugu ili skupinu roditelja koji imaju drukčije mišljenje od njegova. Ministar se boji čuti drugo mišljenje i boji se otvorenog dijaloga, i to posebno kad je riječ o 4. modulu, zvanom »Spolna/

rodna ravnopravnost i spolno odgovorno ponašanje«, upozoravaju u udruzi Vigilare, te postavljaju pitanja »tko daje pravo nekakvom ‘stručnjaku’ da se miješa u vrlo odgovoran roditeljski posao odgoja djece, ako sami roditelji to ne zatraže; tko može bolje od roditelja odgojiti vlastitu djecu, naročito kada se radi o vrijednosnim pitanjima, posebno vezanima uz spolnost i spolni život; zašto je ovaj program ‘odgoj’, a ne ‘program’; kada je država (i ministarstvo) sebi dala pravo da ‘odgaja’ našu djecu; te čije su to škole, tko ih preko svojih poreza financira, ako ne ti roditelji? Ti isti roditelji imaju pravo (čl. 63 hrvatskog Ustava) i odgovornost zahtijevati programe u skladu sa svojim vrednotama.« Stoga Vigilare poziva ministra da se uskladi s demokratskim ponašanjem i da kao ministar služi roditeljima, a ne nameće svoja rješenja. U tom vidu očekuju da primi udruge i roditelje koji se ne slažu s ovim i ovakvim zdravstvenim ‘odgojem’. Traže da se ponude dva programa za modul spolnosti, ovaj liberalni (koji ima loše rezultate na Zapadu) i drugi, s konzervativnim vrjednotama, koji podupire i zahtijeva većina hrvatskog stanovništva, napose roditelja. U konačnici, ukoliko se ne ostvare ta dva zahtjeva, udruga Vigilare poziva roditelje da se informiraju u školama kada će se održavati satovi modula »Spolna/rodna ravnopravnost i spolno odgovorno ponašanje« te da povuku svoju djecu s tih satova, u skladu sa savješću i temeljem članka 63. hrvatskog Ustava. IKA

Objavljena tema Svjetskog dana mira 2014.

T

ema 47. svjetskog dana mira koji će se slaviti 1. siječnja 2014. bit će »Bratstvo, temelj i put za mir«, priopćio je 31. srpnja Tiskovni ured Svete Stolice. Svjetski dan mira, koji je pokrenuo papa Pavao VI., slavi se prvog dana u godini. Papa Franjo izabrao je za temu svoje prve poruke za Svjetski dan mira bratstvo. Od samog početka svoje službe rimskog biskupa Papa je isticao važnost prevladavanja »kulture odbacivanja« i promicanja »kulture susreta« kako bi se krenulo prema ostvarivanju pravednijeg i mirnijeg svijeta. Bratstvo je dar koji svaki muškarac i žena nose sa sobom kao ljudska bića, djeca istog Oca. Pred mnogim dramama koje pogađaju svijet, kao što su siromaštvo, glad, nerazvijenost, sukobi, migracije, zagađenja, nejednakost, nepravda, organizirani kriminal, fundamentalizmi, bratstvo je temelj i put za mir. Kultura blagostanja dovodi do gubljenja osjećaja odgovornosti i bratskog odnosa. Drugi, umjesto da budu nama »slični«, antagonisti su ili neprijatelji i često ih se svodi na

7-8/2013.

stvari. Nije rijetkost da se siromašne i potrebite smatra »teretom«, zaprekom razvoju. Ne promatra ih se kao braću koja su pozvana dijeliti darove stvorenog svijeta, dobra napretka i kulture, sudjelovati za istim stolom života u punini, biti protagonisti cjelovitog i uključivog razvoja.

Bratstvo, dar i zadatak koji dolazi od Boga Oca, potiče nas da se zalažemo da budemo solidarni i borimo protiv nejednakosti i siromaštva koji slabe društveni život, da se brinemo za svaku osobu, osobito najmanje i nezaštićene, da ih ljubimo kao samoga sebe, kao što ih je Isus Krist ljubio.

U svijetu u kojem neprestano raste uzajamna ovisnost, ne smije nestati dobra bratstva, koje pobjeđuje širenje one globalizacije ravnodušnosti koju je papa Franjo u više navrata spomenuo.

Globalizacija ravnodušnosti mora ustupiti mjesto globalizaciji bratstva. Bratstvo mora prožeti sve aspekte života, uključujući ekonomiju, financije, civilno društvo, politiku, istraživanje, razvoj, javne i kulturne ustanove. IKA

627

Priopćenje sa sjednice Vijeća HBK za život i obitelj

Sjednica Vijeća HBK za život i obitelj održana je u

subotu, 24. kolovoza 2013., u sjedištu Hrvatske biskupske konferencije u Zagrebu, pod predsjedanjem krčkog biskupa mons. Valtera Župana. Sjednica je sazvana radi osvrta na nedavno objavljeni Nacrt Obiteljskog zakona, ali i kako bi se raspravilo o rezultatima završene javne rasprave o tezama Obiteljskog zakona i Zakona o socijalnoj skrbi, kojoj su članovi Vijeća dali svoj doprinos.

Nakon uvodne molitve i pozdravnih riječi biskupa Župana, vijećnici su podrobnije upoznati s rezultatima javne rasprave o tezama Obiteljskog zakona te Zakona o socijalnoj skrbi, koji su objavljeni na stranicama Ministarstva socijalne politike i mladih. Što se tiče osvrta HBK na teze Obiteljskog zakona, vijećnici su uočili da je na svaku točku, uz kraće ili duže obrazloženje, napisano prihvaća li se ili ne primjedba, odnosno prijedlog. To upućuje na zaključak da je svaka točka uistinu i razmatrana. Ipak, vijećnici su ostali zatečeni činjenicom neprihvaćanja primjedbe da je održivost braka važna ne samo zbog dobrobiti djece, nego i zbog samih bračnih partnera i čitavog društva te da nedostaje jasan prioritetni naglasak na očuvanje braka, kako u preventivnom tako i u kurativnom smislu.

Vijećnike je osobito neugodno iznenadilo što se javna rasprava o Nacrtu provodi u vrijeme kada najveći broj građana koristi godišnji odmor, unatoč tome što je upravo ta primjedba HBK bila prihvaćena. Dokaz tome je da se u danom obrazloženju, vidljivom na internetskim stranicama Ministarstva, izrijekom navodi da bi Nacrt trebao biti u raspravi do 15. 9.

2013. Uzimajući u obzir veličinu dokumenta (Nacrt, zajedno s obrazloženjima, ima ukupno 318 stranica), opseg promjena u odnosu na postojeći Obiteljski zakon s kojim se mora usporediti te nadasve važnost ovog organskog zakona, vijećnici smatraju da bi se rasprava o Nacrtu trebala produljiti bar do kraja rujna. Na kraju je donesen zaključak o načinu i dinamici sastavljanja osvrta na Nacrt Obiteljskog zakona.

Razmatrajući sudbinu primjedbi HBK na teze Zakona o socijalnoj skrbi, vijećnici su iznenađeni što ih je predlagatelj sve odbacio, očito se osvrćući samo na uvodnu načelnu primjedbu o uopćenosti objavljenih teza, a da ostale vrlo konkretne i konstruktivne primjedbe i prijedloge uopće nije uzeo u obzir. Uz to, za razliku od onih upućenih na teze Obiteljskog zakona, primjedbe HBK kao niti drugih pravnih i fizičkih osoba, ovdje nisu objavljene u cijelosti. Stoga zainteresirana javnost ni ne može imati uvid u njihovu opravdanost i argumentiranost.

Dr. Petar-Krešimir Hodžić, voditelj Ureda HBK za život i obitelj, tijekom sjednice ukratko je izvijestio vijećnike o novostima i aktualnim zbivanjima, a kratka rasprava povela se o dovršenju prijevoda studijskog vodiča za proučavanje teologije tijela u studijskim skupinama u župama; o situaciji oko uvođenja zdravstvenog odgoja; o Europskoj građanskoj inicijativi »Jedan od nas«, za koju će se 22. rujna organizirati Europski potpisni dan te o Obredu blagoslova djeteta u majčinoj utrobi, na engleskom jeziku, koji je Kongregacija za bogoštovlje i disciplinu sakramenta Svete Stolice odobrila Američkoj biskupskoj konferenciji u prosincu 2011. Tiskovni ured HBK

Poziv na sudjelovanje u 11. sezoni KMNL-a K

ao projekt Ureda za mlade Đakovačko-osječke nadbiskupije, Katolička malonogometna liga (KMNL) pokrenuta je u ovih 11 godina rada u 7 regija: osječkoj, vinkovačkoj, brodskoj, đakovačkoj, donjomiholjačkoj, županjskoj i baranjskoj. Od ove godine povjerenik Ureda za pastoral mladih, vlč. Filip Perković i predsjednik Upravnog odbora KMNL-a Tvrtko Galić nadaju se uključenju ekipa i iz ostalih regija. »Samo u protekloj sezoni okupili smo 65 župnih ekipa, koje je sačinjavalo više od 750 mladih župljana iz 13 dekanata; odigrali smo više od 500 utakmica, čime smo postali jedan od najvećih kontinuiranih cjelogodišnjih projekata u našoj Nadbiskupiji. Posebno smo ponosni na 28 duhovnih susreta koji se u svakoj regiji odvijaju četiri puta godišnje. U protekloj sezoni pokretali smo humanitarne akcije, bili na raspolaganju župnicima oko uređenja župnog

628

okoliša, itd.«, ističu Galić i Perković i potiču na okupljanje mladih u Baranjskom, Vukovarskom, Valpovačkom i Županjskom dekanatu.

O kvaliteti rada KMNL-a Đakovačko-osječke nadbiskupije svjedoči i potpora nadbiskupa, koji svake godine u Nadbiskupskom domu prima pobjedničku ekipu, a tu su i dekani koji pomažu ostvarenju projekata, kao i župnici koji uključivanjem svojih mladih projekt čine većim iz godine u godinu, na čemu im Upravni odbor i Ured za pastoral mladih zahvaljuju. U već oformljenim ligama, 11. sezona KMNL započinje polovinom rujna 2013. godine, a u novooformljenima kada se za to stvore uvjeti, ističe Galić te još jednom poziva župnike i mlade da se uključe, a za sve informacije na raspolaganje stavlja i svoj broj mobitela: 098/833-387. Martina Kuveždanin

7-8/2013.

Teološko-pastoralni seminar za svećenike (Obavijest i poziv, br. 1081./2013., Đakovo, 22. kolovoza 2013.)

Teološko-pastoralni seminar za svećenike održat će se u Dvorani biskupa Josipa Jurja Strossmayera na

Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu od 11. do 13. rujna 2013. na temu Vjerska sloboda – izazov za Crkvu i društvo. Aktualnost deklaracije Dignitatis humanae Drugoga vatikanskog sabora. Početak predavanja je svakoga dana u 9 sati.

Pozivaju se svi svećenici, a prema Odluci dijecezanskog biskupa, bez odlaganja trebaju sudjelovati svećenici zaređeni u posljednjih deset godina, a to su: 1. Andraši Đula 2. Anđić Davorin 3. Božić Josip 4. Bubalo Dejan 5. Čabaj Željko 6. Ćurić Tomislav 7. Dort Ladislav 8. Đakovac Ivan 9. Filipović Josip 10. Glavica Matej 11. Grigić Željko 12. Japundžić Antun 13. Jukić Krešimir 14. Jugović Robert

15. Karas Krunoslav 16. Karavidović Tomislav 17. Kešinović Josip 18. Kirhofer Robert 19. Lasić Tomislav 20. Levaković Josip 21. Lešić Mario 22. Mađarević Mihael 23. Mađarac Branimir 24. Marković Drago 25. Martić Pavo 26. Martinović Zvonimir 27. Matas Josip 28. Mešanović Vedran

29. Paušić Siniša 30. Semialjac Josip 31. Slaviček Bojan 32. Stanić Damir 33. Šimić Željko 34. Šumanovac Stjepan 35. Šunjara Jakob 36. Tigandžin Danijel 37. Tomić Davor 38. Tušek Ivica 39. Vulić Boris 40. Zrno Ivica 41. Živić Ivan

Mladomisnici: 1. Tomislav Benaković 2. Mario Brkić

3. Marko Martić 4. Ivan Stipić

Sve pastoralne i druge obaveze u terminu predavanja trebate odgoditi, a ukoliko ste neodgodivo spriječeni, unaprijed morate Nadbiskupskom ordinarijatu dostaviti pismenu ispriku. Neka nam pozornije slušanje i zajedničko razmišljanje omogući uspješnije pastoralno djelovanje na dobrobit cjelokupne Nadbiskupije.

Pozdrav u Gospodinu!

Robert Jugović, vicekancelar

 Đuro Hranić, nadbiskup

Program

9.00 9.15 9.30

10.00 10.30 11.00

Prvi dan – srijeda, 11. rujna 2013.

11.30

Molitva Uvodni pozdravi Vjerska sloboda u svjetlu Objave – biblijsko iskustvo doc. dr. sc. Ivica Čatić (Đakovo) Rasprava Odmor Poimanje i primjena tolerancije u progonjenoj, slobodnoj Konstantinovoj i državnoj Crkvi doc. dr. sc. Grgo Grbešić (Đakovo)

Sloboda u sustavu vrijednosti u vrijeme crkvenih Otaca doc. dr. sc. Drago Tukara (Đakovo)

12.00

Rasprava

12.30

Odmor

13.00

Predstavljanje sabranih djela mons. dr. sc.

Marina Srakića, nadbiskupa u miru

14.00

Ručak

7-8/2013.

629

Drugi dan – četvrtak, 12. rujna 2013.

9.00 9.15

9.45

10.15 10.45 11.15

11.45

12.15 12.30 13.00

Molitva Sekularno doba - religija – sloboda vjerovanja: CharlesTaylor – Jürgen Habermas – Joseph Ratzinger prof. dr. sc. Ivica Raguž (Đakovo) Vjerska sloboda u kontekstu laičnosti današnjeg društva prof. dr. sc. Vladimir Dugalić (Đakovo) Rasprava Odmor Saborski i posaborski govor o vjerskoj slobodi prof. dr. sc. Željko Tanjić (Zagreb) Poslanje Crkve i vjerska sloboda u ekumenskom kontekstu prof. dr. sc. Niko Ikić (Sarajevo) Rasprava Odmor Sloboda vjeroispovijesti i odnos prema drugim religijama prof. dr. sc. Mato Zovkić (Sarajevo)

13.30 14.00

Rasprava Ručak

Treći dan – petak, 13. rujna 2013.

9,00 9,15

Molitva Odgoj za vjersku slobodu i nova evangelizacija

prof. dr. sc. Pero Aračić (Đakovo) 9,45 Vjerska sloboda u Zakoniku kanonskog prava i zakonodavstvu RH

dr. sc. Zdenko Ilić (Đakovo) 10,15 Rasprava 10,45 Odmor 11,15 Communicatio in sacris

prof. dr. sc. Zvonko Pažin (Đakovo) 11,45 Poštivanje vjerske slobode (osobne savjesti) u našem pastoralu: praktična pitanja

doc. dr. sc. Ivo Džinić (Đakovo) 12,15 Rasprava i završetak Seminara 13,00 Ručak Povjerenstvo TPS-a

Izjava o poštivanju savjesti pri sudjelovanju u pobačaju O

vih dana hrvatsku je javnost zatekla vijest da je gospođa Jaga Stojak, primalja, dobila otkaz jer je odbila sudjelovati u pobačaju u kninskoj državnoj bolnici. Podržavajući nadležne u bolnici u povlačenju odluke o nepravedno danom otkazu, podsjećamo na bitne okolnosti koje treba uzeti u obzir glede ovog slučaja. Ustav Republike Hrvatske jamči svakome slobodu savjesti i vjeroispovijesti. Odbijanje svakog, pa i medicinskog osoblja, da sudjeluje u pobačaju, glas je savjesti, a u mnogim slučajevima i praktični odraz vjeroispovijesti osobe koja time odbija sudjelovati u ubojstvu nerođenog djeteta. I Zakon o sestrinstvu daje medicinskim sestrama pravo na priziv savjesti te pravo odbiti zdravstvenu njegu ako se to ne kosi s pravilima struke. Nigdje nije izneseno da je odbijanjem sudjelovanja primalje u prekidu trudnoće, koji je počela provoditi kninska bolnica, bilo ugroženo zdravlje ili život majke, a očito je da je ista osoba više puta ranije odbila sudjelovati u prekidima trudnoće. Zakon o primaljstvu ne sadrži priziv savjesti, no nigdje u opisu djelatnosti primalje ne predviđa prekid trudnoće, već opisuje sadržaje zdravstvene skrbi o majci i djetetu. Upozoravamo da je ustavno pravo pojedinca iznad zakona, te da je otkaz, dan na ovaj

630

način, iako povučen, ne samo protuzakonit nego i protuustavan.

I, konačno, više smo puta isticali u svojim izjavama da zakoni lišeni vrijednosnog sustava, a osobito oni koji promiču kulturu smrti, trebaju biti zamijenjeni onima koji potiču na zaštitu čovjeka u cjelini, i to od rođenja do smrti. U ovom je slučaju hrabrim odbijanjem da sudjeluje u prekidu nerođenog života primalja, gospođa Jaga Stojak, pokazala svima kako pojedinac, kada skupi hrabrosti, može učiniti nešto dobro, usprkos sustavu koji zagovara pravo izbora pojedinca nasuprot prava djeteta na život. Nadamo se da je ovim hrabrim činom gospođa potaknula i svakog od nas na promišljanje o jednom od temeljnih pitanja o kojemu se kod nas šuti: Kad počinje život, te što činimo da ga zaštitimo? »Što god ste učinili jednom od moje najmanje braće, meni ste učinili« (Mt 25, 40), poručio nam je Isus, a na nama je da razmislimo o njegovim riječima i prepoznamo svoga brata, bez obzira kako malen i bespomoćan bio.

U Zagrebu 16. kolovoza 2013. +Vlado Košić, predsjednik Komisije HBK »Iustitia et pax«

7-8/2013.

Dan posta i molitve za mir u Siriji, na Bliskom istoku i u čitavu svijetu (Okružnica, br: 1131/2013., Đakovo, 3. rujna 2013.)

Svim svećenicima, redovnicima i redovnicama i svim vjernicima u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji Draga braćo i sestre!

Papa Franjo u svom nagovoru uz podnevnu molitvu Anđeoskoga pozdravljenja u prošlu nedjelju, 1. rujna o. g., snažnim je vapajem cijelome svijetu, a posebno svim članovima Crkve, uputio poziv da »sve muškarce i žene dobre volje poveže lanac zauzimanja za mir«. Na tako snažan vapaj za mirom papu Franju nukaju tragični događaji i opasanosti koje svakodnevno rastu u ratnim sukobima pogođenoj Siriji. Želja mu je da se »vapaj za mirom vine daleko da dopre do srca svih te svi polože oružje i puste da ih vodi čežnja za mirom.« Poseban poziv odnosi se na nas vjernike: »Radi toga sam, braćo i sestre«, izriče Papa, »odlučio 7. rujna, uoči blagdana Rođenja Marije, Kraljice mira, proglasiti za čitavu Crkvu danom posta i molitve za mir u Siriji, na Bliskom istoku i u čitavu svijetu, i pozivam da se toj inicijativi priključe, na način koji smatraju najprikladnijim, braća kršćani nekatolici, pripadnici drugih religija i ljudi dobre volje. Istoga dana, 7. rujna, na Trgu svetoga Petra (…) od 19 do 24 sata okupit ćemo se na molitvu i u duhu pokore zazivati od Boga taj veliki dar za ljubljeni sirijski narod i za sva mjesta u kojima vladaju sukobi i nasilja. Čovje-

čanstvo ima potrebu vidjeti geste mira i čuti riječi nade i mira! Tražim od svih krajevnih Crkava da, osim toga dana posta, organiziraju neki liturgijski čin na tu nakanu.« Odazivajući se zajedništvu sa Svetim Ocem, sve vas, svećenike, redovnike i redovnice, i sve vjernike naše Đakovačko-osječke nadbiskupije, pozivam na post, molitvu i djela pokore u subotu, 7. rujna 2013. Neka se u molitvu vjernika na euharistijskim slavljima te u molitvi Jutarnje i Večernje u Časoslovu, kao i u druga molitvena slavlja toga dana uvrsti i molitveni zaziv za mir u Siriji, na Bliskome istoku i u čitavu svijetu. Župnike i rektore crkava molimo da se potrude da, koliko je moguće više, unatoč veoma kratku vremenu, o ovoj posebnoj i hitnoj nakani Sv. Oca obavijeste vjernike svojih župa te ih potaknu da se odazovu pozivu Svetoga Oca. Sjetimo se, predragi, kako nam je u godinama naših stradanja za vrijeme Domovinskoga rata bila dragocjena molitvena solidarnost za koju je kršćanskim zajednicama po cijelome svijeta, upravo za ostvarenje mira u našem narodu i našoj domovini, odjekivao glas bl. pape Ivana Pavla II. Neka srce svakoga od vas uvijek ispunja Božji mir, sada i dovijeka! dr. Drago Tukara, kancelar

 Đuro Hranić, nadbiskup

Ispit iz sakramentalne jurisdikcije (Br. 985/2013., Đakovo, 22. kolovoza 2013.)

Ispit iz sakramentalne jurisdikcije bit će u petak, 13. rujna 2013., u 16 sati u Nadbiskupskom domu u Đakovu, u Dvorani za sastanke na prvom katu. Ispitu su dužni pristupit 1.

2.

3.

4.

5.

Čabaj Željko Mađarac Branimir Martić Pavo Matas Josip Mešanović Vedran

6.

7.

8.

9.

Paradžik Mario Stanić Damir Šimić Željko Živić Ivan

Mladomisnici 1. Benaković Tomislav 2. Brkić Mario 3. Martić Marko 4. Stipić Ivan

Stariji kandidati trebaju za upis produljenja jurisdikcije ponijeti dekret (s dva lista) što su ga dobili kod prvog polaganja ispita iz jurisdikcije.

Pozdrav u Gospodinu!

dr. Drago Tukara, kancelar 7-8/2013.

 Đuro Hranić, nadbiskup metropolit

631

Hodočašće svećenika na slavlje beatifikacije sluge Božjega Miroslava Bulešića (Br. 1056/2013., Đakovo, 22. kolovoza 2013.)

Svim svećenicima i redovnicima u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji Draga i poštovana braćo!

Svi smo se obradovali kada je objavljena vijest da će svećenik-mučenik, sluga Božji Miroslav Bulešić, biti proglašen blaženim u subotu 28. rujna 2013. u Puli. Postulatura novoga blaženika šalje nam prigodne materijale (plakat, životopis), koji su uz druge materijale i informacije o beatifikaciji dostupni i na mrežnim stranicama u elektronskom obliku.

Vjerujem da ste u okviru naših župnih zajednica i dekanata već poticali vjernike da hodočaste i sudjeluju na slavlju beatifikacije u Puli. Tako će se jedan dio naših svećenika u Istru uputiti vodeći skupine hodočasnika.

Sve vas i ovom prilikom potičem da i sada, kada se dan beatifikacije približio, nastavite poticati vjernike na hodočašće u Pulu i istodobno promicati za sve nas primjerni lik i mučeničko svjedočanstvo novoga blaženika.

Za sudjelovanje nas svećenika u slavlju beatifikacije u Puli pruža se još jedna lijepa mogućnost – sudjelovanje u zajedničkome hodočašću svećenika i bogoslova, u organizaciji Djela za trajnu izgradnju svećenika, na čelu s nadbiskupijskim povjerenikom, preč. mr. Božom Radošem.

Predviđen je sljedeći hodočasnički itinerarij:

1. dan: petak, 27. rujna 2013.

Polazak autobusom iz Đakova u 6,30 (Strossmayerov trg).

U Istri ćemo posjetiti mjesta i gradove povezane sa životom, djelovanjem i mučeništvom novoga blaženika Miroslava Bulešića: 1.

2.

3.

4.

5.

6.

LANIŠĆE - mjesto mučeničke smrti; BUZET - župna crkva Uznesenja Marijina; BADERNA - župa u kojoj je bio župnik; PAZIN - Biskupijsko sjemenište u kojem je Bulešić bio podravnatelj i profesor; KANFANAR - župa u kojoj je bio župnik; SVETVINČENAT - župna crkva Navještenja BDM u kojoj je zaređen, u kojoj je slavio mladu misu i u kojoj je Blaženikov grob; memorijalna zbirka novoga blaženika; 7. ČABRUNIĆI – Blaženikovo rodno mjesto; 8. JURŠIĆI - župna crkvu Sv. Franje Asiškog u kojoj je novi blaženik kršten.

Dolazak u Pulu, smještaj i večera u Hotelu Pula.

2. dan: subota, 28. rujna 2013.

Doručak do 8,30; polazak autobusom prema Areni u 9 sati; predprogram u 10 sati; svečano euharistijsko slavlje i beatifikacija u 11 sati (predsjedatelj: papinski legat kardinal Angelo Amato, prefekt Kongregacije za kauze svetih); ručak oko 14 sati te povratak.

Cijena hotelskoga smještaja: dvokrevetna soba 380 kuna, jednokrevetna 450 kuna. U cijenu je uključena večera (27. rujna), prenoćište te doručak i ručak (28. rujna). Troškove prijevoza autobusom preuzima Nadbiskupija. Za koncelebraciju ponijeti misno ruho (albu i štolu) crvene boje.

Molimo vas da se za sudjelovanje u ovome hodočašću prijavite preč. Boži Radošu najkasnije do srijede, 4. rujna (mob. 098/ 801 -744 ili e-mail: boze.rados11@gmail.com).

Dok sve vas srdačno potičem na sudjelovanje, radujem se što ću i sam, zajedno s vama te sa zajednicom našega Bogoslovnog sjemeništa sudjelovati u ovome hodočašću.

U molitvi za zagovor novoga blaženika, svećenika-mučenika Miroslava Bulešića, pozdrav vam i blagoslov od Gospodina!

632

Robert Jugović, vicekancelar

 Đuro Hranić, nadbiskup 7-8/2013.

Teološko-pastoralni seminar za svećenike »Vjerska sloboda – izazov za Crkvu i društvo« tema je Teološko-pastoralnog seminara za svećenike Đakovačko-osječke nadbiskupije, koji se na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu održavao od 11. do 13. rujna. Na otvaranju TPS-a nazočne je pozdravio đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić, rekavši da vjeruje kako ovo okupljanje pomaže svećenicima da u novu pastoralnu godinu uđu osnaženi u svijesti i iskustvu da je svaki od njih i član jednoga prezbiterija, dio jedne cjeline, jedne svećeničke obitelji; da su međusobno braća koja zajednički dijele i ostvaruju isto poslanje. Govoreći o vjerskoj slobodi, temi seminara, istaknuo je kako je riječ o staroj, ali aktualnoj temi: »Aktualna zbog 1700. obljetnice slobode kršćanstva, aktualna u svjetlu događanja i otvorenih pitanja u onim dijelovima svijeta u kojima tako glasno zvecka oružje i istodobno tako aktualno i višestruko sofisticirano pitanje u europskom ambijentu i u našem suvremenom hrvatskom demokratskom društvu.« U ime KBF-a u Đakovu, nazočnima se obratio dekan prof. dr. Pero Aračić. »Nalazimo se u godini kada obilježavamo 1700 godina Milanskog edikta pa je i tema vjerske slobode, a i slobode uopće, vrlo aktualna. Prošlo je i 50 godina od početka Koncila, pa je uputno upitati se što i koliko je značio koncilski dokument Dignitatis humanae, Deklaracija 2. vatikanskog koncila o vjerskoj slobodi«, rekao je dekan Aračić, podsjetivši da se nalazimo u 1150. godini od evangelizacijskog pothvata svete braće Ćirila i Metoda na slavenskim prostorima te najavio da će KBF u Đakovu ove jeseni imati poludnevni studijski susret na tu temu. TPS je nastavljen predavanjima.

u Boga koji obećava da će blagoslivljati sve narode koji mu budu vjerni. Babilonsko sužanjstvo utvrdilo ih je u vjeri da svaki narod ima svoje bogove. To je iskustvo za Izraelce bilo ključno u njihovu vjerovanju da je Jahve Bog nad bogovima i da djeluje i izvan granica njihove zemlje. Kad se radi o iskustvu vjerske slobode, onda su Izraelci svjesni da imaju veće probleme kad štuju druge bogove, jer tada dolazi do destrukcije i kaosa u njihovu narodu. Oni su duboko uvjereni da se Jahve objavio samo njima. Ono što drugi slave, to je Božji dar njima i oni to poštuju.

Ovakav stav trebao bi biti polazište i za suvremeno shvaćanje drugih naroda i drugih religija, jer je Jahve stvoritelj cijelog svijeta, protumačio je dr. Čatić, dodajući kako je ova linija potvrđena i u Novom zavjetu. Isus prihvaća druge narode i religije, nikoga ne odbacujući.

Drugo predavanje prvoga dana održao je doc. dr.

Grgo Grbešić, na temu »Poimanje i primjena tolerancije u progonjenoj, slobodnoj Konstantinovoj i državnoj Crkvi«. U uvodu se osvrnuo na to kako je problem tolerancije star koliko i kultura. U Isusovo se doba pogane smatralo nečistim osobama; Isus to »okreće« i poziva na toleranciju. Oni koji brane toleranciju Crkve koriste prispodobu o kukolju koji se čupa. Prva Crkva nije bila apsolutno tolerantna, pribjegavala je čak i izopćenju kao »popravnoj« mjeri.

Sveti Pavao kazne prebacuje na područje duha. Za

Predavanja prvoga dana Prvo predavanje, »Vjerska sloboda u svjetlu Objave – biblijsko iskustvo«, održao je doc. dr. Ivica Čatić.

Naglasio je kako je govoriti o vjerskim slobodama u kontekstu Biblije vrlo komplicirano. Već Knjiga Postanka otvara univerzalističku perspektivu i vjeru 7-8/2013.

633

vrijeme Rimskog Carstva do najvećih je progona dolazilo zbog očuvanja kulta vladara. Židovi nisu imali problema u Rimskom Carstvu. Kršćanstvo se, pak, smatralo sektom i poradi toga bilo izloženo progonima. Milanskim ediktom kršćani dobivaju slobodu, moglo se čuti u predavanju dr. Grbešića. Također, rečeno je kako su crkveni oci pisali i protiv progona. Neke dijelove Svetog pisma koristilo se za potkrepljenje i opravdanje nasilja. U srednjem vijeku inkvizicija se koristila i torturom da bi ušutkala one koji drugačije misle. Od tog vremena Crkva je prošla brojne mijene, suočila se s raznim političkim okolnostima i tako gradila svoj odnos prema toleranciji.

Milanskim ediktom dobila je mnoge privilegije i to je dovelo do netolerancije.

Treće predavanje, »Sloboda u sustavu vrijednosti u vrijeme crkvenih Otaca«, održao je doc. dr. Drago Tukara. Navodeći citate, predavač je iz djela crkvenih Otaca odabrao dijelove u kojima oni poimaju slobodu. U poganskoj kulturi društveni sustav je totalitaristički. Crkveni pisci žele zasijati sjeme dostojanstva svakog čovjeka, jer svaki čovjek posjeduje vrijednosti. Ludošću se smatralo ako se nekoga prisiljavalo na vjerovanje. Slobodu se smatralo temeljem života u zajednici, a Oci su oni koji nas upućuju na ovu problematiku, čulo se, među ostalim, u predavanju dr. Tukare, koji je zaključio kako je čovjek biće koje u sebi ima smrtnost i besmrtnost. Bog ga je stvorio kao slobodno biće kojemu je darovana inteligencija i slobodna volja i kojemu je podložen cijeli stvoreni svijet.

Predstavljanje Sabranih djela mons. dr. Marina Srakića Nakon predavanja, nazočnim svećenicima predstavljena su Sabrana djela đakovačko-osječkog nadbiskupa u miru, mons. Marina Srakića. Nadbiskup Hranić podsjetio je kako je povod izdavanja sabranih djela nadbiskupa Srakića bio njegov zlatni svećenički jubilej te 20. obljetnica njegova biskupskoga služenja u našoj Crkvi, skromno obilježenih na Veliki četvrtak 2010. godine. »Sabrana djela, ukoričena u 11 svezaka, plod su Vašega svećeničkoga, profesorskog i biskupskog teološkog rada, plod Vašeg duha i uma tijekom Vašeg dosadašnjeg svećeničkog i biskupskog služenja Crkvi. Ona su tako i simbol svega onoga čime ste zadužili đakovačko-osječku i srijemsku Crkvu, požešku Crkvu i Crkvu u našem narodu«, rekao je mons. Srakiću nadbiskup Hranić.

O nastanku i sadržaju sabranih djela govorio je mons. Luka Marijanović, koji je dugi niz godina »iz prve ruke« pratio rad nadbiskupa Srakića. »Vrijeme će pokazati kao su ove knjige nepresušan izvor vrijednih informacija, promišljanja. Već se susreću navodi iz ovih Sabranih djela, što svjedoči da će ona imati još više mjesta u našem religioznom, kultur-

634

nom i društvenom životu.« Nazočnima se obratio i mons. Tadija Pranjić, župnik iz Vinkovaca, a na kraju i sam autor, mons. Srakić, koji je okupljenima rekao kako vrijeme sada provodi radeći ono što mu je prije bio hobi. »Zauzeo sam se da izradim studiju pod nazivom Cruce et labore – Križem i radom – lik i djelo biskupa Bäuerleina, koji je zaslužio da mu se posveti daleko više pažnje od one koja mu se dosad pridavala. Nažalost, kraj njegova života zasjenjen je napisima po novinama. To nije zaslužio. Ne želim polemizirati s prošlošću, nego ću mu, budući da sam suvremenik tih događaja, posvetiti pažnju koju je zavrijedio svime što je učinio za našu Đakovačku i Srijemsku biskupiju«, rekao je mons. Srakić.

Drugi dan TPS-a Drugoga dana TPS-a održano je pet predavanja. Prvo predavanje, »Sekularno doba – religija – sloboda vjerovanja Charles Taylor – Jurgen Habermas – Joseph Ratzinger«, održao je prof. dr. Ivica Raguž. Govoreći o Taylorovoj studiji o odnosu laicističke države i religije, naglasio je, među ostalim, kako laicistička država, ukoliko je neutralna prema religijama, mora biti neutralna i prema sekularnim svjetonazorima. Taylorove teze zastupaju produbljivanje prava i sloboda, zajednički suživot građana različitih svjetonazora. Liberalni pristup zahtijeva etiku dijaloga (poštovanje) i etiku brige (empatije prema drugima), rekao je u predavanju prof. Raguž, zaključivši kako nauk o slobodi vjerovanja ima trostruku ulogu: čuvanje posebnosti vjere, prihvaćanje laicističke države i suprotstavljanje republikanskome sekularnom sustavu.

U predavanju »Vjerska sloboda u kontekstu laičnosti današnjeg društva«, koje je održao prof. dr.

Vladimir Dugalić, među ostalim je bilo riječi o 20. stoljeću koje su obilježili totalitarni sustavi. Spomenute su demokršćanske opcije – Crkvi je omogućeno oblikovanje vrijednosnog sustava u društvu, priznaje se društvena i kulturna uloga Crkve, sklapaju se konkordati između država i Svete Stolice. Laičnost leži u konfesionalnoj neutralnosti, pokazuje se kao načelo jednakosti, a moderna laičnost priznaje pobačaj, homoseksualnost, govori da je škola neutralna i da vjeronauka ne treba u školi. Ne priznaje vjersko, nacionalno i obiteljsko te na taj način želi uništiti identitet osobe, rekao je prof. Dugalić, dodajući kako je papa Franjo rekao da je jedino rješenje poučavati laike i preko njih djelovati na društvo.

Prof. dr. Željko Tanjić održao je predavanje »Saborski i posaborski govor o vjerskoj slobodi«, u kojemu je, među ostalim, promišljao o deklaraciji Dignitatis humanae. Sloboda vjerovanja je unutarnji stav osobe. Prvotni cilj Dokumenta je naglasiti da nikada ne smije biti vanjske prisile, za javno i osobno ispovijedanje vjere je potrebna sloboda. Podsjetio je kako Dokument nastaje pri kraju II. vatikanskog koncila 7-8/2013.

te pokušava otkriti dostojanstvo ljudske osobe. Sloboda kao samoostvarenje pokazuje svoje granice, od čovjeka je učinila objekt koji vrši svoju volju stalno tražeći apsolutnu slobodu, rekao je prof. dr. Tanjić.

Predavanje prof. dr. sc. Mate Zovkića, »Sloboda vjeroispovijesti i odnos prema drugim religijama«, podsjetilo je da prvi korak treba biti otvorenost jednih prema drugima. Osvrnuo se na Dekret o odgoju i obrazovanju svećenika »Optatam Totius«, koji govori o potrebi pastoralnog dijaloga s nekatolicima te kako je važno u dijalogu biti strpljiv, ne ići na silu i forsirati. Podsjetio je i na Direktorij za primjenu načela i normi o ekumenizmu iz 1993., gdje je rečeno kako u svakom teološkom studiju treba postojati predmet ekumenizam; na Dokument o ekumenizmu (1995.), koji govori o odnosima među religijama, preporuča kontakte, zajedničku molitvu. Zaključio je kako je dijalog dio nove evangelizacije, a Biblija podloga za dobre odnose u dijalogu.

Prof. dr. Niko Ikić u svom je predavanju »Poslanje Crkve i vjerska sloboda u ekumenskom kontekstu« istaknuo tzv. viruse koji narušavaju ekumenizam, a to su nezainteresiranost i pasivnost, jednostranost i krivo poimanje, strah i ugroženost. Govoreći o nezainteresiranosti i pasivnosti, spomenuo je primjer papinskih poruka koje se kod nas jako dobro slušaju, ali se ne izvršavaju. Pozitivno je djelovao kardinal Kuharić, koji je još 1994. godine pozivao na gradnju ekumenskog mosta. Dokumenti kažu da je ekumenizam bit Crkve, a kod nas je više privjesak, misli se da ekumenizam izdaje vjeru i tradiciju. No, ekumenizam ne traži novo nego staro zajedništvo, on ne izdaje vjeru. Potrebno je upoznati druge i nadići predrasude. Ekumenizam treba odvojiti od politike, taktike, retorike i graditi ga na istini. Nema ekumenizma na štetu istine. Treba spremno praštati i moliti za oproštenje, rekao je prof. dr. Ikić.

Predavanja 3. dana TPS-a Posljednjega dana Teološko pastoralnog seminara održana su četiri predavanja. »Odgoj za vjersku slobodu i nova evangelizacija« tema je na koju je izlagao prof. dr. Pero Aračić, koji je, među ostalim, 7-8/2013.

iznio dosadašnji sastav i rezultate kršćanske zajednice te prikazao novu tipologiju vjernika: zrele kršćane (koji sačinjavaju 20-25% zajednice), praktične, tj. pragmatične vjernike (20-25%), vjernike po naslijeđu (20-25%), nominalne katolike (10-15%), druge kršćanske konfesije (5-7%) te one koji nisu vjernici (10-15%). Ukazao je na upitne točke pastorala, tj. na traženje slabijih točaka djelovanja - temeljnu inicijaciju, sakrament svete potvrde i rad s mladima. Osvrnuo se na rad s odraslima te ponudu na tom polju.

Kroz četiri biblijske paradigme tražimo razumijevanje procesa crkvenog djelovanja: kroz paradigmu sijača sjemena, o dodijeljenim talentima, o milosrdnom ocu i Emausu, nalazeći u svakoj dodirne točke s pastoralnom djelatnošću. Zatim je, simbolički koristeći sliku četiri niti, pokazao tkanje pristupa pastoralu: kroz slobodu, odgovornost, izbor, tj. izabranje te osobu Isusa Krista.

Dr. sc. Zdenko Ilić izlagao je na temu »Vjerska sloboda u Zakoniku kanonskog prava i zakonodavstvu RH«. Izlaganje je prikazano u dva dijela. Govor o slobodi pojavljuje se u pedeset kanona Zakonika te nalazi u svim njegovim knjigama, uvijek uključujući tri vida slobode: slobodu izražavanja, slobodu promicanja i slavljenja vjere. Predavač je potom približio temu slobode u zakonodavstvu Republike Hrvatske, prvenstveno kroz 40. članak Ustava Republike Hrvatske koji govori o vjerskoj slobodi te 41. koji govori kako su sve vjerske zajednice jednake pred zakonom. Pojasnio je da iz tih članaka izlaze svi zakoni i zakonske odredbe te da uređuju pravo bogoslužja, pravo na odgojne ustanove i dobrotvornu djelatnost. Uslijedila je rasprava koja je osvijetlila i produbila izložene teme.

O pitanju jedinstva među kršćanima na području bogoslužja izlagao je prof. dr. Zdenko Pažin, a izlaganje je nosilo naziv »Communicatio in sacris«. Predavanje je koncipirao u dva dijela, doktrinarni dio i povijesni prikaz. Naglasak je stavio na valjanost bogoslužja te na sudjelovanje u svetim činima, poglavito euharistiji. Zatim se osvrnuo na sudjelovanje u slavlju ženidbe te sakramentalima. »Poštivanje vjerske slobode (osobne savjesti) u našem pastoralu: praktična pitanja« bila je zadnja tema, o njoj je govorio doc. dr. Ivo Džinić. Poglavito se raspravljalo o nositeljima crkvene službe, uz naglasak kako je potrebno osluškivati duh vremena u kojemu se živi. Predavač se osvrnuo i na dokument Dignitatis humanae i njegovu primjenu na unutarcrkvenom polju te govorio o promišljanjima i djelovanju trojice papa na polju pastorala rastavljenih osoba: Ivana Pavla II. kroz Familiaris consortio, Benedikta XVI. u ranijim nastupima kao koncilskog oca, prefekta Kongregacije za nauk vjere i, naposljetku, kao pape te na promišljanja pape Franje o ovoj temi.

(A. B./ M. M. / I. S. / T. B)

635

Dijamantni jubilej zavjeta s. M. Karmele od Krista Kralja Dijamantni jubilej, 60 godina života

po zavjetima, s. M. Karmele od Krista Kralja (Blaženke Jukanović), zajednica sestara karmelićanki u Karmelu sv. Josipa u Breznici Đakovačkoj proslavila je 20. srpnja, na blagdan Svetog Ilije. S. M. Karmela redovničke je zavjete obnovila za vrijeme euharistijskog slavlja u krugu zajednice sestara, koje je predvodio karmelićanin o. Bernardin Viszmeg, prior karmelskog samostana u Somboru i ispovjednik sestara.

Govoreći o usmjerenosti starozavjetne molitve na spasiteljski Božji plan, propovjednik je u homiliji rekao: »Sveta povijest izraelskog naroda nosi pečat molitve: zapanjujuće je koliko je velikih trenutaka te povijesti obilježeno molitvom posrednika i cijeloga naroda. Jedan od takvih posrednika bio je i sv. Ilija Tišbijac.« Osvrnuvši se na Ilijinu sigurnost u nastupu i pred kraljem i pred udovicom, istaknuo je: »Ovakva sigurnost može proizlaziti samo iz duboke povezanosti s Bogom. Povezanost s Bogom i prepoznavanje njegove volje događa se kroz upoznavanje Boga. Upoznati ga možemo ako razgovaramo s Njim, a istinski razgovor s Bogom jest molitva.« Podsjetivši potom na Ilijinu brigu za malene, bijedne i siromašne, o. Bernardin osobito je naglasio da je Ilijina molitva bila praćena djelovanjem te pozvao sestre da po primjeru velikog starozavjetnog proroka mole za sve ljude na svijetu. Karmelski red proroka Iliju naziva vođom i ocem, a njegove riječi »Revnovao sam gorljivo za Gospodina, Boga nad vojskama« na latinskom se jeziku nalaze kao geslo u karmelskome grbu. Čestitajući jubilej s. M. Karmeli i cijeloj zajednici, o.

Bernardin jubilarki se obratio riječima: »Za mene ćete uvijek ostati Majka Karmela. Ovu zajednicu ne bismo mogli bez Vas zamisliti. Dok ova zajednica postoji, uvijek će se sjećati Vaših koraka kojim ste je osnovali. Kao Mojsije kroz pustinju, vodili ste ovu zajednicu za vrijeme Domovinskog rata. U svim tegobama, traženjima i patnjama imali ste ‘stup od oblaka’ – Božji putokaz kamo Vam je ići. Slavimo Boga što nam je darovao Vas – Vi ste dar. Ova je misa zahvalnica za dar Vašega poziva i života po redovničkim zavjetima i molitva da Vas Gospodin još dugo podrži na vašem životnom putu!« Darivajući slavljenici kip Gospe Karmelske, o. Bernardin izrazio je želju da je Njezin zagovor uvijek prati te nadu da ćemo u nebu svi biti pod istim plaštem: »Ovo je maleni kip Gospe Karmelske, ali je Njezin zagovor

636

velik. Nadamo se da će Vam puno milosti isprositi od Gospodina. Želim da od sestara doživljavate puno ljubavi i pažnje što ste i zaslužili, a zagovor Gospe Karmelske, čije ime nosite, neka Vas uvijek prati!« S. M. Karmeli čestitke su uputili oci nadbiskupi - mons. Marin Srakić i mons. Đuro Hranić, o. Vinko Mamić, provincijal Hrvatske karmelske provincije sv. Josipa te mnoga braća i sestre iz cijele karmelske obitelji, kao i brojni prijatelji Karmela i slavljenice.

S. M. Karmela od Krista Kralja (Blaženka Jukanović) rođena je 2. veljače 1931. u Glamoču kao najmlađa od devetero djece u obitelji oca Josipa i majke Ivke rođene Sedlar. U jedanaestoj godini, za vrijeme Drugoga svjetskog rata, dolazi s obitelji u Vukovar gdje završava školovanje. Nakon radnog iskustva u kombinatu Borovo, u vremenu dok su joj dva brata tamnovala u zatvoru u Zenici, 1951. godine ulazi u Karmel u Brezovici, gdje 1953. godine polaže zavjete. Godine 1964. odlazi na osnutak Karmela sv. Male Terezije u Juršiće, u Istru, odakle se 1977. godine cijela zajednica seli u Kloštar Ivanić. Godine 1988. vodi osnutak Karmela sv. Josipa u Šarengradu, koji je zajednica u vrijeme Domovinskog rata 1991. godine bila prisiljena napustiti te naći privremeni smještaj u Iloku, zatim Đakovu i Zagrebu-Remetama, do 2001. godine kada se nastanjuju u novoizgrađenom samostanu u Breznici Đakovačkoj.

Tijekom svog redovničkog života u više je navrata obnašala službu priorice te primila većinu sestara sadašnje zajednice. Ostavila je dubok trag u životu sestara i svih onih za koje je svoj život darivala po molitvi i žrtvi, šutnji i radu, riječi i supatnji. Tijekom svog 60-godišnjeg služenja zajednici sestara, karmelskom redu, Crkvi i svijetu po redovničkim zavjetima, »svjedočila je«, kako stoji u jednoj od upućenih joj čestitki »da je vjera u živoga Boga blago nad svim blagom ove zemlje. Zaista, poput Ilijine, Vaša je vjera bila iskušana i potvrđena tako istinskom, iskrenom, dubokom i jakom – i to je ono što će Vaše sestre slaviti dok Crkva i Vaša zajednica slavi 60 godina tijekom kojih ste slijedili Gospodina, svoga Boga, u posvemašnjem predanju ljubavi po uzoru na našu Gospu Karmelsku«. Na kraju skromnog slavlja s. M. Karmela izrazila je svoju zahvalnost dragom Bogu i svima onima koji su joj pomogli do toga dana, a osobito zajednici sestara u kojoj živi. s. Terezita Kalinić 7-8/2013.

Zlatna misa mons. Stjepana Karalića Zlatnu misu, 50 godina svećeništva, proslavio je

u subotu 20. srpnja mons. Stjepan Karalić, ekonom Đakovačko-osječke nadbiskupije i upravitelj Misnih vina. Misnom slavlju u crkvi Svete Ane u Starim Perkovcima, rodnom mjestu zlatomisnika Karalića, nazočili su nadbiskup đakovačko-osječki mons. Đuro Hranić, nadbiskup u miru mons. Marin Srakić, brojni svećenici, među kojima još jedan zlatomisnik, slakovački župnik Petar Petrović, mo. Ivan Andrić, koji je održao prigodnu propovijed, te domaći župnik Nikica Mihaljević, brojni gosti iz društvenoga, političkoga i gospodarskog života te vjernici iz brojnih župa Nadbiskupije. Uoči početka misnog slavlja zlatomisnika su pred crkvu dovezla šokačka kola, a članovi perkovačkog KUD-a svečara su dočekali pjevajući Slavonijo, Šokadijo, čežnjo srca moga… »Sjećati se obljetnice za svećenika, kao uostalom i za svakoga kršćanina, i nije ništa drugo doli euharistija – zahvala, u kojoj se u zahvalnosti prisjeća prošlosti, u kojoj se slavi i živi sadašnjost te u kojoj se budno i s vjerom priželjkuje i iščekuje budućnost«, rekao je u homiliji mo. Ivan Andrić, podsjetivši kako je toga dana spomendan Sv. Ilije, zaštitnika Đakovačko-osječke nadbiskupije, u narodu zvanog Ilija Gromovnik. »Dopuštam si ovakvog Iliju danas zamišljati u liku našega svečara. Dakako da ne treba govoriti o Stjepanu Gromovniku, ali štošta gromovničkog i snažnoga ima u njemu«, istaknuo je propovjednik, spomenuvši poznate propovijedi današnjega svečara i njegove riječi koje su »plamtjele kao buktinja, plijeneći pažnju mnogih« te njegove duhovnosti koja se izražavala u ozbiljnoj, ali vedroj i ohrabrujućoj riječi. Spomenuo se ujedno Stjepana, upornog i marljivog radnika, koji u blatnim gumenim čizmama obilazi vinograde, Stjepana koji sjeda u traktor i ide na oranje, Stjepana koji je svojim radom u nesklonim vremenima omogućivao materijalni opstanak središnjih ustanova u Nadbiskupiji, o čemu danas svjedoči sređeno imanje i vinarija u Trnavi, na koje je s pravom ponosan… »Da, očito ima dosta toga Ilijinog, tog nečeg silnog, energičnog, upravo gromovničkog u našem slavljeniku, što mu je pomoglo da 7-8/2013.

bude čvrst i jasan, ali pravedan kako kao svećenik, tako i kao upravitelj«, rekao je propovjednik.

Uslijedila je prikazna procesija tijekom koje su zlatomisniku Karaliću djeca i mladi u narodnim nošnjama prinijeli prigodne darove – križ, Bibliju, štolu, kalež, krunicu, časoslov… Na kraju misnog slavlja zahvalne riječi mons. Karaliću u ime vjernika župe Donji Andrijevci i filijale Stari Perkovci uputio je gospodin Ivo Funarić, a zahvalu za sve učinjeno tijekom 50 godina svećeništva uputio je i domaći župnik Nikica Mihaljević. Čestitku zlatomisniku uputio je i nadbiskup Đuro Hranić: »Život se ne daje samo u trenutku smrti i ne samo na način mučeništva. Svaki čovjek, a posebno svećenik, uči iz dana u dan odricati se samoga sebe i biti raspoloživ za poslanje i zadaću koju Gospodin stavlja pred njega. Učio je to na sasvim poseban način starozavjetni prorok Ilija, zaštitnik naše nadbiskupije, a učili ste to i Vi, naš zlatomisniče. Čestitam Vam 50 godina svećeništva i Vaš 75. rođendan i izričem veliko i ljudsko »Hvala!« u ime čitave Nadbiskupije. Hvala na spremnosti da Gospodinu velikodušno dopustite da vas on vodi kroz svećenički život, na specifičan i rijedak način. Znajte da se danas u zahvaljivanju Bogu zajedno s Vama sjedinjujemo svi ovdje prisutni. Dok zahvaljujemo dragom Bogu za Vas, istodobno zahvaljujemo Vama, dragi vjernici župe Donji Andrijevci, napose vama Perkovčanima, što ste rodili, svojim primjerom i kršćanskim svje-

637

dočanstvom te ljubavlju prema slavonskoj ravnici i poštenim radom odgojili, podigli i svojoj biskupiji darovali našega zlatomisnika.« »Previše ste me hvalili. U svom životu nastojao sam ono što sam obećao Bogu i svojoj Crkvi. Hvala, velika hvala svima koji su došli, nadbiskupima, svećenicima, a osobito onima koji su na čelu sa župnikom sudjelovali u organiziranju svega ovoga«, kazao je na kraju mons. Karalić, dodavši, kroz suze, da posebno zahvaljuje onima koji ga prate odozgo – svojim roditeljima. Misno slavlje pjesmom je animirao domaći župni zbor, a nekoliko pjesama otpjevali su i bogoslovi Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu, uz pratnju mladih perkovačkih tamburaša. Nakon misnog slavlja pred perkovačkom se crkvom zaigralo šokačko kolo, a slavlje je nastavljeno u mjesnom domu za zajedničkim stolom.

Mons. Stjepan Karalić rođen je 24. srpnja 1938. u Starim Perkovcima, filijali župe Donji Andrijevci, od oca Ivana i majke Janje r. Klaić. Pučku školu završio je u rodnom mjestu, srednju u Zagrebu i Đakovu, bogoslovske nauke u Đakovu, gdje je zaređen za svećenika 29. lipnja 1963. godine. Kapelan u Valpovu (1963.-1964.), a potom upravitelj župe Berak (1964.-1974.). Tri godine bio je i upravitelj župe Tompojevci (1971.-1974.). Biskup Ćiril Kos imenovao ga je ekonomom Sjemeništa (1974.-1989.) i prebendarom stolne crkve. Kanonikom magistrom imenovan je 1. listopada 1983. i promaknut u kanonika arhiprezbitera. Bio je neko vrijeme ravnatelj Svećeničkog doma (1987.-1989.). Ravnateljem Ekonomata biskupije imenovan je 1989. godine. Dana 20. travnja 2000. odlikovan je čašću kapelana Njegove Svetosti, s titulom monsinjora. Anica Banović

Vinkovčani na zlatnoj misi fra Petra Perice U povodu zlatne mise, 50. obljetnice svećeništva

franjevca Bosne Srebrene fra Petra Perice Vidića, Mješoviti pjevački zbor središnje vinkovačke župe Sv. Euzebija i Poliona»Sv. Cecilija« pohodio je u subotu i nedjelju 20. i 21. srpnja Sarajevo. Zbor je, pod dirigentskom palicom Branke Domaćinović i orguljsku pratnju Dubravke Vukovarac, pjevao na misnom slavlju u nedjelju, 21. srpnja, u crkvi sv. Ante na Bistriku. Misu je predvodio zlatomisnik, uz 15 koncelebranata. Propovijedao je domaći gvardijan franjevačkog samostana dr. fra Ivan Šarčević. Na misnom slavlju sudjelovao je velik broj vjernika, redovnica i redovnika. Naime, ovo je gostovanje i pjevanje na misi plod dugogodišnjeg prijateljstva i suradnje fra Perice i Ogranka Matice hrvatske u Vinkovcima, njezina predsjednika doc. dr. sc. Dražena Švagelja, Matice hrvatske u Sarajevu i Matice hrvatske, Muške pjevačke grupe Lipa iz Vinkovaca čiji članovi pjevaju i u zboru »Sv. Cecilija«, čiji je predsjednik Martin Mišković, Hrvatske matice iseljenika - Podružnica Vukovar i njezina predsjednika Silvija Jergovića.

Fra Petar Perica Vidić rođen je 7. kolovoza 1938. godine u Sarajevu. Osnovnu školu završio je u rodnom gradu, Franjevačku klasičnu gimnaziju završio je u Visokom, a studij filozofije i teologije na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu. Godine 1962. radi u ateljeu akademskog slikara Gabrijela Jurkića, a 1965. i 1966. godine u ateljeu akademskog slikara i profesora Stane Kregara u Ljubljani. Nakon toga odlazi u Beč i pohađa Akademiju likovnih umjetnosti - student je grafičkog odsjeka, u klasi profesora Maxa Melchera. Nakon nekoliko

638

studijskih putovanja po Francuskoj, Njemačkoj i Italiji, godine 1970. vraća se u Bosnu. Od 1970. godine predavao je likovnu umjetnost, a kasnije i povijest umjetnosti na Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Visokom. U svojoj franjevačkoj zajednici Bosni Srebrenoj obnašao je mnoge dužnosti, najviše kao odgojitelj mladih franjevaca. Od 1995. godine član je Akademije nauka i umjetnosti BiH, a od 2000. godine predsjednik Matice hrvatske u Sarajevu. Izlagao je više puta na zajedničkim izložbama, a dosad je imao 85 samostalnih izložbi u zemlji i inozemstvu, između ostalog, i u Vinkovcima. Dobitnik je nekoliko nagrada.

Pedesetak članova zbora »Sv. Cecilija« iz Vinkovaca bilo je smješteno u sarajevskom Katoličkom školskom centru sv. Josipa. Po povratku u Vinkovce članovi zbora pohodili su franjevački samostan, muzej, knjižnicu i samostansku crkvu Sv. Ivana Krstitelja u Kraljevoj Sutjesci. Domaćin je bio profesor na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu te kustos muzeja i knjižnice samostana prof. dr. fra Stjepan Duvnjak. Snježana Kraljević

7-8/2013.

Zlatna misa vlč. Josipa Vrbanića V

lč. Josip Vrbanić, svećenik Đakovačko-osječke nadbiskupije, proslavio je 21. srpnja svečanim misnim slavljem u župi Sv. Josipa u Dardi, gdje je na službi 49 godina, svoju zlatnu misu, 50 godina svećeništva. Slavlje je započelo svečanom procesijom i blagoslovom spomen-ploče na ulazu crkve, kojom je vlč. Vrbanić zahvalio svim župljanima i donatorima. Uslijedio je pozdravni govor predstavnika Ekonomskog vijeća, Franje Čička, čestitka župljana uz pjesmu Krist na žalu te načelnika Općine Darda, Ante Vukoje, koji je u ime Općine župniku poklonio pozlaćenu Bibliju. Homiliju je izrekao mons.

Nedjeljko Čutura; župniku su čestitali ministranti te u ime svećenika Baranjskog dekanata, dekan Ivan Petričević. Svoju zahvalu na kraju je izrekao i zlatomisnik Vrbanić, ističući donatore, Općinu i najbliže župne suradnike. Posebno je zahvalio što je zlatnu misu mogao slaviti s kaležom koji je imao i na mladoj misi, a prisustvovala je i gospođa koja je prije 50 godina predala kalež tadašnjem mladomisniku.

Čestitka Ekonomskog vijeća Podsjećajući na život vlč. Vrbanića – mladu misu u Sv. Đurđu, službu župnog vikara u Trnjanima, preuzimanje župe Darda i upravljanje župom Bilje, progonstvo, boravak i službovanje u Posavskim Podgajcima, Rapcu, Radikovcima te povratak u Dardu - predstavnik Ekonomskog vijeća, F. Čičak, istaknuo je kako župljani Darde zlatomisniku posebno zahvaljuju što je krštenjem 2037 Darđana ucijepio na Krista, 1418 krizmanika pripremio za sakrament potvrde, nebrojeno puta bio na raspolaganju za ispovijed i podijelio bezbroj pričesti. Vodio je 1561 sprovod, davši većini pokojnika sakrament bolesničkog pomazanja, a rodbini je budio vjeru u vječni život; vjenčao je 628 parova, a župa je proslavila i 2 mlade mise. »Vi ste 49 godina formirali i vodili živu Crkvu u Dardi, koja diše punim plućima, što se vidi na nedjeljnim misama, a uspjeli ste sagraditi i novu crkvu Sv. Josipa, u kojoj zasluženo slavite zlatnu misu, i na 7-8/2013.

tome vam čestitamo«, zaključio je Čičak, a Ekonomsko vijeće župnika je i darivalo.

Homilija mons. Čuture U svojoj je homiliji mons. Čutura istaknuo kako je zlatomisnik prije 50 godina započeo svoj svećenički put s radošću i molitvom Bogu, no tek sada može u potpunosti shvatiti što je značilo to slavlje. »Potrebno je biti marljiv i radin kao Marta te molitelj i slušatelj kao Marija, to je naše poslanje, to je naš zadatak«, naglasio je mons. Čutura, pojašnjavajući da svatko ima svoj put vjere i način kako ugoditi Bogu, no po onome što činimo trebamo biti prepoznati kao kršćani. Svako djelo koje u životu činimo, svaki znak našeg kršćanskog života, djelo koje smo danas učinili, najjednostavnija je i najljepša propovijed, rekao je propovjednik upućujući na život zlatomisnika kao najbolji primjer i svjedočanstvo da je svakoga dana potrebno uzeti križ i poći za Kristom.

Posebno je istaknuo vrijeme ratnih progona, kada je vlč. Vrbanić zajedno sa svojim župljanima bio protjeran iz Darde, a sa sobom je ponio samo kalež, misal i matice od 1907. godine, koje su zahvaljujući njegovoj brižnosti sačuvane. U progonstvu je župljanima bio dušobrižnik, utjeha, pomoć, otac, brat i prijatelj, a

639

kada su se vratili u Dardu, sve je bilo srušeno i uništeno. Puno je toga vlč. Vrbanić učinio na materijalnom i duhovnom poslanju kako bi se život župe i mjesta vratio u normalu. »Propovijed je život ovog svećenika, i danas, Josipe, mi zahvaljujemo dragom Bogu za tvojih 50 godina svećeništva, za tvoju generaciju i prijatelje koji ove godine slave istu godišnjicu te molimo da ti udijeli snage i zdravlja da možeš ostvariti svoj život i nastaviti poslanje koje ti je Bog povjerio.« Dekan Petričević čestitao je u ime svećenika Baranjskog dekanata i istaknuo kako je za 49 godina službe zlatomisnika Vrbanića kroz Baranju prošlo 83 svećenika, a samo je on doživio svoju zlatnu misu. Koncelebrirali su svećenici osječkih dekanata, u službi ceremonijara bio je domaći sin, vlč. Krunoslav Karas, a pjesmom je euharistiju animirao Mješoviti župni zbor. Župa se za proslavu pripremala trodnevnom duhovnom obnovom, koju je predvodio o. Zvonko Vlah, a nakon misnog slavlja proslava je nastavljena objedom u Kozarcu.

Biografija Vlč. Josip Vrbanić sin je Josipa i Petre r. Pejin, rođen 22. studenoga 1938. u Svetom Đurđu. Četiri razreda osnovne škole završio je u Svetom Đurđu, potom tri godine pohađa školu u Donjem Miholjcu. U riječkom Salezijanskom zavodu završio je dva razreda, a zatim u Riječkom sjemeništu još dva razreda gimnazije. Filozofsko-teološki studij završio u Đakovu, gdje je zaređen za svećenika 29. lipnja 1963. godine. Bio je župni vikar u župi Trnjani (1963.-1964.).

Polovicom 1964. imenovan je župnikom u Dardi i upraviteljem župe Bilje (1964.-1967.). Iz Darde je, zbog srpske agresije, otišao 20. kolovoza 1991. godine. Pomagao je župniku u Podravskim Podgajcima, potom je sedam mjeseci bio dušobrižnik prognanika u mjestu Rabac u Istri. Vrativši se u Slavoniju, bio je upravitelj župe u Radikovcima (1992.-1998.) dok se nije 9. srpnja 1998. vratio u Dardu, gdje i danas djeluje. Martina Kuveždanin

In memoriam: preč. Stjepan Zagorac P

reč. Stjepan Zagorac, svećenik Pečuške biskupije, salantsko - nijemetski župnik i dekan u miru, začasni kanonik Prvostolnog kaptola u Đakovu, nakon duge i teške bolesti preminuo je 29. kolovoza u 84. godini života i 57. godini svećeništva. Stjepan Zagorac rođen je u malom pograničnom hrvatskom selu Kašadu (mađ. Kásád, županija Baranja) 27. lipnja 1930. godine u zemljoradničkoj obitelji. Studirao je u Đuru (mađ. Győr) od 1950. do 1956. godine kada je zaređen za svećenika. Prve godine u službi Crkve protekle su mu u Kemedu (mađ. Máriakéménd, nekada napučenim i Hrvatima, čiji su se preci doselili iz Ogulina i okoline) i u Bogadinu (mađ.

Bogád), također u županiji Baranji. Služio je na tri jezika - mađarskom, njemačkom i hrvatskom. Premješten je u zabačeno mjesto Ibafa, a potom je biskupa potražilo izaslanstvo hrvatskih vjernika iz Salante i Nijemeta, koji su znali za njega, svećenika Hrvata, te željeli da postane njihovim župnikom. Preč. Zagorac 1966. g. stiže u Nijemet gdje radi do svoje mirovine.

640

Prigodom proslave njegova zlatnog jubileja – 50. godišnjice svećeništva, tadašnji biskup đakovački i srijemski, mons. Marin Srakić, imenovao je Zagorca za začasnog kanonika Stolnog kaptola đakovačkog i srijemskog, a instaliran je 28. lipnja 2006. Na taj način posebno je istaknuta njegova zauzetost i ljubav za vjernike Hrvate u njegovoj župi u Mađarskoj, ali i drugim mjestima. Za sve vrijeme svećeničkog života i rada blizu granice dviju država rado je u svoj dom primao svećenike i vjernike iz Hrvatske.

Vrata njegova doma uvijek su bila otvorena, a najviše kada je bilo najpotrebnije - za vrijeme Domovinskoga rata, 1991. i sljedećih godina. Zadušnica i sprovodni obredi održani su u petak, 6. rujna, u salantsko – nijemetskoj župnoj crkvi.

Svoju sućut prigodom smrti preč. Zagorca sažalnicom su izrazili đakovačkoosječki nadbiskup, mons. Đuro Hranić i đakovačko-osječki nadbiskup u miru, mons. Marin Srakić.

Martina Kuveždanin

7-8/2013.

M

In memoriam: Mons. mr. sc. Antun Kolarević

ons. mr. sc. Antun Kolarević, začasni kanonik i župnik u miru, koji je preminuo u srijedu, 7. kolovoza 2013., u Svećeničkom domu u Đakovu, ukopan je u petak, 9. kolovoza 2013., na Gradskom groblju u Đakovu. Ispraćaju su, među ostalima, nazočili brojni vjernici iz Zemuna te više od četrdeset svećenika. Ukopne obrede predvodio je srijemski biskup Đuro Gašparović, koji je pozvao okupljene da počaste pokojnikov ljudski i kršćanski život i njegovu smrt te uprave oči na križ Isusa Krista i, vjerom koja traga, kažu: Ovo nije svršetak. Naš Bog je Bog živih. »Mrtvo tijelo odlazi, a ostaje ime i djela svećenika Antuna. Spominjemo ga se s poštovanjem i molimo Gospodina da se sjeti njegova imena i ljudskog, kršćanskog i svećeničkog života od rođenja 1930., svećeničkog ređenja u Đakovu 1954., svećeničkih službi koje je obavljao«, rekao je, među ostalim, biskup Gašparović.

Oproštajni govor preč. Joze Duspare, zemunskog dekana i župnika U ime svećenika Srijemske biskupije, svih redovničkih zajednica i vjernika grada Zemuna, oproštajne riječi pokojnom svećeniku uputio je preč. Jozo Duspara, zemunski dekan i župnik: »Ovdje smo pored odra pokojnog župnika. Gledamo ga i kao da očekujemo da nam još koji put progovori svojim glasom i pozove na služenje vrijednostima za koje je živio, trpio, u kojima se radovao i s kojima je nastojao tumačiti istinu o Gospodinu.« Naglasivši kako će pokojnik, i sve njegovo, živjeti koliko žive i oni kojima je smrću predan, posebno njegovi najbliži, brojni župljani Zemuna i drugih župa u kojima je službovao, preč. Duspara je rekao: »Cijeli njegov život prošao je u radu i službi drugom.

Njegov odlazak nije nas iznenadio. Bolest, koju je osobito strpljivo podnosio, pobijedila ga je, a sve nas upozorila da je život ovdje na zemlji prolazan i da uvijek pred očima trebamo imati Kristov poziv: Bdijte jer ne znate dana ni časa.« 7-8/2013.

O pokojniku je rekao da je bio čovjek vjere, široke kulture, obrazovan, u javnom životu susretljiv, upoznat s mentalitetom ljudi gdje je pastoralno djelovao. »U Zemunu, kao sredini različitih konfesija i kultura, uspješno je prezentirao svoje poslanje. Kao zemunski župnik, shvaćao je da je pozvan u zgodno i nezgodno vrijeme propovijedati i svjedočiti evanđelje i Katoličku Crkvu. U tom viđenju svoga poslanja napisao je i na upotrebu nam ostavio dvije knjige: ‘Riječ i riječi’ i ‘Oprosti’, koje su odraz njegova rada, prvenstveno propovijedanja u crkvi i velikog broja susreta s ljudima različitih konfesija ili ateista kod ukopa po beogradskim grobljima. Pripremao se za svaki svoj javni nastup i ništa nije prepuštao slučaju«, istaknuo je preč. Duspara, podsjetivši kako je pokojni svećenik na jedinstven način bio i ekumenist, što svjedoči velik broj pravoslavnih i drugih s kojima je prijateljevao. Uvijek poznajući prostor u kojem je živio, naglašavao je da se on mora uzajamno izgrađivati i da se u ekumenizmu mora prije svega otvoriti ljudska srca u iskrenosti, dobroti i ljubavi prema Bogu i ljudima.

Zahvaljujući pokojniku za sva dobra koja je činio tijekom života, a posebno za ljubav prema zemunskoj župi i Crkvi, napose Zemunskoj Gospi, preč. Duspara izrekao je posebnu zahvalu osoblju Svećeničkog doma u Đakovu gdje je pokojnik posljednje vrijeme boravio i gdje je preminuo, a koji su ga prihvatili i omogućili mu liječenje, pažnju i ljubav.

Oproštaj župljana župe Uznesenja BDM u Zemunu Riječi oproštaja u ime župljana župe Uznesenja Blažene Djevice Marije u Zemunu izrekao je župljanin Zdravko Žugaj: »Otišli ste tiho i dostojanstveno i ostavili nas uskraćene za ljubav i podršku, ali bogatije za sve što ste u nas ugradili. Voljeli ste svoje župljane i oni su voljeli Vas, dijelili ste s njima najradosnije i najteže trenutke, neumorno radili i stvarali, nesebično pomagali, sve poštivali i iskreno služili.

641

Bili ste nadaren propovjednik, smiren i mudar učitelj. Zauvijek ćete ostati u srcima župljana Zemuna, Surčina i Novih Banovaca.«

Misa zadušnica u đakovačkoj katedrali Nakon ukopnih obreda, misu zadušnicu u đakovačkoj katedrali, uz nadbiskupa u miru Marina Srakića, srijemskog biskupa Đuru Gašparovića te brojne svećenike, predvodio je đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić, podsjetivši u svojoj homiliji na životni put pokojnog svećenika Antuna Kolarevića, koji je odrastao, školovao se, odlučivao na svećeništvo i za svećenika bio zaređen u vrijeme Drugoga svjetskoga rata te poratne komunističke represije. U Sjemenište na Šalatu u Zagreb otišao je kao 12-godišnji dječak, na samom početku Drugoga svjetskog rata, 1941. godine. Teološki studij započeo je 1948. godine, u vrijeme kada su brojni svećenici bili po zatvorima, a Crkva progonjena. Studirao je u vrijeme zatvaranja i suđenja kardinalu Stepincu, u vrijeme zabrane vjeronauka u školi, nacionalizacije crkvene imovine…

Za svećenika je zaređen 1954. godine. Kao 30-godišnjak, nakon šestogodišnje kapelanske službe u Osijeku i Đakovu, odlazi u Srijem. Punih 17 godina bio je župnik u Surčinu, a potom od 1977. do umirovljenja 2005. godine, 28 godina, župnik u Zemunu.

Iz propovijedi mons. Hranića »Svi znamo kako su živjeli i što se događalo s katolicima na tom području u vrijeme Rankovića, a posebno u vrijeme Šešelja. Nakon progona katolika njemačke nacionalnosti, na području župe Zemun srušena je jedna od najvećih katoličkih crkvi u Biskupiji, župna crkva s dva tornja koja je dominirala gradom. Htjelo se i na taj način pokazati da su katolici, nakon progona Nijemaca, neznatna manjina.

Sestrama milosrdnicama oduzeta je njihova bolnica…«, podsjetio je mons. Hranić na teške ratne godine, istaknuvši kako je pokojni svećenik Kolarević kroz sve oluje, vihore i bujice ostao katolički župnik s velikim ugledom, moralna vertikala, intelektualac i istinski gospodin kojega su svi poštovali, koji je znao s određenim kritičkim odmakom, dozom humora, pa i sarkazma s obzirom na dnevno–političke događaje, zauzimati stav i progovarati tako da su ga svi uvažavali i poštivali i kao čovjeka i kao katoličkog svećenika. Naglasio je pokojnikovu vrlinu umijeća dijaloga sa svima, odmjerenosti i principijelnog stava prema svima, čuvanja otvorenih vrata za sve te, makar minimalne, ali primjerene komunikacije, čak i s ekstremnim srpskim radikalima. »Shvatio je da ga u župnoj crkvi sluša uski krug najvjernijih župljana, da je uopće malo djece u župi, a još manje onih čiji su roditelji zainteresirani za katehezu. Prihvatio je činjenicu da je velik broj njegovih župljana, osobito onih koji žive u nacionalno i vjerski mješovitim brakovima i obiteljima, na rubu župe. Prepoznao je da ga najviše ljudi koje treba evangelizirati u stvari sluša na sprovodima. Zato

642

su, uz nedjeljnu liturgiju, sprovodi postali važno mjesto njegova evangelizacijskog djelovanja. Spremao se ozbiljno za svaki sprovod i propovijedao na sprovodima po beogradskim grobljima. Ondje je bio slušan, i to rado, s velikom pozornošću, slušan od svojih i od pravoslavnih vjernika, kako praktikanata, tako još više od odlutalih te crkveno i vjerski sasvim rubnih osoba. Nije dramatizirao. Svoje crkveno i vjerski rubne župljane nije grdio gdje su bili prije sprovoda, niti što mu nisu dali priliku da ih ranije upozna, nego ih je primao s poštovanjem, s otmjenošću. Predstavljao je Crkvu kao majku koja sve prima; Boga kao Dobrog Oca koji raširenih ruku čeka svu svoju raspršenu djecu. I tu je započinjao dijalog te evangelizirao«, rekao je nadbiskup, istaknuvši pokojnika kao primjer svećenika koji je shvatio važnost prigodnih pastoralnih susreta i njihovih korištenja u evangelizaciji. »Sve stvari u našem životu, koje stvaramo dugo vremena i s mnogo energije, stvorene su u pijesku. Trajni su samo naši odnosi s ljudima, a nadasve onaj s Isusom Kristom. Prije ili kasnije doći će val i odnijeti ono što smo sagradili s tolikim trudom. A kad se to dogodi, moći će se smijati samo oni koji će se imati s kime držati za ruke. Možemo reći da je toga bio svjestan i naš dragi pokojnik te da se zato trudio držati za ruke i biti u dijalogu sa širokim krugom, čak i uzajamno suprotstavljenih ljudi, a nadasve s Isusom Kristom. I on je, kao i Isus, volio Hram i svoj grad, plakao nad njegovom sudbinom, ali je znao da su sve veličanstvene građevine uglavnom podizane na ruševinama prijašnjih sjajnih građevina, da u životu sve brzo prolazi, pa tako i sam život, da novo nebo i nova zemlja podrazumijevaju propast ‘prvog neba i prve zemlje’, da je Isus Krist uvijek - i jučer i danas i sutra; da je on jedini siguran oslonac i temelj vječnog života. Zato je i nemoćan, u bolesničkoj postelji, sasvim svjesno, u vjerničkom dijalogu s Bogom promatrao ruševinu svoga vlastitoga tijela i snažio vjeru da je Isus Krist jedina stijena te izvor i punina Života«, rekao je nadbiskup Hranić, moleći da Krist Gospodin pokojnika pridruži svojim svetima za nebeskim stolom, a da plodovi njegova svećeničkog djelovanja pomognu da na »ruševinama« sjajne povijesti zemunske župe i Crkve u Srijemu opet procvjeta mlada Crkva, da se rode nova svećenička i redovnička zvanja te da obnovljena Srijemska biskupija obnovljenim zamahom nastavi svjedočiti Krista – stijenu i izvor Života.

Mons. mr. Antun Kolarević rođen je 10. travnja 1930. u Viškovcima. Zaređen je za svećenika 29. lipnja 1954. u Đakovu. Vršio je službu kapelana u Đakovu 1 i Osijeku 1; upravitelja župe u Rokovcima i Novim Banovcima; župnika u Surčinu tijekom 17 godina te u Zemunu 28 godina. Bio je dekan Zemunskog dekanata 18 godina. Začasnim kanonikom Stolnog kaptola u Đakovu imenovan je 1982., a kapelanom Njegove Svetosti 1994. godine. Umirovljen je 2005. godine. Anica Banović 7-8/2013.

In memoriam: preč. Ivan Lukačević D

ana 9. kolovoza u župnom domu u Sikirevcima, u 61. godini života i 35. godini svećeništva, preminuo je preč.

Ivan Lukačević, župnik i dekan Velikokopaničkog dekanata. Sprovodni obredi održani su u ponedjeljak, 12. kolovoza, a započeli su misom zadušnicom u prepunoj župnoj crkvi Sv. Nikole biskupa u Sikirevcima, koju je u koncelebraciji 70-ak svećenika predvodio đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić. Nadbiskup je podsjetio na studeni 2011. godine, kada je počela pokojnikova borba s teškom bolesti, na brojne komplikacije, dug, težak i izrazito spor oporavak, bolne rane, patnje i trpljenje. »Teške, bolne rane, koje su ga suobličavale Isusu trpećem na križu i godinu ga dana intenzivno podsjećale da će slava uskrsnuća biti objavljena u slabosti ljudskoga tijela. Rane koje su ga pročišćavale i pročistile, poticale su da na sasvim nov i egzistencijalan način promišlja o svome mladomisničkom geslu: Bog je ljubav i tko ostaje u ljubavi, u Bogu ostaje, i Bog u njemu (1 Iv 4,16b). Rane koje su njega i sve nas oko njega utvrđivale u ljubavi prema Bogu i pozivale na uzajamnu ljubav, koje su uzrokovale i čudo: učinile ga strpljivim, sposobnim trpjeti, blagim, pokornim, poniznim; rane koje su mu srce suobličile Srcu Isusovu, u kojima je vjerom prepoznavao da u svom tijelu nosi tragove Isusovih rana, koje su ga učinile pastirom koji je ono, na što je zdrav pozivao i što je propovijedao, na kraju i svojim primjerom zapečatio te župljanima pružio i pokazao i osobni primjer«, rekao je mons. Hranić. »Kad sam došao u sjemenište kao licejac, zatekao sam ga kao đakona pred ređenje i zapamtio ga kako po sjemenišnom parku šeta i čita dokumente Drugoga vatikanskog sabora, ali ne zato što je to morao radi pripreme ispita, nego jer je bio oduševljen koncilskim teološkim idejama i vizijama Crkve, župe, liturgije… Sabor je definirao da je Crkva zajedništvo, zajedništvo Božjega naroda, na sliku Presvetoga Trojstva. Trudio se zato kao župnik njegovati župno 7-8/2013.

zajedništvo, odgajati za liturgiju i za suodgovornost u životu i djelovanju župne zajednice, odgajati članove župnih vijeća. U župi ste tijekom 29 godina njegove župničke službe puno učinili u obnovi i uređenju svih crkvenih objekata. Ali njegov prioritet bio je uvijek pastoral, izgradnja žive Crkve, pastoral braka i obitelji; okupljanje, formacija i školovanje župnih suradnika; skrb za katehezu, za liturgiju«, rekao je u propovijedi nadbiskup Hranić.

Da je pokojni svećenik uistinu bio dobar i uzoran župnik i dekan, nadbiskup je potkrijepio govoreći kako je kod župljana razvio solidarnost u brizi za uzdržavanje Bogoslovnog sjemeništa, poticao pastoralnu suradnju, promicao zajedništvo među svećenicima u dekanatu, s puno umijeća i ljubavi, veoma zauzeto i savjesno, vodio tečajeve za zaručnike, okupljao predavače i bračne parove koji su vodili tečaj i sve večeri svakog tečaja dolazio prvi u župnu dvoranu, a iz nje odlazio posljednji. Bio je uzoran u vođenju župne kancelarije, blagajničkog dnevnika; odgovoran i savjestan u svakom poslu i na svakom području svećeničkog života. Na kraju je nadbiskup časnim sestrama na službi u Sikirevcima izrazio posebnu zahvalu za uzornu sestrinsku skrb za teško bolesnoga župnika, za veliku požrtvovnost i ljubav koju su mu iskazivale.

Zahvala župljana U ime župljana oproštajni govor izrekla je Terezija Štrljić, podsjetivši na jesen 1984. godine, kada je pokojnik došao u župu Sikirevci. »Rođen u Starim Perkovcima, bio je blizak sikirevačkom i jaruškom mentalitetu, i tu je naišao na razumijevanje i prihvaćanje. Nikada se u ovoj sredini nije osjećao kao stranac, osjećao nas je kao svoju braću i sestre. Bio je svjestan svojih ljudskih ograničenosti, ali i svjetla i pronicavosti Duha Svetoga koji vodi ovu crkvenu zajednicu. Nastojao je da Božja riječ bude svima svje-

643

tlo, Isus Krist jedini Spasitelj, molitva, pričest i misa neprestani dijalog s Bogom, a obitelj najuzvišenija svetinja«, rekla je Štrljić. Rekavši kako je, osim duhovnog, pokojni župnik prihvatio i veliko materijalno gradilište, istaknula je: »Pristupačan i prihvaćen, formirao je veliki broj suradnika, a znao je reći: Sestre sv. Križa su mi desna ruka, što bih ja bez njih? Bio je primjer kako se u jednoj tipičnoj slavonskoj seoskoj sredini na tradiciji može oblikovati estetski ugodno i vjerski živo središte… Molimo Svevišnjega da Vašoj duši udijeli radost neba, a Vašem umornom tijelu mir i spokoj. Neka Vam je laka ova slavonska gruda hrvatske zemlje. Počivajte u miru.«

Oproštajni govor vlč. Ivice Živića U ime četvorice svećenika podrijetlom iz sikirevačke župe, koje je pokojnik poslao, pratio i doveo do oltara, u ime s. Jelice, sestara sv. Križa na župi u Sikirevcima i župnog vikara, oproštajnu riječ izgovorio je Sikirevčanin vlč. Ivica Živić. »Toliko duhovnog dobra ugradili ste u duše koje su vam bile povjerene. Toliki sakramenti, propovijedi, briga i nastojanje, točnost, red i disciplina – sve to želimo da i dalje, nakon Vas, ostane s nama. Zato danas ovdje – dok posljednji put izlazite iz ove crkve u koju ste ugradili cijeloga sebe – dobrom Bogu zahvaljujemo za Vas, pastira naših duša«, rekao je vlč. Živić.

Istaknuvši da je pokojni župnik ispunio Isusove riječi kako nema veće ljubavi nego svoj život položiti za svoje prijatelje te da ga stoga ova župna zajednica i ispraća kao svog prijatelja, vlč. Živić je kazao: »Bili ste svećenik, živjeli kao svećenik i umrli kao svećenik, do kraja vjerni. Izričemo veliko hvala za sve duhovno dobro koje se teško može izmjeriti ili izvagati. Idite i budite s Bogom. Doviđenja, u nadi da ćemo Vas sresti tamo gdje ste mnoge otpratili.

Zbogom i doviđenja, u vjeri da je sva Vaša patnja okrunjena životom u izobilju. I dalje bdijte i gledajte na svoje Sikirevce, Jaruge i Crno Selo. Ne želimo da u ovom trenutku oproštaja naša srca obuzme tuga i žalost, nego istinska nada, ponos i radost što ste bili dio nas i mi dio Vas. Vjerujemo da naš Otkupitelj živi i da ćete i Vi živjeti s njim. Neka Vam dobri Bog bude nagrada za sve dobro koje će i dalje živjeti među nama.«

Obred ukopa u Starim Perkovcima Nepregledna povorka automobila krenula je prema mjesnom groblju u Starim Perkovcima, gdje je obrede ukopa predvodio mons. Stjepan Karalić.

Istaknuvši kako su za pokojnika nastali novo nebo i nova zemlja, mons. Karalić je rekao: »Gledajući pročitanu Poslanicu Filipljanima, sjetio sam se tvoje kuće i tvoje obitelji. Imao si tri obitelji: jedna je ona u kojoj si po volji Božjoj i volji tvojih roditelja nastao, to je tvoja kuća u Perkovcima, za koju mogu reći – staro uminu… Isto tako, ta se tvoja obitelj prije tebe se preselila u nebo, i opet – staro uminu… Kada si

644

ostavio tu obitelj, krenuo si u novu, obitelj Crkve.

Jedna je bila u Perkovcima, u kojoj si odrastao i imao svoju mladu misu, a iza toga ona koju ti je Gospodin namijenio – nova obitelj Crkve u Sikirevcima, u kojoj si puno učinio. Dragi Ivo, i opet - staro uminu, a nastane nešto novo. Za tebe nasta nova zemlja i novo nebo.« Rekavši kako su se okupili da pokojniku odaju ljudsku počast koju je zaslužio, mons. Karalić je dodao: »Kao vjernici, dobro znamo da svatko od nas u sebi ima ono što je naslijedio od svojih praroditelja, a to su naše ljudske slabosti. Zato te svojom molitvom i Božjom riječi pratimo na mjesto koje zovemo vječnim počivalištem, ali do uskrsnuća. Budući da si došao u treću, najslavniju i vječnu Obitelj, jer si od Gospodina čuo riječi: Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni, i ja ću vas odmoriti, nema više bola, nema tuga koje si osjećao. Gospodine, bio je umoran i opterećen svojim bolima. Primi ga kako si i obećao, a mi svojom molitvom želimo omogućiti da pokojni Ivo ugleda lice dobrog Oca i Vječnog Svećenika Krista.«

Oproštaj svećenika Velikokopaničkog dekanata U ime svećenika Velikokopaničkog dekanata od pokojnika se oprostio vlč. Nikica Mihaljević, župnik u Donjim Andrijevcima: »Poznajemo se iz sjemenišnih dana. Uvijek si bio drag sugovornik, veseo, nasmijan. Ljubav prema Crkvi njegovao si od mladih dana, a najviše si dao župi Sikirevci, koju u svojoj oporuci nazivaš svojom prvom župnom ljubavi. Poput vjerna muža, ostao si vjeran do kraja. Svojom vedrom naravi, kolegijalnošću i bratskom ljubavi godinama si pridonosio slozi i jedinstvu našega dekanata, hvala ti! U svojoj posljednjoj želji ovozemaljskog života, u svojoj oporuci, zahvaljuješ Gospodinu na daru života koji ti je Bog dao preko pokojnih roditelja. Svoj život dao si za Crkvu, narod i Gospodina. Neka ti se vidi pred Gospodinom!« Preč. Ivan Lukačević rođen je 7. svibnja 1953. od oca Mate i majke Marije r. Dugandžić. Odrastao je u Starim Perkovcima. Po završetku osnovne škole odlučio je postati svećenik te je kao sjemeništarac tadašnje Đakovačke i Srijemske biskupije bio poslan u gimnaziju u Sjemenište na Šalati u Zagrebu. Maturirao je na Biskupijskoj gimnaziji u Đakovu, odslužio vojni rok i 1973. godine započeo studij teologije u Đakovu. Za svećenika ga je na Petrovo 1978. godine u katedrali u Đakovu zaredio pokojni biskup Ćiril Kos. Kao mladomisnik, najprije je tri godine bio kapelan u Donjem Miholjcu, a potom još tri godine u središnjoj gradskoj župi Sv. Petra i Pavla u Osijeku.

Kao 31-godišnjak došao je za župnika u Sikirevce i tu službu obavljao tijekom 29 godina. Posljednjih 9 godina bio je dekan Velikokopaničkoga dekanata.

Anica Banović 7-8/2013.

In memoriam: Vlč. Petar Strgar Vlč. Petar Strgar, prof., svećenik Đa-

kovačko-osječke nadbiskupije i ravnatelj Spomen-muzeja J. J. Strossmayera u Đakovu, koji je 28. kolovoza preminuo u KBC-u Osijek u 76. godini života i 47. godini svećeništva, sahranjen je 31. kolovoza na đakovačkom Gradskom groblju. Obred ukopa, kojemu su uz obitelj i rodbinu te mnoštvo vjernika nazočila 62 svećenika, predvodio je đakovačkoosječki nadbiskup, mons. Đuro Hranić; oproštajni govor izrekao je profesor i književnik Mirko Ćurić, a misu zadušnicu u đakovačkoj prvostolnici predvodio je đakovačko-osječki nadbiskup u miru, mons. Marin Srakić. Opraštajući se od pokojnog svećenika i izričući kršćansko suosjećanje obitelji, rodbini, suradnicima i prijateljima, mons.

Hranić je istaknuo: »Šutnja, puna strepnje i pitanja pred odlaskom u smrt, u nepoznato, onamo kamo zasad ne možemo pratiti onoga koji nas napušta, ponavlja se uvijek u našim srcima i u ozračju među nama kad nas okupe lijes i ukop nekoga između nas.

Tako smo i danas zastali, zašutjeli, a u srcima nam se roje pitanja koja izazivaju nelagodu, strepnju, strah.« Nadbiskup je kazao kako smrt daje osjetiti da je sve drugo relativno, a jedini siguran oslonac je Bog te pojasnio da se u smrti najbolnije suočavamo s vlastitom slabošću i grijehom, proživljavamo čistilišnu muku i bol, ispovijedamo svoju ljubav i potrebu za zajedništvom s Bogom.

Mons. Hranić potom je podsjetio na životopis vlč.

Strgara koji se rodio 23. siječnja 1938. godine u Ivancima, župa Ilača, od oca Ivana i majke Mande rođ.

Ostrun. Niže razrede osnovne škole pohađao je u Ilači, a više razrede u Kukujevcima. Ratne i poratne poteškoće, neimaština i osobne zdravstvene poteškoće otežavale su mu redovito školovanje. Tek nakon dvogodišnje pauze poslije završetka osnovne škole uspio se upisati u gimnaziju u Šidu i nastaviti školovanje. Poslije gimnazije nastavio je studij i na 7-8/2013.

Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i stekao zvanje profesora povijesti i povijesti umjetnosti. Gospodin ga je kroz sve te godine zvao bliže k sebi, pa i kroz tjelesni invaliditet te zdravstvene poteškoće. Odgovorio mu je pred kraj svoga studija u Zagrebu, prijavljujući se biskupu u Đakovo sa željom da postane svećenik. Bio je primljen u Bogoslovno sjemenište, a u Đakovu je pohađao studij teologije. Na Petrovo 1967. godine biskup Bauerlein ga je i prije završetka teološkog studija zaredio za svećenika. Kao zaređeni svećenik, u 9 mjeseci priveo je teološki studij kraju, zamjenjujući i pomažući za to vrijeme župnicima u Vinkovcima, Drenovcima i Županji. Čim je završio studij, odmah je početkom ožujka 1968. godine bio imenovan profesorom povijesti na Biskupijskoj gimnaziji J. J. Strossmayera u Đakovu i na njoj je predavao pune 23 godine, sve do prestanka njezina djelovanja, u jesen 1991. godine. Šesnaest godina bio je i ravnatelj iste gimnazije (1974.-1990.). Uz povijest, povremeno je predavao i njemački jezik, a na Teologiji u Đakovu i crkvenu umjetnost. Pet godina (1968.

- 1973.), bio je prefekt sjemeništaraca. Obnašao je i 7 godina dužnost tajnika biskupijskog Vjesnika (1968.

- 1975.).

Dok je bio mlađi, sve do Domovinskoga rata, prof.

Strgar se rado uključivao i u pastoralno djelovanje u Đakovu, a osobito u rad s mladima. Istodobno je kao profesor te ravnatelj Gimnazije, od 1974. godine pa sve do ovoga ljeta, tj. do smrti, gotovo 40 godina bio vezan uz Dijecezanski muzej. Obnašao je službu direktora Dijecezanskoga muzeja. Godine 1991., kad su zbog ratnih opasnosti i napada na Đakovo sjemeništarci ostali na Šalati u Zagrebu, a Gimnazija prestala s radom, prof. Strgar imenovan je ravnateljem Biskupijskoga spomen-muzeja J. J. Strossmayera u Đakovu. Kao ravnatelj, potpuno se posvetio Muzeju i tu je instituciju postavio na noge te joj dao ozbiljan

645

profil, naglasio je mons. Hranić i zahvalio svima koji su pokojniku pomagali u njegovoj borbi s bolešću i invaliditetom. Posebno je istaknuo osoblje svećeničkog Doma u Đakovu, djelatnice Nadbiskupijskoga spomen-muzeja, Petra Šolu i prof. Mirka Ćurića, kao i nećakinju pokojnika te brata, mons. Luku Strgara, koji su bili uz njega u zadnjim danima.

Oproštajni govor Mirka Ćurića Književnik Ćurić vlč. Strgara opisao je kao svestrana i osebujna čovjeka koji je svojim djelovanjem ostavio nemjerljiv trag u životu Nadbiskupije, Đakova, pa i šire, »ali ponajviše u srcima mnogobrojnih ljudi koje je poučavao, s kojima je surađivao, s kojima je prijateljevao.« Đakovački književnik prisjetio se sedamdesetih godina XX. stoljeća kada je vlč. Strgar vodio župni vjeronauk među đakovačkim srednjoškolcima te oduševio stotine mladih Đakovčana za Krista, a animirao je učenike i na kulturnom polju te kao voditelj dramske družine na biskupijskoj Gimnaziji režirao tridesetak predstava, od kojih je u sjećanju posebno ostala predstava Suđenje Isusu. »Prof. Strgar jedna je od najznačajnijih osoba đakovačke kulturne scene na razmeđi između XX. i XXI. stoljeća. Organizirao je više od stotinu likovnih izložaba, uredio desetak knjiga, organizirao kazališne predstave, predstavljanja knjiga. Obogatio je zbirku Spomen-muzeja biskupa Strossmayera s nekoliko stotina likovnih djela, među kojima se ističe donacija Zdravka Ćosića od više od stotinu slika. Stručne članke objavljivao je u biskupijskom Vjesniku i Reviji Đakovačkih vezova. Poticao je mlade umjetnike, tako da je rezultat njegova rada zasigurno i procvat likovne umjetnosti u Đakovu, jer početkom devedesetih godina XX. stoljeća u Đakovu nije bilo slikara, a danas je tu oko 20 mladih umjetnika koji su završili ili završavaju likovne akademije«, naglasio je Ćurić.

Kao najplodnije godine djelovanja prof. Strgara izdvojio je godine stvaranja samostalne hrvatske države i Domovinskoga rata, kada je Spomen-muzej biskupa Strossmayera pretvorio u jedan od najvažnijih izlagačkih prostora u napadnutoj Hrvatskoj, kulturom odgovorivši na ratna razaranja. »Još nam je u sjećanju onaj prekrasan križ koji je 1991. načinio od tenkovske zapreke, urešene cvijećem. Taj je križ postao simbolom Đakova u Domovinskom ratu, a našao se i na omotu knjige Đakovština u Domovinskom ratu, potom je preoblikovan u umjetničko djelo Petra Barišića hrvatskim braniteljima, spomenik koji je u Đakovu postavljen 2001. Prof. Strgar bio je članom ocjenjivačkog suda koji je odabrao taj rad, kasnije proglašen najboljim hrvatskim likovnim djelom u 2001. i jednim od najboljih spomenika Domovinskom ratu uopće«, rekao je Ćurić.

Pokojni profesor zaslužan je što je u potkrovlju Muzeja otvoren lijep izložbeni prostor, kao i za konačno uređenje stalnog postava posvećenog velikom bi-

646

skupu Strossmayeru koji je u ratno vrijeme iseljen iz Đakova u Maribor, podsjetio je književnik spominjući i njegovo posljednje životno ostvarenje - objavljivanje pretiska znamenite monografije »J. J. Strossmayer« Matije Pavića i Milka Cepelića, s kazalom imena i pojmova. Za svoje iznimne zasluge primio je vlč. Strgar niz priznanja, među kojima: nagradu za kulturnu osobu godine Grada Đakova (1997.), Nagradu Grada Đakova (2000.), Povelju zahvalnosti Spomen-muzeju biskupa Strossmayera (2008.), a posebno se ponosio Spomenicom Domovinskoga rata, koju je zaslužio ne samo svojim kulturnim djelovanjem već i humanitarnim i dušobrižničkim. Svoj govor đakovački je književnik zaključio prisjećanjem kako je vlč. Strgar često zahvaljivao Bogu uzvikujući »O Bože, hvala Ti!« te rekao: »O, Bože, hvala Ti! Hvala za profesora Petra Strgara, sa svim njegovim vrlinama i manama, hvala za ono što nam je dao.

Hvala Ti, i budi mu milostiv, kao i svima nama, kad nam kucne čas!«

Homilija mons. Marina Srakića Predvodeći misu zadušnicu za pokojnog svećenika Petra te izražavajući svoju sućut, mons. Srakić je rekao: »Nadvladavanje tuge zbog gubitka zemaljskog života pouzdanjem u dobitak vječnoga života kršćanska je vizija života i smrti, to je ona vizija koja se temelji na Isusovu obećanju: ´Ja sam uskrsnuće i život, tko vjeruje u mene neće umrijeti nikada.´ Uvjereni smo da se brat Petar pouzdao u Gospodinovu vjernost, da je sada zajedno s Kristom i u Kristu.

Ova biskupijska zajednica imala je sreću poznavati ga i poštovati jer je u njoj imao svećeničku, učiteljsku, odgojiteljsku i predvoditeljsku službu dugi niz godina. Prema tome, možemo potvrditi da je živio životom vjere, istrošenim za potrebe biskupije i Crkve. Zahvalni smo Gospodinu što nam je dao dar njegova svećeničkog služenja.« Nadbiskup Marin prisjetio se 1967. godine kada je vlč. Strgar u đakovačkoj prvostolnici primio red prezbiterata i potaknuo na molitvu govoreći: »U ovoj katedrali u kojoj je kao kateheta predvodio misu za mlade i onih sedamdesetih godina uspješno okupljao i vodio vjeronauk za mlade; u ovoj katedrali, u sjeni koje je odgajao mlade pripravnike za svećeništvo u Biskupskom liceju, u kojem je godinama bio predavač te vodio i organizirao djelovanje Biskupijske gimnazije J. J. Strossmayera; u sjeni katedrale bio je na čelu Spomen - muzeja J. J. Strossmayera u kojem je bezbroj puta organizirao izložbe i tako ne samo Đakovu, nego i šire, pronosio glas o kulturnoj, duhovnoj baštini i ovoga grada i naše Nadbiskupije; u ovoj katedrali - molimo Gospodina da njega, koji je čuvao kulturnu baštinu naše Nadbiskupije, njegovao umjetnost i promicao osjećaj za umjetnost, podari vječnom ljepotom svojega Lica.« Martina Kuveždanin 7-8/2013.

Slavlje Velike Gospe Aljmaš Proslavu svetkovine Uznesenja Marijina u Aljmašu je u Godini vjere obilježilo zajedničko svečano ispovijedanje vjere, a svečani čin ispovijesti vjere održan je i u svim marijanskim svetištima i crkvama s naslovom Marijina Uznesenja na području Đakovačkoosječke nadbiskupije. I ovoga puta u nadbiskupijsko Svetište Gospe od Utočišta pristigle su tisuće hodočasnika koji su pribivali pobožnostima i misnim slavljima. Nakon srdačne dobrodošlice vjernicima, koji u »prošteništu žele doživjeti istinski susret s Bogom, obnoviti vjeru i otkriti radost kršćanskoga poziva«, preč. Ante Markić, upravitelj Svetišta i aljmaški župnik, posebno je pozdravio predvoditelja središnjeg euharistijskog slavlja, mons. Đuru Hranića, koji je po prvi puta s naslovom đakovačko-osječkog nadbiskupa predsjedao središnjom misom u 10 sati. Na svečani oblik ispovijesti vjere 2012. godine pozvao je papa Benedikt XVI. prigodom otvorenja Godine vjere, kako bi svi vjernici sabrani u jednom slavlju osjetili da su sa sveopćom Crkvom pozvani obnoviti snagu vjere i istinski kršćanski život te u današnjem svijetu biti vjerodostojni i plodni svjedoci Kristova spasenja. »Izgovarajući zajednički apostolsko vjerovanje, mi javno obnavljamo svoje kršćansko oduševljenje za vjeru Crkve, za svjedočanstvo i za prenošenje kršćanske vjere našoj djeci i mladima, sugrađanima, onoj našoj braći i sestrama koji su bili kršteni, ali su zanemarili klicu vjere koju su im, s više ili manje žara, ipak htjeli prenijeti njihovi roditelji te djedovi i bake; zanemarili su je te danas žive na rubu vjere i nevjere, na rubu crkvenoga života, deklariraju se agnosticima, a u biti su bogotražitelji, jer su, kao i svi ljudi, i oni stvoreni na sliku Božju«, naglasio je nadbiskup. »Ispovijedamo svoju vjeru i obnavljamo kršćansko oduševljenje kako bismo - poput jedne obične i skromne primalje, Jage Stojak, koja je ovih dana u rodilištu u kninskoj bolnici, vjerna sebi, prizivajući se na 7-8/2013.

svoju savjest, odbila asistirati pobačaju i zato dobila otkaz - bili hrabri i sposobni živjeti i svjedočiti svoju vjeru te kršćanske stavove i vrijednosti i u suvremenom sekulariziranom pluralnom društvu, unatoč protivnim vjetrovima, ne bojeći se nikoga i ničega, osim da iznevjerimo i pogazimo sebe, svoju savjest i svoj identitet«, kazao je Hranić. »Primjer te naše sugrađanke i vjernice-katolkinje te njezino aktualno stradanje zbog vjernosti Bogu i otvorenosti srca za njegovu riječ – otkriva nam da se i u našoj generaciji, i u našoj domovini, danas, ponovno ostvaruje borba i neprijateljstvo između dobra i zla, između Žene i zmaja, u kojoj svoj udio uzima svaki čovjek i svaki naraštaj. Pitanje je samo jesmo li mi, svatko od nas ponaosob, a onda i zajednički, spremni letjeti visoko, za idealima, uzimati udjela u toj borbi za dobro, i zbog toga i stradavati«, naglasio je nadbiskup, potičući promišljanje na Marijinu svetkovinu o tome da dobro mora pobijediti i u našem osobnom životu, u životu društva, politici i u gospodarskom životu.

Na središnjem koncelebriranom slavlju, koje je pjevanjem uveličao zbor župe Sv. Rozalije iz Ivanovca, vjernici su zajednički izrekli Molitvu krsnoga poziva. Velika Gospa u Aljmašu slavljena je s još četiri mise, a večernju, s blagoslovom djece, predvodio je nadbiskup u miru, mons. dr. Marin Srakić. Četrdesetak svećenika i redovnika sudjelovalo je u slavljima i ispovijedalo. Svetkovini je prethodila trodnevnica uz vodstvo vlč. Mateja Glavice, ekonoma Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu.

Ilača Marijansko svetište Gospe Ilačke u Ilači, u narodu nazvano »Vodica« i ove je godine o svetkovini Velike Gospe primilo brojne hodočasnike iz cijele Slavonije, Srijema i Bačke. Velik broj hodočasnika došao je pješice. Središnje misno slavlje svetkovine Velike Gospe u Godini vjere predvodio je đakovačko-osječki nadbiskup u miru, mons. Marin Srakić, a ovo,

647

kao i ostala liturgijska slavlja, obilježila je svečana ispovijest vjere. U svojoj homiliji mons. Srakić naglasio je kako smo upravo na Veliku Gospu u Godini vjere pozvani razmišljati o svojoj vjeri te se zapitati što znači sačuvati svoju vjeru uzburkanu ateizmom i drugim pojavama. Potrebno je zapitati se što je to vjera i shvatiti da ona nije ništa nedokučivo i nedostižno. Vjera je putovanje i napredovanje kroz život, i to je iskustvo što ga može doživjeti svaki čovjek ako to uistinu želi. Vjera nije samo problem umovanja nego nešto daleko dublje, što se nalazi u nutrini čovjekova bića, a to je znala i Marija. »Danas smo došli Gospi Ilačkoj moliti za svoje potrebe, a zajednička molitva svima neka bude da sačuvamo svoju vjeru. Neka nam pratilja našeg života bude upravo Gospa, jer ona je Majka naše vjere, Majka nas vjernika«, poručio je mons. Srakić okupljenim vjernicima, među kojima se i ove godine isticala, kao najbrojnija, grupa iz Iloka s dvjestotinjak hodočasnika.

Ostala misna slavlja svetkovine predvodili su vlč.

Tomislav Đukez, vlč. Zvonimir Martinović, vlč. Josip Vrančić te domaći župnik i upravitelj Svetišta, vlč.

Ivan Đakovac. Priprava za Veliku Gospu započela je devetnicom u ponedjeljak, 5. kolovoza, molitvom krunice i litanija. Uoči svetkovine misno je slavlje u 19 sati predvodio vlč. Ladislav Dort, svečanu misu u 21 sat mons. Bože Radoš, a nakon toga je uslijedila procesija sa svijećama i kipom Gospe Ilačke oko Svetišta. Misu u 23 sata slavio je vlč. Miro Tomas.

Vlč. Đakovac zahvalio je svim hodočasnicima na dolasku, a posebno onima koji su došli pješice. Pozvao je vjernike da i dalje dolaze na »Vodicu«, s posebnim naglaskom na 2015. godinu, kada Svetište slavi 150. godišnjicu ukazanja Blažene Djevice Marije.

Dragotin U jednom od najpoznatijih svetišta posvećenih Blaženoj Djevici Mariji na području Đakovštine, u Dragotinu, i ove je godine o svetkovini Velike Gospe hodočastio veliki broj vjernika. Proslava je započela uoči svetkovine, a vjernici su se pripremali trodnevnicom od 11. do 13. kolovoza, koju je predvodio vlč.

Marijan Krištofić. Pobožnost uoči svetkovine zapo-

čela je u 17,30 svečanim iznošenjem slike Gospe Žalosne. U 18 sati održano je pokorničko bogoslužje i križni put, a misu u 20 sati, već tradicionalno, održao je župnik iz Donjih Andrijevaca, vlč. Nikica Mihaljević. Svečano euharistijsko slavlje u 22 sata, uz koncelebraciju mons. Fabijana Svaline te domaćeg trnavačkog župnika Darka Tvrdojevića, predvodio je novoimenovani đakovačko-osječki nadbiskup i metropolit Đuro Hranić.

Na početku homilije nadbiskup je istaknuo: »Mi smo danas ovdje okupljeni oko Majke Crkve, koja je prva među nama ljudima pridružena uskrsnoj slavi svoga Sina.« Mariju je opisao kao drugu Evu, ženu koja je potpuno otvorila svoje srce Bogu, osluškivala i poslušala Božju riječ te svojim »da« Bogu, otvorila vrata ljudskoga roda Bogu i omogućila da on uđe u ljudsku povijest. Prisutne je potaknuo da svjesnije i snažnije, poput Blažene Djevice Marije, prianjaju uz Božju riječ, sadržaje kršćanske vjere te se utvrđuju u uvjerenju da dobro koje je pobijedilo u Isusovu i u Marijinu životu, mora pobijediti u svakom drugom području ljudskoga života. Euharistijsko slavlje završeno je blagoslovom nabožnih predmeta te procesijom s upaljenim svijećama i slikom Gospe Dragotinske oko crkve. Po prvi puta nakon urušenja krova 2009. godine, hodočasnici su mogli ući u osam stoljeća staru crkvu i moliti za svoje potrebe. Liturgijsko pjevanje animirala je Ženska klapa Certissa i Bećarine iz Đakova.

Šumanovci Svetište Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo u Šumanovcima kod Gunje uoči svetkovine i na samu svetkovinu Velike Gospe pohodilo je između 12 i 15 tisuća vjernika. Na uočnicu svetkovine, nakon prve mise u 17 sati, uslijedio je križni put kroz šumu. Najviše vjernika, njih preko tisuću, sudjelovalo je na svečanoj misi koju je predvodio đakovačko-osječki nadbiskup u miru, mons. Marin Srakić. Iskoristimo velike blagdane i razmišljajmo o svojoj vjeri, potaknuo je prisutne mons. Srakić i nastavio: »Vjera nije blago koje se jednom zauvijek stekne, ona je putovanje i napredovanje. Treba prihvatiti da napredujemo češće u tami, a za vodiča imamo samo Isusovu riječ i svjetlo Duha Svetoga. Neka nam Marija, vjerna Djevica, svojom molitvom isprosi da upoznamo slavu Gospodnju i da sve više u njega vjerujemo.« Po završetku svečane mise uslijedila je procesija kroz šumu s upaljenim svijećama do kapelice gdje su vjernici zajedno pjevali i molili se Skrovitoj Gospi Šumanovačkoj. Na dan svetkovine prva misa slavljena je u 6 sati ujutro, a uslijedila su još 4 liturgijska slavlja.

Između misnih slavlja u svetištu se čula lagana duhovna glazba, a posebnu pozornost hodočasnika izazivale su pjesme o samom svetištu Šumanovci.

Nevenka Špoljarić/Jasmin Budinski/ Marija Dević/Dario Hrga/Anto Gutić

648

7-8/2013.

Proslava na Tekijama U

svetištu Gospe Snježne na Tekijama u Petrovaradinu proslavljene su 25. i 26. srpnja »Male Tekije«, a 4. i 5. kolovoza »Velike Tekije«.Tih dana svake godine vjernici hodočaste u ovo svetište Srijemske biskupije te euharistijskim slavljima na hrvatskom i mađarskom jeziku, procesijom i prigodnim programom časte Gospu Tekijsku.

»Male Tekije« Uz sudjelovanje mnogobrojnih svećenika i vjernika iz Petrovaradinskog dekanata i drugih župa Srijemske biskupije proslava »Malih Tekija« započela je 25. srpnja večernjom misom, koju je predvodio dr. sc. o. Vinko Mamić, svećenik karmelićanin, provincijal Hrvatske karmelske provincije, predsjednik Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica te predavač na više teoloških fakulteta u Hrvatskoj i Rimu. U svojoj homiliji o. Mamić je uputio na promišljanje o odgoju za život koji će se svidjeti Bogu. »Danas je odgoj općenito, a napose odgoj djece, vrlo zahtjevna stvarnost. To najbolje znaju roditelji, ali svi smo mi potrebni odgoja, odgajati se za Boga dok smo živi. Nije lako, odgajati i biti odgojen na način kojemu se veseli Bog jer danas sustav vrijednosti nije tako jasan da bismo znali što je dobro, što je stvarno po volji Božjoj. Stalno se javljaju proturječni glasovi u društvu u kojemu živimo, pa se često događa da ono što roditelji govore svojoj djeci netko u društvu ruši, kaže da nije tako. Vrijednosti za koje su se roditelji trudili, netko kasnije dovodi u pitanje. To je globalni problem, a suvremeni zakoni su takvi da uglavnom nisu po volji Božjoj. To je tako uvijek u povijesti bilo, pa i u doba kada je Blažena Djevica Marija odgajala Isusa, jer u svijetu stalno postoji jedna sila koja se protivi onome što je Božje«, naglasio je propovjednik.

Sebe i druge treba odgajati za poslušnost Božjoj riječi objavljenoj u Sv. pismu, rekao je o. Mamić te nastavio: »Bog često traži ono što mi ne želimo ispuniti, stoga treba odgajati. Marija je rado slušala glas Božji,a mi, iako gotovo ništa ne znamo o nje7-8/2013.

nim roditeljima,po kćeri koju su odgajali,možemo naslutiti kakvi su bili. Cijeli Marijin život prošao je u osluškivanju i prenošenju Božje riječi. Tako ćemo i mi, ako slušamo Božju riječ i ako joj damo mjesto u svom srcu i životu, doista jedni drugima biti radost. Slavlje je završilo tradicionalnom procesijom sa svijećama i slikom Majke Božje Tekijske kroz prostor Križnoga puta uz Svetište. Nakon procesije, u Svetištu je bilo upriličeno klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom.

Na sam dan proslave, 26. srpnja, u crkvi Gospe Snježne slavljena je svečana misa koju je također predvodio o. Mamić, u koncelebraciji svećenika Srijemske i Subotičke biskupije. U homiliji je promišljao o teškim životnim uvjetima, riječima »Ne bojte se«, kojima je bl. Ivan Pavao II. započeo svoj pontifikat, ali i strahu koji u ljudima i dalje postoji. »Danas zbog nesigurnosti i poteškoća dolazi do urušavanja kriterija vrednovanja. Nema više tradicionalnih spona između roditelja, djece i unuka, nema vrijednosti koje su se nekada spontano prenosile s koljena na koljeno, nema uniformnosti koja je davala strukturalnu, a onda i moralnu sigurnost. Nemamo isti sustav vrijednosti, ne razmišljamo na isti način i ne treba se čuditi kad zbog toga dođe do sukoba između roditelja i djece. Tako je i u društvu, a i na jednoj globalnoj razini, stoga je ovo vrijeme krize, vrijeme promišljanja«, pojasnio je o. Mamić i uputio na Isusa i njegov sustav vrijednosti, u kojemu je Otac na prvom mjestu. Ocu se Isus utjecao u svojoj krizi te molio - ako je moguće, da ga mimoiđe kalež. Ljudi žele pobjeći od patnje, no, po Isusovu primjeru, kroz molitvu treba promišljati. Možda ne možemo razumjeti zašto nemamo posla i zašto je obitelj takva, no imamo i primjer Djevice Marije, koja se sigurno također pitala zašto je njezino Dijete rođeno u štali, a ne u kući kao svako dijete. Marija je promišljala i tražila smisao u svemu i danas je slavimo kao najveću od svih, jer je razumjela trenutke krize kao trenutke u kojima se čovjek može približiti Bogu, pojasnio je propovjednik ohrabrujući vjernike i tražeći za njih Marijin zagovor u najtežim trenucima života.

649

»Velike Tekije« Slavlje Snježne Gospe, koja tradicionalno u narodu nosi naziv »Velike Tekije«, započelo je 4. kolovoza dolaskom vjernika hodočasnika iz svih župa Srijemske biskupije, kao i iz Beogradske nadbiskupije, Subotičke i Zrenjaninske biskupije, Apostolskog egzarhata za vjernike bizantskog obreda u Srbiji i Crnoj Gori te iz Hrvatske i drugih zemalja. Hodočasnici su pristupali sakramentu ispovijedi na hrvatskom, mađarskom i staroslavenskom jeziku. Večernju pontifikalnu misu predvodio je varaždinski biskup, mons.

Josip Mrzljak, u koncelebraciji sa srijemskim biskupom, mons. Đurom Gašparovićem, mons. Eduardom Španovićem, generalnim vikarom Srijemske biskupije te svećenicima Srijemske, Subotičke i drugih biskupija. U svojoj homiliji biskup Mrzljak potaknuo je na neprekidno učvršćivanje vjere i ukazao na to da se vjera ne može naučiti, da ona nije znanje o evanđelju, Bibliji, povijesti Crkve. Vjera se treba ostvarivati i biti naš život te je zato stalno na svojevrsnom ispitu, pa ju je potrebno neprekidno učvršćivati. Molimo Blaženu Djevicu Mariju, našu zagovornicu, da ovdje učvrstimo našu vjeru, da to možemo prenijeti u naše obitelji i župne zajednice te da, gdje god živimo, možemo biti svjedoci i drugima prenositi vjeru. Slavlje je završilo tradicionalnom procesijom sa svijećama i slikom Majke Božje Tekijske kroz prostor Križnoga puta uz Svetište.

Hodočasnici iz Srijema, Bačke, Banata, Beograda i Hrvatske ovo su najznačajnije srijemsko marijansko biskupijsko svetište pohodili na sam blagdan Gospe Snježne, 5. kolovoza. Već u ranim jutarnjim satima slavlje je započelo pobožnošću križnog puta i misama na njemačkom i staroslavenskom jeziku.

Pontifikalno misno slavlje na mađarskom jeziku predvodio je subotički biskup, mons. Ivan Penzes, a na hrvatskom jeziku varaždinski biskup Mrzljak, u koncelebraciji s mons. Stanislavom Hočevarom, beogradskim nadbiskupom i metropolitom te srijemskim biskupom, mons. Đurom Gašparovićem i svećenicima Srijemske biskupije. Varaždinski biskup u svojoj je homiliji promišljao o tome što znači biti vjernik i kako se mnogi ljudi koji ne poznaju našu vjeru pitaju zašto se mi ne prilagođavamo suvremenom svijetu. »Mi ne možemo mijenjati Isusove riječi, mi ih čuvamo kao vrednote koje ne prolaze, koje se ne mogu prilagođavati nekom vremenu. Mi Isusove riječi dajemo novome vremenu«, rekao je propovjednik te poručio: »U ovoj Godini vjere moramo na poseban način našu vjeru povezati s Marijinom vjerom jer znamo da nas ona zagovara, pomaže da možemo ustrajati u toj vjeri polazeći neprestano za Isusom kojem vjerujemo i čiju riječ u našem životu želimo ostvarivati«. Hodočasničko slavlje Velikih Tekija završilo je večernjom misom u Svetištu Gospe Tekijske, koju je predvodio preč. Marko Loš, župnik župe Petrovaradin 3. Tomislav Mađarević

Gospa Karmelska u Slavonskom Brodu U samostanu sestara karmelićanki u Slavonskom Brodu 16. srpnja bilo je posebno svečano. Uz mnogobrojne vjernike koji su u lijepom prostoru samostanskog dvorišta sudjelovali u euharistijskom slavlju, karmelićanke su proslavile blagdan Gospe Karmelske. Misno slavlje je, uz domaćeg župnika mons. Stjepana Belobrajdića i još pet svećenika, predvodio vlč. Matej Glavica iz Đakova. On je u propovijedi posvijestio kako u svom životu uvijek trebamo biti svjesni prisutnosti Boga živoga koji nam se daruje u Euharistiji te poručio kako bi po našim licima i djelima ljudi trebali i nakon mise prepoznati da smo se s Njim susreli.

Govoreći o nježnosti i zauzetosti naših zemaljskih majki, naglasio je kako nam je Marija duhovna majka, koja nam i danas pomaže u svim našim potrebama i upućuje na svoga Sina riječima: Što god vam rekne učinite. »Tu smo danas da sklopljenih ruku molimo Mariju da budemo dobri vjernici, da nam ona obasjava pravi put do svoga Sina kako ne bi išli stranputicama. Budimo ponosni što smo djeca dobroga Boga koji nas ljubi, uzdignimo svoje glave

650

i ne dajmo se utopiti u depresivnost svakidašnjice.

Dopustimo radosti i vedrini da se rode na našim licima«, rekao je, između ostaloga, vlč. Glavica. Župnik Belobrajdić čestitao je sestrama njihov blagdan, a novim članovima, među kojima je, od njih pedeset i petero, mnogo djece i mladih Zajednice karmelskih laika koji su toga dana odjenuli škapulare, poručio da im on bude znak koji će ih poticati da žive ono što su obećali. Brankica Lukačević

7-8/2013.

Proslava Gospe Karmelske i 25 godina postojanja zajednice karmelićanki u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji Svečanom

večernjom misom 16. srpnja, koju je predslavio mons. Marin Srakić, đakovačko-osječki nadbiskup u miru, u zajedništvu s đakovačko-osječkim nadbiskupom, mons. Đurom Hranićem te još osmoricom svećenika, u Karmelu sv. Josipa u Breznici Đakovačkoj proslavljena je svetkovina Gospe Karmelske. Ovogodišnje slavlje proteklo je u ozračju obljetnice - dvadesetpet godina postojanja zajednice sestara karmelićanki u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji. Prijepodnevnu misu svetkovine predvodio je o. Josip Šoštarić, župnik u Šarengradu, a trodnevnu pripravu od 13. do 15. srpnja o. Stjepan Vidak, karmelićanin. Kroz sve dane mnogi vjernici obukli su škapular, Marijino odijelo, i tako izrazili svoju ljubav i pouzdanje u Marijin majčinski zagovor i zaštitu.

Prisutne nadbiskupe, svećenike i brojne vjernike na početku večernjeg misnog slavlja pozdravio je vlč.

Marin Knežević te uputio srdačne riječi čestitke i zahvale sestrama karmelićankama povodom njihova srebrnog jubileja. Nadbiskup Marin i sam se prisjetio želje, nastojanja i rada pokojnog biskupa mons. Ćirila Kosa za dolazak klauzurnih sestara na prostore tadašnje Đakovačke i Srijemske biskupije, što se ostvarilo 14. srpnja 1988. godine osnutkom Karmela sv.

Josipa u Šarengradu kod Iloka. Prisjetio se i kako je biskup Kos svoju mladu misu imao upravo na blagdan Gospe Karmelske prije 69 godina, na kojoj je i on bio prisutan.

Ovdje smo da proslavimo Mariju, uzor našega kršćanskoga života, koju možemo mirne duše slijediti kako bismo došli do zagrljaja nebeskoga Oca, rekao je na početku mons. Srakić. Govoreći o čovjekovoj potrebi za modelom koji će nasljedovati te o prolaznosti onih koje nam ovaj svijet daje za uzor, nadbiskup je istaknuo kako se u čovjeku odražava slika Božja te kako je njegov cilj biti sličan Bogu, biti nasljedovatelj Božji, sličan Isusu koji je poučavao i riječima i djelima.

Isus nam je dao Mariju za majku i učiteljicu, jer Djevica Marija cijelim svojim životom govori ´Što god vam rekne učinite´. Marija nas svojim životom vjere, trajne i potpune raspoloživosti Božjoj volji te odgovorom ljubavi na Božji zov uči kakav treba biti i naš kršćanski život, poručio je nadbiskup Marin i napomenuo kako su okupljeni vjernici došli na ovo svečano misno slavlje kako bi zahvalili Ocu za »veliki dar Crkvi, za model svima nama«. Na kraju misnoga slavlja, u ime Hrvatske karmelske provincije sv. Josipa, prisutne svećenike, a napose nadbiskupe, pozdravio je o.

Vidak i zahvalio im za svu očinsku dobrotu prema sestrama. Misno slavlje skladnim je pjevanjem animiralo je Pjevačko društvo sv. Josipa iz Osijeka.

7-8/2013.

Predvodeći prijepodnevno misno slavlje svetkovine, šarengradski župnik, fra Josip, sestrama je izrazio ljubav i blizinu tamošnjih vjernika, gdje je zajednica živjela u svojim počecima. Sve vjernike i sestre karmelićanke pozvao je da budu plodni Bogom poput Marije, poput plodne zemlje brda Karmela, te da Karmel uvijek bude pun »bosonogih sestara« koje će svojim životom govoriti: »Ovo je sveto tlo, ovdje je Bog.« Tijekom trodnevnice o. Vidak potaknuo je na promišljanje o majci i njenom značenju za život svakoga čovjeka. Majka je ona koja čuva, hrani i štiti. »Bog je htio da žene budu majke, to je upisano u njih, to se ne uči, za to se ne ide na fakultet«, a čisti uzor za tako uzvišeni poziv je Majka Božja. Marijino majčinstvo uči nas kako biti otvoren Bogu, kako se pouzdavati u poteškoćama i ne bojati se života, nedaća i napora.

Uz obilježavanje dvadeset i pet godina postojanja zajednice sestara u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji, o. Vidak istaknuo je da pripremom i proslavom svetkovine Gospe Karmelske sestre žele dati hvalu Bogu za sve milosti i darove kojima ih je Božja dobrota pratila kroz sve vrijeme. Put zajednice bio je pomalo neobičan i tegoban jer su karmelićanke zbog ratnih stradanja 1991. godine morale napustiti svoj tek uređeni samostan u Šarengradu i otići zajedno s brojnim drugim vjernicima. Utočište su pronašle najprije u Iloku, zatim u Đakovu, a potom u Remetama kod braće karmelićana, no nikada nisu prestale biti otvorene Bogu i moliti za svoju domaću biskupiju. »Karmel sv. Josipa nije nikada prestao postojati, jer su živjele sestre«, naglasio je o. Vidak, podsjetivši da se zajednica sestara u svoju biskupiju vratila 17. prosinca 2001. godine i odtada živi i moli za sve ljude ovoga kraja, biskupije i cijele Crkve. s. Teodora Lešić

651

Hodočasnički dan Gospi Brze Pomoći »Osmi«, kao hodočasnički dan Gospi Brze Pomoći, proslavljen je u srpnju i kolovozu u istoimenom svetištu i župi u Slavonskom Brodu. Program hodočasničkog dana u srpnju održan je pod geslom »Svećenstvo čuvaj na nemirnom tlu, Majko!« Na pet misnih slavlja sudjelovalo je više tisuća vjernika koji su hodočastili iz raznih krajeva Hrvatske i Bosne i Hercegovine. U duhu gesla, na poseban se način molilo za svećenike, napose za ovogodišnje mladomisnike. Vlč. Josip Vrančić, profesor đakovačkog KBF-a, predvodio je središnje euharistijsko slavlje na kojem je sudjelovalo najviše hodočasnika, a završilo je svečanim ophodom oko župne crkve te zajedničkom molitvom kod križa. Svojim pjevanjem misu su uzveličali članovi Tamburaškog orkestra - hodočasnici iz župe Uznesenja Gospodinova iz Travnika, koja inače svake srijede prigodnom pobožnošću štuje Gospu Brze Pomoći.

Večernje euharistijsko slavlje predvodio je vlč. Tomislav Lasić, prošlogodišnji mladomisnik, sada na poslijediplomskom studiju u Rimu. Govoreći o liku svećenika, vlč. Tomislav naglasio je kako je Marija najbolji uzor kakav treba biti svećenik: »U svojim rukama ona drži Isusa i pruža ga svim vjernicima, baš kao i svećenik. Ne zadržava ga ona kod sebe u posesivnom zagrljaju, kako mi često držimo i svoje obitelji i stvari, svoje materijalne vrijednosti i sebe same, bojeći se otvoriti drugome. Ne, ona otvara svoje ruke i daje ga nama, uz poziv: Sve što vam kaže učinite.« Posvijestivši koliko je jaka snaga molitve, zamolio je hodočasnike da mole za svoje svećenike.Domaći župnik i upravitelj Svetišta, preč. Ivan Lenić, na kraju je svih misnih slavlja predvodio zagovornu molitvu za proglašenje blaženim sluge Božjega vlč. Miroslava Bulešića. Potaknuo je vjernike da se potrude bolje upoznati lik tog mladog svećenika iz Istre, kojega su u 27. godini života i četvrtoj godini svećeništva u

652

župnom stanu komunisti ubili samo zato jer je čuvao ono najsvetije - Krista živoga u tabernakulu. Njegov lik toga je dana bio izložen u Katehetskom centru ispred kipa bl. Ivana Pavla II. Hodočasnički program u kolovozu održan je pod geslom »O Zvijezdo mora, vrata nebeska, putniku cilj i nada si vir...«. Središnje hodočasničko slavlje, uz koncelebraciju domaćeg župnika Lenića, slavonskobrodskog dekana, mons. Luku Marijanovića, vlč. Marija Brkića, ovogodišnjeg mladomisnika i vlč. Branka Vincetića, predvodio je mons. Stjepan Karalić, ovogodišnji zlatomisnik, sin toga kraja. Hodočasnički dan bio je u znaku molitve za mir - tako potreban današnjem svijetu, a mons. Karalić u svojoj je propovijedi naglasio da u svijetu nema mira jer mnogi misli da će ga postići svojom snagom i veličinom. »Isus je tvorac mira. On nam je ostavio putokaz kako i na koji način ostvariti mir ovdje na zemlji - u tišini, poniznosti u nasljedovanju Njega, a to nije jednostavno. Poruka današnjeg Gospina blagdana je da s Gospom molimo za mir, prvo u svom srcu, kako bismo ga onda mogli unositi u svoje obitelji i svijet«, poručio je propovjednik te potaknuo nazočne da češće u svojim obiteljima čitaju Evanđelje i žive po njemu. »Na tragu nove evangelizacije, Gospina su svetišta privilegirana mjesta susreta s Gospodinom, gdje možemo primati Njegovu milost po zagovoru Gospinu, i živjeti na onaj način kako nas Gospodin želi u ovome svijetu. A to je dosljedno ga svjedočiti, noseći Njegov mir svuda«, poručio je župnik Lenić.

Zahvalio je predvoditelju na poticajnim riječima te hodočasnicima, napose našim sunarodnjacima koji žive izvan Domovine. Na pet misnih slavlja sudjelovalo je više tisuća hodočasnika, a jutarnje je predvodio ovogodišnji mladomisnik Tomislav Benaković. Brankica Lukačević 7-8/2013.

Pedeseta obljetnica čašćenja Blažene Marije Djevice Siromaha Pedeseta obljetnica čašćenja Blažene Marije Djevice

Siromaha svečano je proslavljena u srijedu, 21. kolovoza, u župi Sv. Mateja, apostola i evanđelista, u Gundincima, u Velikokopaničkom dekanatu. Večernje hodočasničko slavlje s procesijom na lijepo urešenom prostoru otvorene kapelice Gospe Siromaha koja se nalazi u crkvenom dvorištu, predvodio je đakovačko-osječki nadbiskup u miru, mons. Marin Srakić. Uz domaćeg župnika Josu Peraka koncelebriralo je još pet svećenika, od kojih trojica domaćih sinova. Lijep i ugodan dan bio je naklonjen hodočasnicima, kojih je bilo blizu dvije tisuće, a došli su oni svojoj Gospi iz svih mjesta toga kraja, baš kao i proteklih 50 godina na taj blagdan. Bilo ih je svih životnih dobi, i djece i mladih, odraslih i starijih, cijele obitelji. Govoreći o Gospinim ukazanjima koja su se u Benneuxu, tada siromašnom selu u Belgiji, dogodila 1933. te o čašćenju Djevice Siromaha od 1963., kada je donesen njezin kip u Gundince, nadbiskup Srakić u svojoj je propovijedi naglasio kako je Gospa, ukazujući se osmi puta maloj Marijeti Beco, dala važnu poruku: »Ja sam Djevica siromaha.« Ne želeći umanjiti prisutnost materijalnog siromaštva u svijetu, ukazao je na daleko opasnije siromaštvo, ono duhovno, koje uništava cijelu osobu i na to nitko nije indiferentan. Mons. Srakić upozorio je da ne bismo smjeli demonizirati bogatstvo, jer Gospa se u Benneuxu predstavila kao Gospa Siromaha - da liječi siromašne i pomogne onima kojima je pomoć potrebna.

Zapitao se i što znači prisutnost Djevice Siromaha u Gundincima: »Pitamo se je li Gospa Siromaha doista kroz sve ovo vrijeme našla nas kao učenike? Je li nas odgojila da budemo siromašni u duhu, odnosno oni koji ako imaju dijele drugima? Je li nas našla i odgojila da od onih tvrdih ljudi budemo doista ljudi meka i otvorena srca prema drugima?« Slavlje je nakon procesije s Gospinim kipom oko župne crkve završeno svečanim blagoslovom i zavjetnom molitvom Djevici Siromaha, koju je predvodio nadbiskup Srakić. Župnik Perak zahvalio je svima koji su 7-8/2013.

na bilo koji način pomogli organizaciji tog za župu velikog događaja.

Prije mise održan je bogat i sadržajan duhovno - kulturni program, koji je uz pomoć domaćeg župnika i župljana organizirao, i zajedno sa župljankom Barbarom Mihić vodio, domaći sin dr. Drago Tukara, kancelar Đakovačko-osječke nadbiskupije. Nakon kraćeg prikaza povijesti čašćenja Djevice Siromaha u njezinu svetištu u Belgiji i Gundincima, o tim su događanjima šezdesetih godina osobno posvjedočile Marija Vuković i Kaja Kokanović, koje su kao djevojke više godina boravile u tom Gospinom svetištu. U svečanim narodnim nošnjama svoga kraja, nastupile su pjevačke skupine iz Gundinaca, Strizivojne i Bačkog Monoštora, svaka otpjevavši po dvije pjesme o Mariji. Posebno je bio dirljiv i uvjerljiv recital djece o ukazanjima Djevice Siromaha, koji su pripremile Barica Lučić i učiteljica Đurđica Vuksanović. Kao domaći sin, u čijoj se obitelji častila Djevica Siromaha, toga je dana posebno radostan bio organizator Tukara, koji je posvjedočio da vjernici cijelog Velikokopaničkog dekanata od 1963., kada je Gospin kip došao u Gundince, kontinuirano dolaze i časte BDM kao Djevicu Siromaha. »Ljudi ovdje pred Gospin kip dolaze i preko tjedna i mole se. Ova 50. obljetnica prigoda je da se zahvalimo Djevici Siromaha što i na ovaj način naša Nadbiskupija pridonosi svim velikim svetištima u svijetu«, rekao je kancelar Tukara.

Brankica Lukačević

653

Proslava sv. Ane Slavonski brod Blagdan Sv. Ane tradicionalno je proslavljen 26. srpnja u drevnoj slavonskobrodskoj Tvrđavi, koja se nalazi na području župe Gospe Brze Pomoći, a svečano je bilo i u Svetištu sv. Ane u filijali Bistrinci, župe Sv. Josipa radnika u Belišću. Kapelica u Slavonskom Brodu spomenik je nulte kategorije, u vlasništvu je Grada, koji je sustavno obnavlja. Molitveno zajedništvo započelo je krunicom na nakane obitelji i odgoja djece, a nastavljeno je euharistijskim slavljem kojemu je predsjedao Marko Martić, ovogodišnji mladomisnik župe Duha Svetoga u Malom Parizu. Koncelebrirao je domaći župnik i dekan Ivan Lenić i župnik župe Bezgrješnoga Srca Marijina Andrija Đaković. Pučko liturgijsko pjevanje zajednički su animirali brodski pjevači. Velik broj vjernika pristupio je sakramentu pomirenja, a zajedništvo je okrunjeno dojmljivim hodočasničkim ophodom sa svijećama, uz pjevanje zaziva sv. Ani. Posebno su u ophodu zapaženi brojni roditelji s djecom, koji su išli iza križa, a ispred lika sv. Ane koji je nosio mladomisnik-predsjedatelj, pod čije su okrilje molitvom stavljeni.

Bistrinci Proslavi u Bistrincima prethodila je trodnevna priprava koju je predvodio prof. dr. sc. Ivan Bodrožić s KBF-a u Zagrebu. Na dan svetkovine održano je če-

tiri prijepodnevne mise, koje je predvodio fra Kristijan Kuhar, a večernju misu predvodio je prof. dr. sc.

Bodrožić. U homiliji, prof. dr. sc. Bodrožić potaknuo je na molitvu za hrvatski narod te istaknuo kako je narušeno i nezaobilazno pravo po kojemu onaj tko je donio dijete na svijet, ima pravo i odgajati to dijete. »Vi, današnji roditelji, ne dopustite da vam svjetovni mentalitet preodgaja djecu. Mi znamo što je moralno i ćudoredno, jer pijemo na pravom Izvoru Svetosti.

Vi ste odgovorni za svoju djecu. Živite po uzoru na sv. Anu, koja je cijelu sebe podarila da zaštiti svetost svoje kćeri. Živite svjesni svoje odgovornosti!« poručio je prof. dr. sc. Bodrožić i blagoslovio djecu i njihove roditelje. Brankica Lukačević/Sanja Orlić

Duhovna obnova za štovatelje Majke Triput Divne U

župnoj crkvi Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije u Valpovu održana je 18. srpnja duhovna obnova za štovatelje Majke Triput Divne, koju je predvodio vlč. Zefiq Frok, župnik iz Josipovca. Geslo duhovne obnove bilo je »Hajde, ja te šaljem!« a u uvodnom dijelu misnog slavlja vlč.

Frok ukazao je na karizmu Šenštatskog pokreta u koji je uključeno preko 11 000 obitelji i pojedinaca, a u kojemu se s Gospom živi u svakodnevici, štujući Majku Triput Divnu u obiteljima i srcima.

Sljedeće godine slavi se 100. godišnjica pokreta, stoga je vlč. Frok, promišljao kako je moguće da se iz tako malog mjesta kao što je Šenštat, jedan pokret proširi na sve kontinente. Trebamo biti apostoli, a Savez ljubavi treba postati naše poslanje, naglasio je vlč. Frok propovijedajući kako život vjernika ovisi o njihovu stavu prema križu.

Voditeljica Šenštatskog pokreta u Valpovu, Anica Salaić, zahvalila je na tako velikom odazivu

654

štovatelja iz svih podružnica - Narda, Ivanovaca, Zelčina, Josipovca, kao i voditelju duhovne obnove, vlč Froku. Štefanija Klasić iz Josipovca, članica Lige majki i Saveza ljubavi, posvjedočila je kako je Majka Triput Divna pomogla njezinoj obitelji, a potom je uslijedilo klanjanje. Sanja Orlić

7-8/2013.

Misa i pobožnosti u čast rođenja bl. Majke Terezije Večernjim

euharistijskim slavljem i pobožnostima zadnje nedjelje u kolovozu vjernici su se u franjevačkoj crkvi Sv. Križa u osječkoj Tvrđi uz tematsku propovijed vlč. Froka Zefiqa, župnika župe Sv. Josipa u Josipovcu, prisjetili redovnice »Misionarke ljubavi«, nobelovke za mir, bl. Majke Terezije. Molitveno sjećanje i ove je godine u povodu 103. godišnjice rođenja Majke Terezije (26./27. kolovoza 1910.) tradicionalno priredila Zajednica Albanaca Osječko-baranjske županije uz vodstvo Matea Perolija, koji je zahvalio duhovniku Zajednice Albanaca, vlč. Froku Zefiqu, za dugogodišnju suradnju te mnogobrojnim štovateljima »anđela siromaha«, pozivajući sabrane na druženje u franjevačkom samostanu nakon dvoipolsatnog duhovnog programa. »U vrijeme krize, recesije, neimaštine, nezaposlenosti i siromaštva prijeko je potrebno promišljati i nasljedovati djelovanje Majke Terezije kao znak nade današnjem vremenu. Ona je nasljedovala Isusa Krista koji se poistovjetio sa svojom porukom: Što god učiniste za ovu moju najmanju braću, meni ste to učinili.

Naglašavala je, u duhu Svetoga pisma, da će nas Bog suditi na temelju onoga kakvi smo bili prema siromasima... Majka je Terezija pronalazila Boga u bolesnima i umirućima, lišenima osnovnih sredstava za život i zarobljenicima, svima onima koji su izgubili svaku nadu u život, alkoholičarima i ovisnicima o drogi, onima što izgubiše smisao. Boga je donosila k njima, a njih je donosila k Bogu. To je »evanđelje pet prstiju«: vi – ste – to – učinili – meni«, uvodno je podsjetio Frok Zefiq, navodeći uvod iz molitvenika »S bl. Majkom Terezijom u molitvi«, koji je priredio za tiskanje i objavu u veljači 2014. godine. »Svoju ljubav prema Isusu dokazujemo time što ljubimo svoj križ. Kolika je naša ljubav prema križu, 7-8/2013.

toliko ljubimo Isusa, ni više ni manje.

Bog Otac čeka naš odgovor ljubavi, odgovor koji križu kaže da. On zato unosi križ u naš život da vidi hoćemo li ga prihvatiti. Zajedno s Ocem i Isus čeka naš odgovor ljubavi. Šaljući nam križeve, iskušava nas. Učinimo da se Bog raduje zbog nas i puni zahvalnosti primimo križ. Bog je sama ljubav, njegovo srce dobrota i dobri su putovi kojima on vodi. Križ mi je ključ za nebo, kazao je Zefiq u propovijedi nadahnut teologijom križa i duhovnošću Majke Terezije. Također, propovjednik Zefiq, istraživač i vrsni poznavatelj blaženičinog života i djela, susret je zaključio riječima Majke Terezije: »Ne moramo tražiti sreću: ako imamo ljubavi za druge, dobit ćemo sreću. To je dar od Boga«, te njezinim blagoslovom: »I dok se opet ne vidimo, neka te Bog čuva u svojoj ruci!« Mnoštvo vjernika sudjelovalo je u molitvi svete krunice, na misi i klanjanju pred Presvetim Oltarskim Sakramentom, a slavlje je uveličao zbor župe Sv. Josipa, uz ravnanje Valentine Betlehem i orguljsku pratnju Marije Betlehem. Na kraju mise Zefiq je ponosno pokazao vjernicima kalež koji je koristio skopski nadbiskup Mihael Summa (1695.-1777.), sahranjen u crkvi Sv. Križa u Tvrđi, a koji iz arhiva iznosi samo u prigodi mise zadnje nedjelje kolovoza i u veljači na trodnevnicama uz Dane bl. Majke Terezije u Osijeku. Crkva 5. rujna slavi blaženičin spomendan. U Godini vjere, kada slavimo 10. obljetnicu proglašenja Majke Terezije blaženom, uputno je podsjetiti na njezine blagoslovne po(d)sjetnice kojima sažima šest koraka duhovnoga rasta prema Bogu i bližnjemu: tišina, molitva, vjera, ljubav, služenje i mir. Nevenka Špoljarić

655

U

Proslava Sv. Stjepana

utorak, 20. kolovoza, euharistijskim slavljem u obnovljenoj filijalnoj crkvi u Dalj-Planini obilježen je blagdan Sv. Stjepana, ugarskog kralja, velikog zaštitnika mađarskog naroda, ujedno i patrona crkve.

Misno slavlje predvodio je vlč. Árpád Verebélyji, župnik iz Bogojeva i upravitelj svetišta »Marije – Pomoćnice kršćana« u Doroslovu. Propovijedao je vlč.

Szilárd Balcsák, katedralni župni vikar iz Subotice.

U koncelebraciji su bili vlč. Josip Kolesarić, daljski župnik te domaći župnik i upravitelj svetišta u Aljmašu, preč. Ante Markić. Riječi dobrodošlice uputio je domaći župnik Markić. Govoreći o liku sv. Stjepana, istaknuo je kako u filijali Dalj-Planina, kojoj pripadaju i Aljmaška i Erdutska Planina, žive vjernici mađarske nacionalnosti, stoga je crkva 1984. godine posvećena ovom velikanu mađarskog naroda. »Mi se danas utječemo njegovoj zaštiti i zagovoru kako bismo se po njegovu uzoru i primjeru držali i ostvarivali ono što je on zastupao i vjerovao te bili i ostali vjerni sinovi Katoličke Crkve«, poručio je župnik.

Vlč. Balcsák u svojoj je propovijedi, govoreći o vrlinama sv. Stjepana, rekao: »Sveti Stjepan bio je svjestan svojih slabosti, ali je njegova predanost Bogu bila potpuna. Znao je što je volja Božja. Nije gledao na svoje sposobnosti, nego uvijek na Božju volju.

Kako su nam potrebni danas takvi očevi i svećenici koji se izdižu iznad svojih sposobnosti da bi prepoznavali volju Božju, jer čuda se u našim životima događaju kada svim svojim snagama otkrivamo volju

nebeskog Oca. Sv. Stjepan znao je i svoje slabosti, a mi se danas bojimo i zato ih niječemo. Privrženi smo moći kako bismo sakrili svoje slabosti i ograničenja, i želimo da nas ljudi smatraju jačima od Boga i čovjeka. Nedostaje nam prvi korak, stoga ne možemo učiniti ni drugi. Nesposobni smo sami sebe predati, a koliko je potrebno danas predanih očeva i majki!« Na misi su sudjelovali i članovi Udruge konjanika sv. Stjepana iz Budimpešte, koji su za ovu prigodu donijeli repliku mača prvog ugarskog kralja. Slavlje se nastavilo prigodnim programom djece i mladih KUD-a »Sándor Petőfi«.

Blagdan Sv. Stjepana vjernici Mađari baranjske regije obilježili su u popodnevnim u župnoj crkvi Sv. Valentina, biskupa i mučenika, u Batini. Misu je predvodio i propovijedao vlč. Gergely Beer, domaći župnik te je u propovijedi, između ostaloga, rekao: »Danas smo na poseban način potrebiti male svjetiljke koju je zapalio sv. Stjepan, a koja se sve do danas nije ugasila; dapače, mnogi su je od njega preuzeli i čuvali u olujama povijesti. Moralni red i svoju osobnu vjeru ponovno trebamo učvrstiti i tako graditi naš zajednički život. U tome neka nam pomogne moćni zagovor sv. Stjepana, a mi, kršćani Mađari, budimo uzor svima.« Misno slavlje završilo je drevnim mađarskim običajem da se na blagdan Sv. Stjepana (Szent István), ugarskog kralja, kao zahvala Bogu na ovogodišnjoj žetvi blagoslovi kruh pečen od ovogodišnjeg brašna. Robert Almaši

Osječani proslavili spomendan Sv. Roka K

atolički vjernici na spomendan Sv. Roka, 16. kolovoza, u velikom broju tradicionalno pohode zavjetnu gornjogradsku kapelicu Sv. Roka (sagrađenu 1684. godine u Strossmayerovoj ulici), gdje je ove godine jutarnje misno misno slavlje predvodio Osječanin mons. dr. sc. Većeslav Tumir, tajnik Apostolske nuncijature na Kubi, a središnje i večernje misno slavlje mons. Adam Bernatović, dekan Osječkog zapadnog dekanata i gornjogradski župnik. »Sveti Rok po cijelom kršćanskom svijetu ima naslovne kapelice koje se grade u velikoj vjeri i zahvalnosti. Važno je da je narod osjetio potrebu zahvale i obraćenja, a tako su učinili i naši preci sagradivši zavjetne kapele izvan tadašnjih granica Osijeka. Živimo u vremenu kada nam je potreban svetac čiji je život uzor, a zagovor pomoć«, istaknuo je mons. Bernatović.

Spomendan Sv. Roka u Osijeku je proslavljen trima misnim slavljima i u donjogradskoj kapelici sagrađenoj 1744. godine kada je zavladala kuga,

656

zarazna bolest od koje su mnogi umrli. »Zavapili su Bogu da ukloni tu bolest od njih i u znak zahvalnosti za uslišanu molitvu podigli zavjetnu kapelicu Sv. Roka u Hutlerovoj ulici, nasuprot današnjem KBC Osijek«, kaže župnik donjogradske župe Preslavnog Imena Marijina, vlč. Ivan Jurić, koji je s vjernicima slavio jednu, a župni vikar vlč. Željko Šimić dvije mise. Nevenka Špoljarić

7-8/2013.

Zavjetni dan Ivanu Pavlu II. U

župnoj crkvi Sv. Dominika Savija, na Koloniji svakog 22. u mjesecu svečano se slavi Zavjetni dan bl.

Ivanu Pavlu II, a tako je bilo i u srpnju i kolovozu.

Dolazeći svatko sa svojim nakanama i prošnjama, hodočasnici iz domaće i drugih župa grada u srpnju su posebno molili za zdravlje i ozdravljenje. Moleći pred blaženikovim likom u ovoj su župi izmoljene mnoge milosti i darovi. Molitva, uz snimku krunice koju na hrvatskom jeziku predvodi sam Ivan Pavao II., bila je uvod u svečano euharistijsko slavlje koje je, na poziv domaćeg župnika vlč. Josipa Filipovića, predvodio vlč. Davorin Anđić, župnik u Podcrkavlju, a pjevanje je animirao župni Zbor mladih. U svojoj homiliji vlč.

Anđić istaknuo je kako nam je u današnjem svijetu koji nudi mnogo toga i dobroga i lošega svijetli primjer bl. Ivan Pavao II. Govorio je o blaženikovoj jednostavnosti i poniznosti – jer i on je bio samo čovjek poput nas, tako jednostavan, a tako svet.

Zavjetni dan u kolovozu proslavljen je na spomendan Blažene Djevice Marije Kraljice. Euharistijsko slavlje predvodio je vlč. Robert Farkaš, župnik vinkovačke župe Presvetog Srca Isusova, a u koncelebraciji je, uz domaćeg župnika vlč. Josipa Filipovića, bio i vlč. Tadija Crnjak, domaći sin ove župe. Misa je slavljena na vanjskom oltarnom prostoru, koji je ovoga puta doista bio premalen za sve one koji su hodočastili Blaženiku. U nadahnutoj homiliji vlč. Farkaš istaknuo je povezanost Ivana Pavla II. s Blaženom Djevicom Marijom: »Karol Wojtyla bio je potpuno predan Gospi. I kao dječak, i kao mladić, i kao mladi svećenik, a

i kao papa. Jako dobro razumio je Njezine poticajne riječi: ´Što god vam rekne, učinite!´ Ne postoji bolja rečenica koja daje odgovor na pitanje: ´Tko je kršćanin? Koja je njegova zadaća?´ Trebamo se potpuno predati Bogu. Trebamo biti hrabri svjedoci.« Vlč. Farkaš podsjetio je vjernike i na Papine riječi: »Ne bojte se! Otvorite širom vrata Kristu!« Nakon misnog slavlja uslijedilo je euharistijsko klanjanje s molitvom za zdravlje i ozdravljenje. Pobožnost Ivanu Pavlu II. u ovoj slavonskobrodskoj župi slavi se od njegova prvog spomendana 22. listopada prošle godine. Svakog 22. u mjesecu ova župa i vjernici drugih župa grada i okolice hodočaste i mole zagovor Blaženika, pomoć u svome i životu svojih bližnjih. Pred zavjetnim kipom vjernici svakodnevno mole, a u prigodnoj knjizi već su ispisane brojne molitve i zahvale za uslišane molitve. Bruno Diklić/Vinko Gavranić

Dan sjećanja na žrtve totalitarnih režima E

uropski dan sjećanja na žrtve totalitarnih režima prošloga stoljeća obilježen je u petak, 23. kolovoza, u Slavonskom Brodu. Nakon polaganja vijenaca i molitve na Gradskom groblju, koju je predvodio Stanislav Šota, župnik župe Sv. Leopolda Mandića, u zajedništvu s nositeljima županijske vlasti te predstavnicima brojnih udruga, u župnoj crkvi Gospe Brze Pomoći slavljena je misa za sve žrtve fašističkoga, nacističkoga i komunističkog sustava. Predvodio ju je Ivan Lenić, domaći župnik i dekan. Svoju homiliju dekan Lenić započeo je osvrtom na minulo stoljeće i odgovornost ideologija koje su ga opteretile, a u podlozi zala koje su sve tri činile nalazilo se krivo poimanje čovjeka. Posebno je istaknuo posljedice komunističkoga režima, čije žrtve još nisu dovoljno vrednovane, niti im je iskazan primjeren pijetet.

Analizirao je često prisutnu povredu vjerskih sloboda žrtava spomenutih režima – optuživa-

7-8/2013.

nih, mučenih, proganjanih, zatvaranih i ubijanih zbog svojih vjerskih uvjerenja, prakse i zalaganja. Sve je to potvrdio primjerom istarskoga svećenika, žrtve komunističkoga režima, Miroslava Bulešića, koji je podnio mučeništvo 1947. godine, a za čiju se beatifikaciju priprema Crkva u Hrvata. Ustvrdio je kako se hrvatsko društvo još mora liječiti od posljedica komunističkog sustava, te da kao kršćani trebamo graditi društvo na zapovijedima ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Homiliju je završio citirajući riječi pape Franje kako svi problemi uglavnom nastaju zbog nedostatka dijaloga. U večernjim satima u Katehetskom centru prikazan je dokumentarni film o Miroslavu Bulešiću, sa željom da župljani bolje upoznaju osobnost i svjedočanstvo vjere budućega blaženika, kojemu su posvetili i prvu nedjelju u kolovozu, kada su dijelili prigodne sličice i brošurice.

Brankica Lukačević

657

Branitelji i stradalnici proslavili Veliku Gospu u Aljmašu U

marijanskom svetištu Gospe od Utočišta u Aljmašu i ove je godine na svetkovinu Velike Gospe podnevno misno slavlje predvodio dr. Stanislav Šota, povjerenik Ureda za pastoral branitelja i stradalnika Domovinskoga rata i članova njihovih obitelji Đakovačko-osječke nadbiskupije. Hrvatske ratne vojne invalide, dragovoljce i branitelje, bivše logoraše srbijanskih logora i prognanike, obitelji poginulih, nestalih i zatočenih te sve ratne stradalnike predslavitelj je pozvao neka, uz molitvu zahvale na primljenim milostima, zajednički mole za poginule i stradale u Domovinskom ratu, posebno »za šestoricu Hrvata kojima se još uvijek sudi u Haagu, kako bi se u izricanju pravomoćne presude izrekla stvarna istina, istina kako je vidi i poznaje Bog, a ne čovjek, najmanje čovjek političke i kompromisne istine«. »Na lanjsku Veliku Gospu, na ovom istom mjestu desetak je stradalnika Domovinskoga rata iz Osijeka, na čelu s dr. Slobodanom Langom, nazočilo misi za stradalnike i poginule iz Domovinskoga rata, i to nakon što su plivali od Osijeka do Aljmaša. U »plivočašću«, kako ga je nazvala novinarka, bilo je odricanja, žrtve, on je bio znak velike nade i molitve Gospi od Utočišta za slobodu naših generala Gotovine i Markača. Gledajući na televiziji izricanje oslobađajuće presude našim generalima, sa suzama radosnicama u očima, rekao sam naglas: »Molili smo, klečali, postili, hodočastili od Dubrovnika do Vukovara, sklapali ruke, bezbroj krunica izmolili, organizirali toliko cjelodnevnih i cjelonoćnih klanjanja pred Presvetim, na tisuće misa slavili, koje sve žrtve nismo činili, pa i plivali za njihovu slobodu! Hvala ti, Bože, što si uslišio molitve, vidio žrtve, posebice očitovao ljubav prema malenom čovjeku koji te prosio za dašak istine, dostojanstva i slobode!«

Danas, u trenucima uistinu velike materijalne krize, koja je najviše zahvatila našu Slavoniju, duhovne i materijalne pustoši, posebice pustoši ljudskog srca pred Gospodinom, napose Gospom od Utočišta, pozvani smo tražiti Boga i njegovu snagu, njegovati Božju blizinu, promišljati o tome što to znači imati naglašen osjećaj za Gospodina te osjećaj jedni za druge. »Mnogi od nas ne žive život dostojan čovjeka, mladi Slavonije su bez posla i perspektive, mnogi radnici, radeći po cijele dane, ne samo da nisu dovoljno plaćeni, već su doslovno izdvojeni i odvojeni od svojih obitelji. Današnji čovjek je ili nezaposlen ili prezaposlen. Što u takvim trenucima, vremenima, danima i godinama činiti? U svakom trenutku, napose u teškim trenucima, kao što je bilo i u Domovinskom ratu, tražimo pomoć i snagu od Boga i Blažene Djevice Marije. Najvažnije je biti vjernik po Kristovoj mjeri, vjerovati i živjeti kako Bog želi«, poručio je dr. Šota. Nevenka Špoljarić

Duhovna obnova za proslavu Snježne Gospe D

vodnevna duhovna obnova, kao priprava za proslavu blagdana Snježne Gospe i župnog goda u Malinovcu, filijali župe Šljivoševci, održana je 3. i 4. kolovoza. Obnovu, kao i blagdansku misu 5. kolovoza, predvodio je vlč. Marin Knežević, duhovnik Pokreta Božanskog milosrđa. Duhovna obnova okupila je mnoge vjernike iz župe, ali i okolnih mjesta te se na taj način ovo malo mjesto pretvorilo u mjesto molitve i blagoslova. Program se održao ispred Mjesnog doma u Malinovcu, pokraj gradilišta kapelice Snježne Gospe, a svakoga dana započinjao je pjevanom krunicom Božanskog milosrđa. Slijedila je misa i euharistijsko klanjanje.

658

Tijekom tri dana vlč. Knežević posebno je propovijedao o pitanju Ivanovih učenika »Učitelju, gdje stanuješ«, kao i o ispraznosti i zgrtanju varava bogatstva na temelju Evanđelja po Luki. Na blagdan Snježne Gospe vlč. Knežević progovorio je o važnosti Majke Božje u životu sestre Faustine, a isto tako i u našim životima. Sva tri dana vjernici su imali priliku za ispovijed. Na kraju mise vlč. Slavko Kovačević, župnik župe Šljivoševci, zahvalio je vlč. Kneževiću na dolasku i prekrasnim riječima ohrabrenja.

Jasna Živković/Branka Vešligaj

7-8/2013.

D

Zahvalna molitva uz 21. obljetnicu razmjene ratnih zatočenika

ok Hrvatska još uvijek traži više od tisuću građana, nasilno odvedenih i nestalih tijekom Domovinskoga rata, među njima 498 osoba s područja Vukovarsko-srijemske županije, od kojih 324 Vukovaraca, u Nemetinu je 14. kolovoza zahvalnom molitvom svoj drugi rođendan proslavilo tristotinjak bivših logoraša, ujedno obilježivši Dan sjećanja na zatočenike neprijateljskih logora tijekom Domovinskoga rata. »Ovih dana govori se o dvama događajima – izlasku iz srbijanskih koncentracijskih logora i novomu životu, drugom rođenju. Zanimljivo je što se »Dan hrvatskih logoraša« obilježava 14. kolovoza, na uočnicu Velike Gospe. Čitava naša povijest ispisana je vjerom i nacionalnom sviješću. Naši hrvatski branitelji o vratu su nosili krunicu koja nas na poseban način povezuje s Isusom i njegovom majkom Marijom.

Zato danas zahvaljujemo Bogu i Majci Božjoj za darovanu slobodu i hrvatsku domovinu. Domovinski rat nije dobilo samo oruđe i oružje, nego čvrsta i nepokolebljiva vjera u Boga«, kazao je vukovarski župnik fra Vjenceslav Janjić, koji je predvodio molitvu.

Molitvenim je zajedništvom obilježena 21. obljetnica velike razmjene ratnih zatočenika, kada je 14. kolovoza 1992. iz srbijanskih koncentracijskih logora oslobođeno 714 hrvatskih branitelja i civila. Bivše zatočenike srbijanskih logora u Stajićevu, Begejcima, Nišu, Srijemskoj Mitrovici, Nišu, Aleksincu i one iz beogradskog vojnog zatvora, u Bubanj potoku tradicionalno je okupilo Hrvatsko društvo logoraša

srpskih koncentracijskih logora, uz vodstvo Danijela Rehaka. Obljetnički je program počeo u Hrvatskom domu u Vukovaru gdje je prikazan dokumentarni film, a potom nastavljen u Nemetinu i završen druženjem u Vukovaru. Uz intoniranje hrvatske himne, paljenje svijeća i odavanje počasti poginulima, preminulima u zatočeništvu i nestalima, čiji bližnji 21 godinu ne znaju sudbinu najmilijih, predsjednik vukovarskog HDLSKL-a Zdravko Komšić vodio je komemoraciju te podsjetio da Borovo selo još uvijek nema dolično spomen-obilježje.

Okupljene su pozdravili: osječki gradonačelnik Ivica Vrkić, vukovarsko-srijemski dožupan Željko Cirba, osječko-baranjski dožupan Dragan Vulin, bivši predsjednik Predsjedništva BiH i jedan od logoraša razmijenjenih na liniji ratnog razdvajanja u Nemetinu Sulejman Tihić te posljednji zapovjednik obrane Vukovara Branko Borković, koji je istaknuo 14. kolovoza 1992. kao »dan rođenja i dan umiranja nade za one čije grobove obilazimo ili ne znamo gdje su«.

Kroz srbijanske logore prošlo je 30.000 zatočenika, među njima 3.500 žena i djece, ali državne institucije žrtvama ne priznaju svima stradalništvo, napomenuo je Danijel Rehak, jer sve zatočenike nije popisao međunarodni Crveni križ. Također, Srbija nije priznala postojanje logora niti je itko odgovarao za zločine počinjene nad ratnim zarobljenicima u susjednoj državi. Nevenka Špoljarić

Velikogospojinski dani u Slavonskom Brodu P

roslavom Dana pobjede, domovinske zahvalnosti i hrvatskih branitelja u ponedjeljak, 5. kolovoza, na blagdan Gospe Snježne, započeli su u župi Uznesenja BDM u Brodskom Vinogorju kod Slavonskog Broda 20. po redu Velikogospojinski dani, koji se ove godine obilježavaju pod geslom U tisuću te gledam slika, o Marijo, sav očaran, al’ nikom izraz tvoga lika ‘ko mojoj duši nije znan... (Novalis, u prijevodu mons. dr. Ivana Šaška). U nazočnosti vjernika među kojima su bili i predstavnici Grada i Županije, večernje misno slavlje predvodio je domaći župnik Pavao Madžarević. On je u svojoj propovijedi rekao: »Danas slavimo misu povjerenja Blaženoj Djevici Mariji, jer ovaj dan govori da je Ona požurila pobjedu i našim braniteljima, po-

7-8/2013.

put majke Makabejaca, rekla da se ne boje krvnika, jer imaju svu pomoć i zaštitu Njezina Sina«.

Posebno su bili dirljivi trenuci molitve Očenaša, kada su se vjernici, na poticaj župnika, okupili oko oltara te, držeći se za ruke, i na znakovit način pokazali kako smo u Kristu svi djeca Božja i kako među nama nema podijeljenosti - ni stranačke ni bilo koje druge. »Čuvajmo svoju baštinu, ne dopustimo da političke razmirice satiru ono na čem moramo graditi svoj život, a sve s jednim ciljem da budemo jedno srce i jedna duša pod Marijinim okriljem, pod njezinom zaštitom i snagom Krista«, poručio je na kraju propovjednik.

Brankica Lukačević

659

Zadušnica za daljske mučenike V

jera u Boga, hrvatski ponos, ali i tuga obitelji i prijatelja za tridesetdevetoricom poginulih u okupacijskom napadu na Dalj i Policijsku postaju 1. kolovoza 1991. godine, sabrala je u molitveno zajedništvo vjernike, predstavnike udruga proizašlih iz Domovinskoga rata, dužnosnike i izaslanstva koji su 1. kolovoza u 11 sati u daljskoj župnoj crkvi Sv. Josipa pribivali zadušnici, koju je predvodio vojni ordinariju RH mons. Juraj Jezerinac. Nakon što je daljski župnik Josip Kolesarić poimence podsjetio na ratno stradanje 20 policajaca, 15 pripadnika Zbora narodne garde i četvorice pripadnika Civilne zaštite, vojni je biskup pozvao na molitvu za pokoj duša »daljskih mučenika, da se nađu u zajedništvu s Bogom, majkom Marijom i svim svetima u nebu«. »Od vremena kad se hrvatski narod zavjetovao da neće tuđe osvajati, a da će svoje braniti, on je odgajan u vjeri, u poštenju i čestitosti. Spomenimo, bilo je to godine 879. kada su Hrvati sklopili sporazum s papom Agatonom. Toga smo se Ugovora držali sve do danas i držat ćemo se«, podsjetio je vojni biskup te u homiliji ukazao kako je najozbiljnija najava ratnih strahota bilo ubojstvo 39 hrvatskih branitelja ovdje u Dalju. »To je bio očiti znak opasnih namjera i planova onih koji su Boga napustili. Čovjek se neminovno pita:Zašto su ubijeni ovi nevini ljudi? Odgovor je jasan. U dnu ratnih zbivanja bila je odsutnost odgovorne savjesti, savjesti koja ne poznaje i ne priznaje Boga. Povijesna je činjenica da država Hrvatska nije htjela rat, da narod hrvatski nije želio rat i da su hrvatski čelnici, na čelu s dr. Franjom Tuđmanom, učinili sve da do rata ne dođe. Kada u tome nismo uspjeli, bili smo prisiljeni uz najveće žrtve obraniti svoju slobodu i svoju domovinu. Među prvim su se žrtvama našli naši redarstvenici, naši daljski mučenici. Spominjući se danas njihove pogibije, dolaze nam u pamet Isusove riječi: Nema veće ljubavi od ove kad netko položi život svoj za prijatelje svoje. Tu su nam ljubav ostavili i kao svjedočanstvo povijesti i kao zalog budućnosti. Čvrsto smo uvjereni da će ih dobri Bog na kraju povijesti dodijeliti pravednicima. Neka njihova prolivena krv bude zalogom naše sretnije budućnosti«, rekao je mons. Jezerinac.Misu su, uz župnika Kolesarića, suslavili osječki policijski kapelan o. Željko Rakošec, vojni kapelani iz Osijeka i Vinkovaca Anto Mihaljević i Alojz Kovaček.

Otkrivanje spomen-ploče u PP Dalj Ovogodišnja će 22. obljetnica »krvavog četvrtka« u Dalju ostati upamćena po otkrivanju spomen-ploče dvadesetorici poginulih policijskih službenika u prostorijama Policijske postaje Dalj gdje se dogodio zločin. Spomen-ploču su otkrili ministar branitelja i izaslanik predsjednika RH Predrag Matić, zamjenik

660

ministra unutarnjih poslova i izaslanik potpredsjednika Vlade Republike i MUP-a Evelin Tonković te Ana-Marija Svalina, kći Željka Svaline, poginuloga pripadnika PP Dalj. »Prisjećanje na te teške dane, na neupitnu požrtvovnost i beskompromisno odupiranje nadmoćnom neprijatelju, posebno nama, djelatnicima Ministarstva unutarnjih poslova, daje pravo uvijek i ponovo naglasiti nemjerljivu ulogu hrvatske policije u Domovinskom ratu. Zato je iznimno važno da se na ovoj obljetnici otkriva spomen-ploča upravo hrvatskim policajcima, na kojoj, uz upisana imena, napokon možemo vidjeti i lica heroja koji su za slobodu naše domovine dali najvrednije što su imali - svoj život.

Ovi ljudi, likom, imenom i prezimenom, zaslužni su za europsku današnjicu u kojoj mi danas živimo. Neka spomen-ploča na kojoj su zauvijek upisana njihova imena stoji na ovom povijesnom mjestu kao znak zahvale hrvatskog naroda za žrtvu koju su dali, ali i kao spomen na posljedice agresije, spomen na krvavi otpor koji su pružali, na ponos i čast državi koju su stvorili, a u kojoj nisu imali prilike živjeti«, kazao je Tonković.

Svečanosti blagoslova spomen-ploče nazočili su i glavni ravnatelj policije Vlado Dominić, predstavnici MUP-a, MORH-a, Ravnateljstva policije, PU Osječko-baranjske, braniteljskih i stradalničkih udruga, sindikata, Općine Erdut, Osječko-baranjske županije i Grada Osijeka koji su položili vijence i zapalili svijeće ispred spomen-obilježja uz ulaz u PP Dalj. Dostojanstveno vrednovanje daljskih ratnih žrtava iskazano je dodjelom odlikovanja Reda Nikole Šubića Zrinskog PP Dalj za junački čin njezinih pripadnika u Domovinskom ratu. Odlikovanje je dodijelio Predsjednik RH na prijedlog Državnog povjerenstva za odlikovanja i priznanja RH, a u njegovo ime ministar Matić uručio ga je načelniku PP Dalj Jozi Jurkoviću u nazočnosti ponosnog ratnog zapovjednika PP Dalj Ivana Kovčalije. PP Dalj je prva policijska postaja u Hrvatskoj koja je primila neko odlikovanje. Nevenka Špoljarić 7-8/2013.

Blagoslov spomen-obilježja u Dalju U

z program sjećanja na prvu razmjenu zatočenika u Slavoniji, u Klisi nadomak Osijeka, kada su na Veliku Gospu 1991. godine iz srbijanskih logora na tadašnjem okupiranom području istočne Hrvatske puštene na slobodu 42 osobe, u Dalju je 17. kolovoza blagoslovljeno spomen-obilježje bivšim daljskim ratnim zatočenicima i održana komemoracija za preminule. Spomen-obilježje, podignuto 2009. godine, na kojemu stoji hvalospjev slobodi Ivana Gundulića i posveta »svim hrvatskim braniteljima i civilima zatočenim u Dalju 1991.-1993.«, blagoslovio je daljski župnik Josip Kolesarić, koji je bivšim zatočenicima poručio: »Hvala za sve što ste učinili! U svojim svakodnevnim molitvama molim našeg nebeskog Oca neka vam dade snage, ojača narušeno zdravlje i pomogne da u trenucima sjećanja na ratne strahote koje ste prošli, kao i u današnjim vremenima kad niste shvaćeni, ostanete čvrsti u svojoj vjeri i ponosni na svoje prijatelje branitelje.« Program »Sjećanje na Dalj 1991. godine« održan je u organizaciji osječko-baranjske podružnice Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora (HDLSKL) i uz vodstvo Damira Buljevića, bivšeg zatočenika jednog od devet logora u Dalju, razmijenje-

nog u Klisi 15. kolovoza 1991. Okupljene su pozdravili Dragan Vulin, osječko-baranjski dožupan, i Dario Vulić, donačelnik Općine Erdut, najavljujući skorašnje postavljanje spomen-obilježja masovne grobnice na ulazu u Dalj. Svečanost su pjesmom i stihovima uveličale Blaženka Targuš, operna solistica HNK Osijek, Nevenka Špoljarić i Lara Dujić, dok je svijeću za preminule upalio Daljac Slavko Krtalić. Buljević je podsjetio kako su oslobođena 42 ratna zatočenika, po koje je na razmjenu došao Dražen Budiša, rekavši im u autobusu uoči razmjene: »Hvaljen Isus, sretan blagdan Velike Gospe!« Nevenka Špoljarić

Dan pobjede i domovinske zahvalnosti Misu za Domovinu i sve poginule u središnjoj je vinkovačkoj crkvi Sv. Euzebija i Poliona, 5. kolovoza predvodio domaći župnik mons. Tadija Pranjić. Sudjelovali su, među ostalim, gradonačelnik Vinkovaca dr. Mladen Karlić, njegov zamjenik Tomislav Šarić i predstavnici 109. vinkovačke brigade. Slavimo Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja, rekao je mons. Pranjić i nastavio: »Otkako znamo za svoje ime, otkad smo došli na ove prostore, nikada se nije odigrala tako povijesno važna istina kao što je to bilo u trenucima kad su hrvatske oružane i redarstvene snage, pod mudrim vodstvom tadašnjih hrvatskih vlasti i naših generala, za 84 sata oslobodile velik dio naše do tada okupirane domovine. Bila je to zakonita akcija, učinjena u pravi trenutak. I ovdje se pokazalo ono što je uvijek bilo nazočno u povijesti našega naroda: da je Majka Božja, kao zaštitnica hrvatskoga naroda i naše domovine, zaštitnica Hrvatske vojske i policije, upravo na ovaj današnji dan pokazala svoj zagovor, svoju moć i pomoć.« Zahvalimo Bogu za sve što su branitelji za nas učinili da možemo uživati slobodu, potaknuo je 7-8/2013.

mons. Pranjić i rekao: »Na oltar danas stavljamo cijelu našu hrvatsku domovinu, naše poginule, moleći za još bolju i sretniju budućnost.« Misi je prethodilo polaganje vijenca i paljenje svijeća podno križa u spomen hrvatskim braniteljima na vinkovačkom Gradskom groblju. Vijenac su položili i svijeće upalili gradonačelnik Vinkovaca dr. Karlić, zamjenik gradonačelnika Šarić te predstavnici Hrvatskog sokola Vinkovci i 109. vinkovačke brigade. Snježana Kraljević

661

S. Ivana Ćurić položila prve redovničke zavjete Nakon dvije godine novicijata i

dvogodišnje kandidature, s. Ivana Ćurić (28) iz župe Sv. Antuna Padovanskog, Podvinje, položila je na blagdan Preobraženja Gospodinova, u utorak, 6. kolovoza, u samostanskoj kapelici Sv. Josipa u Duhovnom centru sestara Kćeri Božje ljubavi u Granešini u Zagrebu, prve redovničke zavjete kao redovnica Družbe Kćeri Božje ljubavi. Tako je s. Ivana, prema neslužbenim saznanjima, prva časna sestra iz Podvinja nakon 48 godina te je u njezinoj rodnoj župi, 10. kolovoza slavljena i misa zahvalnica. Svečano euharistijsko slavlje predvodio je i propovijedao o. Damjan Kružićević, benediktinac s Čokovca (Zadar). Nakon ulomka Evanđelja po Luki, s. Ivana svečano je izrekla formulu zavjeta »čistoće, siromaštva i poslušnosti«, i to u nazočnosti provincijalne glavarice sestara Kćeri Božje ljubavi Provincije Božje providnosti, s.

M. Elvire Tadić. Ovo su privremeni zavjeti, a nakon pet godina slijede i doživotni. »Blagdan je Preobraženja, a ne uobraženja.

Vaša tri zavjeta su tri ‘O’: zavjet siromaštva vas obogaćuje, zavjet poslušnosti oslobađa, a zavjet čistoće oplođuje«, naglasak je iz prigodne propovijedi brata Damjana Kružićevića. Sestra Ivana svoju će daljnju redovničku službu nastaviti u sjedištu Zajednice sestara Kćeri Božje ljubavi, Provincije Božje Providnosti, u Novoj Vesi u Zagrebu.

Misu zahvalnicu u župnoj crkvi u Podvinju predvodio je o.

Josaphat N. Mosha, poglavar Družbe Duha Svetoga za Hrvatsku. Osvrćući se na redovničko geslo s. Ivane: »U dlanove sam te svoje urezao« (Iz 49,16), posvijestio je veličinu Božje ljubavi, po kojoj je svaki od nas urezan u Njegove dlanove. Na misnom slavlju koncelebrirali su o. Albert Thielemeier i o. Marek Szrejna te gostujući svećenik iz Novog Travnika (BiH), vlč. Žarko Vujica. Misi su nazočile i sestre Kćeri Božje ljubavi, a na Ivanin poziv spremno su se odazvale i sestre sakramentinke iz Osijeka, s. Agnese, s. Silvia i s. Graciela koje su imale veliku ulogu u Ivaninoj odluci za duhovno zvanje.

Dirljiv govor s. Ivani uputila je njezina dugogodišnja prijateljica i vjeroučiteljica iz srednjoškolskih dana, s. Kristina, Služavka Maloga Isusa. Ispred župnog Pastoralnog vijeća, za plodove višegodišnje suradnje u župi, s.

Ivani zahvalio je Dalibor Zvonarević te joj u ime svih župljana darovao umjetničku sliku. U ime Ivanine obitelji, riječi zahvale, čestitke i molitve izrekao je njezin brat Luka Ćurić, pozvavši sve okupljene vjernike neka i dalje mole kako za Ivanu, tako i za sve druge mladiće i djevojke koje Gospodin poziva u svoju službu.Uslijedila je tjelesna okrjepa u dvorani župnog Pastoralnog centra, gdje je s. Ivana zahvalila dragom Bogu, roditeljima i svima koji su je pratili molitvama.

Ivica Vlašić

Duhovna obnova u župi Sv. Ane U Godini vjere, u župi Svete Ane u Slakovcima,

od 25. do 28. travnja održavala se duhovna obnova koju je vodio p. Zvonko Šeremet. Samoj duhovnoj obnovi prethodila je i priprava od 12 utoraka, po

662

knjižici »Umnoži nam vjeru« – dvanaest koraka za rast u vjeri, vlč. Nikice Mihaljevića, župnika iz Donjih Andrijevaca. Duhovnoj obnovi odazvao se veliki broj vjernika. Petar Petrović

7-8/2013.

Mons. Hranić krstio šesto dijete obitelji Bošnjaković U

župi Sv. Jurja mučenika u Bapskoj, 11. kolovoza 2013. godine đakovačko-osječki nadbiskup, mons. Đuro Hranić, krstio je Ivana Bošnjakovića, šesto dijete Hrvoja i Margarete Bošnjaković. Misnom slavlju koncelebrirao je preč. Pavo Kolarević, župnik i dekan te vlč. Josip Bošnjaković, stric te ujedno i kum novokrštenika Ivana. Abraham je sve svoje povjerenje dao Bogu, i to je bilo njegovo najveće blago, podsjetio je mons. Hranić započinjući svoju homiliju. Za Boga je kucalo Abrahamovo srce, u njega je vjerovao i u njega se jedinoga pouzdavao i onda kad su bili poljuljani njegovi ljudski snovi i očekivanja za zemaljski život. Znao je prihvaćati i razočaranja jer je vjerovao da Bog vodi povijest svakog čovjeka i čitavoga svijeta te da on zna zašto dopušta da njemu, Abrahamu, u životu ne ide u svemu onako kako bi htio. »Vjernik, zagledan u nebo poput Abrahama,na nov se način treba postaviti prema životu. Čovjek vjernik, čije srce kuca za Gospodina, zna da je svako dijete Božji dar i da je svaki čovjek Božja zamisao, Božji projekt«, naglasio je nadbiskup Đuro. Ustvrdio je da je u današnje vrijeme, posebno se osvrnuvši na situaciju u Hrvatskoj, sve manji broj djece: »U mnogim slučajevima roditelji žele svojoj djeci osigurati visoki standard da se među svojim vršnjacima ne bi osjećala manje vrijedna. Žele im pružiti materijalnu sigurnost, pa radi toga svoju djecu lišavaju daleko većeg

blaga od osigurane materijalne egzistencije, lišavaju ih braće i sestara. Na taj način istodobno ih lišavaju i naravne podrške, solidarnosti koja dolazi od braće i sestara i u odrasloj životnoj dobi.« Roditeljima krštenika Ivana nadbiskup Đuro čestitao je na njihovu svjedočanstvu povjerenja u Boga, na svjedočanstvu ljubavi prema životu, spremnosti na samoprijegor i žrtvu, na izboru istinskih vrijednosti i nastavio: »Zahvaljujem što rađajući i odgajajući djecu, pružajući im roditeljsku ljubav, emocionalnu toplinu i sigurnost, brinući se za njihovo školovanje te odgoj, kao i odgoj u vjeri te svjedočanstvo osobnoga života, pomlađujete našu Nadbiskupiju i gradite budućnost Crkve i hrvatskoga naroda.« Josip Bošnjaković

Krštenje petog djeteta u obitelji Božanović U župi Sv. Andrije apostola u Donjim Andri-

jevcima, u nedjelju 28. srpnja krštena je Petra Božanović, peto dijete obitelji Božanović. Kao delegat nadbiskupa đakovačko-osječkog, mons. Đure Hranića, misno slavlje i sakrament krštenja predvodio je preč. Josip Ivešić, župnik đakovačke župe Dobrog Pastira i dekan Đakovačkog dekanata. Velečasni Ivešić je ujedno i ujak male Petre, a na misnom slavlju sudjelovao je i domaći župnik vlč. Nikica Mihaljević. Predvoditelj misnoga slavlja istaknuo je važnost istinske i prave molitve te upoznavanja i prihvaćanja slike Boga kao Oca. Pozvao je mlade roditelje da svoju djecu odgajaju u duhu vjere i od malih nogu uče molitvi i pouzdanju u Boga koji je dobri Otac svih nas. Domaći župnik i krstitelj čestitali su roditeljima na kršenju i spremnosti da prihvate život, da se ne boje života – djece. Zanimljivo je istaknuti da i majka male Petre potječe iz brojne obitelji: ona je deveto dijete od jedanaestero djece u obitelji Ivešić. Obitelj Bo-

7-8/2013.

žanović, prema svojim mogućnostima, sudjeluje u životu župne zajednice: dva njihova sina dugogodišnji su ministranti. Ove nedjelje u župi Donji Andrijevci kršteno je ukupno četvero djece. Znak je to nade za budućnost Crkve i naroda u ovoj župnoj zajednici. Josip Ivešić

663

15. hodočašće Gospi Snježnoj u »Emausu« U

Duhovno-rekreacijskom centru Đakovačkoosječke nadbiskupije - »Emaus«, smještenom između Valpova i Petrijevaca, 5. kolovoza održano je, 15. godinu zaredom, tradicionalno hodočašće Gospi Snježnoj povodom Dana pobjede i domovinske zahvalnosti. Hodočašće je i ove godine organizirao Caritas Đakovačko-osječke nadbiskupije. Misno slavlje predvodio je župnik valpovačke župe Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije, Zvonko Mrak, a koncelebrirali su redovnici Družbe Duha Svetoga, o.

Robert Bartoszek i o. Paul Abass Karmoh Karim te vlč. Ivica Rebić, ravnatelj Vikarijata Osijek i Nadbiskupijskog Caritasa.

Napominjući nakanu misnog slavlja - za Domovinu, poginule branitelje u Oluji, poginule iz Valpovštine, u obrani Vukovara, Aljmašu, Erdutu, Baranji - vlč.

Mrak molio je da pokojnima Bog bude vječna nagrada, a zajedništvo s Bogom vječno odlikovanje. »Želimo vjerovati da njihova žrtva života nije uzaludna«, napomenuo je propovjednik, podsjetivši na događaje iz 1991. godine, zanos i ponos koji je sve branitelje nosio, kao i molitva krunice. »Branili smo svoju Domovinu, ne iz mržnje prema neprijatelju, nego iz ljubavi prema Lijepoj našoj, prema domu i obitelji; iz ljubavi koja u sebi nije imala mržnje, i to je bila snaga Domovinskog rata koliko god smo bili slabo naoružani«, rekao je vlč. Mrak prisjetivši se službe vojnoga kapelana koju je tada obnašao. Iz ljubavi prema sebi, svome, svojoj Domovini, može-

mo i čitav svijet učiniti boljim, rekao je propovjednik i molitve povjerio zagovoru Blažene Djevice Marije, čiji se spomenik »Pieta« nalazi u duhovno-rekreacijskom centru.

Tradicionalno hodočašće Gospi Snježnoj znak je pijeteta prema žrtvama koje su podnesene za našu slobodu, rekao je vlč. Rebić obraćajući se hodočasnicima na kraju misnoga slavlja. Izrazio je nadu da će Gospa Snježna nadahnuti ljude koji vode našu Domovinu da rade i na socijalnom blagostanju te se zalažu za gospodarski razvoj. Vlč. Rebić zahvalio je onima koji redovito dolaze na »Emaus«, a napose zboru valpovačke župe pod vodstvom s. Danijele Lisica, koji je misno slavlje obogatio liturgijskim pjevanjem. Martina Kuveždanin

Hodočašće od Punitovaca do Jurjevca Više

od 13 godina uoči svetkovine Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo hodočasti se u Jurjevac Punitovački. Brojni hodočasnici okupili su se pred Gospinom špiljom punitovačke crkve u 19 sati da bi se nakon molitve litanija, uz upaljene baklje, uputili u Jurjevac pjevajući marijanske hodočasničke pjesme.Prvotno je ovo bilo župno hodočašće vjernika Punitovaca, Josipovca, Jurjevca i Krndije, a ove godine hodočastili su i vjernici iz Gorjana i Tomašanaca, a u Jurjevcu su se pridružili hodočasnici iz Vuke, Širokog Polja i Beketinaca.

Hodočašće je vodio punitovački župnik Đurica Pardon, koji je predvodio i svečano misno slavlje u crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije.

U homiliji je vlč. Pardon naglasio kako se i u životu trebamo ponašati kao vjernici na hodočašću: ponekad polako hodati, promatrati cestu kojom putujemo, zastati, razmisliti, sve u duhu Božje ri-

664

ječi i imajući u srcu Blaženu Djevicu Mariju koja je po Božjoj riječi na svijet donijela Spasitelja, Isusa Krista. Župnik je zahvalio Jurjevčanima, napose Župnom i Pastoralnom vijeću, koje je uređenjem okoliša omogućilo da se u prostoru oko crkve okupi veliki broj hodočasnika. Mirko Knežević

7-8/2013.

XX. hod Franjevačke mladeži O

d 25. srpnja do 5. kolovoza 2013. održan je jubilarni dvadeseti hod Franjevačke mladeži pod geslom »Daj mi pravu vjeru«. Geslo je dio molitve sv. Franje koju je molio pred Raspetim Kristom kako bi pronašao smisao i način kako vršiti volju Božju. Osamdesetak mladih iz cijele Slavonije, na Hod je krenulo u pratnji duhovnih asistenata. Cilj hoda Franjevačke mladeži uvijek je Asiz i blagdan Gospe od Anđela gdje se prolaskom kroz malenu crkvicu Porcijunkulu zadobiva potpuni oprost. Mjesto okupljanja bilo je u Požegi, odakle se pješice krenulo prema Pleternici.

U Pleternici, u svetištu Gospe od Suza, misno slavlje predvodio je požeški biskup mons. Antun Škvorčević. On je uputio riječi potpore i pohvale svima koji su se odvažili na ovaj korak te pozvao framaše da se ugledaju na lik sv. Franje, u smislu njegove radosti i odvažnosti da promijeni svijet. Pješačeći svakodnevno oko 15 kilometara, mladi su prošli Sibinj, Garčin, Podvinje, Trnavu i Dragotin te Stare Perkovce i Donje Andrijevce kao konačni cilj putovanja po Hrvatskoj koje je trajalo do 1. kolovoza.

U jutarnjim satima 2. kolovoza autobusima su stigli na LaVernu, brdo gdje je sv. Franjo primio svete rane te nastavili do Asiza, gdje su zajedno sa svim sudionicima hoda iz Hrvatske slavili misu u bazilici Sv. Franje.

Popodne istoga dana primili su potpuni oprost prolaskom kroz baziliku Gospe od anđela i Porcijunkulu.

Uslijedilo je slavlje na trgu zajedno sa svim sudionicima Franjevačkog hoda. Drugog dana boravka u Italiji posjetili su Greccio, mjesto gdje je sv. Franjo napravio prve jaslice za tada nadolazeći Božić. Ondje su slavili misu sa svim bratstvima iz Hrvatske pjevajući božićne pjesme, što je bilo neobično i nezaboravno iskustvo.

Opisujući Hod kao duhovnu obnovu koja traži odricanje i tjelesni napor, mladi su pojasnili da se nakon potpunog oprosta u bazilici Gospe od Anđela svaki žulj zaboravi, a poteškoća ili prepreka dobije smisao u novim prijateljstvima, snažnoj povezanosti kroz molitvu i rad u skupinama koji je unaprijed isplaniran. Osjetiti Božju blizinu i toliku radost u ljudima koje susretnete i putem upoznate bogatstvo je koje se brižno čuva u srcu, kažu framaši. Josip Matezović

»Biljke u Bibliji« Najnovija knjiga dr. fra Marija Crvenke,

»Biljke u Bibliji«, u izdanju Teovizije iz Zagreba, predstavljena je u nedjelju, 25. kolovoza, u franjevačkoj crkvi Presvetog Trojstva u Slavonskom Brodu. Koliko je truda autor uložio pripremajući knjigu nazire se već u samom uvodu gdje govori o povijesti istraživanja biljnog svijeta u Svetoj zemlji. »Iako nisam bibličar, niti je Sveto pismo botanički udžbenik, na to me potaknulo stanje društva u kojem živimo, izazov gen-tehnologije, mogućnost biokemijske znanosti, neodgovoran odnos prema okolišu i njegovo ‘silovanje’, iskorištavanje koje dovodi do uništenja«, naglašava u uvodu o. Crvenka.

7-8/2013.

Nakon nedavno objavljene knjige »Životinje u Bibliji«, ova će knjiga zbog kvalitetne opremljenosti, bogatstva fotografija, ali i samog sadržaja, čitateljima zasigurno biti svojevrsno otkriće glede biljaka koje se spominju u Bibliji.

Posebnost knjige je i u tome što autor za više od stotinu biljaka donosi imena na više jezika: hrvatskom, hebrejskom, grčkom, latinskom, arapskom, sanskrtskom i punskom, kao i mjesta gdje se one u Bibliji nalaze. Fra Crvenka je najavio i svoju sljedeću knjigu, »Minerali u Bibliji«, koja je u pripremi. Brankica Lukačević

665

U

Druženje djece i mladih u župi Dobrog Pastira

đakovačkoj su župi Dobrog Pastira u subotu, 24. kolovoza, na kraju ljetnih praznika, a pred početak nove školske godine, mladi župe sa župnikom Josipom Ivešićem organizirali druženje djece i mladih. Na susretu se okupilo preko pedesetero djece, petnaestak mladih i nekoliko roditelja s malom djecom. Svoj doprinos dale su i vjeroučiteljice Marija Ćurić i Ivanka Grgić-Vukojević. Druženje je započelo kreativnim dijelom. U dvorištu župe djeca su se, služeći se raznim tehnikama - kolaž, tempera, vodene bojice, flomasteri i dr. - kreativno izrazila na temu Dobri Pastir, a radovi nastali tijekom susreta bit će izloženi u prostorima župe. Druženje je nastavljeno natjecateljskim igrama u skupinama. Svaka od sedam grupa imala je i svoje originalno ime, a djeca su se natjecala u iskazivanju raznih vještina i zanimljivim igrama.

Tijekom programa napravljena je i jedna stanka te su svi sudionici ušli su u crkvu i molili za obitelji, prijatelje i drugu djecu u potrebi. Molitva je započela

pjesmom: »Ja sam s vama, Isus veli…«, nakon koje su svi zajedno molili Očenaš. Druženje je nastavljeno u parku oko crkve i župnog stana. Zahvaljujući pomoći dobrih ljudi, svi sudionici počastili su se i okrijepili, dok su se djeca osobito veselila sladoledu. Župnik Ivešić osobito je zahvalio mladima na hvalevrijednoj inicijativi i podršci koju su pružili u organizaciji ovoga dana, potvrdivši da će se ovakvi susreti i druženja ponoviti nekoliko puta i tijekom školske, odnosno pastoralne godine. Josip Ivešić

Humanitarna biciklijada mladih Ka.Mo.BROD-a T

ridesetak mladih iz Foruma katoličke mladeži Ka.Mo.BROD, predvođeni duhovnikom o. Antom Šiškom, sudjelovalo je 21. srpnja u humanitarnoj biciklijadi uz geslo ‘Pedaliraj za Isusa’, vozeći svoje bicikle na 15 kilometara dugoj relaciji od župne crkve Sv. Antuna Padovanskog u Podvinju do jezera Petnja, na područjusibinjske župe Rođenja sv. Ivana Krstitelja. Prije samog starta, svi su se sudionici okupili u crkvi u Podvinju, gdje su izmolili krunicu Božanskog milosrđa te primili zajednički blagoslov za sretan i siguran put. Mladi su biciklisti, uz dva kratka odmora, na cilj stigli za manje od sata, a po dolasku sudjelovali su u euharistiji, koju je predvodio o. Šiško. Misi se pridružilo još dvadesetak mladih i nešto starijih vjernika koji su se tog nedjeljnog poslijepodneva našli na ovom popularnom brodskom izletištu.

Cijela akcija imala je plemeniti predznak jer je svaki je sudionik bio pozvan pronaći jednog ili više sponzora te prikupiti najmanje 10 kuna po kilometru. Zajedničkim nastojanjima prikupili su tako 3.020 kuna, koje će donirati za izgradnju

666

Pučke kuhinje u Slavonskom Brodu.Većina se odazvala i pozivu o. Šiška da odjenu bijelu majicu te na njoj istaknu natpis »Ja pedaliram za Isusa jer...«. Čitali smo tako prekrasne poruke: »Pedaliram za Isusa jer je on No1 u mom životu.«, »Pedaliram za Isusa jer i On pedalira za mene.«; »… zato što Ga volim…«; »…jer je On moj Put, Istina i Život.«; »Ja verglam za Isusa da me obasja svojim svjetlom!«. U biciklijadu se uključilo i nekoliko ministranata iz župe Podvinje, kao i nekoliko članova slavonskobrodske Frame. Ivica Vlašić

7-8/2013.

»Jedan novčić – zalog za našu budućnost« »Jedan novčić – zalog za našu budućnost« naslov je projekta Nadbiskupijske zaklade »Dr. Nikola Dogan« za pomoć učenicima i studentima, koji je prvi puta predstavljen 7. kolovoza u župi Mučeništva sv.

Ivana Krstitelja u Županji, a uz prezentaciju održana je i radionica projekta. Prisutne je pozdravio županjski mladomisnik Tomislav Benaković, te pročitao životopis dr. Nikole Dogana, pokojnog dekana i profesora KBF-a u Đakovu. Vlč. Ivica Rebić, upravitelj Zaklade i ravnatelj Caritasa Đakovačko-osječke nadbiskupije, zahvalio je domaćinskom Caritasu ove županjske župe i karitativnim animatoricama iz drugih župa što su svesrdno pristale na organiziranje radionice. Karitativne animatorice: Katica Filipović, Anka Pušeljić, Manda Pranjić, Marija Juzbašić, Ljubica Bušić, Ana Pejić, Ana Kobaš, Kata Maršić, Ivka Marijanović iz domaće župe Mučeništva sv.

Ivana Krstitelja, Josipa Romić iz županjske župe Sv. Nikole Tavelića i Marija Magdić iz župe Sv. Mihaela arkanđela iz Cerne sudjelovale su na prezentaciji i radionici navedenog projekta. Stručni tim upoznao ih je sa svrhom, ciljevima, zadacima Projekta i načinom prikupljanja sredstava.

Jedan od načina prikupljanja sredstava za Nadbiskupijsku zakladu »Dr. Nikola Dogan« je »kućna zaklada« - ukrašena teglica. »Želja nam je da naše ´kućne zaklade´ svoje mjesto pronađu u što više obiteljskih domova. Imati ´kućnu zakladu´ u domu na vidljivom mjestu nema za cilj samo ubaciti u nju što više novčića, već i da ona svima bude motiva-

tor u nastojanju da Zaklada bude potpora na putu obrazovanja što većem broju učenika i studenata«, pojasnio je vlč. Rebić i nastavio: »Želimo spriječiti da nedostatak novca bude problem koji će mladoj osobi biti prepreka na putu do znanja jer ulaganjem u obrazovanje, mladima pružamo mogućnosti da sebi i svojoj obitelji stvore bolju budućnost, ali i bolju budućnosti naše Domovine.« Cilj projekta je olakšati školovanje siromašnim učenicima i studentima, potaknuti ljude da malim djelima pruže bolju budućnosti djeci i mladima, povećati broj prijatelja Zaklade koji će svojim odricanjem podupirati njezin rad. Projektni tim istaknuo je kako će nastojati da što više župa, škola, fakulteta, tvrtki, ustanova, studentskih i učeničkih domova posjeduje »kućne zaklade«. Nakon prezentacije uslijedila je radionica izrade ukrašenih teglica, a sudionicima je podijeljen i letak Projekta. Nikolina Ivanda

Objavljeno prošireno izdanje ‘Litanijara’ U kršćanskoj su pobožnosti i duhovno-

sti pohvale i zazivi upućeni božanskim osobama, Blaženoj Djevici Mariji i svetima oduvijek imali veliko značenje, kako u liturgiji Crkve tako i u osobnoj pobožnosti.

Kršćanska tradicija još od davnih vremena poznaje i vrednuje litanijske zazive, u kojima se ističu istine kršćanske vjere protkane dubokom duhovnošću Crkve i vjerničkoga naroda. Litanijske prošnje, upravo zbog bogatstva sadržaja, imaju svoje značajno mjesto i u liturgiji.

Zbirka litanija, jedinstveno nazvana ‘Litanijar’, čije je prvo izdanje tiskano 2010. godine, zbog velikoga zanimanja svećenika i vjernika, upravo je ponovno objavljena u drugom, proširenom izdanju, uz dopuštenje Nadbiskupskog ordinarijata u Đakovu.

U Litanijaru su sabrana ukupno 147 litanijska niza. Od toga, božanskim osobama 40, Blaženoj

7-8/2013.

Djevici Mariji 42, svecima i blaženicima 54, od čega 9 litanija hrvatskim svecima i blaženicima te 11 litanija na različite molitvene nakane. Vrijednosti Litanijara pridonosi i njegova bogata bibliografija.

Priređivač Stjepan Maroslavac izvore je litanija crpio iz ukupno 90 molitvenika i drugih izvora, koji su navedeni u dodatku. Ovako bogati niz svjedoči o vjeri kršćanskoga naroda, kao i bogatoj baštini koju posjeduje hrvatsko govorno područje, a sada predočena na jednome mjestu. Ova zbirka potvrđuje da u duhovnosti i kršćanskoj liturgiji ovakav način molitve ne zastarijeva, već dapače pronalazi nove oblike i progovara drevnim izričajima na nov način. Zbirka litanija može biti i jest izvrsni suradnik svima u pastoralnom radu, oblikovanju liturgijskih i molitvenih slavlja, kao i osobnoj i zajedničkoj pobožnosti. Matej Glavica

667

Okupljanje brojnih članova obitelji Tunjić Iz kuće majke Ane Tunjić 16. kolovoza

je 50 članova obitelji krenulo na misno slavlje u crkvu Sv. Mihaela u Drenovcima, koju je predvodio dekan Drenovačkog dekanata, preč. Marko Đidara. Župnik je čestitao na skupu Tunjića koji može biti primjer i ostalim obiteljima čiji su članovi rasuti po cijelom svijetu i rijetko se okupljaju u rodnim mjestima i obiteljskim domovima. Vrijeme kao da nas tjera da jurimo i zaboravljamo na svoje najbliže, shvatila je 78-godišnja Ana te odlučila okupiti svoju obitelj. »Traganje za poslom odvelo je sve moje sinove i kćeri širom Europe. Dođu Božić, Uskrs, blagdani i kirbaji, ali nikada da svoju djecu zajedno okupim ovdje na mom pragu. Ja i moj Jozo, koji je umro prije 13 godina, imali smo trinaestero djece, učili smo ih moliti kod kuće i u crkvi, poštenju i ljubavi. Život ih je odveo u svijet. Tako ih želim sve vidjeti zajedno, pa smo dogovorili smo da to bude poslije Velike Gospe. Moja se želja ispunila. Htjela sam moje da zagrlim i izljubim, da se s njima slikam, da se sjete mene i, kada umrem, da pogledaju ove slike.

Sada sam vesela i sretna. Zajedno smo!«, naglašava ponosna majka, baka i prabaka.

Sin Frano ispričao je da su se njegova majka i otac vjenčali 1952. u Breški, u Bosni, a majka je iz Doknja kod Tuzle. U Drenovce su došli 1972. Troje djece rodilo se u Drenovcima, ostali u Bosni. Majka Ana rodila je pet sinova, jedan je umro kao mali, i osam kćeri, od kojih najstarija, Janja, ima 53 godine. Na obiteljskom skupu bilo je 26 unučadi i 10 praunučadi, najmlađe je tek napunilo mjesec dana. Nakon mise obiteljsko zajedništvo nastavljeno je u Motelu Slavonija u Gunji. Stjepan Bogutovac

Oproštaj sa s. Danijelom Lisica Večernja misa, 20. kolovoza, u župi Bezgrešnog

začeća Blažene Djevice Marije brojnim će valpovačkim vjernicima ostati dugo u sjećanju jer su se njome oprostili od s. Danijele Lisica, koja nakon devet godina provedenih u Valpovu odlazi na novu službu. Oproštajnu misu, koju je s. Danijela prikazala za sve svoje valpovačke prijatelje, predvodio je župni vikar Pavo Martić. U ime župne zajednice, riječi zahvale s. Danijeli uputio je župnik Zvonko Mrak, koji joj je poželio puno uspjeha i u novoj službi. U ime župljana, s. Danijelu pozdravila je profesorica Sanja Orlić, istaknuvši: »Ostavili ste dubok trag kao vjeroučiteljica u školi i župi, kao orguljašica i voditeljica Mješovitog zbora Svete Cecilije i osnivateljica Dječjeg zbora Blažene Marije od Propetog Isusa Petković. Hvala Vam u ime svećenika i svih župljana, roditelja, djece i svih o kojima ste brinuli!« Oproštajni govor pokušala je pročitati i s. Danijela, no bila je previše ganuta pa je na kraju na svoj jednostavan i ne-

668

posredan način zahvalila svima na, kako je rekla, predivnih devet godina provedenih u Valpovu, koje nikad neće zaboraviti. Posebno dirljiv oproštaj svojoj voditeljici i dragoj prijateljici priredili su članovi Župnog zbora Sv. Cecilije.

Valentina Mandić/Ladislav Pađen

7-8/2013.

Priznanje Grada Vinkovaca s. Berhmani Katić U Gradskom kazalištu »Joza Ivakić«, u Vinkovci-

ma je u petak, 19. srpnja, održana svečana sjednica Gradskog vijeća u povodu Dana Grada, 20. srpnja, te blagdana Sv. Ilije, zaštitnika Grada. Predsjednik Gradskog vijeća Luka Burilović i gradonačelnik Mladen Karlić uručili su javna priznanja Grada Vinkovaca za 2013. godinu. Među ostalim, priznanje je dobila i Milosrdna sestra svetog Križa Berhmana Katić.

Uručena joj je Zlatna plaketa Grb Grada Vinkovaca za izuzetan humanitarni rad i organiziranje pomoći socijalno ugroženim građanima. Za ovo priznanje s.

Berhmanu predložila je vinkovačka udruga »Mladi protiv gladi«. Naime, s. Berhmana već dugi niz godina vodi projekt »Kruh milosrđa« i nesebično svoje vrijeme i snagu daruje najsiromašnijim građanima Vinkovaca. Njezin humanitarni rad započeo je kada je svakodnevno bila svjedokinjom situacija velike materijalne bijede i oskudice. Ljudi su je zaustavljali na ulici i molili kruha jer su bili gladni, a ona je odlučila nešto poduzeti kako bi ih nahranila. U početku im je pomagala za Božić i Uskrs, a kad je saznala da u pekarama ostaje kruha, odlučila je prositi taj kruh barem jednom tjedno. Projekt »Kruh milosrđa« započela je 2006. godine, kada je s dvoje laika volontera, Hrvojem Jurićem i Ivanom Dražić, molila pekare da doniraju višak kruha te su sestra i laici počeli razvoziti hranu siromašnima i napuštenima. Nerijetko se događalo da već padne noć, a sestra Berhmana još uvijek neumorno obilazi grad i periferiju u potrazi za onima koji su zaboravljeni.

Obratila se i gradonačelniku Vinkovaca, dr. Mladenu Karliću, zamolivši ga da joj ustupi prostor koji bi bio adekvatan za preuzimanje kruha. Dobila ga je u Mjesnom odboru Centar, u Glagoljaškoj 13, gdje i sada djeluju. Sestra se približila i tvrtkama, a uz podršku Grada dobila je i podršku Vukovarsko-srijemske županije koja svaki mjesec donira 2.000 kuna za 7-8/2013.

kupnju kruha. Premašivši krug svoje župe, pomoć sestre i njenih volontera obuhvatila je grad, periferiju te okolna sela. Kruh sada doniraju Boso, pekare Cibalia, Merkur, Kruna, Dora, Konstantinović te hotel Spačva, a dijeli se petkom od 20 do 21,30 te ponedjeljkom od 13 do 14 sati. Na podjelu kruha dolazi stotinjak ljudi, a ukupno ih je oko 420 kojima sestra pomaže. Sestra i volonteri osobno dostavljaju pakete pomoći onima koji ne mogu doći u Caritas, Crveni križ, onima koji su anonimni, koji teško priznaju da su siromašni.

Kao dugogodišnja vjeroučiteljica, s. Berhmana dobro poznaje obiteljske probleme i siromaštvo, zato im tako diskretno pomaže. Jedan od njezinih velikih uspjeha sestre je i velik broj volontera, posebno mladih ljudi, koji su godinama volontirali, te na njezinom primjeru naučili kako suosjećati, razumjeti i pomoći osobama koje su se našle u teškoj životnoj situaciji. Još jedno postignuće, nastalo kao rezultat njezina djelovanja, jest i inicijativa skupine mladih volontera na projektu »Kruh milosrđa« koji su osnovali Udrugu »Mladi protiv gladi« te otvorili Socijalnu samoposlugu u Vinkovcima, drugu u Hrvatskoj.

O projektu »Kruh milosrđa« s. Berhmana kaže: »Naša zajednica naziva se ‘Kruh milosrđa’. Kruh milog srca, kruh koji je darovan čovjeku kojeg Bog voli i u kojem je sam Spasitelj gladan. Kruh milosrđa je i zadaća kada se prepoznajemo kao ljudi, ali siromašni i gladni ljudi koji nemaju kruha, posla, zdravlja, niti mogućnosti sebi osigurati kruh svagdašnji. Kruh milosrđa nema podjela, niti razlika. Svi su dobro došli i svi će dobiti kruha od onoga koliko se kruha milosrđa u gradu našlo. Ovo je mjesto gdje siromah može priznati da je siromah, svi smo jednaki, ne moramo se stidjeti, ali možemo si pomoći i sretni smo ako smo u gradu prepoznati kao takvi.« Snježana Kraljević

669

Zadušnica za Stjepana Radića U

povodu 85. obljetnice smrti osnivača Hrvatske seljačke stranke (HSS-a) i vođe hrvatskog naroda Stjepana Radića, 8. kolovoza u središnjoj vinkovačkoj crkvi Sv. Euzebija i Poliona misu zadušnicu predvodio je domaći župnik mons. Tadija Pranjić, u koncelebraciji domaćeg župnog vikara vlč. Vedrana Mešanovića. »Danas se spominjemo 85. obljetnice smrti jednog od najvećih hrvatskih sinova, Stjepana Radića, koji je mjesecu lipnju bio ranjen u beogradskoj Skupštini, a na današnji dan je od posljedica atentata preminuo. Sad kad gledamo snimke njegova ukopa, vidimo koliki je ugled uživao u hrvatskom narodu. U našoj povijesti bilo je puno tragičnih događaja. Ubila ga je tajna policija beogradskoga Dvora u beogradskoj Skupštini i upravo njegov život pokazuje životni put našega naroda. Nakon toliko stoljeća danas smo dobili svoju slobodu, i zato, dok se spominjemo naših velikana - a jedan je narod velik toliko koliko zna cijeniti svoje sinove koji su dali svoje živote za čast i slobodu hrvatskoga naroda - želimo danas na poseban način u njegovu žrtvu uključiti i žrtve našeg Domovinskoga rata, obrambenoga i pravednog, u kojem su mnogi dali svoje živote za onu ideju i misao o kojoj je preminuli Stjepan Radić sanjao, za koju se borio i dao svoj život. Ako netko da svoj život, a on se može dati samo za ono što je časno i pošteno - za domovinu, Boga, obitelj - onda su ti ljudi vrijedni spomena i zato svoje ne smijemo nikada zaboraviti«, rekao je mons. Pranjić.

Predsjednik Županijske organizacije HSS Vukovarsko-srijemske županije Zdravko Kelić novinarima je uoči mise izjavio: »Diljem Hrvatske služe se mise

za Stjepana Radića koji je 1928. godine preminuo od smrtonosnih hitaca koje je zadobio u Skupštini u Beogradu. Stjepan Radić je velikan hrvatskog naroda, jedan od onih koji je sanjao da doživi hrvatsku državu te je dao i život za taj svoj san. Mi, koji živimo u vremenu kada imamo hrvatsku državu, možemo biti sretni i ponosni što smo u svojoj hrvatskoj državi, možemo se sjećati Stjepana Radića i danas, ali i mnogih koji su dali svoje živote kao što ga je dao i Stjepan Radić za svoj san. Zbog toga se s posebnim poštovanjem odnosimo i prema Stjepanu Radiću i mnogim drugim HSS-ovcima i hrvatskim braniteljima i svima onima koji su dali svoje živote kroz silna stoljeća da bi mi danas bili u svojoj slobodnoj Hrvatskoj. Stoga HSS svake godine na ovaj datum, i ovdje u Vinkovcima u središnjoj crkvi, kao i u svim županijama diljem Hrvatske, sudjeluje na misi zadušnici.« Snježana Kraljević

Proslavljen zaštitnik slavonskobrodskog Gradskog groblja N

a slavonskobrodskom Gradskom groblju, svečano je u subotu, 10. kolovoza, proslavljen blagdan Sv. Lovre, zaštitnika groblja i kapele.

Svečano misno slavlje, uz domaćeg župnika Ivana Lenića, slavonskobrodskog dekana te domaće svećenike, predvodio je vlč. Anto Pavlović, župnik u Brodskom Varošu. Slavlje je pjevanjem animirao zbor župe Gospe Brze Pomoći, predvođen s. Monikom Zvonarek. Ocrtavajući lik sv.

Lovre, mučenika koji je živio u 3. stoljeću, vlč.

Pavlović posvijestio je u svojoj homiliji kako su do danas živjeli mnogi sveci poput sv. Lovre koji su uvjereno i s veseljem čekali odlazak svome nebeskom Ocu. Upozorio je kako, na žalost, mnogi i među kršćanima umiru bez sakramenata, što se ne bi smjelo događati.

670

Potaknuo je vjernike da mijenjaju neke običaje kojim kada ispraćaju svoje pokojne troše novac na cvijeće i vijence, umjesto da to daruju Caritasu ili mnogim tako potrebnima među nama. Prisjećajući se nedavnog Domovinskog rata kada smo suosjećali, pomagali izbjegle i prognane, ustvrdio je kako se ispunila poslovica »da smo u nevolji svi braća, a u blagostanju suparnici«. U tom duhu vlč. Pavlović posvijestio je da smo dužni pomagati bližnjima kako nas uči sv. Lovro, neustrašivi mučenik caritasa. Nakon zajedničke molitve za pokojne te molitve kod kapele u kojoj su pokopana trojica brodskih župnika slijedio je pojedinačni blagoslov grobova. Tijekom večernje mise molilo se za sve poginule branitelje i sugrađane u Domovinskom ratu. Brankica Lukačević

7-8/2013.

Promocija nosača zvuka zbora župe Duboševica Na blagdan Sv. Roka, zavjet-

ni dan župe Uznesenja Blažene Djevice Marije, upriličena je promocija nosača zvuka župnog zbora. Program promocije započeo je euharistijskim slavljem koje je predvodio vlč.

Krunoslav Karas, župnik iz Popovca, uz koncelebraciju domaćeg župnika vlč. Bojana Slavičeka. Proslavi blagdana Sv. Roka i svečanoj promociji nazočili su i gosti iz Cerića, sa svojim župnim zborom »Credo« i voditeljicom Jasminom Puharić Artuković. Dolaskom vlč. Slavičeka na službu u Duboševicu prije 6 godina, i na njegov poticaj, počelo se ozbiljnije i kvalitetnije raditi na formiranju župnog zbora, a snimanje nosača zvuka bilo je razumljivi nastavak rada zbora.

Snimanje je obavljeno u Virovitici, u studiju »Audio Sing«, pod stručnim vodstvom glazbenog producenta Marija Novaka. Na orguljama je svirao Mirko Ris, a voditelj zbora je Josip Ris. Izgled, grafiku i fotografiju osmislio je Stipan Vidak, župni suradnik iz Duboševice. Na nosaču zvuka nalazi se 10 pjesama koje su se pjevale tijekom povijesti u obliku pučkog pjevanja župne zajednice iz Duboševice. Narodna predaja ostavila je u naslijeđe vrijedno povijesno i kul-

turno dobro pučkog pjevanja, jer se od davnina u ovom kraju slavila i častila nebeska Majka, zaštitnica župe Uznesenja BDM iz Duboševice. Duboševački župni zbor često je gostovao u župama Đakovačko-osječke nadbiskupije, ali i izvan granica Lijepe naše, u Mađarskoj i Austriji. Župni zbor iz Cerića rado se odazvao uzvratnom pozivu da svojim pjevanjem uveliča euharistijsko slavlje, a zatim i svojim pjevanjem pridonese svečanom predstavljanju nosača zvuka.

Nakon mise gosti su izveli nekoliko pjesama iz svog repertoara, kojima su oduševili nazočne vjernike. Župni zbor iz Duboševice potom je izveo nekoliko pjesama sa svog prvog, ali, kako kažu, ne i posljednjeg CD-a. U završnom govoru župnik Slaviček pozdravio je goste iz Cerića te zahvalio vlč. Karasu na vrlo iscrpnoj i poticajnoj propovijedi i spremnosti da se uvijek odazove pozivu te da svoj doprinos duhovnoj pripremi i obnovi vjernika Duboševice. Na financijskoj potpori pri izdavanju nosača zvuka župnik je zahvalio Županiji osječko-baranjskoj, načelniku Općine Draž Stipanu Šašlinu te Antun Vinojčiću, predsjedniku Općinskog vijeća Općine Draž. Jasminka Damjanov

Izložba »Lice žene« Zaklada

»Čujem, vjerujem, vidim« u svom novom prostoru na adresi Medulićeva 16 u Zagrebu priredila je izložbu »Lice žene« svećenika, pisca, slikara i novinara, župnika u Nuštru Slavka Vranjkovića. U pozdravu na otvorenju izložbe uoči svetkovine Velike Gospe, u utorak 13. kolovoza, upravitelj Zaklade Mirko Hrkač istaknuo je kako je izložba znak zahvale Gospi čije su riječi poziv da svakodnevno čitamo Bibliju, da molimo, dodavši da je Zaklada nastala kao nastavak projekta snimanja Biblije za potrebe slijepih osoba u Republici Hrvatskoj.

7-8/2013.

Vlč. Vranjković, između ostaloga, je istaknuo: »Vjerujem da Marija ima lice svake žene. Veliku Gospu slaviti, a svoju ženu zapostaviti ne znači ništa. Svaka žena ima Marijin pečat u sebi. Na križnim putovima naših majki, koje su bile na Golgotama u svim ratovima Hrvatske do danas; svim ženama - onima koje rađaju i onima koje su djevice, Marija je podarila svoju ljepotu, a ja sam to pokušao prenijeti na platna i papire.« U prigodi otvorenja, Katarina Beljo pročitala je tekst vlč. Vranjkovića »Lice žene« koju je autor, uz izložbu, posvetio Isusovoj majci, svojoj majci i svim majkama Hrvatske. Autorovu pjesmu »Kako nastaje slika« pročitala je Jelena Petrić. IKA

671

Liturgijska slavlja, molitveni susreti

SLAVONSKI BROD – Blagoslov vozila i vozača - U

nedjelju, 21. srpnja, na blagdan Sv. Kristofora, zaštitnika vozača, župnik župe Bl. Alojzija Stepinca u naselju A. Hebranga u Slavonskom Brodu, vlč.

Tomislav Ćurić upriličio je poslije podnevne mise sada već tradicionalni blagoslov vozača i vozila.

Svjestan važnosti i snage Božjeg blagoslova, napose u ove dana kada mnogi odlaze na godišnji odmor te smo svjedoci učestalih prometnih nezgoda, nakon molitve kod križa hrvatskih branitelja, postavljenog na zemljištu predviđenom za gradnju župne crkve, župnik Čurić blagoslovio je svako vozilo i članove obitelji. Prikupljena milostinja i ove će godine biti poslana za potrebe misija i naših misionara kako bi si mogli kupiti vozilo tako potrebno u siromašnim zemljama gdje djeluju. Brankica Lukačević

SLAVONSKI BROD – Akcija MIVA - Slavonsko-

brodska župa Sv. Dominika Savija svečano je proslavila Nedjelju sv. Kristofora, zaštitnika vozača.

Tako je u nedjelju, 21. srpnja, domaći župnik, vlč.

Josip Filipović, nakon prijepodnevnih sv. misa, blagoslovio automobile, motocikle, bicikle i druga prijevozna sredstva te sve vozače stavio pod zagovor sv. Mihaela Arkanđela i sv. Kristofora. U blagoslovnoj molitvi domaći je župnik posebno molio za sve koji ovih dana kreću na putovanja i godišnje odmore. U svojoj propovijedi župnik Filipović je istaknuo kako smo svjedoci svega što se u prometu događa: mnoge nezgode i stradanja te kako nam je sve više potreban Božji blagoslov i zaštita na svim našim putovima i putovanjima. Župljani su se već tradicionalno uključili u akciju MIVA za kupnju vozila u misijskim zemljama.

Bruno Diklić/foto: Vinko Gavranić

nje poznatom sveticom, na poseban način povezan. U svojoj homiliji fra Mario je povezao život Edit Stein s evanđeoskim ulomkom koji govori o ludim i mudrim djevicama te naglasio: »Kako je neugledna svjetiljka moje vjere, koju bi trebao napuniti uljem radosti i veselja. Svojim uljem i malom svjetiljkom vjere nećemo poput Edit Stein napraviti veliki ligtshow, nego jedno malo i skromno svjetlo; malo, ali koje može dugo trajati.« Još kao mladi student filozofije u Innsbrucku dr. Crvenka izabrao je za svoj referat život i djelo Edit Stein.

Njezina znanstvena djela koja je poslije prevodio na hrvatski jezik, kao i nekoliko knjiga o njezinim promišljanjima koje je dosada napisao, odredili su njegov duhovni i znanstveni život. S njemačkog na hrvatski jezik trenutno prevodi mistična djela Edit Stein. Brankica Lukačević

Pastoralni susreti, karitativno djelovanje

DUBRAVA/SPLIT - VS »Matheus« za djecu Afrike

- U petak, 2. kolovoza, u Dubravi nedaleko Splita, na blagdan Sv. Arnira kome je posvećena crkvica na trgu, ispred koje je održan humanitarni koncert »Srce za Afriku«, nastupio je i Vokalni sastav »Matheus«. Bizovački glazbeni sastav predstavio se s nekoliko popularnih slavljeničkih skladbi.

Koncert, u organizaciji humanitarne udruge »Ime dobrote« i »Laudata«, okupio je sve najpoznatije sastave duhovne glazbe na hrvatskoj duhovnoj sceni. Uz »Matheuse«, svoj doprinos prikupljanju

SLAVONSKI BROD – Pro-

slavljen blagdan Sv. Edit Stein - Blagdan velike njemačke svetice Edit Stein, redovničkim imenom s. Benedikte od Križa, koja je sa židovske prešla na katoličku vjeru, a koju su nacisti 9. kolovoza 1942. u Auschwitzu ugušili plinom, proslavljen je u petak, 9. kolovoza, u franjevačkoj crkvi Presvetog Trojstva u Slavonskom Brodu. Večernje euharistijsko slavlje, uz domaćeg gvardijana fra Sebastijana Golenića, predvodio je dr. fra Mario Crvenka, koji je s tom, u hrvatskom narodu ma-

sredstava za nezbrinutu djecu Afrike dali su i Apostoli mira iz Madžareva, VIS Proroci iz Subotice te VIS Izidor i VIS Mihovil iz Splita. Tijekom ljeta VS »Matheus« nastupit će na još jednom humanitarnom koncertu, večer uoči svetkovine Velike Gospe, u Odžaku, u susjednoj BiH. U rujnu će nastupiti kao prošlogodišnji pobjednici na Hosanafestu u Subotici, gdje će se predstaviti novom autorskom skladbom »Pogled ljubavi«. Zrinka Blažević

VJESNIK na nadbiskupijskim Internet-stranicama: www.djos.hr Urednikova (pre)poruka – Stopama sadašnjice – Liturgijska građa – Homiletska građa – Sadržaj

672

7-8/2013.

BORAVAK MLADIH U TAIZÉU U

red za mlade Đakovačko-osječke nadbiskupije i ove je godine organizirao boravak za mlade u ekumenskoj zajednici u Taizéu, u istoimenom selu u Francuskoj. Pedesetak mladih iz Osijeka, Đakova, Slavonskog Broda i Zagreba boravilo je u Francuskoj od 27. srpnja do 4. kolovoza. Pratili su ih svećenici Đakovačko-osječke nadbiskupije Ivan Andrić i Branimir Mađarac, o. Mislav Skelin te s. Gabrijela Damjanović, a priključila se i mala grupa iz Dalmacije.

Nekolicina mladih hodočasti u Taizé već nekoliko godina zaredom, a bilo je i onih kojima je ovo bio prvi posjet ovoj zajednici. Boravak je ispunilo intenzivnije zajedništvo s Bogom u molitvi, pjesmi, tišini i meditaciji nad biblijskim tekstovima, duhovne radionice te iskustvo jednostavnog života podijeljenog s drugima. Mladi su po dolasku bili raspoređeni u privremeni smještaj, a potom je uslijedila večernja molitva. Sljedećega dana, nakon misnog slavlja, preuzeli su zadatke koji su im bili dodijeljeni (pranje posuđa, čišćenje toaleta, skupljanje smeća ili podjela obroka) ili sudjelovali u radu biblijskih skupina.

Biblijska predavanja vodila su braća iz Taizéa. Nastojali su protumačiti, ali i posvjedočiti mladima neprolaznost Riječi Božje. Promišljalo se o Abrahamovoj vjeri, evanđeoskim izvještajima o uskrsnuću, o životu u vjeri koji se ne živi bez poteškoća, već osposobljava za bolje pronalaženje rješenja problema. Nakon nagovora brata iz Zajednice mladi su podijeljeni u manje grupe te su samostalno nastavljali dijeliti iskustva. Brat Alois mladima je dao i nekoliko prijedloga o tome kako živjeti novu solidarnost. Najsvečanija i najdojmljivija bila je svakodnevna jednosatna večernja molitva. Crkva je cijelu noć bila otvorena za molitvu i meditaciju, a dio braće i svećenika na raspolaganju za osobni razgovor i ispovijed. S Hrvatima je dva dana boravio i mons. Tomo Vukšić, vojni ordinarij u BIH. Tijekom

»čajanke« s mladima je razgovarao o svim temama koje su ih zanimale, a većina pitanja bila je usmjerena na ekumenizam koji se živi u ovoj zajednici. Posebno zanimanje izazvali su različiti načini pričešćivanja u Taizéu, kao i značenje simbolike podjele blagoslovljenog kruha koji su blagovali i katolici, i pravoslavni, i protestanti; kao i ateisti koji u Taizé dolaze povući se u osamu, no poneki se iznenade jer tu po prvi puta susretnu Boga.

Tijekom večernje molitve 30. srpnja sudionici programa imali su priliku saznati kako je bilo na Svjetskom susretu mladih u Rio de Janeiru, na kojemu je sudjelovao i brat Alois. Po povratku, prenio je svoje dojmove i misli pape Franje. Na blagdan Sv. Ignacija mons. Vukšić predvodio je misu za Hrvate u kripti crkve, a posebna čestitka upućena je p. Skelinu, koji je toga dana proslavio drugu obljetnicu ređenja. Mlade je iznenadio veliki broj sudionika programa, a napose puno obitelji s djecom koje su u Taizé pristigle sa svih kontinenata. Pri povratku, posjetili su Lyon, katedralu Sv. Ivana Krstitelja i svetište Naše Gospe od Fourvierea, a potom su se, obogaćeni i osnaženi iskustvom molitve i zajedništva s kršćanima različitih konfesija, vratili u svoje župne zajednice, da bi u njima promicali zajedništvo u vjeri te odgovornost za ostvarenje poslanja Crkve. Pamela Vidović/MartinaKuveždanin

Zvonko Pažin – Karlo Višaticki

VLASTITI MISAL ĐAKOVAČKE I SRIJEMSKE BISKUPIJE

Katolički bogoslovni fakultet u Đakovu Đakovo, 2013., 310 str. meki uvez

»Što je Srijema, toga više nema!« Prije tjedan dana dobili smo u ruke zanimljivo i veoma rijetko djelo, plod istraživačkog rada dvojice naših znanstvenika, Z. Pažina i K. Višatickog, »Vlastiti misal Đakovačke i Srijemske biskupije«, izašlo u nizu Biblioteka Diacovensia, Studije 22, u izdanju KBF-a u Đakovu Sveučilišta u Osijeku. Suvišno je isticati kako je djelo marno pripremljeno, da je u njega uloženo puno truda i znanstvene akribije, ali i ljubavi prema mjesnoj Crkvi, što se na osobit način ističe i u pregovoru knjige koji je potpisao mons. dr. sc. Marin Srakić, nadbiskup u miru. Rijetko se, naime, koja mjesna Crkva u svijetu može podičiti tako brojnim mučenicima i svecima iz prvih kršćanskih vremena, kao sirmijska. Tu su Cibalae, tu je Mursa … mjesta koja su udarila neizbrisivi kršćanski pečat ovim prostorima. A otkako je pronađen grob sv.

Ireneja, prvog mitrovačkog biskupa, zanimanje za ovu tematiku još je više poraslo, i to ne samo među znanstvenicima, prije svega arheolozima budući da je to tlo arheološki veoma bogato. A sve je na određeni način kulminiralo proslavom »1700 godina svetih srijemskih mučenika (304.-2004.)« u Đakovu i Srijemskoj Mitrovici. Dovoljno je pogledati znanstveni aparat u djelu »Vlastiti misal …« da se vidi kako su se autori poslužili ne samo dijecezanskim arhivom u Đakovu, već i vatikanskim arhivima, da što bolje i vjernije oslikaju nastajanje (ili reformu) novog vlastitog misala i časoslova bivše Đakovačke i Srijemske biskupije, i to prema smjernicama i izjavama II. vatikanskog koncila.

Zanimljivo je kroz ovo djelo pratiti povijest našega mjesnog kalendara, pa gledati koje nam spomendane svetih donosi i zašto ih imaju martirologiji, itd. Važni su i dokumenti o pojedinim svecima, izvaci iz mučeničkih akata … A sve je to dano u probavljivom omjeru, obrađeno pod aktualnim teološkim vidovima. Zanimljivi su za nas i dodiri sa svetima drugih naših krajeva, kao što su solinski mučenici …

Uvjeren sam da knjigu neće lako ispustiti iz ruku oni koji žele vidjeti i više saznati kako je reformiran naš kalendar, što je vrijedno znati o misama svetaca iz vlastitih misa i vlastitog časoslova. Kao priručnik, izvrsno će poslužiti svojim biblijskim komentarom i poticajima svima koji žele nešto više reći vjernome puku o pojedinim svecima prigodom njihova spomendana. Nužno je da naš narod poznaje svoje svete, pa i one koji su prije nas živjeli na ovome tlu i natopili ga svojom svjedočkom krvlju, kako bi ih uzljubili i naučili više cijeniti. Tome su težili i naš lokalni hagiograf Mitar Dragutinac, i kalendarist dr. Jakov Benković, i p. Radogost Grafenauer kad je u pitanju estetska funkcija latinskih himana … Dok smo još u Godini vjere, naglašavamo izrijekom upravo svoju vjeru u općinstvo svetih, i nakon smrti i groba. Sve u svemu, premda je riječ o znanstvenom djelu, ono će nam i te kako pomoći u našoj svećeničkoj službi i pastoralnom djelovanju, posredujući nam i poneku novu perspektivu. Luka Marijanović