Page 1


5-6(2385) 2013.

VJESNIK ÐAKOVAČKO-OSJEČKE NADBISKUPIJE I SRIJEMSKE BISKUPIJE Časopis za pastoralnu orijentaciju Izdavač: Nadbiskupski ordinarijat Đakovo Glavni i odgovorni urednik: mons. dr. Vladimir Dugalić Telefon: (031) 802-305 E-mail: vladimir.dugalic@djos.hr Nadbiskupijski tiskovni ured: Martina Kuveždanin, tajnica Anica Banović, tajnica Telefon: (031) 802-228; faks (031) 812-781 E-mail: tiskovni.ured@djos.hr Uredničko vijeće: Ivan Ćurić, Ivo Džinić, Josip Filipović, Grgo Grbešić, Stjepan Karalić, Luka Marijanović, Anto Pavlović, Ivica Pažin, Zvonko Pažin, Tadija Pranjić, Bože Radoš, Stanislav Šota, Marko Tomić, Drago Tukara, Željko Tovilo Administrator: Stjepan Maroslavac Telefon (031) 802-229 E-mail: smaroslavac@gmail.com Lektor: Anzelma Salopek, prof. Stalni suradnici: Stjepan Baloban (Zagreb) s. Valentina Mandarić (Zagreb) Ružica Razum (Zagreb) Josip Sabol (Njemačka) Bono Zvonimir Šagi (Varaždin) Žarko Relota (Zagreb) Josip Šimunović (Zagreb) Ivan Štengl (Zagreb) Mato Zovkić (Sarajevo) Uredništvo i uprava Vjesnik Đakovačko-osječke nadbiskupije Strossmayerov trg 6 31400 Đakovo Telefoni: (031) 802-228; 802-229 E-mail: vjesnik@djos.hr Poštarina plaćena u gotovom. Godišnja pretplata Hrvatska: 400 kn Inozemni pretplatnici: 600 kn (80 €) Vjeroučitelji laici (uz potvrdu): 200 kn Studenti teologije (uz potvrdu): 120 kn Za pretplatu u kunama (tuzemstvo), naslov i broj računa: Nadbiskupski ordinarijat Đakovo (za Vjesnik) 2485003-1100203891 poziv na broj 75106, te dodati vlastiti pretplatnički broj; ili običnom poštanskom uplatnicom na izdavača. Devizna pretplata (iz inozemstva): čekom ili na devizni račun: Nadbiskupski ordinarijat Đakovo Croatia banka dd Zagreb SWIFT: CROA HR 2X 700100-3376931 (za Vjesnik) Vjesnik je oslobođen plaćanja poreza na dodanu vrijednost prema Zakonu o PDV (čl. 11, t. 7 i 8). Grafička priprema i tisak: »Glas Slavonije« d.d. Osijek

APOSTOLSKO PISMO PAPE FRANJE FRANJO, biskup - sluga slugu Božjih Časnom bratu ĐURI HRANIĆU, zasada naslovnom biskupu Gaudiabe i pomoćnom đakovačko-osječke Stolice, izabranom nadbiskupu metropolitu iste Crkve, pozdrav i apostolski blagoslov! Budući da mudro nastojimo oko duhovnog napretka opće Crkve kako bi ona sama uživala prikladnu zaštitu, sada mislimo na Đakovačkoosječku nadbiskupiju, kojoj oglašavamo volju Oca i našu dobrohotnost. Doista, kada se časni brat Marin Srakić odrekao službe njezina upravljanja, nužno smo morali promisliti o izboru novog Pastira, kako ta znamenita crkvena obitelj ne bi pretrpjela štetu. Utječemo se tebi, časni brate, kojega smo razboritim savjetom prosudili da možeš obnašati tu službu. Naime, rese te skladne vrline i ugled stečen vršenjem prijašnjih službenih dužnosti pri istoj zajednici. Stoga te, po savjetu Kongregacije za biskupe, utvrđeni našom apostolskom vlašću, razriješivši te prijašnjih veza - dakako, naslova Gaudiabe i službe pomoćnog - imenujemo đakovačko-osječkim nadbiskupom metropolitom, istodobno sa svim danim pravima i povjerenim dužnostima koje ti pripadaju prema odredbama svetih kanona i prema tvom položaju. Nadalje, obavijestit ćeš kler i vjerni narod o svome izabranju, a sve vas, pod tvojim vodstvom i učiteljstvom, živo potičemo na žarku pobožnost i dokazivanje revnog služenja. Najvažnije je, časni brate, da izabran na viši stupanj, snažnije tražiš višnju pomoć, kojom ćeš, podržan od Krista Gospodina, javno nastojati ukazivati na zapovijedi i radosne riječi istoga. U Rimu, kod Sv. Petra, dana devetnaestog mjeseca travnja, godine Gospodnje dvije tisuće trinaeste, prve našeg pontifikata. Franjo, papa Franjo Di Felice, Apost. Prot.


Mons. dr. Đuro Hranić – novi metropolit i nadbiskup Đakovačko-osječke nadbiskupije Apostolska nuncijatura u Hrvatskoj objavila je u

četvrtak, 18. travnja 2013., točno u podne, da je Sveti Otac prihvatio odreknuće mons. Marina Srakića od službe pastoralnog upravljanja Đakovačko-osječkom nadbiskupijom, u skladu s kan. 401 § 1. Zakonika kanonskog prava, te imenovao nadbiskupom metropolitom iste crkvene pokrajine mons. Đuru Hranića, dosadašnjeg pomoćnog biskupa Đakovačko-osječke nadbiskupije. U isto vrijeme, u podne, u Nadbiskupskom domu u Đakovu apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj, mons. Alessandro D’Errico, objavio je predstavnicima medija istu vijest - mons. Đuro Hranić novi je nadbiskup Đakovačko-osječke nadbiskupije. Osim đakovačkih biskupa Marina Srakića i Đure Hranića, susretu je nazočio srijemski biskup Đuro Gašparović, mons. Mauro Lalli, savjetnik Nuncijature, mons. Enco Rodinis, generalni tajnik HBK, mons. Fabijan Svalina, zamjenik generalnog tajnika HBK i ravnatelj Hrvatskog Caritasa, brojni svećenici, članovi prvostolnog kaptola, profesori KBF-a u Đakovu predvođeni dekanom mons. Perom Aračićem, odgojitelji Bogoslovnog sjemeništa, časne sestre te djelatnici središnjih nadbiskupijskih ustanova. Sve nazočne pozdravio je nadbiskup Srakić.

Uvodni govor nadbiskupa Marina Srakića Pozdravljam sve prisutne, u prvom redu Njegovu Ekscelenciju mons. Alessandra D’Errica, nadbiskupa i apostolskog nuncija u Republici Hrvatskoj, preuzv. g. mons. Đuru Hranića, mons. Maura Lallija, savjetnika Nuncijature, mons. Enca Rodinisa, generalnog tajnika HBK, mons. Fabijana Svalinu, zamjenika generalnog tajnika i ravnatelja Hrvatskog Caritasa, 5-6/2013.

mons. Gejzu Vargu, biskupskog vikara za vjernike mađarske narodnosti, mons. Nikolu Škalabrina, nadbiskupskog sudskog vikara, mons. Stjepana Karalića, velikog prepošta i ostale članove Prvostolnog kaptola, mons. Peru Aračića, dekana KBF-a u Đakovu, prodekane i profesore, prečasnu gospodu članove Zbora savjetnika i Biskupijskog ekonomskog vijeća, te svećenike djelatnike Biskupskog ordinarijata, prečasnu gospodu dekane, odgojitelje u Bogoslovnom sjemeništu, prečasnu i velečasnu gospodu župnike i župne vikare, mnogo poštovane sestre, predstavnike i djelatnike medija. Hvala svima što ste se odazvali i došli! Njegova Ekscelencija mons. Alessandro D’Errico, apostolski nuncij, zaželio je da se prigodom svoje posjete Đakovu susretne s predstavnicima svećenika naše nadbiskupije kako bi nam priopćio važnu vijest. Molim Vas, Preuzvišeni, da preuzmete riječ.

Govor nuncija Alessandra D’Errica Poglavari Svete Stolice zadužili su me da dođem u Đakovo kako bih objavio dvije vijesti. Prva se odnosi na nadbiskupa Marina Srakića. Sjećate se, 6. srpnja prošle godine on je navršio 75 godina. U skladu s kanonom 401, § 1. Kanonskog zakona, ne samo da je odmah ponudio ostavku u svezi pastoralne uprave Nadbiskupijom, nego je u različitim prilikama molio mene i poglavare da se požuri s postupkom imenovanja njegova nasljednika, jer je smatrao prikladnim da bi Upravitelj Crkve Božje u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji morao imati više snage suočavati se s izazovima koje danas susreće ova važna metropolija. Nadali smo se, zajedno s mons. Srakićem, da će imenovanje novog nadbiskupa biti 24. ožujka ove

321


godine, budući da se tada navršavala 23. obljetnica njegova biskupskog ređenja. Unatoč svemu, to nije bilo moguće zato jer je u međuvremenu – kao što znate – Sveti Otac Benedikt XVI. dao ostavku i očekivalo se imenovanje novog pape. Dakle, Papa Franjo prošlih je dana ispitao svu prikupljenu dokumentaciju i, izlazeći ususret želji mons. Srakića, prihvatio njegovu ostavku glede pastoralne uprave Đakovačko-osječkom nadbiskupijom. Draga Ekscelencijo, dopustite mi reći da mi je pomalo žao zbog ove vijesti, i to zbog velikog poštovanja koje imam prema Vama. U Vama sam uvijek nalazio mudrog pastira, pametnog, sposobnog, revnog, potpuno posvećenog dobru Đakovačko-osječke nadbiskupije i sveopće Crkve. Hvala lijepa, draga Ekscelencijo, u ime Svetog Oca i u ime Svete Stolice, za dobro koje ste obilno širili tijekom 23 godine svoje biskupske službe. Sjećat ćemo Vas se osobito kao pokretača Biskupske sinode, kao predsjednika Biskupske konferencije, kao pastira koji je slijedio osnivanje nove Metropolije đakovačko-osječke. Želimo Vam dug život i dobro zdravlje; pratit ćemo Vas snažnim molitvama, puni povjerenja da će Gospodar života i povijesti nastaviti izlijevati na Vas obilje blagoslova i milosti!



Druga vijest koju sam zadužen objaviti odnosi se na imenovanje nasljednika mons. Srakića. U svezi toga, prije svega moram reći da se prošlih mjeseci, nakon što sam napravio predviđene konzultacije prema Kanonskom zakonu, pažnja Svete Stolice usredotočila na crkvene osobe koje imaju prokušani osjećaj za Crkvu, dobre ljudske i svećeničke kvalitete te vrlo široku kulturu. Na kraju, Sveti je Otac Franjo izabrao crkvenu osobu koja dobro poznaje Slavoniju i koja je vama jako draga. I, evo, točno ovaj trenutak, u Vatikanu će također biti objavljeno da je Njegova Svetost imenovala đakovačko-osječkog nadbiskupa i metropolita, Njegovu Ekscelenciju preuzvišenog monsinjora Đuru Hranića.

322

Čestitamo, draga Ekscelencijo! Osobno sam zaista zahvalan Svetom Ocu što je izabrao upravo Vas kao nasljednika mons. Marina Srakića. Poznajemo se već nekoliko godina; uvijek sam čuo puno dobra o Vama, i – rekao bih još više – mogao sam se uvijek diviti Vašim ljudskim i pastoralnim darovima. Vi ste izabrani sin ove Metropolije, i već imate lijepo iskustvo biskupskog služenja. Ovih mjeseci mojeg služenja u Hrvatskoj mogao sam se isto tako uvjeriti koliko je od monsinjora Srakića cijenjen Vaš dragocjeni doprinos kao pomoćnog biskupa. Sve nam to pomaže da gledamo s povjerenjem na posao koji Vas čeka u zahtjevnoj službi nadbiskupa i metropolita. Zasigurno možete računati na našu molitvu za sretan uspjeh Vaše misije i za dobro naroda Božjega koji Vam je povjeren. Htio bih nadodati još riječi iskrene zahvale svima onima koji su surađivali s Apostolskom nuncijaturom u ovom crkvenom događaju. Prošlih mjeseci željeli smo prikazati Svetoj Stolici potpuniju sliku stanja i potreba Nadbiskupije i, nadasve, kvalitete koje su se tražile za novog nadbiskupa. Dakle, kada smo obavljali konzultacije propisane Kanonskim zakonom, znali smo dobro da su osobe kojima smo se obraćali zauzete mnogim dužnostima. Ali vjerovali smo da će oni obaviti također i tu službu najbolje što mogu; prije svega, da će to učiniti s osjećajem crkvene odgovornosti. I tako smo danas došli do imeno-

5-6/2013.


vanja novog nadbiskupa, a to je bilo moguće zato jer smo naišli na otvorenost i veliku ozbiljnost, koja je za primjer, u izlaženju ususret našim zahtjevima. Stoga osjećam dužnost reći svima: Hvala, hvala od srca, neka vas Gospodin nagradi! Obraćanje nuncija nadbiskupu Srakiću, te kasnije i nadbiskupu Hraniću, popraćeno je dugotrajnim pljeskom.

Zahvalni govor nadbiskupa Marina Srakića Draga braćo i sestre! Dana 6. srpnja 2012. godine uputio sam preko Apostolske nuncijature u Zagrebu Svetom Ocu, papi u miru, Benediktu XVI. sljedeću molbu: »Sveti Oče! Ja, Marin Srakić, nadbiskup i metropolit đakovačko-osječki, nekada biskup đakovački ili bosanski i srijemski, ljubeći pastirski prsten Vaše Svetosti, ponizno iznosim i molim kako slijedi: Danas, 6. srpnja 2012. godine, navršavam 75 godina života i, prema kanonu 401. §1., ponizno molim Vašu Svetost da blagonaklono primi moje odreknuće od pastirske službe Đakovačko-osječke nadbiskupije, smatrajući da ispunjavam sve uvjete koje ono traži. Osobno smatram da ispunjavam sve razloge što ga navedeni kanon Zakonika kanonskoga prava predviđa i to odreknuće traži. U ovom trenutku odreknuća od službe dijecezanskog biskupa zahvaljujem Gospodinu što me je vodio na svim mojim životnim putovima, a potom kroz svećeničku službu.« Sveti Otac Benedikt XVI., papa u miru, prihvatio je moju molbu s napomenom »nunc pro tunc«, tj. »sada za tada«. To »tunc« (tada) obistinilo se danas, 18. travnja 2013. u 12,00 sati, kada je Sveti Otac Franjo ostvario moju molbu i za novog đakovačkoosječkog nadbiskupa i metropolita imenovao mons. Đuru Hranića, dosadašnjeg pomoćnog biskupa i generalnog vikara. U ovom času izričem hvalu Bogu za dar novoga nadpastira naše Nadbiskupije đakovačko-osječke. Izražavam zahvalnost Svetom Ocu Franji, kao i svima onima koji su sudjelovali u donošenju toga i takvoga rješenja, među prvima, Vama, preuzvišeni gospodine apostolski nuncije, i Vašem savjetniku mons. Mauru, što ste podržali prijedloge hrvatskog episkopata i đakovačkog prezbiterija.

ostaje predvoditi našu Crkvu đakovačko-osječku. Preuzvišeni gospodine nadbiskupe Đuro, Tvoje biskupsko geslo glasi: ‘Izvezi na pučinu!’ Ovo naše ‘panonsko more’ puno je plićaka i skrivenih hridi. Izvozeći na pučinu, uz asistenciju Duha Svetoga i zagovor Blažene Djevice Marije, budi uvjeren da ćeš imati podršku svojih svećenika, redovnika i redovnica, kao i ostalih članova Božjega naroda, napose mene, nadbiskupa u miru. Pred tobom su teški zadaci, velika odgovornost, no Gospodin i tebi govori, kao što je govorio i svima onima koje je postavljao na čelo svoga naroda: ‘Ne boj se! Ja sam s tobom!’ Novog nadbiskupa preporučam cijeloj nadbiskupijskoj zajednici da ga prihvati, a Gospodin neka ga podrži na ‘mnogaja ljeta’.

Obraćanje novog nadbiskupa Đure Hranića Sua Eccellenza Nunzio apostolico, dragi oče nadbiskupe, dragi oče biskupe Đuro, draga braćo svećenici, dragi djelatnici u središnjim nadbiskupijskim ustanovama, poštovani predstavnici medija! Gospodin mi ponovno upućuje svoj poziv: »Izvezi na pučinu!« (Lk 5,4). Ispovijedam ponajprije svoju vjeru u Trojedinoga Boga te povjerenje u njegovu Providnost, koja vodi svaki ljudski život, Crkvu i čitav svijet. Istodobno mu ponizno izričem duboku vjerničku zahvalnost za dar svećeničkog poziva i za sva njegova dosadašnja dobročinstva. S povjerenjem sve stavljam u njegove ruke i želio bih se prepustiti njegovu vodstvu. Zahvaljujem papi Franji na povjerenju i imenovanju đakovačko-osječkim nadbiskupom i metropolitom, te svim njegovim suradnicima i savjetnicima koji su me predložili ili podržali moje imenovanje. Osobitu zahvalnost želim izraziti prvom đakovačko-osječkom nadbiskupu i metropolitu, mons. Ma-

Ovom zgodom želim izraziti svoju radost i zadovoljstvo što je za tu službu izabran upravo mons. Đuro Hranić. Ujedno zahvaljujem i svima s kojima sam surađivao i koji su bili moji suradnici tijekom moje svećeničke i biskupske službe. Što god je učinjeno, učinjeno je u suradnji s drugima. Molim da mi oprostite sve ono što nije bilo na dobro naše nadbiskupije općenito te svećenika i vjernika pojedinačno. Prigodom oproštaja od svoje biskupije jedan je biskup rekao: ‘Biskupi dolaze i odlaze, samo Krist Gospodin za stalno ostaje.’ Krist, koji je ‘za nas i za sve ljude’, 5-6/2013.

323


rinu Srakiću. Dragi oče nadbiskupe, Vi me pratite od moje 17. godine života. Dočekali ste me kao rektor u Sjemeništu kad sam u nj došao 1977. godine. Pratili ste me od tada tijekom čitave moje svećeničke formacije i svećeničkog života kao rektor, profesor i biskup. Vi ste me prije 12 godina zaredili za svoga pomoćnog biskupa u našoj katedrali te mi povjerili službu svoga generalnog vikara. Vi ste i najzaslužniji za moje današnje imenovanje Vašim nasljednikom. Poštovani i dragi oče nadbiskupe, od srca Vam na svemu hvala! Osjećam se Vašim sinom i Vašim dužnikom. Preporučujem Vam se za budućnost i molim Vas za Vašu pomoć. Nadam se da ću i u svojoj novoj službi upravo u Vama imati dragocjenog i mudrog savjetnika te da ću smjeti računati na Vašu velikodušnu biskupsku pomoć u pastoralnim obvezama na području naše drage Nadbiskupije. Uz moje osobno »Hvala!«, želim Vam zahvaliti i u ime čitave naše Đakovačko-osječke nadbiskupije za Vaše biskupsko služenje, koje će u njezinoj povijesti ostati upisano zlatnim slovima. Spominjem samo da nam iza sebe ostavljate Drugu biskupijsku sinodu đakovačku i srijemsku i sve ono što je ona pokrenula na pastoralno-katehetskom planu, biskupiju uzdignutu na rang nadbiskupije i metropolitanskog sjedišta, novu slavonsku Đakovačko-osječku crkvenu pokrajinu, ponovno osamostaljenu i obnovljenu Srijemsku biskupiju, Katolički bogoslovni fakultet u Đakovu, duhovnu baštinu apostolskog pohoda blaženoga pape Ivana Pavla II. Osijeku i Đakovu, ponovno izgrađenu i materijalno obnovljenu biskupiju, teško stradalu na početku Vaše biskupske službe u Domovinskom ratu. Ostavljate nam Osijek uzdignut na čast su-sjedišta nadbiskupije i metropolije, Vikarijat u Osijeku, Središnju nadbiskupijsku i fakultetsku knjižnicu i toliko toga drugoga. Bili ste i predsjednik Hrvatske biskupske konferencije. Dragi oče nadbiskupe, čovjek ste i biskup od kojega se može učiti kako se samozatajno, strpljivo i ponizno ljubi čovjeka i Kristovu Crkvu; kako se nepokolebljivom nadom, vjerom i zauzetim radom nadilazi svaku poteškoću, kako se cijeni i poštuje vlastite suradnike, kako se hrabro i diskretno nosi križ osobnih zdravstvenih poteškoća... Želimo i molimo da Vas dobri Bog obdaruje vitalnošću i dobrim zdravljem te da Vas još dugo među nama čuva čila i vedra. Želim se ponizno, kao brat u vjeri, preporučiti u molitvu svim članovima naše Nadbiskupije. Sve molim za dobrohotno bratsko zajedništvo, za pomoć, savjet, suradnju i podršku. Vjerujem posebno u snagu žrtve i molitve naših bolesnika te tolikih dobrih i čestitih vjernika, koji se danas, nažalost, tako bolno suočavaju s problemima najsiromaš-

324

nijih hrvatskih građana. Nadam se velikodušnoj otvorenosti svih nas djelovanju Duha Svetoga koji obnavlja naš krsni, svećenički i redovnički zanos, sve nas poziva na svetost te nas uvijek iznova blagoslivlje brojnim karizmama i darovima među članovima svoga naroda, mladenačkim poletom naše najvećim dijelom zdrave mladosti i nadolazećih generacija bogoslova, redovničkih kandidata i kandidatica. Draga braćo svećenici i redovnici, preporučujem se posebno vama i molim za naše crkveno zajedništvo, za vedru bratsku suradnju i suodgovornost u pastirskom i evangelizacijskom poslanju koje nam je kao Crkvi povjereno na ovim našim slavonskim, hrvatskim i europskim prostorima danas. Nadam se rastućem apostolskom žaru i pastoralno-katehetskoj zauzetosti svih nas: svećenika, redovnika i redovnica, svih vjeroučitelja, župnih suradnika i brojnih drugih vjernika laika po župama naše Nadbiskupije te okupljenima u vjernička društva. Ponikao sam iz kruga profesora na KBF-u te odgojitelja u našem Bogoslovnom sjemeništu. Vas, draga braćo, profesori i poglavari, doživljavam kao svoju osobito dragu i najbližu obitelj. Na vas osobito računam i nadam se da ću i ja, kao i naši biskupi dosada, vas ponajprije imati kao najbliže suradnike, mudre i stručne savjetnike, pomoćnike, te da ćete biti spremni - uz svoj znanstveno-istraživački i predavački rad na Fakultetu - prihvaćati i druge službe u našim središnjim nadbiskupijskim ustanovama i u animiranju čitave nadbiskupijske zajednice. Izraze osobite zahvalnosti i bratskog zajedništva upućujem biskupima naše »slavonske« Metropolije: požeškom biskupu mons. Antunu Škvorčeviću (koji je, nažalost, spriječen da bude danas s nama), srijemskom biskupu mons. Đuri Gašparoviću (kojemu zahvaljujem što je došao unatoč tome što je danas domaćin međunarodnog znanstvenog simpozija prigodom 1700. obljetnice slobode kršćanstva), kao i svim biskupima naše Hrvatske biskupske konferencije, na čelu s predsjednikom mons. Želimirom Puljićem. Sve ih molim za blagohotnu bratsku otvorenost, pomoć i podršku. Preuzvišeni gospodine apostolski nuncije, hvala Vam što ste odgodili svoje druge ranije planirane i dogovorene obveze te što ste danas došli među nas. Molim Vas da Svetom Ocu prenesete izraze moje i naše zahvalnosti, našu sinovsku odanost i ljubav te da ga zamolite za njegov apostolski blagoslov za mene i za čitavu našu Đakovačko-osječku nadbiskupiju i metropoliju. Neka dobri Trojedini Bog na sve nas izlije svoj blagoslov, a Majka Crkve, Blažena Djevica Marija, neka nas majčinski prati i zagovara! Hvala. 5-6/2013.


Najvažnije je nastaviti sa sinodskom obnovom Nadbiskupije N

akon što je mons. Alessandro D’Errico, apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj, u Nadbiskupskom dvoru u Đakovu objavio da je Sveti Otac prihvatio odreknuće mons. Marina Srakića od službe pastoralnog upravljanja Đakovačko-osječkom nadbiskupijom i nadbiskupom metropolitom iste crkvene pokrajine imenovao mons. Đuru Hranića, biskupi su se zadržali u razgovoru s predstavnicima medija. Okupljenim novinarima i snimateljima obratio se nuncij D’Errico, zahvalivši im što su se odazvali u tolikom broju. »Vjerujem da vam je drago što ste došli jer ovo je uistinu povijesni trenutak ne samo za Đakovačko-osječku nadbiskupiju, već i za čitavu Crkvu u Hrvatskoj. Dopustite da kažem kako je ovo i za mene osobno trenutak od posebne važnosti budući da je posrijedi prvo imenovanje tijekom moje službe apostolskog nuncija u Hrvatskoj«, rekao je mons. D’Errico, prisjetivši se kako mu je krajem srpnja prošle godine nadbiskup Srakić uručio ostavku. »Rekao sam mu: Ekscelencijo, mora li se to dogoditi upravo s nadbiskupom jedne metropolije, još više, s predsjednikom Hrvatske biskupske konferencije? Tada sam mu rekao da, što se mene tiče, može ostati još dugo vremena, i da bi to bila moja preporuka poglavarima Svete Stolice, jer je bio predsjednik HBK, jer sam znao koliko ga poštuju drugi biskupi i kakvo poštovanje uživa u ovoj zemlji. Ali mons. Srakić nije gubio vrijeme da mi kaže da bi to trebalo biti što prije. Stoga smo smatrali dužnošću njegovu živu želju uručiti Svetom Ocu«, rekao je nuncij. Istaknuvši veliko poštovanje koje gaji prema obojici đakovačkih biskupa, prisjetio se upoznavanja s nadbiskupom Hranićem prije sedam i pol godina u Banjoj Luci, tijekom proslave 125. obljetnice Biskupije, kada mu je mons. Hranić bio neslužbeni prevoditelj. Kontakti su tijekom godina bili sve češći, a intenzivnije se nastavili u srpnju prošle godine, po dolasku u Hrvatsku i preuzimanju dužnosti apostolskog nuncija. Novinare je zanimala procedura uvođenja novog nadbiskupa i datum kada će se to dogoditi. Nuncij D’Errico je kazao kako slijedi prijelazni period - mons. Hranić je izabrani nadbiskup i metropolit Đakovačko-osječke nadbiskupije, a mons. Srakić nastavlja obavljati svoju službu sve dok na mons. Hranića ne bude prenesena vlast, što će se dogoditi u ceremoniji preuzimanja vlasti. Riječ je preuzeo mons. Srakić, navodeći kako su razmišljali da se ceremonija održi 6. srpnja. Međutim, zbog činjenice da novi nadbiskupi od Pape dobivaju palij na svetkovinu Sv. Petra i Pavla, 29. lipnja, bilo bi nezgodno da nadbiskup Hranić primi palij prije nego uđe u posjed nadbiskupije. Stoga će se taj čin najvjerojatnije obaviti u subotu, 8. lipnja. Mons. Srakića novinari su upitali što će raditi i kako će provoditi dane u mirovini, na što je on rekao: 5-6/2013.

»Blago onima koji imaju neki svoj hobi koji se ne poklapa sa službom koju su obavljali. Volio sam istraživati arhivu, baviti se bibliotekom, pisati… time ću ispunjati svoje vrijeme i, dakako, koliko budem mogao, pomagat ću novom nadbiskupu. Papa Benedikt XVI. je rekao: ‘Moja je služba moliti za novog papu.’ Tako je i moja moliti za novog nadbiskupa.« Upitan koji su najljepši i najružniji događaji koji su se zbili tijekom njegova biskupovanja, nadbiskup Srakić je rekao: »Smatram da će razdoblje koje je iza nas obilježiti Biskupska sinoda. Lijepo je bilo i kada je Ivan Pavao II. bio gost naše biskupije, ali to možemo usporediti s vatrom koja plane, a potom plamen slabi; no ono što je pokrenula Biskupska sinoda, to želim da ostane i to me najviše tješi. A zlo… Ima različitih područja. Tu je materijalno zlo kad se dogodio rat protiv Hrvatske. Kad sam postao biskup, sve je plamtjelo u ljubavi i slobodi prvih izbora i slobodne Hrvatske, ali je došao rat koji je učinio mnogo zla, razorio pojedince, obitelji, župe, biskupiju. Mi smo to materijalno obnovili, ali posljedice su još uvijek ostale. Poslije svega toga, što je zahtijevalo veliki angažman svećenika u obnovi biskupije, poželio bih im da ne posustaju, nego da s istim žarom kojim je biskup Hranić bio moj suradnik, oni budu suradnici novog nadbiskupa.« Novinare je također zanimalo ima li potrebe za izborom pomoćnog biskupa, na što je nuncij jasno odgovorio: »Nadamo se da nema potrebe!« Podsjetio je kako je Đakovačko-osječka nadbiskupija, tada Đakovačka i Srijemska biskupija, imala dva pomoćna biskupa jer je bila velika površinom, s puno obveza i dužnosti, osobito jer je bila razorena i raseljena tijekom i nakon Domovinskoga rata. »Biskupija je sada manja, a novi je nadbiskup, hvala Bogu, pun snage. Kao što je nadbiskup Srakić rekao, i on mu može pomoći. Osobno smatram da nema potrebe za pomoćnim biskupom, a sljedećih ćemo mjeseci morati misliti na druge biskupije koje se prazne. Sve ćemo staviti u ruke Duha Svetoga i vidjeti koji je najbolji odgovor na to«, rekao je nuncij D’Errico.

325


Na samom kraju susreta, nuncij je zamolio nadbiskupa Hranića da u nekoliko rečenica novinarima kaže koji je njegov program, na što je trenutno najmlađi nadbiskup u Hrvatskoj odgovorio: »Dvanaest sam godina bio pomoćni biskup mons. Srakića, imao priliku upoznati Biskupiju, bio sam tajnik naše Druge biskupijske sinode. Kao generalni vikar i pomoćni biskup našeg nadbiskupa, pomagao sam u ostvarenju sinodskih odluka i izjava. Mislim da bi to trebao biti prioritet – nastaviti dalje sinodsku obnovu naše nadbiskupije, ono što smo započeli, ali nismo u potpunosti završili. Dakako, to je jedan dugačak proces. U sveopćoj Crkvi prije 50 godina slavljen je Drugi vatikanski sabor pa ne možemo kazati da smo u potpunosti ostvarili duh i zahtjeve

Drugog vatikanskog sabora, a još manje to možemo kazati za ostvarenje smjernica i odluka Druge biskupijske sinode. Smatram da bi to trebalo biti na prvome mjestu, stoga bi oni prioriteti koje nam je zadala Biskupijska sinoda trebali biti i moji pastoralni prioriteti. Vidim još jedan prioritet, koji je također u sinodskim dokumentima vrlo istaknut, stavljen čak na prvo mjesto, a to je duhovna obnova biskupije. I naš je nadbiskup vrlo često znao ponavljati da treba poći od autoevangelizacije evangelizatora. Meni to zvoni u ušima i tu vidim potrebu da najprije treba raditi na duhovnoj obnovi naših svećenika. Mi imamo dobrih, prekrasnih svećenika, ali se, kao što je i nadbiskup rekao, ponekad osjeti umor.« Anica Banović

Životopis nadbiskupa Đure Hranića Mons. Đuro Hranić rođen je 20. ožuj-

ka 1961. u Ceriću, župa Nuštar, u obitelji pok. Stjepana i Eve, rođene Marković. Osnovnu školu pohađao je u Ceriću i Nuštru od 1967. do 1975. godine. Prva dva razreda srednje škole završio je u Osijeku, a posljednja dva u Đakovu na Biskupijskoj gimnaziji »Josip Juraj Strossmayer«, gdje je godine 1979. i maturirao. Filozofsko-teološki studij završio je na Visokoj bogoslovnoj školi u Đakovu 1986. godine. Za svećenika je zaređen u đakovačkoj katedrali 29. lipnja 1986. Godine 1986. i 1987. obnašao je službu župnog vikara (kapelana) u osječkoj donjogradskoj župi Preslavnog Imena Marijina i službu tajnika Instituta za teološku kulturu laika u Osijeku. Godine 1987. odlazi na poslijediplomski studij u Rim. Ondje je, kao pitomac Papinskog hrvatskog zavoda sv. Jeronima, završio specijalizaciju iz dogmatske teologije na Teološkom fakultetu Papinskog sveučilišta Gregoriana, gdje je 1993. stekao doktorat iz dogmatske teologije, obranivši tezu pod naslovom »L`uomo immagine di Dio nell`insegnamento di Giovanni Paolo II (1978-1988)« - »Čovjek, slika Božja, u učenju Ivana Pavla II. (1978.-1988.)«. Po povratku iz Rima 1993. godine imenovan je profesorom dogmatike na Teologiji u Đakovu, danas Katoličkom bogoslovnom fakultetu, gdje kao naslovni docent predaje sve do sada. Bio je prefekt Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu (1993.-1996.), glavni i odgovorni urednik Vjesnika Đakovačke i Srijemske biskupije (1994.-2001.) te generalni tajnik Druge biskupijske sinode đakovačke i srijemske (1998.-2008.). Mons. Hranić autor je niza teološ-

326

kih članaka objavljenih u Vjesniku Đakovačke i Srijemske biskupije, revijama »Diacovensia«, »Kateheza«, »Bogoslovska smotra« te različitim zbornicima i časopisima. Često nastupa kao predavač na stručnim susretima, simpozijima i projektima u zemlji i inozemstvu, a u mnogo prilika pozivan je da bude voditelj duhovnih vježbi za laike, svećenike, redovnike i redovnice. Bio je član Vijeća za nauk vjere pri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji (HBK), član Biskupske komisije HBK za laike, član Uredničkog vijeća »Glasnika Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku« te zamjenik predsjednika Povjerenstva za promicanje suradnje između Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku i Teologije u Đakovu. Papa Ivan Pavao II. imenovao ga je 5. srpnja 2001., na blagdan Svetog Ćirila i Metoda pomoćnim biskupom đakovačkim i srijemskim te naslovnim biskupom Gaudiabe. Za biskupa je zaređen 22. rujna 2001. u katedrali u Đakovu. Od 1. listopada iste godine do danas obavljao je službu generalnog vikara Đakovačke i Srijemske biskupije, odnosno Đakovačko-osječke nadbiskupije. Mons. Hranić predsjednik je Vijeća Hrvatske biskupske konferencije (HBK) za katehizaciju, predsjednik Odbora HBK za pastoral Roma te član Biskupske komisije HBK za dijalog sa Srpskom Pravoslavnom Crkvom i član Odbora HBK za Hrvatsku inozemnu pastvu. Na plenarnom zasjedanju Vijeća europskih biskupskih konferencija (CCEE), održanom od 27. do 30. rujna 2012. godine u St. Gallenu, imenovan je predsjednikom Odjela za katehezu pri Komisiji za katehezu, školstvo i sveučilišta CCEE.

5-6/2013.


Predstavljena Sabrana djela mons. dr. Marina Srakića U

prigodi preuzimanja službe novoga đakovačko-osječkog nadbiskupa i metropolita Đure Hranića te odajući zahvalnost Gospodinu za pastirsku službu nadbiskupa Marina Srakića, 5. srpnja u prostorijama KBF-a u Đakovu predstavljena su Sabrana djela mons. dr. Marina Srakića, đakovačko-osječkoga nadbiskupa i metropolita. Podsjećajući na povod i tijek nastanka sabranih djela, imenovani nadbiskup Đuro Hranić obratio se mons. Srakiću, zamolivši ga da ovu ediciju svojih sabranih djela u izdanju Nadbiskupskog ordinarijata i njihovo predstavljanje uoči sutrašnje primopredaje službe nadbiskupa i metropolita prihvati kao izraz iskrene i velike zahvalnosti svih svećenika, redovnika, redovnica, vjeroučitelja i svih vjernika Đakovačko-osječke nadbiskupije za njegovo 23-godišnje biskupsko služenje u njoj te kao izraz zajedništva. »Primite ovo izdanje i kao dar svih nas Vama dok Vas sa zahvalnošću i s ponosom što ste bili i ostajete naš nadbiskup pratimo u mirovinu te kao našu čestitku za Vaš sutrašnji 76. rođendan«, rekao je mons. Hranić, dodavši kako su Sabrana djela plod nadbiskupova svećeničkoga, profesorskoga i biskupskog teološkog rada, plod duha i uma tijekom dosadašnjeg svećeničkoga i biskupskog služenja Crkvi, a time i simbol svega onoga čime je zadužio đakovačko-osječku i srijemsku Crkvu, požešku Crkvu i Crkvu u Hrvata. O nastanku i sadržaju sabranih djela govorio je njihov urednik, mons. dr. Vladimir Dugalić, podsjetivši kako je ideja nastala prije 4 godine, kao izraz zahvalnosti, ali i kao prigodni dar nadbiskupu Marinu o slavlju njegovih velikih jubileja: 50 godina svećeništva i 20 godina biskupske službe. Kako je istaknuo, namjera je bila izdati četiri knjige, ali vrlo brzo, nakon sakupljene prve građe, uvidjelo se da je 5-6/2013.

to nemoguće te da građu treba razdijeliti na barem sedam knjiga. Daljnjim prikupljanjem uvidjelo se da i to nije moguće - i tako je nastalo 11 knjiga. Prof. dr. Dugalić istaknuo je tri razloga izdavanja sabranih djela. Kao prvi, naveo je zahvalnost nadbiskupu Srakiću za sve učinjeno, jer knjige svjedoče o ustrajnom, marljivom, samozatajnom, često mukotrpnom nadbiskupovu radu od početka njegova profesorskoga i odgojiteljskog rada 70-ih godina prošlog stoljeća sve do biskupske i nadbiskupske službe, zbog čega predstavljaju svojevrsnu nadbiskupovu duhovnu ostavštinu svojoj mjesnoj Crkvi. Nadalje, prva i jedanaesta knjiga značajan su doprinos boljem poznavanju i razumijevanju povijesti Đakovačkoosječke nadbiskupije, a druga, treća, četvrta i peta knjiga doprinos su hrvatskoj teološkoj misli, osobito području moralne teologije. Ujedno, želja je bila da one u Godini vjere budu skroman doprinos boljem poznavanju moralnog i socijalnog nauka Crkve. I, na kraju, ostale knjige svojevrsna su kronika Nadbiskupije i svjedočanstvo jednog vremena, tj. onoga što se događalo posljednjih 25 godina i što je učinjeno na području evangelizacije i duhovne i materijalne obnove Nadbiskupije. »Prikupljena građa objavljena je u 11 knjiga, od kojih svaka priča svoju priču i tek kao cjelovit mozaik osvjetljavaju život i rad nadbiskupa Marina«, rekao je mons. Dugalić, predstavivši ukratko svih 11 knjiga: Opjevajmo slavne muževe, Moja je savjest čista, U Krista zagledani, Život biraj!, Blago mirotvorcima!, Divan je Bog u svetima svojim, Istina će vas osloboditi!, U zajedništvu Kristova poslanja, Stopama sadašnjice, Govori u zgodno i nezgodno vrijeme! te Plodovi prošlosti – zalog budućnosti. Urednik Sabranih djela iznio je nekoliko zanimljivih

327


podataka: knjige sveukupno sadrže 8250 stranica, od kojih je 7900 nadbiskupovih autorskih tekstova, dok su ostalo predgovori, tematska kazala i drugi popratni tekstovi; prepisano je više od 4000 stranica teksta, otiskano više od 4,5 milijuna stranica, uloženo oko 12.000 radnih sati ili oko 1.500 radnih dana… Zahvaljujući na kraju »maloj, ali hrabroj ekipi koja je iznijela ovaj projekt«, mons. Dugalić spomenuo je najzaslužnije, među ostalima: Glas Slavonije, tiskaru Grafika te dvije tiskare iz Zagreba, lektoricu, dizajnericu omotnice te brojne ostale suradnike. Zahvalnost je uputio i piscima predgovora koji su spremno prihvatili »ne uvijek zahvalne zadaće«. O knjigama je govorio i jedan od pisaca predgovora, prof. Mirko Ćurić, kazavši kako je objava 11 knjiga jednog autora, odnosno nadbiskupa Srakića, veliki povijesni trenutak i najveći izdavački pothvat u povijesti Đakova. Marijan Beljan, član Uprave Glasa Slavonije d.d., izrazio je zadovoljstvo što nadbiskupu Srakiću može uputiti čestitke za ovo dostignuće te uputio zahvalu za ukazano povjerenje. »Sabrana djela mons. dr. Marina Srakića kronika su vremena, nepresušan izvor vrijednosnih informacija, poslanica, promišljanja, ali i mnogo više od toga. Ona su njegovo životno tkanje u kome svaka stranica ima svoje mjesto i svoje značenje. Zajedno imaju puno složeniju ulogu, ali i odgovornost, u religijskom, kulturnom, društve-

nom i inom životu naše zajednice«, rekao je, među ostalim, Marijan Beljan. Na samom kraju nazočnima se obratio i autor Sabranih djela, mons. Marin Srakić, istaknuvši kako u mladosti knjigu nije zamišljao kao svoj poziv. »Kao što svaki svećenički kandidat sebe zamišlja na župi, tako sam i ja. No, čovjek snuje, a Bog određuje«, rekao je nadbiskup Marin, priznavši kako su ga na pisanje potaknuli bogoslovi kada se kao mladi profesor vratio iz Rima, i to sarkastičnim skečom za Nikolinje, kojime su ukazali na to da profesori ne pišu dovoljno znanstvenih radova. Kako ističe, prebrodio je krizu savršenstva, a potom su ga na pisanje poticali kolege s drugih fakulteta i teoloških škola. »Kad čovjek jedanput krene tim putem, posve je razumljivo da ga prati obveza pisanja i objavljivanja onoga što kao predavač istražuje, pronalazi, što predaje drugima, malom krugu studenata, a da to bude na dobro i drugih. Tako sam ja nekako spojio odgojiteljsku službu sa spisateljskom, a biskupsku, svećeničku službu s pisanjem«, rekao je nadbiskup Marin, zahvalivši svima koji su pridonijeli objavljivanju Sabranih djela, napose uredniku mons. Dugaliću. »Neka Gospod blagoslovi učinjeno i sve što treba učiniti, tako ćemo zaokružiti moju službu, ne samo službu nego zapravo dugi život, 76 godina. Čitali smo knjigu ‘Lijepo je biti star’ i mogu vam potvrditi – doista je lijepo biti star!« rekao je nadbiskup Marin. Anica Banović

Kanonsko preuzimanje službe nadbiskupa N

akon što je apostolski nuncij Alessandro D’Errico 18. travnja 2013. u Nadbiskupskom dvoru u Đakovu objavio da je Sveti Otac Franjo prihvatio odreknuće mons. Marina Srakića od službe pastoralnog upravljanja Đakovačko-osječkom nadbiskupijom, te imenovao nadbiskupom metropolitom mons. Đuru Hranića, dotadašnjeg pomoćnog biskupa đakovačko-osječkog, u petak, 5. srpnja, na sjednici Zbora savjetnika, koja je započela u 11.30 sati, izvršeno je kanonsko preuzimanje službe nadbiskupa. U Crvenom salonu Nadbiskupskog dvora članovima Zbora savjetnika mons. Đuro Hranić pokazao je Apostolsko pismo (bulu) pape Franje. Naime, za stvarno preuzimanje nekih službi od posebnog značaja, kao što su biskupija i župa, kanonski zakon predviđa poseban obred ustoličenja ili uvođenja, kojem je podvrgnuta i sama pravna valjanost naslova i kasnijih akata. Stoga biskup, prije nego započne svoju pastoralnu službu u biskupiji koja mu je povjerena, mora biskupiju kanonski preuzeti u posjed, prema propisanim formalnostima. U smislu kanonskih propisa, kan.

328

382, §3., biskup kanonski preuzima biskupiju onda kada osobno ili preko zastupnika pokaže Apostolsko pismo zboru savjetnika u prisutnosti kancelara kurije, koji o tome sastavlja zapisnik. Činom pokazivanja Apostolskog pisma Zboru savjetnika, u prisutnosti kancelara Nadbiskupije mons. dr. Drage Tukare, mons. dr. Đuro Hranić je 5. srpnja kanonski preuzeo službu nadbiskupa, a mons. dr. Marin Srakić je umirovljen. Anica Banović

5-6/2013.


Mons. Đuro Hranić preuzeo službu nadbiskupa i metropolita Novi đakovačko-osječki nadbiskup i

metropolit, mons. Đuro Hranić, preuzeo je u subotu, 6. srpnja, na svečanom liturgijskom slavlju u đakovačkoj katedrali-bazilici Sv. Petra, nadbiskupsku službu, na koju ga je 18. travnja ove godine imenovao papa Franjo, nakon što je prihvatio odreknuće od službe dosadašnjeg nadbiskupa mons. Marina Srakića. Slavlju je nazočio apostolski nuncij u RH mons. Alessandro D’Errico, predsjednik Hrvatske biskupske konferencije mons. Želimir Puljić, vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić, gotovo svi biskupi HBK, biskupi susjednih biskupskih konferencija, kao i predstavnici Srpske Pravoslavne Crkve, drugih kršćanskih crkava i vjerskih zajednica, predstavnici političkih vlasti države, županija i gradova, gospodarstvenici i brojni drugi predstavnici znanstvenih i kulturnih institucija, obitelji, vjernici i hodočasnici. Molitvena priprava u đakovačkoj prvostolnici započela je u 10 sati, a u 10,15 iz Nadbiskupskog doma krenula je procesija u kojoj su bile skupine u narodnim nošnjama, redovnice, sjemeništarci i bogoslovi te prezbiteri-suslavitelji, a nakon što su u 10,30 zvona s katedrale označila početak mise, krenula je procesija u kojoj su bili mons. dr. Đuro Hranić i mons. dr. Marin Srakić, praćeni nadbiskupima i biskupima, biskupskim delegatima, redovničkim provincijalima, članovima Kaptola i Zbora savjetnika. Dok je procesija ulazila u katedralu, vjernici su je pozdravljali velikim pljeskom. Okupljene u katedrali pozdravio je nadbiskup Marin Srakić, podsjetivši: »Na dan kad me je 1990. blaženi papa Ivan Pavao II. imenovao pomoćnim bi5-6/2013.

skupom, predstavio sam se riječima: Ja sam Marin, vaš brat. To sam ponovio i prije 16 godina kad sam preuzimao službu dijecezanskog biskupa. Koliko sam to uistinu uspio biti, prosudite vi sami. Prvih sedam godina biskupske službe proveo sam kao pomoćni biskup Ćirila Kosa, kojega je prije 10 godina, na današnji dan, Gospodin pozvao sebi. Nemam dovoljno riječi kojima bih mogao Gospodinu zahvaliti na milosti što sam bio suradnik tog dobroga, jednostavnoga i revnog biskupa.« Istaknuo je kako se čin preuzimanja nadbiskupske službe obavlja euharistijskim slavljem, u žrtvi hvale i zahvaljivanja, jer što god je u njegovu svećeničkom i biskupskom životu ostvareno na dobro Crkve, ostvareno je zahvaljujući Božjoj pomoći i nesebičnoj suradnji svih suradnika. »Svjestan svojih nedostataka, molim Gospodina da mi oprosti sve zlo što sam učinio i dobro propustio. Molim za oproštenje i sve vas koje sam povrijedio i prema kojima sam u svojim odlukama i postupcima bio nepravedan. Kad sam čuo da je Sveti Otac Franjo imenovao mons. Đuru Hranića za novog đakovačko-osječkog nadbiskupa i metropolita, radosno sam rekao: Ostvario se moj zadnji projekt!« kazao je mons. Srakić, čestitajući svome nasljedniku i poželjevši mu mnogo Božjeg blagoslova i uspjeha. Okupljenim vjernicima, opraštajući se od nadbiskupske službe, obratio se riječima pape u miru Benedikta XVI. – »Danas postajem hodočasnik koji kreće na posljednji dio svoga puta na zemlji. Želio bih svim srcem i ljubavlju, molitvom, razmišljanjem i svim svojim snagama raditi na zajedničkom dobru za Crkvu. Osjećam veliku potporu svih vas, idemo napri-

329


jed s Gospodinom koji je dobro ovoga svijeta i ove Crkve. Hvala svima!« rekao je mons. Srakić, kojega su vjernici prekidali dugotrajnim pljeskom. Potom je nuncij D’Errico pročitao na latinskom Apostolsko pismo pape Franje, kojime imenuje novog nadbiskupa i metropolita, a kanonik mons. dr. Luka Marijanović pročitao je prijevod Pisma na hrvatskom jeziku. Nadbiskup Đuro Hranić uzeo je zatim palij što ga je 29. lipnja primio u bazilici Sv. Petra u Rimu iz ruku pape Franje. Uslijedila je predaja pastirskog štapa, znaka pastirske službe i vodstva povjerene mu nadbiskupije. U pratnji nadbiskupa Marina te sufragana, požeškoga biskupa Antuna Škvorčevića i srijemskoga biskupa Đure Gašparovića, nadbiskup Đuro uputio se prema katedri đakovačko-osječkih nadbiskupa. Do katedre je donesen i postavljen grb novoga nadbiskupa, s geslom »Izvezi na pučinu«. Tijekom preuzimanja katedre, pjevan je sinodski himan »Zbor Crkve svete Kristove«. Predsjedatelj slavlja, novi nadbiskup Đuro, izražavajući radost zbog nazočnosti i iskazanoga zajedništva brojnih crkvenih pastira i svih hodočasnika, uputio je okupljenima svoju pastirsku riječ, razlažući navještaj Božje riječi te značenje današnjega liturgijskog zborovanja, kao i dioništvo u apostolskoj službi koju je preuzeo. Podsjetivši na riječi Evanđelja toga dana: »Ako pšenično zrno pavši u zemlju ne umre, ostaje samo«, ustvrdio je da od nas i našeg vjerničkog života ostaje samo onaj dio i samo onoliko koliko smo darovali drugima - novi ljudski životi djece i unučadi, plodovi našega rada i nastojanja, a iznad svega, dobrota i bližnjima poklonjena ljubav. »Ono čega sam se odrekao, što sam darivao i poklanjao, što je palo u zemlju i umrlo, to postaje životno i donosi mnogo roda«, ukazao je novi nadbiskup, posvijestivši kako vidjeti i gledati Isusovo lice znači usvojiti logiku pšeničnog zrna i učiniti je svojom osobnom. »Ta logika, odnosno životni zakon pšeničnoga zrna, snažna je Isusova riječ upravljena najprije meni, a onda i svima nama. Zato se pšenično zrno nalazi i u središtu moga biskupskoga grba, a prate ga Isuso-

330

ve riječi upućene umornom i razočaranom apostolu Petru koji je cijelu noć bezuspješno ribario: ‘Izvezi na pučinu!’ (Lk 5,4). Otisnuti se od sebe, od svojih razočaranja i od robovanja sebi, te hrabro izvesti na pučinu slobode od sebe, za potpunu darovanost i služenje, to je ono o čemu mi govori i na što me poziva moje geslo«, rekao je nadbiskup Đuro. Istaknuo je prvenstvo duhovne obnove prezbiterija, odnosno skrb za svećenike, rekavši svećenicima i bogoslovima kako imaju samo jedan život i ne isplati se živjeti ga polovično, životareći od danas do sutra. »Jedino što ima smisla jest darovati se do kraja, s punim srcem i zanosom«, rekao je mons. Hranić, ukazavši im kako svaka njihova nedosljednost i slabost boli najprije njih same i umanjuje plodove njihovih dobrih nastojanja i svjedočkoga života njihove braće u prezbiteriju te čitave Crkve. »Najdublji problemi s kojim se kao Crkva susrećemo i koji uzrokuju umor i krizu duhovne su naravi. Sastoje se u pomanjkanju osobnog obraćenja, duhovnosti i molitvenog života«, ukazao je nadbiskup. Najavio je nastavak sinodske obnove Nadbiskupije, kazavši kako Izjave i odluke druge biskupijske sinode Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji ostaju kao dragocjen, suvremen i aktualan pastoralni plan. »Sinodsku obnovu Nadbiskupije prepoznajemo kao započetu, kao ozbiljnu i važnu zadaću u godinama koje su pred nama. Temeljna opredjeljenja i odluke Biskupijske sinode potrebno je sada pretočiti u životnu stvarnost naših župa, kao i svih naših zajednica i ustanova, a sinodalnost, katekumenski pristup i mistagogiju u potpunosti integrirati u život i pastoralno-katehetsko djelovanje u čitavoj nadbiskupiji«, rekao je. Naglasio je kako uz Izjave i odluke Druge biskupijske sinode nadbiskup Marin ostavlja i sve ono što je Sinoda već pokrenula na evangelizacijskom planu biskupiju uzdignutu na stupanj nadbiskupije i novu slavonsku Đakovačko-osječku crkvenu pokrajinu, ponovno osamostaljenu i obnovljenu Srijemsku biskupiju, teološko učilište uzdignuto na rang Katolič5-6/2013.


kog bogoslovnog fakulteta u sastavu Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku, duhovnu baštinu apostolskog pohoda blaženoga pape Ivana Pavla II. Osijeku i Đakovu, ponovno izgrađenu i materijalno obnovljenu biskupiju teško stradalu u Domovinskom ratu na početku njegove biskupske službe, Osijek uzdignut na čast susjedišta nadbiskupije i metropolije, Središnju nadbiskupijsku i fakultetsku knjižnicu, Vikarijat u Osijeku i toliko toga drugoga. »Baština je to zbog koje Vas, dragi oče nadbiskupe Marine, u mirovinu ispraćamo s velikim poštovanjem i dubokom zahvalnošću«, rekao je mons. Hranić. Nadbiskup je istaknuo važnost čuvanja i njegovanja povezanosti sa Srijemskom biskupijom te nastavak započetog promicanja zajedništva i suradnje s Požeškom biskupijom, kako bi se sve tri biskupije uzajamno obogaćivale i pomagale na dobro evangelizacijskog rada, rasta vjere i kršćanskog žara te najavio snaženje posebnih područja pastoralnoga djelovanja i važnost pastorala braka i obitelji te pastorala novih svećeničkih i redovničkih zvanja. »Poslanje Crkve je svijet i zato se ona ne može ograničiti samo na brigu za rješavanje vlastitih unutarcrkvenih pitanja. Svakako, zajednica Crkve uprisutnjuje Kristovo humano lice u društvu po svojoj zauzetosti za one koji su na socijalnim marginama. Zato trebamo snažiti i razgranavati karitativno djelovanje koliko god je to moguće. U isto vrijeme, čini nam se da je naša zadaća danas dodatno poraditi na društvenom pozicioniranju Crkve na ovim slavonskim prostorima, osobito na planu evangelizacije javnosti, na odgojnom i obrazovnom području, u čemu osobitu važnost imaju katoličke škole, potom na kulturnom području i u sredstvima društvenoga priopćavanja«, rekao je u homiliji mons. Hranić. Uslijedila je prikazna procesija kada su, uz euharistijske, prineseni i drugi darovi: snop pšenice,

5-6/2013.

kruh, dokumenti Biskupijske sinode i Katekizam Katoličke Crkve, svijeća. Osobni dar oba đakovačka nadbiskupa za siromašne i potrebne prinio je vlč. dr. Ivan Zirdum, dobitnik nagrade Ponos Hrvatske 2012., a prilog Nadbiskupije za redovita karitativna djela, napose za beskućnike i Pučku kuhinju, prinio je vlč. Ivica Rebić, ravnatelj Nadbiskupijskog Caritasa. Na kraju slavlja pozdravnu riječ i čestitku novom nadbiskupu i metropolitu u ime vjernika laika uputio je g. Dražen Živić iz Vukovara, u ime svećenika, redovnika i redovnica mons. Adam Bernatović, konkatedralni župnik i dekan u Osijeku, nakon čega su mons. dr. Vladimir Dugalić i vlč. Tomislav Ćorluka novome nadbiskupu predali darove – biskupski štap i prsten. Pozdrav je potom u ime Srpske Pravoslavne Crkve izrekao episkop osječko-poljski i baranjski Lukijan, u ime Metropolije požeški biskup mons. Antun Škvorčević, u ime biskupa, svećenika, redovnika, redovnica i vjernika BiH vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić te u ime HBK njezin predsjednik, zadarski nadbiskup Želimir Puljić. Novi nadbiskup na kraju je svima uputio zahvalu i preporučio se u molitvu i suradnju, rekavši: »Toliku podršku i ljubav koju sam osjetio od imenovanja do sada doživljavam kao Božji blagoslov, kao dragocjeni kapital na početku povjerene mi službe.« Praćeni pljeskom brojnih vjernika, svećenici i biskupi u procesiji su izašli iz katedrale te pristupili zajedničkom fotografiranju. Pod ravnanjem mo. Ivana Andrića i uz orguljsku pratnju mo. Vinka Sitarića, misno slavlje preuzimanja službe nadbiskupa i metropolita Đure Hranića animirao je Mješoviti katedralni zbor, kojemu su se pridružile Milosrdne sestre sv. Križa te Zbor bogoslova. Slavlje je izravno u programu prenosila Hrvatska televizija i Hrvatski katolički radio, a sam događaj izazvao je veliki interes brojnih medijskih kuća. Anica Banović

331


Pozdravni govori Mons. Želimir Puljić, predsjednik HBK i zadarski nadbiskup - u ime Hrvatske biskupske konferencije Danas smo nazočili događaju smjene u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji, doista dirljivom, lijepom i sadržajnom događaju. Preuzvišeni gospodin Marin Srakić, prvi nadbiskup i metropolit ove crkvene pokrajine, predao je kormilo ove mjesne Crkve svome vrlom učeniku i višegodišnjem suradniku mons. Đuri Hraniću. Sudjelovanje brojnih vjernika, svećenika, Bogu posvećenih osoba, biskupa i javnih kulturnih djelatnika pokazuje važnost ovoga događaja, ali i otajstvenost čina i službe onih koje Crkva odabire i šalje. Dragi nadbiskupe Đuro, u ime biskupa Hrvatske biskupske konferencije, kao i u svoje ime, izričem ti srdačne čestitke i radost što ti je papa Franjo povjerio Đakovačko-osječku nadbiskupiju, a prije tjedan dana podijelio i palij, simbol časti metropolita ove drage mi slavonske pokrajine. Ne bismo se čudili ako očekivanja onih koji te šalju, kao i onih kojima si poslan, donose određene strepnje i strahove u tvome srcu i tvojoj duši. Zbog toga smo se danas okupili ovako brojni oko tebe, da ti reknemo: Ne boj se! Crkva je Kristovo djelo, pa sva svoja strahovanja i brige prepusti i povjeri njemu. A uhodane pak trase tvojih bivših predšasnika - Stjepana, Ćirila i Marina - siguran su smjerokaz na tom putu. Dragi nadbiskupe Marine, pozdravljam te kao dugogodišnjeg kolegu i prijatelja. Ti si prije 53 godine primio svećenički red, a prije 23 godine bio posvećen za biskupa u ovoj Strossmayerovoj katedrali. Dobro se sjećam tog vremena jer sam i ja iste godine bio posvećen za dubrovačkoga biskupa. Bilo je to doba osobitih nadanja i iščekivanja. Svi smo osjećali dolazak i rađanje nečega novog. Poslije totalitarnog sustava komunizma nazirala se sloboda i demokracija. Ova ceremonija tvoga oproštaja od službe nadbiskupa daje nam prigodu zahvaliti Bogu za dar tvoga svećeničkog poziva i služenja u ulozi profesora i odgojitelja u Sjemeništu i u drugim službama u Nadbiskupiji, kao i u raznim tijelima Hrvatske biskupske konferencije, posebice na tvom petogodišnjem uspješnom mandatu u ulozi predsjednika HBK. Uza sve to imao si u službi naći dana, vremena i volje i napisati štogod, baviti se znanošću i pisanjem. Osobito nam je drago što je jučer predstavljen silan opus svega onoga što si napisao. Rekoše - ništa manje nego 11 tomova! Vjeran nauku apostola, osvjetljivao si istinom evanđelja nova područja koja su donosila povijesne promjene na polju kulture, ekonomije, znanosti i tehnologije. Od srca čestitamo i zahvaljujemo i pridružujemo se molitvom i dobrim

332

željama da te Gospodin blagoslovi i čuva. I neka ti i sada, u mirovini, ne dojadi činiti dobro po tvom biskupskom geslu Nadom i radom – Spe et labore. Tvoja te nadbiskupija i dalje treba, a Hrvatska biskupska konferencija očekuje i nadalje tvoju pomoć i savjete. Na kraju, obraćam se još jedanput tebi, dragi Đuro, koji si danas u središtu naše ljudske, ali i Božje pozornosti. Upućujem ti onu poznatu latinsku izreku: Christus elegit te, gaude. Munus tuum grave, aude. Krist te, dakle, izabrao, raduj se! I premda su zadaci i poslovi vrlo zahtjevni, ne boj se! Budući da je biskup po svojoj službi otac i brat, vođa i propovjednik, sluga i nadglednik, poželio bih ti na kraju ono što se alkarima veli prije nego pođu na trkalište: Neka ti Gospodin udijeli bistro oko i sigurnu ruku. U duhu Pavlovih savjeta svome dragom učeniku Timoteju, kad mu je pisao neka bije plemenitu bitku vjere, i neka čuva i vrši zapovijedi neporočno i besprijekorno do dolaska našega Gospodina Isusa Krista: Izvezi na pučinu, i neka ti je sretno i blagoslovljeno!

Kardinal Vinko Puljić, vrhbosanski nadbiskup - u ime biskupa, svećenika, redovnika i vjernika izvan Hrvatske, osobito Bosne i Hercegovine Dobio sam dragi zadatak da u ime biskupa delegata izvan Hrvatske uputim pozdrav i čestitku. U prvom redu pozdravljam našu dragu braću u biskupstvu, braću svećenike, redovnike i redovnice, sav ovaj vjerni puk u ovoj dragoj katedrali đakovačkoj, a također i sve one koji nas prate putem elektroničkih 5-6/2013.


medija – i oni su s nama u ovoj katedrali, doživljavaju ovo radosno događanje. Uz pozdrav, prvo čestitka! Čestitka našem dragom nadbiskupu Marinu. Prvo čestitam rođendan, a onda čestitam na časnom i vjernom vođenju ove mjesne Crkve. Mi, Vaši đaci, ponosni smo na Vas! Dragi nadbiskupe i metropolite Đuro, čestitam na imenovanju i ustoličenju za nadbiskupa đakovačko-osječkog! Vidim da se Crkva zaista raduje ovom događanju. I mi, biskupi iz susjednih zemalja, radujemo se. Bit ću osoban – u svoj grb stavili ste zrno, a ova lijepa, draga slavonska ravnica je plodna. Želimo da to zrno urodi dobrim, blagoslovljenim, evanđeoskim plodom u ovoj nadbiskupiji. Da i mi, susjedni biskupi, možemo rado blagovati od tih plodova iz ove ravne Slavonije, jer smo tako dugo povezani. Nekad je ova Crkva u svom naslovu nosila »Bosanska Crkva«. Danas nije u naslovu, ali neka bude u srcu. Mi s ovom Crkvom rado živimo i rado uspomenu nosimo, pogotovo koji smo ovdje završili školu i od našega nadbiskupa Marina puno toga lijepoga naučili. Danas, dok čestitam ovaj događaj, istinski želim da ova plodna ravnica bude bogata evanđeoskim duhom i da ne samo danas, nego uvijek, i kada bude trebalo nositi križ, zajedno izgrađujemo jednu svetu, katoličku i apostolsku Crkvu. Čestitke, i Bog Vas blagoslovio!

Mons. Antun Škvorčević, požeški biskup - u ime Metropolije đakovačko-osječke Danas, u velebnoj Srossmayerovoj katedrali, budna su sjećanja na brojne časne osobe i važne događaje iz teške, ali slavne prošlosti đakovačke mjesne Crkve u krilu hrvatskoga naroda. Preuzvišeni gospodine nadbiskupe Marine, danas završava vaših pet metropolitskih godina službe. Biskupi, svećenici, đakoni, redovnici i redovnice, bogoslovi i drugi vjernici iz Srijemske i Požeške biskupije, kojima ste bili prvi metropolit, izražavaju Vam duboko poštovanje i iskrenu zahvalnost. Vi ste svojim mudrim zauzimanjem za novu metropoliju dali veliki doprinos da Slavonija sa Srijemom bude crkveno organizirana 5-6/2013.

poput drugih hrvatskih pokrajina, što ste promaknuli njezino duhovno zajedništvo i usklađeno pastoralno djelovanje. Neka Vam Gospodin svojom vjerom ljubavi za sve to uzvrati obiljem dobra, ne uskrati zdravlja i godina te se s nama pastirski i bratski još dugo radovali, molili, žrtvovali i djelovali za dobro Crkve i dostojanstvo hrvatskog čovjeka i domovine. Dok u Strossmayerovoj katedrali danas odjekuje težina prošlosti, istovremeno je u njoj prisutan izazov i nada budućnosti, po Vama, dragi preuzvišeni gospodine nadbiskupe i metropolite Đuro. Od srca Vam čestitam preuzimanje novih službi! Duboko povezani s papom Franjom i svim hrvatskim biskupima, iskreno se radujemo suradnji s Vama u promišljanju važnih pitanja suvremenog svijeta i zajedničkom nastojanju oko nove evangelizacije, liječenja rana osiromašenog i poniženog čovjeka na našim prostorima, služenja njegovu dostojanstvu u Isusu Kristu, zauzimanja za evanđeoske vrijednosti u hrvatskome društvu i u europskoj zajednici naroda. Računajte, preuzvišeni, s trajnom našom molitvom, spremnom suradnjom i svakom drugom potporom. Gospodin Vam udijelio potrebnu snagu, strpljivost i mudrost u vođenju Božjeg naroda Đakovačko-osječke nadbiskupije i metropolije. Po Vašem služenju, ostvario Gospodin ono što je započeo na dobro ljudi, naše Slavonije i Srijema te drage Hrvatske. Neka Vam je sretno i s Božjim blagoslovom!

Lukijan, episkop osječko-poljski i baranjski - u ime Srpske Pravoslavne Crkve Mnogopoštovani uzoriti i preuzvišeni kardinali, nadbiskupi i biskupi, ekscelencije, dame i gospodo, draga braćo i sestre! Dozvolite mi da u ime naše pratnje, svećenstva, monaštva i naroda Božjeg pozdravim novoimenovanog nadbiskupa i metropolita đakovačko-osječkog, gospodina Đuru Hranića. Uvaženi i uvijek nam dragi brate Đuro! Gospod nam poručuje: Ništa nije ljepše i milije nego da braća žive zajedno. Gdje su dvoje ili troje sabrani u ime moje, tu sam i ja, govori Gospod. Dvadeset godina naši se

333


putovi na ovim prostorima ukrštavaju i svaki naš susret na javnim skupovima, gdje ste Vi predstavljali povjerenu Vam nadbiskupiju, a naša smjernost povjerenu nam eparhiju, bio je iskren, srdačan, bratski zagrljaj što je na prisutni narod ostavljao snažan i pozitivan utisak. Danas ste Vi primili uzvišenu i odgovornu službu i na svoja pleća primili težak križ, koji sa puno savjesti i odgovornosti morate iznijeti na Golgotu. Ali, ne bojte se! Uvijek je bilo dobrih ljudi poput Josipa iz Arimateje koji su nam pomagali da povjerenu nam službu vršimo savjesno i na spasenje duša naših i povjerenog nam naroda Božjeg. Mnogo se radujemo Vašem izboru i što je dosadašnji nadbiskup i metropolit đakovačko-osječki, preuzvišeni g. Marin, dobio dostojnog nasljednika u Vašoj osobi. Molit ćemo se Gospodu i Presvetoj Bogorodici, vrhovnim apostolima Petru i Pavlu, da Vas sačuvaju od svakoga zla i nevolja ovoga svijeta. Gospod nam poručuje kroz sveto Evanđelje: Ako majka i zaboravi porod svoj, ja vas neću zaboraviti. Ja sam s vama u sve dane života vašeg. Još jednom čestitam Vama, povjerenom Vam svećenstvu i ovom narodu Božjem kojem ćete služiti u sve dane Vašeg života. Blagoslov Božji neka je sa svima vama, s domovima vašim i djecom vašom.

Mons. Adam Bernatović, konkatedralni župnik u Osijeku i dekan Osječkog zapadnog dekanata - u ime svećenika, redovnika i redovnica Preuzvišeni oče nadbiskupe i metropolite Đuro! S osjećajem ponosa i radosti pozdravljam Vas u ime prezbiterija Đakovačko-osječke nadbiskupije i u ime redovnika i redovnica te Vam s najsrdačnijim željama od srca čestitam imenovanje nadbiskupom metropolitom đakovačko-osječkim. »Puno sam dobra čuo o Vama«, rekao je ovdje u Đakovu apostolski nuncij, nadbiskup Alessandro D’Errico prigodom Vašega imenovanja 18. travnja o. g. »Divio sam se Vašim ljudskim i pastoralnim darovima. Već imate

334

lijepo iskustvo biskupskog služenja u kojem ste dali veliki doprinos nadbiskupu Marinu kao pomoćni biskup.« Apostolski nuncij svima nam je, nadalje, poručio: »Dobili ste za nadbiskupa osobu koja je vama draga.« Dragi naš novi nadbiskupe, zajedno s Vama ponosni smo i puni zahvalnosti našem dosadašnjem nadbiskupu Marinu, pod čijim su se vodstvom ostvarila značajna i povijesna djela za našu nadbiskupiju, a Vi ste mu kao pomoćni biskup bili prvim suradnikom. Vašu zahvalnost nadbiskupu Marinu izrazile su i Vaše riječi prigodom imenovanja: »Želim Vam zahvaliti i u ime čitave naše Đakovačko-osječke nadbiskupije za Vaše biskupsko služenje, koje će u njezinoj povijesti ostati upisano zlatnim slovima.« Danas se tim osjećajima zahvalnosti, dragi naš dosadašnji nadbiskupe Marine, svi pridružujemo i molimo da Vas Gospodin krijepi i vodi u sve dane Vašega života. Oče nadbiskupe Đuro! Iako svi nosimo svoje slabosti, naša se nadbiskupija ponosi svojim svećenicima koji su se predali na službu svojoj partikularnoj Crkvi da pastirski vode dio Gospodnjeg stada, tvoreći jedan prezbiterij i jednu obitelj, ne gubeći nikada iz vida da je nadbiskup, u ime Krista Dobrog Pastira, predvoditelj te obitelji. Kad god budete čuli Gospodinove riječi »Izvezi na pučinu«, s Vama su, na istom brodu kojim Vi upravljate, i Vaši svećenici, koji će se truditi da ne budemo lađa koja »propušta na sve strane«, nego će - radosni, s Gospodinovim blagoslovom, ljude privoditi u mrežu Kristova spasenja. Toliko puta smo u misnom predslovlju molili: »Ti, Pastiru vječni, ne napuštaš svoga stada. Ti i danas upravljaš Crkvom po onim pastirima koji je predvode u ime tvojega Sina.« U ovom radosnom trenutku preuzimanja kormila Đakovačko-osječke nadbiskupije, mi, Vaši svećenici, molimo Gospodina da Vam podari svoju milost i snagu da s dosadašnjim žarom vršite službu nadbiskupa i metropolita, a mi ćemo nastojati biti Vaši brižljivi suradnici, međusobno braća i prijatelji, čije će zajedništvo i povezanost pridonositi da naše pastoralno djelovanje bude što 5-6/2013.


plodonosnije. Dok Vam najiskrenije čestitamo, obećavamo Vam iskrenu ljubav i poslušnost, podršku i zauzetost u zadaćama koje ćete stavljati pred nas. Blagoslovio Vas Gospodin – sada i dovijeka. Živjeli!

Dražen Živić, Vukovar - u ime vjernika laika Đakovačko-osječke nadbiskupije Preuzvišeni i dragi oče nadbiskupe Đuro! Dok u Godini vjere od svojeg predšasnika, svima nam dragoga nadbiskupa Marina Srakića, preuzimate časnu i odgovornu službu đakovačko-osječkoga nadbiskupa i metropolita, želim Vas iskreno, s ljubavlju i u dubokoj odanosti, pozdraviti u ime vjerničkog puka drage nam Đakovačko-osječke nadbiskupije, u ime puka koji Vas je i do sada prepoznavao kao čovjeka susreta i dijaloga, otvorena i raspoloživa za suradnju, kao marljiva i ustrajna radnika na njivi Gospodnjoj. Pozdravljam Vas u ime svih župnih zajednica u selima i gradovima naše nadbiskupije: u ime vjeroučitelja i vjeroučiteljica, članova župnih pastoralnih i ekonomskih vijeća, kateheta i brojnih župnih suradnika, u ime katoličkih laičkih udruga koje djeluju u našoj nadbiskupiji, u ime pokreta i molitvenih zajednica, u ime muževa i žena, djece i mladih, u ime starih i bolesnih i u ime svih naših obitelji. Želim Vam danas u ime svih biti radosni glas dobrodošlice na pastirsku službu koju preuzimate u posebno osjetljivom, za kršćane i katolike izazovnom vremenu koje donosi puno iskušenja i poteškoća, ali i Božjega blagoslova i ljubavi. Od Boga ste poslani da s nama živite i u nama jačate vjeru, da kao pastir produbljujete u nama nadu u ostvarenje Božjega kraljevstva, kako

5-6/2013.

bismo živjeli Kristovu zapovijed ljubavi i mogli već sada graditi bolji svijet, u kojem će istinsko ljudsko dostojanstvo biti temeljem pravednijeg i sretnijeg života, rasvijetljenoga Kristovim evanđeljem. U nama ćete, dragi nadbiskupe, imati potporu, otvoreno srce i trajno prijateljstvo u Isusu Kristu. Želimo iskreno živjeti život koji počiva na kršćanskim vrijednostima, želimo biti »sol zemlje i svjetlo svijeta« našim obiteljima, našim prijateljima i svim ljudima dobre volje. Sigurni smo da ćete nam u tim nastojanjima Vi biti svjetionikom i da ćete nam, na uzburkanom moru zemaljskoga života, pomoći da uvijek pronađemo snage da ražarimo radost i spremnost slijediti Krista – koji je Put, Istina i Život. Dragi nadbiskupe Đuro, dok s osjećajima velike zahvalnosti pratimo nadbiskupa Marina koji nas je do sada predvodio, svim srcem molimo da Vas dobri Bog krijepi svojim blagoslovom, kako bi bdjeli i čuvali sav vjernički puk povjerene Vam Crkve, Vaše Đakovačko-osječke nadbiskupije.

335


Grb i geslo nadbiskupa Đure Hranića Zlatna boja štita simbolizira plodnu stvarnost svi-

jeta, slavonska polja i snagu uskrsne preobrazbe koja je već zahvatila ovaj svijet. Kao simbol uskrsne preobrazbe koja je već zahvatila ovaj svijet, zlatna boja je i simbol Crkve - nositeljice i navjestiteljice Kristova spasenja. Poslana i pozvana na evangelizacijsko djelovanje na njivi ovoga svijeta, Crkva đakovačko-osječka to svoje poslanje ostvaruje na području Slavonije i Baranje. Tri crte u donjem dijelu štita simboliziraju tri rijeke na granicama iste Đakovačko-osječke nadbiskupije: Dunav, Savu i Dravu. Smještajem i rasporedom rijeka unutar štita, nadbiskupov grb tako nastavlja tradiciju starih slavonskih grbova. One su istodobno prisutne i na grbovima više đakovačkih biskupa novijega vremena. Tri rijeke upućuju i na krsnu vodu te na trostruku (proročku, kraljevsku i svećeničku) službu i isto dostojanstvo, zajedničko svim krštenicima. U središtu štita nalazi se pšenično zrno, posijano u zemlji. Ono dominira štitom. Uprisutnjuje evanđeosku ‘logiku’ sadržanu u Isusovim riječima: Ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod (Iv 12,24). Pšenično zrno koje umire u zemlji ne dočekuje ljetnu žetvu, niti vidi plodove svoga umiranja. No, bez te spremnosti na samozatajno umiranje kroz velikodušno darivanje u prilog novoga života nema ni ljetne žetve. Zrno, koje umirući hrani klicu novoga života, u grbu govori o potrebi ustrajnog i velikodušnog darivanja sebe samoga, jer ništa ne može zaživjeti niti nastati ako netko prethodno za to ne umre, odnosno ako velikodušno i predano sebe u to ne ugrađuje, darujući svoje sposobnosti, vrijeme, energiju i nadasve ljubav. Bog dade rasti. Tako niti je što onaj tko sadi ni onaj tko zalijeva, nego Bog koji daje rasti (1 Kor 3,6-7). Dok Crkva danas promišlja o potrebi nove evangelizacije i trudi se da ona bude »nova u svom žaru, metodama i izrazima«, potrebna joj je živa svijest o prvenstvu Božje milosti, jer jedino Bog »daje rasti«. Zato je u

336

grbu nad proklijalim zrnom pšenice smješten simbol Duha Svetoga, koji na zemlju silazi u liku goluba. Svojim djelovanjem, Duh Sveti izvodi Crkvu i svijet iz njihovih povijesnih sputanosti i strahova, ljude nadahnjuje mudrošću vjere, pruža im svoje darove, otvara im horizonte i izvodi ih »na pučinu« kršćanskog svjedočanstva i evangelizacijske zauzetosti (usp. Lk 5,4). Duh Sveti uvijek iznova obnavlja posustalog čovjeka, daje mu snagu i novi zamah, štiti i podupire njegov povijesni hod, vodeći ga prema punini života i eshatološkoj budućnosti. Oko štita je karakteristični ures grbova crkvenih osoba: prelatski šešir i ukrasne vrpce. Na vrhu štita dominira križ s dvije poprečne grede. Zajedno s palijem ispod štita i ukrasnim vrpcama simbolizira službu nadbiskupa metropolita. Križ je zlatne boje, ali svjetliji u odnosu na štit, te tako svjedoči o Kristovoj uskrsnoj proslavi i o kozmičkoj dimenziji već započete uskrsne preobrazbe. U samom dnu štita nalazi se slomljeni kotač - simbol mučeništva sv. Katarine Aleksandrijske, djevice i mučenice, zaštitnice filijalne crkve u Ceriću (župa Nuštar). Simbolizira nadbiskupove korijene, djetinjstvo i sredinu u kojoj je niklo njegovo svećeničko zvanje te predstavlja izraz njegove osobne zahvalnosti svima onima koji su dio sebe ugradili u njegovu formaciju i svećenički život. U podnožju štita je nadbiskupovo geslo: Izvezi na pučinu (latinski Duc in altum). Izabrano je prilikom imenovanja đakovačkim i srijemskim pomoćnim biskupom 2001. godine. Navedene riječi iz Lukina Evanđelja (Lk 5,4) tada je aktualizirao papa bl. Ivan Pavao II. u svom apostolskom pismu »Ulaskom u novo tisućljeće« i predstavio ih kao nadahnuće i geslo pastoralno-evangelizacijskih nastojanja Crkve na početku trećeg tisućljeća. One ostaju izazov i nadahnuće i za poslijesinodsku obnovu Đakovačko-osječke nadbiskupije te za cjelokupna nastojanja Crkve u novim vremenima. 5-6/2013.


Društvene mreže: vrata istine i vjere; novi prostori evangelizacije Poruka za Svjetski dan sredstava društvene komunikacije 2013. Draga braćo i sestre, kako se približava proslava Svjetskog dana sredstava društvene komunikacije 2013., želim vam predložiti nekoliko razmišljanja o jednoj sve važnijoj stvarnosti koja se odnosi na način na koji danas ljudi međusobno komuniciraju. Zadržat ću se na promatranju razvoja digitalnih društvenih mrežâ koje pridonose nastanku nove »agore«, javnoga i otvorenog prostora u kojem osobe razmjenjuju ideje, informacije, mišljenja i gdje, usto, mogu zaživjeti novi odnosi i oblici zajedništva. Kada se koriste na dobar i uravnotežen način, ti prostori pridonose jačanju oblikâ dijaloga i rasprave, koji, pod uvjetom da se u njima poštuje i uvažava tuđu privatnost te postupa odgovorno i istinoljubivo, mogu učvrstiti sveze zajedništva među osobama i djelotvorno promicati sklad ljudske obitelji. Razmjena informacijâ može postati prava komunikacija, poveznice mogu prerasti u prijateljstvo, međusobne povezanosti olakšati zajedništvo. Ako su mreže (network) pozvane ostvariti tu veliku mogućnost, osobe koje u njima sudjeluju moraju nastojati biti autentične, jer na tim prostorima ne dijelimo s drugima samo ideje i informacije, nego, u konačnici, same sebe. Razvoj društvenih mreža zahtijeva zauzetost: na njima ljudi produbljuju odnose i sklapaju prijateljstva, traže odgovore na pitanja koja ih muče; služe im za zabavu, ali također za intelektualnu izgradnju i dijeljenje vještinâ i znanjâ. Te mreže postaju tako, sve više, dio samoga tkiva društva jer zbližavaju osobe na temelju tih temeljnih potreba. Društvene su mreže, dakle, nadahnute težnjama ukorijenjenim u čovjekovu srcu. Kultura društvenih mrežâ (social network) i promjene oblika i načina komunikacije postavljaju zahtjevne izazove onima koji žele govoriti o istini i vrijednostima. Često se stječe dojam, a to vrijedi također za ostala sredstva društvene komunikacije, da su značenje i djelotvornost raznih oblika izražavanja uvjetovani više njihovom popularnošću no njihovom intrinzičnom važnošću i vrijednošću. Popularnost je usto često povezana s poznatošću ili strategijama uvjeravanja, više no s logikom argumentacije. Ponekad blagi glas razuma može zaglušiti buka silnog mnoštva informacija te ne uspijeva privući pažnju, koju se, naprotiv, priklanja onima koji se izražavaju na zavodljiviji način. Društveni mediji (social media) trebaju zato zauzetost svih onih koji su svjesni vrijednosti dijaloga, razumske rasprave, logičke argumentacije; osobâ koje se trude njegovati oblike raz5-6/2013.

govora i izražavanja koji apeliraju na najplemenitije težnje onih koji sudjeluju u komunikacijskom procesu. Dijalog i rasprava mogu cvjetati i rasti i kada se razgovara i uzima zaozbiljno one čije se ideje razlikuju od naših: »S obzirom na stvarnost kulturne raznolikosti, ljudi trebaju ne samo prihvatiti postojanje kulture drugoga, već također težiti da se njome obogate i ponude joj sve ono dobro, istinito i lijepo što posjeduju« (Govor na susretu s predstavnicima svijeta kulture, Belém, Lisabon, 12. svibnja 2010.). Izazov s kojim se društvene mreže moraju uhvatiti u koštac jest taj da moraju biti doista inkluzivne: tada će one imati koristi od punog sudjelovanje vjernikâ koji žele s drugima dijeliti Isusovu poruku i vrijednosti ljudskog dostojanstva, koje njegovo učenje promiče. Vjernici su, naime, sve više svjesni toga da ako se Radosnu vijest ne pronosi također digitalnim svijetom, ona može biti odsutna iz iskustva mnogih kojima je taj egzistencijalni prostor važan. Digitalni prostor nije paralelni ili čisto virtualni svijet, već dio svakodnevne stvarnosti mnogih ljudi, napose mladih. Društvene mreže plod su ljudske interakcije, ali one, sa svoje strane, preoblikuju dinamike komunikacije koja izgrađuje odnose: dakle, temeljito razumijevanje toga okruženja preduvjet je za značajnu prisutnost u njemu. Sposobnost korištenja novih jezikâ zahtijeva se ne toliko da bismo išli ukorak s vremenom, koliko da bismo omogućili beskrajnom bogatstvu evanđelja da pronađe oblike izražavanja koji će moći doprijeti do duhova i srca svih ljudi. U digitalnom svijetu pisana je riječ često praćena slikama i zvukovima. Jedna djelotvorna komunikacija, kao što su Isusove prispodobe, mora zaokupiti maštu i afektivnost onih koje želimo pozvati na susret s otajstvom Božje ljubavi. Poznato nam je, uostalom, da je kršćanska tradicija odvajkada bogata znakovima i simbolima: tu mislim, primjerice, na križ, ikone, slike Djevice Marije, jaslice, vitraje i slike u crkvama. Značajan dio umjetničke baštine čovječanstva stvorili su umjetnici i glazbenici koji su nastojali izraziti istine vjere. U društvenim mrežama vjernici pokazuju svoju autentičnost dijeljenjem s drugim ljudima dubokog izvora njihove nade i radosti: vjere u Boga bogatog milosrđem i ljubavlju, koji se objavio u Isusu Kristu. To se dijeljenje sastoji ne samo u izričitom izražavanju njihove vjere, nego i u njihovu svjedočenju, to jest u načinu na koji prenose »opredjeljenja, prioritete, prosudbe koji su duboko povezani s evanđeljem, i onda kada se o njemu ne govori na izričit

413


način« (Poruka za Svjetski dan sredstava društvene komunikacije 2011.). Posebno značajan način pružanja svjedočanstva bit će spremnost darovati samoga sebe drugima na način da se strpljivo i s poštivanjem zanimamo za njihova pitanja i sumnje s kojima se susreću na svom putu traženja istine i smisla ljudskog postojanja. Sama činjenica da se na društvenim mrežama vodi dijalog o vjeri i vjerovanju potvrđuje važnost i istaknuto mjesto religije u javnoj i društvenoj debati. Za one koji su otvorena srca prihvatili dar vjere, najdublji odgovor na čovjekova pitanja o ljubavi, istini i smislu života – koja su i te kako prisutna na društvenim mrežama – nalazi se u osobi Isusa Krista. Naravno da onaj koji vjeruje želi, s poštivanjem i obazrivo, svoju vjeru dijeliti s onima koje susreće u digitalnom svijetu. U konačnici, međutim, ako naši napori da s drugima dijelimo evanđelja urode dobrim plodovima, to se uvijek može prije zahvaliti snazi Božje riječi da dotakne srca, no našim naporima. Naše pouzdanje u moć Božjeg djelovanja mora uvijek biti veće od svakog povjerenja koje stavljamo u ljudska sredstva. I u digitalnom svijetu, gdje lako planu žustre rasprave i dolazi do razdora i gdje postoji opasnost da prevlada senzacionalizam, pozvani smo na pažljivo razlučivanje. Imajmo, u vezi s tim, na umu da je Ilija prepoznao Božji glas ne u silnom vihoru, ni u potresu ili ognju, već u »šapatu laganog i blagog lahora« (1 Kr 19, 11-12). Moramo vjerovati da temeljne čovjekove želje da ljubi i da bude ljubljen, da pronađe smisao i istinu – koje je sam Bog stavio u čovjekovo srce – naše suvremenike uvijek i posvuda drže otvorenima za ono što je kardinal Newman nazivao »blagim svjetlom« vjere. Osim što su sredstvo evangelizacije, društvene mreže mogu biti činilac ljudskog razvoja. Na primjer, u nekim zemljopisnim i kulturnim sredinama gdje se kršćani osjećaju izoliranima, društvene mreže mogu

u njima ojačati osjećaj stvarnog zajedništva sa svekolikom vjerničkom zajednicom. Mreže olakšavaju dijeljenje duhovnih i liturgijskih bogatstava, pomažući ljudima da mole sa snažnijim osjećajem bliskosti s onima koji ispovijedaju istu vjeru. Istinska i interaktivna zaokupljenost pitanjima i sumnjama onih koji su daleko od vjere mora u nama probuditi osjećaj potrebe da svoju vjeru u Božju prisutnost, kao i našu djelatnu ljubav jačamo molitvom i razmišljanjem: »Kad bih sve jezike ljudske govorio i anđeoske, a ljubavi ne bih imao, bio bih mjed što ječi ili cimbal što zveči« (1 Kor 13, 1). Postoje društvene mreže koje u digitalnom svijetu pružaju današnjem čovjeku prigodu za molitvu, meditaciju ili dijeljenje Božje riječi. Ali te mreže mogu također otvoriti vrata drugim vidicima vjere. Mnogi ljudi, naime, otkrivaju, upravo zahvaljujući kontaktu koji je otpočeo on line, važnost izravnog susreta, iskustva zajedništva ili također hodočašća, tih sastavnica koje uvijek imaju važnu ulogu na putu vjere. Nastojeći uprisutniti evanđelje u digitalnom svijetu, možemo pozvati ljude na molitvene susrete ili liturgijska slavlja na određenim mjestima kao što su crkve ili kapele. Ne smije manjkati dosljednosti ili jedinstva u izražavanju naše vjere i našeg svjedočenja evanđelja u stvarnosti u kojoj smo pozvani živjeti, bila ona fizička ili pak digitalna. Kada smo, na bilo koji način, u društvu s drugim ljudima, pozvani smo pronositi i razglašavati Božju ljubav sve do nakraj zemlje. Molim da vas Duh Sveti uvijek prati i prosvjetljuje te od srca sve blagoslivljam da uzmognete doista biti glasnici i svjedoci evanđelja. »Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju« (Mk 16, 15). Iz Vatikana, 24. siječnja 2013., na blagdan Svetog Franje Saleškog Papa Benedikt XVI.

Čestitka biskupa Škvorčevića Prigodom imenovanja mons. Đure Hranića no-

vim đakovačko-osječkim nadbiskupom i metropolitom, požeški biskup Antun Škvorčević uputio mu je čestitku sljedećeg sadržaja: »S osobitom radošću primio sam vijest da Vas je papa Franjo imenovao za đakovačko-osječkog nadbiskupa i metropolita. Bratski Vam i od srca čestitam na povjerenju koje Vam je Sveti Otac iskazao i na službi u koju ste postavljeni. Čestitam i u ime svećenika, đakona, redovnika i redovnica te drugih članova Božjeg naroda Požeške biskupije.

414

U Vašoj časnoj osobi Đakovačko-osječka nadbiskupija dobila je iskusna i revna pastira, a naša mlada crkvena pokrajina dokazanog promicatelja zajedništva i pastoralne suradnje. Uvjeren sam da će se po Vašem nastojanju još snažnije ostvarivati sve ono za što smo se zauzimali kad smo predlagali utemeljenje Slavonske metropolije, napose naviještanje Radosne vijesti siromasima. Neka Gospodin obilno blagoslovi Vaše novo pastirsko služenje i udijeli mu uspjeh. U zajedništvu molitve i bratskoj odanosti srdačno Vas u Gospodinu pozdravljam!« IKA

5-6/2013.


Poruka Hrvatske biskupske konferencije povodom odluke Ustavnoga suda o Kurikulumu zdravstvenoga odgoja 1. Odluka Ustavnoga suda Republike Hrvatske Roditeljima i javnosti u Republici Hrvatskoj poznato je da je Ustavni sud Republike Hrvatske donio odluku kojom se »ukida Odluka o uvođenju, praćenju i vrednovanju provedbe Kurikuluma zdravstvenog odgoja u osnovnim i srednjim školama... te njezin sastavni dio: Kurikulum zdravstvenog odgoja« (Priopćenje sa sjednice Ustavnog suda, 22. svibnja 2013, 1, I). Premda predmet Ustavnog suda Republike Hrvatske nije bio »sadržaj, a ni navodno vrijednosno opredjeljenje« (Odluka Ustavnog suda, III. 8), ipak on, pozivajući se na Ustav Republike Hrvatske (čl. 63, st. 1. i 2), naglašava obvezu države »da pri oblikovanju nastavnih programa uvažavaju različita uvjerenja roditelja te njihovo ustavno pravo i slobodu da samostalno odlučuju o odgoju vlastite djece. Tu ustavnu obvezu država može provesti samo tako da u proces oblikovanja nastavnih sadržaja uključi roditelje« (Odluka, 12. 2). Ustavni sud osobito poziva državu da omogući roditeljima sudjelovanje u procesu oblikovanja nastavnih sadržaja te da školski sustav »bude neutralan i da u uravnoteženom nastavnom programu u suradnji s roditeljima, omogući djeci temeljne informacije koje moraju biti prenesene na objektivan, kritički i pluralistički način« (Odluka, 12. 2). Premda se u javnosti može steći dojam da će biti dovoljna »pravna« revizija cjelokupnoga Kurikuluma, jasno je da se – kada je riječ o spornome četvrtome modulu – upravo zbog nepoštivanja demokratske i ustavom zajamčene slobode roditelja pri odgoju njihove djece, mora pristupiti i reviziji sadržaja spornoga modula u suradnji s roditeljima te drugim mjerodavnim institucijama.

2. Upozorenje roditeljima Hrvatskoj biskupskoj konferenciji naročito je važno upozoriti roditelje na činjenicu da je Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, zajedno s Agencijom za odgoj i obrazovanje, otvoreno ustvrdilo kako u svome pristupu o spolnome odgoju slijedi priručnik »Standardi spolnog odgoja u Europi«. Nažalost, moramo konstatirati da su prijedlozi za pristup odgoju i razvoju spolnosti djeteta, kako su ponuđeni u tom priručniku, ideološki obojeni te da spolnost žele prikazati kao tjelesni užitak i zadovoljstvo čovjeka, bez ikakva odnosa prema općim etičkim ili moralnim načelima. Necjelovitost znanstvenih sadržaja koji ljudsku spolnost već u najranijemu djetinjstvu prikazuju prenaglašeno u dimenziji erotskoga pristupa tijelu s temeljnim ciljem traženja i postizanja vlastitoga spolnog užitka, diskriminiraju čovjeka, njegov 5-6/2013.

rast i razvoj kao i njegovu slobodu izbora shvaćanja i življenja spolnosti. Napominjemo da Svjetska zdravstvena organizacija u navedenom priručniku tek predlaže određena polazišta i standarde za dijalog o spolnom odgoju s interesnim skupinama i osobama koje donose političke odluke. Ta polazišta i standardi nisu nikakva obveza za kurikulum spolnog odgoja ni u jednoj zemlji.

3. Poziv na uključivanje u javnu raspravu o Kurikulumu zdravstvenoga odgoja Polazeći od iznesenog, upućujemo svoj poziv najprije vama, dragi roditelji, da pratite daljnji razvoj događaja i da se – kad bude ponuđeno – uključite u javnu raspravu o nacrtu odluka i o predloženim sadržajima Kurikuluma zdravstvenog, odnosno spolnog odgoja. Iskoristite svoje pravo i zauzmite se za cjelovitu sliku čovjeka, utemeljenu na vrijednostima koje ga štite i pružaju mu daleko više od bilo kojega trenutnog užitka. Četvrti modul Kurikuluma zdravstvenoga odgoja, utemeljen na »Standardima spolnog odgoja u Europi«, ne uvodi dijete u slobodu rasta i razvoja, u otkrivanje ljepote tijela sukladno njegovoj dobi i kršćanskim vrijednostima. Pristup spolnosti kakav se promovira u spornome modulu, prikriven ideologijom individualnosti, očit je korak prema osporavanju i dokidanju svega svetoga: najprije bračnoga zajedništva muškarca i žene kao vitalne stanice i prirodne kolijevke svakoga naroda. Osobito pozivamo članove i predstavnike vijeća roditelja u školama da iskoriste svoje pravo te sukladno vjerskom i kršćanskom opredjeljenju kritički vrednuju one dijelove sadržaja koji ugrožavaju integritet djeteta i njegov kršćanski identitet. Upućujemo svoj poziv svim akademskim građanima i ustanovama, osobito onima koji mogu pripomoći stručnijem i kvalitetnijem razmišljanju o toj temi. Uistinu je činjenica da su, kako četvrti modul tako i »Standardi spolnog odgoja u Europi«, istrgnuti iz širega znanstvenog konteksta razvoja čovjeka te pritom usredotočeni samo na obranu i služenje onim ideološkim i vrijednosnim smjernicama koje su ne samo protivne kršćanskoj viziji čovjeka, nego i tako snažno naglašavanom »holističkom« pristupu spolnosti. Očekujemo da će i Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, zajedno s Agencijom za odgoj i obrazovanje – ako već žele slijediti takav europski priručnik – slijediti i upute koje on daje kad govori o potrebnoj suradnji s roditeljima i zajednicama, uključujući i promišljanja Crkve i njezina rada s mladima (str. 32). U Zagrebu 5. lipnja 2013. Biskupi HBK

415


Izjava o potrebi aktivne zaštite socijalne države Hrvatska, poput drugih država Europe i svijeta, već

više godina proživljava tešku ekonomsku krizu. Isticali smo u više navrata kako je ekonomska kriza počela zapravo moralnom krizom koja je sa svoje strane prouzročila onu socijalnu. Socijalna pak kriza nužno vodi do one političke, koja može imati nepredvidive posljedice. Zbog toga, ako se doista želi okončati kriza, potrebno je poći do njezinih uzroka i korijena, do krize morala i destrukcije životnih praksa bez kojih je nemoguće organizirati uspješno gospodarstvo i društvo koje počiva na dostojanstvu ljudske osobe. Hrvatsko društvo kontinuirano je suočeno s ekstremima. S jedne strane imamo situaciju inflacije prava u kojoj se govori samo o pravima kao da ne postoje odgovornosti, a s druge strane imamo ostatke totalitarne države koja zatire građanska i ljudska prava pojedinaca. Tako dolazimo do ključnog problema koji se sustavno pokušava sakriti: važnošću suočavanja s vlastitim totalitarnim naslijeđem koje sve više, nažalost, postaje tabu temom. Strah i nesposobnost da se suočimo s vlastitom totalitarnom prošlošću koči i onemogućuje nam razvoj i izlazak iz krize. Zato smo suočeni i s ekstremima vezanim uz državu: s jedne strane, država se povlači s javne scene kada su u pitanju granice, suverenitet, identitet, državni interesi, a s druge strane sve veće presizanje države u sfere koje joj nisu primarne, kao, na primjer, u obitelj i odgoj djece. I dok s jedne strane imamo previše, s druge pak strane imamo premalo države. U mnoštvu problema s kojima se u zadnje vrijeme susrećemo željeli bismo istaknuti jedno pitanje za koje držimo da je važno i rješivo. To bi građanima pomoglo da država zauzme umjereni, a ne ekstremni stav potpune odsutnosti ili pak sveprisutnosti. Je li »industrija naplate dugova« zauzela mjesto proizvodnje i razvoja?! Svakim danom sve više opažamo kako je industrijska proizvodnja u Hrvatskoj stala, ili posustaje. No, snažno se razvila i razvija industrija naplate dugova. Posebice se razvija industrija ovrha i deložacija koja i u zapadnom svijetu postoji kao poznat i uhodani institut. No, u hrvatskoj verziji taj institut ima nekoliko »inovacija« koje u biti derogiraju europski duh toga instituta. O čemu se zapravo radi? U Ustavu Republike Hrvatske, naime, čitamo da je Hrvatska socijalna država (čl. 1.). Model pak ovrhe i deložacije ima nekoliko problematičnih stavaka kojima se derogira duh Ustava Republike Hrvatske, te nekoliko konvencija, a to onda pogoduje raznim lobijima i krupnom kapitalu protiv građana Republike Hrvatske. Zato neki taj zakon o ovrhama s pravom nazivaju »zakon o državi protiv građana«. Budući da nijednim zakonom nije zajamčena kontrola ovršnih naloga, tim se zakonom krši Ustav Republi-

416

ke Hrvatske (čl. 19. st. 2.). Isto tako, nije omogućeno ustavno pravo na žalbu (čl. 18. Ustava RH) i pravo na pravnu zaštitu kako predviđa članak 13. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Hrvatski građani, dakle, nemaju pravo na utok za razliku od nehrvatskih građana koji to pravo zadržavaju. Zbog toga građani Republike Hrvatske u Hrvatskoj postaju građani drugoga reda. Ideja ovrhe zapravo postoji kako bi se radilo u najboljem interesu ovrhovoditelja (vjerovnika) i ovršenika (dužnika). Naplata ne smije ići preko osnovnog duga i na štetu dužnika i ne smije prelaziti trećinu primanja. Dužnicima se ne smije oduzimati imovina, posebice ona stambena, ako se radi o jedinom objektu za obitavanje. Poseban problem na koji valja upozoriti jesu odvjetnički i bilježnički lobiji koji uz pomoć nepravednog zakona mogu preko svake mjere stjecati zaradu, a to je protivno europskom duhu. Zato pozivamo državne vlasti da hitno usklade Ovršni zakon s europskom pravnom tradicijom i Ustavom Republike Hrvatske. Isto tako pozivamo nositelje vlasti neka učine sve da u Hrvatskoj ne bude građana drugoga reda. Hrvatski građani ne trebaju imati nikakav privilegij, ali ne smije im se zanijekati pravo na utok kao drugim pravnim osobama. Posebice je važno što prije obustaviti neprimjerene i grube deložacije ljudi u situaciji u kojoj u državi vlada endemična nezaposlenost. Država mora obuzdati industriju naplate dugova i pokrenuti industrijsku proizvodnju kako bi građani mogli servisirati svoje dugove. Država ne smije svoje građane pljačkati, otuđivati im imovinu i kažnjavati ih jer su kolateralne žrtve krize koju nisu prouzročili, za razliku od mnogih onih koji sada hladno zarađuju na sirotinji uzimajući joj i ono malo što ima. Pozivamo vlasti u Hrvatskoj da zaštite hrvatske građane koji se nalaze u teškoj situaciji. Neka se dokinu zakonske odredbe koje pogoduju raznim interesnim lobijima. U ovoj teškoj ekonomskoj i društvenoj krizi potrebno je raditi na oporavku gospodarstva i istodobno ne dopustiti da kriza postane izlikom za još veće osiromašenje hrvatskoga puka. Cijelo je društvo pozvano na traženje konsenzusa u bitnim pitanjima, na pronalaženje putova izlaska iz krize i stvaranje društva u kojem će temeljne vrijednosti biti prihvaćene od svih hrvatskih građana. Ova Komisija poziva posebice Vladu RH da zaštiti najugroženije i najsiromašnije građane i tako pokaže da mlada hrvatska država sve čini da postane i ostane društvo socijalne pravde, mira i sigurnosti. U Zagrebu 6. svibnja 2013. Mons. dr. Vlado Košić, predsjednik Komisije HBK »Iustitia et pax« 5-6/2013.


Izjava Komisije »Iustitia et pax« HBK o nepravomoćnim presudama Haaškoga tribunala 1. Pozivamo na solidarnost hrvatski narod i političke vođe u Hrvatskoj kako svojim ishitrenim, paušalnim ili subjektivnim izjavama ne bi stvorili krivu sliku o ulozi hrvatskoga političkog vodstva iz vremena rata u Bosni i Hercegovini i samim tim utjecali na konačnu presudu u dijelu koji se odnosi na ujedinjeni zločinački pothvat, te da u pojedinačnim kaznenim djelima koja se Hrvatima iz BiH stavljaju na teret sudu – bez neizravnog utjecaja – omoguće da donese pravednu presudu. Izjave dijela političkog vodstva, poput »Hrvatska je u BiH imala ambivalentnu politiku« ili »Hrvatska je bila agresor u Bosni i Hercegovini«, ne odgovaraju stvarnom smjeru hrvatske državne politike iz toga vremena. Uz to, agresija nije dio optužnice protiv Jadranka Prlića, Slobodana Praljka, Milivoja Petkovića, Brune Stojića, Valentina Čorića i Berislava Pušića, niti ICTY ima mandat za sporove među državama pa ni za kazneno djelo agresije. Pozivamo sve političke strukture da na tragu izjave predsjednika vlade Republike Hrvatske podrže uključenje države u ovaj postupak u dijelu opovrgavanja udruženog zločinačkog pothvata i međunarodnog sukoba i to sa svim legalnim sredstvima, te da se obranama okrivljenih olakša pristup arhivima i novim dokazima, ako će to biti potrebno. 2. Pozivamo bošnjačke političke vođe i stranke na razboritost. Kratkotrajni trijumfalizam može donijeti tek kratkoročnu dobit dijelu političkih snaga u Bosni i Hercegovini, ali dugoročno neće moći sakriti povijesne činjenice prema kojima je predsjednik Franjo Tuđman pozvao Hrvate u Bosni i Hercegovini da na referendumu glasuju za neovisnu Bosnu i Hercegovinu kao za svoju državu, prema kojima je Hrvatsko vijeće obrane prvo bilo uključeno u obranu Bosne i Hercegovine, a Hrvatska poslije cijelo vrijeme armiju Bosne i Hercegovine opskrbljivala oružjem za vrijeme embarga te, ponajprije i najvažnije, zbrinula na desetke tisuća izbjeglica iz Bosne i Hercegovine. Duboko žalimo što se hrvatsko-bošnjački sukob ikad dogodio. Vodstva dviju vojskâ koje su svoju zajedničku domovinu – Bosnu i Hercegovinu zajednički branile od velikosrpske agresije u tom času očito nisu dobro razumjele tendencije međunarodnog okruženja i stranih diplomacija koje su upravljale ratom u Bosni i Hercegovini. Ali tomu unatoč, za povijest ostaje činjenica da su te dvije vojske u Washingtonu ponovno sklopile savez kako bi se nakon operacije »Oluja« provela zajednička akcija oslobađanja zapadne Bosne, izazvao slom snaga generala Ratka Mladića, a Bihać, poslije Srebrenice, spasio od novog genocida. Nakon tisuću dvjesto i jednog dana potpune opsade tzv. »bihaćkog džepa« u operaciji »Oluja«, deblokirana je i najduže izolirana 5-6/2013.

bosanska enklava. Pripadnici Hrvatske vojske i Petog korpusa Armije BiH spojili su se u predjelu Plitvičkih jezera. Bihać, baš kao i Srebrenica, bio je zona zaštićena od UN-a. Bataljuni, uključujući nizozemski, koji su ondje bili, nisu učinili ništa kako bi spasili živote tisuća civila. Učinile su to u savezu Hrvatska vojska i Armija Bosne i Hercegovine. To je povijesna činjenica koju nitko ne može opovrgnuti. 3. Pozivamo na jedinstvo Hrvate u Bosni i Hercegovini. Samo jedinstvo, koje nije jednoumlje nego svijest o važnosti zajedničkih nazivnika, a ne dosadašnja podijeljenost, Hrvatima u Bosni i Hercegovini može osigurati sva prava koja im kao konstitutivnom narodu jamči tzv. »Daytonski ustav«. S obzirom na to da Sud u Den Haagu svojom politikom optuživanja nije kaznio zločine nad Hrvatima u Bosni i Hercegovini, uz iskreno žaljenje za svakom bošnjačkom žrtvom stradalom u hrvatsko-bošnjačkom sukobu, pozivamo tijela kaznenog progona u Bosni i Hercegovini da istraže i kazne počinitelje zločina nad Hrvatima tijekom rata. U napadima bošnjačke vojske na Hrvate, na malom području ubijeno je 1150 Hrvata, od kojih više od stotinu djece. Procesuiranje počinitelja tih zločina je nužnost, a u cilju održanja trajnog mira i prosperitetne budućnosti triju konstitutivnih naroda u cjelovitoj Bosni i Hercegovini. 4. Nemalo smo iznenađeni oslobađajućom nepravomoćnom presudom Jovici Stanišiću i Franku Simatoviću, šefu »Službe državne bezbjednosti« Miloševićeva režima i njegovu prvom agentu zaduženom za posebne operacije, osobito s činjenicom da niti jedan visoki politički dužnosnik tadašnje Srbije, vrh JNA i vrh KOS-a ovim nisu proglašeni dijelom ujedinjenog zločinačkog pothvata za zločine planirane i počinjene u Bosni i Hercegovini te Hrvatskoj. Kada uzmemo u obzir da je Slobodan Milošević umro bez presude, da je Biljana Plavšić, um zločina u Bosni i Hercegovini, osuđena na 11 godina zatvora, kada iz presuda za Srebrenicu i presude za Ovčaru iščitamo izuzimanje vojno-obavještajnog i političkog vodstva tadašnje SR Jugoslavije i Srbije iz odgovornosti za planiranje i organiziranje zločina u Hrvatskoj te Bosni i Hercegovini, ne možemo se oteti dojmu da je riječ o cjelovitoj amnestiji Srbije, odnosno njezina vojnog, obavještajnog i političkog vodstva za rat u bivšoj Jugoslaviji. Nepravomoćno osloboditi Stanišića i Simatovića i njihove nadređene za zločine u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini te istodobno osuditi Hrvate i vodstvo tadašnje Hrvatske za planiranje organiziranog zločina u Bosni i Hercegovini ostavlja nas iznenađenima. Sud u Haagu time govori da je dominantno u politici optuživanja te dijelom u politici osuđivanja vođen

417


kriterijima politike, a ne prava. Sud time nije ispunio svoju funkciju jer kod napadnutih i žrtava izaziva frustraciju, a onima koji su izvršili agresiju ne daje priliku za suočavanje s istinom i vlastitom katarzom. Nakon ovih presuda neizbježno je pitanje: Kako to da je Herceg-Bosna, koja je formirana radi obrane, a više ne postoji, proglašena zločinačkim pothvatom upravljanim iz Zagreba, a Republika Srpska, nastala na genocidu i etničkom čišćenju, dobila legitimitet državnosti, i to suprotno svim načelima međunarodnog i humanitarnog prava? Nažalost, takve presude neće krvavi raspad bivše Jugoslavije tako skoro na primjeren način smjestiti u prošlost i u povijest. 5. Imajući u vidu rečeno, nedosljednost Haaškog suda, pokušaj da se od toga suda napravi pravni eksperiment, a ne instrument pravde, pozivamo Republiku Hrvatsku da nikako ne odustane od optužbe za genocid. To je nužno zbog mira na ovim

prostorima. Nužno je pred jednim ozbiljnim, neeksperimentalnim međunarodnim sudištem tražiti pravdu i ustanoviti pravilo za budućnost, a to je da se sukobi rješavaju sudom, a ne ratom. Također, da oni koji započinju agresivni rat snose posljedice. U protivnom možemo očekivati nove ratove jer sve upućuje na to da se zločini isplate: što se osvoji ostaje agresoru, a žrtve odgovaraju zato što su se branile. Ako međunarodna zajednica nije spremna kroz ad hoc Sud u Haagu postaviti trajnije temelje mira na ovim prostorima, kako se to dade nazrijeti iz pojedinih optužnica i presuda, onda tu odgovornost na sebe mora preuzeti Republika Hrvatska, ako ni zbog čega drugoga, a onda zbog pijeteta prema žrtvama i sprečavanja ponavljanja djela. U Zagrebu 10. lipnja 2013. Vlado Košić, predsjednik Komisije »Iustitia et pax« HBK

Priopćenje sa sjednice Vijeća HBK za život i obitelj S

jednica Vijeća HBK za život i obitelj održana je u petak, 24. svibnja 2013., u sjedištu Hrvatske biskupske konferencije u Zagrebu, pod predsjedanjem krčkog biskupa mons. Valtera Župana, koji je sjednicu sazvao slijedom objave Teza za nacrt prijedloga novog Obiteljskog zakona. Na početku sjednice dr. Petar - Krešimir Hodžić, voditelj Ureda HBK za život i obitelj, izvijestio je vijećnike o aktualnim zbivanjima, a potom se razvila rasprava o spomenutim tezama. Vijećnici su iznijeli svoje komentare i stručna mišljenja na temelju kojih su oblikovani zaključci. Prije svega, uočeno je da i sami autori Teza priznaju kako ne postoji potrebna infrastruktura, odnosno materijalni i ljudski resursi koji bi omogućili provedbu novog propisa, što uvelike dovodi u pitanje i svrsishodnost njegova donošenja. Naime, to bi još više moglo otežati i usporiti funkcioniranje sustava u ova za brak i obitelj krizna vremena kada bi najviše napora i ulaganja trebalo uložiti u preventivno djelovanje te očuvanje braka i obitelji, a sve to, dakako, u interesu djece. Nažalost, to se iz teza ne može iščitati. Nadalje, prepoznati su propusti te sadržajne manjkavosti i nedorečenosti u Tezama, no o njima se teško očitovati bez uvida u cjeloviti tekst Nacrta prijedloga. U drugom dijelu sjednice vijećnicima se obratio Marko Mišić, iz Udruge »Franak«, koji je izložio svoju osobnu priču i situaciju u koju je dospio uzimajući kredit u švicarskim francima te u kakvu ga je zabludu dovela banka. Potvrdio je kako se oko 100.000 osoba nalazi u sličnoj ili još goroj situaciji koja razorno djeluje ne samo na njih osobno, već i na njihove obitelji što se očituje u bračnim i obitelj-

418

skim krizama te pobolijevanju pa čak i samoubojstvima. Potom je prof. dr. Ivan Lovrinović, stručni suradnik Udruge »Franak«, zorno prikazao slijed događanja od 2006. do danas iz bankarske i pravne perspektive te ukazao na neopravdane postupke banaka koji bi se mogli nazvati »makrolihva«. Progovorio je o dužničkom ropstvu u koju upadaju pojedinci i obitelji zahvaćene takvim stanjem i koje posljedice ima odugovlačenje sudskog procesa. Povezao je nemogućnost otplaćivanja kredita s ovrhama i deložacijama o kojima je u svojoj izjavi od 6. svibnja svoj stav iznijela i Komisija HBK »Iustitia et pax«. Vijećnici su nakon uvida u stvarno stanje iznijeli svoju zabrinutost razvojem situacije u kojima neetični bankari ciljanim i unaprijed isplaniranim potezima preuzimaju glavnu riječ nad sudbinom pojedinca, obitelji te, naposljetku, i čitavog društva. Osobito su željeli iskazati svoju moralnu potporu svima onima koji su se, uzimajući kredite u švicarskim francima s ciljem rješavanja svojih osnovnih egzistencijalnih pitanja, našli u teškoj i često bezizlaznoj situaciji. Vijećnici su izrazili svoje nadanje da će se sudski proces u što skorijem roku privesti kraju kako bi obitelji zahvaćene ovim problemom što prije izašle iz nametnute krizne situacije. Promišljajući o mogućim rješenjima, došlo se do zaključka kako je potrebna uspostava etičkih banaka koje će raditi u prilog obitelji kako bi one, kao osnovne jedinice društva, mogle biti funkcionalnije i tako davati čim veći doprinos društvu, a prije svega u rađanju djece koja su najvitalniji i najvažniji resurs društva. Tiskovni ured HBK

5-6/2013.


O odluci Vlade Republike Hrvatske da revidira zakon o pravosudnoj suradnji sa zemljama članicama EU nakon što su sve zemlje članice EU potpisale pristupni ugovor s Republikom Hrvatskom Građani Republike Hrvatske bili su prošlih dana

obaviješteni o odluci Vlade Republike Hrvatske da krene u izmjenu zakona o pravosudnoj suradnji sa zemljama članicama Europske unije, osobito u dijelu gdje se predlaže ograničenje primjene jedinstvenog europskog uhidbenog naloga samo na kaznena djela počinjena nakon kolovoza 2002. godine. Valja se podsjetiti da je europski uhidbeni nalog mehanizam koji je preuzet pregovorima o »poglavlju 23«, koje nam je do posljednjeg trenutka bio najvažniji politički kriterij, štoviše poštivanje europskog uhidbenoga naloga nalaže i Ustav Republike Hrvatske (čl. 9.). Ne možemo se oteti dojmu da se sve to radi zbog amnestije zločina počinjenih od strane jugoslavenske tajne policije u vremenu komunizma. Poznato je, naime, da je pred njemačkim sudom optužen visoki dužnosnik nekadašnje službe državne sigurnosti za ubojstvo Stjepana Đurekovića iz 1983. godine na tlu tadašnje Savezne Republike Njemačke, te da bi prvi trebao biti izručen njemačkom sudu nakon stupanja Republike Hrvatske u Europsku uniju. Iznenađeni smo činjenicom da se Republika Hrvatska u to upustila i bez konzultacija s EU. Apeliramo na Vladu Republike Hrvatske da sporni zakonski prijedlog povuče, kako Hrvatska ne bi u Europsku uniju ušla pod sumnjom i sa stigmom zaštitnika ideoloških zločina iz vremena komunizma, već kao vjerodostojni partner. Ipak, iako se nadamo da će u Vladi Republike Hrvatske biti razboritosti i da će se povući sporni zakon, ostaje gorak okus spoznaje da su demokratski izabrane vlasti spremne štititi nedjela nedemokratskog totalitarnog sustava, koji je u Europi padom »zida« doživio svoj politički, moralni, ali i civilizacijski slom. Stoga i Europska unija kao zajednica antitotalitarnih zemalja promiče demokratske vrijednosti među kojima su i vladavina prava te procesuiranje svih koji su kažnjiva djela činili u sva tri totalitarna sustava u novijoj povijesti Europe: fašizmu, nacizmu i komunizmu. Slučaj »Perković« stoga prelazi granice samog slučaja. Poštujući presumpciju nevinosti svakoga čovjeka, Komisija može samo konstatirati da je taj slučaj postao svojevrsna paradigma stanja u Hrvatskoj politici i društvu. Mi smo se nadali i očekivali da će Vlada Republike Hrvatske s EU u ovoj finalnoj fazi pred pristupanje razgovarati o turističkim potencijalima, razvoju poljoprivrede koja, prema procjenama Unije, može hraniti 20 milijuna stanovnika u Europi, o novcu iz 5-6/2013.

fondova koji će ojačati hrvatsku znanost i visoko obrazovanje, jedinu realnu snagu na kojoj se hrvatsko društvo može razvijati. Umjesto toga, Vlada Republike Hrvatske, se neposredno prije stupanja Hrvatske u Europsku uniju, mimo znanja EU, domišlja kako zaštititi zločine iz vremena komunizma. Uistinu je tužna i spoznaja da hrvatska vlast po svom političkom mentalitetu nije spremna za ulazak u Europsku uniju. U pregovorima, koji su bili teški i zahtjevni, i u kojima je najvažnije bilo ostati vjerodostojan, nije sudjelovala. Štoviše, u posljednjih godinu dana u više se navrata pokazalo da Vlada ne zna što je zaključeno hrvatskim Ugovorom o pristupanju Europskoj uniji. Derogiran je više puta s više naslova - od pokušaja izmjene zakona o policiji, nerazumijevanja posebnog legislativnog okvira kojim pristupni ugovor priječi političarima članstvo u nadzornim odborima, nespretnog ponovnog potenciranja pitanja »Ljubljanske banke«, ničim izazvanog otvaranja pitanja granica s Bosnom i Hercegovinom, i da ne nabrajamo dalje. Uz to, svi potezi i izjave naših političara jasno pokazuju da ne razlikuju obvezu pomaganja susjedima kako bi se i oni što prije osposobili za Europsku uniju, sada u okviru zajedničke vanjske politike Europske unije, od onoga što se naziva regionalna, u ovom slučaju neojugoslavenska politika, koja samo traži svoju novu formu i inačicu. Šteta je već napravljena. Hrvatska vlada ipak može, ako se koncentrira na Europsku uniju i na razvoj Hrvatske, popraviti sliku Hrvatske i legitimirati se kao demokratska vlada koja ne vara svoje partnere, ne prikriva zločine i ne štiti zločince, ma tko oni bili. Valja imati na umu da je zločin zločin i da ljudi pobijeni nakon II. svjetskoga rata od strane komunističkog režima nisu »manje mrtvi« od ljudi pobijenih tijekom II. svjetskog rata od strane ustaškog režima. Taj antitotalitarni stav mora biti naša legitimacija u slobodnom svijetu. Nadamo se da će ulazak Republike Hrvatske u Europsku uniju pomoći konačnom odbacivanju svih totalitarizama, posebno komunističkog zločinačkog naslijeđa u našem hrvatskom društvu. Pozivamo sve naše građane koji su vjernici da se mole za našu Domovinu! U Zagrebu 26. lipnja 2013. Mons. dr. Vlado Košić, predsjednik Komisije HBK »Iustitia et pax«

419


Novo izdanje Direktorija za službu i život prezbitera Novo izdanje Direktorija za službu i život prezbitera,

Kongregacije za kler, objavljeno je u izdanju Kršćanske sadašnjosti iz Zagreba. Riječ je o posuvremenjenoj verziji Direktorija za službu i život prezbitera, iste Kongregacije, iz 1994. godine. U novom dokumentu sabran je najnoviji bogati nauk crkvenog učiteljstva, prilagođen sadašnjem povijesnom trenutku. Pritom je shema prvog dokumenta u suštini ostala nepromijenjena, kao i neprolazno učenje o teologiji i duhovnosti katoličkog svećeništva. Već u kratkom uvodu dokumenta jasno su istaknuti ciljevi novog Direktorija: »Činilo se uputnim dozvati u svijest one temeljne doktrinarne sastavnice koje su u središtu identiteta, duhovnog života i trajne izgradnje prezbitera, da pomognu produbiti značenje svećeništva i unaprijediti njegov isključivi odnos s Isusom Kristom, Glavom i Pastirom: što će nužno biti na korist čitavog bića i djelovanja prezbitera. […] Ovaj Direktorij je dokument koji služi izgrađivanju i posvećivanju svećenika u svijetu koji je, u mnogočemu, sekulariziran i ravnodušan.« U obrađivanju različitih tema u dokumentu su se uzele u obzir sugestije biskupa iz cijeloga svijeta, kao i razmišljanja brojnih teologa, crkvenih pravnika i svjetski priznatih stručnjaka na tome području, a koji su u izravnom doticaju sa sadašnjim pastoralnim prilikama. Pri prilagođavanju Direktorija sadašnjem trenutku nastojalo se staviti naglasak na najvažnije aspekte učenja crkvenog učiteljstva o svećeničkoj službi od 1994. do naših dana, s pozivanjem na glavne dokumente blaženog Ivana Pavla II. i Benedikta XVI. Zadržane su također praktične smjernice korisne za poduzimanje inicijativa, izbjegavajući ulaziti u one detalje koje samo legitimne krajevne prakse i stvarni uvjeti pojedine biskupije i biskupske konferencije mogu plodonosno sugerirati mudrosti i žaru pastira. U Direktoriju se doziva u svijest one temeljne doktrinarne sastavnice koje su u središtu identiteta, duhovnog života i trajne izgradnje prezbitera, da pomognu produbiti značenje svećeništva i unaprijediti njegov isključivi odnos s Isusom Kristom, Glavom i Pastirom. Napominje se kako ni ova osuvremenjena verzija ne namjerava pružiti iscrpno izlaganje o svećeništvu, niti se svodi na puko i jednostavno ponavljanje onoga što je crkveno učiteljstvo već autentično proglasilo. Radije se želi odgovoriti na glavna pitanja doktrinarne, disciplinske i pastoralne naravi, koja pred svećenike postavlja izazov nove evangelizacije, zbog koje je papa Benedikt XVI. odlučio osnovati posebno Papinsko vijeće. Tako se, primjerice, stavlja poseban naglasak na kristološku dimenziju prezbiterova identiteta kao i na svećeničko zajedništvo, prijateljstvo i bratstvo, koje se promatra kao dobra od životne važnosti poradi njihova utjecaja na svećenikov život. Isto se može reći za duhovni život prezbitera, ukoliko se temelji na Riječi i sakramentima, osobito euharistiji. Na kraju se pružaju neki savjeti za prikladnu trajnu izgradnju, shvaćenu kao sredstvo koje pomaže produbiti značenje svećeništva te, tako, živjeti s radošću i odgovornošću vlastito zvanje.

420

U dokumentu su ponovno razmotrena tradicionalna pitanja koja su malo-pomalo pala u drugi plan, a ponekad su i otvoreno odbacivana, u prilog jednoga funkcionalističkog pogleda na svećenika kao »stručnjaka za sakralno«, odnosno jednoga »političkog« shvaćanja koje mu daje dostojanstvo i vrijednost samo ukoliko je aktivan na društvenom polju. Sve je to često potiskivalo njegovo najznačajnije obilježje, koje bi se moglo nazvati »sakramentskim«, odnosno da je svećenik, dok dijeli blaga Božje milosti, sam Kristov i da je, premda sputan ograničenjima ljudske naravi ranjene grijehom, tajanstvena prisutnost u svijetu. Dobro poznavanje humanističkih znanosti, napose filozofije i bioetike, kako bi se mogli smjelo i odlučno uhvatiti u koštac s izazovima laicizma; prepoznavanje vrijednosti i korištenje sredstava masovne komunikacije kao pomoć u učinkovitom naviještanju Riječi; euharistijska duhovnost kao osebujno obilježje svećeničke duhovnosti o kojoj ovisi smisao celibata, koji se s raznih strana napada jer ga se pogrešno shvaća; odnos s crkvenom hijerarhijom i svećeničkim bratstvom; ljubav prema Mariji, Majci svećenika, koja ima istaknutu ulogu u ekonomiji spasenja, ne kao dekor i opcija, nego kao bitna sastavnica - te i druge teme, jedna za drugom, obrađuju se u ovome Direktoriju, u jasnom i sveobuhvatnom pregledu, korisnom da se raščiste dvoumice i pogrešna shvaćanja o identitetu i ulozi Božjeg služitelja u Crkvi i svijetu, i stoga on prije svega može zaista biti od pomoći svakom svećeniku da se s ponosom osjeća posebnim članom onog divnog promisla Božje ljubavi – spasenja ljudskog roda. Direktorij služi izgradnji i posvećivanju svećenika u svijetu koji je, u mnogočemu, sekulariziran i ravnodušan. Tekst je u prvom redu namijenjen, preko biskupa, svim prezbiterima latinske Crkve, premda mnogi njegovi sadržaji mogu biti od koristi i prezbiterima ostalih obreda. Smjernice koje su u njemu sadržane tiču se, na poseban način, prezbitera dijecezanskog svjetovnog klera, premda mnoge od njih, uz dužne prilagodbe, moraju uzeti u obzir i prezbiteri članovi ustanova posvećenog života i družbi apostolskog života. Novo izdanje Direktorija predstavlja pomoć za odgojitelje u sjemeništima i kandidate za zaređenu službu. Direktorij je podijeljen na tri poglavlja, od kojih je prvo posvećeno identitetu prezbitera kojeg resi trojstvena, kristološka, pneumatološka, ekleziološka dimenzija i u čemu važnu ulogu ima svećeničko zajedništvo. U drugom se poglavlju govori o svećeničkoj duhovnosti gdje se, među ostalim, govori o važnosti molitve u prezbiterovu životu, pastirskoj ljubavi, važnosti poslušnosti, propovijedanju, sakramentima, beženstvu (celibatu) te svećeničkom duhu siromaštva. Treće i posljednje poglavlje posvećeno je trajnoj izgradnji koja mora biti sustavna i cjelovita te personalizirana, a u tom posljednjem dijelu spominju se i konkretne inicijative koje služe trajnoj izgradnji svećenika s obzirom na njihovu dob i okolnosti u kojima vrše svoju službu. (IKA-kj) 5-6/2013.


Priopćenje s izvanrednoga plenarnog zasjedanja HBK Redoviti godišnji susret biskupa s redovničkim

provincijalima održan je 5. lipnja 2013. godine u Zagrebu, u sjedištu HBK (Ksaverska cesta 12a). Nazočne su pozdravili predsjednik HBK mons. Želimir Puljić, zadarski nadbiskup, i predsjednik Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica o. Vinko Mamić. U radnom dijelu susreta biskupi i redovnički poglavari razgovarali su o zajednicama i pokretima u Crkvi, naglasivši pozitivne strane i otvorena pitanja glede njihova djelovanja unutar pastorala Crkve. Razgovor je bio usredotočen na liturgijska i druga slavlja karizmatskih skupina, kao i na potrebu kanonskoga poslanja.

O karizmatskim pokretima Primijećeno je da, nažalost, ima predstavnika katoličkih pokreta koji smatraju da njihovo poslanje dolazi »izravno od Duha Svetoga«, pa im nije potrebno kanonsko dopuštenje zakonitih poglavara. »Kako propovijedati bez poslanja«, pitao se davno apostol Pavao (Rim 10, 15). Dok se, s jedne strane, zamjećuje pasivnost velikoga broja vjernika laika u Crkvi, s druge strane nameće se potreba i pitanje kako pomoći onima koji se žele više posvetiti evangelizaciji i apostolatu, ali to čine bez poslanja, bez povezanosti sa službenom Crkvom. Istina, dekret o Apostolatu laika (AA, 3) veli da »laici stječu dužnost i pravo na apostolat iz samog sjedinjenja s Kristom glavom«, no isti dekret naglašava da je »bitni element kršćanskog apostolata povezanost s onima koje je Duh Sveti postavio da vode Crkvu Božju« (AA, 23). Kad te povezanosti nema, pojavljuju se teškoće koje su teološke i psihološke naravi. Prof. dr. Nikola Vranješ, iz Rijeke, u svom je interventu podsjetio na pet kriterija crkvenosti koje je svojedobno, kao pomoć laicima i laičkim vjerničkim društvima, istaknuo blaženi Ivan Pavao II. u apostolskoj pobudnici »Christifideles laici« (br. 30). U raspravu je, interventom, uveo dr. o. Mijo Nikić, koji je, uz pozitivne elemente takvih susreta, istaknuo i opasnosti koje treba imati u vidu. Između ostalog, naveo je nekoliko praktičnih uputa kojih bi se trebali držati svi koji se time bave. Također, istaknuto je da se nerijetko na tim susretima naglašava »potraga za izvanrednim i neobičnim pojavama« koje se »proizvodi ritualima, polaganjem ruku, pjesmom i poklicima nabijenih emocija«. Gotovo da nema mjesta za šutnju. Nedostaje cjelovita slika Krista »koji zahtijeva i traži žrtvu i odricanje, sve do mučeništva« (sv. Toma Akvinski). »Tražite najprije kraljevstvo Božje«, govorio je Isus, »a sve ostalo će vam se dodati«. Naglašeno je da postoji ozbiljan rizik da se religiju svede na paramedicinu. Zbog toga je Kongregacija za nauk vjere objavila »Naputak o molitvama kojima se od Boga moli ozdravljenje« (14. rujna 2000.), u kojem »upozorava vođe molitvenih susreta neka izbjegavaju svaki oblik histerije, teatralnosti i senzacionalizma«. Stoga su biskupi 5-6/2013.

zaduženi da bdiju nad onim što se u pokretima i na seminarima zbiva, i odlučno reagiraju kad su posrijedi zloporabe i odstupanja od liturgijskih i drugih crkvenih norma i propisa. U vidu pastoralnoga rada i služenja, zaključeno je kako se čini nužnim i potrebnim iznova usredotočiti »novu evangelizaciju« na osobu Isusa Krista, pa u susretima, seminarima i duhovnim obnovama nuditi Isusa, a ne zdravlje, nuditi njegov »poraz« na Kalvariji, a ne uspjeh, Kristovu muku i patnju, a ne miran i spokojan život. Dobar i odgojan primjer u tom pogledu pruža nam blažena Chiara Badano, koja je na prijedlog da moli za čudo ozdravljenja odgovorila: »Ne tražim čudo ozdravljenja, jer osjećam da to nije u Božjem planu. Gospodin će znati kad će staviti kraj mojim patnjama.« Ljudi suočeni trpljenjem imaju svoj uzor i u liku blaženog Ivana Pavla II. koji se sa svojom bolešću postojano i hrabro nosio do zadnjega dana svoga ovozemaljskog života. A njegovu desetu obljetnicu trećega apostolskog pohoda našoj domovini upravo ovih dana slavimo. Novoj evangelizaciji potrebna je ponizna duhovnost koja prihvaća volju Božju i uzda se u njegovu Providnost. Prava sakramentalna pobožnost po kojoj dobivamo milost jest put koji nas usklađuje s voljom Božjom. Ne tražimo »duhovne gurue koji vežu duše na sebe i praktički ih zarobljavaju«, već »istinske pastire koji su vjerni Crkvi i koji hoće dijeliti sudbinu siromaha«, jer »traže izgubljene, tješe ucviljene i s Bogom pomiruju grešnike«.

O spolnom zlostavljanju maloljetnika U poslijepodnevnom radu, tijekom kojeg je svoj pozdrav uputio i apostolski nuncij u RH, mons. Alessandro D’Errico, biskupi su, prema uputama Kongregacije za nauk vjere od 3. svibnja 2011., raspravljali i usvojili Smjernice za postupanje u slučajevima spolnoga zlostavljanja maloljetnika. Smjernice su predviđene kao pomoć biskupima u traženju istine i pravde, kažnjavanju počinitelja te liječenju nanesenih rana. One su također vidljiv znak brige koju Crkva pokazuje prema žrtvama spolnog zlostavljanja i svakog drugog oblika nasilja i iskorištavanja. Smjernice će biti poslane mjerodavnoj kongregaciji na odobrenje. Vijeće HBK za život i obitelj pripremilo je osvrt na teze za nacrt prijedloga iskaza za Obiteljski zakon koji će se uputiti kao doprinos javnoj raspravi. S ovoga zasjedanja biskupi su uputili poruku povodom odluke Ustavnoga suda o Kurikulumu zdravstvenoga odgoja. Poruka je u prvome redu upućena roditeljima i poziva ih da se uključe u javnu raspravu o predloženim sadržajima zdravstvenog, a posebice spolnog odgoja. Biskupi se nadaju da će i predstavnici vijeća roditelja u školama iskoristiti svoje pravo te sukladno vjerskom opredjeljenju kritički vrednovati one dijelove sadržaja koji ugrožavaju integritet djeteta i njegov kršćanski identitet. Tajništvo HBK

421


»Od Teologije tijela do Evanđelja života« U Zadru je 19. i 20. travnja održan Nacionalni stu-

dijski dan za djelatnike u pastoralu braka i obitelji »Od teologije tijela do evanđelja života«, na kojemu su sudjelovali djelatnici i suradnici u pastoralu braka i obitelji Đakovačko-osječke nadbiskupije. Na otvorenju Nacionalnog studijskog dana, oko 200 sudionika skupa, pozdravili su mons. Valter Župan, krčki biskup i predsjednik Vijeća HBK za život i obitelj, te mons. dr. Želimir Puljić, zadarski nadbiskup i predsjednik HBK. U uvodnoj riječi, mons. Župan objasnio je kako su se na nacionalnoj razini uspjela institucionalizirati planirana događanja HBK za pastoral obitelji. Tako se ubuduće planira održavanje različitih susreta u razdoblju od tri godine: prve godine studijski dan, sljedeće godine nad/biskupijski susret, a treće godine nacionalni obiteljski susret, i tako ciklički. Sva događanja usmjerena su na zaštitu dostojanstva obitelji, intelektualno i duhovno osvješćivanje te studiozni pristup obiteljskoj i bračnoj tematici. Mons. dr. Puljić, domaćin susreta, naglasio je kako je cilj skupa govor i navještaj istine o obitelji, jer se put ljudskog spasenja događa preko obitelji koja je u središtu Božje pozornosti. Od početka bračnog zajedništva nužno je skrbiti se za brak i obitelj u društvenoj i crkvenoj zajednici, no i izmoliti zagovor, zaštitu i blagoslov Svete Obitelji za ljudske obitelji. Kao što i u samom nazivu skupa stoji, tema je bila usmjerena na proučavanje i primjenu Teologije tijela – tj. kateheza Karola Wojtyle, a predstavio ju je mr. sc. o. Damir Stojić. Osobitost 129 (tj. ukupno 135) kateheza, koje je Karol Wojtyla pročitao u razdoblju od 1979. do 1984. godine na audijencijama srijedom, ogleda se u njegovu pristupu i novoj metodologiji rada, u fenomenološkom personalizmu, istaknuo je o. Stojić. Osim toga, Wojtyla nas je putem svojih kateheza usmjerio na činjenicu koja se nalazi u Katekizmu Katoličke Crkve, a to je kako je tijelo stožer spasenja, a uz to nas podsjeća kako je seksualnost više od samog užitka: ona je sveta. Bez obzira na sve poteškoće s kojima se ljudi danas suočavaju te okolnosti koje im pomalo otežavaju put rasta u vjeri, sveci su dokaz kako se može živjeti u punini svetosti, rekao je o. Stojić. S druge strane, Evanđelje života, koje nam je bl. Ivan Pavao II. ostavio u naslijeđe, podsjeća nas na ključnu Isusovu izjavu Ja dođoh da život imaju, u izobilju da ga imaju (Iv 10,10), koja cilja na vrijednost i nepovredivost ljudskog života, a u suvremenim društvenim okolnostima se sve teže prepoznaje i opstaje, uputila je dr. Vuletić. Zbog

422

moralne dekandencije, koja je očigledna na svim normativnim područjima, nužno je reafirmirati moralno-etičke prosudbe suvremenog biomedicnskog napretka i njihovih pravnih okvira, usmjeriti se na promoviranje kulture života i civilizacije ljubavi, kako bi se očuvali dostojanstvo i svetost ljudskog života u svim njegovim razvojnim stadijima, istaknula je dr. Vuletić. U daljnjem tijeku susreta sudionici su se podijelili u šest radionica kako bi mogli raspravljati na koji način se može primijeniti teologija tijela i evanđelje života. Skup je završio iznošenjem zaključaka iz radionica te smjernica za budući rad, predstavljanjem raznih edukacija i stručnih usavršavanja za djelatnike u pastoralu braka i obitelji (među kojima su bili predstavljeni i specijalistički studiji KBF-a u Đakovu). U sklopu Nacionalnog studijskog dana održan je sastanak djelatnika bračnih i obiteljskih savjetovališta, kojih je ukupno 18 u Hrvatskoj, a nalaze se u 11 nad/biskupija. Na sastanku se razgovaralo o umrežavanju bračnih i obiteljskih savjetovališta u Hrvatskoj te mogućnosti dodatnog stručnog usavršavanja. Također, savjetovateljima je nakon dvogodišnje stanke osigurana supervizija u suradnji Ureda za život i obitelj HBK, te Hrvatskog Caritasa, koju je vodio dr. Dragan Pavelić, psihijatar. Dr. Pavelić poručio je savjetovateljima kako je nužan kontinuum susreta i okupljanja savjetovatelja na nacionalnoj razini, a njihov primarni zadatak je zaštita obitelji. Suzana Matošević

Imenovanje dr. sc. Josipa Bošnjakovića Zagrebački

nadbiskup i metropolit, mons. Josip Bozanić, moderator Međubiskupijskih sudova u Zagrebu, imenovao je svećenika Đakovačko-osječke nadbiskupije, dr. sc. Josipa Bošnjakovića, stručnjakom psihologom pri Međubiskupijskim sudovima u Zagrebu. Dr. sc. Bošnjakoviću služba je povjerena nakon suglasnosti dijecezanskog biskupa i u skladu s kanonskim odredbama, a obavljat će je tijekom pet godina u suradnji sa sudskim vikarom. Martina Kuveždanin 5-6/2013.


Vlč. Boris Vulić – novi doktor dogmatske teologije Svećenik Đakovačko-osječke nadbisku-

pije Boris Vulić obranio je u ponedjeljak, 29. travnja 2013. godine, na Teološkom fakultetu Papinskog sveučilišta Gregorijana u Rimu doktorsku disertaciju iz dogmatske teologije, naslovljenu »Inconfusa e indivisa«. Un approccio antropologico alla cooperazione della Beata Vergine Maria alla salvezza (»Nepomiješana i nepodijeljena«. Antropološki pristup suradnji Blažene Djevice Marije u spasenju), izrađenu pod vodstvom profesorice Micheline Tenace. U ispitnome povjerenstvu su, uz mentora, bili i profesori Dario Vitali i Felix Körner. Vulić u doktorskoj disertaciji razvija antropološki pristup spasenjskoj suradnji Blažene Djevice Marije, istražujući što se može – ali i što se ne može – tvrditi o Marijinoj spasenjskoj suradnji polazeći od šireg konteksta teološke antropologije u svjetlu sjedinjenoga i nepomiješanog odnosa Božjeg spasiteljskog djela i ljudskog suradničkog doprinosa. Dok neki suvremeni pokreti u Crkvi traže proglašenje dogme o suradnji Blažene Djevice Marije u spasenju, Papinska međunarodna marijanska akademija ukazuje kako je za to potrebno daljnje produbljivanje Marijine uloge i marijanskih naslova u trinitarnoj, ekleziološkoj i antropološkoj perspektivi. Ovaj poziv na istraživanje Marijine uloge u spasenjskome djelu u antropološkoj perspektivi središnja je tema Vulićeva istraživanja. Autor se u radu ponajviše oslanja na djela španjolskog teologa L. F. Ladarije i talijanskog mariologa S. De Fioresa. Bitno mjesto u radu zauzimaju i ekumenska dostignuća u obrađenim pitanjima. Napisana na 450 stranica, disertacija je podijeljena u dva dijela. Prvi (antropološki) dio, izrađen u tri poglavlja, istražuje koordinate teološkog govora o ljudskoj suradnji. U prvome poglavlju autor donosi analizu kristološkog naslova jedini i jedincati posrednik spasenja, ukazujući kako je upravo taj termin ključni kristološki naslov za Isusa Krista. U drugome se poglavlju razvija teologija ljudske suradnje te se u činjenici novoga stvaranja (pobožanstvenja, sinovstva i zajedništva u Kristu) pronalazi temelj ljudske, darovane, sposobnosti surađivanja u spasenju i ukazuje na mogućnost, ali i nužnost korištenja pojma posrednik u antropološkom kontekstu. Treće je poglavlje posvećeno vlastitosti uloge Duha Svetoga u novome stvaranju i u ljudskoj spasenjskoj suradnji. Nakon postavljenog teološkog okvira unutar kojeg se želi promišljati Marijina uloga u spasenju, drugi (mariološki) dio rada, razdijeljen u četiri poglavlja, započinje s hermenutikom smisla dogmi u Crkvi, što predstavlja bazu za zauzimanje autorova stava prema zahtjevu za novom marijanskom dogmom. U nastavku se donosi kratki 5-6/2013.

status quaestionis i nauk II. vatikanskog sabora te nauk enciklike Redemptoris Mater o Marijinoj suradnji i odnosu s jedinim posredništvom Isusa Krista, nakon čega slijedi poglavlje u kojem se predstavljaju neke indikativne struje u suvremenoj teologiji o Marijinoj suradnji u spasenju, s posebnim osvrtom na pokret Vox Populi Mariae Mediatrici te povijesno-spasenjsku mariologiju S. De Fioresa. U sedmom se poglavlju, u antropološkom ključu i u svjetlu svega iznesenog, analizira odnos Kristova apsolutnog posredništva i Marijina suradničkog doprinosa, teološki formulira bit i forma Marijine suradnje u spasenju u sučeljavanju s biti i formom spasenjske suradnje spašenog čovječanstva. U istom poglavlju autor govori o potrebi kršćanske antropološke mariologije, o mogućnosti i svrsihodnosti nove marijanske dogme, kao i o sakramentalnom karakteru Marijine suradnje u spasenju, shvaćene kao majčinsko posredovanje u Kristu, naznačujući neke teološke perspektive koje proizlaze iz pristupa ljudskoj spasenjskoj suradnji u mariološkom ključu. Disertacija želi dati doprinos ponovnom otkrivanju marioloških datosti u onim teološkim sustavima i disciplinama u kojima se danas može primijetiti zaborav ili egzil Marijine osobe i uloge, te potaknuti plodnije promišljanje antropološke širine mariologije i mariološke dubine teološke antropologije. Boris Vulić rođen je 17. lipnja 1981. u Slavonskom Brodu. Osnovnu školu i opću gimnaziju završio je u Županji. Nakon mature stupio je u Bogoslovno sjemenište u Đakovu i upisao filozofsko-teološki studij na Teologiji u Đakovu. Godine 2004. stekao je akademski stupanj diplomiranog teologa, a za svećenika današnje Đakovačko-osječke nadbiskupije zaređen je 29. lipnja 2005. u Đakovu. Do kolovoza 2007. godine vršio je službu župnog vikara u župi Sv. Euzebija i Poliona u Vinkovcima te radio kao vjeroučitelj u srednjoj školi. Iste godine upisao je poslijediplomski studij dogmatske teologije u Rimu na Teološkom fakultetu Papinskog sveučilišta Gregorijana, kao pitomac Papinskog hrvatskog zavoda sv. Jeronima. Magistarski rad L’inferno vuoto? La speranza nella salvezza di tutti secondo Hans Urs von Balthasar e Karl Rahner (Prazni pakao? Nada u spasenje svih prema Hansu Ursu von Balthasaru i Karlu Rahneru) napisao je pod vodstvom rano preminulog profesora Donatha Hercsika. Položivši 19. lipnja 2009. završni ispit iz dogmatske teologije stekao je akademski stupanj magistra znanosti. U jesen 2009. upisuje doktorski studij na istom fakultetu. Paralelno s doktorskim studijem u Rimu predaje kolegije dogmatske teologije na Odsjeku za sustavnu teologiju Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu. Janko Lulić

423


Liturgijsko slavlje preuzimanja službe novog nadbiskupa i metropolita đakovačko-osječkog mons. dr. Đure Hranića (Okružnica, broj: 700/2013., Đakovo, 10. lipnja 2013.) Svim župnicima i rektorima crkava, svim svećenicima, redovnicima, redovnicama, svim vjeroučiteljima i župnim katehetama, svim vjernicima u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji Draga braćo svećenici, redovnici i redovnice; draga braćo i sestre! U petak, 19. travnja 2013. godine, Nadbiskupski ordinarijat uputio vam je okružnicu kojom ste bili službeno obaviješteni o imenovanju mons. dr. Đure Hranića novim nadbiskupom i metropolitom đakovačko-osječkim. U navedenoj okružnici bile su navedene i neke načelne obavijesti i upute. Neke od njih ponavljamo, te uz njih donosimo i nove, osobito one koje su vezane uz svečano liturgijsko preuzimanje službe novoga nadbiskupa: 1. Svečano preuzimanje službe novoga nadbiskupa bit će u subotu, 6. srpnja 2013. godine, u prvostolnici Sv. Petra u Đakovu, za vrijeme svečane euharistije koja počinje u 10.30. Toga dana neka u 13 sati zvone sva zvona u cijeloj našoj Nadbiskupiji. 2. Svećenike molimo da organizirano dovedu vjernike u Đakovo na svečano preuzimanje službe novog nadbiskupa. Također, očekuje se nazočnost vjeroučitelja koji rade u školama, članova župnih vijeća i drugih župnih suradnika. Svoj osobni dolazak, i barem okvirni broj hodočasnika iz svake župe ili zbirno iz dekanata, svaki svećenik, odnosno dekan, treba unaprijed prijaviti u Pastoralni centar, najkasnije do 20. lipnja, a konačan broj hodočasnika najkasnije u ponedjeljak, 1. srpnja 2013. (tel. i faks 031-802.227; tel. 802-246; faks: pastoralni.centar@djos.hr). 3. Svećenike koji dolaze svojim osobnim automobilom molimo da automobil parkiraju u gradu. Naime, parking u dvorištu Nadbiskupskog doma bit će rezerviran isključivo za biskupe i njihove delegate pa upozoravamo da svećenici neće moći ondje parkirati automobil.

424

4. Napominjemo da će toga dana i Strossmayerov trg biti zatvoren te se njime neće moći prometovati automobilima i autobusima. U gradu se očekuje velika gužva i zbog toga što se tih dana održavaju Đakovački vezovi, a subota je i dan tržnice... Naknadno će na nadbiskupijskoj webstranici biti objavljene upute o parkiranju autobusa. Molimo vas da se o tome informirate prije polaska na put s hodočasnicima. 5. Svi svećenici trebaju za koncelebraciju ponijeti bijelu misnicu, ovratnik, albu i cingulum. Oblačenje za sv. misu je u 10 sati u Nadbiskupskom domu. Biskupi i izaslanici biskupa se oblače u dvorani za susrete i salonima na prvom katu, a svećenici na hodnicima u prizemlju. Najkasnije u 10.15 svi svećenici trebaju biti poredani te će već prije početka izravnoga televizijskog prijenosa ući u procesiji i zauzeti svoja mjesta u katedrali. U 10.30, kad započne prijenos, u katedralu će u procesiji ući samo biskupi, njihovi delegati i pozvani predstavnici središnjih nadbiskupijskih ustanova. 6. Poslije svečanosti svi svećenici su pozvani na domjenak i osvježenje u Sinodsku dvoranu Središnje nadbiskupijske i fakultetske knjižnice u Đakovu (Petra Preradovića 17). 7. Od 6. srpnja se u misnom kanonu moli: »…s biskupom našim Đurom«, a ime drugih biskupa u kanonu se ne spominje. Ime nadbiskupa Đure spominje se i u molitvi časoslova te u drugim molitvama. 8. U knjižari »Tiskanice« u Đakovu uskoro će se moći nabaviti fotografija nadbiskupa Đure, za uredske i druge službene prostorije. Gospodinu zahvaljujem za moje pastirsko služenje našoj mjesnoj Crkvi, a novom nadbiskupu Đuri molimo blagoslov i uspjeh u službi koju započinje! Svima pozdrav i blagoslov u Gospodinu! dr. Drago Tukara, kancelar

 Marin Srakić, nadbiskup i metropolit 5-6/2013.


Premještaji i službe svećenika i redovnika u 2013. Župnici i župni upravitelji Preč. Markan Kormanjoš, danom 19. kolovoza 2013., razriješen je službe župnog upravitelja župe Pohođenja BDM u Šumeću (br. 911/2013.) i župe Svetog Grgura Velikog u Kaniži (br. 914/2013.). Vlč. Stjepan Sokolović, danom 19. kolovoza 2013., razriješen je službe župnika župe Uzvišenja svetog Križa u Oprisavcima (br. 915/2013.) i danom 20. kolovoza 2013. imenovan župnikom župe Pohođenja BDM u Šumeću (br. 912/2013.) i župnim upraviteljem župe Svetog Grgura Velikog u Kaniži (br. 913/2013.). Vlč. Josip Babić, danom 19. kolovoza 2013., razriješen je službe župnika župe Svetog Nikole Tavelića u Slavonskom Brodu (br. 918/2013.) i župnog upravitelja župe Svetog Josipa Radnika u Slavonskom Brodu (br. 920/2013.) i danom 20. kolovoza 2013. imenovan župnikom župe Bezgrešnog Začeća BDM u Komletincima (br. 919/2013.). Vlč. Ivan Bešlić, danom 19. kolovoza 2013., razriješen je službe župnika župe Bezgrešnog Začeća BDM u Komletincima (br. 916/2013.) i danom 20. kolovoza 2013. imenovan župnikom župe Uzvišenja svetog Križa u Oprisavcima (br. 917/2013.). Vlč. Vlado Karačić, danom 19. kolovoza 2013., razriješen je službe župnika župe Rođenja BDM u Kruševici (br. 931/2013.) i danom 20. kolovoza 2013. imenovan župnikom župe Svete Klare u Starim Mikanovcima (br. 932/2013.). Vlč. Mato Matasović, danom 19. kolovoza 2013., razriješen je službe župnika župe Svete Klare u Starim Mikanovcima (br. 927/2013.) i danom 20. kolovoza 2013. imenovan župnikom župe Svetog Nikole Tavelića u Slavonskom Brodu (br. 923/2013.) i župnim upraviteljem župe Svetog Josipa Radnika u Slavonskom Brodu (br. 924/2013.). Vlč. Mirko Jokić, danom 19. kolovoza 2013., razriješen je službe župnika župe Svetog Lovre, đakona i mučenika, u Lipovcu (br. 933/2013.) i danom 20. kolovoza 2013. imenovan župnikom župe Rođenja BDM u Kruševici (br. 930/2013.). Vlč. Stjepan Šumanovac, danom 19. kolovoza 2013., razriješen je službe župnika župe Svetih Filipa i Jakova apostola u Grgurevićima (Odvorci) (br. 929/2013.) i danom 20. kolovoza 2013. imenovan župnikom župe Svetog Nikole biskupa u Sikirevcima (br. 928/2013.). Vlč. Ivica Tušek, danom 19. kolovoza 2013., razriješen je službe župnog vikara župe Gospe Brze Pomoći u Slavonskom Brodu (br. 934/2013.) i danom 20. kolovoza 2013. imenovan župnikom župe Svetog Lovre, đakona i mučenika, u Lipovcu (br. 935/2013.). 5-6/2013.

 Vlč. Željko Čabaj, danom 19. kolovoza 2013., razriješen je službe župnog vikara župe Rođenja svetog Ivana Krstitelja u Ivankovu (br. 936/2013.) i danom 20. kolovoza 2013. imenovan župnikom župe Svetih Filipa i Jakova apostola u Odvorcima (br. 937/2013.).  Fra Josip Vrdoljak, TOR, danom 19. kolovoza 2013. razriješen je službe župnika župe Svetog Josipa Radnika u Belišću (br. 846/2013.).  Fra Branko Janjić, TOR, danom 19. kolovoza 2013., razriješen je službe župnog vikara župe Svetog Josipa Radnika u Belišću (br. 845/2013.) i danom 20. kolovoza 2013. imenovan župnikom župe Svetog Josipa Radnika u Belišću (br. 847/2013.).  P. Arkadiusz Krasicki, CSSp, danom 15. srpnja 2013., razriješen je službe župnika župe Mučeništva sv. Ivana Krstitelja u Osijeku (br. 892/2013.)  P. Paul Abass Karmoh Karim, CSSp, danom 15. srpnja 2013., razriješen je službe župnog vikara župe Mučeništva sv. Ivana Krstitelja u Osijeku (br. 949/2013.) i danom 16. srpnja 2013. imenovan župnikom župe Mučeništva sv. Ivana Krstitelja u Osijeku (br. 893/2013.).

Župni vikari  Vlč. Damir Stanić, danom 19. kolovoza 2013., razriješen je službe župnog vikara župe Svetog Mihaela arkanđela u Donjem Miholjcu (br. 947/2013.) i danom 20. kolovoza 2013. imenovan župnim vikarom župe Gospe Brze Pomoći u Slavonskom Brodu (br. 948/2013.).  Vlč. Josip Kešinović, danom 19. kolovoza 2013., razriješen je službe župnog vikara župe Svetog Nikole biskupa u Sikirevcima (br. 945/2013.) i danom 20. kolovoza 2013. imenovan župnim vikarom župe Rođenja svetog Ivana Krstitelja u Ivankovu (br. 946/2013.).  Vlč. Vedran Mešanović, danom 19. kolovoza 2013., razriješen je službe župnog vikara župe Svetih Euzebija i Poliona u Vinkovcima (br. 950/2013.) i danom 20. kolovoza 2013. imenovan župnim vikarom župe Svetog Martina biskupa u Bošnjacima (br. 951/2013.).  Vlč. Tomislav Benaković, mladomisnik, danom 20. kolovoza 2013., imenovan je župnim vikarom župe Svetog Mihaela arkanđela u Donjem Miholjcu (br. 894/2013.).  Vlč. Marko Martić, mladomisnik, danom 20. kolovoza 2013., imenovan je župnim vikarom župe Svetih Euzebija i Poliona u Vinkovcima (br. 896/2013.).

425


Vlč. Ivan Stipić, mladomisnik, danom 20. kolovoza 2013., imenovan je župnim vikarom župe Uzvišenja svetog Križa u Osijeku (br. 895/2013.).

Ostale službe i umirovljenja Preč. Ivan Lukačević, danom 19. kolovoza 2013., razriješen je službe župnika župe Svetog Nikole biskupa u Sikirevcima (br. 921/2013.) i danom 20. kolovoza 2013. privremeno umirovljen (br. 922/2013.). Stanovat će u Svećeničkom domu u Đakovu. Mons. mr. Ivan Ćurić, danom 14. kolovoza 2013., razriješen je službe rektora Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu (br. 965/2013.) i danom 15. kolovoza 2013. imenovan generalnim vikarom Đakovačkoosječke nadbiskupije (br. 980/2013.). Mo. Ivan Andrić, danom 14. kolovoza 2013., razriješen je službe vicerektora Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu (br. 963/2013.) i danom 15. kolovoza 2013. imenovan rektorom Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu (br. 964/2013.). Vlč. Matej Glavica, danom 20. kolovoza 2013., imenovan je vicerektorom Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu (br. 969/2013.). Vlč. Robert Jugović, danom 19. kolovoza 2013., razriješen je službe bilježnika (tajnika) Nadbiskupskog ordinarijata u Đakovu (br. 966/2013.) i danom 20. kolovoza 2013. imenovan prefektom u Bogoslovnom sjemeništu u Đakovu (br. 967/2013.) i vicekancelarom Nadbiskupskog ordinarijata u Đakovu (br. 968/2013.).

 Vlč. dr. Josip Vrančić, danom 20. kolovoza 2013., imenovan je duhovnim suradnikom i ispovjednikom u samostanu Milosrdnih sestara svetog Križa u Đakovu (br. 970/2013.).  Vlč. Krešimir Bulat, danom 20. kolovoza 2013., imenovan je duhovnim suradnikom i ispovjednikom u samostanu Milosrdnih sestara svetog Križa u Đakovu (br. 971/2013.).  Vlč. Alojzu Kovačeku produžen je mandat vojnog kapelana u Vinkovcima na tri godine (br. 899/2013.).  Vlč. Anti Mihaljeviću produžen je mandat vojnog kapelana u Osijeku na tri godine (br. 900/2013.)  Vlč. Mario Brkić, mladomisnik, danom 20. kolovoza 2013., imenovan je bilježnikom (tajnikom) Nadbiskupskog ordinarijata u Đakovu (br. 926/2013.).  Vlč. Davorin Anđić, župnik u Podcrkavlju, danom 1. kolovoza 2013., imenovan dušobrižnikom djelatnika Policijske uprave brodsko-posavske u Slavonskom Brodu (br. 972/2013.).  Vlč. mr. Antun Japundžić, profesor, danom 1. listopada 2013., imenovan je predavačem pri Katedri ekumenske teologije na KBF-u u Đakovu (br. 973/2013.) i voditeljem Ureda za promicanje ekumenizma (br. 974/2013.).  Vlč. dr. Boris Vulić, profesor, danom 1. listopada 2013., imenovan je predavačem pri Katedri dogmatske teologije na KBF-u u Đakovu (br. 975/2013.). Tiskovni ured

Imenovanja i dekreti Dana 10. svibnja 2013. godine nadbiskup Ma-

rin Srakić imenovao je na mandat od pet godina članove novog saziva Povjerenstva za mandate za poučavanje katoličkog vjeronauka u školi na području Đakovačko-osječke nadbiskupije. To su: dr. sc. Teuta Rezo, predstojnica Nadbiskupijskog katehetskog ureda, generalni vikar Đakovačkoosječke nadbiskupije, doc. dr. sc. Stjepan Radić, profesor na KBF-u u Đakovu, vlč. Petar Vidović, prof., tajnik KBF-a te preč. Josip Ivešić, župnik i dekan (br. 695/2013.). Dana 15. svibnja 2013. godine nadbiskup Marin Srakić imenovao je na mandat od tri godine članove Nadbiskupijskog katehetskog vijeća. To su: prof. dr. sc. Ivica Pažin, dr. sc. Stanislav Šota, dr. sc. Teuta Rezo, Izidora Popović, vlč. Filip Perković, Emilija Dodig, Dejan Čaplar, s. Emanuela Kvesić, vlč. Josip Ivešić, Davor Šamadan, vlč. Krešimir Bulat, vlč. Željko Šimić, vlč. Zvonimir Mar-

426

tinović, vlč. Josip Levaković, vlč. Drago Marković, vlč. Anđelko Cindori, vlč. Krunoslav Karas, vlč. Josip Semialjac, vlč. Vladimir Sedlak, Mirjana Srednoselec, Dalibor Velički, s. Branka Čutura, s. Meri Gotovac, Ana Volf, Ankica Mlinarić, Alta Pavin Banović, Zdenka Beker te Draženka Kolesarić (br. 716/2013). Preč. Nikola Kerčov, danom 3. lipnja 2013., razrješuje se službe, prava i dužnosti župnog upravitelja u župi Sv. Filipa i Jakova u Bocanjevcima (br. 757/2013.), čime je aktivirao svoje umirovljenje koje je nastupilo 20. kolovoza 2006. (br. 984/2006.) te mu je, danom 1. lipnja 2013., osiguran stan u Svećeničkom domu u Đakovu (br. 762/2013.). Vlč. Mihael Mađarević, župnik u Marijancima, danom 4. lipnja 2013., imenovan je župnim upraviteljem župe Sv. Filipa i Jakova u Bocanjevcima (br. 771/2013.). Tiskovni ured

5-6/2013.


Raspored hodočašća u marijanska svetišta 2013. ALJMAŠ  Dan sjećanja na progonstvo i povratak, četvrtak,

1. kolovoza

– misa na obali Dunava u 18 sati.  Svetkovina Uznesenja BDM – trodnevna pripra-

va 11., 12. i 13. kolovoza

– misa u 18 sati – nakon mise euharistijsko klanjanje s molitvama za ozdravljenje i oslobođenje – trodnevnicu vodi fra Zvjezdan Linić.  Uoči Velike Gospe, srijeda, 14. kolovoza

– u 18 sati pobožnost Križnog puta na »Kalvariji« – u 19 sati sveta misa; predvodi fra Zvjezdan Linić – u 20 sati euharistijsko klanjanje s molitvama za ozdravljenje i oslobođenje

 Ime Marijino, četvrtak, 12. rujna (slavlje će se

održati u subotu, 14. rujna)

– sveta misa u 10 sati. – NAPOMENE: Hodočašća se mogu obaviti i u druge dane. Molimo da se hodočasničke grupe najave. Informacije i prijave: Župni ured Aljmaš, tel/fax (031) 595–000; e-mail: zupni.ured.aljmas@ os.t-com.hr Ante Markić, upravitelj Svetišta

ŠUMANOVCI (KOD GUNJE)  Svetkovina Uznesenja BDM – trodnevna pripra-

va 11., 12. i 13. kolovoza

– misa u 19 sati, predvoditelj vlč. Đuro Zrakić.  Uočnica Velike Gospe, srijeda, 14. kolovoza

– od 16 do 22 sata prilika za ispovijed

– u 21 sat procesija sa svijećama do kapelice »Na Lipi«. Prigodna marijanska pobožnost.

– pola sata prije svake mise prigodne marijanske pobožnosti

 Velika Gospa, četvrtak, 15. kolovoza

– u 17 sati sveta misa

– u 6 sati sveta misa; predvodi fra Zvjezdan Linić

– u 18,15 pobožnost Križnog puta

– u 8 sati sveta misa – svečana misa u 10 sati; predvodi nadbiskup i metropolit, mons. Đuro Hranić – u 12 sati misa za stradalnike Domovinskoga rata; predvodi dr. sc. Stanislav Šota, povjerenik za pastoral branitelja – U 16,30 pobožnost Križnog puta na »Kalvariji« – u 18 sati misa; na kraju mise blagoslov male djece; predvodi nadbiskup u miru, mons. Marin Srakić.  Nedjelja nakon Velike Gospe, 18. kolovoza

– u 10 i 18 sati misa za bolesnike; misu u 10 sati predvodi mons. Đuro Hranić, nadbiskup i metropolit; misu u 18 sati predvodi vlč. Ivan Lenić, upravitelj svetišta u Slavonskom Brodu; nakon mise u 10 i u 18 sati blagoslov bolesnika, vozača i vozila.  Prva subota u rujnu, 7. rujna

– hodočašće grada Vukovara

– u 19,30 svečana sveta misa; predsjeda nadbiskup u miru, mons. Marin Srakić – u 22,30 misa bdijenja.  Velika Gospa, četvrtak, 15. kolovoza

– od 5,30 do 12 sati i od 16,30 do 17,30 prilika za ispovijed – pola sata prije svake mise prigodne marijanske pobožnosti – u 6 sati misa – u 7,30 misa – u 9 sati misa – u 10,30 svečana misa – u 17,30 misa i završetak velikogospojinskog proštenja s prigodnom pobožnošću.  Predvečerje Male Gospe, subota, 7. rujna

– od 16 do 19 sati prilika za ispovijed – u 17,30 molitva krunice za obitelj

– sveta misa u 10 sati.

– u 18 sati misa s blagoslovom djece i procesijom prema kapeli u šumi.

 Mala Gospa, nedjelja, 8. rujna

 Mala Gospa, nedjelja, 8. rujna

– svete mise u 10 i 18 sati.

– od 7 do 12 sati prilika za ispovijed

5-6/2013.

427


– pola sata prije svake mise prigodne marijanske pobožnosti – u 7,30 sati misa

Velike Tekije  Nedjelja, 4. kolovoza

– od 15 sati prilika za ispovijed

– u 9 sati misa

– u 16 sati misa na staroslavenskom jeziku

– u 11 sati misa. – NAPOMENE: U dogovoru s upravom Svetišta hodočašća se mogu obaviti i u druge dane, kada će se raspored hodočasničkih pobožnosti odvijati po dogovoru. Telefon (032) 881-216. Josip Semialjac, upravitelj Svetišta

ILAČA

– u 17,30 misa na mađarskom jeziku – u 19 sati pontifikalna misa na hrvatskom jeziku i procesija – od 20,30 prigodni program.  Ponedjeljak, 5. kolovoza

– u 7 sati pobožnost Križnog puta – u 8 sati misa na njemačkom jeziku – u 9 sati pontifikalna misa na mađarskom jeziku

 Dan bolesnika, ponedjeljak, 5. kolovoza

– u 11 sati pontifikalna misa na hrvatskom jeziku

– sveta misa u 11 sati; blagoslov bolesnika, vozača i automobila.

– u 19 sati misa na hrvatskom jeziku.

DRAGOTIN

 Uočnica Velike Gospe, srijeda, 14. kolovoza:

– u 19 sati misa

 Svetkovina Uznesenja BDM – trodnevna pripra-

– u 21 sat misa s ophodom svijećama oko svetišta

va 11., 12. i 13. kolovoza

– u 23 sata misa.

– sveta misa u 19 sati

 Velika Gospa, četvrtak, 15. kolovoza

– predvoditelj: o. Marijan Krištofić, SCJ, svećenik Sisačke biskupije.

– mise u 7, 9, 10,30 te 16,30 i 19 sati – misu u 10,30 predvodi nadbiskup u miru, mons. Marin Srakić – između misa prilika za ispovijed i marijanske pobožnosti.  Mala Gospa, nedjelja, 8. rujna

 Predvečerje svetkovine Velike Gospe, srijeda,

14. kolovoza

– u 17 sati okupljanje i otvaranje slavlja i marijanska pobožnost, prigoda za ispovijed – u 17,30 svečano iznošenje slike

– svete mise u 8 te u 10,30 i 18 sati

– u 18 sati pokorničko bogoslužje i pobožnost Križnog puta

– između misa prilika za ispovijed i marijanske pobožnosti. Ivan Đakovac, upravitelj Svetišta

– u 20 sati misa; predvodi vlč. Nikica Mihaljević, župnik iz Donjih Andrijevaca, liturgijsko slavlje animira zbor župe iz Donjih Andrijevaca

TEKIJE Male Tekije

– u 22 sata pontifikalna misa; predvodi đakovačkoosječki nadbiskup metropolit mons. Đuro Hranić – u 23 sata ophod s upaljenim svijećama

 Četvrtak, 25. srpnja

– između misa bit će mogućnost ispovijedi i marijanska pobožnost.

– od 16 sati prilika za ispovijed

 Svetkovina Velike Gospe, četvrtak, 15. kolovoza

– u 17 sati misa na mađarskom jeziku

– u 7 sati prigoda za ispovijed s pokorničkim bogoslužjem

– u 19 sati misa na hrvatskom jeziku – od 20,30 prigodni program.  Petak, 26. srpnja:

– u 9 sati misa na mađarskom jeziku

– misna slavlja u 8, 11 i 18 sati; predvodi vlč. Marijan Krištofić – u 9 sati pokorničko bogoslužje

– u 11 sati misa na hrvatskom jeziku

– između misa bit će mogućnost ispovijedi i marijanska pobožnost.

– u 19 sati misa na hrvatskom jeziku.

Darko Tvrdojević, upravitelj Svetišta

428

5-6/2013.


Međunarodni znanstveni simpozij o 1700. obljetnici Milanskog edikta i 1150. godišnjici dolaska sv. braće Ćirila i Metoda u Panoniju U organizaciji Beogradske nadbiskupije, Srijemske

biskupije i KBF-a u Đakovu, od 18. do 20. travnja u Srijemskoj Mitrovici i Beogradu održan je Međunarodni znanstveni simpozij o 1700. obljetnici Milanskog edikta i 1150. godišnjici dolaska sv. braće Ćirila i Metoda u Panoniju, pod geslom »Za slobodu nas Krist oslobodi! Nova evangelizacija u svjetlu djelovanja svete braće Ćirila i Metoda«. Na simpoziju su sudjelovali predavači iz pet država regije - Italije, Slovenije, Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Srbije. Prvi dan simpozija održao se u Srijemskoj Mitrovici, a ostatak programa u Narodnoj banci Srbije u Beogradu.

Otvorenje Simpozija U pretprogramu sudionici simpozija mogli su prošetati od crkve Sv. Dimitrija do Carske palače te starokršćanskih bazilika, a lokalitete i njihovu povijesnu važnost pojasnila je dr. sc. Darija Damjanović Barišić, profesorica KBF-a u Đakovu. Program prvoga dana održan je u zgradi Općine Srijemske Mitrovice, a otvoren je uvodnim govorom beogradskog nadbiskupa mons. Stanislava Hočevara, srijemskog biskupa mons. Đure Gašparovića, dekana Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu prof. dr. sc. Pere Aračića i načelnika Ureda za manjinske vjerske zajednice u Srijemskoj Mitrovici Zlatka Načeva. Mons. Hočevar naglasio je kako simpozij započinje u pradavnom gradu gdje povijest snažno govori, a mučenički likovi rasvjetljuju oči. Pozdravljajući predavače, pozvao ih je »da ohrabre i prosvijetle nas koji živimo u osebujno vrijeme i s posebnim zadaćama, da »istinujući u ljubavi« – smijemo biti u Kristu i po Kristu oslobođeni za slobodu, za autentičnu slobodu služenja. Za takvu slobodu služenja svestrano su se borila sveta braća Ćiril i Metod. Veliki sirmijumski nadbiskup Metod i na ovim je prostorima izgarao i svjedočio te još i danas, upravo od nas, očekuje dostojno priznanje. Neka naša sinteza svega povijesnog, teološkog, crkvenog i pastoralnog bude tako jasna, da stvarno probudimo novu zoru jutarnju.« Podsjećajući na povijest Srijemske biskupije, kao i Sirmijuma, gdje su za vrijeme Dioklecijanovih progona ubijeni mnogi kršćani (Srijemski mučenici), mons. Gašparović istaknuo je kako ovaj Međunarodni skup želi povezati prošlost koja će nadahnuti 5-6/2013.

budućnost i time odgovoriti na velike izazove današnjice. Simpozij će prikazati povijest od progona kršćana, preko slobodne Konstantinove i državne Crkve te ćirilometodske baštine, do shvaćanja slobode na svim područjima i pitanja jedinstva u različitosti, načina evangelizacije te edukacije i formiranja budućih generacija, kao i sabiranje svih izlaganja u zbornik radova do rujna ove godine. Dekan Aračić naglasio je četiri dijela programa Simpozija - prvi dio će poći od Konstantinova edikta o slobodi za vjeru, drugi će dotaknuti bitnu poruku Božje riječi o cjelovitom oslobođenju, treći dio upravljat će oči prema stanju kršćanstva danas, posebno u Europi, i žurnoj potrebi evangelizacije ili nove evangelizacije s obzirom na širenje dekristijanizacije, dok će četvrti dio donijeti obilje tematskih ponuda gdje će se diskutirati o različitim područjima. »Ovdje se nalazimo na svetim mjestima koje je sv. Metod zalio svojom patnjom i znojem. Svi smo svjedoci da se ništa vrijedno, ni u životu ni u sustavu Crkve, nije moglo postići bez patnje, pa stoga pozivam na taj napor da svi zajedno promišljamo kako ovo naše kršćanstvo doista učiniti što je moguće vjerodostojnijim, pozvao je dekan Aračić. Načelnik Načev pozdravio je prisutne u ime svih građana, gradonačelnika Branislava Nedimovića i u svoje osobno ime. »Drago nam je što je Srijemska Mitrovica domaćin ovoga znanstvenog simpozija, ona zaslužuje tu čast jer je malo gradova koji se mogu pohvaliti s takvom kulturnom baštinom, ali i tolikim brojem svetaca i mučenika. Srijemska Mitrovica i ubuduće će podupirati ovakve manifestacije, rekao je Načev. Prvoga dana programa u radnom dijelu simpozija uslijedila su četiri plenarna predavanja, zaključena diskusijom.

Predavanja prvoga dana Predsjedatelj prvog dijela plenarnih predavanja bio je srijemski biskup Gašparović, a moderator doc. dr. sc. Ivica Čatić, profesor KBF-a u Đakovu.

Poimanje i primjena tolerancije u progonjenoj, slobodnoj-Konstantinovoj i državnoj Crkvi O »Poimanju i primjeni tolerancije u progonjenoj, slobodnoj-Konstantinovoj i državnoj Crkvi« govorio je doc. dr. sc. Grgo Grbešić, s KBF-a u Đakovu. Doc. dr. sc. Grbešić nastojao je dati pregled poimanja i

429


primjene tolerancije od Isusa Krista, apostolske Crkve i patrističkog razdoblja prije i poslije Milanskog edikta. U općenitom govoru o toleranciji nastojao je pojasniti kako je problem tolerancije prisutan od početka naše kulture te da su kompromisna rješenja u religioznim pitanjima načelno veoma teška jer dotiču pitanja spasenja. Tolerancija u Crkvi vrlo se teško prihvaća, naglasio je predavač, jer se dugo vremena promatrala kao grijeh protiv istine i ljubavi.

i književnog jezika. A privlačnost i uspjeh njihove misije nalazi se u zagovaranju političke i crkvene samostalnosti slavonskoga naroda«, naglasila je predavačica i istaknula kako je vidljivo da Ćiril i Metod, dva velika sveca, misionara i teologa, i danas, nakon 1150 godina, predstavljaju sponu između slavenske braće.

Govoreći o Isusu i toleranciji, dr. Grbešić je pojasnio kako je temeljna razlika između Isusa i svih religioznih i političkih sustava prije i poslije njega, s obzirom na toleranciju, u tome što je Isus sve promatrao kroz tajnu kraljevstva Božjega i što je u svom djelovanju bio oslobođen državnog zagrljaja. Predavač je rekao kako je kršćanstvo prvo u povijesti uvelo dualizam između religije i politike, države. Prikazao je i kako i zbog čega je Konstantin ugradio Crkvu u rimsku državu te podsjetio da su Milanskim ediktom kršćani dobili slobodu kulta, no još uvijek su bili u golemoj manjini. Car Konstatnin nije prisiljavao pogane na prijelaz na kršćanstvo, no kršćanstvo je obasipao privilegijama, a nitko u Crkvi nije povukao jasnu granicu između države i Crkve. Grbešić je zaključio kako se kršćanska univerzalnost protivi čvrstim vezama između religije i države; do tih je veza došlo u određenom povijesnom razvoju 4. stoljeća sa svim pozitivnim, a i negativnim posljedicama koje će pratiti Crkvu sve do 19. stoljeća, kada će doći do razdvajanja Crkve i države.

Drugom nizu plenarnih predavanja predsjedao je generalni vikar Srijemske biskupije, mons. Edo Španović, a moderator je bio doc. dr. sc. Ivo Džinić, s KBF-a u Đakovu. »Ćirilometodska baština kod južnih Slavena« bila je tema predavanja dr. sc. Tomislava Mrkonjića, koji radi u Vatikanskim arhivima u Rimu. Pojašnjavajući ćirilometodsku baštinu kod Hrvata, dr. sc. Mrkonjić je rekao kako zapadno-latinska Crkva nije bila pogodna za ćirilometodsku baštinu jer u katoličkom svijetu nije bilo, a nema ni danas, onog jedinstva između civilne vlasti i crkvenog autoriteta koji je omogućio brzu ekspanziju te baštine i vjerskog, kulturnog i književnog jedinstva među pravoslavnima na Balkanu i u Rusiji. Ćirilometodska baština u Hrvatskoj pojednostavljeno se predstavljala kao »glagoljaštvo« ili »hrvatski glagoljizam« i kao takva je specifična historijska pojava. Njezine bitne oznake su glagoljsko pismo, crkvenoslavenski jezik hrvatske redakcije, bogoslužje na tom jeziku prema rimskom obredu i jurisdikcija rimske Crkve. Ovim značajkama može se dodati i veća ili manja prisutnost svete braće Ćirila i Metoda koji su služili ne samo kao objekti vjerskog štovanja, nego i kao znak slavenskog identiteta i obrane od germanskog elementa unutar Crkve.

Život i djelo sv. braće Ćirila i Metoda »Život i djelo sv. braće Ćirila i Metoda« bila je tema izlaganja dr. sc. Damjanović Barišić. Izlaganje je temeljila na »Žitijima«, najstarijem dokumentu o Sv. Braći te još nekoliko izvora, pogovora i proglasa koje su pisala sama Braća ili njihovi učenici. Podsjećajući i upoznavajući prisutne sa životom sv. Ćirila i Metoda, dr. sc. Damjanović je naglasila da je način i stil evangelizacije koja karakterizira njihov misionarski rad bio revolucionaran. Ono što je stajalo u ideji misionarskoga rada svakako je Konstantinova teologija iz koje se iščitava da njegova briga za slavenski narod ne proizlazi iz puke sentimentalnosti, već je plod teološke misli o čovjekovu dostojanstvu koje je imao praotac Adam. »Konstantin smatra da je dostojanstvo Adama, prije njegova pada, a koje u punini obnavlja Isus Krist, temelj jednakosti i vrijednosti svih ljudi bez obzira na društveni položaj, narodnost i jezik te da se čovjek slobodno može odrediti po istini koju je shvatio. Temelj evangelizacije Konstantina i Metoda jesu prijevodi Svetog pisma i liturgijskih knjiga na slavenski jezik, čemu je prethodilo stvaranje novoga pisma

430

Ćirilometodska baština kod južnih Slavena

Dr. sc. Mrkonjić istaknuo je kako se cjelokupna povijest hrvatskog glagoljaštva dijeli na tri, odnosno četiri razdoblja, a u posljednjem razdoblju, od 16. st., koje obilježava reformatorsko djelovanje hrvatskih protestanata i katolička protuakcija s unionističkim tendencijama, prekinuta je nit domaće tradicije crkvenoslavenskog jezika hrvatske redakcije zbog čega se na razdoblje do Drugoga vatikanskog koncila i uvođenje narodnog jezika u liturgiju gleda kao na razdoblje manje karakteristično za hrvatsko glagoljaštvo, ali ipak značajno zbog neprekinutih vijesti o ćirilometodskoj baštini u hrvatskoj historiografiji, o kultu Svete Braće, te kao stalna referenca za obranu slavenskog identiteta.

Srpska Pravoslavna Crkva i ćirilometodska ideja »Tradicija, naslijeđe ili predanje nisu fenomeni koje možemo svesti samo u povijesne okvire, iako oni jesu povijesne prirode. Kada Crkva ne bi bila u stanju aktualizirati svoje naslijeđe, bila bi u problemima, ali 5-6/2013.


Crkva to čini«, rekao je dr. sc. Vladimir Vukašinović s Pravoslavnog bogoslovnog fakulteta u Beogradu, uvodeći u temu »Srpska Pravoslavna Crkva i ćirilometodska ideja«. Promatrajući vrijeme Ćirila i Metoda, kada su državni okviri bili drugačiji, dr. sc. Vukašinović nastojao je posvijestiti kako se ćirilometodski duh živio u Pravoslavnoj Crkvi u Srbiji kroz prethodnih sto godina na konkretnom primjeru prevođenja bogoslužnih knjiga, odnosno misala, a uzimajući za primjer rad dva velika pravoslavna teologa – o. Justina Popovića i vladiku Atanasija Jeftića. Da je Srpska Crkva nosilac i baštinik autentičnog ćirilometodskog duha i predanja, dr. Vukašinović je prikazao na primjeru prijevoda misala na romski jezik 1993. godine, kada je u Srbiji bila najveća inflacija. Tim činom, kao i bogoslužjem na romskom jeziku koje je tada predvodio vladika Bulović, Pravoslavna eparhija Bačka pokazala je osjećanje za duboko i vječno ljudsko pravo svakoga naroda da se Bogu obraća na svome jeziku, i to je pravo omogućila Romima, naglasio je Vukašinović. Pravoslavna Crkva tim je primjerom pokazala kako ćirilometodski duh baštini u punini, a ta punina podrazumijeva služenje i duhovnu brigu ne samo za svoj, nego i za druge narode, naglasio je predavač.

Pozdravni govori drugoga dana Simpozija Prisutne je na početku rada drugoga dana Simpozija pozdravio đakovačko-osječki nadbiskup, mons. dr. sc. Marin Srakić, vladika bački, gospodin Irinej Bulović, dekan KBF-a u Đakovu, prof. dr. sc. Aračić te dekan Pravoslavnog bogoslovnog fakulteta u Beogradu, prof. dr. sc. Predrag Puzović. Mons. Srakić je djelovanje Sv. Braće povezao s geslom djelovanja biskupa Strossmayera »Prosvjetom k slobodi«, jer su Sv. Braća, naviještajući Božje kraljevstvo, širila pismenost i prosvjetu Božjem svijetu. Obuhvaćajući tri teme simpozija – evangelizaciju, slobodu, a iz toga i prosvjetu, mons. Srakić je rekao kako je sloboda jedna od nesretnih riječi iz koje svatko čita ono što hoće, ali nije glavno i najvažnije imati slobodu, već je odlučujuće biti slobodan. Nadbiskup je istaknuo da se »najveća opasnost ne sastoji u tome da nam netko otme slobodu, nego da više ne znamo što ćemo s njom«. Upravo u slobodi želimo provoditi evangelizaciju, pojam koji se u Crkvi često spominje, a sv. braća Ćiril i Metod pokazali su u čemu se zapravo sastoji nova evangelizacija, rekao je mons. Srakić pojašnjavajući: »U našim dokumentima ne govori se o nekim novim projektima i dokumentima, nego se kaže: Hajdemo ono što imamo učiniti s novim elanom, kojim su Krista Gospodina naviještali apostoli i njihovi učenici, pa i sv. braća Ćiril i Metod. Naviještali su Božju riječ, ali su isto tako naviještali 5-6/2013.

prosvjetu u slavenskim narodima, a znali su dobro gdje se može doživjeti ta prosvjeta, gdje može imati svojih učinaka, kao što piše sv. Pavao – tamo gdje je Duh Gospodnji, ondje je sloboda.« Vladika Bulović podsjetio je kako je 1700. godišnjica Milanskog edikta sv. cara Konstantina događaj od epohalnog značaja za sav kršćanski svijet, ali i za kulturni svijet uopće, posebno za Europu: »U svakom slučaju, pitanje slobode, vjere i savjesti danas, pitanje slobodnog djelovanja Crkve, samim tim i pitanje evangelizacije našega svijeta, u izravnoj je vezi s donošenjem Milanskog edikta.« Naglasio je i važnost djelovanja sv. Ćirila i Metoda za sav kršćanski svijet: »Svi narodi kršćanskoga kruga, kako pravoslavni tako i katolički, svjesni su veličine ove dvojice svetih ljudi, koji se s pravom u pravoslavlju nazivaju ‘ravnoapostolima’ – po učinku svoje djelatnosti ravnima drevnim prvim apostolima Kristovim. Oni su produžili svjedočenje jedinstvenog, drevnog, svetog predanja Crkve - nepodijeljene kršćanske vjere prvih vjekova. U svom vremenu bili su most između kršćana Istoka i Zapada te su pridonijeli jedinstvu Crkve za mnoge vjekove unaprijed i stvarnoj evangelizaciji tada poznatog svijeta kao malo tko.« Vladika Bulović izrazio je zadovoljstvo obilježavanjem ovih dviju obljetnica Međunarodnim simpozijem te naglasio kako je s radošću pristao dati svoj doprinos i sudjelovati u radu znanstvenog skupa. Pozdravljajući prisutne i predstavljajući program rada Simpozija, dekan Aračić izrazio je posebno zadovoljstvo što su znanstvenom skupu nazočili i studenti Pravoslavnog bogoslovnog fakulteta, Univerziteta u Beogradu. U svom govoru dekan Pravoslavnog fakulteta naglasio je veliku važnost Milanskoga edikta, promišljajući bi li Ćiril i Metod uopće mogli djelovati da nije bilo toga dokumenta. Zaslugom Sv. Braće rodila se autentična slavenska pismenost i kultura koja je duhovno objedinjavala sve slavenske narode, rekao je Puzović, a kao najveću od svih zasluga izdvojio je činjenicu da su Sv. Braća slavenske narode privela Kristu, Putu koji vodi u život vječni.

Predavanja drugoga dana Simpozija Radni dio drugoga dana Međunarodnoga simpozija obuhvatio je deset predavanja. Prvom dijelu plenarnih predavanja predsjedao je nadbiskup beogradski, mons. Hočevar, a moderirao je prof. dr. sc. Zvonko Pažin, s KBF-a u Đakovu.

Starozavjetna pasha. Put u slobodu Prvo predavanje, na temu »Starozavjetna pasha. Put u slobodu«, održao je mr. sc. Aleksandar

431


Ninković iz Beograda, koji je temu pokušao obraditi u obzoru cijeloga Starog zavjeta, naglašavajući da Stari zavjet ne koristi kategoriju slobode i oslobađanja, ne koristi apstraktne, već konkretne pojmove. Bog nas je oslobodio pri stvaranju, Isus nas je oslobodio darujući nam mogućnost da budemo jedno s Njim, pojašnjava predavač i naglašava da ni od čega nismo oslobođeni do trenutka kada smo progonjeni, kada se javlja inat i kada je naš neprijatelj vanjski. »Starozavjetni izlazak, Pasha, pokazuje nam važnu stvar - vanjski se neprijatelj lako pobjeđuje jer Bog pomaže. Imajući osobnu slobodu koju smo dobili stvaranjem, politička sloboda, Konstantinova sloboda, omogućuje nam da se više ne bojimo progonitelja, nego da se bojimo sebe, svoga samoživog ja, onoga što je u mojoj duši, požude koja je ubrala plod s drveta spoznanja dobra i zla«, pojasnio je Ninković i zaključio: »Tek gledajući na Isusa i njegov primjer, na kompletno iskustvo Staroga zavjeta koje govori o otkupljenju i oslobađanju u smislu oslobađanja od samoga sebe, a ne političke slobode, možemo prihvatiti ponudu spasenja i postati po prirodi jedno s Bogom u ljubavi, a to znači biti slobodan.«

Novozavjetna pasha. Ostvarenje slobode O »Novozavjetnoj pashi. Ostvarenju slobode« govorio je doc. dr. sc. Čatić. U svom izlaganju ograničio se na promatranje Kristova slavljenja Pashe ukoliko ono inaugurira hod koji ostvaruje čovjekovu slobodu, a slobodu je promatrao u društveno-povijesnoj dimenziji njezina ostvarenja u prvim crkvenim zajednicama. Novi zavjet donosi poruku višestrukog oslobođenja čovjeka i društva po Kristu, a upućivati evanđelje samo pojedincima i samo za duhovno područje te ne omogućiti njegovu osloboditeljsku ulogu na svim razinama – i individualnoj i komunitarnoj – najbolji je put da se Crkvi osigura irelevantno mjesto u povijesti, naglasio je predavač. »Krist je govorio o svjetiljci koja se ne stavlja pod sud nego na svijećnjak, o soli koja se treba koristiti jer može zasoliti zemlju. Nekoć se Isus obraćao farizejima rekavši da oni drže ključeve Kraljevstva u rukama, a ne žele ući niti puštaju druge da uđu. Danas sigurno gleda u nas očekujući da upravo mi, Crkva, budemo oni koji će i sebi i drugima skidati okove vremena«, zaključio je Čatić.

Suvremeno poimanje slobode Doc. dr. sc. Nenad Malović, s KBF-a u Zagrebu, izlagao je o »Suvremenom poimanju slobode«. Rekao je kako se danas dovodi u pitanje sloboda volje, a sve više naglašava sloboda pojedinca i iz tako shvaćene slobode proizlazeća »prava«. U novom vijeku razdvajaju se unutarnja i vanjska sloboda te sloboda i

432

vezanost, kao i sloboda i norma. Autonomija ljudskog djelovanja oslobađa se obvezujućih normi vjere, tradicije i bilo kojeg ljudskog ili božanskog autoriteta. U javnom prostoru proklamira se sloboda pojedinca, a pojedinac u isto vrijeme stoji sa zahtjevom vlastite autonomije iz koje proizlaze njegova prava, navodi Malović i zaključuje: »Upravo područje ljudskih prava, a koja se barem djelomično poklapaju i s pitanjima etike, područje je u kojemu se vodi borba različitih shvaćanja slobode jer autonomni subjekti u vlastitoj volji utemeljuju zahtjeve za koje traže opće priznanje. Kršćansko se razumijevanje darovane slobode ne može uklopiti u stav ‘samopostavljene’ ili ‘samoutemeljene’ kršćanske slobode, koja je, iz kršćanske perspektive, zapravo samovolja.

Vjera u Krista i oslobođenje. Odgoj za slobodu i odgovornost Drugom nizu predavanja predsjedao je prof. dr. sc. Aračić, a moderirao je doc. dr. sc. Nikola Vranješ, s Teologije u Rijeci. Započinjući svoje predavanje na temu »Vjera u Krista i oslobođenje. Odgoj za slobodu i odgovornost«, prof. dr. sc. Vladimir Dugalić, prodekan KBF-a u Đakovu, definirao je slobodu kao dar Božji čovjeku, koji ne samo da omogućuje prikladnu promjenu stanja stvari izvan čovjeka, nego određuje rast čovjekova ‘biti osoba’ putem izbora koji su u skladu s istinskim dobrom, pa na taj način čovjek sam sebe stvara i gradi društveni poredak. Sv. Braća navješćuju Božju riječ, donose istinu u koju se osobe ucjepljuju krštenjem, služe se Biblijom - a mi ćemo danas reći, biblijskom katehezom, mistagoškom katehezom, liturgijsko-sakramentalnim životom - da bi izgradili ljestvicu vrijednosti u čovjeku. Iz te ljestvice rastu kreposti, odnosno mudrost koju daje vjera, naglasio je dr. Dugalić potičući na odgoj slobode u duhu kristocentričnosti, odgoj za slobodu savjesti u kojoj se susreću Bog i čovjek, objektivno i subjektivno, a na tom tragu treba biti i naša evangelizacija. »Sv. Braća nisu bila putujući misionari već su izgrađivali mjesnu Crkvu, i u tu mjesnu Crkvu treba ucijepiti kršćanina da unutar toga raste u vjeri, izgrađuje sebe kao osobu i s time izgrađuje svoju slobodu«, zaključio je dr. Dugalić.

Krsna liturgija kao oslobođenje Prof. dr. sc. Pažin u svom je izlaganju govorio o »Krsnoj liturgiji kao oslobođenju«. Započeo je pitanjem je li sloboda činiti sve što nam se prohtije. Jesu li slobodni oni koji robuju klađenju, kocki, alkoholu, drogama, koji su zaluđeni da je za sreću potrebno imati ovo ili ono, pa stoga upadaju u dužničko ropstvo? Crkva naviješta da je grijeh robovanje, a služenje Bogu oslobađanje, a početak toga je krštenje, naglasio je Pažin te nastavio govoriti o pravoj slo5-6/2013.


bodi u Svetom pismu, krštenju kao oslobođenju u spisima crkvenih otaca, drevnim liturgijskim knjigama te današnjoj liturgiji. Predavač je citirao: »Mi nekoć bijasmo nerazumni, nepokorni, lutalice, robovi raznih požuda i naslada, živjeli smo u zlu i zavisti, odvratni bili, mrzili jedni druge. Ali kad se pojavila dobrostivost i čovjekoljublje spasitelja našega, Boga, on nas spasi ne po djelima što ih u pravednosti mi učinismo, nego po svom milosrđu: kupelji novoga rođenja i obnavljanja po Duhu Svetom« (Tit 3,3-5), poručivši da smo na tu slobodu pozvani, a ono što smo po krštenju primili, treba čuvati i sačuvati kako bismo stvarno bili slobodi i ispunjeni i danas, i u vječnosti.

Traženje jedinstva u različitosti Trećem dijelu predavanja toga dana predsjedao je dekan PBF-a u Beogradu, prof. dr. sc. Puzović, a moderirala je dr. sc. Damjanović Barišić. »Traženje jedinstva u različitosti« bila je tema izlaganja prof. dr. sc. Jure Zečevića iz Zagreba. Jedinstvu i zajedništvu imanentna je različitost. Snažno i sržno, biblijski, trinitarno i kristološki utemeljeno jedinstvo u različitosti prestaje biti tek jedna od neobveznih mogućnosti i svakom kršćaninu postaje obvezom koja logički proizlazi iz naravi Božje i stvorene stvarnosti, naglasio je Zečević. Stoga se jedinstvo u različitosti ne može olako smjestiti samo u neki modernističko-relativistički kontekst koji bi »razvodnjavao« pravovjerje i kojega bi se poradi pravovjerja trebalo radije kloniti, već je jedinstvo u različitosti legitimno i obvezujuće ekleziološko načelo i nezaobilazan »koncept« uvijek kada je riječ o naravi Crkve i njezinu »izgledu«.

te u onome što ih čini specifičnim i inkulturiranim tradicijama – neće više priječiti zajedništvo euharistijskog stola i navještaja Riječi, naglašava predavač. Sintagme »jedinstvo u pomirenoj različitosti« ili »asimetrično jedinstvo« valja vrlo brižno, s puno pažnje i osjećaja za bitno i sekundarno, zajednički, međucrkveno usuglašeno, »puniti« i uvijek iznova preispitivati koliko duboko nas je to povezalo, te motriti kada i u čemu treba korigirati hod, rekao je Zečević.

Evangelizacija – trajni crkveni zadatak Prof. dr. sc. Aračić govorio je o »Evangelizaciji – trajnom crkvenom zadatku«. Naglasio je kako tijekom povijesti Crkve, pogotovo u nekim periodima, a možda i danas, ostaje »malo stado« vjernih Isusovu zadatku i stilu - ponajprije svjedočenjem, vjernošću i blizini rubnima u duhovnom i društvenom smislu. U suvremenoj kulturi dominiraju individualizam, sekularizam, relativizam, hedonizam i konzumizam, a Aračić je podsjetio kako je još Pavao VI. upozoravao da je rascjep između kulture i evanđelja drama našeg vremena. Posljedica toga jest da se Crkva danas suočava s ozbiljnim procesom masovnog otpada od sadržaja i prakse kršćanske vjere. »Otkrivanjem pojma i sadržaja evangelizacije Crkva

Umjesto očekivanja da jedinstvo kršćana bude jedinstvo u jednoobličnosti, danas se sve više shvaća da je potrebno jedinstvo u skladu s Kristovom velikosvećeničkom molitvom – jedinstvo u različitosti. Time je u razjedinjenom kršćanstvu otvorena nova mogućnost i nada da će Crkve biti i prepoznati se u takvu jedinstvu vjere, koje im – premda su različi5-6/2013.

433


je htjela doista naći novi poticaj u često minimalističkom i učmalom crkvenom djelovanju i u njega unijeti dinamiku, ali i zahtjevnost, te vidjeti i plodove života Isusovih sljedbenika. Njezina je želja da svaki kršćanin i svaka kršćanska zajednica postanu svjesniji svoga kršćanskog identiteta te da svojom otvorenošću i zauzetošću za svijet, kroz nesebičan dijalog, ostvare svoje kršćansko poslanje«, istaknuo je Aračić i poručio: »Crkva stalno mora sebe evangelizirati ‘prema unutra’, a ‘prema van’ djelovati onim što jest. Pogreška je kad krenemo drugoga ‘obraćati’, a same nas to nije ni dotaklo. Stoga je promišljanje o evangelizaciji žuran izazov za sve nas kršćane.«

Evangelizacija – pogled Pravoslavne Crkve Četvrtim dijelom plenarnih predavanja predsjedao je generalni vikar fra Leopold Rochmes, a moderator je bio prof. dr. sc. Niko Ikić, s KBF-a u Sarajevu. Vladika bački, gosp. Irenej Bulović, simpoziju je pridonio predavanjem na temu »Evangelizacija – pogled Pravoslavne Crkve«, u kojem je, između ostaloga, naglasio kako evangelizaciju ad extra treba provoditi zajedničkim snagama, solidarno, podržavajući jedni druge, što je lako ostvarivo kada se radi o određenim aktivnostima pravoslavnih i katolika. U procesu evangelizacije ad extra neće doći do rasprave o osjetljivim dogmatskim pitanjima, no bit će dragocjeno zajedničko svjedočenje o vitalnim problemima

suvremenog čovječanstva, uključujući bioetičku i ekološku problematiku, kao i zajedničko nastupanje pred državnim organima, u medijima i pred različitim sekularnim čimbenicima, naglašava vladika bački, ističući plodno iskustvo takve suradnje na području Srbije, posebno kada se radi o vraćanju vjerske nastave u javne škole i pitanju restitucije. »Evangelizacija je potrebnija umornoj Europi i podijeljenom svijetu nego plaha kiša zemlji ožednjeloj od suše«, usporedio je Bulović i podsjetio kako se ne evangelizira samo riječju, već djelom i životom. Upozorio je kako jedinu opasnost za ovakav odnos i suradnju u iskrenoj otvorenosti, međusobnom povjerenju, i iznad svega ljubavi, predstavljaju recidivi fanatizma, prozelitizma i mentalitet unijatizma, a sve se to javlja i kod katoličkih i kod pravoslavnih. Na te recidive treba obratiti veliku pažnju, upućuje Bulović, izražavajući uvjerenje kako duhovno zračenje II. vatikanskog sabora u životu današnje Katoličke Crkve te autentični duh i živo predanje Pravoslavne Crkve imaju jaču snagu od bilo kakva duha sektaške uskogrudnosti.

Nova evangelizacija u svjetlu Biskupske sinode 2012. i naše kršćanstvo »Nova evangelizacija u svjetlu Biskupske sinode 2012. i naše kršćanstvo« bila je tema doc. dr. sc. Vranješa. Biskupska sinoda u Rimu sazvana je na XIII. općem redovnom zasjedanju koje je trajalo od 7. do 28. listopada 2012., a bila je posvećena temi »Nova evangelizacija za prenošenje kršćanske vjere« te donijela važne zaključke s obzirom na ostvarivanje nove evangelizacije, rekao je Vanješ u uvodu svoga izlaganja. U izlaganju je izdvojio neke od 58 zaključaka, nastojeći ih povezati sa dvama jubilejima – 1700. obljetnicom Milanskog edikta i 1150. godišnjicom dolaska Sv. Braće na područje Panonije. Zaključke izlaganja Vranješ je promatrao u teološkopastoralnoj perspektivi, imajući na umu unaprjeđenje evangelizacije u današnjim prilikama. Naglasio je aktualnost evangelizacije kao trajne zadaće Crkve, evangelizaciju u suvremenim prilikama, osobno iskustvo vjere, nove pristupe evangelizaciji, prvi navještaj, evanđelje kao nenametljivu poruku istine i nade, slobodu vjere kao slobodu savjesti te odnos evangelizacije i dijaloga.

Neki pokušaji nove evangelizacije u Crkvi danas Doc. dr. sc. Džinić izložio je temu »Neki pokušaji nove evangelizacije u Crkvi danas« te istaknuo otvorenost prema svijetu, dijalog sa svijetom i svijest o svijetu kao mjestu navještaja, koji je jednako izazovan kao u samim počecima kršćanstva. Kao pretpostavku nove evangelizacije Džinić je naveo i ljubav i

434

5-6/2013.


povjerenje prema Bogu, ali isto tako i prema drugom čovjeku, i to svakom čovjeku, jer jedino svjedočanstvo ljubavi ne ostavlja nikoga ravnodušnim. Pretpostavka svakog pokušaja evangelizacije jest zahvaljivanje i slavljenje Boga, koje mora biti prepoznatljivo na licu svakog kršćanina, a napose onoga koji stoji u službi nove evangelizacije. Klasični prostori navještaja, crkve i crkveni prostori, sve su manje interesantni, ističe Džinić i upućuje kako je potrebno upotrijebiti kreativnost i maštu. Zaključuje kako »za radikalne promjene smjera pastoralnoga djelovanja treba imati hrabrosti, a svaki pokušaj nove evangelizacije valja vrednovati i podržati, s vjerom da Bog djeluje u ljudima koji imaju dobru volju i ne mire se s postojećim stanjem u Crkvi i svijetu«. Drugi dan Međunarodnoga znanstvenog simpozija zaključen je primanjem u Skupštini Grada Beograda, gdje je predavače, sudionike i organizatore simpozija primio zamjenik predsjednika Skupštine, Zoran Alimpić, a prisutan je bio i apostolski nuncij u Republici Srbiji, mons. Orlando Antonini.

Rad u forumima i zahvalne riječi Posljednjeg dana Međunarodnog znanstvenog simpozija o 1700. godišnjici Milanskog edikta i 1150. obljetnici dolaska sv. braće Ćirila i Metoda u Panoniju održano je deset foruma u kojima su obrađene sljedeće teme: Iskustvo slobode, Riječ Božja koja oslobađa, Sloboda u različitosti, Oblici zarobljenosti današnjeg čovjeka, Crkveni zadatak oslobađanja čovjeka od zarobljenosti, Tradicija i tradicionalizam u našem kršćanstvu, Kršćanski identitet, Nova evangelizacija u prigodnom pastoralu, Ćirilometodska ideja i slavenski narodi te Socijalna dimenzija kršćanstva. Nakon izvještaja o radu u forumima uslijedili su osvrti i zahvale. Nazočan je bio te se prisutnima obratio apostolski nuncij u Republici Srbiji, mons. Orlando Antonini. Zahvaljujući organizatorima simpozija, a napose pohvaljujući suradnju Katoličkog bogoslov5-6/2013.

nog fakulteta u Đakovu i Pravoslavnog bogoslovnog fakulteta u Beogradu, mons. Antonini rekao je kako upravo ono što su činila sv. braća Ćiril i Metod može i treba pomoći i dati poticaj za evangelizaciju danas, te otvorio još jedan aspekt Milanskog edikta. »Želio bih uputiti na aspekt Milanskog edikta za koji smatram da nije dovoljno istaknut: on i kršćanima i svima drugima daje slobodu ispovijedanja, bilo kršćanske ili koje druge religije. Svakom čovjeku treba omogućiti da se prema vlastitom raspoloženju srca odluči za vjeru i vjerovanje. Milanski edikt nije samo edikt koji daje slobodu vjere, nego i edikt koji daje slobodu savjesti. Na poseban način te točke vrijede za islamski svijet i budući dijalog koji će se s njima voditi, jer kod njih promjena vjere još uvijek povlači za sobom kaznu smrti, što znači da ovaj edikt još uvijek nije prihvaćen i primijenjen«, rekao je nuncij te zaključio kako je možda i u našoj povijesti bilo trenutaka kada je netolerancija imala svoju snagu i mjesto, ali u današnje vrijeme postoji sloboda savjesti i vlastitoga izbora. Zahvalu sudionicima, predavačima iz Italije, Slovenije, Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Srbije te organizatorima uputio je i srijemski biskup Gašparović, a napose domaćin, beogradski nadbiskup Hočevar, koji je pozvao na sudjelovanje na središnjoj proslavi Jubilarne godine, u Nišu 20. i 21. rujna, kojoj će nazočiti poseban delegat novoga pape Franje, kardinal Angelo Scola, milanski nadbiskup. Zahvalu je izrekao i Dragan Novaković, pomoćnik direktora Kancelarije za vjere Vlade Republike Srbije. Dekan KBF-a u Đakovu, prof. dr. sc. Aračić, posebno je pozdravio prisutne studente Pravoslavnog bogoslovnog fakulteta Univerziteta u Beogradu koji su sudjelovali u radu simpozija i naglasio: »Ovo je podloga za buduću suradnju; susret s episkopom Irinejem u ljudskom, prijateljskom, kršćanskom razgovoru rezultirao je da smo se ovih dana osjećali jako dobro. Mislim da je došlo vrijeme da ne-

435


prestano jedni drugima idemo ususret i započnemo put na jednoj znanstvenoj, kršćanskoj i ljudskoj razini; jer tko to treba činiti ako nećemo upravo mi, koji smo i teolozi, a morali bismo biti i kvalitetni kršćani.«

Priopćenje za javnost Po završetku programa Međunarodnog simpozija upućeno je i priopćenje javnosti, koje je predstavio prodekan KBF-a u Đakovu, prof. dr. sc. Dugalić, a potpisuju ga sudionici skupa: Obilježavajući 1700. godišnjicu Milanskog edikta i 1150. obljetnicu dolaska svete braće Ćirila i Metoda u Panoniju, radosni smo što duh jedinstva i zajedništva koji su promicala Sveta Braća i danas živi na ovim prostorima. Naime, Međunarodni znanstveni skup »Za slobodu nas Krist oslobodi« (usp. Gal 5,1), održan u Srijemskoj Mitrovici i Beogradu od 18. do 20. IV. 2013. godine, na kojem se promišljalo o važnosti nove evangelizacije u današnjem vremenu, iskazao je zajedništvo Beogradske i Đakovačkoosječke nadbiskupije te Srijemske biskupije, kao i katoličkih i pravoslavnih teologa, osobito s Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Đakovu Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku i Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta Univerziteta u Beogradu.

436

Sažimajući misli izrečene na znanstvenom skupu, možemo reći kako nova evangelizacija i danas treba biti nadahnuta primjerom djelovanja Svete Braće te, poput njih, polazeći od shvaćanja mentaliteta suvremenog čovjeka i nadahnuta čitanjem znakova vremena pozvati kršćane na snažnije osobno svjedočenje vjere i nasljedovanje Krista, započeto darom krsne milosti, hranjeno čitanjem Svetoga pisma te osnaženo katehetskim navještajem i uranjanjem u liturgijsko-sakramentalni život. Prianjanjem srca Kristu gradimo zajedništvo mjesne Crkve koje je sposobno prožimati kulturu snagom Božje Riječi i na taj način uskvasati samo društvo evanđeljem. Autoevangelizacija Crkve te uočavanje važnosti katekumenata i sakramenata kršćanske inicijacije postaje tako zahtjev vremena kako bi se nadišao suvremeni individualizam, subjektivizam i etički relativizam te smanjio broj vjerski indiferentnih kršćana i umanjio raskorak između deklarativnog priznavanja kršćaninom i praktičnog življenja kršćanske vjere. Svjesni da je Riječ Božja »tvrda besjeda« (usp. Iv 6, 60), jer poziva na zahtjevan put nasljedovanja Krista raspetoga i uskrsloga te da će uvijek biti onih koji će se pokolebati i neće smoći snage ići tim putem, molimo Gospodina da nas to ne obeshrabri, već da prožeti Petrovim pitanjem: Gospodine, kome da idemo? snažno ispovijedamo da samo Krist ima riječi života vječnoga (usp. Iv 6, 68). Martina Kuveždanin

5-6/2013.


Nadbiskup Hranić primio palij od pape Franje N

a svetkovinu Svetih apostola Petra i Pavla u bazilici Sv. Petra u Rimu svečano euharistijsko slavlje predvodio je papa Franjo, u zajedništvu s novim nadbiskupima metropolitima iz cijeloga svijeta. Na početku misnog slavlja kardinal protođakon JeanLouis Tauran Svetom je Ocu predstavio trideset i petoricu novih nadbiskupa metropolita koji su unazad godinu dana imenovani na tu službu i zamolio da im podijeli palije, nakon čega je Sveti Otac blagoslovio palije koji su neposredno prije blagoslovne molitve doneseni s groba svetog Petra. Potom su novi nadbiskupi metropoliti pojedinačno pristupali Svetom Ocu koji im je oko vrata stavio vidljivi znak buduće službe što ga nadbiskupi metropoliti nose u liturgijskim slavljima na području svoje metropolije. Među novim nadbiskupima koji su primili palije bio je i đakovačko-osječki nadbiskup metropolit, mons. dr. Đuro Hranić, kojemu je Sveti Otac uz znak mira spontano rekao kako mu na srce osobito stavlja rad u pastoralu duhovnih zvanja. U prigodnoj homiliji Sveti Otac govorio je o crkvenom jedinstvu. »Moramo biti ujedinjeni u različitostima. U Crkvi je raznolikost veliko bogatstvo. Ona se uvijek temelji na skladu jedinstva, poput jednog velikog mozaika u kojem sve sastavnice zajednički nastoje tvoriti veliki Božji nacrt. To nas mora poticati da prevladamo sve sukobe koji ranjavaju tijelo Crkve. To je put koji nam je pokazao Krist.« Novim je nadbiskupima Sveti Otac rekao i da se u svojim pastoralnim aktivnostima ne ponašaju na svjetovan način, te dodao: »Kada dopustimo da u našim mislima i osjećajima prevlada ljudska logika i ne dopustimo da nas poučava i vodi vjera u Boga, tada postajemo kamen spoticanja.« U liturgijskom slavlju sudjelovao je veliki broj kardinala, biskupa i svećenika iz Rimske kurije te iz nadbiskupija iz kojih dolaze novi nadbiskupi. Nakon misnoga slavlja, prije molitve Anđeoskog pozdravljenja, Sveti je Otac upoznao nazočne kako je upravo podijelio palije novim nadbiskupima te zamolio okupljeno vjerničko mnoštvo: »Molimo za nadbiskupe metropolite raznih svjetskih Crkava kojima sam maločas predao palij, simbol zajedništva.« Đakovačko-osječkog nadbiskupa Đuru Hranića u Rim su već 27. lipnja dopratila trojica svećenika kao predstavnici đakovačko-osječkog prezbiterija: mons. Luka Marijanović, Mato Gašparović i Matej Glavica, koji su bili sudionici slavlja u vatikanskoj bazilici Sv. Petra. Nakon misnog slavlja nadbiskupu Hraniću bilo je priređeno primanje u Hrvatskom zavodu svetog Jeronima u Rimu. Sutradan, 30. lipnja, povodom Dana državnosti Republike Hrvatske i ulaska Hrvatske u Europsku 5-6/2013.

uniju, hrvatsko veleposlanstvo pri Svetoj stolici organiziralo je u crkvi Sv. Jeronima misno slavlje koje je predvodio tajnik Svete Stolice za odnose s državama, nadbiskup mons. Dominique Mamberti, u zajedništvu s tajnikom Biskupske sinode nadbiskupom mons. Nikolom Eterovićem, đakovačko-osječkim nadbiskupom mons. Đurom Hranićem i svećenicima iz Hrvatske koji djeluju u raznim institucijama u Rimu. U homiliji je nadbiskup Mamberti naglasio da je Sveta Stolica, kao što je od početka pratila proces nastajanja Europske unije i podupirala ga kao projekt pomirenja među svim europskim narodima koji dijele iste vrijednosti, isto tako od početka podržavala i zalagala se za pristupanje Hrvatske Europskoj uniji, kamo ona već i pripada, ne samo povijesno i geografski, nego i kulturno i duhovno, te izrazio uvjerenje i nadu da će i Hrvatska učiniti Europsku uniju boljom i snažnijom unoseći u nju svoje duhovno i kulturno bogatstvo i vrijednosti za koje se toliko borila tijekom povijesti. Na misi je sudjelovao i cjelokupni diplomatski zbor akreditiran pri Svetoj Stolici. Nakon mise upriličen je koncert iz opusa skladatelja sakralne glazbe sjeverne Hrvatske 18. stoljeća koji su izveli mezzosopranistica Nataša Antoniazzo i orguljaš Višeslav Jaklin iz Hrvatske. Nakon koncerta sve je goste na domjenku pozdravio rektor Zavoda svetog Jeronima mons. Jure Bogdan, izražavajući radost zbog ulaska Hrvatske u Europsku uniju i zajedništva diplomatskog zbora Svete stolice u najstarijoj hrvatskoj instituciji u Rimu. Nadbiskup Nikola Eterović, koji je ujedno i naslovni biskup Cibala (Vinkovci), istaknuo je radost što je nakon svečanosti primanja palija bio sudionikom slavlja s novim đakovačkoosječkim nadbiskupom metropolitom. Delegacija s nadbiskupom Hranićem vratila se u Đakovo u ponedjeljak, 1. srpnja. Matej Glavica

437


Proslava apostolskih prvaka u osječkoj konkatedrali O

svetkovini Sv. Petra i Pavla, 29. lipnja, đakovačko-osječki nadbiskup i metropolit mons. Marin Srakić, uz koncelebraciju požeškog biskupa mons. Antuna Škvorčevića, srijemskog biskupa mons. Đure Gašparovića i osječkih svećenika, predvodio je svečano misno slavlje u osječkoj konkatedrali te s Osječanima proslavio zaštitnike konkatedralne župe i grada Osijeka. Tijekom homilije nadbiskup Srakić promišljao je o ulasku i položaju Hrvatske u Europskoj uniji, a na kraju misnoga slavlja, s obzirom na skoro umirovljenje, zahvalio je vjernicima na suradnji i molitvenoj potpori. Obilježavajući zaštitnike konkatedralne župe i nebeske zaštitnike grada Osijeka dan prije ulaska Hrvatske u Europsku uniju, mons. Srakić naveo je pozitivne i negativne aspekte djelovanja ove organizacije. Osvrnuo se na početke stvaranja Europske unije, rekavši da je ta ideja nastala u onom dijelu Europe koji nije bio pod komunističkom vlašću te da su njezini začetnici bili političari koji su ujedinjenu Europu zamišljali na temeljima zajedničke kršćanske baštine.

U Europu - da ili ne? Ideju o europskom ujedinjenju podupirali su ne samo pojedini kršćani i kršćanski političari, nego i pape XX. stoljeća, te bi se stoga s pravom moglo reći da je zamisao o ujedinjenju Europe kršćanskog nadahnuća, rekao je mons. Srakić i istaknuo: »Na pitanje, u Europu ili ne, odgovor je `Da!`, ali ne tako da samo čekamo nešto od Europe, nego da se na ulazak u nju ozbiljno spremamo, da mijenjamo mnoge stavove i postupke tradicionalnih i nacionalnih nedorečenosti. U Europu – da, ali ne u okljaštrenu Europu, kakvu nisu zamišljali njezini utemeljitelji.« Hrvatska oduvijek živi u okviru europske civilizacije, stoga njezino pristupanje Europskoj uniji znači samo davanje novoga gospodarskoga i političkog okvira toj tisućljetnoj pripadnosti europskom kulturnom i civilizacijskom krugu. No, neizbježno je pitanje koliko će nas Europa cijeniti, pitao je mons. Srakić i rekao: »Onoliko, koliko mi sami sebe budemo cijenili, i do sebe držali. U suvremeno zajedništvo europskih naroda moramo ući uspravno i dostojanstveno, ne na koljenima, svjesni da smo tijekom povijesti dali ne samo značajan obol europskoj znanosti i kulturi, nego i obrani europske civilizacije od stranih osvajača.«

Problematičan odnos prema vlastitoj prošlosti Nadbiskup je primijetio da se u posljednje vrijeme u Hrvatskoj promiče nekakav čudan odnos omalovažavanja, pa i prijezira vlastite nacionalne prošlosti, jezika i kulture. Dok se s puno razumijevanja pokušava otvoriti vrijednostima izvana, istodobno se

438

ostavlja dojam kao da se zapostavlja i odbacuje vlastite vrijednosti te se od vlastite povijesti ističe samo ono što je vrijedno žaljenja, a ne ono što je veliko i čisto. Multikulturalnost, koju se strastveno i trajno podupire, pokatkad je iznad svega napuštanje i poricanje onoga što je vlastito, bijeg od vlastitih vrjednota. No, istinska multikulturalnost ne može opstati bez zajedničkih nepromjenjivih veličina, bez orijentacijskih točaka koje polaze od vlastitih vrijednosti, rekao je nadbiskup Marin i poručio: »Doista, nismo ovdje od jučer. U Europi nismo stranci. I nismo bez ‘osobne karte i osobne prtljage’. Prepoznatljivi smo po ‘vlastitom imenu’ po kojem nas i drugi prepoznaju, a ‘prepoznati’, na taj se poziv s ponosom odazivamo. Samo takvi, s vlastitim imenom i identitetom, kulturom i poviješću, možemo s drugima, u međusobnom uvažavanju i poštivanju, izgrađivati novi europski dom utemeljen na istini o čovjeku. Zato nam nije svejedno kakva će nova Europa biti, hoćemo li u njoj moći prepoznati sebe, svoju prošlost i sadašnjost, ali i s povjerenjem i nadom gledati u budućnost.« Prisutni vjernici potaknuti su na zauzetu molitvu za Domovinu, koju je mons. Srakić preporučio zagovoru Presvete Bogorodice Marije, najvjernije odvjetnice Hrvatske, sv. Josipa, nebeskog zaštitnika naše Domovine, kao i zagovoru sv. Petra i Pavla, da »bismo pronašli prave odgovore na izazove ovog povijesnog trenutka, i kako bi čin ulaska u Europsku uniju bio na dobro naše Domovine, hrvatskog naroda i svih hrvatskih građana te cijele zajednice svijeta«. Liturgijsko pjevanje animirao je Mješoviti zbor konkatedralne župe, pod vodstvom s. Branke Čutura, a uz brojne vjernike misi su nazočili i predstavnici županijske i gradske vlasti: osječko-baranjski župan Vladimir Šišljagić, gradonačelnik Ivica Vrkić, predsjednik Gradskog vijeća Anto Đapić te njihovi suradnici. Na zahvalu mons. Srakića Osječanima i preporuku da s jednakom zauzetošću prihvate i surađuju s novoimenovanim nadbiskupom Đurom Hranićem, vjernici su, zajedno sa svećenicima koji službuju u Osijeku, uzvratili pljeskom. Martina Kuveždanin 5-6/2013.


Mons. Nikola Eterović posjetio Đakovačko-osječku nadbiskupiju M

ons. Nikola Eterović, glavni tajnik Biskupske sinode u Rimu i naslovni cibalski nadbiskup, pohodio je 7. i 8. travnja Đakovačko-osječku nadbiskupiju. Blagoslovio je kip bl. Ivana Pavla II., posjetio sestre karmelićanke, predvodio mise uz blagdan Božanskog milosrđa te svetkovinu Blagovijesti i 108. obljetnicu smrti biskupa Strossmayera, a na kraju svoga pohoda posjetio je i Vikarijat Osijek te se susreo s osječkim svećenicima, članovima Komisije za gradnju Vikarijata.

U Županji blagoslovljen kip bl. Ivana Pavla II. Na Bijelu nedjelju ili blagdan Božanskog milosrđa, koji je ustanovio papa Ivan Pavao II., blagoslovljen je njegov kip smješten u župnom dvorištu župe Mučeništva sv. Ivana Krstitelja u Županji. U nazočnosti nadbiskupa Marina Srakića, mnogih svećenika i domaćeg župnika Ivana Varoščića te bogoslova đakovačkog Sjemeništa, kip je blagoslovio mons. Nikola Eterović. Ovom velikom događaju prethodila je bogata duhovna priprava: Devetnica Božanskom milosrđu, uskrsni koncert benda mladih »Mir« te petodnevna duhovna obnova koju su predvodili dr. sc. Grgo Grbešić i mr. sc. Bože Radoš, profesori KBF-a u Đakovu. Mons. Eterović je u Županju stigao u subotu, 6. travnja, u večernjim satima. Njegov dolazak u župu najavila su crkvena zvona, a ispred crkve ga je dočekalo mnoštvo vjernika. U društvu preč. Varoščića, mons. Eterović se od ulaska u Županju do crkve dovezao u kočiji, u pratnji konjanika županjske Konjogojske udruge i počasne postrojbe, tzv. Županjskih serežana. U crkvi i ispred crkve dočekalo ga je mnoštvo Županjaca koje je nadbiskup blagoslovio uz riječi da im donosi blagoslov i pozdrave pape Franje. Blagoslov kipa bl. Ivana Pavla II. i euharistijsko slavlje koje je predvodio mons. Eterović započeli su u nedjelju, 7. travnja, svečanom procesijom od Pastoralno-kulturnog središta Bl. Alojzija Stepinca do kipa bl. Ivana Pavla II. Po blagoslovu kipa nastavljeno je euharistijsko slavlje kojemu je predsjedao visoki gost iz Vatikana. Misno pjevanje animirali su članovi Mješovitog pjevačkog zbora pod ravnanjem prof. Ane Zlatunić, bend mladih »Mir«, predstavnici županjskih tamburaških sastava, Gradska limena glazba i sastav Opća opasnost. Na kraju euharistijskog slavlja, u ime svih župljana predvoditelju misnog slavlja zahvalio se gosp. Damir Juzbašić. Tri replike blagoslovljenog kipa uručene su mons. Eteroviću, mons. Srakiću i preč. Varoščiću. Kip blaženika visok je 2,30 m, izrađen je od bronce, a postolje mu je od bijelog bračkog kamena. Izgradio ga je akadem5-6/2013.

ski kipar Slaven Miličević, a u bronci je izliven na Likovnoj akademiji u Zagrebu. Sve troškove izgradnje kipa, postavljanja i blagoslova snosili su župljani domaće župe, uz pomoć donatora, ali prvenstveno dragovoljnim prilozima župljana kojima su darivali sliku Božanskog milosrđa tijekom njezina hodočašćenja po obiteljima.

Pohod karmelićankama Istoga dana mons. Eterović je u pratnji nadbiskupa Srakića pohodio i Karmel sv. Josipa u Breznici Đakovačkoj, a nakon srdačnih riječi dobrodošlice priorice, s. M. Ljiljane od Duha Svetoga (Prelić), mons. Eterović govorio je sestrama o svojoj zahvalnosti što je tijekom službe u Rimu imao čast surađivati s papom Ivanom Pavlom II. te se osvrnuo na nedavna događanja u Rimu. Zahvalno govoreći i o susretu s bl. Majkom Terezijom Kalkutskom, primijetio je da su sveci prisutni među nama i istaknuo: »Ako smo svi pozvani na svetost, to osobito vrijedi za sestre koje su izabrale put svetosti«, te potaknuo karmelićanke da izabirući ‘mala, uska vrata’ na putu savršenstva, na herojski način žive obećanja poslušnosti, čistoće i siromaštva kako bi mogle biti živi svjedoci Uskrsloga Gospodina i naviještati Božansko milosrđe svim ljudima dobre volje. Podsjetio je i da su svi Sveti Oci u zadnje vrijeme naglašavali važnost redovničkog kontemplativnog života za obnovu Crkve i pozvao sestre da budu velike, ne samo u velikim idealima, već i u malim stvarima. Nadbiskup Eterović obećao je sestrama da će Svetom Ocu, prigodom skorog susreta, prenijeti pozdrave i ukrašenu svijeću s likom sv. Josipa. Izrazio je uvjerenje da će papi Franji biti drago čuti da zajednica karmelićanki iz Hrvatske moli za njega i da ga duhovnom povezanošću prati na prvim koracima njegove nove, odgovorne pastirske službe rimskog biskupa.

U Centru Božanskog milosrđa U Duhovnom centru Božanskog milosrđa na Ovčari mons. Eterović predvodio je svečano misno slavlje

439


o svetkovini Božanskog milosrđa, uz mons. Srakića i petnaestak svećenika, a sudjelovalo je oko dvije i pol tisuće vjernika. Susret je započeo pozdravnim riječima vlč. Marina Kneževića, upravitelja Centra i duhovnika Pokreta Božanskog milosrđa. U 15 sati uslijedila je pobožnost Božanskom milosrđu, nakon čega je dramska skupina zajednice Karmelskih laika iz Slavonskog Broda upriličila predstavu »Govor na Gori«. U prigodnoj homiliji nadbiskup Eterović prikazao je razvoj štovanja Božjeg milosrđa u životu bl. pape Ivana Pavla II., koje je za posljedicu imalo prenošenje toga iskustva na cijelu Crkvu. Proživljavajući sve zlo koje su Papinoj Poljskoj donijeli fašizam i komunizam, on spoznaje kako jedino Božje milosrđe može stati zlu na kraj. Upravo to je bila i glavna nadbiskupova poruka okupljenim štovateljima Božjeg milosrđa: »Granica zla je Božje milosrđe. Stoga smo pozvani moliti Božje milosrđe kako bi se zaustavilo zlo u svijetu, počevši najprije od zla koje vlada u nama samima.«

Blagovijest i 108. obljetnica Strossmayerove smrti U đakovačkoj katedrali Sv. Petra i Pavla mons. Eterović predvodio je jutarnje misno slavlje na blagdan Blagovijesti, 8. travnja, a o 108. obljetnici smrti đakovačkog biskupa Josipa Jurja Strossmayera. U homiliji je kazao kako je majčinstvo BDM poseban privilegiji na kojemu Crkva zahvaljuje Gospodinu, ali da postoji i ono duhovno majčinstvo koje svi moramo vršiti, ukoliko smo kršćani. »Našim sudjelovanjem u uprisutnjenju Gospodina u našim životima, našim obiteljima, zajednicama, u ovom našem društvu - tu smo slični Mariji i svima onima koji se trude da Isus Krist bude prisutan u ovom našem svijetu, posebno oni koji se bave katehezom, oni koji udjeljuju svete sakramente, sudjeluju u novom rađanju Isusa Krista u dušama naše braće i sestara, osobito mladih,. Ali, tu posebnu ulogu imaju i roditelji, na neki način, majke i žene«, rekao je nadbiskup Eterović.

440

»Majke i žene pozvane su i danas, prve, otpočetka djeci naviještati Isusa Krista koji se rodio za nas, živio za nas, trpio i uskrsnuo za nas. I tu smo mi slični Mariji, jer omogućujemo Isusu Kristu da se rodi u dušama, osobito mladih i djece, ali također i u dušama onih koji su se udaljili od Isusa Krista, koji su možda kršteni, ali su zaboravili na svoju vjeru. Primjerom našeg kršćanskog, uzornog života, dobrom riječju, savjetom, ljubavlju, milosrđem, i mi možemo pridonijeti da se Gospodin rodi u dušama tolike braće i sestara koji traže Isusa Krista, ponekad i ne znajući da ga traže«, zaključio je nadbiskup u propovijedi.

»Gradski pastoral« Uz mons. Srakića, mons. Eterović istoga je dana boravio u zgradi Vikarijata Osijek po prvi put nakon obnove. Razgledao je urede, pozdravio djelatnike Vikarijata, a potom objedovao s osječkim svećenicima - članovima Komisije za izgradnju Vikarijata. Nazočio je i pomoćni đakovačko-osječki biskup, mons. dr. Đuro Hranić te arhitekt zgrade Vikarijata Srećko Lovrinčević. Ravnatelj Vikarijata, vlč. Ivica Rebić, iskazao je dobrodošlicu mons. Eteroviću povodom njegova pohoda Osijeku te mu darovao fotomonografiju Osijeka i slavonski kulen. Nadbiskup Eterović srdačno je zahvalio na darovima. Prisjetio se kako je zgradu nekadašnje Plućne bolnice u Osijeku posjetio u tijeku njezine obnove i prenamjene za potrebe Nadbiskupije. Izrazio je zadovoljstvo sadašnjim izgledom i funkcionalnošću prostora, naglašavajući kako je zgrada Vikarijata veliki doprinos pastoralu grada Osijeka, »gradskom pastoralu, koji ima svoje posebnosti, ali je i težak, pa neka vas u njegovu provođenju prati obilje Božjeg blagoslova«, poručio je naslovni cibalski nadbiskup osječkim svećenicima i biskupima Đakovačko-osječke nadbiskupije. Z. Zadro / s. T. Kalinić / M. Delić / A. Banović / M. Kuveždanin

5-6/2013.


Kandidati za prezbiterat 2013. Đ

akovačko-osječka nadbiskupija ove će godine postati bogatija za četvoricu svećenika. Na svetkovinu Petrova, 29. lipnja 2013., u đakovačkoj prvostolnici Sv. Petra za prezbitere će biti zaređeni đakoni:

Tomislav Benaković (Županja 1) Rođen je 23. siječnja 1981. u Slavonskom Brodu od oca Martina i majke Radenke r. Rudež. Odrastao je u Županji, gdje je pohađao osnovnu i srednju školu. Po završetku srednje škole u Županji zaposlio se u obiteljskoj tvrtki. Zahvaljujući redovitom pohađanju nedjeljne euharistije te radu i razgovoru s ljudima, počeo je osjećati svećenički poziv. Akademske 2007./2008. godine započinje studij na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, a završio ga je u Đakovu 2011./12. Za đakona je zaređen 20. listopada 2012. godine u Đakovu, a đakonski praktikum imao je u župi Gospe Brze Pomoći u Slavonskom Brodu. Polaganjem ruku i posvetnom molitvom mons. dr. Marina Srakića, nadbiskupa đakovačkoosječkog, na Petrovo će u katedrali Sv. Petra u Đakovu biti zaređen za svećenika. Za mladomisničko geslo odabrao je redak Knjige otkrivenja: Dođi, Gospodine Isuse! (Otk 22,20). Mladu misu slavit će u župi Mučeništva sv. Ivana Krstitelja u Županji, 30. lipnja 2013. godine u 10,30.

Mario Brkić (Slavonski Brod 9) Rođen je 17. prosinca 1988. u Slavonskom Brodu od oca pok. Dragana i majke Željke r. Čurčić. U obitelji ima i mlađu sestru Marinu. Obitelj pripada župnoj zajednici Bezgrešnog Srca Marijina. U rodnom mjestu završio je osnovnu školu, a srednju medicinsku školu, u zanimanju dentalni tehničar, završio je u Osijeku 2007. godine. U jesen iste godine upisuje Katolički bogoslovni fakultet u Đakovu i ulazi u Bogoslovno sjemenište kao svećenički kandidat tada Đakovačke i Srijemske biskupije. Na drugoj godini fakulteta upisuje Srednju glazbenu školu u Slavonskom Brodu (glazbenik – solo pjevač). Maturira je u lipnju 5-6/2013.

2012., a u listopadu iste godine je i diplomirao. Za đakona je zaređen 20. listopada 2012. u Đakovu, a đakonski praktikum obavljao je u Nadbiskupskom ordinarijatu i đakovačkoj župi Svih svetih. Polaganjem ruku i posvetnom molitvom mons. dr. Marina Srakića, nadbiskupa đakovačko-osječkog, na Petrovo će u katedrali Sv. Petra u Đakovu biti zaređen za svećenika. Za mladomisničko geslo odabrao je redak iz Psalma 37.: Sva radost tvoja nek’ je Gospodin! (usp. Ps 37, 4). Mladu misu slavit će u župi Bezgrešnog Srca Marijina u Slavonskom Brodu 9, 7. srpnja 2013. godine u 10,30.

Marko Martić (Slavonski Brod 2) Rođen je 20. travnja 1988. godine u Slavonskom Brodu, kao drugo od troje djece Mate i Štefice r. Kožul. Kršten je u župi Sv. Marka na Plehanu (BiH). U rodnom gradu pohađao je osnovnu školu nakon koje upisuje franjevačku Klasičnu gimnaziju fra Marijana Lanosovića s pravom javnosti u Slavonskom Brodu. Po završetku srednje škole, 2007. godine, upisuje Katolički bogoslovni fakultet u Đakovu te pristupa u Bogoslovno sjemenište kao svećenički kandidat tada Đakovačke i Srijemske biskupije. Diplomirao je 2012. godine. Za đakona je zaređen 20. listopada 2012. godine u Đakovu, a đakonski praktikum imao je u župi Sv. Petra i Pavla u Osijeku. Polaganjem ruku i posvetnom molitvom mons. dr. Marina Srakića, nadbiskupa đakovačko-osječkog, na Petrovo će u katedrali Sv. Petra u Đakovu biti zaređen za svećenika. Za mladomisničko geslo odabrao je redak Poslanice Filipljanima: Sve mogu u Onome koji me jača! (Fil 4, 13). Mladu misu slavit će u župi Duha Svetoga u Slavonskom Brodu 2, 14. srpnja 2013. godine u 10,30.

Ivan Stipić (Ivankovo) Rođen je 8. travnja 1987. u Konjicu (BiH), kao jedno od četvero djece Mate i Anđelke r. Sudar. Prvih šest godina života proveo je u Bosni i Hercegovi-

441


ni, a 1993. godine, zajedno s obitelji, doseljava u Ivankovo, gdje započinje školovanje u OŠ »August Cesarec«. Osnovnu školu dijelom pohađa u Ivankovu, a dijelom u Njemačkoj. Poslije završenog osmog razreda odlučio je upisati se u Međubiskupijsko dječačko sjemenište u Zagrebu, a tako i Nadbiskup-

sku klasičnu gimnaziju. Nakon uspješno položene mature u Zagrebu, odlazi u Bogoslovno sjemenište u Đakovo te upisuje Katolički bogoslovni fakultet, kao svećenički kandidat tada Đakovačke i Srijemske biskupije. Za đakona je zaređen 20. listopada 2012. godine, a đakonski praktikum imao je u župi Duha Svetoga u Slavonskom Brodu. Za mladomisničko geslo odabrao je redak Lukina Evanđelja: Za Tobom ću kamo god Ti pošao! (Lk 9, 57b). Mladu misu slavit će 7. srpnja 2013. godine u župi Svetog Ivana Krstitelja u Ivankovu u 10,30. Tiskovni ured

Svećeničko ređenje u Vinkovcima Nadbiskup Nikola Eterović, glavni tajnik Bi-

skupske sinode u Rimu i naslovni cibalski nadbiskup, u molitvenom je zajedništvu sa svećenicima palotincima i svećenicima iz dekanata zaredio za svećenika Ivana Kuterovca, SAC, 22. lipnja u crkvi Sv. Vinka Pallottija u Vinkovcima. Nadbiskup Eterović pozvao je u homiliji ređenika da se hrabro odvaži, na Isusov poziv, djelovati u Njegovo ime, živeći dosljedno i s radošću evanđeoske savjete poslušnosti, čistoće i siromaštva. Spomenuo je i da papa Franjo svećenike neprestano potiče da budu bliski narodu, da upoznaju vjernike kako bi mi mogli navijestiti Blagu vijest. Nadbiskup

442

Eterović je podsjetio da broj svećenika u Europi opada i zato je potaknuo na molitvu za svećenička zvanja. P. Ivan Kuterovac, SAC, rođen je 6. svibnja 1982. god. u Vinkovcima gdje je pohađao osnovnu i srednju školu. U zajednicu palotinaca stupio je 2002. god., a novicijat je obavljao u Vinkovcima i Zaprešiću. Nakon novicijata 2007. god. započeo je studij na palotinskom teološkom fakultetu u Vallendaru u Njemačkoj. Vječne zavjete položio je 2009. god., a 2012. je diplomirao teologiju u Vallendaru. Đakonsku pastoralnu službu obavljat će u Njemačkoj. IKA

5-6/2013.


Hodočašće svećenika Zagrebačke nadbiskupije u Vukovar Više od dvjesto svećenika Zagrebačke nadbisku-

pije, predvođenih zagrebačkim nadbiskupom, kardinalom Josipom Bozanićem, pomoćnim biskupima zagrebačkim - mons. Valentinom Pozaićem, mons. Ivanom Šaškom i mons. Mijom Gorskim, hodočastili su u ponedjeljak, 29. travnja, u Vukovar, gdje ih je dočekao i pozdravio đakovačko-osječki nadbiskup mons. Marin Srakić te gvardijan vukovarskog Franjevačkog samostana fra Gordan Propadalo. »Dobrodošli u naš Vukovar, grad koji je prije 22 godine bio predmet mržnje i uništenja svega što je lijepo i vrijedno, od vremena kada je ljubav prema ovome gradu svijetlila poput zvijezde koja je prkosila tami i zakonima pećine, ljubav koja je bila hrana i voda kada hrane i vode nije bilo, ljubav koja je bila vrelo hrabrosti kad je stanovnike Vukovara obuzeo strah i vatra koja je grijala kad se ledila krv u žilama«, rekao je mons. Srakić, citirajući zapis u kojemu, među ostalim, piše: ‘Svjedoci nikada neće moći zaboraviti slike užasa i stradanja cijeloga naroda. Sve bogatstvo tih tisuća bilo je u po dvije najlonske vrećice. Šuteći, na kiši, išao je cijeli narod ostavljajući za sobom domove, crkve, pokojne, tvornice, polja… Kao da je Bog u ljutnji odvratio svoj pogled od nas. Mi sami, i sve naše, prepušteno je na klanje, uništenje…’ Ali, Bog nas nije napustio nego je zapalio oganj ljubavi prema vlastitom narodu i domovini Hrvatskoj. Ta ljubav treba biti i dalje pokretačka snaga, a ne mržnja jer ona može samo uništavati i sijati smrt. Ljubav je duša čovječanstva, a Vukovaru, gradu na obalama Dunava, treba vratiti dušu. Ljubav rađa život, a Vukovaru valja vratiti život, ne samo izgradnjom kuća i stanova, nego život obiteljskih zajednica i društvene zajednice, zaposlenja, suživota, mirne sadašnjice i vedre budućnosti«, rekao je nadbiskup, te ističući kako je mnogo toga ostvareno zahvaljujući svesrdnom nastojanju 5-6/2013.

otaca franjevaca pozvao na molitvu za pokojne branitelje i ostale žrtve Domovinskog rata. Središnji dio hodočašća bilo je svečano euharistijsko slavlje u crkvi Sv. Filipa i Jakova, koje je u zajedništvu domaćeg nadbiskupa i pomoćnih zagrebačkih biskupa predvodio kardinal Bozanić. Uvodeći u euharistijsko slavlje, kardinal Bozanić istaknuo je da je Vukovar posebno mjesto zahvalnosti, na kojem Bogu zahvaljujemo za dar vjere. U svojoj homiliji naglasio je važnost čuvanja spomena na žrtvu i svjedočanstvo Vukovara. »Došli smo u Vukovar u trenutku kada hrvatsko društvo iznova preplavljuju pokušaji da se posebnost Vukovara zaniječe, da se ne cijeni ono što je najvrjednije u tkivu naroda, da se ne gradi na istini. Tako se nastoji stvoriti dojam da je ovo mjesto kao i svako drugo; da se ovdje nije dogodilo ništa što bi odstupalo od redovitosti; da se prema Vukovaru treba odnositi nekom beživotnom i hladnom redovitošću kao i prema drugim mjestima. Ali mi dobro znamo da za Hrvatsku ovdje postoje toliki nositelji nezaobilazne memorije koja odiše ljudskom i kršćanskom duhovnošću. U Vukovaru nisu na prvome mjestu oni koji su razarali, nego oni koji su čuvali i gradili. A svatko tko od ovdašnje neobičnosti i dara ljubavi stvara beznačajnu običnost, taj i dalje pokušava razarati, unositi nemir, otvarati rane i širiti neosjetljivost koja vodi u sukobe. I dok se čini neupitnim da je Vukovar jedan od najjasnijih simbola hrvatske slobode, nerazboritim se stavovima, udaljenima od stvarnoga života, pridonosi stvaranju osjećaja da nekima do toga nije stalo. Zar se nismo već dovoljno uvjerili, upravo u Hrvatskoj, da nepoštivanje ili dokidanje istinskih simbola ne vodi k dobru?« rekao je kardinal Bozanić. Osvrćući se na aktualne društvene prijepore oko uvođenja dvojezičnosti u Vukovar, kardinal je ista-

443


knuo: »Sve što unosi laž, sve što šutnjom prekriva osjetljivost za čovjeka, šteti ovomu Gradu i domovini Hrvatskoj. Zbog toga treba jasno reći da je pitanje jednoga pisma sažetak mnogih drugih pitanja na koja nisu dani odgovori. Ta goruća pitanja još uvijek odjekuju i traže odgovore. Stoga Vukovar zaslužuje posebnu osjetljivost koja treba biti izražena i posebnim okvirom pozitivnih propisa o uređenju pojedinih pitanja. Naime, politička mudrost odlikuje se osjetljivošću za stvarnost, ne utječe se nasilju nad osjećajima građana da bi provela svoj plan, poznaje iznimke i strpljiva je u iščekivanju da sazrije vrijeme. Ovdje je najprije potrebno učiti istinu, promicati čežnju za susretima i zajedništvom te širiti prostor suživota i pomirenja. Tu osjetljivost potvrđuje i naša nazočnost danas, ali prije svega nazočnost mnoštva hrvatskih građana tijekom godine, među kojima je zapažen znatan broj djece i mladih. Uviđamo da je potrebno daleko više ulagati u odgoj, pouku i prenošenje vrijednosti žrtve Vukovara novim hrvatskim naraštajima.« Na kraju homilije kardinal Bozanić dao je jasnu podršku građanskoj inicijativi »U ime obitelji«. Govoreći o tome kako je definiranje braka prvorazredno civilizacijsko pitanje, spomenuo je da je ono i vjerničko pitanje koje zadire u temeljne istine katoličke vjere. Potaknuo je sve svećenike da se zdušno založe i potaknu vjernike laike u ostvarivanje potpore toj inicijativi, kako bi kao Crkva dali do znanja gdje vidimo polazište za budućnost. »Osjećam dužnost to reći ovdje u Vukovaru jer je s ovoga mjesta moguće bolje čuti i osjetiti odgovornost prema Domovini«, zaključio je kardinal Bozanić.

gih, i ponovnog proživljavanja onoga zla kroz koje smo prošli. Obuzima nas i osjećaj gorčine zbog neodgovornog ponašanja svjetskih velesila koje nisu odlučno i na vrijeme spriječile tragediju Vukovara. Štoviše, njihovi su se predstavnici šetali ulicama Vukovara u isto vrijeme dok su nevine građane vodili na stratište i bez suda ubijali na najmučkiji način, da bi onda poput Pilata prali ruke izjavljujući da su nevini od krvi tih pravednika. Prožimaju nas osjećaji odvratnosti nad pokvarenošću onih koji su nakon tragedije Vukovara organizirali turistička putovanja u ovaj grad da svojim i inozemnim znatiželjnicima pokažu što je od ovoga lijepoga grada učinio njihov zamračeni um i prazno srce«, rekao je nadbiskup Srakić. Nadbiskup je istaknuo kako životi položeni za vrednote slobode, istine pravde i mira obvezuju da se ne smije zaustavljati na zbivanjima iz 1991. godine jer bi to bila jeftina manipulacija sa žrtvama koje su oni podnijeli i jer bi osjećaji nužno prerasli u mržnju i osvetu. »Tada bismo ovaj grad, ovu svoju prekrasnu domovinu Hrvatsku i svoj život pretvorili u prokleti začarani krug kojemu bismo mi sami bili najjadnije žrtve. Njihov čin nije bio plod fanatizma i nerazumnog samoubojstva nego izričaj njihova »Creda« u domovinu od Boga danu, koju su voljeli i kojoj su htjeli osigurati više slobode, pravednosti i mira. Oni nam danas zajedno s raspetim Kristom poručuju da ne traže osvetu nego mir i ljubav, traže oproštenje i društveno zalaganje u izgradnji domovine«, rekao je nadbiskup Srakić.

Posjet Ovčari i Memorijalnom groblju

Susret u Đakovu

Poslije misnog slavlja hodočasnici su posjetili Spomen-dom »Ovčara« i mjesto masovne grobnice iz 1991. godine, gdje su molili za sve poginule te zapalili svijeće, a hodočašće je nastavljeno posjetom Memorijalnom groblju žrtava Domovinskoga rata, gdje je službu riječi i nagovor održao nadbiskup Srakić. Službu riječi kod središnjeg spomenika predvodio je đakovačko-osječki nadbiskup mons. Marin Srakić, koji je pozvao okupljene da se prisjete križnog puta zarobljenika koji su odvedeni u koncentracijske logore i ondje mjesecima nevini čamili, križnog puta ranjenika, bolesnika i bolničkog osoblja Vukovarske bolnice te drugih zarobljenika koje su vodili ili vozili na klanje u Ovčaru ili druge masovne grobnice, križnog puta stanovnika obližnjeg Lovasa koje su povezane žicom tjerali preko minskih polja, križnog puta onih koji su mučki poubijani širom Slavonije, Baranje i Srijema...

Hodočašće svećenika Zagrebačke nadbiskupije završilo je u Đakovu, gdje je u đakovačkoj katedrali molitvu Večernje predvodio mons. Srakić. Zaželjevši dobrodošlicu, nadbiskup Srakić istaknuo je kako se kršćani i katolici u svakoj crkvi osjećaju kao kod kuće, pogotovo kad ih vežu brojne veze iz prošlosti i sadašnjosti. »Kada je bila proglašavana nova crkvena pokrajina i kada su neki razmišljali da se Đakovo dijeli od Zagreba, tada je uzoriti kardinal Bozanić rekao: ‘Ovo nije čin dijeljenja, ovo je čin snage. Crkva po ovome činu postaje snažna.’ Htjeli bismo da uz vas sačuvamo tu snagu svjedočenja Krista Gospodina na ovim našim prostorima, svi mi – i mi biskupi, naši svećenici i naši vjernici«, rekao je nadbiskup Srakić. Nazočnima se obratio i kardinal Bozanić, rekavši kako dolikuje ovo lijepo hodočašće završiti u lijepoj Strossmayerovoj katedrali te izrazivši zadovoljstvo što je uz svećenike Zagrebačke nadbiskupije cijeli dan bio i pastir Crkve đakovačko-osječke, mons. Srakić. Kardinal je zahvalio nadbiskupu Srakiću te mu, kao znak zajedništva i spomen na ovaj dan, uručio poklon – kip Bogorodice s djetetom.

»Sjećanja na te stravične događaje isprepliću se s osjećajima koji nas obuzimaju dok stojimo pred ovim križem. Nas spontano prožimaju osjećaji tuge, boli, tjeskobe, gorčine, odvratnosti, ali i nade, vjere i ljubavi. Tužni smo zbog stradanja naših dra-

444

TUZGN/Anica Banović 5-6/2013.


In memoriam: vlč. Tomislav Cvenić Sprovodni obredi vlč. Tomislava Cve-

nića, svećenika u miru Đakovačko-osječke nadbiskupije koji je u 69. godini života i 44. godini svećeništva preminuo 22. travnja u KBC-u Osijek, održani su u srijedu, 24. travnja, na Novogradskom groblju. Predvodio ih je dekan Osječkog istočnog dekanata, preč. Mato Gašparović, a misu zadušnicu koja je uslijedila u župi Sv. Ćirila i Metoda, đakovačkoosječki nadbiskup, mons. Marin Srakić. Prigodnim govorom od pokojnog svećenika oprostio se vlč. Vladimir Mikrut, voditelj Svećeničke lige unutar Šenštatskog pokreta, u kojoj je bio aktivan i vlč. Cvenić. Uz obitelj, rodbinu i prijatelje, sprovodnim obredima nazočili su osječki svećenici, redovnici i redovnice, svećenici članovi Šenštatskog pokreta te župnici i župljani župa u kojima je vlč. Cvenić službovao, napose iz Tenje i s Brijesta. Opraštajući se od pokojnika, preč. Gašaparović izrazio je sućut sestri Blažici i ostaloj rodbini te istaknuo: »Nakon iskustva bolesti i patnje, naš subrat, svećenik Tomislav, uputio se svom Stvoritelju za kojim je u mladosti krenuo; nosio je na putu svećeništva mnoge životne križeve sve do posljednje životne postaje, a preko iskustva smrti dodirnuo je tajnu uskrsnuća i novost života. Uskrsli Krist bio mu je baština - on je čuvao, propovijedao i naviještao Njegovu riječ kao župni vikar u Valpovu, župnik u Odvorcima, Šidu, Tenji i Brijestu. U Tenji je ostao u vrijeme okupacije i progona, zarobljen i zamijenjen, te je to vrijeme posebno ostavilo svoje tragove na njegovu životu.« Preč. Gašparović potaknuo je prisutne na zahvalnu molitvu za svećeničku službu vlč. Tomislava, službu koja svjedoči o radostima i nadama, žalostima i tjeskobama ljudi našeg vremena. »Vjeru u Kristovu otkupiteljsku ljubav vlč. Tomislav nije kao svećenik zadržao samo za sebe, nego se trudio pomoći drugima da tu ljubav upoznaju i prihvate, a to su prepoznavala subraća svećenici, vjernici, njegovi 5-6/2013.

župljani«, rekao je dekan i, moleći i opraštajući se s pokojnikom, naglasio: »Vlč. Cvenić rado se odazvao Isusovu pozivu i prihvatio svećeničku službu, bio je čovjek po mjeri Isusa Krista, iz čijeg se života zrcalilo Božje lice.« U ime Svećeničke lige Šenštatskog pokreta, vlč. Mikrut je rekao: »U susretu s njim, u njegovim riječima, osjećao sam svećeničku dušu zauzetu za odgovorno poslanje. Njegov odnos prema nebeskoj Majci Mariji bio je dio njegove pastoralne zauzetosti. Poznato je geslo pokreta: ‘Majko, ništa bez tebe, ništa bez nas.’ Možemo pretpostaviti da je to bio razlog njegove velike želje da kao župnik u Tenji zaželi i ponudi da se ondje osnuje Gospino šenštatsko svetište. Ipak, ništa se manje nije radovao počecima osnivanja svetišta u Ivanovcima«.

Misa zadušnica Izražavajući sućut Đakovačko-osječke nadbiskupije, svih svećenika, redovnika, redovnica i vjernika obitelji svećenika Cvenića, kao i svim vjernicima župa koje je predvodio, mons. Srakić na misi je zadušnici rekao da unatoč tuzi rastanka doživljavamo i uskrsno otajstvo. »Uskrsna svijeća koju smo zapalili u vazmenoj noći i postavili u sredinu, sada je zapaljena da osvijetli i bdije nad smrtnim ostacima našeg brata svećenika. Sada, na dan sahrane našega brata, Crkva slavi Kristovo uskrsnuće, a to je i naše uskrsnuće. To uskrsnuće središte je naše kršćanske vjere, središnji navještaj spasenja koji nastavlja odzvanjati u svijetu«, posvijestio je nadbiskup ističući kako je i prisutnost na zadušnici te iskrena, bratska, prijateljska molitva za pokojnog svećenika također čin vjere u uskrsnuće. »Smrt je bol koju osjećamo u ovom trenutku. Smrt je svagdašnje nastojanje koje od nas traži da odgovaramo na Božji poziv, prihvaćanje križa u svakome danu, otajstvo koje nas prati na ovome zemaljskom putovanju, no iz smrti se rađa život«,

445


naglasio je mons. Srakić i podsjetio na život vlč. Cvenića. Svećenik Tomislav rodio se u čestitoj, poštenoj, pobožnoj, katoličkoj obitelji 1944. godine. Gospodin ga je pozvao u svećeništvo i kao svećenik 44 godine svoga života obavljao je razne službe u raznim mjestima, a posebno se ističe služba u Tenji za vrijeme rata, kada je dva mjeseca bio u zatočeništvu.

Nadbiskup Marin prisutnima je povjerio sjećanja na dane kada je iz župnog stana u osječkom Gornjem gradu pregovarao da puste iz zatočeništva pokojnog svećenika, brige hoće li preživjeti, hoće li ga pustiti... Nakon toga vlč. Cvenić niz je godina živio u progonstvu, imao česte zdravstvene poteškoće, boravio u bolnici, no uvijek je nastojao da drugima ne bude na teret. Umirovljen je 2011. godine. »Zahvaljujemo Gospodinu na daru svećeničkog života i rada svećenika Tomislava. On je kao vjernik i svećenik slušao i prihvaćao riječ Evanđelja: ‘Nije li trebalo da Krist to trpi i tako uđe u svoju slavu?’ Vjerujemo da je Gospodin nagradio svoga vjernoga slugu. Oproštaj od svećenika koji je s nama dijelio vjeru ostaje povlašteni trenutak da ispovjedimo svoju osobnu vjeru, izreknemo svoju sigurnost da ćemo živjeti iznad ovoga vremena«, naglasio je đakovačko-osječki nadbiskup. Liturgijsko pjevanje predvodio je zbor franjevačke crkve Uzvišenja sv. Križa. Martina Kuveždanin

»Mali križ – velika žrtva« Pod geslom »Mali križ - velika žrtva«, 25. svibnja

u Slavonskom Brodu održan je jedanaesti po redu Susret sjećanja na djecu poginulu u Domovinskom ratu. U organizaciji Zajednica udruga hrvatskih civilnih stradalnika iz Domovinskoga rata, susret je započeo polaganjem vijenaca poginulima u Domovinskom ratu ispred središnjeg križa na Gradskom groblju, a potom je stotinjak roditelja poginule djece, koji su došli iz raznih krajeva Hrvatske, gradova stradalnika, od Vukovara do Dubrovnika, uz predstavnike Grada i Županije brodsko-posavske, sudjelovalo na misi koju je u župnoj crkvi Gospe Brze Pomoći predvodio domaći župnik Ivan Lenić, slavonskobrodski dekan. U svojoj propovijedi dekan Lenić posvijestio je da je Isus u svom srcu nosio silnu ljubav za malene te je njihovu nevinost, iskrenost i jednostavnost stavio nama za primjer. Prisjećajući se svih žrtava Do-

446

movinskoga rata, rekao je kako su žrtve te nevine dječice ugrađene u našu stvarnost te smo pozvani očima vjere otkrivati da su nam ta dječica darovana i da nam uvijek ostaju blagoslov. Poručio je na kraju kako je žrtva poginule djece, kojima je bešćutno prekinuto djetinjstvo kojem su se radovali, molba ne samo Bogu - nego hrvatskom narodu, da na prave načine, u suradnji s roditeljima najprije, a onda i drugima, pomažu odgoj i djetinjstvo malenih. Nakon prigodnog kulturno-umjetničkog programa u župnom Katehetskom centru sudionici su položili vijence i zapalili lampione kod spomenika Djevojčica na Plavom polju, podignutog u spomen na 402 poginula djeteta u Domovinskom ratu u Hrvatskoj. Susret se svake godine održava u Slavonskom Brodu budući da je u tom gradu poginulo najviše djece, cijeli jedan razred, njih 28. U programu su sudjelovali učenici Osnovne škole »Bogoslav Šulek«. Brankica Lukačević

5-6/2013.


Susret roditelja i primanje među kandidate za đakonat i prezbiterat G

odišnji susret roditelja svećeničkih kandidata koji svoju formaciju provode u zajednici Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu, jedan od najvažnijih dana u Sjemeništu, s već 20-godišnjom tradicijom, održan je 25. svibnja u Đakovu. Susret je započeo u Metodovoj dvorani Svećeničkog doma molitvom i pozdravom duhovnika mr. Bože Radoša te rektora Bogoslovnog sjemeništa, mons. Ivana Ćurića, a središnji događaj dana bilo je svečano misno slavlje u đakovačkoj prvostolnici koje je, uz koncelebraciju sjemenišnih poglavara, predvodio đakovačko-osječki nadbiskup mons. dr. Marin Srakić. U svojoj homiliji nadbiskup je govorio o radu te, podsjetivši na vremena kada su roditelji govorili - Idi u školu da ne moraš raditi, a pogotovo - Idi u sjemenište da ne moraš raditi, istaknuo kako je to upravo suprotno od onoga što govori Evanđelje: Molite Gospodara žetve da pošalje radnika u svoju žetvu. »Mnogi od vas znaju što znači biti radnik na Gospodnjoj njivi. Nije to samo doći i požeti, treba poorati, drljati, gnojiti, bdjeti, a tek onda doći i pokositi. Ako je svećenik pozvan u Gospodnju žetvu, nije pozvan plandovati, već raditi. Ako ste podnijeli molbu da budete primljeni među kandidate za đakonat i prezbiterat, onda ste izrazili želju da budete radnici«, rekao je nadbiskup kandidatima za svete redove, podsjetivši kako su marljivost, revnost te odgovornost u radu koja se očituje kroz studijsku pripravu među osnovnim kriterijima za primanje među kandidate. Obraćajući se kandidatima za đakonat i prezbiterat, nadbiskup je istaknuo: »Kao radnik, svećenik ima trostruku dimenziju poziva i poslanja: propovjednik, svećenik i pastir. Kao i u nekim drugim zanimanjima, lako se može prepoznati kakav je tko radnik, kakav je tko gazda. Hodajući poljem lako se

5-6/2013.

primijeti je li tko odgovoran i marljiv ili je zanemario njive pa mu na uvratinama raste korov. Tako je i sa svećenicima. Može župa biti obrađena i posao odrađen, a može biti i zanemaren. Želja mi je da ozbiljno shvatite rečenicu: ‘Molite Gospodara žetve da pošalje radnika u svoju žetvu’ te doista budete vrsni, vrijedni, pobožni i dobri radnici u Gospodnjoj njivi i vinogradu.« Nakon homilije, među kandidate za sveti red đakonata i prezbiterata primljeni su bogoslovi Đakovačko-osječke nadbiskupije: Robert Almaši (Zmajevac), Domagoj Lacković (Slavonski Brod, župa Gospe Brze Pomoći), Ivan Lovrić (Babina Greda), Stjepan Matezović (Mrzović, župa Vrbica), Mario Žigman (Selci Đakovački), Marin Putilin (Donji Miholjac), Krešimir Šaf (Slavonski Brod, župa Duha Svetoga) Dejan Čaplar (Beli Manastir) i Dejan Henčić (Beli Manastir). Misu je liturgijskim pjevanjem animirao Zbor bogoslova pod ravnanjem Pavla Mikulčića, a nakon mise nazočni su pristupili zajedničkom fotografiranju pred katedralom. Nakon misnog slavlja nadbiskup Srakić primio je u Nadbiskupskom dvoru roditelje đakona, zahvalivši im na podršci koju su dali svojim sinovima. Anica Banović

447


Postavljanje u službu akolita T

ijekom večernje svete mise 2. svibnja, na spomendan Sv. Atanazija, biskupa i naučitelja, u sjemenišnoj kapeli Bezgrešne Djevice, đakovačkoosječki nadbiskup i metropolit, mons. dr. Marin Srakić, uz koncelebraciju sjemenišnih poglavara, postavio je u službu akolita dvojicu bogoslova i vjeroučitelja: Dejana Henčića i Dejana Čaplara, koji dolaze iz župe Sv. Martina, biskupa i mučenika, u Belom Manastiru. U svojoj homiliji nadbiskup je na temelju dnevnih liturgijskih čitanja ustvrdio kako su apostoli na kraju učinili ono što im je Isus rekao na Posljednjoj večeri: ‘Ljubite jedni druge kao što sam ja Vas ljubio.’ »Ljubav je najvažnija, ona daje snagu istini. Danas se u crkvenoj zajednici mogu naći različita mišljenja, i to je dobro. Ali nije dobro kada netko napusti Crkvu jer nije sve onako kako on zamišlja. I podjela akolitata u Obredniku prednost daje ljubavi - ljubav u služenju bolesnika i svih ostalih, napose kao izvanredni djelitelji sv. pričesti«, rekao je nadbiskup, spomenuvši se ujedno kako se ovoga dana prisjeća i 53. obljetnice svoje mlade mise te se osvrnuo na taj značajni datum svoga života i događaje koji ga vežu uz taj dan.

Po završetku mise nadbiskupa je pozdravio rektor Bogoslovnog sjemeništa, mons. mr. Ivan Ćurić, koji je, među ostalim, zahvalio nadbiskupu za njegovu euharistijsku te pastirsku službu pri podjeljivanju službe akolitata te istaknuo: »Čestitamo vam 53. obljetnicu mlade mise. Dragi bogoslovi, vjerujem da je put nadbiskupa Marina i vama svijetao primjer služenja. Neka nam Krist svima bude najdraži!« Marko Dušak

Susret roditelja svećenika, bogoslova i sjemeništaraca U župi Duha Svetoga u slavon-

skobrodskom Malom Parizu 14. travnja održan je susret roditelja svećenika, bogoslova i sjemeništaraca koji potječu iz ove župe, inače u gradu prepoznatljive po većem broju duhovnih zvanja. Uz osam živućih svećenika, imaju jednog sjemeništarca, četiri bogoslova, jednog mladomisnika i jednog studenta teologije te je župa po tome i među prvima u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji. Svjestan koliko je molitva danas potrebna svećenicima, i da to ponajviše čine njihovi roditelji, domaći župnik mons. Stjepan Belobrajdić, koji osmu godinu zaredom u svojoj župi organizira susrete takve vrste, zahvalio je roditeljima na odazivu te ih potaknuo da i dalje mole kako za svoju djecu, tako i za nova duhovna zvanja, danas tako potrebna Crkvi. Prvi dio susreta odvijao se u župnoj crkvi gdje su roditelji zajedno s domaćim svećenicima molili

448

pred Presvetim, uz prigodne meditacije koje je priredio đakon Ivan Stipić, a glazbeno popratio vjeroučitelj Ivan Čulo. Na zajedničkom druženju koje su nastavili u župnom domu roditelji su razmijenili svoja iskustva, počevši od dana kada su im djeca osjetila duhovni poziv, te njihovo daljnje odrastanje i put do svećeništva. Brankica Lukačević

5-6/2013.


Zavjetovanje i početak novicijata Milosrdnih sestara sv. Križa Nakon višednevne pripreme i duhovnih vježbi koje

je predvodio fra Vuk Buljan, OFM, tri Milosrdne sestre sv. Križa: s. Anđela Sudar (Ivankovo), s. Dubravka Medak (Metković) i s. Samuela Župarić (Županja) položile su tijekom misnog slavlja 11. svibnja 2013. godine svoje doživotne zavjete u samostanskoj crkvi Presvetoga Srca Isusova u Đakovu. Misu je u zajedništvu s mons. Marinom Srakićem, nadbiskupom đakovačko-osječkim, predvoditeljem slavlja, biskupom mons. Perom Sudarom, pomoćnim biskupom sarajevskim, voditeljem duhovnih vježbi fra Vukom Buljanom, suslavilo još 15 svećenika. Sestre su zavjetovanjem obećale svoju vjernost Bogu i zajednici do kraja života te da će, prema pravilu Trećega samostanskoga reda sv. Franje i vlastitim Konstitucijama, slijediti stope Krista Raspetoga. Zavjetni obrazac, koji su slavljenice potpisale na oltaru, primila je provincijalna poglavarica, s. M. Amalija Kupčerić. Obraćajući se zavjetovanicama i okupljenoj zajednici, nadbiskup Srakić je u svojoj homiliji, oslanjajući se na Poslanicu Filipljanima, istaknuo kako je potrebno zaboravljati prošlost iako to nije lako, i trajno

biti usmjeren prema budućnosti. Također je istaknuo da je redovnički poziv izabranje na službu Crkve i da stoga treba biti radosno. Zbor sestara pod ravnanjem s. Svjetlane Paljušević uzveličao je zavjetno liturgijsko slavlje, kao i sudjelovanje nazočnih vjernika. Dan ranije, 10. svibnja, tijekom mise u 17 sati, s. Dijana Lončarek i s. Marta Kovačić obnovile su svoje zavjete pred nazočnom zajednicom na tri godine, a dvije postulantice, Luma Krasniqi, s. Niketa i Sabina Bisaku, s. Gioana, iz Regije Kosovo započele su svoj novicijat. s. Finka Tomas

Obilježen zlatni jubilej 11 redovnica T

ijekom euharistijskog slavlja u samostanskoj crkvi Presvetog Srca Isusova u Đakovu, u subotu, 8. lipnja, svoje predanje Gospodinu u redovničkoj zajednici obnovilo je jedanaest sestara jubilarki: s. Krunomira Zvonarević, s. Danislava Hans, s. Nevena Stražanac, s. Irmina Jukić, s. Silvina Kupčerić, s. Amelija Žuman, s. Jakobina Miličić, s. Petrinka Tuković, s. Felicija Tušek, s. Antonita Mahnet i s. Radoslava Krekman. Jubilarke su zahvalile Gospodinu za dar poziva u zajednicu Milosrdnih sestara sv. Križa, za ustrajnost tijekom 50 godina svoga posvećenog života i za sve primljene milosti u životu po zavjetima. Euharistijsko slavlje predvodio je nadbiskup Marin Srakić, u koncelebraciji dvadesetak svećenika. U svojoj homiliji nadbiskup Srakić obratio se napose slavljenicama, ističući da je njihovo življenje i vjernost zavjetima plod njihove duboke vjere. Razlažući riječi iz Ivanova evanđelja o pozivu dvojice učenika (Iv 1,37), nadbiskup je naglasio kako su i slavljenice poput učenika odgovorile na ono Isusovo: »Dođite i vidite« te su pošle, potom su vidjele gdje Isus stanuje i ostale s Njime,

5-6/2013.

ali ne jedan dan, nego pedeset godina. Pjevanjem himna »Tebe Boga hvalimo« nazočna zajednica vjernika još je jednom zahvalila Gospodinu za život i djelo jubilarki koje su, »bilo to zgodno ili nezgodno vrijeme«, svojom vjernošću i zalaganjem bile znak Njegove prisutnosti među ljudima. Po završetku mise, slavlje jubileja nastavilo se na ljetnoj terasi Centra Amadea zajedništvom oko stola. Nazočnim gostima, nadbiskupu i svećenicima, obratila se u ime samostana riječima dobrodošlice provincijalna poglavarica, s. Amalija Kupčerić. Deodata Kočonda

449


Tradicionalni susret slijepih i slabovidnih osoba Tradicionalni susret slijepih i slabovidnih osoba Đa-

kovačko-osječke nadbiskupije održan je u subotu, 6. travnja, u organizaciji Povjerenstva za pastoral osoba s invaliditetom i članova njihovih obitelji. Na susret su pristigli članovi iz udruga slijepih i slabovidnih osoba Vukovarsko-srijemske županije, Brodsko-posavske županije te Osječko-baranjske županije, a tradicionalno su nazočili i gosti iz Udruženja slijepih i slabovidnih osoba iz Orašja, iz susjedne Bosne i Hercegovine. Sudionike su pred đakovačkom katedralom dočekali volonteri Crvenoga križa iz Đakova. Na početku susreta pozdravila ih je Tonka Odobašić, tajnica Povjerenstva i upoznala ih s tijekom susreta. Obratio im se potom i vlč. Alojz Kovaček, povjerenik, a za njim i mons. Ivo Matijević, koji je pratio, organizirao i sudjelovao na susretima od njihovih početaka, 1975. godine, kada su se održavali i dva-tri puta godišnje. Euharistijsko slavlje predvodio je vlč. Alojz Kovaček koji je u svojoj propovijedi istaknuo važnost dubljeg vida i gledanja, a ne samo onog osjetilnog, okom. Napomenuo je kako je zavidio vlč. Matijeviću dok je bio bogoslov što usprkos oštećenju vida može kao ispovjednik dublje proniknuti u čovjeka i otkriti ga samome sebi. Svojim pjevanjem ljepoti slavlja i susreta pridonio je Mješoviti pjevački zbor župe Sv. Vinka Pallottija iz Vinkovaca. Nakon euharistijskog slavlja sudionici su se uputili u Središnju nadbiskupijsku i fakultetsku knjižnicu gdje je nakon kratke okrjepe uslijedio duhovni nagovor. Ove godine obratila im se s. Marija Zovkić, članica Povjerenstva i defektologinja po struci. Svoj nagovor naslovila je »Tvojom svjetlošću mi svjetlost vidimo« i progovorila o Isusu prikazanom kao svjetlo svijeta u Ivanovu Evanđelju. Kako bi to zorno pokazao, on je ozdravio čovjeka slijepa od rođenja te mu uz to omogućio da i duhovno progleda, pristajući

450

vjernički uz Isusa kao Gospodina i Sina Čovječjega. Isus, Svjetlo svijeta, objavljuje istinu da je duhovna sljepoća najgora vrsta duhovne bolesti ako je fizička sloboda najgora vrsta kazne. Uslijedilo je predavanje psihologinje Tee Šarlija pod naslovom »Prikaz kvalitete života slijepih i slabovidnih osoba«. Ovaj susret bio je prigoda i da se dodijeli priznanje Josipu Blažiću, suradniku i podupirućem članu Udruge slijepih Brodsko-posavske županije za njegov četrdesetogodišnji požrtvovni rad u Udruzi i velikodušnu pomoć slijepim osobama. Pred kraj, susretu se pridružio i pomoćni đakovačko-osječki biskup, mons. dr. Đuro Hranić. Istaknuo je da susreti slijepih i slabovidnih osoba imaju dugu tradiciju u našoj Nadbiskupiji. S okupljanjima su započeli mons. Ivo Matijević, mons. Ivan Šešo i vlč. Bačić iz Bošnjaka. To je bio dobar temelj i izazov Povjerenstvu za pastoral osoba s invaliditetom koje djeluje kontinuirano već jedanaest godina. Potom se biskup Đuro osvrnuo na Evanđelje uskrsne subote i rekao da sudionike prepoznaje u onim učenicima i ženama koji traže Gospodina. Oni su prazan grob koji su našli vidjeli kao još jedan udarac, nisu razmišljali o Isusovu uskrsnuću. To ih je blokiralo, a onda pokrenulo. »Tako i vaš nedostatak - s jedne vas strane blokira, a s druge pokreće«, obratio se sudionicima biskup. Učenici su htjeli istražiti što se to dogodilo. Kad su se pokrenuli, susreću Isusa. Ljubav prema Isusu pokrenula je kako žene i apostole, tako i sudionike. Baš kao i učenici nekad, tako i današnji sudionici ne vide, ali nešto raste u njima zahvaljujući ljubavi. Nakon duhovnog nagovora uslijedila je okrepa, a potom su sudionike posebno razveselili svirači tamburaškog sastava »Slavonski vez«, uz koje su zapjevali, a neki i zaplesali te je susret završen u dobrom raspoloženju i radosnom ozračju. Tonka Odobašić

5-6/2013.


XIII. susret osoba s invaliditetom Misno slavlje pod vodstvom nadbiskupa đako-

vačko-osječkog, mons. Marina Srakića, predavanje na temu »Pismo obiteljima i prijateljima osoba s invaliditetom« dr. sc. Josipa Bošnjakovića, recitali, pjesme, ples, scenski prikazi, puštanje balona s dobrim porukama svijetu, nastup Tamburaškog sastava »Bećarine« i posjet osječkom Zoološkom vrtu obilježili su XIII. susret osoba s invaliditetom i njihovih obitelji Đakovačko-osječke nadbiskupije. Susret se u organizaciji Pastoralnog centra i Povjerenstva za pastoral osoba s invaliditetom i njihovih obitelji održao u subotu, 1. lipnja, u župi Sv. Ćirila i Metoda u Osijeku, pod geslom »…da ne malakše tvoj vjera«, a svaki je od 800 sudionika pri dolasku dobio deseticu krunice, kako bi vjeru mogao snažiti iz dana u dan. »Nisu hendikepirani oni ljudi kojima nedostaje neki dio tijela ili su bolesni, hendikepirani su oni koju su ostali bez volje za životom«, rekao je mons. Srakić u svojoj homiliji, naglasivši: »Sabrali smo se da s našom braćom i sestrama koji imaju tjelesne i psihičke zdravstvene poteškoće, te s njihovim roditeljima, podijelimo brige, ohrabrimo ih, budemo uz njih i, koliko je do nas, pomognemo poniznim služenjem. Tu smo da im posvjedočimo da i oni i njihovi životi imaju vrijednost pred Bogom i ljudima. Ali isto tako da probudimo svijest društva da im, dakako, prema svojim mogućnostima, olakša životne poteškoće. Poslušni pouci sv. Jakova da je vjera bez djela mrtva, želimo pokazati svoju djelatnu vjeru brigom za našu braću i sestre koji trpe tjelesne nevolje.« Isus se poistovjetio sa svakim čovjekom u potrebi, stoga svakog čovjeka treba poštovati kao živu sliku Božjega Sina, a ta tvrdnja posebno vrijedi za osobe rođene s oštećenjima, jer »Gospodin nije rekao da su njegovi najdraži predstavnici ‘veliki’ i ‘sretni’, nego ‘maleni’ i ‘jadni’. ‘Što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste’, reći će Isus na Posljednjem sudu«, podsjetio je nadbiskup Marin i zahvalio požrtvovnim roditeljima, njegovateljima, udrugama, društvima i pojedincima na ustrajnom služenju bolesnoj braći i sestrama tijekom godina i 5-6/2013.

desetljeća. Uz pjesmu župnog zbora mladih »Adoramus«, ljepoti misnog slavlja pridonijelo je i izražajno čitanje svetopisamskih tekstova Maje Vukadinović i Marije Pavelić, kao i sudjelovanje osoba s invaliditetom u prinosu darova, tijekom kojega je na oltar prineseno cvijeće, svijeća, krunica, euharistijski darovi i jedno veliko srce.

Predavanje dr. sc. Bošnjakovića Nakon mise i okrjepe, za djecu i mlade bio je pripremljen duhovno-kulturno-umjetnički program koji je vodio glumac osječkog Dječjeg kazališta, Ivica Lučić »Jutromlat«, a roditelji su nazočili predavanju dr. sc. Bošnjakovića. Upozoravajući da su pažnja, milosrđe, ljubav prema osobama koje žive s invaliditetom ispit za cijelo čovječanstvo, Bošnjaković je podsjetio da su osobe s invaliditetom ispit naše ljudske, kršćanske, duhovne i psihičke zrelosti jer je tijekom povijesti upravo odnos prema njima bio znak je li društvo zrelo i spremno biti izgrađeno na ljubavi i na pomoći, a ne na zaradi i interesu. »Naše nesavršenosti otvor su prema svjetlosti, prema drugim ljudima, prilika za druge da uđu u naše prostore i naše živote. Preko hendikepa, slabosti, grešnosti povezujemo se jedni s drugima. Preko Isusova probodenog boka, probodenih ruku i nogu i nama je darovano spasenje. Stoga nam govor o vlastitim manama s osobama u koje imamo povjerenja pomaže osvijetliti naše mane i slabosti te s njima tada nešto i učiniti«, rekao je izlagač, potaknuvši roditelje da i dalje u svojim obiteljima grade prostore duha, ljubavi, razumijevanja, prostore otvorenog prikazivanja vlastitih slabosti. »Zahvaljujem na vašem svjedočanstvu života i što primjerom pokazujete kako se čovjek može nositi s poteškoćama, kako je s vedrinom, osmijehom, lakoćom moguće prihvaćati i ono što ne možemo promijeniti. Vjernik je, među ostalim, i onaj koji se kroz razne prokušanosti u svom životu uvijek iznova nada jer doživljava ljubav Božju koja ga nadahnjuje«, poručio je, između ostaloga, dr. sc. Bošnjaković.

451


Duhovni kulturno-umjetnički program Bogatstvu duhovnog kulturno-umjetničkog programa pridonijeli su: OŠ »Višnjevac« s pjesmom »Reci da« na hrvatskom znakovnom jeziku, Udruga roditelja i djece s teškim invaliditetom »Novi dan« – Osijek, s poetskim tekstom »Što prijateljstvo znači« i pjesmom »Kakav prijatelj je Isus«; Tehnička škola i prirodoslovna gimnazija Ruđera Boškovića, Osijek, sa scenskim prikazom »Isus je moj zaklon«; Katica Cvijetović iz Udruge slijepih Osječko-baranjske županije pjesmama »Bog čuje tvoj glas« i »Milost Božja«, a studenti 3. godine glume i lutkarstva Umjetničke akademije u Osijeku prikazali su »Lutkarske etide«. Plesni klub »Corp art« - Osijek predstavio se točkom pod nazivom »Živjeli«, sestre sakramentinke Maria i Agnesa pjevale su pjesmu »Madonna nera«, mladi županjskog benda »MIR« izveli su scenski prikaz »Katolička akademija«, Karlo Kobaš, prof. hrvatskog jezika, animirao je program slanja poruka dobrote

svijetu puštanjem raznobojnih balona koji su prije toga bili podijeljeni sudionicima. Nastupio je i »Popravni ro(c)k« bend profesora i učenika III. gimnazije, Plesni klub »Broadway« izveo je plesnu točku »Flashdance«, KUD »Osijek 1862« izveo je »Svatovsku koračnicu«, pjesmu iz Orubice – Slavonija i »Al je lipo sokak zamiriso« – plesove iz slavonske Posavine, a potom je nastupio Tamburaški sastav »Bećarine« i zaključio program na trgu ispred osječke župe Sv. Ćirila i Metoda. Povjerenik za pastoral osoba s invaliditetom, vlč. Alojz Kovaček, zahvalio je osobama s invaliditetom za primjer vjere koju u svojoj svakidašnjici žive i svjedoče u vremenima kada mnogi izbjegavaju svaku odgovornost i križ. Vlč. Kovaček je, između ostalih, pozdravio i nazočne predstavnike državne vlasti: zamjenika osječko- baranjskog župana Željka Kraljička, dogradonačelnicu Osijeka Danijelu Lovoković i pročelnicu Upravnog odjela za zdravstvo i socijalnu skrb Osječko-baranjske županije Ružicu Gverijeri. Martina Kuveždanin

Seminar za Caritasove djelatnike i volontere C

aritas Đakovačko-osječke nadbiskupije, u suradnji s Nadbiskupijskim pastoralnim centrom, organizirao je cjelodnevni seminar za karitativne djelatnike i volontere u dekanatima i župama Đakovačko-osječke nadbiskupije. Seminar kojemu se odazvalo više od 100 sudionika održan je 8. lipnja 2013. godine s početkom na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu, na temu »Vjera nam daje blaženstvo da je provodimo u djelo«. Sudionike je pozdravio vlč. Ivica Rebić, ravnatelj Caritasa Đakovačko-osječke nadbiskupije, a nakon molitve uslijedila su predavanja. »Vjera moja nosi me«, naziv je predavanja koje je održao vlč. dr. Mirko Šimić, ravnatelj Caritasa Vrhbosanske nadbiskupije. Predavanja su sudionike vodila sljedećim koracima: Isus kao primjer, Vjera iz slušanja, Budite vršitelji riječi (Jak 1,22), Molitva - vjera koja govori, Euharistija - izvor zajedništva, Nasljedovati Isusa znači služiti, Tuđa patnja-aktualnost služenja danas, Dužnosti i prava kršćanina prema vjeri, Upoznati vjeru, Dužnost učvršćivati vjeru, Svoju vjeru priznati, Svoju vjeru svjedočiti, Svoju vjeru čuvati, Vjeru širiti pod Učiteljstvom. Poslije predavanja slijedio je rad u radionicama. Sudionici seminara bili su raspoređeni u 5 grupa u kojima su svi promišljali i donosili zaključke na pitanja: U kojem obliku iskazujemo usluge ljubavi prema bližnjima? Na koji način kao karitativni djelatnik navješćujem (svjedočim) Božju riječ? Koje dužnosti i prava ima jedan katolik (karitativni djelatnik) prema svojoj vjeri? U kojim okol-

452

nostima treba čuvati i svjedočiti svoju katoličku vjeru? Nakon radionica, svaka grupa iznijela je svoje zajedničke zaključke, a potom je uslijedila plenarna diskusija, molitveno-meditativni trenutak i odlazak na zajednički objed i druženje. Na seminaru je predstavljen projekt »Jedan novčić zalog za našu budućnost«. Riječ je o projektu koji je osmislio projektni tim u svrhu punjenja budžeta Nadbiskupijske zaklade »Dr. Nikola Dogan« za pomoć učenicima i studentima. Uz darove fizičkih i pravnih osoba, angažman animatora župnih i dekanatskih Caritasa, projektni tim osmislio je i projekt »kućna zaklada«. Radi se o ukrašenim teglicama, a cilj je da teglice dođu u što više domova, škola, fakulteta, ustanova, župa. Svakodnevnom minimalnom štednjom, ubacivanjem novčića u teglicu, cilj je potaknuti ljude na osjetljivost drugih za učenike i studente kako bi ih što više dobilo pomoć iz sredstava Nadbiskupijske zaklade »Dr. Nikola Dogan«. Ivanka Domazet

5-6/2013.


Dan vjeroučitelja U subotu, 25. svibnja 2013., u organizaciji Katehet-

skog ureda Đakovačko-osječke nadbiskupije, u svetištu Gospe od Utočišta, u Aljmašu, održan je tradicionalni Dan vjeroučitelja osnovnih i srednjih škola. Nakon radosti susretanja, vjeroučitelji su, zagledani u križ, pod geslom »Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom« (Mt 16, 24), pred Gospodina stavili svoje tjeskobe, strahove, bolesti, stradanja, bijedu, radost, predanje, sve križeve svoga svakodnevnog naviještanja Radosne vijesti, s čežnjom da u Njegovu križu prodube smisao, radost i nadu vjeroučiteljskoga poziva. Posebno su molili za snagu koja im je potrebna da bi mogli izdržati u životu svaki križni put. Na kraju, izmoreni prolaznošću ovoga svijeta i okrijepljeni Kristovom milošću, korak su bliže vječnom zajedništvu svih svetih. Križni put animirali su vjeroučitelji Valpovačke regije pod vodstvom Slavena Školke i srednjoškolski vjeroučitelji osječke regije pod vodstvom Alte Pavin-Banović.

Središte dana bilo je euharistijsko slavlje koje je predvodio mons. Đuro Gašparović, biskup srijemski, u koncelebraciji s mons. dr. Đurom Hranićem, imenovanim nadbiskupom Đakovačko-osječke nadbiskupije, p. Mislavom Skelinom i svećenicima iz Zemuna i Iriga u Srijemskoj biskupiji. Na početku je župnik Ante Markić poželio svima dobrodošlicu te istaknuo znakovitost ujedinjenja vjeroučitelja i hodočasnika Srijemske biskupije jer svi imaju jedan cilj - svjedočiti za Krista. U homiliji je nadbiskup Hranić govorio o talentima, darovima. Blažena Djevica Marija pokazala je kako se prihvaćaju djela Isusova i Njegove mogućnosti te kako se život pretvara u služenje i darivanje. Dajući nam život, Bog želi da čovjek bude odgovorno i djelatno biće, daje nam talente da bismo ih razvijali, upotrijebili i umnožili. Svi talenti koje imamo Božji su dar, a dobra koja su nam povjerena ne pripadaju nama nego Njemu. Evanđelje nas poziva da vidimo kako živimo darovani život, kako 5-6/2013.

njime upravljamo, koristimo li darovano odgovorno i sa zalaganjem, jer kome je više darovano, više se od njega i traži. U liku lijenog sluge prepoznajemo strah koji vjeru pretvara u puku obvezu, stoga je pozvao vjeroučitelje da se ne boje, već da vedro, s povjerenjem u Njega, darove koje imaju stavljaju na raspolaganje. Svim vjeroučiteljima mons. Hranić uputio je veliko »hvala« jer radosno prihvaćaju svoj život kao dar te prihvaćaju izazov da dijele sudbinu s Crkvom. Na kraju im je poručio: »Budite ono što jeste, sebe i svoj kršćanski identitet pretvorite u dar i vidjet ćete kako će dobri Bog to pretvoriti u dar za Crkvu i društvo.« Nakon okrjepe uslijedio je rad u pet radionica koje su animirali vjeroučitelji vinkovačke regije pod vodstvom Mirjane Srednoselec. U Vjerskoj radionici putem igre su naučili kako svojim učenicima pomoći naći vjerski ispravan put. Cilj Dramske radionice bio je glumom biblijskih tekstova potvrditi svoju raspoloživost u vršenju poslanja koje im je povjerio Bog, te slaveći Godinu vjere naučiti kako učenicima kroz glumu približiti biblijske tekstove. U Likovnoj radionici učili su kako kod učenika poticati likovno i kreativno stvaralaštvo, razvijati i jačati sigurnost i samopouzdanje, maštovitost, osjećajnost, kako poticati na zajedništvo, suradnju i izricanje emocija. U Vjeronaučnoj glazbaonici bilo je raspjevano jer su se vjeroučitelji predstavljali pjevajući svoje ime. Upoznali su osnovne elemente glazbene kreativnosti i naučili kako ih koristiti u kontekstu stjecanja znanja ili stvaralačkog izricanja na vjeronauku. U radionici Igre u nastavi vjeronauka cilj je bio razvijati komunikaciju i povjerenje te uvježbavati se u promatranju i slušanju. Igre Radiointervju, Pantomima, Povjerenja, Kako idemo svijetom, Inprovizirana predstava trebalo je prezentirati te uvrstiti u dio nastavnog gradiva. Radionica je završila igrom Darujem ti lijepu riječ, koja je sudionike potaknula na primjećivanje pozitivnih svojstava drugoga. Sanja Srnović

453


Stručni skup za odgojiteljice u vjeri Povodom obilježavanja desetogodišnjice proved-

be vjerskog odgoja u Đakovačko-osječkoj metropoliji, na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu održan je 6. travnja stručni skup za odgojiteljice u vjeri. Sudjelovalo je 70 odgojiteljica u vjeri, ravnateljica dječjih vrtića, pedagoga i drugih odgojiteljica u predškolskim ustanovama iz Đakovačko-osječke nadbiskupije i Požeške biskupije. Pozdravnim riječima nazočnima se obratio mr. sc. Žarko Turuk predstojnik Katehetskog ureda Požeške biskupije, Brankica Blažević, dipl. pedagog i viša stručna savjetnica za predškolski odgoj Nacionalnog katehetskog ureda pri HBK u Zagrebu te dr. sc. Teuta Rezo, predstojnica Katehetskog ureda Đakovačkoosječke nadbiskupije. Predstojnica Rezo izložila je pregled razvoja i djelovanja na području predškolskog vjerskog odgoja tijekom proteklih 10 godina u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji te istaknula osnivanje Povjerenstva za predškolski vjerski odgoj, koji čine odgojiteljice Zdenka Beker, Gordana Družinec, Željka Papac, Katica Jelić i Zlatna Janžić. Svrha Povjerenstva je olakšati rad i koordinirati između »rada na terenu« i Nadbiskupije, pojasnila je predstojnica. Prvo predavanje održala je s. Jelica Đuzel, dipl. kateheta specijalist. Njezino predavanje »Vjera i dijete« sastojalo se od tri dijela u kojima je govorila o vjeri kao odnosu s Bogom, vjeri kao odnosu između djeteta i Boga te vjeri kao vitalnoj potrebi djeteta. Nakon citata Sofije Cavalletti te izjava djece koje je s. Jelica predočila prisutnima, podsjetila je da su radost, hvala, slava i tišina 4 glavna obilježja djetetove molitve te zaključila: »Djetetova religioznost je posebna, specifična. Bog i dijete se privlače i dobro se osjećaju. Dijete je biće vjere, najreligioznije biće. Ako mu se pruži odgovarajuća pomoć, ono u odnosu s Bogom može zadovoljiti sve svoje potrebe na području ljubavi. U školskoj dobi, u župnoj zajednici i uz pomoć odgojitelja u vjeri dijete počinje djelovati,

454

činiti, postaje djelotvorno iz te ljubavi. Tako postaje potpuna osoba, izgrađena na čvrstim temeljima Božje ljubavi.« Uslijedilo je predavanje savjetnice Brankice Blažević »Odgoj srcem - privilegirani put vjere«. Ono je predočilo iskustva iz prakse katoličkih vrtića grada Zagreba, koja su svima bila veliki poticaj i bogatstvo. Savjetnica Blažević istaknula je današnju krizu odgoja te hitnost odgoja u vjeri kao veliku mogućnost za bolje i snažnije djelovanje. »Čuli smo da je don Bosco pedagogiju srca temeljio na razumu, vjeri i ljubaznosti te da su žrtvovanje, rad i umjerenost, uz radost, veselje i otvorenost, okosnice za kojima težimo svi mi koji radimo na odgoju u vjeri«, rekla je predavačica te, citirajući don Bosca: »Odgoj je stvar srca i samo Bog je njihov gospodar«, dodala: »Zato odgajajmo srcem kao novom paradigmom 21. stoljeća.« Iz prikaza prakse svi sudionici puno su naučili i prikupili korisne ideje za svoj rad. Uslijedila je tematska rasprava, nakon koje je prisutne pozdravio i pomoćni biskup đakovačko-osječki, mons. dr. Đuro Hranić: »Da biste djeci posredovale ljubav i povjerenje, morate ih imati u sebi. Zato u vama vidim žene koje se ne boje, koje trče na grob, traže… žene koje vjeruju. Vi ste prve glasnice vjere, koje trče i traže poslije Velikog petka, one koje prve vjeruju. Stoga, pođite po svem svijetu i propovijedajte radosnu vijest!« Euharistijsko slavlje u studentskoj kapelici KBF-a predvodio je vlč. Ivica Martić. U homiliji je, između ostaloga, podsjetio na vrijednost molitve »rano ujutro, još za mraka«, koju je Isus tako volio, jer moleći tada - zazivamo blagoslov na sebe i na sve koje u danu susrećemo i kojima se dajemo. U popodnevnim satima uslijedio je rad u skupinama, a započeo je kratkim igrokazom »Povreda«. U radionicama je obrađeno 5 tema, a izvješća s radionica ponovo su zaključena igrokazom na temu »Umjesto povrede ljubav«. Marina Parać

5-6/2013.


XI. Strossmayerovi dani - »Strossmayer i Europa« U

sklopu 11. Strossmayerovih dana, u Središnjoj nadbiskupijskoj i fakultetskoj knjižnici u Đakovu 25. svibnja održan je znanstveni skup »Strossmayer i Europa«. Akademik Slobodan Kaštela, predstavnik HAZU, suorganizatora skupa, naglasio je kako nije bilo povoljnijeg trenutka za izbor teme »Strossmayer i Europa« te pozvao sve istraživače da nastave istraživati o Strossmayeru ne samo zbog skorog ulaska u Europu, već i činjenice da se 2015. godine obilježavaju dva velika Strossmayerova jubileja – 200 godina njegova rođenja i 110 godina od smrti. Ujedno je podsjetio na inicijativu da se jedna od Akademijinih znanstveno-istraživačkih jedinica osnuje u Đakovu te pozvao da se požuri s realizacijom. U ime KBFa, suorganizatora ove manifestacije, nazočne je pozdravio i dekan, prof. dr. Pero Aračić, a znanstvene teme izlagali su dr. sc. Darija Damjanović Barišić i dr.sc. Slavko Platz. Izlažući na temu »Strossmayerovo viđenje europskog zajedništva«, dr. Darija Damjanović Barišić na samom je početku istaknula kako se u bogatoj korespondenciji biskupa Strossmayera mogu pronaći brojni spisi, pisma i govori koji svjedoče o želji i važnosti ujedinjenja europskih naroda, ali i o političkim stavovima ovog đakovačkog biskupa. Njegova vizija europskog zajedništva pronalazi se prvenstveno u njegovoj osobnoj korespondenciji s brojnim stranim klericima i diplomatima iz cijele Europe, a njegov stav spram europskog jedinstva očituje se i u njegovim putopisima, u kojima, osim opisa puta i mjesta koje je posjetio, opisuje i stanje pojedinog naroda te svoja razmišljanja o političkim pitanjima dotičnih zemalja. Najjasniji Strossmayerov stav o europskom zajedništvu vidljiv je u »Spomenici o važnosti i koristi konvencije koju bi trebalo da utanači slavno Rusko carstvo sa Svetom apostolskom stolicom« ili Memorandumu ruskoj vladi iz 1876. godine. U svome izlaganju dr. Damjanović Barišić podsjetila je kako Strossmayer ističe kršćanske korijene Europe, a za očuvanje kršćanskih korijena europskog jedinstva smatra potrebnim sklopiti konkordate između pravoslavnih zemalja i Sv. Stolice. Njegova nastojanja nisu nailazila na odobravanje političkih autoriteta pravoslavnih zemalja, koji su to smatrali pokušajem prodora katoličanstva na njihove teritorije. Iako se njegova velika zalaganja u tom smjeru nisu ostvarila, nikada nije smetnuo s uma mogućnost ponovnog ujedinjenja Katoličke i Pravoslavne Crkve. Svoju inspiraciju pronalazi u djelovanju sv. braće Ćirila i Metoda među slavenskim narodima. »Ostvarenjem crkvenog jedinstva među Slavenima uklonila bi se najveća prepreka u ostvarenju političkog saveza slavenskih zemalja. Slaveni bi, kao gospodarska, kulturna i politička sila Europe, zauzeli u 5-6/2013.

ujedinjenoj Europi mjesto koje zaslužuju. Kada govori o kršćanskim korijenima Europe, Strossmayer ne zaboravlja ni njezine protestantske korijene. Iako se suprotstavlja nekim problematičnim protestantskim stavovima prema Katoličkoj Crkvi, smatra da su katoličanstvo i protestantizam nositelji kršćanskog identiteta Europe«, rekla je izlagačica. Na kraju izlaganja rečeno je kako je za Strossmayera bilo bitno da državni zakoni budu kršćanski zakoni, kako bi bili izvor svake istine i pravde, svake slobode i sreće. Prema njegovu mišljenju, jedinstvo europskih naroda ostvarivo je preko njihovih postignuća na kulturnom i znanstvenom polju, što je smjer svih njegovih nastojanja. Zalagao se za postignuće kulturnog i znanstvenog napretka Slavena kako bi bili u istoj poziciji s ostalim europskim narodima, smatrajući da je kulturni i znanstveni napredak važniji od gospodarskog te da će znanost biti ta koja će omogućiti europsko jedinstvo. »On Europu vidi kao višenacionalnu zajednicu, zajedništvo germansko-romanskoslavenskih naroda, koje počiva na kršćanskim temeljima«, zaključila je dr. Darija Damjanović Barišić.

»Strossmayer i Solovjev o jedinstvu i zajedništvu Europe« Drugo predavanje, na temu »Strossmayer i Solovjev o jedinstvu i zajedništvu Europe«, održao je dr. sc. Slavko Platz. Prikazujući ove dvije vrlo značajne ličnosti za povijest Crkve od sredine 19. stoljeća – biskupa Strossmayera i njegova gosta-poznanika, ruskog filozofa, teologa i pjesnika Vladimira S. Solovjeva, koji je 1886. dolazio u Đakovo k Strossmayeru, naglasio je kako je Solovjev bio složena ličnost te da je nadahnuo mnoge ruske i druge mislioce i pisce. Dubinom svojih misli pokušao je razriješiti kulturalno-političke probleme svoje domovine, mislio »svojom glavom«, prvi razvio jedan filozofski sustav u Rusiji, širinom pogleda obuhvaćajući Istok i Zapad. U Đakovu su ova dvojica razgovarala o Crkvi, njezinu jedinstvu, teokraciji, europskom jedinstvu, a u

455


predavanju se dr. Platz više zadržao na temi jedinstva i teokracije. Opisavši uvodno Strossmayera i Solovjeva kao preteče svoga vremena, dr. Platz je, među ostalim, istaknuo »katoličko-mesijanski« period života V. Solovjeva, u kojemu se intenzivno bavio ostvarenjem jedinstva svih kršćana, ali situacija u njegovoj domovini te pasivna nemoć njegove Pravoslavne Crkve duboko ga je razočarala. Da bi ostvario jedinstvo kršćana, okreće se rimskoj Crkvi, a da pritom nije odbacio svoje pravoslavne korijene niti se iznevjerio svojoj Crkvi. Iako je priznao neke dogme rimske Crkve, Solovjev nije kanio prijeći iz jedne Crkve u drugu. Bio je uvjeren da može biti i katolik i pravoslavac, jer ‘razdijeljenost ne postoji de jure, nego samo de facto’. Do kontakta Solovjeva i Strossmayera dolazi zahvaljujući predsjedniku Akademije Franji Račkogom, koji je tih godina bio u Rusiji. Solovjev je dva mjeseca i boravio u Đakovu kao gost biskupa Strossmayera. Boravak u Hrvatskoj bio je dvostruko važan za Solovjevljev osobni razvoj: tu je utvrdio svoje uvjerenje da Pravoslavna Crkva i po mišljenju katolika nije heretična te nadogradio program svoje unionističke aktivnosti koju je izrazio kao »ispovijest vjere«, te dvije godine kasnije uvrstio u svoju knjigu La Russie et l’Eglise universelle. Druga ideja koja je barem djelomice pod utjecajem Strossmayerove ličnosti ponikla u duši Solovjeva jest ideja o poslanju Rusije. Na Slavenima leži zadaća ostvarenja jedinstva Crkava i savršene teokracije, i to savezom između pape i ruskog cara. Sam Solovjev u svojim pismima Račkome ovaj svoj »slavofilizam« pripisuje boravku u hrvatskom ambijentu, rečeno je u izlaganju dr. Platza.

Zaključujući izlaganje, dr. Platz je naglasio kako je Strossmayerova i Solovjevljeva načela u cijelosti zastupao II. vatikanski sabor pod idejom ekumenizma, što znači da su ova dvojica pretekli svoje vrijeme za više od sto godina. Osvrnuvši se kritički na obojicu, dr. Platz govori kako Solovjev nije dovoljno uviđao kakav teret socijalne zaostalosti leži na običnom narodu njegove Rusije nakon tek dokinutog kmetstva, kako pravoslavni car, kojemu je on namijenio vodeću ulogu u ruskoj Crkvi, nije imao sluha za socijalna gibanja i vrenja zapretana u dugogodišnjem trpljenju naroda koja su koncem stoljeća na svjetsku pozornicu dovela Lenjina. O Strossmayeru je pak rekao kako mu je misao bila usmjerena na opću slavensku uzajamnost i jedinstvo, ali ne pod vodstvom Ruske Pravoslavne Crkve, jer je zazirao od ruskog imperijalizma, već na temelju ćirilo-metodske baštine, što se u budućnosti i potvrdilo. »Vrijeme koje je prošlo pokazalo je da se tijekovi povijesti ne mogu tako lako previdjeti. Pa niti toliko politički i crkveno vidovit i upućen čovjek kao što je bio Strossmayer nije uspio predvidjeti što će nas zadesiti u ovih nešto više od sto godina. Ono što ovoj dvojici svakako moramo priznati nakon toliko godina, njihova su osobna pobožnost i dobronamjernost. Njihove ideje žilavo su životvorne jer prave ideje nikada ne umiru! A ideje pokreću Crkvu, povijest i svijet«, zaključio je dr. Platz. Ovogodišnji Strossmayerovi dani započeli su 24. svibnja izložbom »Strossmayer i umjetnici, utjecaj i skrb«, koja je otvorena u Muzeju Đakovštine, a završili u utorak, 28. svibnja, koncertom Zagrebačke filharmonije u đakovačkoj katedrali. Anica Banović

Hodočasnici Mariborske nadbiskupije u Đakovu Vjernici Mariborske nadbiskupije, njih tristoti-

njak, predvođeni nadbiskupom mariborskim i metropolitom mons. Marjanom Turnšekom, boravili su 4. travnja u Đakovu, kao na jednoj od stanica svoga tradicionalnog korizmenog hodočašća, ove godine u Beograd i Niš. Vjernike Mariborske nadbiskupije u đakovačkoj je katedrali dočekao mons. Marin Srakić, đakovačko-osječki nadbiskup i metropolit te im uputio riječi pozdrava i dobrodošlice. Uslijedilo je misno slavlje, koje je u koncelebraciji slovenskih svećenika predvodio nadbiskup Turnšek. Poslije misnog slavlja slovenski su hodočasnici krenuli u turističko razgledavanje đakovačke katedrale i središta grada, a nadbiskupa Turnšeka i slovenske svećenike u Crvenom salonu Nadbiskupskog dvora primio je nadbiskup Srakić. U raz-

456

govoru su se prisjetili nekih slovenskih svećenika koji su kao bogoslovi boravili u Đakovu, a kojima je nadbiskup Srakić u to vrijeme bio odgojitelj. Prije nastavka puta nadbiskup Srakić darivao je goste iz Slovenije prigodnim poklonima. A. Banović

5-6/2013.


»Obilježja, mogućnosti i poteškoće udruženog laičkog apostolata« »Obilježja, mogućnosti i poteškoće udruženog laičkog apostolata« bila je tema trećeg susreta odgovornih osoba u vjerničkim društvima apostolskog karaktera osječke regije održanog u četvrtak, 2. svibnja, u prostorima Vikarijata Osijek. Susretu je nazočio imenovani nadbiskup đakovačko-osječki, mons. dr. sc. Đuro Hranić, o temi je govorio mr. sc. Igor Jakobfi, tajnik Ureda za socijalni nauk Crkve Đakovačko-osječke nadbiskupije, a moderator susreta bio je dr. sc. Josip Bošnjaković. Sudjelovali su predstavnici Udruge katoličkih intelektualaca, Obiteljske pedagogije oca Kentenicha, Franjevačkog svjetovnog reda, Udruge Vojske Bezgrešne, Duhosa, Hrvatske zajednice bračnih susreta, Zajednice Molitva i Riječ, Udruge Veronikin rubac i Udruge europskog foruma demokracije. Mr. sc. Jakobfi istaknuo je crkvenu i sociološku prednost udruženog laičkog apostolata, naglasivši da je udruženo djelovanje znak zajedništva i jedinstva Crkve, kako to definira II. vatikanski sabor, te omogućuje i zajedničko rješavanje kompleksnih problema. Pojasnio je da osnivanje udruge zahtijeva tri koraka - utvrđivanje polaznog stanja, provođenje prvih koraka pri osnivanju te osmišljavanje trajnog stanja djelovanja. Civilna udruga ili vjerničko udruženje ne postoji radi sebe, već želi zadovoljiti potrebe na razini društva ili Crkve. Ukoliko se radi o vjerničkoj udruzi, tada ona želi biti produžena ruka Crkve u društvu te vršiti apostolat, naglasio je Jakobfi upućujući kako je vjerničko društvo ozbiljna, stabilna, funkcionalna zajednica vjernika. Na civilnoj razini javnost i vlast ne poznaju neformalna udruženja, naglasio je predavač. Želi li se netko javno zalagati, nema li certifikat, brzo postaje nezanimljiv i nevažan u samom društvu. U prvim koracima potrebno se opredijeliti za model djelovanja udruge i utvrditi je li cilj pružanje socijalnih usluga ili javno zagovaranje. Društvena legitimnost pri pružanju socijalnih 5-6/2013.

usluga stječe se kroz trajnost, redovitost, ozbiljnost, kvalitetu i inovativnost, koja je najvažnija, a kod javnog zagovaranja bitna je trajnost, brojnost, »glasnoća« i formalna organiziranost. Uviđajući kompleksnost potreba, Jakobfi je zaključio kako bi djelovanje udruga u osječkoj regiji, ali i Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji, olakšalo postojanje krovne organizacije ili profesionalizirane udruge koja bi svojim radom olakšala rad ostalih manjih udruga i pokreta. Krovna organizacija smanjila bi administrativne i organizacijske obveze udruga, nudila pravno savjetovanje, obavještavala o uključivanju u moguće projekte, koordinirala mrežu volontera, a uz lakše djelovanje, omogućila bi i zajedničko, udruženo nastupanje u javnosti, istaknuto je u izlaganju. Susretu je nazočio i prof. dr. sc. Vladimir Dugalić, voditelj Ureda za socijalni nauk Crkve, zadužen i za nadbiskupijsku mrežnu stranicu te umrežavanje ustanova Nadbiskupije koje realizira poduzeće OTIS, na čelu s direktorom Tomislavom Ramljakom. Tijekom diskusije nastojalo se uvidjeti kako postojeće udruge još bolje virtualno povezati i osigurati brži protok informacija. Istaknuta je važnost duhovne izgradnje članova, kao kohezivne snage za njihovo daljnje plodno djelovanje, revizija statuta, suradnja s Caritasom Đakovačko-osječke nadbiskupije te nužnost primarne koordinacije na nadbiskupijskoj, a tek potom na nacionalnoj razini. Predstavnicima udruga predstavljen je projekt građanske inicijative »U ime obitelji« koja želi osigurati raspisivanje referenduma te osigurati da Ustav i zakoni RH definiraju brak jedino kao životnu zajednicu žene i muškarca. Mons. Hranić istaknuo je da građansku inicijativu »U ime obitelji« podržavaju sve veće vjerske zajednice u Hrvatskoj te potaknuo predstavnike udruga i pokreta da upute svoje članove te se odazovu potpisivanju zahtjeva za raspisivanje referenduma. Martina Kuveždanin

457


Susret mladih Srijemske biskupije D

an uoči svetkovine Duhova 2013. godine, pod geslom Vjera, ljubavlju djelotvorna (Gal 5,6), u župi Svetog Jurja mučenika, u Golubincima, održan je susret mladih Srijemske biskupije, koji je okupio oko 200 mladih iz svih župa biskupije. Susret je započeo svetom misom koju je predvodio srijemski biskup mons. Đuro Gašparović u koncelebraciji sa srijemskim svećenicima. Na početku mise sve je sudionike, kako mlade, tako i vjernike župe Golubinci i goste iz Đakova, pozdravio župnik domaćin vlč. Vjekoslav Lulić, a biskup je zahvalio domaćinu i vjernicima župe Golubinci na prihvaćanju mjesta susreta i svakoj drugoj pomoći, te organizatoru susreta vlč. Dušanu Milekiću, povjereniku za pastoral mladih Srijemske biskupije i suradnicima. Pojašnjavajući kako vjera nije blago koje se jednom dobije na krštenju i posjeduje zauvijek, niti blago koje zadržavamo za sebe, već putovanje i napredovanje - vjera ljubavlju djelotvorna, biskup je u homiliji mladima poručio: »Dragi prijatelji, poziv je svakome od nas da pristupamo jedni drugima s ljubavlju i to djelotvornom ljubavlju koja je konkretizacija naše vjere u Boga i Bogu jer time naša vjera postaje djelotvorna. Vjernik ne smije biti ravnodušan za potrebe i nevolje, opasnosti i tjeskobe svoje braće ljudi. Svatko je pred Bogom odgovoran za svoga bližnjega, mi smo odgovorni jedni za druge.«

Misu je glazbeno animirao VIS »Amadea« iz Đakova, a nakon misnog slavlja i predstavljanja sudionika susreta, mladi su se natjecali u malom nogometu, odbojci, stolnom tenisu, bacanju kamena s ramena, povlačenju konopca te učenju plesa. U svim ovim sportskim natjecanjima nisu bili bitni pobjednici jer je pobijedila vjera i ljubav oko 200 mladih iz cijelog Srijema. Dr. Ivica Čatić, profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu, održao je predavanje na temu gesla susreta Vjera, ljubavlju djelotvorna. Završni dio susreta bio je u znaku zabavnog programa. Sljedeći susret mladih Srijemske biskupije održat će se 2014. godine u župi Svetog Klementa, pape i mučenika, u Hrtkovcima. Ivan Radoš

Susret mladih Ka.Mo.BROD-a Forum

katoličke mladeži »Ka.Mo.BROD« organizirao je na kraju svibanjskih pobožnosti, 31. svibnja, tradicionalni molitveni susret mladih ‘S Marijom k Isusu’. Poziv je odjeknuo u srcima brojnih koji su te večeri iz svih brodskih župa došli u Centar za duhovne obnove »Marijin dom«, u Podvinje. Susret je započeo molitvom Gospine krunice na otvorenom, kraj raspela ispred »Marijina doma«. U prigodnom nagovoru koji je uslijedio, vlč. Ivica Živić, vikar slavonskobrodske župe Duha Svetoga, govorio je mladima o važnosti vjere. Mladima je rekao kako je vjera raspoloživost za Boga kojemu je sve moguće. Tijekom večeri svi su imali priliku za ispovijed, a nakon mise, koju je predvodio vlč. Živić u zajedništvu s o. Antom Šiškom, duhovnikom Ka.Mo. BROD-a i župnikom župe Podvinje, mladi su ostali u klanjanju pred Presvetim, prožetim spontanim molitvama i zahvalama. Potom su se svi zajedno s euharistijskim Gospodinom uputili na proplanak iza Marijinog doma, odakle je o. Šiško

458

blagoslovio Slavonski Brod, kako je to često običavao činiti pokojni mons. Ivan Šešo, utemeljitelj i voditelj Centra za duhovne obnove »Marijin dom«. Duhovni dio programa okončan je zajedničkom pjesmom zbora mladih ‘Svjetlo Kristovo’, koji je pjevanjem animirao cjelovečernji susret, a mladi su potom ostali u zajedničkom druženju. Anita Lovreković/ Ivica Vlašić

5-6/2013.


Dekanatski susreti ministranata D

ekanatski susret ministranata Vukovarskoga dekanata održan je 11. svibnja u Ilači. Sve župe dekanata sudjelovale su sa svojim ministrantima te ih se okupilo 95. Tema ovogodišnjeg susreta bila je Godina vjere. Susret je započeo molitvom uz prigodan molitveni letak. Uslijedio je formativni dio susreta, zamišljen u četiri radionice: »Abraham – praotac naše vjere«; »Vjera – milosni Božji dar«; »Vjera – temelj života«; »Godina vjere – zadaće i ciljevi«. Radionice su animirali svećenici, uz aktivno sudjelovanje ministranata, a nakon plenuma uslijedio je kviz znanja na kojem su pobijedili ministranti župe Sv. Josipa radnika iz Vukovara. Nakon ručka svi ministranti uputili su se na nogometno igralište NK »Sremac« gdje se, kao i svake godine, održao turnir u malom nogometu, a prvo mjesto osvojila je ekipa iz Bapske. Dekanatski se susret ministranata Đakovačkog dekanata, već tradicionalno, održao u župi Rođenja BDM, u Semeljcima, u subotu, 1. lipnja. Na susretu je sudjelovalo oko 200 ministranta, a program je započeo u športskoj dvorani osnovne škole u Semeljcima, drugim dijelom nogometnog turnira, jer je prvi dio već odigran 12. svibnja na susretu u đakovačkoj župi Dobrog Pastira. Pobjednici u nogometu bili su ministranti župe Svih svetih iz Đakova, a nakon turnira u nogometu, susret se nastavio u župnoj crkvi. Većina ministranata u Semeljce je došla tako da su ih dovezli njihovi roditelji i župnici, pa su i neki od njih sudjelovali u susretu. Domaći župnik, vlč. Marko Milinković, ujedno i dekanatski povjerenik za ministrante, vodio je daljnji program. Nakon pozdrava i kratkog upoznavanja sa župom u Semeljcima, predstavnik svake skupine ministranata predstavio je svoju župnu zajednicu i ministrantsku skupinu. Budući da Đakovački dekanat ima 13 župa, a gotovo svaka ima barem jedno filijalno mjesto, bila je to prigoda da se sudionici susreta upoznaju s raznolikošću župnih i filijalnih zaštitnika, župnih skupina i pastoralnog rada s ministrantima u župama. Službu riječi, koja je uslijedila, predvodio je vlč. Josip Levaković, župni vikar đakovačke župe Svih svetih. U svom nagovoru naglasio je važnost jedinstva unutar ministrantskih skupina i jedinstva s Gospodinom. Ministranti se svojim primjerenim ponašanjem i zalaganjem trebaju truditi stvarati pozitivnu klimu unutar ministrantske skupine i tako pridonositi većem zajedništvu. Molitvom i primanjem sakramenata treba produbljivati svoje zajedništvo s Isusom, rekao je vikar Levaković. U molitvi vjernika koju su predvodili predstavnici pojedinih skupina molilo se za snagu vjere, za Crkvu, duhovna zvanja, djecu i mlade, ljude u teškoćama, obitelji i druge potrebe Crkve i našega naroda. Molitveno slavlje završilo je zajedničkom pjesmom »Ima jedna duga cesta« – po5-6/2013.

zivom svim sudionicima da ustraju na Kristovom putu. Pobjednicima nogometnog turnira uručeni su pehari, a svim skupinama priznanje za sudjelovanje. Susret je završio okrepom, druženjem i igrama u dvorištu semeljačke župe. Domaćin susreta i dekanatski povjerenik, vlč. Milinković, pozvao je sve na susret i dogodine u Semeljcima ili na nekom drugom mjestu. U župi Sv. Antuna Padovanskog u Otoku je 17. lipnja održan dekanatski susret ministranata Otočkog dekanata. Sudjelovalo je 147 ministranata i ministrantica iz svih devet župa i filijala Otočkog dekanata, predvođenih svojim župnicima. Pravo sudjelovanja imali su ministranti koji polaze osnovnu školu dok su stariji ministranti, polaznici srednje škole, bili organizatori i pomoćnici pri realizaciji susreta. Program je započeo u župnoj crkvi zajedničkom molitvom i službom riječi koju je predmolio vlč. Ladislav Dort, župnik iz Berka. Nakon nekoliko prigodnih riječi vlč. Dorta, ministrantima se obratio i dekan Otočkog dekanata, domaći župnik preč. Antun Knežević. Radni dio susreta i druženje odvijali su se u OŠ Josipa Lovretića. Susret se sastojao od kviza znanja i sportskog dijela. Iako dekanat broji devet župa, u kvizu je sudjelovalo osam ekipa jer su župe Slakovci i Jankovci nastupile zajednički. Natjecalo se osam četveročlanih ekipa; kviz na temu »Sveta misa« organiziran je eliminacijskim sustavom u tri kruga, a organizator i voditelj bio je vlč. Dort. Sudionici iz svih župa zavidnim znanjem pokazali su da su dostojni poslužitelji oltara. Nakon dugog pripetavanja za prvo mjesto, pobijedila je najmlađa ekipa župe Sv. Antuna Padovanskog iz Otoka. U sportskom dijelu nastupilo je šest malonogometnih ekipa, dvije skupine po tri ekipe. Finale su igrale ekipe Otoka i Lipovca, a pobjednički pehar odnijela je ekipa iz Otoka. Za djevojčice ministrantice društvene igre organizirala je s. Petra Toman, a veselo je bilo i na zajedničkom druženju uz kolače i sokove koje su darovali vrijedni župljani otočke župe. Svoj doprinos dali su i otočki framaši, koji su se pokazali kao izvrsni domaćini. Marija Dević / Josip Ivešić / Mira Bošnjaković

459


Duhovska bdijenja Osijek U osječkoj župi Sv. Ćirila i Metoda uoči blagdana Duhova, 18. svibnja, održano je Duhovsko bdijenje za studente Sveučilišta J. J. Strossmayera, a na kojemu su sudjelovali i brojni župljani. Susret je predvodio sveučilišni kapelan, o. Arkadiusz Krasicki, CSSp. Studentima je o. Krasicki govorio, među ostalim, i o darovima Duha Svetoga, naglašavajući najveći dar, dar ljubavi. Uslijedila su svjedočanstva studentice Lidije Balić i njezina supruga Josipa, s dvoje malene djece, koji su govorili o pozivu na brak i ljepoti bračnog života. Studenti Marko Šteko i Ivan Šimić ispričali su svoja životna svjedočanstva, a bdijenje je nastavljeno misom i klanjanjem, nakon kojeg se skoro do ponoći nastavilo molitveno slavlje. Glazbom je susret animirao DUHOS band, koji redovito animira studentska klanjanja i molitvene susrete.

Valpovo Duhovsko bdijenje u valpovačkoj župi Bezgrešnog začeća BDM predvodio je župnik Zvonko Mrak, a sudjelovao je i župni vikar Pavo Martić, suradnici i brojni ministranti. »Što nam je činiti?« pitao je vlč. Mrak okupljene, a tako je pitalo i mnoštvo, okupljeno iz čitava svijeta, čuvši prvu Petrovu duhovsku propovijed. »Papa Ivan Pavao II. je rekao: ‘Otvorite prozore i vrata za Krista!’, za onoga Krista koji nam je poslao svoga Duha«, poručio je propovjednik i zaključio: »Možda nikada tako kao u naše vrijeme nismo osjetili kako nam je taj darovani Duh Božji jedini i posljednji kojemu možemo povjeriti sve tjeskobe čovječanstva, onoga čovječanstva koje može razoriti lice zemlje, ali koje ujedno posjeduje i mogućnost da ga obnovi u snazi darovanoga mu Duha Božjega. Zato ne prestanimo vapiti i moliti: ‘Pošalji Duha svojega i obnovit ćeš lice zemlje!’«

Slavonski Brod Duhovsko-ekumensko bdijenje održano je po šesti puta u subotu, 18. svibnja, u župi Duha Svetoga u

460

Malom Parizu u Slavonskom Brodu, ove godine u duhu zlatnog jubileja, 50. obljetnice župe. Od svih pozvanih kršćanskih zajednica u gradu, uz domaće rimokatoličke svećenike, na čelu s domaćim župnikom, mons. Stjepanom Belobrajdićem te bogoslovima, prisutan je bio župnik Evangeličke Crkve Josip Ivić sa svojim vjernicima. Susret je započeo ispred crkve kod ognja gdje se odvijao prvi dio programa u kojem su vjernici sabrano promišljali o značenju bdijenja, molili litanije Duhu Svetom po sv. Pavlu te pjevali himan Duhu Svetom. Nakon što su na ognju zapalili sedam baklji, kao znak sedam darova Duha Svetoga, unijeli su ih u crkvu gdje je nastavljan drugi molitveno-meditativni dio programa. Službu riječi predvodio je mons. Belobrajdić, a prigodnu homiliju domaći župni vikar Ivan Živić, koji je posvijestio ljepotu i snagu darova Duha Svetoga koje primamo u sakramentima. Bdijenje su animirali članovi župnog zbora mladih i bogoslovi. Bdijenje je završeno svečanim blagoslovom. S. Martinović / D. Živković / B. Lukačević

5-6/2013.


Svetkovina Duhova Đ

akovačko-osječki nadbiskup Marin Srakić predvodio je na svetkovinu Duhova, 19. svibnja, svečano misno slavlje u đakovačkoj prvostolnici te podijelio sakrament potvrde krizmanicima đakovačke župe Svih svetih, kojih je bilo 192. Na početku misnog slavlja pozdravnu riječ nadbiskupu uputili su predstavnici ovogodišnjih krizmanika, istaknuvši kako su bili suočeni s brojnim poteškoćama suvremenog svijeta, ali su se tijekom protekle dvije godine uspjeli dostojanstveno okupljati i pripremati za sakrament potvrde. Da bi uskladili privatne obveze i odnos prema vjeri i Crkvi, organizirali su misu u 16,30 koja je bila pokazatelj zajedništva mladih ove župe. »Molite za nas, podijelite nam dar Duha Svetoga!« rekli su krizmanici nadbiskupu Marinu, zahvalivši na trudu, vremenu i povjerenju, ujedno mu uručujući novčani prilog za zakladu školovanja studenata slabijeg imovnog stanja. Pozdravnu riječ nadbiskupu je u svoje ime, u ime svojih suradnika, krizmanika, njihovih kumova i obitelji, kao i cijele župne zajednice, uputio župnik Tomislav Ćorluka. Nadbiskup je u homiliji govorio o Godini vjere, kao prilici za čitavu crkvenu zajednicu da ponovno otkrije vjeru te bude vjerodostojan svjedok Krista Gospodina, jer je našem društvu, narodu i Crkvi uistinu potrebna sveobuhvatna, smišljena, sustavna i solidarna duhovna i materijalna obnova koju ne može ostvariti nekolicina entuzijasta. Mlade krizmanike i sve okupljene vjernike pozvao je riječima: »Otvorimo oči! Otvorimo oči i priznajmo da Duh i danas djeluje. Gdje ima ljudi koji zajedno žive zadovoljni i sretni, ondje je Duh Božji! Gdje ima ljudi koji se zalažu da žive u miru s drugima i spremni su učiniti sve kako bi smanjili napetosti, gdje ima ljudi koji savjesno izvršavaju svoje obveze, koji se brinu za obespravljene i prezrene, gdje ima bračnih drugova koji čuvaju vrijednost kršćanskog braka, ondje djeluje Duh Božji, gdje se u društvu poštuje svetost obitelji kao osnovne, najprirodnije stanice, u kojoj se djeca mogu razviti u zrele ličnosti, ondje djeluje Duh 5-6/2013.

Božji, gdje se čovjek zalaže za onoga koji trpi zbog nepravde, ondje je Duh Božji. Zar nema takvih? Ima, ima ih, samo su u većini manjina, ušutkana manjina koja nema pravo glasa.«

Srijemska Mitrovica Svetkovina Duhova i Dan ministranata, uz primanje 12 novih članova u ministrantski zbor, svečano su proslavljeni 19. svibnja u katedrali-manjoj bazilici u Srijemskoj Mitrovici. Ovim slavljem zaključena je Godina svećeničkoga i redovničkog poziva u Srijemskoj biskupiji. Misno slavlje predvodio je srijemski biskup mons. Đuro Gašparović, koji je u prigodnoj homiliji, među ostalim, rekao: »Duh Sveti, kojega je Isus obećao, pojavljuje se šumom silnog vjetra i vidljivim znakom plamenih jezika na mjestu gdje su bili apostoli u Jeruzalemu. Šum vjetra je znak snage, a plameni jezici znak ljubavi koja prožima, zanosi i oduševljava, daje snagu i čisti, svijetli i grije, oplemenjuje i diže. I u tren oka šum vjetra Duha Svetoga odnio je iz duše onih galilejskih ribara svu bojažljivost, malodušnost, neznanje i zaboravljivost, dok je plamen ljubavi tako snažno zahvatio njihova srca, očistio ih, oduševio i zapalio u njima toliki zanos da su postali posve novi i drugi ljudi.« Nakon homilije je vlč. Mario Paradžik, župnik u Laćarku i pastoralni suradnik u Srijemskoj Mitrovici, uveo nove članove u ministrantsku službu. »Neka svima ovaj veliki i svečani događaj za našu župu bude poticaj da i svoju djecu i mlade potaknu na uključivanje u ministrantsku službu i zajednicu«, rekao je vlč. Paradžik. Novi ministranti izgovorili su obećanje da rado prihvaćaju službu i sve što ona od njih traži te da će biti revni službenici uz oltar. Na kraju slavlja župnik, mons. Eduard Španović, zahvalio je svima koji su pridonijeli ovome slavlju, od zbora »Sveta Cecilija«, preko čitača i asistencije, do ministranata i ostalih suradnika. A. Banović / M. Paradžik

461


Proslave Presvetog Srca Isusova u Osijeku U

petak, 8. lipnja, u Osijeku je proslavljena svetkovina Presvetog Srca Isusova u istoimenom svetištu Rezidencije Družbe Isusove. I ove godine, ovu malu, ali mnogima omiljenu kapelicu, pohodio je velik broj Osječana i vjernika iz okolnih mjesta. Središnje svečano misno slavlje predvodio je imenovani nadbiskup đakovačko-osječki, mons. Đuro Hranić, a koncelebrirao je o. Ivica Musa, superior osječke isusovačke zajednice i o. Mato Božinović. U svojoj propovijedi mons. Hranić progovorio je što duhovnost Srca Isusova znači u okolnostima u kojima živimo. U svijetu i ljudima oko nas zavladao je strah, svaka se pogreška kažnjava. Bojimo se za radno mjesto, za plaću. Toliki su ljudi egzistencijalno ugroženi, nezaposleni, zabrinuti za sutra. Prijeti im se na ovaj ili onaj način. Mladim ljudima ne otvaraju se perspektive. Suočeni su sa zastrtim obzorjima. Zanimljivo je da je Marija Margareta Alacoque imala svoja viđenja u sličnim okolnostima te da je pobožnost Srcu Isusovu nastala u sličnom povijesnom okviru straha i rađanja racionalističke filozofije, pojasnio je imenovani nadbiskup.

Svetkovinu Presvetog Srca Isusova večernjim misnim slavljem izvan župne crkve, uz istoimenu kapelicu, redovito proslavljaju župljani osječke župe Uzvišenja sv. Križa. Ovogodišnje središnje slavlje predvodio je vlč. Ivica Rebić, ravnatelj Caritasa Đakovačko-osječke nadbiskupije, Caritasa osječkih dekanata i Vikarijata Osijek, koji ove godine slavi srebrni jubilej svećeništva. Prvi čestitari bili su najmlađi Retfalčani. Misu je suslavio vlč. Pavo Vukovac, a pjevanjem uveličao župni zbor, uz ravnanje i sviranje s. Evice Sočković. Uzvišeni duhovni i emotivni ugođaj prigodnim recitiranjem, uoči i na kraju mise, priredilo je dvadesetak djece uz vodstvo župljanke Blanke Bagarić. Slavlju je nazočila i 84-godišnja Retfalčanka Hermina Lanz, koja je napisala uvodni slavljenički i zahvalni recital. Stoga joj je župnik posebno zahvalio, kao i dječici, štovateljima Srca Isusova te osobito vjernicima za održavanje kapelice, napose obitelji Đukić iz Psunjske ulice, zaslužnoj za svečano uređenje prostora euharistijskoga slavlja i očuvanje slavljeničke tradicije začete 1936. godine kada je zavjetna kapelica u liporedu podignuta. Mislav Skelin / Nevenka Špoljarić

Svjetska ura klanjanja U nedjelju, 2. lipnja, u 17 sati u đakovačkoj ka-

tedrali Sv. Petra, osječkoj konkatedrali Sv. Petra i Pavla te u crkvama diljem Đakovačko-osječke nadbiskupije održano je svečano euharistijsko klanjanje, kao i u svim katoličkim crkvama diljem svijeta. Naime, papa Franjo je u isto vrijeme u bazilici Sv. Petra u Rimu predvodio sat euharistijskog klanjanja, a posredstvom Papinskog vijeća za novu evangelizaciju, prema kalendaru slavlja Godine vjere, pozvao je da mu se u pobožnosti pridruže vjernici čitavog svijeta.

462

Ovom se pozivu odazvala i Đakovačko-osječka nadbiskupija, pa je euharistijsko klanjanje u đakovačkoj prvostolnici predvodio đakovačko-osječki nadbiskup, mons. Marin Srakić, a u osječkoj konkatedrali imenovani nadbiskup đakovačko-osječki mons. Đuro Hranić u zajedništvu sa župnikom mons. Adamom Bernatovićem, župnim vikarom vlč. Dragom Markovićem i vjerničkim pukom. Svjetska ura klanjanja u Godini vjere u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji održana je pod geslom »Svi će narodi doći i klanjat’ se tebi, Gospodine« (usp. Ps 86,9). Martina Kuveždanin

5-6/2013.


Svetkovina Tijelova S

vetkovina Tijela i Krvi Kristove svečano je proslavljena misnim slavljem u đakovačkoj katedrali, koje je predvodio nadbiskup Marin Srakić. Okupljene vjernike nadbiskup je pozvao na zajedničku obnovu vjere u euharistijskoga Krista, da se zajedno zapitaju kakva je ta vjera u Krista koji je pod prilikama kruha i vina ostao među nama. »Možemo s pravom reći da je euharistijski život znak, mjerilo, pa i barometar našeg sveukupnog kršćanskog života. Po njemu možemo procijeniti kakvi smo kao vjernici«, rekao je nadbiskup. Govoreći u homiliji o vjeri u euharistijskoga Krista, nadbiskup se zapitao osjeća li se uistinu Isusova prisutnost u nama. Govorio je o euharistiji kao znaku vjere, one vjere koja kao svjetlo obasjava misli i djela, koja je otvorenost prema Bogu koji se objavio i koji nam je u Kristu priopćio bogatstvo svog božanskog života i pozvao nas da na tome bogatstvu sudjelujemo. Govoreći, pak, o vjeri i privatnosti, istaknuo je: »Ponovno iz usta nekih čujemo krilaticu: ‘Vjera je privatna stvar.’ Istina, vjera je privatna stvar, ali i društvena stvarnost. Zato kršćanstvo ne može biti nikad privatna stvar i kršćanin se ne smije povući u privatnost. Euharistija po svojoj stvarnosti ne povlači kršćanina u njegovu privatnost, naprotiv, ona zahtijeva da nakon svakog slavlja slijedi odluka i odgovor, prihvaćen i življen u životu svakoga dana u neposrednom kontaktu s drugima.« Osvrnuo se i na aktualnu temu braka, potvrdivši kako kršćani brak shvaćaju i prihvaćaju samo kao vezu između muškarca i žene, a ne neke druge veze, te da kršćanski supruzi žive sakrament ženidbe u vidu euharistije. »Oni se uzajamno prihvaćaju kao dar Božji i tako postaju sposobni ljubiti se uzajamnom ljubavlju, prihvaćaju se onakvima kakvi jesu da zajedno sazrijevaju u ljubavi prema Bogu, u zalaganju za Božje kraljevstvo i za zajedničko dobro. Prihvaćaju djecu kao dar Oca nebeskog i prihvaćaju ih s njihovim talentima i ograničenjima i tako zajedno s njima sazrijevaju u ljubavi prema Bogu. To prihvaćanje postaje ljubav prema dobru i tako se oni

5-6/2013.

uzajamno pomažu da u sebi otkriju unutarnje snage za dobro, istinito i lijepo«, rekao je nadbiskup.

Osijek 1 Misu s procesijom u osječkoj je konkatedrali Sv. Petra i Pavla predvodio imenovani nadbiskup đakovačko-osječki Đuro Hranić. »Isus je na Posljednjoj večeri učenicima i Crkvi ostavio trajan spomen svoje muke, smrti i uskrsnuća, upotrijebivši jednostavan jezik i jednostavne tvari. Na večeri kojom su Židovi slavili spomen na spasenjski događaj oslobođenja iz egipatskog ropstva, Isus je protumačio značenje i smisao svoga utjelovljenja, svoje muke i smrti na križu, izrekavši svoj neopozivi »Da!« Ocu, te čin nasilja pretvorio u čin ljubavi do kraja i ostavio nam oporuku. Onaj prvi savez između Boga i čovjeka izmijenio je u novi i konačni savez. U jednu riječ, gestu i obred, sažeo je čitav svoj život te očitovao svoju volju za budući način svoje prisutnosti među nama, njegovim učenicima i svim ljudima kroz čitavu povijest«, rekao je mons. Hranić u homiliji. Podsjetivši da u euharistijskom kruhu i vinu Isus uvijek ostaje s nama, mons. Hranić je naglasio: »Slaviti euharistiju istim duhom kojim ju je proslavio i Isus, znači smisao vlastitog življenja otkrivati i pronalaziti u nesebičnom služenju; bilo da se ono ostvaruje u ljubavi i služenju prema bračnom drugu i djeci, bolesnim roditeljima, pomažući susjede koji su ostali

463


bez primanja; u darivanju, ljubavi i podršci drugim ljudima do kraja, ne pitajući za cijenu, niti očekujući uzdarje. U ljubavi prema onima s kojima nas je povezao život leži snaga i sposobnost transformiranja vlastitog života u Isusovo euharistijsko slavlje, kojim je on svoj život dao za druge.« Nakon pričesti, Presveti Oltarski Sakrament u procesiji je iznesen izvan konkatedrale u hodu do četiri sjenice koje su načinili predstavnici zbora mladih, sakupljača milostinje, velikog zbora te pazitelja konkatedrale. U procesiji su sudjelovali i ovogodišnji prvopričesnici, koji su u bijelim haljinama pred euharistijskoga Isusa posipali ružine latice. Procesija je završena u konkatedrali uz blagoslov i himan Tebe Boga hvalimo.

Osijek 9 Na svetkovinu Tijelova u osječkoj župi Sv. Ćirila i Metoda, nakon večernje mise, održana je tijelovska procesija, i to prva od utemeljenja župe 1974. godine i prva tijelovska procesija na području gradske četvrti Novi grad. Tijelovski ophod krenuo je iz župne crkve do kapele na Novogradskom groblju gdje su se u prvim godinama života župne zajednice redovito održavale mise jer župa tada nije imala crkvu i prikladni prostor za okupljanje vjernika. »Ovaj ophod nije samo javno očitovanje naše vjere, već za ovu župnu zajednicu i simboličan hod od početaka djelovanja župne zajednice do danas. Ti su počeci, koji se vežu uz prvoga novogradskog župnika vlč. Josipa Majdandžića, bili obilježeni brojnim poteškoćama jer je tadašnja vlast priječila slobodno djelovanje i okupljanje vjernika. Procesija do Novogradskog groblja ima još jednu poruku: ona ukazuje da smo putujuća Crkva, svjesna svojega hoda prema vječnosti koja nas čeka po iskustvu smrti«, kazao je župnik Gašparović. U tijelovskom ophodu je, uz župnika, župnog vikara Josipa Matasa, grkokatoličkog svećenika i župnog pastoralnog suradnika Ljubomira Sturka, prvopričesnike, ministrante, odrasle poslužitelje oltara, sestre sakramentinke i pjevače, pjesmom i molitvom sudjelovalo mnoštvo župljana.

Osijek 3

je župnik Jurić. »U znakovima kruha i vina trebamo vidjeti poziv Boga na njegovu gozbu. To je veličanstvena poruka neba. Zato je važno da kršćani svaki dan, a neizostavno nedjeljom, slave euharistiju. To je hrana njihove duše, snaga za život, čovjekoljublje i izdrživost u svim tegobama.« Iako su vremenske prilike jedva to dopustile, u ovogodišnju je procesiju krenula nepregledna kolona vjernika, uključujući dvadesetak skupina predstavnika državnih ustanova, različitih udruga i organizacija s područja Donjega grada i njegove župe. Predvođen Župnim mješovitim zborom i Zborom mladih, osječki je katolički puk pronosio hrvatsku duhovnu pjesmu gradskim ulicama u jednom od najvećih ovogodišnjih osječkih tijelovskih ophoda. U Crkvenoj ulici procesija se najprije zaustavila u molitvi pred kapelicom Sv. Roka. Prolazeći potom Hutlerovom ulicom, zastala je moleći i pred Kliničkim bolničkim centrom te na kraju prošla Trgom bana Jelačića. Blagdanska misa okončana je završnim blagoslovom pred kapelicom Gospe Snježne.

Tordinci Svetkovina Tijelova proslavljena je u župi Presvetog Trojstva u Tordincima svečanom euharistijom koju je predvodio župnik Dejan Bubalo. Nakon euharistijskog slavlja uslijedila je procesija s Presvetim Oltarskim Sakramentom. Ove godine se svetkovina Tijelova proslavljala u župnoj crkvi gdje su se okupili vjernici iz svih filijala - Antina, Korođa i Ćelija. Prethodni dan uređivale su se sjenice, a svako je selo bilo zaduženo za ukrašavanje po jedne sjenice. Nakon pričesti krenula je procesija prema dvorištu crkve gdje su sjenice i bile postavljene. Djevojčiceprvopričesnice bacale su ružine latice kada bi svećenik s Presvetim prišao pojedinoj sjenici. Vjernici su kod svake postaje pobožno slušali ulomke iz Svetog pisma te se uz pjesmu vratili u crkvu gdje im je podijeljen blagoslov s Presvetim, a euharistijsko slavlje završilo je pjesmom Tebe Boga hvalimo. A. Banović/D. Karnaš / K. Holjevac / D. Smajić / T. Adžić

Osječka donjogradska župa neprekidno više od dva stoljeća proslavlja svetkovinu Tijelova svetom misom s velikom tijelovskom procesijom kroz donjogradske ulice. I ovogodišnji je tijelovski ophod prošao dvjema ulicama te glavnim donjogradskim trgom, ističući Božju prisutnost i prisutnost euharistije među pukom. Tako su Donjograđani i na izvanjski način posvjedočili svoju živu vjeru i odali počast Kristovu Tijelu i Krvi. »Tražeći smisao života u vjeri, čovjek u Isusu Kristu otkriva ono što je u sebi tražio. Čovjek u njemu vidi smisao patnje, smrti i hodanja ovozemaljskom stazom. Tako u Crkvi pronalazi sigurnost na koju se može oslanjati, a središte te sigurnosti upravo je u euharistiji«, istaknuo

464

5-6/2013.


Posveta crkve Sv. Josipa u Dardi Đakovačko-osječki

nadbiskup, mons. Marin Srakić, devet godina nakon blagoslova kamena temeljca, posvetio je 2. lipnja novoizgrađenu crkvu Sv. Josipa u Dardi, a u oltar je, uz povelju o posveti, ugradio moći bl. Alojzija Stepinca. Obred je započeo ispred crkve pozdravnim govorom župnika Josipa Vrbanića i predstavnika Ekonomskog vijeća župe, Franje Čička. Uslijedila je predaja ključeva koje je mons. Srakić uručio župniku, a on je otključao vrata i u crkveni prostor poveo koncelebrante i okupljene vjernike. Blagoslovljenom vodom mons. Srakić poškropio je oltar, unutrašnje i vanjske zidove te okupljeni puk, živu Crkvu. Blagoslovio je i lekcionar kako bi Božja riječ uvijek odzvanjala ovim domom Gospodnjim; zidove je na šest mjesta pomazao krizmom, kao i oltar koji je na pet mjesta posipan tamjanom i zapaljen, a potom urešen i pripravljen za nastavak misnog slavlja. Nakon pričesti, uslijedio je i blagoslov tabernakula u kojemu će se čuvati Presveti Oltarski Sakrament, te zahvala za predan rad vlč. Vrbaniću, koji službu u Dardi obavlja od 1964. godine, pa mu je ovom prilikom, a u godini kada slavi svoj zlatni svećenički jubilej, uručena medalja Đakovačko-osječke nadbiskupije. Prigodan dar župljana, kao uspomenu na posvetu crkve u Dardi, primio je i nadbiskup Marin. Zbog stalnog rasta broja stanovništva u ovom baranjskom mjestu, pojavila se ideja o gradnji nove crkve, veće od one u ratu razrušene i obnovljene koja je pod zaštitom sv. Ivana Krstitelja. Ta se ideja o gradnji prije devet godina činila kao utopija, rekao je đakovačko-osječki nadbiskup započinjući svoju homiliju, i izražavajući zahvalnost svima koji su pomogli da ta »utopija« bude ostvarena. »S posvetom ove nove crkve, vi, vjernici župe Darda, dobili ste važan zadatak - nositi Dardu u srcu Crkve i crkvu u srcu Darde!« naglasio je okupljenim vjernicima te pojasnio: »To znači nositi u crkvu sve svoje planove, snove, očekivanja, ali i svoje obitelji, mlade, stare, bolesne, djecu, radnike, domaćice, da ih predstavite Gospodinu koji sve čuje i sve ljubi. U isto vrijeme nosite Crkvu u srce Darde i činite sve da Božji glas odzvanja u vašim obiteljima, u vašim kućama kao ohrabrenje, milost i nada. Neka župa Darda bude obitelj koja u razmatranju Euharistijskog Otajstva uživa tišinu hvale, a u isto vrijeme svaki dan sve 5-6/2013.

više otkriva novi sjaj prisutnosti Krista, Otkupitelja svijeta, u ovoj crkvi posvećenoj svetome Josipu, zaštitniku Svete Obitelji, zaštitniku naše Crkve u Hrvatskoj.« Pozdravljajući okupljene, predstavnik Ekonomskog vijeća, Franjo Čičak, istaknuo je kako je novoizgrađena crkva smještena u središtu župe, u blizini groblja, pa će postati spomenikom svima koji nemaju spomenika i koji su nestali u Domovinskom ratu. Moći će se koristiti kod svih vjerskih obreda vezanih uz groblje, a s dječjim vrtićem i osnovnom školom čini najfrekventniji dio mjesta. Čičak je podsjetio kako je zemljište veličine 4180 m2 darovala Općina Darda, projekt je izradio Arhitektonski atelje Ivana Cvenića, radove izvelo poduzeće DOM d. o. o. iz Darde na čelu s Josipom Grubišićem i Dragutinom Ljubejem. Podno grijanje izveo je Robert Martinković, klupe je poklonila Općina Darda, na čelu sa Antom Vukojem, a izgradnju crkve većinom su pomagali župljani. Sredstva je, između ostalih, omogućila i Đakovačko-osječka nadbiskupija, iseljenička zajednica iz Melburna u Australiji pod vodstvom Josipa Panića, obitelji Berček i Modrić iz Mađarske, »Crkva u potrebi« iz Austrije, Opeka d.d. pod vodstvom Josipa Šimića te Osječko-baranjska županija, na čelu s Vladimirom Šišljagićem. Tijekom mise i obreda posvete koncelebrirali su svećenici Baranjskog dekanata te dr. sc. Slavko Platz, profesor u miru KBF-a u Đakovu. Zauzetim sudjelovanjem, uz organizaciju mons. Luke Strgara, pridonio je župni zbor, ministranti, članovi Ekonomskog i Pastoralnog vijeća, policija i vojska te brojni župljani. Martina Kuveždanin

465


Zahvalnice maturanata Slavonski Brod Dvjestotinjak slavonskobrodskih maturanata molitvom i pjesmom zahvalilo je Gospodinu u četvrtak, 9. svibnja, na svetkovinu Uzašašća, za vodstvo i pomoć u proteklim godinama svoga srednjoškolskog obrazovanja. Zahvalnica je slavljena u župnoj crkvi Gospe Brze Pomoći, a prisustvovali su roditelji, profesori i vjeroučitelji. Predvodeći misno slavlje, slavonskobrodski dekan Ivan Lenić u svojoj je propovijedi posvijestio značenje svetkovine Uzašašća, koju nazivamo i Spasovo, jer u sebi zaokružuje Kristovo djelo spasenja nas ljudi. Dirljive su bile molitve zahvale koje su, uz maturante, čitali njihovi roditelji i vjeroučitelji. Posebno su molili za četvero nedavno tragično preminulih mladih ljudi iz svoje sredine, napose za srednjoškolku Ivonu Srećković. Molili su i za dvije srednjoškolke koje su zbog posljedica nedavne prometne nesreće još uvijek u kritičnom stanju. Slavlje je pjesmom animirao župni zbor mladih.

Osijek Svečana misa zahvalnica za osječke maturante održana je u srijedu, 15. svibnja, u Rezidenciji Presvetoga Srca Isusova u Osijeku. Euharistijsko slavlje predvodio je p. Mislav Skelin, SJ, vjeroučitelj u Klasičnoj isusovačkoj gimnaziji s pravom javnosti i grkokatolički svećenik Ljubomir Sturko, vjeroučitelj u Strojarsko-tehničkoj školi. Zbor Klasične isusovačke gimnazije s pravom javnosti, pod ravnanjem profesorice Zrinke Andrić, uveličao je zahvalnicu prigodnim hvalbenim pjesmama, a na sintisajzeru je pratila maturantica Ana Srnović. Ljepoti i svečanosti cijelog misnog slavlja pridonijeli su maturanti Prve gimnazije, koji su napisali i pripremili prigodne zahvalne molitve vjernika. Maturanti su se također uključili u prinos darova kada su predstavnici škola prinosili na oltar specifičan dar škole: maturanti Ekonomske

466

i upravne škole prikazali su tablet, Graditeljsko-geodetski maturanti donijeli su ciglu, maturanti Druge gimnazije prikazali su Rječnik, a maturanti Klasične isusovačke gimnazije Rječnik grčkog jezika. Maturanti Treće gimnazije prikazali su kalkulator, maturanti Medicinske škole Osijek na oltar su donijeli bolničku uniformu i udžbenik zdravstvene njege, a maturanti Prve gimnazije udžbenik iz filozofije. Maturanti Strojarsko-tehničke škole prikazali su alat, ključ, a osvojeni pokal za prvo mjesto prikazali su maturanti Trgovačke i komercijalne škole »Davor Milas«.

Đakovo U đakovačkoj je prvostolnici u petak, 17. svibnja, slavljena misa zahvalnica za đakovačke maturante koji su toga dana proslavljali kraj srednjoškolskog obrazovanja te pred katedralom otplesali Qadrilu. Misno slavlje predvodio je mr. sc. Josip Vrančić, profesor Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu. U svojoj propovijedi mr. Vrančić posvijestio je mladima kako njihovi životi nisu i ne smiju biti shvaćeni kao mogućnost popravka propalih želja i čežnji nekih drugih ljudi. Potaknuvši maturante da se ne boje izreći svoje mišljenje, jer starom i umornom europskom svijetu treba nešto novo, injekcija adrenalina, strujanje svježega zraka koji sa sobom odnosi sve ustajalo i učmalo, mr. Vrančić je naglasio: »Nama, i Crkvi i društvu, trebaju ljudi koji se ne boje sanjati velike snove. Kada oko nas prestane dijalog a pojavi se nasilna šutnja jednoumlja, onda treba početi sumnjati u prisutnost Duha Božjega. Jer Duh je onaj koji uvijek sve čini novo! On se ne da sapeti ni u kakve unaprijed isplanirane okvire.« Misno slavlje pjesmom su animirali studenti Katoličkog bogoslovnog fakulteta, pod vodstvom bogoslova Emanuela Matesa. B. Lukačević / A. Pavin / A. Banović

5-6/2013.


Misa zahvalnica uz kraj akademske godine U

osječkoj je konkatedrali Sv. Petra i Pavla apostola u nedjelju, 9. lipnja, održana misa zahvalnica uz kraj akademske godine na Sveučilištu Josipa Jurja Strossmayera. Misu je predvodio nadbiskup đakovačkoosječki, mons. dr. sc. Marin Srakić, u zajedništvu s domaćim župnikom mons. Adamom Bernatovićem, dekanom Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu prof. dr. sc. Perom Aračićem, studentskim kapelanom o. Arkadiuszom Krasickim te tajnikom Nadbiskupskog ordinarijata vlč. Robertom Jugovićem. Misi je uz studente i profesore nazočila i rektorica Sveučilišta, Gordana Kralik, sa suradnicima. Govoreći o misnim čitanjima, nadbiskup Srakić istaknuo je kako ni Ilija, ni Isus nisu mladiće koje su oživjeli zadržali za sebe, nego su ih vratili obiteljima, točnije, majkama, te nastavio: »Nije li to snažna poruka i nama - kada djeci pomognemo u intelektualnom odgoju, da ih vratimo u njihove obitelji. Sveučilište na to ne smije zaboraviti, jer bez njihove interakcije s obiteljima nećemo kod mladih vidjeti plodove srca i uma. Naime, bez obzira na sve napade, obitelj je i dalje najidealnija sredina u kojoj ljudska osoba može i fizički i duhovno rasti. Ona najbolje zadovoljava materijalne čovjekove potrebe i prava te stoji u službi duhovnih, moralnih i religioznih vrednota. Iskustvo govori da jedna prosječna obitelj može bolje odgojiti čovjeka od najbolje odgojne ustanove. Obitelj u život djeteta ulijeva osjećaj sigurnosti, čuva ga od tjeskobe i pruža prostor u kojem može mirno rasti. Zajedništvo života roditelja s djecom dolazi do izražaja u zajednici stola gdje svatko, bez obzira na zasluge, dobiva prema potrebama. Tako malo dijete prima sve što mu je potrebno i može shvatiti što znači biti ljubljen od Boga bez vlastite zasluge. Tko nikada nije iskusio nesebičnu ljubav oca i majke, teško

može vjerovati u ljubav nebeskog Oca, osobito kad se suoči sa životnim teškoćama.« U obitelji se stječu socijalne vrednote koje su potrebne svakome, ona je majka hraniteljica, prva škola društvenih kreposti, škola potpunije čovječnosti, intimna zajednica života i ljubavi, naglasio je mons. Srakić i poručio: »Obiteljski odgoj nije niz odgojnih tehnika! Osnovni preduvjet za odgoj djeteta je ljubav, ali ne ona prema djeci, nego ljubav između oca i majke. Ako dijete vidi da se roditelji vole, onda će prihvatiti i probleme koji se neće izroditi u bunu i nezadovoljstvo. Uz ljubav traži se i roditeljska prisutnost, jer odsutan roditelj stvara prazninu u djetetovoj duši i životu.« Završavajući svoju homiliju, nadbiskup se obratio i prisutnim profesorima te rekao: »Dragi profesori, hvala vam na tome što ove mlade odgajate tako da im pružate intelektualni odgoj, a isto tako što shvaćate da se on kalemi na roditeljski odgoj i ambijent njihovih obitelji. Treba mlade razvijati za znanost, ali prije svega trebamo ljude, a to se stvara interakcijom između izvorne odgojiteljske zajednice, a to je obitelj, i drugih, delegiranih - škole, Crkve, sveučilišta, da bi čovjek bio cjelina.« Denis Karnaš

Zahvalnica studenata i mladih u Novom Sadu U

srijedu navečer, 12. lipnja, u župnoj crkvi Imena Marijina u Novom Sadu, srednjoškolci i studenti sa svojim su odgojiteljima, katehetama i profesorima misom zahvalnicom slavili završetak školskoakademske godine. Euharistiju je predvodio biskup srijemski mons. Đuro Gašparović, u koncelebraciji s preč. Markom Lončarom, župnikom u Beočinu i vlč. Marijanom Vukovim, župnim vikarom u Novom Sadu i povjerenikom za pastoral mladih u katoličkim biskupijama u Srbiji, kao odjelu Međunarodne biskupske konferencije sv. Ćirila i Metoda. U propovijedi je biskup posvijestio mladima značaj i važnost ovoga »sada«, kako bi se marljivim studijem i učenjem pripravljali za

5-6/2013.

život i njegove izazove te naglasio kako gimnazije, fakulteti i radna mjesta pokazuju da narod treba umnih i odlučnih ljudi, svetih, revnih i rječitih kršćana i apostola, vještih i spremnih učitelja za škole, gimnazije i učilišta, radinih i stručno spremnih djelatnika, umjetnika, obrtnika, sposobnih da se u prevažnim poslovima znaju dobro postaviti. Nakon mise svi sudionici slavlja nastavili su druženje na tzv. »Palačinkijadi« koja se uvijek priređuje na koncu akademske godine. Susret su organizirali mladi studenti i radnici. Ujedno je ova večer označila završetak vjerskih susreta srijedom na kojima su sudjelovali studenti i mladi radnici. Marijan Vukov

467


»Memorijal dvanaest redarstvenika« Borovo selo U Borovu selu, nedaleko Vukovara, i ove je godine 2. svibnja održan »Memorijal dvanaest redarstvenika«, u spomen na redarstvenike, pripadnike Specijalne policije Vinkovci, koje su srpske paravojne formacije 1991. godine iz zasjede mučki ubile. Uz roditelje, supruge i djecu poginulih redarstvenika komemoraciji i paljenju svijeća u ime Hrvatskog sabora i Vlade te Ministarstva unutrašnjih poslova nazočio je Veljko Ostojić, predstavnici oružanih i redarstvenih snaga, županijskih i gradskih vlasti te braniteljskih udruga proizašlih iz Domovinskog rata. Prigodnu riječ uputio je vojni ordinarij u Republici Hrvatskoj, mons. Juraj Jezerinac. »Spomeni ili obljetnice, kako policijske tako i vojne, nisu mjesto produbljivanja ili stvaranja netolerancije i podjela. One su ‘svetinje’ koje nas pročišćuju, izgrađuju i ujedinjuju. I ova obljetnica na kojoj komemoriramo odvažnost naših redarstvenika, njihovu predanost Domovini i njezinoj obrani treba biti mjesto istine naše povijesti koja će se pokazivati danas među nama kao odgovornost za Domovinu i za vrijednosti te istine naše povijesti. Ljubav prema istini i pravdi, prema slobodi ljudi i domovine, Crkvi i vrijednostima naše povijesti: toga se upravo danas prisjećamo. Sve ovo opravdava njihov velikodušni odaziv na obranu zemlje, a krunica oko vrata bila je pokazatelj njihove povezanosti s Bogom. Bili su to ljudi velikog srca!«, poručio je vojni ordinarij Jezerinac i zaključio: »Dvanaestorica ubijenih redarstvenika pokazuju nam gdje su izvori zla. Mržnja je ubila njihove živote. Nastavimo živjeti u slozi, zajedništvu, međusobnom povjerenju, poštujući jedni druge u različitosti i imajući uvijek pred sobom zajedničko dobro hrvatskog naroda i građana ove zemlje.«

Vinkovci Misa zadušnica za poginule redarstvenike održana je u vinkovačkoj crkvi Sv. Euzebija i Poliona, a predvodio ju je mons. Juraj Jezerinac, uz koncele-

468

braciju petorice svećenika, među kojima je bio i domaći župnik Tadija Pranjić. Spominjući se poginulih hrvatskih redarstvenika u Borovu selu, koji su dali svoje živote iz ljubavi prema svojoj obitelji, narodu, domovini, Crkvi odnosno Bogu, biskup Jezerinac je u homiliji, među ostalim, rekao: »Njihova nasilna smrt u obrani vlastite obitelji, doma i domovine potiče nas na zapovijed ljubavi o kojoj govori Krist Gospodin: da živimo kao jedna obitelji, poštujemo međuljudske odnose, budimo u sebi nadu, velikodušnost, plemenitost i zahvalnost. Ljubav prema njima potiče nas, prije svega, na zahvalnost i trajni spomen na njih. Spomenici koje podižemo njima u čast podsjetnici su i vanjski znakovi naše ljubavi, a sveta misa koju prikazujemo za njih najveći je čin ljubavi. To je najveća satisfakcija u ovom trenutku i roditeljima, suprugama i djeci poginulih hrvatskih redarstvenika.« Misi su, među ostalima, nazočili roditelji, supruge, djeca, rodbina te prijatelji ubijenih redarstvenika, izaslanik predsjednika RH, general pukovnik Drago Lovrić, general bojnik Mato Pađen, brigadni general Siniša Jurković, general Mladen Markač, potpredsjednik Sabora RH Tomislav Čuljak, župan Vukovarsko-srijemske županije Božo Galić, gradonačelnik Vinkovaca dr. Mladen Karlić, predstavnici i ratni načelnici Policijske uprave Vukovarsko-srijemske, predstavnici udruga proisteklih iz Domovinskoga rata, predstavnici Osječkog dekanata Vojne biskupije natporučnik Adam Dakić i poručnik Darko Boban. U sukobu sa znatno brojnijim pripadnicima srpskih paravojnih postrojbi 2. svibnja 1991. godine ubijeni su i masakrirani: Stipan Bošnjak iz Nuštra, Antun Grbavac iz Nijemaca, Josip Culej iz Jarmine, Mladen Šarić iz Novih Jankovaca, Zdenko Perica iz Nuštra, Zoran Grašić iz Otoka, Ivica Vučić iz Vinkovaca, Luka Crnković iz Otoka, Marinko Petrušić iz Tovarnika, Janko Čović iz Ivankova, Željko Hrala iz Ivankova i Mladen Čatić iz Županje. fra Vjenceslav Janjić / Snježana Kraljević 5-6/2013.


Dan grada Đakova – četiri svećenika među laureatima U

Hrvatskom domu kulture u Đakovu 8. svibnja održana je svečana akademija povodom Dana Grada kojoj su nazočili brojni uzvanici, među njima i imenovani đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić, predsjednik Sabora RH Josip Leko, župan Osječkobaranjske županije Vladimir Šišljagić, neki od saborskih zastupnika, izaslanstva okolnih županija, gradski vijećnici, predstavnici političkih stranaka, crkvenog i javnog života. Predsjednik Hrvatskog sabora Josip Leko uputio je prigodne čestitke Đakovčanima čiji grad, kako je rekao, ima dugu povijest, izuzetno kulturno naslijeđe i bogatstvo prirode, a posebno je istaknuo biskupa Josipa Jurja Strossmayera, njegove vrijednosti i sve ono što je ostavio ne samo Đakovu, nego i cijeloj Hrvatskoj. Pozdrav okupljenima uputio je i župan Šišljagić, a gradonačelnik Zoran Vinković istaknuo je kao najveći problem u gradu 3.100 nezaposlenih. Središnji dio programa bilo je uručenje gradskih priznanja ovogodišnjim laureatima. Uručene su dvije pojedinačne Godišnje nagrade Grada Đakova, i to mons. dr. Đuri Hraniću, imenovanom nadbiskupu i metropolitu đakovačko-osječkom i prof. dr. Peri Aračiću, dekanu Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu. Među dobitnicima Povelje zahvalnosti su mo. Vinko Sitarić, regens chori katedrale bazilike u Đakovu i profesor crkvene glazbe na KBF-u te mo. Ivan Andrić, vicerektor Bogoslovnog sjemeništa i voditelj Mješovitog katedralnog zbora. U ime svih

nagrađenih, nazočnima se obratio mons. Đuro Hranić, čestitajući Dan Grada. »Kada netko bude prepoznat i njegov rad bude vrednovan, s jedne strane mu je drago, a s druge, to je uvijek ohrabrenje i poticaj da i dalje nastavi tako u budućnosti. Iza svake ove nagrade doista stoje sati truda, rada, nastojanja, iskrenog samodarivanja i ljubavi, svatko na svome području. U ime svih nas nagrađenih želio bih kazati - iskreno hvala! U svoje osobno ime želio bih reći da se danas osjećam – budući da još nisam preuzeo službu, a vi mi dajete nagradu - kao da sam uzeo kredit, i da sada taj kredit moram vraćati. No, onaj koji uzme kredit mora imati i jamce. Htio bih vas pozvati i zamoliti da mi svi budete jamci i pomažete mi u mojem radu«, poručio je mons. Hranić. Anica Banović

Misa zahvalnica KBF-a u Đakovu U

đakovačkoj katedrali Sv. Petra zahvalno euharistijsko slavlje Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu predvodio je u utorak, 4. lipnja, Veliki kancelar KBF-a i nadbiskup đakovačko-osječki, mons. Marin Srakić. Koncelebrirao je imenovani nadbiskup, mons. Đuro Hranić, dekan Fakulteta, prof. dr. sc. Pero Aračić, rektor Bogoslovnog sjemeništa, mr. sc. Ivan Ćurić te ostali profesori. Nadbiskup Marin u homiliji se osvrnuo na evanđelje dana koje progovara o Isusovoj mudrosti nasuprot farizejske mržnje, oholosti i lažne poniznosti. Izrekavši: »Dajte caru carevo, a Bogu Božje«, Isus je poručio da dati caru carevo označava lojalnost prema vlastitoj državi, dosljednost u pridonošenju za njezino funkcioniranje; dok će

5-6/2013.

se drugi dio rečenice - da se Bogu daje ono što je Njegovo, bez problema očitovati u životu svakog iskrenoga i pravoga vjernika, rekao je mons. Srakić. Dekan Fakulteta, prof. dr. sc. Pero Aračić, na kraju je misnog slavlja uputio zahvalu nadbiskupu Marinu za njegov dugogodišnji doprinos radu i rastu Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Đakovu, kao i na svim poticajnim riječima koje je upućivao profesorima, djelatnicima i studentima na svim euharistijskim slavljima vezanima uz Fakultet. Misno slavlje animirao je Mješoviti zbor studenata KBF-a, pod vodstvom bogoslova Emanuela Matesa i Dine Klema. Marina Šuvaković

469


Misa za poginule pripadnike specijalne policije U prigodi obilježavanja 22. obljetni-

ce osnutka Specijalne jedinice policije Slavonski Brod, u župnoj crkvi Sv. Antuna Padovanskog u Podvinju župnik o. Ante Šiško predvodio je 17. svibnja misu zadušnicu za poginule pripadnike Specijalne jedinice policije, koji su dali svoj život u jeku Domovinskoga rata za obranu Hrvatske. Riječ je o osmorici policajaca: Željku Kucjeniću, Ratku Brici, Goranu Adriću, Adamu Pavičiću, Tomislavu Vinkoviću, Mati Živiću, Antunu Zarožinskom i Stipi Vukovcu, čija su imena uklesana i u spomen-obilježje koje je nakon mise svečano otkriveno ispred zgrade njihove bivše baze u Podvinju. U koncelebraciji je bio kapelan hrvatske policije i župnik župe Sv. Jurja mučenika u Đurđevcu, vlč. Ozren Bizek te župnik župe Rođenja sv. Ivana Krstitelja u Sibinju, vlč. Tomislav Vlaović. Uz obitelji poginulih branitelja, pripadnike SJP PU Brodsko-posavske i članove Udruge specijalne policije, hrvatske branitelje te predstavnike lokalne civilne vlasti, nazočio je i umirovljeni general Mladen Markač. Osmorica pripadnika SJP pred oltar su donijela fotografije svojih poginulih suboraca i ispred svake od njih, uz molitvu u tišini, upalili po jednu svijeću. U zajedničkoj molitvi posebno su preporučili sve poginule, nestale i nasilno odvedene hrvatske branitelje, napose one bez groba i znaka, njihove obitelji i djecu te molili za tjelesno i duhovno zdravlje svih preživjelih branitelja Domovine. Molilo se i za prvog hrvatskog predsjednika Franju Tuđmana, kao i pokojnog ministra obrane Gojka Šuška te za sve mrtve i žive hrvatske generale.

Nakon mise upriličeno je otkrivanje i blagoslov spomenika osmorici poginulih pripadnika SJP Slavonski Brod, koji su svečano otkrila dvojica sinova pokojnog Antuna Zarožinskog. Obred blagoslova vodili su kapelan Bizek i župnik Šiško, a potom su vijence položili i svijeće upalili roditelji osmorice poginulih policajaca, izaslanstva Ureda Predsjednika RH: Ministarstva obrane, na čelu s umirovljenim general-pukovnikom i počasnim predsjednikom Udruge specijalne policije Markačem, 108. brigade HV, 3. bojne, 3. gardijske (Kobre), HVIDR-e, Brodsko-posavske županije i Grada Slavonskog Broda. »Ne smijemo zaboraviti što je istina. Istina je da je 90-ih godina bilo malo onih koji su bili spremni stati braniti našu Domovinu. Danas živimo u vremenu kad su mnogi to zaboravili. Mnogi bi htjeli da i nema hrvatskih branitelja, onih koji mogu posvjedočiti što se to događalo 90-ih. Mnogi bi htjeli promijeniti povijest, ali mi im to nećemo dopustiti« poručio je Josip Klem, predsjednik Udruge specijalne policije RH. Dijana Barac/Ivica Vlašić

Misa zadušnica za poginule branitelje M

isu zadušnicu za sve poginule članove 3. bojne »Kobre« iz sastava 3. gardijske brigade »Kune« Zbora narodne garde, koja ove godine obilježava 22. obljetnicu osnivanja, predvodio je 12. lipnja u franjevačkoj crkvi Presvetog Trojstva u Slavonskom Brodu domaći gvardijan fra Sebastijan Golenić. Na misi su uz roditelje poginulih hrvatskih branitelja te brigade sudjelovali preživjeli članovi Treće bojne. »Životi vaših suboraca, njihova hrabrost i ustrajnost obvezuje sve vas, braniteljske udruge, da budete ustrajni u borbi za vaša prava, da reagirate na nepravdu i omalovažavanje koje doživljavamo i slušamo putem

470

medija. Ne smijemo šutjeti. Nitko ovdje niti u Europi nema pravo nametati nam svoj moral i pravila ponašanja. Obvezuju nas na to svi naši poginuli branitelji, svi oni za koje Isus kaže: ‘Hoću da budu gdje sam i ja, da gledaju moju slavu’«, poručio je, između ostalog, gvardijan. Dodao je na kraju kako bi i u Slavonskom Brodu trebalo podići spomenik ili zid tuge, jer nestala je tolika naša mladost, ljudi u snazi. Prije mise nazočni su kod glavnog križa na Gradskom groblju položili vijence, zapalili svijeće i sudjelovali u molitvi koju je također predvodio gvardijan Golenić. Brankica Lukačević

5-6/2013.


Postavljena i blagoslovljena bista dr. Andrije Šuljaka Župljani

le Batorek iz Osijeka i nastupom pjevačke skupine Matice slovačke Josipovac. Uz mnoštvo domaćih Josipovčana i spomenute goste iz Slovačke, programu su nazočili mnogi gosti iz Punitovaca, Jurjevca, Markovca, Đakova, Osijeka i Zagreba.

punitovačke župe Sv. Ladislava Kralja, vođeni željom mještana filijale Josipovac Punitovački i Matice slovačke, dali su izraditi bistu dr. Andrije Šuljaka, dugogodišnjeg profesora crkvene povijesti, koji je rođen i odrastao u Josipovcima Punitovačkim, a preminuo u noći između 10. i 11. travnja 2010. godine. Svečanost postavljanja biste održana je u četvrtak, 4. travnja, prigodom posjeta nitranskog biskupa, mons. Vilima Judaka, te nitranskih svećenika koji su poznavali i prijateljevali s pokojnim mons. Šuljakom. Program je započeo misom u crkvi Sv. Mihaela u Josipovcu, nakon koje je uslijedio prigodni program u OŠ Josipa Kozarca. Misu u josipovačkoj crkvi predvodio je nitranski biskup, mons. Judák, uz koncelebraciju mons. Luke Marijanovića, kanonika iz Đakova te kolege i prijatelja Andrije Šuljaka, Marijana Deja, župnika iz Selenče (Vojvodina), domaćeg župnika Đurice Pardona i 40 svećenika iz Slovačke. U prigodnoj propovijedi mons. Marijanović istaknuo je svijetli duhovni lik svećenika Šuljaka u svjetlu evanđelja, i njegov trag u pamćenju i u srcima onih koji su ga poznavali.

Poslije svečanog programa u školi, pred školom je otkrivena brončana bista Andrije Šuljaka, rad akademske kiparice Katarine Kuric, također rođene Josipovčanke. Bistu su otkrile Andrijine sestre, Marija Boris, r. Šuljak i Katica Vavra, r. Šuljak. »Matica slovačka Josipovac postavljanjem je biste Andrije Šuljaka u dvorištu Osnovne škole u Josipovcu željela osigurati trajni spomen na znamenitoga svećenika, intelektualca i znanstvenika Andriju Šuljaka, rođenog Josipovčanina, koji je cijelog života ostao trajno povezan sa svojim rodnim selom. Bio je potomak jedne od najstarijih slovačkih obitelji u selu, onih koje su 1881. godine na poziv biskupa Strossmayera doselile na krčevine biskupskih šuma i osnovale selo Josipovac«, naglašeno je pri postavljanju biste, koju je blagoslovio mons. Judák.

Tijekom programa koji je prethodio otkrivanju biste nazočnima su se obratili domaćini i uvaženi gosti. Uz ugledne goste iz Slovačke, posebno su pozdravljeni mons. Ivan Ćurić, rektor Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu; delegacija Milosrdnih sestara sv. Križa iz Đakova; Vladimir Bilek, zastupnik za češku i slovačku nacionalnu manjinu u Hrvatskom saboru; Zdenka Čuhnil, bivša zastupnica u Hrvatskom saboru u istome svojstvu te ostali predstavnici društvenog i političkog života. Dvojezičnu publikaciju od 48 stranica, na hrvatskom i slovačkom jeziku, pod naslovom: »Andrija Šuljak, slovačke krvi slavonski sin«, autora Marijane Kušen i Dražena Kušena, s prijevodom na slovački Josipa Kvasnovskog, predstavili su koautor Kušen i mons. Marijanović. Program je obogaćen prigodnim koncertom Tamburaške ško-

Dr. Šuljak rođen je Josipovcu 1936. godine, školovao se u Punitovcima, Josipovcu, Đakovu, Zagrebu i Rimu. Bio je župnik u Oprisavcima (1962.-1966.), a nakon završenog poslijediplomskog studija crkvene povijesti u Rimu (1966.-1971.), kao svećenik, profesor i kanonik, obnašao je niz službi u različitim središnjim crkvenim ustanovama u Đakovu (od 1971. godine do smrti), na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu i u različitim crkvenim i znanstvenim forumima u Hrvatskoj i inozemstvu. U znanstvenim krugovima bio je poznat kao jedan od najboljih poznavatelja crkvenog profila biskupa Josipa Jurja Strossmayera. Kao svećenik i intelektualac, riječju i djelom trajno je potvrđivao svoje slovačko rodoljublje i hrvatsko domoljublje. Dražen Kušen

5-6/2013.

471


Trodnevnica u đakovačkoj župi Dobrog Pastira U

đakovačkoj župi Dobrog Pastira 18. travnja započela je trodnevnica uoči crkvenog goda i Svjetskog dana molitve za svećenička zvanja. Prvi dan trodnevnice svečano misno slavlje uveličali su bogoslovi Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu, njih četrdeset i trojica. Na početku misnoga slavlja župnik Josip Ivešić pozdravio je kako bogoslove tako i župljane, bogoslovima zaželio dobrodošlicu, spomenuvši kako i domaća župa ima bogoslova Antu Lučića, koji je na prvoj godini, i kandidata za franjevački red, Marija Zrakića. Istaknuo je još jedan veliki razlog za slavlje - pomoćni biskup Đuro Hranić imenovan je nadbiskupom i metropolitom Đakovačko-osječke nadbiskupije. Svečano misno slavlje predvodio je mo. Ivan Andrić, vicerektor Sjemeništa, koji se domaćinu zahvalio na uvodnim riječima, a zahvalu je uputio i bogoslovima, koji su na ovaj dan opet u ovoj župi »ispred prekrasnog mozaika Dobrog Pastira«. Prigodnu homiliju izrekao je dr. sc. Zdenko Ilić, osvrnuvši se na značenje riječi »kruh« i na dijeljenje toga kruha za život vječni, na simbol zajedništva koji se očituje u bogosloviji među mladićima koji su spremni taj kruh dijeliti. Na kraju homilije pozvao je jednog od nazočnih bogoslova da ispriča svjedočanstvo o svom pozivu. Bogoslov je posvjedočio da ga je od malih nogu sve upućivalo na poziv svećenika, da se dugo opirao

tom pozivu i naposljetku upisao Katolički bogoslovni fakultet s ciljem da bude vjeroučitelj. Međutim, na početku druge godine prihvaća poziv i ulazi u bogosloviju, a danas završava petu godinu, nadajući se da će ove jeseni biti zarađen za đakona. Sve okupljene župljane zamolio je da mole za njih jer, kako je istaknuo i mo. Andrić, molitva je iznimno važna u životu kako svećenika, tako i bogoslova, jer svi oni žele biti dobri svećenici koji će služiti narodu. Liturgijsko slavlje pjesmom su animirali bogoslovi, što je izazvalo posebno oduševljenje župljana. Nakon misnog slavlja bogoslovi su se zadržali na druženju uz roštilj, koji je za njih pripremio župnik Ivešić uz pomoć župljana. Amalija Šimunović

Blagoslovljena bista kardinala Stepinca U

sklopu trodnevnice u čast Gospi Fatimskoj, u njezinu svetištu u vukovarskoj gradskoj četvrti Borovo naselje, gvardijan Franjevačkog samostana fra Gordan Propadalo blagoslovio je 12. svibnja bistu bl. Alojzija Stepinca. Bista je izlivena u radionici A. Jurkića u Zagrebu, 2000. godine, a dar je obitelj Petra Mlinarića, župljanina ove župe i višegodišnjeg saborskog zastupnika. Drveno postolje darovao je njegov sin Marijo, a izradio ga je domaći umjetnik Ivan Matković iz Bogdanovaca. Umjetnik je u masivnoj slavonskoj hrastovini izradio zdenac koji podsjeća na Višeslavovu krstionicu. Na površini zdenca nalazi se Stepinčev lik izliven u bronci. Blaženi kardinal Stepinac moli sklopljenih ruku za hrvatski narod, a u sredini postolja umjetnik je urezao grb Hrvatske franjevačke pokrajine svetih Ćirila i Metoda, s obzirom da župom, uz kraće prekide, već 65 godina upravljaju franjevci. S lijeve strane zdenca urezani su obrisi crkava u Krašiću, rodnom mjestu kardinala Stepinca i Gospe Fatimske u Borovu naselju.

472

U novoj crkvi Gospe Fatimske, posvećenoj 2008. godine, uz čudom spašen i neoštećen lik Gospe Fatimske, koji je punih devet godina bio zatrpan pod ruševinama njezine prvotne crkve koja je u ratu u potpunosti srušena, čuvaju se i moći bl. kardinala Stepinca, dar zagrebačkog kardinala Josipa Bozanića. Kardinal je Stepinčeve moći darovao 23. travnja 2000. te su urezane u menzu mramornog oltara, a povelja se čuva u sakristiji crkve. Vjenceslav Janjić

5-6/2013.


Molitveno-zahvalni susret u Petrovaradinu Srijemska biskupija ovu godinu obilježava kao Go-

dinu svećeničkoga i redovničkog poziva, a obilježavajući Nedjelju Dobrog Pastira, ravnateljstvo Biskupijskog svetišta Gospe Snježne na Tekijama organiziralo je 21. travnja u Petrovaradinu svečanost pod nazivom »I oni su naši Velikani« te se akademijom, na prigodan i svečan način, spomenulo svih Bogu posvećenih osoba: svećenika, đakona, redovnika, redovnica, podrijetlom iz petrovaradinskih župa. Srijemski biskup, mons. Đuro Gašparović, predvodio je euharistijsko slavlje uz sudjelovanje svećenika Petrovaradinskog dekanata, a nakon mise upriličena je svečana akademija na kojoj se prisjetilo svih živih i preminulih velikana duhovnog poziva podrijetlom iz Petrovaradina: vlč. Josipa Pavlovića, svećenika; s. Amadeje Pavlović, s. Magdalene Pacis Ambrišak te s. Smiljke Miolčić, redovnica Milosrdnih sestara sv. Križa; o. Vinka Mamića, karmelićanina; s. Ane Mateje Topić, redovnice Službenica kćeri Božje Ljubavi; s. Katarine Teskera, benediktinke; vlč. Dušana Milekića, svećenika; vlč. Željka Savića, vojnog kapelana; vlč. Ivana Rajkovića, svećenika; Jozefa Demana, trajnog đakona te Marije Rajković, kandidatice za Red sestara sv. Benedikta. Upravnik svetišta, vlč. Stjepan Barišić, pozdravljajući sve prisutne i obitelji i rodbinu ovih petrovardinskih velikana duhovnog poziva, poručio je: »Želja nam je bila da se ovim predstavljanjem naših velikana duhovnog poziva, ukaže na značaj i potrebu

duhovnih zvanja u sadašnjem i budućem vremenu.« Akademija je upriličena uz sudjelovanje gostiju iz Republike Hrvatske: Milosrdnih sestara sv. Križa iz Đakova i pjevačkog zbora »Amadea« iz Đakova i sestara Reda sv. Benedikta iz Zadra. Događaj je izravno prenosila Radio Marija. Svećenici i redovnice koji su živi i još djeluju pronoseći slavu Božju, osobno su govorili prisutnima o svojim životima koji u sebi sadrže velika ovozemna odricanja, poslušnost, revnost, žrtvu, zalaganje. Iz prikaza života svih ovih velikana duhovnog poziva na kraju akademije moglo se zaključiti kako je većina redovnika ili redovnica te svećenika odrastala u kršćanskoj obitelji, kako je putem kršćanskog odgoja upoznavala Boga, Crkvu, te da je obitelj zbilja Crkva u malom, početna stanica začetka i razvitka vjere, pa se iz takvih zajednica možemo nadati novim duhovnim zvanjima. Tomislav Mađarević

»Gospodine, pomozi nam pozitivno misliti i govoriti« I

ovogodišnje dvadesetčetverosatno klanjanje u crkvi Gospe Snježne pokazalo se u najboljem svjetlu, tim više što je ta gradska crkva u Osijeku jedina koja je jednom godišnje otvorena 24 sata. Danju je bila posjećenija, ali i u noćnim satima bilo je poprilično svijeta u crkvi, kaže vlč. Ivan Jurić, župnik župne crkve Preslavna Imena Marijina, i dodaje kako je u noći između 6. i 7. travnja dolazio u nekoliko navrata i uvijek je bilo onih koji su molili, jer klanjanje je počelo u subotu (6. travnja) u 21 sat i završilo u isto vrijeme sljedećega dana. Prema župnikovim riječima, tradicionalno donjogradsko zavjetno klanjanje je na Mladi Uskrs, odnosno u nedjelju iza Uskrsa i unazad pet ili šest godina upriličuje se u crkvi Gospe Snježne, a zanimljivo je da je prema katoličkom kalendaru nedjelja iza Uskrsa i Nedjelja Božanskoga milosrđa - blagdan cijele Rimokatoličke Crkve, proglašen prije 13 godina od danas blaženog pape Ivana Pavla II., koji

5-6/2013.

je pored crkvice prošao za vrijeme posjete gradu Osijeku. Ovogodišnjim geslom »Gospodine, pomozi nam u današnje vrijeme pozitivno misliti i pozitivno govoriti« htio je, kaže vlč. Jurić, vratiti zaboravljenom optimizmu mjesto koje mu i priliči. Ljerka Bobalić

473


Svetište sv. Leopolda proslavilo svog nebeskog zaštitnika U

osječkom Cvjetnom naselju 12. svibnja je župa i svetište Sv. Leopolda Bogdana Mandića proslavila svog nebeskog zaštitnika uz pobožnosti i euharistijska slavlja. Koncelebrirano misno slavlje u 11 sati predvodio je mons. Adam Bernatović, dekan Osječkog zapadnog dekanata i konkatedralni župnik, koji je u homiliji govorio o ovom poznatom ispovjedniku te naglasio: »Poruka sv. Leopolda je zavoljeti ispovijed jer tu se rađa novi čovjek. Sveti Leopold Bogdan Mandić neka bude uvijek u ispovjedaonici, a nama svećenicima podari više hrabrosti da i mi više zavolimo ispovjedaonicu jer tu se događa susret s Bogom.« Vjernike, hodočasnike, svećenike, redovnike i redovnice Družbe Marijinih sestara od čudotvorne medaljice, predstavnike Grada i MO »Cvjetno« pozdravio je župnik i gvardijan Kapucinskog samostana fra Miljenko Vrabec, dok je slavlje uveličalo pjevanje Mješovitog župnog zbora pod ravnanjem Mire Leko Ćurčić, uz orguljsku pratnju Josipe Milić. Središnjoj proslavi Leopoldova prethodila je devetnica. Tijekom devet četvrtaka, od 14. ožujka do Spasova, večernja misna slavlja animirale su zajednice mladih, a od 9. svibnja trajala je trodnevnica tijekom koje je propovijedao dr. Slavko Platz, umirovljeni profesor KBF-a u Đakovu. Devetnicu je otvorio vlč. Mato Gašparović, dekan Osječkog istočnog dekanata, a misu je pjevanjem animirala Zajednica mladih »Totus tuus« iz Osijeka; slijedilo je hodočašćenje Vojne kapelanije sv. Leopolda Mandića Osijek; nastup zbora »Matheus« i Zajednice mladih iz župe u Bizovcu; gostovanja - vlč. Grge Grbešića i Zajednice studenata KBF-a iz Đakova, zatim studentskog kapelana u Osijeku p. Arkadiusza Krasickog i Zajednice DUHOS, fra Igora Andrijevića i mladih FRAMA

Jug 2 (Osijek); fra Željka Cestara i kapucinskih sjemeništaraca iz Varaždina te na posljetku fra Roberta Ćibarića i mladih FRAMA Vukovar i framaša iz osječke Tvrđe. Proslavu je uveličalo na »hodočasnički dan« 11. svibnja prikazivanje novog dokumentarnog filma o životu sv. Leopolda Mandića, autora Augustina Bašića i HRT-a. U Svetište sv. Leopolda u Osijeku tradicionalno su hodočastili vjernici i duhovnici osječkih župa, hodočasnici iz Zagreba predvođeni bivšim župnikom fra Brankom Lipšom, sadašnjim župnikom župe Sv. Mihaela u Dubravi, čiji je zbor pjevao na misi 11. svibnja, zatim iz Varaždina, Petrijevaca i osječke okolice. Na središnjem misnom slavlju na Leopoldovo, uz župnika Vrabeca koncelebrirali su vlč. Slavko Platz, Marko Čolić iz Beograda, Nikola Grgić iz Čepina, Paul Abas Karim iz Družbe Duha Svetoga u Osijeku te Slavko Milić i Zoltan Dukai, gvardijan i upravitelj Franjevačkog samostana u Tvrđi. Na Leopoldovo je osnovano i Bratstvo franjevačke mladeži sv. Leopolda Bogdana Mandića Osijek. Nevenka Špoljarić

Obljetnica pohoda Ivana Pavla II. Ž

upna zajednica župe Sv. Dominika Savija na Koloniji u Slavonskom Brodu svečanom je misom 7. lipnja proslavila svetkovinu Presvetog Srca Isusova te posebno obilježila 10. obljetnicu pohoda pape Ivana Pavla II. Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji. Budući da je ova župa razvijenom pobožnošću bl. Ivanu Pavlu II. svakog 22. u mjesecu posebno povezana s Blaženikom, htjeli su ovu večer učiniti posebnom i drugačijom, upravo onakvom kakav je bio i blaženi Ivan Pavao II. Misu je predvodio domaći župnik Josip Filipović koji je i podsjetio vjernike kako nam je bl. Ivan Pavao II. prije točno deset godina, prigodom

474

euharistijskog slavlja u Osijeku, uputio poziv na svetost kao uzvišeni poziv kojim postajemo »Gospodinovo oruđe« za navještaj njegove poruke ljubavi i dobrote te utjehe u svijetu koji često živi kao da Boga nema. Pod dirigentskom palicom prof. Gorane Jagarinac, voditeljice župnih zborova, slavlje su uzveličali tamburaši susjedne župe Duha Svetoga koji su sa Zborom mladih domaće župe animirali misno slavlje te nakon mise, u znak zahvale Gospodinu za Papin pohod Hrvatskoj, održali prigodni koncert duhovnih i slavonskih pjesama. U ugodnoj atmosferi župne crkve župljani su izvođače pratili pjesmom te ih nagradili velikim pljeskom. Dijana Stjepanović

5-6/2013.


Godišnji susret Prijatelja Malog Isusa Pod geslom »Vjera je dragocjeno blago«, a povo-

dom 170. obljetnice rođenja i krštenja sluge Božjega Josipa Stadlera, prvog vrhbosanskog nadbiskupa, održan je u subotu 20. travnja u Slavonskom Brodu, u župi Gospe Brze Pomoći, 18. susret Prijatelja Malog Isusa Zagrebačke provincije sestara Služavki Malog Isusa. U fizičkoj blizini i duhovnom ozračju mjesta obilježenih Stadlerovim počecima vjere, koja je sazrela do svetosti, petstotinjak članova i simpatizera društva Prijatelja Malog Isusa, među kojima je bilo dosta djece i mladih iz desetak župa Provincije, te brojne sestre Služavke Malog Isusa, susret su započeli meditativno-glazbenim programom ispred spomenika sluge Božjega Josipa Stadlera, u blizini mjesta njegove rodne kuće, koji je završen molitvom za Stadlerovo proglašenje blaženim. Pjesmu o Stadleru za tu je prigodu napisala je i čitala domaća župljanka Nedjeljka Andrić-Novinc. Slijedila je procesija s kipom Malog Isusa, kojega su u narodnim nošnjama nosili članovi Folklornog ansambla Broda. Uz pjesmu kroz ulice grada došli su do župne crkve Gospe Brze Pomoći u kojoj je taj sluga Božji kršten. Predvodeći u Katehetskom centru euharistijsko slavlje, domaći župnik Ivan Lenić, brodski dekan, u propovijedi je posvijestio bit i snagu vjere kao najdragocjenijeg blaga koje nam Gospodin daruje po sakramentima. Stavljajući za uzor Stadlera, čije je povjerenje u Providnost Oca nebeskog bilo neizmjerno veliko, da još i danas zadivljuje, privlači i potiče, zamolio je nazočne da i dalje otkrivaju ljepote i radosti kršćanske vjere, kao što je to činio

Josip Stadler. Tijekom mise, koja je završena molitvom za dar vjere i preporukom Gospi Brze Pomoći, uz svečani ophod oko župne crkve, u Društvo je primljeno 36 novih članova. Zanimljiv je bio i duhovno-rekreativni program u Kazališno-koncertnoj dvorani »Ivana Brlić-Mažuranić«, gdje je prikazan film o Josipu Stadleru, upriličen prigodan kviz, a oni najmlađi domaćini - dječji zbor župe Gospe Brze pomoći i FAB-a - pjesmom su i plesovima oduševili goste, koji su dvoranu ispunili do posljednjeg mjesta. Animatorima pojedinih župa u kojima djeluje društvo PMI za trud i zalaganje darovan je kip Gospe Brze Pomoći, a uručila ga je provincijalna poglavarica Zagrebačke provincije s. Katarina Penić-Sirak. Novčani prilog, koji su tijekom prošle godine u svojim župama prikupljali Prijatelji Maloga Isusa, predala je predstavnici Doma za djecu u Slavonskom Brodu. Susret je u završen razgledanjem brodske Tvrđave. Brankica Lukačević

Zavjetni dan bl. Ivanu Pavlu II. Z

avjetni dan blaženom Ivanu Pavlu II. proslavljen je u ponedjeljak, 22. travnja, u župi Sv. Dominika Savija na Koloniji u Slavonskom Brodu. Večernje misno slavlje predvodio je domaći župnik Josip Filipović. Klanjanje koje je potom slijedilo predmolili su mladi te župe, a molitvu za ozdravljenje domaći župnik. Zavjetni dan blaženom Papi u toj se župi, na inicijativu župnika Filipovića, proslavlja svakog 22. u mjesecu, a redovito sudjeluju mnogobrojni vjernici iz svih brodskih župa. U knjizi molitava, koja se nalazi pored kipa blaženog Pape postavljenog na vanjskom oltaru, upisane su već mnoge molitvene nakane i zahvale za uslišanja.

5-6/2013.

Proslava je započela na nedjelju Dobrog Pastira večernjom misom. Tijekom mise o svom su duhovnom pozivu posvjedočila dvojica bogoslova iz Đakovačko-osječke nadbiskupije, Dario Hrga i Dino Klen. Nakon mise đakon Mario Brkić, ovogodišnji mladomisnik, koji je rođen i odrastao u župni na Budainci, riječju je i pjesmom, svjedočeći o svom duhovnom pozivu, oduševio mnogobrojne vjernike. Preko svojih pjesama, koje je sam započeo pisati i skladati još u srednjoj školi, otkrio je duhovni poziv. Molitva, Samo tvome imenu, Najbolji prijatelj, Kad zapjevam Gospodinu, neke su od deset odabranih pjesama koje je te večeri izveo, a za koje je dobio veliki pljesak publike. Brankica Lukačević

475


Družba Duha Svetoga proslavila 310. obljetnicu utemeljenja Svetkovina Pedesetnice posebno je svečano pro-

slavljena u župi Sv. Antuna Padovanskog u Podvinju kod Slavonskog Broda, u kojoj od 1984. godine djeluju redovnici Družbe Duha Svetoga (misionari spiritanci). To je ujedno i rođendan Družbe, koju je upravo na svetkovinu Duhova, 27. svibnja 1703. godine, u Francuskoj osnovao tada mladi 24-godišnji bogoslov Franjo Poulart des Placec. Uoči svetkovine Duhova, u subotnju večer 18. svibnja, u župnoj crkvi održano je tradicionalno duhovsko molitveno bdijenje. Susret je započeo u dvorani župnog Pastoralnog centra gdje je župnik o. Ante Šiško okupljenim vjernicima predstavio utemeljitelja misijske Družbe Duha Svetoga i samu Družbu koja ove godine obilježava 310. obljetnicu utemeljenja. Svečano euharistijsko slavlje na svetkovinu Pedesetnice predvodio je o. Josaphat N. Mosha, provincijal Družbe u Hrvatskoj, u zajedništvu petorice subraće spiritanaca. Ljepota različitosti u Jednome, očitovala se tijekom molitve Očenaša kada se moglo čuti kako svaki od misionara moli Isusovu molitvu na materinskom jeziku, što je kod okupljenih vjernika izazvalo oduševljenje i sve ujedinilo u ‘Cor unum etanima una’

(jedno srce i jednu dušu) – što je i geslo Družbe. Čestitkama spiritancima na 310. obljetnici utemeljenja njihova reda pridružila se i Kreativna radionica »Leptirići« iz Bukovlja. Koristeći hamer-papir izradili su golubove i zemaljsku kuglu te simbol Družbe Duha Svetoga ‘Cor unum et anima una’ - koji su kao dar svečano predali paterima nakon svečane mise. Ivica Vlašić

Obećanja 35-ero đakovačkih framaša Kraj travnja svake godine za pripadnike đakovač-

ke Franjevačke mladeži donosi vrlo važan događaj – obećanja. Tako je i ove godine 27. travnja bio važan dan, čiji je središnji događaj bilo misno slavlje koje je u samostanskoj crkvi Presvetog Srca Isusova u Đakovu predvodio fra Ivan Utješanović, framašima i njihovim duhovnim asistentima poznat po duhovitu karakteru i zanimljivim homilijama. Potrudio se ovom prilikom naglasiti važnost zavjeta koji framaši daju. Bez obzira što on nema strogoću svetog reda, ima određenu težinu u tome što je, u svojoj biti, ipak – obećanje. Obećanje samome sebi, ali i Bogu, obećanje života u kojem će čovjek birati pravi put. Nakon homilije 10 framaša dalo je svoja prva obećanja, a njih 25 obnovilo obećanja. I ove godine događaj su uveličali članovi cijelog Osječkog područnog bratstva i, naravno, roditelji i prijatelji framaša Frame Đakovo. Misno slavlje animirali su framaši, sudjelujući u čitanju, pjevanju, sviranju i prinosu darova. Za razliku od prošlogodišnjeg programa, šarolikog i vedrog,

476

framaši su se ove godine odlučili za ozbiljniji pristup, napravivši »skeč« kojim su pokušali ukazati na važnost odluka u životu, a gosti su bili oduševljeni. Program su nastavili u nešto manje formalnom tonu – pjevanje i ples uz živi bend đakovačkih framaša u koji su se uključili i neki članovi drugih bratstava. Slavlju su se priključili Pavao Mikulčić, Ivan Popić i Mario Brkić, mladi bogoslovi i studenti đakovačkog Teološkog fakulteta. Pjesma i ples orili su se dvoranom Florentini do kasnih večernjih sati. Mislav Živković

5-6/2013.


Susreti mladih pod vodstvom otaca karmelićana M

ladi karmelske molitvene zajednice ZaMaK molitve, pod vodstvom redovnika karmelićana iz zagrebačke župe Uznesenja Blažene Djevice Marije u Remetama, o. Dražena Marije Vargaševića i o. Zlatka Pletikosića, 25. i 26. svibnja boravili su u Slavoniji. Susreli su se s mladima iz nekoliko slavonskobrodskih župa i zajedno sudjelovali u duhovnom programu pod geslom »Povjeri se Mariji«, održanom u Centru za duhovne obnove »Marijin dom« u Podvinju. Susret u Marijinu domu organizirali su Slavonskobrodski dekanat i Hrvatska karmelska provincija sv. Josipa, u suradnji sa Zajednicom karmelskih laika Božanskog Srca Isusova iz Slavonskog Broda. Zbog kiše, izostala je planirana hodočasnička procesija od župne crkve Sv. Antuna Padovanskog do Marijina doma, no program je bio ispunjen molitvom, prigodnim nagovorom i klanjanjem pred Presvetim, uz pjevanje i sviranje sestara uršulinki Ksenije i Monike. Na kraju večeri, oci karmelićani s brda su blagoslovili grad Slavonski Brod. U nedjelju su se članovi molitvene zajednice uputili sestrama karmelićankama u Đakovačku Breznicu gdje su s nekolicinom mladih iz Osijeka, Ovčare i Strizivojne sudjelovali na misnom slavlju o svetkovini Presvetoga Trojstva. Nastojeći uroniti u tajnu i

otajstvo Trojedinoga Boga, pod zaštitom sv. Josipa, čuvara ovog Karmela i plaštem Gospe Karmelske, a na temelju homilije o. Dražena, promišljali su o Božjem životu začetom u njihovim srcima, kao i potrebi njegovanja i puštanja tog Božjeg života da se rodi na svijet. Nakon mise uslijedilo je druženje sa sestrama, upoznavanje s nastankom samostana u Breznici, povjeravanje molitvenih nakana, ali i razmišljanje o novim susretima i inicijativama povezivanja mladih kako bi se zajedno napajali na izvorima karmelske duhovnosti. Svoj boravak u Karmelu mladi su zaključili polusatnom osobnom molitvom u tišini, a potom su posjetili i Centar Božanskog milosrđa na Ovčari. I. Vlašić / M. Kuveždanin

»GENFEST se nastavlja« U

Križevcima, na Mariapoli Faro, boravilo je 5. i 6. svibnja više od 80 mladih, među kojima i sedmero njih iz đakovačke župe Svih svetih, kako bi nastavili promišljati o temama Genfesta, susreta mladih Pokreta fokolara na svjetskoj razini, koji se od 31. kolovoza do 2. rujna 2012. održao u Budimpešti na temu »Let’s bridge«, odnosno »Izgradimo mostove«. Tema ovoga susreta bila je »Crossin‘the bridge! Be the bridge« ili u prijevodu »Budi most s mladima iz cijeloga svijeta«. Sudjelovali su studenti, radnička mladež, školarci, nezaposleni, volonteri te ljudi dobre volje, a mogli su uz predavanja, čuti i interpretaciju iskustava mladih iz cijele Hrvatske i svijeta te tekstova poznatih autora. Gost iz Izraela, Stanislav Stijepić, u svom je izlaganju dodirnuo ljepotu, povijest, prošlost i sadašnjost vremena i evanđelja, misli i želja, dokazavši da riječi evanđelja imaju odgojnu, moralnu i poučnu ulogu u svijetu mladih. Radionica »Kalnik - Opis prirode uz racionalan svijet odraslih« imala je ulogu dekora pozornice;

5-6/2013.

dramska i likovna skupina pokazala je kako je Božji svijet irealan i maštovit, a sve teme bile su poučne za djecu, odrasle i mlade. Vrlo je važna bila radionica »Ekonomija zajedništva« jer je na jednostavnom primjeru pokazala kako se može pomoći drugima u potrebi. Jedna od tema radionica bila je i Komunikacija, tijekom koje je zaključeno da riječi treba pretvarati u djela, otvoriti srce i pomoći svijetu da se ujedini, pomoći u nadilaženju razlika među ljudima i promovirati toleranciju, bratstvo, jednakost i empatiju. Sudionici susreta sporazumijevali su se na hrvatskom, talijanskom i engleskom jeziku, a završni dio sve je ujedinio pjesmom »Svijet kroz dječje oči«. Suzana Vujinović

477


Blagdan Gospe Brze Pomoći »Osmi«, kao hodočasnički dan Gospe Brze Pomoći, proslavljen je 8. travnja na blagdan Bogojavljenja u istoimenom svetištu i župi u Slavonskom Brodu. Pod geslom »Ponizna službenice Gospodnja, izmoli nam svetih svećenika Tvoga Sina«, na poseban se način molilo za svećenička i redovnička zvanja. Predvodeći središnje hodočasničko slavlje u zajedništvu s domaćim župnikom Ivanom Lenićem, mons. Lukom Marijanovićem i Božidarom Petrovićem, mr. Bože Radoš, kanonik i duhovnik Sjemeništa u Đakovu, pojasnio je Marijinu ulogu u povijesti spasenja. »Osmi« u mjesecu proslavljen je 8. svibnja u duhu gesla »O Majko Božje milosti, uvijek pomoć nam budi« i skorog Majčina dana i Dana obitelji, a na poseban način u molitvi se utjecalo Gospi za obitelji. Predvodeći središnje hodočasničko slavlje, mons. Luka Marijanović, profesor u miru i kanonik u Đakovu, na početku mise posvijestio je kako je Marija posrednica u našem spasenju i otkupljenju. Govoreći o Majčinom danu i Danu obitelji, u svojoj je propovijedi podsjetio da su Ujedinjeni narodi donoseći 20. rujna 1993. Deklaraciju o obitelji već tada ukazali na krizu koja dolazi i opasnosti koje prijete obitelji. Hodočasnički dan Gospi Brze Pomoći proslavljen je i 8. lipnja pod geslom »Otvori nam svoje predobro srce, da u njemu nađemo utočište i spas!« Središnje hodočasničko slavlje, uz domaćeg župnika Ivana Lenića i mons. Luku Marijanovića, predvodio je gost

iz Sarajeva, mons. dr. Pavo Jurišić, postulator kauze sluge Božjega Josipa Stadlera. Dr. Jurišić govorio je o Stadlerovu odnosu prema Srcu Isusovu i Marijinu, naglasivši da je Stadler sarajevsku katedralu službeno posvetio Srcu Isusovu, ali istodobno i Srcu Marijinu. Naglasio je da hrvatski narod posebno štuje Mariju, kao najvjerniju odvjetnicu te poručio da joj, napose sada kada se pripremamo za ulazak u Europsku uniju, ostanemo vjerni jer ćemo samo tako moći cijeniti svoju prošlost, živjeti sadašnjost i biti usmjereni budućnosti. »Molimo danas našu odvjetnicu Hrvata, ovdje zvanu Gospom Brze Pomoći, da nas zaštiti od svega negativnog, te da u onom pozitivnom ustrajemo u svojim obiteljima i narodu kako bi kao katolici preživjeli«, poručio je mons. Jurišić. Brankica Lukačević

Obilježena godišnjica stradavanja Zrinskoga i Frankopana G

odišnjica tragičnog smaknuća hrvatskih velikana Petra Zrinskoga i Frana Krste Frankopana svečano je obilježena u župi Presvetoga Srca Isusova u Vinkovcima u organizaciji društva »Hrvatski Sokol« iz Vinkovaca. Ondje je u nedjelju, 28. travnja, na svečanoj svetoj misi u 11 sati sudjelovala i postrojba društva Hrvatski sokol iz Vinkovaca skupa s gostima, predstavnicima povijesnih postrojbi iz Ogulina, Požege i Kostela-Pregrade, odjevenih u povijesne odore i s barjacima. Misu je svojim pjevanjem uveličao zbor Hrvatskoga kulturno-prosvjetnog društva »Jelačić« iz Petrovaradina, a koncelebrirao je župnik župe Uzvišenja sv. Križa iz Petrovaradina Stjepan Barišić. Domaći župnik Robert Farkaš u propovijedi je podsjetio na žrtvu hrvatskih velikana Zrinskoga

478

i Frankopana, koji su zbog urote protiv habsburškoga cara Leopolda I. osuđeni i pogubljeni 30. travnja 1671. u Bečkome Novom Mjestu. Razlog nezadovoljstva hrvatskih plemića bio je carevo sklapanje mira s Turcima, umjesto da pođe u oslobodilački pohod hrvatskih i ugarskih zemalja. Budući da je evanđelje, i propovijed na njemu temeljena, govorilo o ljubavi koju kršćani trebaju osjećati i pokazivati jedni prema drugima, obljetnica velikana koji su ljubili domovinu dobro se uklopila. Nakon sv. mise svečani program nastavljen je u pješačkoj zoni u središtu Vinkovaca smotrom povijesnih postrojbi te nastupom HKPD-a »Jelačić« iz Petrovaradina i KUD-a »Šumari« iz Vinkovaca. Darko Posarić

5-6/2013.


»Zajednica povratnika Hrvatske« u posjeti nadbiskupima Đ

akovačko-osječki nadbiskup Marin Srakić i imenovani nadbiskup Đuro Hranić primili su u petak, 14. lipnja, u posjet Josipa Kompanovića, predsjednika Zajednice povratnika Hrvatske te potpredsjednika i tajnika Zajednice Tomu Povresla i Branka Peka. Predstavnici Zajednice upoznali su nadbiskupe s onime što se događa na područjima od posebne državne skrbi. »Unazad godinu i pol dana imamo dojam da je aktualna Vlada Republike Hrvatske praktično zaustavila sve postupke za oživljavanje gospodarstva i razvoj na područjima posebne državne skrbi i da se razbija cijeli sustav mjera za ta područja. Po hitnom postupku izmijenjena su četiri krucijalna zakona koja reguliraju upravo prava povratnika na tim prostorima i to je dovelo do toga da povratnici danas ne znaju kome se uopće obratiti za ostvarivanje svojih prava i tko to rješava. Sve što je bilo koncentrirano u jednom jedinom ministarstvu, Ministarstvu regionalnog razvoja, nestalo je - taj sustav više ne postoji. Bojimo se da se potpuno ukidaju područja posebne državne skrbi, čak se izbjegava onaj drugi termin koji češće koristimo – ratom stradala područja. Budući da se u mraku donose propisi koji drastično ukidaju prava povratnicima, da se to radi u tišini, izvan dohvata medija, a s druge strane i sami mediji blokiraju Zajednicu povratnika Hrvatske kada pokušava upozoravati na te probleme, htjeli smo nadbiskupe upoznati s onime što se sada događa i vidjeti što zajednički možemo učiniti da se ovakva nepravda prema najvećim stradalnicima Domovinskoga rata zaustavi«, rekao je Josip Kompanović, predsjednik Zajednice.

Kao činjenicu koja potkrepljuje rečeno, navodi da je u područjima od posebne državne skrbi nezaposlenost tri puta veća od prosjeka Hrvatske, a od vala mladih i obrazovanih ljudi koji su napustili Hrvatsku, najveći ih je broj iz tih područja. »Ponovno bježe, ovog puta ne zbog rata, već što ovdje ne vide svoju perspektivu. Država ima i te kako puno obveza prema tim područjima. Na primjer, Borovo u Vukovaru, koje sada ne postoji, nekada je zapošljavalo preko 20 tisuća ljudi. Ili će se obnoviti, ili će netko dovesti strane investitore i otvoriti pogone neke druge proizvodnje, jer mi mlade moramo zaposliti i zadržati ih tamo. Ako to ne učinimo, sva naša mladež će otići«, kazuje Kompanović, ističući zadovoljstvo razgovorom i dogovorenim nastavkom suradnje s Đakovačko-osječkom nadbiskupijom i pokušajem zajedničkog iznalaženja rješenja za dobrobit područja od posebne državne skrbi. Anica Banović

U Valpovu proslavljen blagdan Sv. Rite N

a inicijativu vlč. Pave Martića, župnog vikara župe Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije, 22. svibnja održana je svečanost povodom spomendana Svete Rite, zaštitnice bespomoćnih i zagovarateljice u najtežim slučajevima. Uoči ovog spomendana u valpovačkoj je župi održana trodnevnica tijekom koje su vjernici molili u spomen na svetu Ritu, kojoj se vrlo često i s pouzdanjem mole. Naime, od prošle godine u valpovačkoj župnoj crkvi je i kip ove svetice kojoj se vjernici rado utječu u svojim molitvama. Uz vlč. Martića i župnika Zvonka Mraka, svečanu misu predvodio je vlč. Ivica Rebić, ravnatelj Caritasa Đakovačko-osječke nadbiskupije. Brojnim vjernicima iz Valpova i okolice vlč. Rebić je poručio da budu optimistični i da im na njihovu putu uzor bude i sveta Rita, koja je čvrsto vjerovala da Bogu ništa nije nemoguće i

5-6/2013.

stoga je zaslužila svoje mjesto među onima koji su Isusu blizu. Nakon svete mise, vlč. Pavo Martić obavio je blagoslov ruža, simbola koji se veže upravo uz svetu Ritu. Valentina Mandić

479


Generacijski susret u Valpovu U

valpovačkoj župi Bezgrešnog začeća BDM 14. lipnja održan je susret polaznika Međubiskupijskog sjemeništa na Šalati u Zagrebu, generacija 1973.1977. Organizatori ovogodišnjeg susreta bili su valpovački župnik Zvonko Mrak i mons. Nedjeljko Čutura, ravnatelj Ustanove za uzdržavanje klera u Đakovu. Nekadašnji sjemeništarci, a danas uvaženi svećenici i laici, svake se godine sastaju u drugom gradu, odnosno u mjestu gdje netko od njih živi. Tako je ove godine domaćin generacijskog susreta bio valpovački župnik Zvonko Mrak, koji nije krio zadovoljstvo što može ugostiti svoje drage prijatelje i kolege s kojima je proveo velik dio svoje mladosti. Susret generacije počeo je misnim slavljem koje je predvodio mons. Čutura uz sudjelovanje svoje subraće svećenika, generacijskih kolega, te vlč. Pave Martića, valpovačkoga župnog vikara. Nakon misnog slavlja slavljenici su nastavili svoje dvodnevno druženje tijekom kojeg su se dogovorili da će se sljedeće godine svi skupa naći u Kruševu, u Bosni i Hercegovini, gdje će im domaćin biti njihov kolega don Ljubo Planinić. Uz mons. Čuturu i vlč. Mraka, u ovoj generaciji sjemeništaraca bili su i fra Anto Gavrić, župnik u Gla-

votoku, prečasni Đuro Kedveš, župnik u Vrpolju, mons. dr. Antun Perčić, kancelar u Varaždinu, don Ljubo Planinić, župnik u Kruševu (BiH), vlč. David Sluganović, župnik u Slavonskom Brodu, vlč. Vlado Trkmić, župnik u Tuhelju, vlč. Ivan Vragović, župnik u Brezničkom Humu te laici: Zlatko Andrašević iz Koške, Rajko Dumančić iz Zagreba, Ivan Horvat iz Križevaca, Stjepan Kolarec iz Požege, Milan Mojzeš iz Koprivnice, Ilija Pejić iz Bjelovara, Ignac Sakač iz Svetog Martina na Muri, Marijan Stanešić iz Zagreba, Ante Šola iz Varaždina te Stanislav Šoštarić iz Vrhnike u Sloveniji. Valentina Mandić

Blagdan bl. Ivana Merza u Valpovu U

valpovačkoj župi Bezgrešnog začeća BDM 10. svibnja proslavljen je Bl. Ivan Merz. Svečano misno slavlje predvodio je župni vikar Pavo Martić. U svojoj homiliji vlč. Martić opisao je Ivana Merza kao mladića koji se potpuno daruje Kristu, sve svoje slobodno vrijeme posvećuje odgoju hrvatske mladeži u katoličkoj organizaciji Hrvatski orlovski savez kojoj je dao geslo: Žrtva – Euharistija - Apostolat. »Kao katolički intelektualac, Ivan Merz riječju i perom oduševljava mlade i odrasle za Krista i Crkvu. Bio je čovjek žive vjere, iskrene molitve, samoodricanja, dnevne pričesti, predanog trpljenja, široke naobrazbe. Svakom je čovjeku iskazivao kršćansku ljubav, a na samrti je prikazao svoj život Bogu kao žrtvu za hrvatsku mladež«, istaknuo je župni vikar. Izdvojio je i četiri temeljne poruke Merzova života: poziv na svetost, povezanost znanja s vjerom, svjedočan-

480

stvo vjere u svakodnevnom životu te poštovanje euharistije i sakramentalnog života. »Katolička vjera je moje životno zvanje«, istaknuo je blaženik, a time čovjeku današnjice zorno svjedoči da je moguće postići svetost u laičkom životu, poručio je vlč. Martić okupljenim vjernicima. Pri završetku homilije vlč. Martić podsjetio je i na riječi pape Ivana Pavla II. koji je na misi beatifikacije Ivana Merza poručio: »I vi, poput blaženog Ivana, tražite osobni susret s Kristom. Neka Evanđelje bude ono veliko mjerilo koje će ravnati vašim sklonostima i vašim opredjeljenjima. Ne tražite drugdje udobniji život, ne bježite od svoje odgovornosti, čekajući da vam netko drugi riješi teškoće, nego zlo odlučno priječite snagom dobra.« Prije mise vjernicima je pročitan kraći životopis blaženika te su zajedno molili njemu u čast. Dominik Živković

5-6/2013.


Susret svećenika na nadbiskupijskom dobru u Trnavi E

konom Đakovačko-osječke nadbiskupije i ravnatelj Misnih vina, mons. Stjepan Karalić, pozvao je u utorak, 21. svibnja, sve svećenike Đakovačko-osječke nadbiskupije na susret u Trnavu, na nadbiskupijsko dobro. Kako ističe mons. Karalić, koji je gotovo 40 godina proveo u vinogradima, jedan od razloga bio je okupljanje svećenika, napose onih mlađih, koji do sada nisu obišli gospodarstvo u Trnavi i ne znaju što sve ondje ima. Kazujući kako je u Trnavi, što se tiče vinogradarstva, napravljeno sve, jer nema nijednog terena koji nije obuhvaćen vinogradom, mons. Karalić prisjetio se kako su prije gotovo 40 godina, kada je preuzeo upravljanje ovim gospodarstvom, vinogradi zapremali tek 12 hektara, a sve ostalo bila je livada – dakle neupotrebljivo. Tijekom dugog niza godina dio po dio se pripremao za vinogradarstvo i sada se vidi sav uloženi rad. »U vinogradima gotovo da se nema što više raditi, samo ih održavati. Ne mora se ni puno ulagati u njih, ali vinarstvo je nešto drugo, nauka. Imamo inženjera, stručnjaka enologa, na čiji smo prijedlog napravili puno toga, dakako, uz suglasnost nadbiskupa i Ekonomskog vijeća, a još je potrebno napraviti neke neminovne zahvate u podrumarstvu, kako bi enolog mogao kazati da ima sve što mu treba, na vrijeme ustanoviti moguće probleme te i nadalje nastaviti s uspješnom proizvodnjom vrhunskih vina«, kazuje mons. Karalić. Naglašavajući kako je na kraju svoga rada u vinogradarstvu, rekao je da čovjek za takve poslove mora imati snagu, biti svjestan da svakodnevno mora pra-

titi što se događa: »Osjećam i lagani umor, zato sam htio dati do znanja kako vjerujem da je među svećenicima koji su ovdje došli i moj nasljednik, kojemu ću uvijek rado pomoći i dati savjet. Znam da među mladim svećenicima ima potencijala. Želim i spreman sam biti savjetnik, ukoliko moj savjet bude potreban«, kaže mons. Karalić, naglašavajući: »Tko preuzme ulogu ekonoma na sebe, po mom mišljenju, mora preuzeti i upravljanje vinogradima, ondje redovito biti, provjeravati, gledati, sudjelovati, biti prisutan često, gotovo svakodnevno.« Ovaj susret bio je prilika za ekonoma Nadbiskupije da mlađim svećenicima poruči da je važno biti svjestan kako je sve što su vidjeli zajedničko dobro koje moraju cijeniti, da su današnja Misna vina rezultat silnog truda uloženog tijekom povijesti te da ta vina, koja su njihova, trebaju imati u svojim kućama, u svojim župama. Anica Banović

Mons. Hranić krstio šesto dijete obitelji Pavošević I

menovani nadbiskup mons. Đuro Hranić predvodio je 23. lipnja misno slavlje u župi Bezgrešnog začeća BDM u Valpovu te krstio Auroru Pavošević, šesto dijete obitelji Pavošević iz Vinogradaca. Uz imenovanog nadbiskupa Hranića koncelebrirali su župnik Zvonko Mrak i župni vikar Pavo Martić. Imenovani nadbiskup Hranić u svojoj je homiliji istaknuo kako u današnjem ozračju, kada kao narod izumiremo, nije uobičajeno svjesno i namjerno prihvatiti trudnoću sa šestim djetetom. Rekavši kako djece nema bez povjerenja u Boga i međusobnog povjerenja bračnih supružnika, mons. Hranić je naglasio kako kao suradnici Boga Stvoritelja imamo priliku ostvariti najveće blago, ostaviti za sobom unučad, praunučad. »Živi čovjek najveće je blago i to je najvjerniji odgovor Isusu«, naglasio je mons. Hranić, potičući na zahval-

5-6/2013.

nost za dar novoga života. Prije misnoga slavlja, mons Hranić pohodio je u pratnji župnika i župnog vikara obitelj Pavošević u njihovu domu u Vinogradcima. Sanja Orlić

481


Predavanja o budućem blaženiku don Miroslavu Bulešiću U Metodovoj dvorani Svećeničkog doma u Đako-

vu 27. svibnja održana je duhovna obnova za sav prezbiterij Đakovačko-osječke nadbiskupije. Tom prigodom predavanje o don Miroslavu Bulešiću, koji će ove godine biti proglašen novim blaženikom Crkve u Hrvata, imao je postulator kauze mons. Jure Bogdan, rektor Hrvatskoga papinskog zavoda sv. Jeronima u Rimu. Dan beatifikacije don Miroslava Bulešića biskupi Hrvatske biskupske konferencije odredili su kao dan nacionalnog hodočašća svećenika u Godini vjere, pa je upoznavanje sa životom novog blaženika svećenicima bila prigoda da sebe, a potom i vjernike, priprave za proslavu beatifikacije. Mons. Bogdan u svom je predavanju prikazao kratki životopis budućega blaženika, rekavši da je jedna od najvažnijih odlika koje su ga krasile požrtvovnost za narod i zahvalnost svim dobročiniteljima. Predavač je podsjetio da je Miroslav Bulešić rođen 13. svibnja 1920. u Čabrunićima kraj Svetvinčenta u Istri, kao jedno od četrnaestero djece u pobožnoj, kršćanskoj obitelji. Nakon osnovne škole, ušao je u malo sjemenište, a u njegovim sjemenišnim danima značajnu je ulogu odigrao don Ivan Pavić, a kasnije i Alojzije Stepinac, kao jedan od njegovih dobročinitelja za vrijeme školovanja u Rimu. Godine 1943. postao je svećenik i u svom radu osobitu pozornost posvetio odgoju djece i mladih, a pomagao je svima koji su bili u potrebi, bez obzira na vjeru i naciju. Više puta je u svojim duhovnim pismima naglašavao da prikazuje sebe za svoju obitelj, dobročinitelje i za svoj hrvatski narod. Posebno je štovao Blaženu Djevicu Mariju i naglašavao da je on samo službenik Božji, da je Bog gospodar njegova života. U kolovozu 1947. mučenički je ubijen u 27. godini života, nekoliko dana nakon što je koncelebrirao na misi podjele svete potvrde. Svjedoci koji su gledali

482

ovaj mučenički prizor govore da su mu posljednji izdisaji i riječi bile: »Isuse, primi dušu moju.« Nakon što je ubijen, vlasti nisu dopustile da bude pokopan u svojoj rodnoj župi u Svetvinčentu, pa je pokopan u Lanišću. Njegovo je tijelo položeno u grobnicu crkve u Svetvinčentu tek 1958. Predavač je na kraju progovorio o samom procesu beatifikacije don Miroslava Bulešića i naglasio da je dekretom Benedikta XVI., 20. prosinca prošle godine, proces priveden kraju, a samo proglašenje bit će u rujnu ove godine u Istri. Govorio je i o važnosti beatifikacije za Crkvu u Hrvata: »Jedna kauza sama po sebi ima veliko značenje zbog duhovnih plodova koje sa sobom nosi; redovito u partikularnoj Crkvi pokreće mnoge energije i stvara cijeli jedan duhovni pokret čiji se doseg teško može odrediti ljudskim mjerilima, a proglašeni blaženici, odnosno sveci, istinske su zvijezde koje ne zalaze, koje ostaju trajni uzori ostvarenog evanđelja i, kao takvi, poticaj svim vjernicima da ih nasljeduju. To je važnije od same svečanosti beatifikacije koja je stvar jednoga dana.« Okupljenim svećenicima obratio se i nadbiskup Marin Srakić, ističući kako je važno njegovati štovanje čovjeka koji to zaslužuje, koji je simbol vremena u kojemu je živio, ali i simbol ovoga vremena. Sljedećega dana, 28. svibnja, mons. Jure Bogdan gostovao je u Dvorani biskupa Strossmayera na KBF-u u Đakovu te i ondje studentima i profesorima Fakulteta približio lik, život i mučeničku smrt sluge Božjega Bulešića. Na početku predavanja nazočnima se obratio prodekan za nastavu i studente, dr. sc. Ivo Džinić, rekavši da je jako važno u vlastitoj sredini prepoznavati jednostavne ljude koji su spremni dati život za Isusa. Zahvalio se na organizaciji duhovniku Bogoslovnoga sjemeništa preč. Boži Radošu i studentima na velikom odazivu. A. Banović / M. Šuvaković

5-6/2013.


Hodočašće profesora i studenata KBF-a u Dragotin T

radicionalno zahvalno zavjetno hodočašće profesora, studenata i djelatnika đakovačkoga Katoličkog bogoslovnoga fakulteta u svetište Gospe Dragotinske i ove je godine održano 13. svibnja. Na put dug 9 kilometara studenti su krenuli u zajedništvu s poglavarima i odgojiteljima. Pješačenje do Dragotina obogatila je zajednička molitva i pjesma. Euharistijsko slavlje u Dragotinu predvodio je nadbiskup đakovačko-osječki, mons. Marin Srakić, a koncelebrirao je imenovani nadbiskup đakovačko-osječki, mons. Đuro Hranić, rektor đakovačkog Bogoslovnog sjemeništa, preč. Ivan Ćurić i ostali profesori pri KBF-u. Nadbiskup Srakić u svojoj je homiliji pozvao studente i profesore da, potaknuti Isusovim riječima,

budu budni i bez straha. Podsjetio je na prvu Crkvu, apostole koji, iako su osjećali razne ljudske strahove od vlastite ograničenosti, nisu prestajali moliti za poniznost i to uvijek u zajedništvu s Majkom Marijom. Nadbiskup je okupljene pozvao i na sve veću zauzetost u rastu vlastite župne zajednice, a time i rastu mjesne Crkve. Taj rast je moguć samo ako se vratimo u Dvoranu posljednje večere, postanemo jedno u ljubavi, naglasio je. Nakon euharistijskoga slavlja hodočasnici su sudjelovali u prigodnoj pobožnosti u kojoj su se sjetili svojih obitelji, bližnjih i pokojnih te ih preporučili Gospi Dragotinskoj. Hodočašće je završilo zajedničkim ručkom i druženjem u svetištu. Marina Šuvaković

Duhovna obnova svećenika Srijemske biskupije S

većenici Srijemske biskupije i grkokatolički svećenici u Srijemu sudjelovali su 3. lipnja na duhovnoj obnovi u Petrovaradinu, koju je predvodio začasni kanonik preč. Blaž Zmaić, župnik u Irigu, koji je nakon molitve srednjeg časa i uvoda, izložio razmatranje na temu »Život svećenika danas – živjeti kao svećenik danas«. U svome izlaganju predavač je prikazao temu u nekoliko točaka. Najprije je govorio o tome kakve svećenike treba Crkva, te istaknuo: »Biti svećenik danas, znači ući u danas, prispjeti danas, uspjeti danas i odgovoriti na situaciju Crkve i svijeta danas.« Današnje svećeništvo nije nikakvo novo svećeništvo, drugačije od prijašnjeg, ustvrdio je Zmaić. Bitnost svećeništva ostaje ista. Slavlje liturgije ostat će središte i najviša točka

5-6/2013.

svakog kršćanskog čina, iz kojeg proizlazi cijeli pastoral. U nastavku izlaganja voditelj je rekao da je svećenik pastir, a biti svećenik znači stajati u službi Dobrog Pastira i dati se voditi od njegova duha i tako biti bliz ljudima. Ili, na malenoj točki povijesti svećenik treba i dalje voditi brigu Božju za ljude. Duhovna obnova završila je ispitom savjesti, sakramentom pomirenja i molitvom za svećenike. U ispitu savjesti Zmaić je pozvao svećenike da se prisjete svojega ređenja i svećeničkih obećanja obnovljenih svake godine na Veliki četvrtak i usporede to sa sadašnjicom. U nastavku je voditelj pozvao sudionike duhovne obnove da svatko u sebi odgovori na pitanja je li svećenik današnjice i odgovara li na današnju situaciju u Crkvi te što čini glede krize u Crkvi. Tomislav Mađarević

483


Duhovna obnova na Tekijama R

edovita mjesečna duhovna obnova za vjernike iz Petrovaradina i okolice održana je 1. i 2. lipnja u Biskupijskom svetištu Gospe Snježne na Tekijama. Bila je to treća ovogodišnja obnova organizirana pod sloganom »Duhovna obnova za naše dobro«, ali i prva koju je predvodio jedan nadbiskup, mons. Stanislav Hočevar, nadbiskup Beogradske biskupije. Susret je započeo u subotu slavljenjem mise koju je, nakon više od jednosatnog ispovijedanja vjernika, predvodio mons. Hočevar. Dugačak red vjernika koji su čekali na ispovijed i ovoga je puta bio dokaz sve veće potrebe vjernika za ovim sakramentom, napose tijekom održavanja duhovnih obnova. Uz beogradskog nadbiskupa koncelebrirali su: preč. Tomislav Kovačić, preč. Marko Loš, vlč. Stjepan Barišić i vlč. Željko Štimac, a predvoditelj je u kontekstu Godine vjere održao propovijed na temu »Vjera u našoj svakodnevnici«. »Najvažnije je da budemo tražitelji, da svoju vjeru preobrazimo molitvom i postojanošću u veliku energiju duhovne jakosti. A ona je plod Božjeg duha koji nas nadahnjuje«, naglasio je mons. Hočevar te zaključio da vjernici danas premalo traže, čitaju, razgovaraju s najvećim umovima koji bi im mogli dati pravo objašnjenje života, te da bi ovakve duhovne

obnove trebale davati upute i ohrabrenje za nastavak traženja u kome neće biti mjesta klonulosti, predavanju pesimizmu, neizvjesnosti, žalosti i boli. U drugom dijelu duhovne obnove do izražaja je došao dijalog predavača i sudionika koji su svoja zanimanja o praktičnim vjerskim stvarima pokazivali postavljajući pitanja. Program drugog dana obnove, uz priliku za ispovijed i misu, obuhvatio je i polusatno euharistijsko klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom. Iako je program duhovne obnove završen u crkvi tekijskog svetišta, mnogi su vjernici sve do zadnjeg trenutka boravka mons. Hočevara na Tekijama pokazivali interes za osobni razgovor s njim i otvorenost vjerskom poučavanju. Petar Pifat

Duhovne vježbe za žene i majke s djecom D

uhovne vježbe za žene i majke s djecom, na temu »Duhovno zdravlje obitelji«, okupile su šaroliki sastav sudionika u samostanskoj kući »Betanija« u Đakovu od 26. do 28. travnja 2013. Voditeljica je bila Katarina Ralbovsky, odgojiteljica i teologinja s dugogodišnjim iskustvom hagioterapije, kao i vođenja brojnih seminara za roditelje, bračne parove i mlade. Kroz program je prošlo 18 majki i preko 20-ero djece iz Đakova, Viškovaca, Osijeka, Erduta, Sl. Broda, Požege, Sonte u Vojvodini i Vidovica u BiH. Duhovne vježbe su bile ispunjene molitvom Časoslova, meditacijama, predavanjima na temu, izmjenom iskustva i klanjanjem pred Presvetim, uz prigodu za temeljitu ispovijed, kao i za osobni razgovor s voditeljicom. Djeca su imala paralelan program s kreativnim radionicama i igrama, kako bi majke mogle nesmetano sudjelovati u duhovnim vježbama. Euharistijska slavlja upriličena su zajedno s djecom, uz dinamiku pjesama kako bi i najmanji što bolje sudjelovali. Blagoslov djece kod mise bio je

484

za djecu posebna radost. Dan bi završio u tišini, klanjanjem pred Presvetim, koje je inače bilo cijeli dan izloženo, te se tako stvaralo ozračje mira i opuštenosti. Osvrt na kraju duhovnih vježbi uvijek je pun dojmljivih svjedočenja o koristi ovakvih susreta, jer su se ovdje mogle uključiti upravo mlađe majke. Ohrabrujuća je bila i činjenica da je među njima bilo više majki s brojnom djecom. Većina njih zaželjela je i ubuduće sudjelovati na ovakvim susretima. s. Rastislava Ralbovsky

5-6/2013.


Bogoslovi i poglavari đakovačkog Sjemeništa hodočastili u Aljmaš Na blagdan Sv. Josipa radnika i Međunarodni

praznik rada bogoslovi i poglavari Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu hodočastili su u svetište Gospe od Utočišta u Aljmaš, najveće marijansko svetište Đakovačko-osječke nadbiskupije. Po dolasku, bogoslove je dočekao aljmaški župnik i rektor svetišta vlč. Ante Markić, koji ih je srdačno pozdravio. U 10 sati u crkvi Marijina pohođenja slavljena je sveta misa koju je predvodio domaći župnik, a koncelebrirali su poglavari Bogoslovnog sjemeništa. U uvodu u misu, a posebice u homiliji, župnik je nastojao bogoslovima ispričati povijest župe i svetišta, a poglavito razdoblje od 1991. godine, kada je svetište srušeno, a narod otišao u sedmogodišnje izgnanstvo, te kako je u ruševinama crkve čudesno ostao neoštećeni kip Gospe od Utočišta. Nakon svete mise koju su pjesmom animirali bogoslovi, župnik je pokazao mjesto na Dunavu gdje je kobnog kolovoza 1991. više od 500 mještana Aljmaša napustilo svoje domove, spašavajući goli život. Druženje je nastavljeno u župnom uredu, gdje je rektor Sjemeništa, mons. Ivan Ćurić, u riječima zahvale

župniku istaknuo kako Marija svojom vjerom i predanjem doista svijetli svakom bogoslovu i pokazuje put služenja Gospodinu Isusu. Potom su bogoslovi posjetili Gospinu kapelu i čudotvorni izvor koji se nalazi u blizini samog svetišta, te pravoslavni hram Uspenija Presvete Bogorodice. Po povratku posjetili su aljmašku kalvariju s čije se zadnje postaje pruža panoramski pogled na Aljmaš, Gospino svetište i moćni Dunav. Marko Dušak

Duhovne vježbe za svećenike O

d 22. do 24. travnja 2013. godine u župi Sv. Antuna Padovanskog u Otoku, u organizaciji preč. Antuna Kneževića, otočkog župnika i dekana Otočkog dekanata, održane su duhovne vježbe za svećenike toga dekanata. Duhovne vježbe predvodio je p. Jozo Ivić, palotinac iz Zagreba. Svećenicima Otočkog dekanata pridružilo se i nekoliko svećenika iz drugih dekanata Nadbiskupije đakovačko-osječke. »Duhovne vježbe pomažu svećenicima da svrstaju te učinke u svojoj duši. I oni su ljudi, i oni su podložni kolebanjima i slabostima. I oni mogu pokleknuti pod teretom vlastitog križa. Zato su tu duhovne vježbe da pomognu, da budu Cirenac koji će pomoći nositi križ. One pomažu da im se tijela napune Duhom Božjim, da njima ovlada mir i unutarnja sloboda. Pomažu da ih Duh Sveti vodi u predanje, poniznost, suobličenje s Kristom«, rekao je, među ostalim, voditelj duhovnih vježbi. U srijedu, zadnjeg dana duhovnih vježbi, svećenici su zajedno s vjernicima slavili svetu misu, koju je predvodio p. Ivić, a koncelebrirali su svećenici sudionici vježbi. U vrlo nadahnutoj homiliji p.

5-6/2013.

Jozo je govorio o Svjetlu Božje riječi, rekavši kako je upravo Isus to svjetlo te kako svi moraju sjati tim svjetlom, koje je plod slušanja Isusove riječi. »Treba vjerovati njemu i u njega. Božja riječ ima spasiteljsku snagu. Po toj Riječi smo spašeni. Sam Isus nam je rekao da nije došao suditi, nego svijet spasiti! Naša vjera je odgovor na Svjetlost Božje riječi«, istaknuo je p. Ivić. Na kraju je župnik Knežević zahvalio p. Iviću na odazivu te svim sudionicima duhovnih vježbi i vjernicima koji su zajedno s njima slavili svetu misu. Mira Bošnjaković

485


Vjernici Slavonskobrodskog dekanata hodočastili u Sarajevo Pod geslom »Vjera je dragocjeno blago«, dvjestoti-

njak vjernika Slavonskobrodskog dekanata hodočastilo je po šesti puta zaredom, zajedno sa svojim svećenicima i redovnicama, u subotu 1. lipnja u Sarajevo, na grob sluge Božjega nadbiskupa Josipa Stadlera. Nakon pozdravnih riječi, preč. Ante Meštrović, rektor sarajevske katedrale, kratko se osvrnuo na povijest nedavno obnovljene katedrale, koju je nadbiskup Stadler u samo dvije godine sagradio i 1. lipnja 1889. posvetio Srcu Isusovu. Euharistijsko slavlje predvodio je mons. dr. Pavo Jurišić, postulator kauze za Stadlerovo proglašenje blaženim i dekan sarajevskog KBF-a. Uz slavonskobrodskog dekana Ivana Lenića, župnika Stadlerove župe rođenja i krštenja, Gospe Brze Pomoći i rektora Meštrovića, suslavili su Marko Zubak, rektor Sjemeništa i još tri svećenika. Ocrtavajući život i djelo sluge Božjega Josipa Stadlera, dr. Juričić je ukazao na snagu njegovih poruka i misli, koje bi i mi, kao kršćani, trebali provoditi u svom životu. Preispitujući u ovoj Godini vjere kakva je naša vjera, ustvrdio je kako smo više na nekim putovima sa strane, nego na putu Kristovu. Na kraju mise, pred grobom sluge Božjega J. Stadlera molili su molitvu za njegovo proglašenje blaženim. Uz svoju zahvalu mnogobrojnim hodočasnicima, dr. Jurišić na poseban je način zahvalio dekanu Leniću, koji je i ove godine bio inicijator i glavni organizator hodočašća. U pozdravnoj riječi dekan Lenić je iskazao svoju radost i zahvalnost zbog dosadašnjih hodočašća sarajevskoj prvostolnici, naglasivši kako su ona doprinos boljem upoznavanju Josipa Stadlera, njegovih korijena i zasluga. Skladni glasovi triju zborova: zbora župe Gospe Brze Pomoći i zbora mladih te ženske pjevačke skupine »Ad Astra« doista su uveličali misno slavlje, kao i molitvu kod Stadlerova groba i pobožnost Srcu Isusovu. Hodočasnici su i ove godine prikupili vrijedan novčani prilog za nezbrinutu djecu Doma »Egipat«, koji je osnovao nadbiskup Stadler, a o koji-

486

ma se brinu njegove duhovne kćeri, Služavke Malog Isusa. Kao prilog Stadlerovoj beatifikaciji, vjeroučiteljica Blanka Markotić uručila je postulatoru Jurišiću u digitalnom obliku projekt »Josip Stadler - život i djelo« koji je prošle godine u sklopu vjeronaučne nastave izradilo nekoliko učenika osnovne škole »Hugo Badalić«. Na povratku kući hodočasnici su u Vitezu pohodili Dom za starije i nemoćne osobe te kapelicu koju je sagradio Stadler, a o kojima skrbe Služavke Maloga Isusa. Dirljiv i radostan bio je susret u Domu sa s. Virginom Ninić, koja je nekoliko godina boravila u samostanu sestara u Slavonskom Brodu. Ona je u svojoj 101. godini života još uvijek lucidna te je unatoč tjelesnoj nemoći živo i radosno svjedočila o ljubavi Gospodinovoj, koja ju nosi. Pjevačka skupina »Ad Astra« te sedmogodišnja Marta Šokčević, najmlađa među hodočasnicima, otpjevali su s. Virgini nekoliko pjesama o Stadleru, koje je ona napisala. »Učinili ste mi veliku radost, tako bih vas sve zagrlila«, veselo je na rastanku sa svojim Brođanima uskliknula s. Virgina. Postulator Jurišić opisao je u kojoj je fazi proces u Rimu, te istaknuo da u zadnjih godinu dana brižljivo rade na pisanju dokumenta koji se zove »Pozicio«, a koji iznosi radi čega oni traže od Crkve i Pape da ga proglase blaženim, odnosno, koje ga to rese kreposti da bi bio blaženik. »Budući je Stadler bio nadbiskup, povijesna građa je obilna i u toj poziciji mi ne pričamo ono što je poznato, nego ono što ga čini kao nadbiskupa kreposnim, da bi Crkva mogla to prepoznati i dati svim vjernicima na čašćenje«, rekao je postulator te dodao kako ima čudesnih znakova osobnih uslišanja, odnosno čudesa koje Crkva još ne može prihvatiti da bi se mogao povesti postupak »dogođenog čuda« na njegovu grobu. Stoga preporučuje vjernicima neka mole da nam Bog očituje svoj znak kako bi se postupak priveo kraju. Brankica Lukačević

5-6/2013.


Valpovčani hodočastili u Lurd Ž

upljani župe Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije, iz Valpova, njih 62, pod vodstvom župnog vikara Pave Martića hodočastili su od 31. svibnja do 5. lipnja u Lurd. Plan i program putovanja obuhvatio je i posjet Torinu, Nici, Avignonu, Milanu, a svakoga dana hodočasnici su sudjelovali na misnom slavlju. Hodočašće je započelo blagoslovom hodočasnika i njihovih obitelji. Blagoslovio ih je župnik Zvonko Mrak te im poželio sretan put. Prvo odredište bio je Torino, grad u kojemu su živjeli i djelovali don Bosco i njegov učenik sv. Dominik Savio. Na blagdan Pohoda Blažene Djevice Marije Valpovčani su misu slavili u crkvi Sv. Franje, a u homiliji je vlč. Martić naglasio: »Sveti Dominik je ovdje ministrirao, sav svoj život posvetio je Kristu. Na njegovu primjeru vidimo ´da nije važno koliko godina živimo, nego je važno kako živimo´. On je s 15 godina otišao u nebo, vođen snagom ljubavi prema Gospi.« Sljedećega dana na euharistijskom slavlju u crkvi Marijina Uznesenja na Nebo, u Nici, župni vikar rekao je kako u životu vjernika nema slučajnosti te potaknuo na molitvu za svećenička i redovnička zvanja, kao i za hrabre svećenike koji će se znati boriti sa svijetom, a u sebi će imati poniznosti, ljubavi i praštanja. Nakon mise uputili su se prema Lurdu, gdje su stigli u večernjim satima.

blagoslovili. U ponedjeljak su misu slavili u Špilji ukazanja, a svećenik Martić hodočasnicima je posvijestio važnost Marijine zaštite. Potom su posjetili rodnu kuću Bernardice Soubirous, upoznali njezinu obitelji i okolnosti u kojima je živjela te sudjelovali u pobožnosti križnoga puta. Po odlasku iz Lurda zapjevali su Gospi pjesmu zahvale za sve milosti i uputili se u Avignon i Milano. U Milanu su misu slavili u crkvi Rođenja Marijina, iznad kripte sv. Karla Boromejskog. Stavljajući se pod zagovor sv. Karla Boromejskog, a svjesniji da je ljubav žrtva koja traži razumijevanje i praštanje, hodočasnici su krenuli prema svojoj valpovačkoj župi, zahvalni župniku Mraku, a napose vodiču na hodočašću, župnom vikaru Martiću. Kao zahvalu za organizaciju i vodstvo puta, članica Društva Poeta,Valpovo, Ana Lovrenščak, župnom je vikaru napisala i poklonila prikladnu pjesmu, u kojoj je opisala dojmove, molitve i milosti hodočašća. Sanja Orlić

Nakon kratke okrjepe posjetili su Špilju ukazanja. Nedjelja je bila ispunjena sudjelovanjem na internacionalnoj misi, na kojoj se vijorila i hrvatska zastava, kao i zastava valpovačke župe, a držali su ih Silvija i Željko Budimir, dok je vlč. Martić bio u koncelebraciji. Na svjetskoj uri klanjanja, koja se na inicijativu pape Franje održala u cijelom svijetu, Valpovčani su sudjelovali moleći u Lurdu, a u procesiji i molitvi krunice pjevali su i molili na hrvatskom jeziku, noseći svijeću koju su u Valpovu 5-6/2013.

487


»Stopama svetog Franje Asiškog« U

Godini vjere, a s ciljem produbljivanja vlastite duhovnosti, bratstvo Franjevačkog svjetovnog reda župe Sv. Josipa radnika iz Belišća, pod vodstvom duhovnog asistenta o. Branka Janjića, organiziralo je od 29. svibnja do 2. lipnja hodočašće simboličnog naziva »Stopama sv. Franje Asiškog«. Interes za hodočašće, zajedničko druženje i susret bratstava svjetovnog reda širom Provincije ujedinio je župljane različitih župa kojima upravljaju franjevci trećoreci glagoljaši. Tako su na hodočašću sudjelovali župljani župe Sv. Franje Asiškog - Pehlin, župe Sv. Franje Ksaverskog Zagreb, župe Sv. Benedikta i Žalosne Gospe - Kloštar Podravski i župe Sv. Josipa radnika - Belišće. Hodočasnici su u Padovi posjetili grob i svetište Sv. Leopolda Bogdana Mandića te crkvu i grob sv. Antuna Padovanskog. Prije dolaska u Asiz zaustavili su se kod brda La Verna, gdje su imali prigodu za zajedničku molitvu i pjevanje koje su predvodili članovi bratstva FSR-a iz Belišća. Dolaskom u Asiz završen je program prvoga dana hodočašća, a drugi je započeo razgledanjem crkve Marije Anđeoske u kojoj se nalazi crkvica Porcijunkula. Nedaleko crkvice nalazi se mjesto preminuća svetoga Franje. Misu u crkvi Marije Anđeoske predvodio je fra Milan Šokčević. Prije obilaska stare gradske jezgre Asiza hodočasnici su posjetili Rivotorto i samostan s crkvom Sv. Damjana u podgrađu Asiza te crkvu i grob Sv. Klare. Posjet Asizu bio je i prilika za kratki susret s upraviteljem Provincije franjevaca trećoredaca koji djeluju

na području Italije. Središnje mjesto unutar asiške jezgre za hodočasnike predstavlja bazilika Sv. Franje. Stoga je njeno razgledavanje previđeno za kraj. Mnogi su se hodočasnici zadržali u molitvi i poniranju u dubine vlastite duše na mjestu gdje počivaju posmrtni ostaci svetoga Franje. U subotu su hodočasnici boravili na lokalitetu Carceri, mjestu u gori koja nadvisuje Asiz, gdje se Franjo povlačio kako bi molio u tišini, te u Grecciji, srednjovjekovnom naselju osamljenom u gori, poznatom kao »franjevački Betlehem«, gdje je Franjo uoči Božića 1223. improvizirao prve žive jaslice u povijesti. Četvrtoga dana, nakon misnog slavlja u crkvi Gospe Anđeoske koje je predvodio fra Ivica Vrbić, hodočasnici su pošli kućama. Mario Pintarić

Godišnje hodočašće Franjevačkog svjetovnog reda O

sječko područno bratstvo Franjevačkog svjetovnog reda svake godine za sve svoje članove organizira godišnje hodočašće u različita svetišta ili mjesna bratstva. Ove godine, u subotu 4. svibnja, hodočastilo se u Vukovar. Članovi mjesnih bratstava, njih oko 250, okupili su se ispred Memorijalnog groblja i krenuli u procesiji prema središnjem križu. Molitvu za sve pokojne branitelje i civile predvodio je fra Marijan Glamočak, predsjednik Konferencije područnih duhovnih asistenata. Kod križa je stavljena zapaljena svijeća, uz uskrsnu pjesmu, »Nek’ mine, Majko, s lica Tvog«. Sljedeće odredište bila je Ovčara, a potom i crkva Sv. Filipa i Jakova u Vukovaru. Nakon okrjepe u Pastoralnom centru sv. Bone hodočasnici su pogledali film o stradanju Vukovara. O crkvi i stradanjima za vrijeme rata govorio je gvardijan fra Gordan Propadalo. Pred crkvom Gospe Fatimske u Borovu naselju hodočasnike je dočekao župnik fra Vjenceslav Janjić s članovima mjesnog

488

bratstva. Misno slavlje predvodio je o. Glamočak uz koncelebraciju prisutnih duhovnih asistenata, a članovi domaće Frame animirali su pjevanje. Program hodočašća nastavljen je pobožnošću »Vukovarskog križnog puta«. Hodočasnički dan završio je blagoslovom i zahvalom Bogu i domaćinima u dvjema vukovarskim župama. Magdalena Janc

5-6/2013.


Izlet polaznika Škole za župne suradnike Z

a šestu generaciju polaznika Škole za župne suradnike iz Valpova i sedmu generaciju iz Đakova, u subotu, 15. lipnja, bio je organiziran jednodnevni izlet u Pečuh i Mohač. U prepunom autobusu bila su i četvorica svećenika: dr. Stanislav Šota, predstojnik Škole, vlč. Krešimir Bulat, autor biblijskih priručnika za župnu katehezu i predavač na Školi, vlč. Danijel Tigandžin, župnik iz Kneževih Vinograda te vlč. Josip Ivešić, dekan i župnik župe Dobrog Pastira, Đakovo 2. Po prelasku granice u Baranjskom Petrovom Selu, izletnike je dočekao vlč. Gregely Beer, župnik u Batini, koji im je bio vodič, prevoditelj i organizator. Prvo stajalište bilo je poznato marijansko svetište u Maria Gyudu, gdje je slavljena sveta misa, koju je predvodio vlč. Šota uz koncelebraciju ostalih svećenika. Poslije mise i kratkog odmora nastavljen je put prema Pečuhu, gdje su prvo posjetili katedralu Sv. Petra i Pavla. Uz stručno vodstvo, izletnici su obišli kripte i kapelicu gdje se odvijaju dnevne mise. Pored katedrale se nalazi biskupski dvor koji je sagrađen u 12. stoljeću. Obilazeći dvor, izletnike je oduševila njegova bogata unutrašnjosti, prekrasne tapiserije i stare slike na kojima je prikazan kralj Salamon prije i poslije obraćenja. Nakon ručka i kraćeg odmora posjetili su Gazi-Kasimovu džamiju, danas ponovno rimokatoličku crkvu

te obišli crkvu i samostan Lycem koji su sagradili pavlini 1741.-1756. prema planovima pavlina Mate Vepija. Potom su se uputili put Mohača, gdje su imali priliku prošetati središtem grada i spustiti se do moćnog Dunava, koji je ogromne kruzere prisilio na usidrenje i poremetio planove turistima. Za kraj, nakratko su zastali da bi vidjeli mjesto poznate Mohačke bitke. Na povratku kući izletnici su posjetili i župnu crkvu u Duboševici, gdje ih je srdačno dočekao župnik Bojan Slaviček i upoznao s poviješću i današnjim izgledom župne crkve, nakon završene obnove koju je započeo vlč. Stanislav Šota, nekadašnji župnik u Duboševici. Amalija Šimunović

Dan župnog zajedništva N

a spomendan Sv. Vida, 15. lipnja, u župama Rokovci i Andrijaševci održao se Drugi dan župnog zajedništva ovih dviju župa. Drugu godinu zaredom pastoralna godina u ovim župama završava Danom župnog zajedništva, kad se susreću predstavnici svih župnih skupina i svih vjernika. Susret je započeo svetom misom, a u prigodnoj propovijedi župnik je progovorio o Crkvi kao zajednici Božjeg naroda te o tome kako je naše međusobno zajedništvo prvi znak i svjedočanstvo - kako u prvoj Crkvi, tako u svim vremenima - onima koji nas promatraju i traže vjerodostojnost našeg života. Nakon svete mise uslijedilo je druženje i ručak u Lovačkom domu Općine Andrijaševci, gdje se u neformalnom razgovoru župnika i vjernika susret odvijao do kasnih poslijepodnevnih sati.

5-6/2013.

Dan župnog zajedništva je dan kojim proročki želimo naglasiti važnost zajedništva jedne župne zajednice te posvjedočiti kako nije moguće da se ono zajedništvo bogoslužja i kulta ne reflektira u svakodnevni život i naše međuljudske odnose. Vrijeme u kojem živimo vrijeme je naglašene otuđenosti među ljudima, a ta stvarnost, moramo priznati, reflektira se i na naše vjerničke zajednice koje se sve više promatraju isključivo kao svojevrstan servis u koji vjernici dolaze po potrebi. Stoga ovakav susret postaje poželjno sredstvo poticanja vjerničkog zajedništva i izvan bogoslužja i službenih pastoralnih susreta kako bi se naša pripadnost Bogu mogla na najizvrsniji način odraziti i potvrditi u našem međusobnom zajedništvu u kojem jedni druge prepoznajemo kao darovanu braću i sestre. Siniša Paušić

489


»Nebeski hvalospjev« T

radicionalni humanitarni koncert »Nebeski hvalospjev«, što ga već 14 godina organizira Udruga žena za borbu protiv raka »Roseta«, održan je u četvrtak, 20. lipnja, a posvećen je 10. obljetnici pohoda pape Ivana Pavla II. Đakovu. Pred oko 300 posjetitelja, među kojima su bili đakovačko-osječki nadbiskup Marin Srakić i imenovani nadbiskup Đuro Hranić, na platou ispred đakovačke katedrale nastupio je Tamburaški orkestar »Campanera«, Pjevački zbor »Magnifico«, pod ravnanjem s. Svjetlane Paljušević, te solisti Marijana Radičević, sopran, Dragana Ištvančić, mezzosopran i Helena Ivezić, violina. Prihod od koncerta namijenjen je liječenju oboljelih žena, a »Roseta« je posebnu zahvalnost uputila đakovačko-osječkom nadbiskupu Marinu Srakiću, koji je već 12 godina pokrovitelj koncerta te akcije Rosete potpomaže duhovno i materijalno. Obraćajući se nazočnima, nadbiskup Marin izrazio je zahvalnost što je koncert posvećen 10. obljetnici pohoda Ivana Pavla II., koji je, kako je istaknuo nadbiskup, došavši u Đakovo rekao da je došao da nas čuje. »I doista nas je slušao, od početka svog pontifikata do kraja svoga života. Kada se čovjek sjeti njegova pohoda, misli da se radi o snu, a ipak, to je stvarnost, uistinu najznačajniji dan u povijesti našeg Đakova«, rekao je nadbiskup Marin, potvrđujući kako su se te večeri mogle doživjeti riječi Svetog pisma: »Bog ljubi vesela darovatelja.« »Priređen je koncert kako bi se pomoglo onima kojima je potrebna pomoć, učinila je to udruga »Roseta«, to je čin

ljubavi članica ove udruge koje se nesebično žrtvuju kako bi animirale pojedinca, zajednicu, društvo da pohite u pomoć. Tu radost priredili su večerašnji izvođači i to je uistinu bio nebeski hvalospjev«, rekao je mons. Srakić te, opraštajući se zbog umirovljenja od pokroviteljstva ovoga događaja, uručio predsjednici Udruge Mariji Borčić »Zlatnu plaketu« Đakovačko-osječke nadbiskupije. Zahvaljujući nadbiskupu za svu pruženu pomoć i moralnu podršku, predsjednica »Rosete« među ostalim je istaknula: »Kada smo ostvarili svoj najveći cilj i uspjele nabaviti mamograf, što je veliki pothvat za naš mali grad, znali smo da ne smijemo stati, a vi ste uvijek bili uz nas. Sada, kada napuštate službu i povlačite se u zasluženi mir, uvjereni smo da ćete nam i dalje biti potpora u molitvama, kako ne bismo posustale u radu.« Anica Banović

Župa Presvetoga Srca Isusova pomaže Beninu Ž

upna misijska skupina »Benin« župe Presvetoga Srca Isusova u Vinkovcima organizirala je akciju prikupljanja lijekova za pomoć hrvatskim misionarkama iz Družbe Marijinih sestara od čudotvorne medaljice, koje već 25 godina djeluju u afričkoj državi Benin te vode sirotište i četiri ambulante. Akcija je trajala od 21. travnja do 12. svibnja, a u tom vremenu župu su pohodile 3 sestre: provincijalna poglavarica s. Kaja Ljubas, dugogodišnja misionarka u Beninu s. Doroteja Dunđer i s. Adeline Houffon, rodom iz Benina. S. Doroteja govorila je o svom misionarskom radu u ovoj siromašnoj afričkoj zemlji, a župljani su se u velikome broju odazvali akciji donoseći sve vrste lijekova kojima nije istekao rok trajanja. Donacijama su se

490

pridružile i dvije privatne ljekarne iz Vinkovaca, ljekarne »Šibalić« i »Iličić« te je prikupljeno 6 velikih kartonskih kutija punih raznih lijekova koji će u lipnju biti poslani u Benin. Suradnja ove župe i beninskih misija ima svoju povijest. Prve je kontakte s tamošnjim hrvatskim misionarkama ostvarila vjeroučiteljica Nikolina Vican 2009. godine. Iduće godine uspjela je prikupiti oko 10 kg najnužnijih lijekova od triju vinkovačkih ljekarni i odnijeti ih misionarkama. Prošle je godine na poticaj župnika, vlč. Roberta Farkaša, osnovana župna misijska skupina »Benin«, pod vodstvom vjeroučiteljice Vican, te je ovo još jedna u nizu uspješnih akcija pomoći najsiromašnijima u misijama. Darko Posarić

5-6/2013.


Održan 6. tjedan kršćanske kulture U

druga katoličkih intelektualaca održala je od 26. svibnja do 2. lipnja 6. Tjedan kršćanske kulture 2013., čiji su programi ostvareni u Osijeku, Slavonskom Brodu i Vinkovcima. Uz geslo »Nemirno je srce naše, dok se ne smiri u Tebi« (sv. Augustin), otvorenje je na svetkovinu Presvetoga Trojstva (26. svibnja) upriličeno u konkatedrali u Osijeku, gdje je nakon večernje mise mons. dr. Đuro Hranić, đakovačko-osječki imenovani nadbiskup, podsjetio kako čovjeka stvorenog na sliku Božju ne može ispuniti bilo što ili bilo tko te da u traženju istine, pravde, ljubavi i punine vlastitoga bića čovjek zapravo traži Boga. »Izričaj kao plod ljudskog promišljanja i traženja smisla vlastitoga života zapravo je kultura. Kultura je prožeta kršćanstvom u onoj mjeri u kojoj se očituju kršćanske vrijednosti. Zahvaljujem organizatorima koji iz hrvatske i europske kulture već nekoliko godina nastoje izdvojiti elemente u kojima se očituju te vrijednosti. Evangelizacijski navještaj uspijeva u onoj mjeri u kojoj su kršćanske vrednote prožele nas same, pa su onda prisutne i u kršćanskoj kulturi, pokazujući našu dušu, identitet, traženja, naše sve. Tako učvršćuju, hrabre i produbljuju našu kršćansku vjeru«, kazao je nadbiskup Hranić, zaželjevši posjetiteljima TKK susret sa samim sobom i Bogom te da još snažnije zavole svoj kršćanski identitet i vjeru nastojeći življeti temeljene kršćanske vrijednosti. Otvarajući manifestaciju, mr. Mladen Milić, predsjednik UKI-ja, istaknuo je da su mir i srce središnje riječi ovogodišnjeg gesla te da programi nude put prema Božjoj ljubavi i miru.

Filngle. Julienne E. Bušić pojasnila je kako joj je ideju za knjigu dala Vukovarka, žrtva silovanja, koja je prvi put, nakon 20 godina šutnje, progovorila o zločinu te da poslije objave romana s glumicom Anjom Šovagović Despot radi na pripremi filma. O vrijednosti romana svjedoči nagrada »A. B. Šimić« koju je Društvo hrvatskih književnika BiH nedavno dodijelilo autorici. Urednik knjige Zvonko Bušić brojnoj je publici kazao da o domovinskim temama, junačkoj i veličanstvenoj obrani, treba pjevati i pisati knjige.

Osijek

Istoga dana, uz moderiranje mr. Mladena Milića, održan je okrugli stol »Slavonija u krizi«, a o temi su govorili doc. dr. sc. Domagoj Sajter, s Ekonomskog fakulteta u Osijeku, Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih sindikata Hrvatske i doc. dr. sc. Suzana Vuletić, s KBF-a u Đakovu. Govornici su detektirali put(ove) i šanse razrješenja krize: u poduzimanju niza izvedivih koraka - izlaskom na izbore radi biranja kompetentnih i moralnih osoba, ulaganjem u obrazovanje, suzbijanjem pesimizma, inercije i pasivnosti na svim razinama, proizvodnjom poljoprivrednih kultura koje će uspjeti u promijenjenim klimatskim prilikama, praćenjem tehnologije (Sajter); povećanjem potrošačke moći najšireg kruga ljudi kroz stvaranje takva sustava u kojemu će radnik u dostojnim radnim uvjetima biti dostojno plaćen, da on i njegova obitelji potiču druge na stvaranje dobara (Sever); udruživanjem svih snaga u dobrotvornu službu čovjeka – sve društvene, gospodarske, socijalne i religiozne instance trebaju usklađeno djelovati kako bi uspjele pridonijeti boljoj integraciji humanističkih, duhovnih i moralnih vrijednosti s gospodarsko-ekonomskima i društveno-pravnima (Vuletić).

Prvi među devet tematskih programa u Osijeku obilježio je vrsni glazbeni nastup Cappelle Odak i Cappelle Zinka, uz ravnanje Jasenke Ostojić. U osječkoj podružnici Instituta društvenih znanosti »Ivo Pilar«, uz gostoprimstvo voditelja dr. Miljenka Brekala, dr. Ružica Pšihistal predstavila je 27. svibnja roman Julienne Eden Bušić »Živa glava«, čije je ulomke kazivala studentica UAO Justina Vojnović

Pjesničko-glazbenom večeri u Club-galeriji Magis obilježena je 100. obljetnica rođenja hrvatskoga književnika Viktora Vide te uz predgovor profesorice Miriam Goll otvorena izložba odabranih fotografija Zvonimira Atletića: Majka Terezija izbliza. Poetski susret »Svemir osobe« vodila je Ružica Pšihistal, recital izveo glumac osječkog HNK Vjekoslav Janković uz nastup Igora Valerija na klavijaturama. Po-

5-6/2013.

491


Znam koliko je On velik, a ja malena. Baš me je strah. Ako ljubavi ne bih imao, ništa sam; to je nešto najljepše napisano u Bibliji. Duhovnosti u svakodnevnomu svijetu prepunom nepravdi, smrti – nedostaje. Prešućujemo li određene teme, činimo grijeh protiv mišljenja«, rekla je I. Šojat Kuči, progovarajući u prvome licu jednine o iskustvu osobnoga obraćenja tijekom Domovinskoga rata u Osijeku.

ticajna riječ i misao čula se na »Večeri s Michelom de Montaigneom« u Klubu knjižare Nova, gdje je o francuskom piscu, esejistu i renesansnom filozofu aktualnom kroz stoljeća do danas govorio teolog Ivica Raguž, s KBF-a u Đakovu. »Michel de Montaigne (1533.-1592.) ponajprije je kršćanski, veliki katolički mislioc što je vidljivo u načinu kako govori o sakramentima i katoličkoj pobožnosti. Ostavio je trag na cjelokupnu kulturu. Svrha susreta s Montaigneom je početi čitati i naučiti nešto od velikog mislioca i više o samoj ljudskosti«, kazao je Raguž, nižući tumačenja uz citate Montaigneove opsežne književno-filozofske ostavštine Eseji. Dr. Raguž je, također, vodio »Razgovor o umjetnosti danas« s književnicom i prevoditeljicom Osječankom Ivanom Šojat Kuči, na zanimljiv način otkrivajući poticajne teme i inspiraciju za djela višestruko nagrađivane književnice čiji se dramatizirani roman »Unterstadt« prikazuje na hrvatskim i inozemnim pozornicama. »Kazalište je esencija života. Bitne, nazovi(mo) nove, teme ne govore ni o čemu. Predstave su pune golotinje. Šokirana sam jer nema dubine, nema poruke; radi se o preslikavanju života, iščeznula je forma. Primjerice, gole gospođe izvode performans. To je strašan zločin počinjen protiv umjetnosti, a mediji to prodaju kao umjetnost... Čovjek, kao božansko biće, pokušava se odvojiti od realnosti. Silno su važni orjentiri u duhovnom prostoru. Ja sam potekla iz katoličke obitelji. Religijski segment svakog čovjeka, pa i u umjetnosti, iznimno je važan. Religija me prati čitav život. Primjećujem kod dijela vjernika farizejstvo i osjećam velik strah od načinjanja vjerskih tema kako ne bih dobila »po prstima«.

492

U sklopu programa TKK, 1. lipnja u osječkom je HNK plesnu predstavu Tri Marije hoĕhu izveo Zadarski plesni ansambl. Inspirirano pjesmom Tri Marije hoĕhu, zapisanoj glagoljicom početkom 16. stoljeća u Tkonskom zborniku, djelo je na scenu postavila profesorica Sanja Petrovski. Na okruglom stolu naslovljenom »Europski duh«, o duhovnom okružju i kršćanskim vrijednostima u Europi, govorili su filozof dr. Bojan Žalec iz Ljubljane i politolog dr. Boris Havel iz Zagreba, gostujući 2. lipnja na zatvaranju TKK. Nakon uvodnog predstavljanja dr. Damira Hasenaya, Žalec je kristofobiju definirao oblikom »tjeskobe pred dobrim, tjeskobe pred Bogom«, istaknuvši religiju kao pitanje hrvatskog nacionalnog interesa, dok je Havel, uz pozitivne strane EU, promišljao o svjetonazorskim alternativama kršćanskim vrijednostima koje nudi EU, primjerice, sekularnom humanizmu. »Malo je onih koji u Hrvatskoj promiču kršćanske vrijednosti. UKI je, čijim sam pothvatom TKK impresioniran, među malobrojnima. Takvih udruga treba biti više u Hrvatskoj«, kazao je Havel, a obojica govornika zaključuju kako je za kršćanstvo bitan pravi odgoj. Naposljetku je predsjednik UKI-ja Mladen Milić zahvalio svim sudionicima manifestacije, glavnomu pokrovitelju Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji, sponzorima (gradovima i mjestima domaćinima, KS i Glasu Koncila, Institutu »Ivo Pilar«), katoličkim medijima te Glasu Slavonije i Slavonskom radiju za svakodnevno medijsko pokroviteljstvo.

Vinkovci Predstavljanjem knjige Smiljane Rendić »Katolički identitet i hrvatski preporod«, u nakladi Glasa Koncila, u dvorani Ogranka Matice hrvatske u Vinkovcima u ponedjeljak, 27. svibnja, počeo je Tjedan kršćanske kulture u Vinkovcima. Nakon što je nazočne pozdravio predsjednik Ogranka Matice hrvatske u Vinkovcima doc. dr. Dražen Švagelj, upravitelj Zavoda za znanstvenoistraživački i umjetnički rad HAZU u Vukovaru Henrik Ivan Damjanović pročitao je tekst urednika biblioteke prof. dr. Vladimira Lončarevića, koji iz opravdanih razloga nije mogao nazočiti predstavljanju knjige. Glavni urednik Glasa Koncila mons. Ivan Miklenić istaknuo je da je Glas Koncila u godini kada slavi svoj zlatni jubilej htio posvetiti i skrenuti pozornost javnosti na veliku osobu i veliku djelatnicu vrlo zaslužnu za Glas Koncila, Smiljanu Rendić. Komentirajući naslov knjige »Katolički identitet i hrvatski preporod«, mons. Miklenić rekao 5-6/2013.


je »da je snažan zato što je ona doista bila osoba koja je na izniman način osjećala, živjela i promovirala i katolički i hrvatski identitet. To je bilo njezino životno poslanje od domagojskih početaka u mladosti, ali i u zrelosti kad je bila promatrač, analitičar društvenih i crkvenih događanja. Umjela je na nov način, svojom iznimno širokom erudicijom, donositi nove argumente da bi podsjećala na važnost hrvatskog i katoličkog identiteta«. Djelo Smiljane Rendić uklapa se u matičnu liniju koju bi hrvatski narod, a i katolički vjernici u Hrvatskoj trebali slijediti. Urednik knjige Vlado Čutura istaknuo je kako je riječ o ženi koja se zacijelo ubraja među najveće novinare općenito u Hrvatskoj, a posebno u 20. stoljeću. Smiljana Rendić sigurno je, uz vrsnu M. Jurić Zagorku, najveća hrvatska novinarka; sljednica je kršćanskog personalizma koji je imao jak zamah početkom 20. stoljeća u Hrvatskoj, i među onima koji su taj zamah nastavili u onim teškim komunističkim vremenima negdje 60-ih godina. Često se predbacuje da žena nema prava u Crkvi, što Rendić opovrgava jer upravo je ona ta koja je na neki način obnovila ili ponovno formirala katoličko novinarstvo. Može se reći da je udarala temelje katoličkom novinarstvu ponovno obnovljenom nakon II. svjetskog rata kad je negdje 330 novinara bilo prognano, ubijeno, zabranjeno im djelovanje«, rekao je Čutura i nastavio: »To je bila žena koja nije imala teološko obrazovanje, ali je bila vrhunski teolog. Savršeno je govorila nekoliko jezika, počevši od talijanskog koji je bio njezin drugi materinski jezik, potom francuskog, španjolskog. Savršeno se služila hebrejskim, latinskim i grčkim jezikom. I to jedno silno, veliko znanje ukomponirala je u svoj novinarski rad, jer je njezino geslo bilo da je za jednu informaciju potrebno tisuću drugih informacija kako bi se mogla objaviti. Kako je na neki način bila moj mentor, često smo raspravljali o još jednom njezinu geslu: Prije će mi se ruka osušiti i jezik usahnuti nego nešto napišem i progovorim protiv hrvatskog naroda i Katoličke Crkve.« Drugoga dana Tjedna kršćanske kulture u Vinkovcima, u utorak 28. svibnja, u velikoj gradskoj vijećnici upriličeno je predstavljanje dviju knjiga u nakladi Kršćanske sadašnjosti. Knjigu Jeana Danieloua »Bog 5-6/2013.

i mi« predstavio je bivši direktor KS, rektor Hrvatskoga katoličkog sveučilišta dr. Željko Tanjić, a knjigu Fabricea Hadjadja »Vjera zlih duhova ili ateizam koji je premašen« predstavio je predsjednik Udruge katoličkih intelektualaca mr. Mladen Milić. Moderatorica je bila tajnica Udruge katoličkih intelektualaca Miriam Goll. Predstavljajući knjigu »Bog i mi«, koju je prije više od četrdeset godina napisao veliki teolog, svećenik, biskup i kardinal Jean Danielou, dr. Tanjić istaknuo je da tekst uopće nije ništa izgubio na svježini. »Ovo je duboka knjiga. Nije jednostavna za čitati, ali opet plijeni pozornost upravo svojim stilom i načinom argumentiranja«, rekao je predstavljač. Knjiga »Bog i mi« podijeljena je u nekoliko poglavlja, i svima onima koji traže, može pomoći u traženju Boga. Mislim da knjiga može biti dobar uvid u osobna promišljanja, traženja, izazov, i kao što rekoh, premda se ne čita jednostavno, čita se zapravo u jednom dahu i uistinu obogaćuje horizonte. Knjiga nije jeftina duhovnost, već duboka duhovna bogotražiteljska knjiga«, zaključio je dr. Tanjić. Drugu knjigu koja je nedavno izašla u nakladi Kršćanske sadašnjosti, knjigu francuskog filozofa i dramaturga Fabricea Hadjadja »Vjera zlih duhova ili ateizam koji je premašen«, predstavio je mr. Milić. »Polazišna točka razmatranja knjige jest Jakovljeva poslanica i citat da i vragovi vjeruju i pritom dršću, pa se Hadjadj pita nije li otac laži, ili kako ga Biblija naziva zavodnik, možda i netko od nas. On ulazi u široku analizu Markova, a zatim Lukina evanđelja, i onda u drugom dijelu knjige pokazuje stav, odnosno razlaže ateizam, kako onaj borbeni ateizam, tako i ateizam koji se polako pretvara u agnosticizam«, rekao je mr. Milić. Predstavljanjem i projekcijom znanstveno-obrazovnog filma »Stella Maris slavonskih žitnih polja« u dvorani Ogranka Matice hrvatske u Vinkovcima u srijedu, 29. svibnja, nastavljen je Tjedan kršćanske kulture. Nakon pozdravnih riječi predsjednika Ogranka Matice hrvatske u Vinkovcima dr. Dražena Švagelja, uvodnu riječ uputio je član Udruge katoličkih intelektualaca mr. Vladimir Sedlak, župnik u Petrovcima, predstavivši voditeljicu projekta i scenaristicu dr. Hrvojku Mihanović-Salopek. Naime, film »Stella Maris slavonskih žitnih polja« dio je projekta Digitalno snimanje hrvatske ma-

493


riološke baštine, u sklopu kojeg je napravljeno već sedam filmova, a posljednji je o istočnoj Slavoniji, odnosno Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji. Tjedan kršćanske kulture u Vinkovcima, u organizaciji Udruge katoličkih intelektualaca, završio je u subotu, 1. lipnja, projekcijom njemačko-francuskog filma »Nebo nad Berlinom« (Der Himmel über Berlin), u režiji Wima Wendersa, umjesto najavljenog igranog filma Evanđelje po Mateju, Piera Paola Pasolinija. Projekcija filma upriličena je u župi Sv. Nikole biskupa, u Vinkovcima. Nazočne je pozdravio domaći župnik Stjepan Podboj, a prigodno se obratio i član Udruge katoličkih intelektualaca Dario Damjanović. Film je priča o anđelima čije se sudbine isprepleću sa sudbinama stanovnika glavnog njemačkog grada. Film je prikazan na 40. filmskom festivalu u Cannesu i dobio je nagradu za najbolju režiju.

Slavonski Brod Tjedan kršćanske kulture u Slavonskom Brodu započeo je u ponedjeljak, 27. svibnja, predavanjem na temu »Fizičar pred Bogom i vjernik pred prirodom« koje je u Gradskoj knjižnici održao ugledni hrvatski fizičar svjetskog ugleda dr. Vuko Brigljević. Riječ je o članu Opusa Dei, osobne prelature Katoličke Crkve, te dugogodišnjem CERN-ovom suradniku, trenutno višem znanstvenom suradniku Instituta »Ruđer Bošković«. U svom predavanju dr. Brigljević osvrnuo se na nekoliko tema vezanih za znanost i religiju, ističući njihovu povezanost, a ne isključivost. Govora je bilo i o najnovijem otkriću »Higgsovog Bozona« ili »Božje čestice«. Ovaj fizičar smatra predrasudom da su slike svijeta koje dolaze iz znanosti i religije različite, naprotiv, one su za njega u potpunom skladu. Razlozi zašto se često stavljaju na suprotstavljene strane su brojni, između ostaloga, zbog devijacije vjere, nesporazuma, nesretnih događaja tijekom prošlosti te skupine znanstvenika koji promatraju samo materijalno, što po mišljenju dr. Brigljevića nije znanstveno utemeljeno. Program je nastavljen u utorak, 28. svibnja, projekcijom igranog filma »Nebo nad Berlinom«, Wima Wendersa, u župi Sv. Antuna Padovanskog u Podvinju. U srijedu, 29. svibnja, u župi Duha Svetoga u Malom Parizu održana je tribina na temu »Odgoj i

494

kriza«. Gosti su bili svećenik dr. Josip Bošnjaković i dr. Šimo Šokčević, profesori na đakovačkom KBF-u. Govoreći o uzrocima gospodarske krize i suvremene krize, prof. Šokčević je naglasio da je moralna kriza uzrokovala gospodarsku krizu te da je moralna kriza zapravo kriza savjesti i redukcije razuma. Pojasnio je da uzrok takva stanja unutar društva, koje se izravno reflektira na pojedinca i obitelj, pronalazimo u brojnim mehanizmima od kojih su ključni: individualizam, utilitarizam, relativizam i konzumerizam. »Izlaz iz krize krije se u tome da se stvori jedna kritička masa, prosudba, određeni izbor koji će nas dovesti do toga da ćemo čovjeka gledati šire, a ne isključivo samo kao ekonomskog čovjeka, potrošača koji gleda samo svoje interese, što je zapravo i dovelo do krize«, ustvrdio je predavač i poručio kako kršćanin, da bi učinio ovaj svijet boljim, mora iščitavati znakove vremena. Dr. Bošnjaković govorio je pak o onim naravnim kvalitetama, darovima i talentima koja djeca mogu razvijati u obitelji kako bi mogli odgovoriti na konkretne poteškoće s kojima će se susretati u životu. Upozorivši kako se u školstvu dobar uspjeh djece obilježava dobrim ocjenama, ustvrdio je da treba davati prednosti onim kvalitetama i vrijednostima koje dijete pokazuje, pomoći mu da ih razvija, da bude ustrajan, da kreativno rješava probleme, te gajiti u njima one sposobnost karakteristične djeci; divljenje, suosjećajnost i pažljivost. TKK završen je u subotu, 1. lipnja tribinom o monaštvu i duhovnosti sv. Terezije Avilske, koju su u franjevačkom samostanu održali dr. sc. Edvard Punda, duhovnik Bogoslovnog sjemeništa u Splitu i Henrik Damjanović, znanstveni suradnik u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti u Vukovaru. Damjanović je u svomu izlaganju donio prikaz najvažnijih vidova benediktinske i cistercitske duhovnosti. Posebno je istaknuo kako je cistercitska duhovnost, kao i život u samostanu, velika »škola molitve« koja se ostvaruje ponajprije kroz poslušnost u odnosu prema Bogu, opatu i samoj zajednici. Završio je kratkom analizom poznatoga djela »De diligendo Deo«, cistercitskog teologa Bernarda iz Clairvauxa. Dr. sc. Punda se u predstavljanju duhovnosti sv. Terezije Avilske zadržao na ideji prijateljstva. »Molitva je za Tereziju prijateljski razgovor s Bogom. Iz toga slijedi da je istinsko prijateljstvo - prijateljstvo s Isusom Kristom. To prijateljstvo pak zahtijeva obraćenje koje se treba shvatiti tako da ne tražimo ‘darove Gospodina nego Gospodina darova’. Taj nas stav oslobađa od egoistične duhovnosti. Posebno je istaknuta uloga svetaca (Augustin, Grgur, Bernard) u životu sv. Terezije, koja i danas može i treba oduševiti kršćane za upoznavanje svetaca«, naglasio je i svoje izlaganje završio Terezijinim pogledom na ženu, navodeći njezinu pomalo zaboravljenu rečenicu da »žena kojima Gospodin udjeljuje ove milosti ima puno više negoli muškaraca«. D. Karnaš/ M. Kuveždanin/N. Špoljarić/ S. Kraljević/B. Lukačević 5-6/2013.


Predstavljena Molitvena mreža mladih N

a molitveno-edukacijskome skupu 11. svibnja u župnoj crkvi Sv. Ćirila i Metoda, Kristina Bakula, studentica prava i Ilija Iličić, student elektrotehnike, predstavili su Molitvenu mrežu mladih. Riječ je o inicijativi što okuplja mlade katolike želeći ih potaknuti na molitvu, ali i educirati za angažman u društvu. Kako bi posvjedočili spremnost za konkretan rad, Mreža mladih već u startu je volontirajući poduprla građansku inicijativu »U ime obitelji«, što okuplja sve koji smatraju da je brak životna zajednica jedne žene i jednoga muškarca i koja je upravo 12. svibnja započela s prikupljanjem potpisa za raspisivanje referenduma, kako bi se i u hrvatski Ustav uvela takva odredba. »Mi, mladi katolici«, napomenuo je Ilija Iličić, »svjesni smo kako je brak jedan od sedam svetih sakramenata, a nauk Katoličke Crkve lijepo uči kako je on slika Presvetoga Trojstva – otac, majka i dijete, kao plod te ljubavi«. Vlč. Mato Gašparović, novogradski župnik, priključio se prigodnom katehezom »Brak i obitelj kao dar i kao odgovornost«, a o svojim iskustvima i stavovima govorili su bračni par Šperanda i budući bračni par Sanja Martinović i Marko Dugandžić. »Molitvena mreža mladih želi promovirati ideju o društvenome angažmanu katolika, otvoriti mrežu molitelja,

pomagati i podupirati sve akcije koje su od iznimne važnosti u društvu, kao i trenutačnu akciju »U ime obitelji«. Tako želimo napraviti iskorak vjere i biti prisutni u društvu«, kazala je Kristina Bakula, a njezin kolega Ilija dopunio kako se želi postići da se mladi katolici što kvalitetnije osposobe i oslobode straha govoriti pred javnošću, jer često se događa da zbog iznošenja svojih stavova dožive odbacivanje, podsmjeh čak i diskriminaciju. Zato, istaknuo je, želimo postići da mladi javno istupaju u društvu i svjedoče ono što žive. Pozvao je mlade koji im se žele priključiti u dnevni boravak novoga osječkoga Studentskoga doma (Ivana Gorana Kovačića 4) na molitvu četvrtkom u 20 sati. Ljerka Bobalić

Dodijeljene nagrade za humanitarno i etično ponašanje D

rugu godinu zaredom studentski kapelan osječkog Sveučilišta, o. Arkadiusz Krasicki, dodijelio je jedinstvenu Nagradu studentskog kapelana za humanitarno i etično ponašanje, za vrijeme od siječnja do prosinca 2012. Natječaj je trajao od siječnja do kraja veljače 2013. godine, a bio je objavljen na stranicama udruge DUHOS. Priznanja su dodijeljena na studentskom klanjanju 16. travnja u župi Sv. Ćirila i Metoda u Osijeku, a dobitnici su: Zrinka Rimac, studentica EFOS-a, za volonterski rad u udruzi DUHOS i Domu za Djecu Klasje; Ivan Medve, student EFOS-a za volonterski rad u udruzi DUHOS na projektu portala www.duhos.com; DUHOS band za volonterski angažman glazbenog animiranja tribina i susreta za studente, a priznanje je primio student ETF-a Matej Galić; Ivan Šoltić, student KBF-a, za angažman u udruzi »Sinovi Domovine« i prof. dr. sc. Željko Turkalj, dekan EFOSa, za ustupanje prostorija studentskom kapelanu na EFOS-u te dvorana za održavanje tribina. Ovom nagradom želi se nagraditi trud i angažman pojedinaca i organizacija koje svojim predanim ra-

5-6/2013.

dom pridonose stvaranju pozitivnog okruženja i boljitku zajednice. Cilj je i iskazati važnost humanitarnog i etičnog ponašanja u društvu te pridonijeti stvaranju socijalnog povjerenja nagrađujući pojedince i udruge čije djelovanje predstavlja poželjan oblik ponašanja. Studentski kapelan čestitao je nagrađenima, udijelio im priznanja i ohrabrio ih da i dalje svojim životom budu primjer promicanja pozitivnih i humanih vrijednosti u akademskoj zajednici i društvu. Sanja Martinović

495


Tribina o bl. s. Ulriki Nisch U

župi Sv. Josipa radnika u Osijeku, u Godini je vjere, a u sklopu projekta Svjedoci vjere, 15. svibnja održana tribina o bl. sestri Ulriki Nisch, članici Družbe milosrdnih sestara sv. Križa. Povod je bio stota obljetnica Ulrikina prijelaza u vječnost (8. svibnja 1913. g.). Pojedinačna predavanja nastala su prema knjizi »Tajna sestre Ništice« novinara Angela Montonatija, a bila su popraćena slikokazom vezanim uz Ulrikin život. Nastupile su prosvjetne djelatnice župe Sv. Josipa radnika, koje kao skupina djeluju u župi od 2008. godine: Blaženka Budimčić, Nada Knežević, Marija Mudri, Vesna Podhorski i Biserka Sorić. Skupinu vodi i tribinu je moderirala duhovna voditeljica s. Marija Stela Filipović. Nakon poslušane snimke pjesme »Tihi glas« (tekst i glazba s. Mihovila Tenžera, pjeva zbor sestara), slijedila su predavanja, a zatim su nazočne sestre otpjevale himan blaženoj sestri Ulriki »O, zdravo, sestro Ulrika« (tekst s. Mariangela Žigrić, glaza s. M. Svjetlana Paljušević). Tekst himna bio je i na slikokazu te su se u pjevanje uključili i svi prisutni, uz orguljašku pratnju Domagoja Čošića, profesora glazbe. Prosvjetne djelatnice, nadahnute radom blaženice, ispekle su kolačiće, školjkice sestre Ulrike, kojima

su počastile prisutne. Dio školjkica, spakiranih, uz prigodnu Ulrikinu poruku koja je stavljena u latice miomirisnih cvjetića, podijelile su kao uspomenu. Kako bi zagovor blažene sestre Ulrike pratio sve one koji su pozvani da joj se utječu, za ovu priliku izrađene su sličice s likom blaženice i tekstom molitve koju je molila svakoga sata u danu. Blažena sestra Ulrika Nisch prva je proglašena blaženica Milosrdnih sestara svetoga Križa. Proces proglašenja blaženom bio je najbrži u 20. stoljeću: trajao je samo šest godina. Blaženom ju je proglasio papa Ivan Pavao II. u Rimu 1. studenoga 1987. godine. Blaženka Budimčić

»Budućnost mladih« U sklopu 11. festivala znanosti koji se održavao

u Osijeku, u ponedjeljak, 22. travnja, javnu tribinu »Budućnost mladih« na osječkom je Elektrotehničkom fakultetu održao prof. dr. sc. Tomislav Ivančić, prof. emeritus Sveučilišta u Zagrebu. Tribinu je organiziralo Sveučilište J. J. Strossmayera u Osijeku i studentska udruga DUHOS u suradnji sa Zajednicom »Molitva i Riječ«. Prisutan je bio, i pozdrav izrekao, i gradonačelnik Osijeka Krešimir Bubalo, domaći dekan prof. dr. sc. Radoslav Galić, a program je moderirao prorektor Sveučilišta, prof. dr. sc. Vladimir Sigmund. Prof. Ivančić je svoje predavanje artikulirao u osobno-antropološkom pogledu i egzistencijalnom smislu, pitanje vjere i nevjere definirao je kao pitanje opstanka čovjeka, a čovjeka okarakterizirao kao kompleksno biće s biološkom, psihološkom, antropološkom i teološkom razinom. »U svakome od nas živi jedna sposobnost, genijalnost, a rijetki ljudi to razviju. Imaš svoju svijest, intelekt da razmišljaš, razum da zaključuješ, karakter da budeš čestit, pošten, imaš kreativnost da

496

stvaraš, izmišljaš, samo se malo trgni jer trebamo ljude koji razmišljaju, misle, koji su kritični, imaju argumente bez ideologija, vole čovjeka, uživaju kad nekoga nasmiju, obrišu suzu, uživaju dijeliti bol i pomoći čovjeku da dobije ono što mu je nužno; tu je budućnost, besmrtnost, naša veličina«, posvijestio je prof. Ivančić prisutnim studentima, ali i starijoj populaciji. Martina Kuveždanin

5-6/2013.


Predavanje o internetskoj ovisnosti »Živimo u vremenu interneta i danas je, kako to često znamo reći, nezamisliv život bez njega. Onoga trenutka kada internet više nije samo koristan našem životu nego upravlja njime, tada možemo govoriti o ovisnosti o internetu«, rekla je dr. med. Kata Krešić, predsjednica Hrvatskog katoličkog liječničkog društva (HKLD), Podružnica Vinkovci, najavljujući predavanje »Ovisnost o internetu u adolescenata - Kada postaje bolest?«. Predavanje je na navedenu temu 9. svibnja u velikoj županijskoj vijećnici u Vinkovcima, u organizaciji HKLD-a, Podružnica Vinkovci, održala doc. dr. sc. Katarina Dodig-Ćurković, dr. med. s Medicinskog fakulteta u Osijeku, Kliničkog odjela dječje i adolescentne psihijatrije Kliničke bolnice Osijek i Instituta za sretnu djecu, mladež i obitelj Osijek. Uz nju, predavanje su pripremili i Kristina Kralik, prof. i dr. sc. Mario Ćurković, dr. med. Dr. Dodig-Ćurković istaknula je kako roditelje treba upozoriti da trebaju biti dosljedni što se tiče ograničenja korištenja interneta, te ukazala na niz opasnosti koje primjećuju oni koji rade s djecom na Kliničkom odjelu dječje i adolescentne psihijatrije, među ostalim, da djeca sve češće ne nalaze utočište u svojim prijateljima i vršnjacima, nego u nerealnom virtualnom svijetu. »Roditeljima preporučamo maksimum vremena koje dijete treba provesti na internetu, to je

do 45 minuta. Kada razgovarate s roditeljima i djecom, shvatite da je to zapravo puno, puno više. U situacijama kada vidite da vaše dijete mijenja svoju rutinu života, dan za noć, kada je na internetu po 12 sati, ne vodi računa o svojoj higijeni, mijenja ponašanje, ne funkcionira u školi, otresito je, nezadovoljno i agresivno prema roditeljima, depresivno, ne zna što je realno, a što ne, kao roditelj ste dužni napraviti pomake da podučite svoje dijete kako je taj virtualni svijet samo jedna mala sitnica njegova života i treba potražiti pomoć,« poručila je dr. Katarina DodigĆurković. Snježana Kraljević

Tribina »Ljepota i odgovornost majčinstva« »Ljepota i odgovornost majčinstva« bila je tema tribine koju je povodom Majčina dana u organizaciji Slavonskobrodskog dekanata i Bračnog i obiteljskog savjetovališta 10. svibnja u župi Gospe Brze Pomoći održala prof. Ružica Lice, majka troje djece, baka, vjeroučiteljica, književnica i potpredsjednica Udruge »Anđeosko srce«, koja skrbi za djecu iz afričke države Benin. Pozdravnu riječ u ime organizatora uputili su slavonskobrodski dekan Ivan Lenić i Suzana Matošević, voditeljica Savjetovališta. Govoreći o majčinstvu, prof. Lice posvjedočila je kako je, uz sve ono što je radila u životu, najljepše i najuzvišenije doživjela dar majčinstva, koji je odredio njezin život. Posvijestila je da biti majka ne znači samo roditi dijete, nego je uloga, zadaća i odgovornost majke velika i zahtjevna. Dodala je kako ženi u tome treba pomoći cijela obitelji i šira zajednica. Ukazala je na snagu molitve i pozvala majke da obnavljaju zajedničku molitvu u obitelji te pojasnila kako živjeti i dijeliti ljubav u konkretnom životu.

5-6/2013.

Profesorica Lice s prisutnima je podijelila i svoja iskustva iz Afrike gdje Udruga »Anđeosko srce« trenutno gradi sirotište za pedeset djevojčica koje nemaju svoje roditelje. Susret je pjesmama o majci animirala ženska pjevačka skupina »Ad Astra«. Brankica Lukačević

497


Predavanje o biskupu Strossmayeru u HKPD-u »Jelačić« H

rvatsko kulturno prosvjetno društvo »Jelačić« organiziralo je 9. srpnja prvo multimedijsko predavanje u okviru serijala Ponos naših ulica, posvećenog životu i djelu đakovačko-srijemskog biskupa Josipa Juraja Strossmayera. Inicijativa za održavanjem ovakvih edukativnih susreta proizišla je iz potrebe da se u društvu koje ima prilično dobro razvijen umjetnički rad, napose glazbeni, razvija i prosvjetna djelatnost. Cilj serijala jest da se članovi društva, ali i građanstvo Petrovaradina, upoznavanjem života i djela velikana po kojima pojedine petrovaradinske ulice nose nazive, bolje upozna s prošlošću grada u kojem živi. Prvi dio predavanja bio je posvećen životu i djelovanju biskupa Strossmayera, o čemu je govorio magistar povijesnih znanosti i kustos povjesničar Damir Stanojević, dok je o povijesti ulice koja se ponosi imenom spomenutog velikana govorio Davor Martinčić, izučavatelj petrovaradinske prošlosti i voditelj povijesno-istraživačke sekcije u HKPD-u »Jelačić«. Predavanje prof. Stanojevića bilo je podijeljeno u tri dijela. Prvi dio odnosio se na biskupa Strossmayera kao političkog aktera i neumornog borca za jednakopravnost hrvatskog naroda s ugarskim, uz kritičko sagledavanje rezultata te borbe. Nakon glazbenog predaha u kojem je Slavoljub Kocić otpjevao Okrugićevu pjesmu Domovino, slatko milovanje, nastavljen je prikaz Strossmayera kao biskupa koji je svoju vjeru u potpunosti polagao u ostvarenje željenog ujedinjenja zapadnih i pravoslavnih kršćana. Spomenuta su i njegova kapitalna djela, poput izgradnje monumentalne đakovačke prvostolnice i sjemeništa. Najposlije, istaknut je i veliki dug koji južnoslavenski

narodi, a napose hrvatski, imaju prema Strossmayeru kao utemeljitelju Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, značajnom pučkom dobrotvoru i »Ocu« hrvatske nacije. U nastavku predavanja Strossmayer je predstavljen putem opisa ulice u Petrovaradinu koja nosi njegovo ime, o čemu je govorio Martinčić. Zanimljivo je bilo čuti da je crkva Sv. Jurja, impozantna građevina koja svjedoči o više od tri stoljeća dugoj povijesti katolištva u poslijeosmanlijskom Petrovaradinu, bila prva građevina podignuta u Štrosmajerovoj ulici, nekada zvanoj Crkvena ulica. Slušatelji su upoznali i druge objekte koji se danas u njoj nalaze te saznali nešto i njihovu prijašnjem izgledu i namjeni. Možda najzanimljiviji podatak, koji »opravdava« današnji naziv ulice, jest da je Strossmayer od 1838. do 1840. bio u službi župnog kapelana u spomenutoj crkvi i župi Sv. Jurja. Uspomenu na njega Petrovaradin je čuvao i čuvat će nazivom ove ulice koja ni u turbulentnim političkim događanjima nije doživjela promjenu, a nadamo se da će tako i ostati. Petar Pifat

Biskupijski susret obitelji »Biskupijski susret obitelji 2013.« održan je u Petrovaradinu 15. lipnja na temu »Ideološke opasnosti za obitelj danas«. Prvi dio susreta bio je u znaku čitanja biblijskog izvještaja o stvaranju, Poslanice Rimljanima i Ivanova evanđelja o svadbi u Kani Galilejskoj. Prvo čitanje je simbol Božjega prvog plana o obitelji, kako je bilo »u početku«. Poslanica Rimljanima govori o raznim perverzijama kod onih koji ne poznaju Boga, a Ivanovo evanđelje simbol je obnove prvotnog plana, čime ženidba postaje slika nebeske gozbe. Od životne važnosti za ljudski rod je obitelj, neke su od misli koje je izrekao voditelj susreta vlč. Marko Lončar, župnik u Beočinu i Čereviću i biskupijski povjerenik za pastoral obitelji Srijemske biskupije, koji

498

je u drugom dijelu susreta govorio o krizi obitelji na svjetskom planu. Susretu je nazočio i srijemski biskup Đuro Gašparović. Tomislav Mađarević

5-6/2013.


»Zlatna harfa 2013.« Slavonskobrodski dekanat Pod geslom »Prosvijetli nam vjeru«, u Slavonskom Brodu je 11. travnja održana »Zlatna harfa«, 29. smotra dječjih zborova slavonskobrodske regije. Župnom crkvom Sv. Antuna u Podvinju orila se već od jutarnjih sati pjesma vesele djece, koja su sa svojim voditeljima došla iz slavonskobrodskih župa Gospe Brze Pomoći, Sv. Dominika Savija, Sv. Nikole Tavelića, Sv. Josipa radnika, Bezgrešnog Srca Marijina, Sv. Obitelji i Sv. Antuna Padovanskog. Oko 230 mališana prvo je sudjelovalo na misnom slavlju koje je, u zajedništvu s vlč. Andrijom Đakovićem i o. Albertom Thielemeirom, predvodio domaći župnik, o. Ante Šiško. Svojim pjevanjem zboraši su uzveličali misno slavlje, a potom je svaki zbor, nastupajući s po dvije pjesme, pokazao kako uz trud i dobro vodstvo mogu naučiti i one teže duhovne skladbe. Djeca su se spontano uzajamno nagrađivala velikim pljeskom, pokazavši da smotra nema natjecateljski duh, već ističe važnost njihova zajedništva. Mlade pjevače pozdravio je slavonskobrodski dekan Ivan Lenić te zahvalio svim voditeljima, napose s. Ankici Tomas koja već osmu godinu u Slavonskom Brodu organizira tu vrijednu vjersku manifestaciju. Kao uspomenu na taj susret, dekan Lenić uručio je predstavnicima zborova priznanje, a voditeljima za njihov trud mali simboličan dar. Mališani su druženje nastavili uz okrepu koju su im pripremili domaćini podvinjske župe.

Osječki istočni dekanat Dječji zbor »Marija« župe Preslavna Imena Marijina ugostio je i otvorio u subotu, 4. svibnja, ovogodišnju Zlatnu harfu Istočnoga osječkoga dekanata. Riječ je o tradicionalnome susretu dječjih crkvenih pjevačkih zborova. Nastupilo je 170 najmlađih pjevača, 5-6/2013.

djevojčica i dječaka od prvoga do osmoga razreda osnovnih škola, odnosno uz domaćine predstavilo se još pet dječjih zborova, i to iz župa Sv. Obitelji, Sv. Ćirila i Metoda, Sv. Mihaela arkanđela, Sv. Ane iz Tenje i Pohođenja Blažene Djevice Marije iz Aljmaša. Susret je započeo misom koju je predvodio vlč. Željko Šimić, donjogradski župni vikar. Bez dvojbe, bila je to jedna od najraspjevanijih misa. Najmlađi pjevači iz Tvrđe na srcu su imali crveni plamen svijeće koji kada se rasplamsa postane snažna vatra, Aljmašane se moglo prepoznati po slici Gospe od Utočišta na njihovim majicama, a pjevače iz Tenje po lijepim šalovima sa zlatnim anđelima. Iskrice su stigle iz nove crkve u Divaltovoj ulici, a obilježje djevojčica iz župe Sv. Obitelji bio je nebesko plavi šal s likom blažene Marije Petković. Budući da smo u Godini vjere, i tema Zlatne harfe 2013. bila je »Prosvijetli moju vjeru«, objasnila je s. Ana Cvitanušić i dodala kako trebamo živjeti svoju vjeru i što više moliti jedni za druge. »Svaki dan ljubimo Boga i bližnjega, i to neka ne bude samo fraza, već neka se stvarno pretoči u život. A i kad je teško, ne zaboravimo, postajemo sve jači i upravo zato je svaki dan dragocjen«, poručila je s. Ana.

Osječki zapadni dekanat Dana 18. svibnja u župi Sv. Leopolda Mandića u Osijeku održana je Zlatna harfa zborova Osječkog zapadnog dekanata, uz sudjelovanje i dvaju zborova iz Čepinskog dekanata. Sudjelovali su zborovi osječkih župa Sv. Luke evanđelista, Sv. Petra i Pavla apostola, Sv. Leopolda Mandića, Mučeništva sv. Ivana Krstitelja, Uzvišenja sv. Križa, Sv. Josipa radnika, višnjevačke župe Rođenja BDM, josipovačke župe Sv. Josipa, župe Presvetog Trojstva iz Čepina te župe Sv. Ladislava iz Punitovaca.

499


Po prvi puta, na radost prisutnih, sudjelovala su djeca iz svih župa dekanata, što još nije zabilježeno ni u kojem dekanatu naše Nadbiskupije, a jednako tako ni u cijeloj Hrvatskoj. Oko 280-ero djece, sa svojim župnicima, voditeljima, roditeljima i ostalim vjernicima, slavilo je Gospodina i molilo ga da umnoži vjeru i blagoslovi budućnost. Susret je započeo sv. misom koju je, uz sudjelovanje župnika iz svih župa i dekana mons. Adama Bernatovića, predvodio o. Miljenko Vrabec, župnk župe Sv. Leopolda. Radostan je to bio susret kada su djeca ispunjena vjerom i ljubavlju, skladnim glasom slavila Gospodina. Molitva vjernika je moljena uz svijeće koje su označavale našu vjeru i molitvu za cijelu Crkvu. Nakon mise slijedilo je zajedničko druženje i okrepa. Na kraju susreta djeci i svim prisutnima obratio se mons. Adam Bernatović te svakom zboru uručio priznanje za ovogodišnji nastup, sa željom da i nadalje slave Gospodina svojim životom i pjesmom.

Donjomiholjački i Valpovački dekanat »Zlatna harfa« Donjomiholjačkog i Valpovačkog dekanata održana je 11. svibnja u župnoj crkvi Sv. Mihaela arkanđela u Donjem Miholjcu. Program je započeo misnim slavljem koje je predvodio donjomiholjački župni vikar Damir Stanić, uz vlč. Mihaela Mađarevića, župnika u Marijancima. Nakon mise nastupilo je stotinjak djevojčica i dječaka, članova pet zborova Donjoholjačkog i Valpovačkog dekanata. Smotru je otvorio zbor »Marijine zvjezdice« iz Rakitovice, predvođen prof. glazbe Ivanom Šerić Miličić. Slijedili su zborovi »I. Pavao II.« iz Ladimirevaca, »Bl. Marija Petković« iz Valpova, koji vodi s. Danijela Lisica, zbor župe Sv. Petra i Pavla iz Marijanaca i zbor »Mir« iz Donjeg Miholjca, koji vodi s. Nikolina Nikolić. Prema predviđenom programu, svaki zbor predstavio se dvjema pjesmama. Uzrastom najstariji sudionici smotre došli su iz Ladimirevaca oni su izveli dvije autorske skladbe, a iza sebe već imaju nastupe na Bonofestu i Genfestu. Najstariji po duljini djelovanja i najbrojniji zbor bio je Zbor »Mir« iz Donjeg Miholjca sa svojih tridesetak članova. Nakon smotre prisutnima se obratio župnik Josip Antolović rekavši da na »Zlatnoj harfi« nema pobjednika, jer pobjednici su svi. Čestitao je malim pjevačima na lijepo otpjevanim pjesmama, a voditeljima podijelio priznanja za sudjelovanje.

»Zlatna harfa« u Gunji Susret dječjih zborova »Zlatna harfa« održan je po treći puta u župi Sv. Jakova apostola u Gunji u subotu, 25. svibnja. Na susretu se okupilo osam zborova iz Otoka, Privlake, Drenovaca, Posavskih Podgajaca, Županje I, Županje II, Bošnjaka i Gunje. Na susretu

500

su sudjelovala djeca sa svojim voditeljima: laicima, svećenicima i redovnicama. Svrha »Zlatne harfe« bila je da mali pjevači dožive ljepotu zajedništva, zajedničkog liturgijskog slavlja i pjevanja Gospodinu. Nakon mise uslijedio je nastup tijekom kojega se svaki zbor predstavio s jednom ili dvije pjesme. Potom su gunjanske domaćice pripravile za djecu malu zakusku, a ostatak dana ispunilo je druženje i igra pjevača u pastoralnom centru župe u Gunji.

Đakovačka regija Na terasi Centra »Amadea« Milosrdnih sestara sv. Križa u Đakovu 9. lipnja održana je smotra dječjih zborova »Zlatna harfa« đakovačke regije, a sudjelovali su zborovi Đakovačkog i Velikokopaničkog dekanata. Domaćin smotre bila je đakovačka župa Svih svetih, a na smotri su sudjelovali dječji zborovi s članovima od 1. do 8 razreda, praćeni svojim župnicima i voditeljima iz sedam župa: Koritne (filijala župe Semeljci), Strizivojne, Vrbice, Gundinaca, Kuševca i Đakova (župe Svih svetih i Dobri Pastir). Susret je započeo službom riječi koju je predvodio dekan đakovačkog dekanata, preč. Josip Ivešić, župnik đakovačke župe Dobrog Pastira, a potom je svaki zbor izveo po dvije skladbe. Na samom kraju nastupio je petogodišnji Ivan Cigić, koji je svojim lijepim i sigurnim glasom izmamio veliki pljesak prisutne publike. Riječ zahvale malim sudionicima i njihovim voditeljima uputio je dekan Ivešić, a potom je voditeljica smotre i koordinatorica »Zlatne harfe« đakovačke regije, s. Jelena Kovačević, izrekla zahvalu djeci, voditeljima i svećenicima s naglaskom na većoj usuglašenosti pri izboru pjesama, kako bi se ostalo vjerno zadanoj temi »Zlatne harfe«. Nakon kratke pauze i okrepe započeo je zabavni program koji je pripremila s. Meri Gotovac u suradnji s volonterima Centra »Amadea«. Podijeljeni po skupinama, sudionici zborova u plesu i igri međusobno su se zbližili, a gromki smijeh i poklici odzvanjali su terasom Centra. B. Lukačević / Lj. Bobalić / S. Devčić / s. B. Čutura / A. Gutić / s. Meri Gotovac / s. Jelena Kovačević 5-6/2013.


Koncert katedralnih koralista P

oseban glazbeni doživljaj u đakovačkoj katedrali priredili su u petak, 31. svibnja, katedralni koralisti »Coram Domino«, vođeni maestrom Ivanom Andrićem. Pred brojnom publikom izveli su duhovno skazanje »Messia« u gregorijanskom koralu. Program koji su izveli pripada liturgijskom repertoriju Mise i Časoslova. Izborom kompozicija, a riječ je uglavnom o napjevima iz prvog tisućljeća, željelo se ostvariti glazbenu meditaciju Kristova otajstva, uokvirenu naslovom »Messia«. Započeli su O-antifonom koja zaziva dolazak Mudrosti Božje, tj. Mesije – Isusa Krista, prvi dio opijeva događaj Kristova rođenja, drugi dio veliča ostvarenje Božje ljubavi u Kristovoj muci i smrti, dok treći slavi Kristovo uskrsnuće te pojedinim kompozicijama podsjeća na događaje poslije Uskrsa - Uzašašće i Pedesetnicu. Kako kazuje voditelj zbora, ovo pjevanje zvučna je ikona preko koje Bog i Crkva govore srcima vjernika u određenom kontekstu liturgijskog slavlja. Rođeno je iz liturgije i za liturgiju. U ovim se napjevima susreće istančani osjećaj i umijeće ranih kršćanskih vremena u kojem je glazbeni izričaj htio sav ostati u službi, nenametljivo i jednostavan i bogat, sve da sačuva čistoću spomena spasenjskih otajstava, u

kojima pronalazimo predivna djela Božja, ali i našu zahvalu na daru spasenja i čežnju za Božjim životom kojim Bog svakoga želi odjenuti kao »novoga čovjeka« u Isusu Kristu. Isti glazbeni doživljaj koralisti »Coram Domino« priredili su sestrama karmelićankama i nekolicini posjetitelja koji su se okupili na koncertu održanom u nedjelju, 9. srpnja, nakon svečane Večernje u samostanskoj kapeli Karmela svetoga Josipa u Breznici Đakovačkoj. Jasne i sigurne intonacije, jednostavni i bogati glasovi solista te pomno uvježbani zbor ispunio je akustični prostor samostanske kapele i plijenio pozornost publike koja ih je nagradila dugotrajnim pljeskom. Anica Banović / s. Terezita Kalinić

Koncerti Zbora bogoslova U

četvrtak, 6. lipnja, u spomen na desetu obljetnicu pohoda Đakovu blaženoga pape Ivana Pavla II., u đakovačkoj katedrali održan je koncert duhovne glazbe u organizaciji i izvedbi Zbora Bogoslovnog sjemeništa iz Đakova. Upravo na mjestu gdje je prije deset godina molio blaženi Ivan Pavao II., pod ravnanjem mo. Ivana Andrića, bogoslovi su izveli šesnaest vokalnih skladbi domaćih i stranih autora. Za vrijeme koncerta u katedrali je pušten dio snimke Papine propovijedi iz čepinske zračne luke, s misnog slavlja 7. lipnja 2003. godine. Koncertu su, uz brojnu publiku, nazočili nadbiskup mons. dr. Marin Srakić i imenovani nadbiskup mons. dr. Đuro Hranić. Prisjećajući se povijesnoga Papina pohoda Đakovu, nadbiskup Srakić na koncu je podsjetio na ponos i radost zbog susreta s blaženim Papom u Osijeku i Đakovu. Rekao je kako je i sam Papa bio zadivljen kako su ga nakon sudjelovanja na misnom slavlju u Osijeku mnogi Đakovčani ponovno pozdravili ispred đakovačke katedrale i diljem ulica grada Đakova. Pjesmom bogoslova đakovačkom je prvostolnicom oživjela radost pohoda prvoga pape u po-

5-6/2013.

vijesti Nadbiskupije. Prije deset godina Papa je ispred središnjeg oltara molio zajedno sa zajednicom tadašnjih bogoslova koji su ga i tada dočekali i ispratili pjesmom. Koncert je uživo prenosio medijski pokrovitelj Radio Đakovo. Zbor bogoslova se istim programom 21. lipnja predstavio u osječkoj župnoj crkvi Preslavnoga Imena Marijina, a na gostovanje su se odlučili zahvaljujući dobrim reakcijama publike kod kuće i spremnosti donjogradskog župnika Ivana Jurića. Matej Glavica / Ljerka Bobalić

501


»Večer stvaralaštva« studenata KBF-a u Đakovu K

ulturna manifestacija »Večer stvaralaštva«, koju već tradicionalno organiziraju studenti Katoličkoga bogoslovnoga fakulteta u Đakovu, održala se 3. lipnja u večernjim satima u Dvorani biskupa Mandića Središnje nadbiskupijske i fakultetske knjižnice u Đakovu. Večeri stvaralaštva, osim studenata, nazočio je imenovani nadbiskup, mons. dr. sc. Đuro Hranić, dekan Fakulteta, prof. dr. sc. Pero Aračić, rektor Bogoslovnog sjemeništa, mr. sc. Ivan Ćurić, profesori i djelatnici Fakulteta i Središnje nadbiskupijske knjižnice. Prvi dio svečanosti započeo je scenskim prikazom »Čudnog Očenaša«, u izvedbi Anje Bjelajac i Marine Dedoević. Večer je nastavljena u molitvenom izričaju, pa su tako članovi zbora studenata Ruah gostima otpjevali dvije duhovne šansone: »Ja želim biti tvoj« i »Budi slobodan«. Treću točku, koja je govorila o važnosti prihvaćanja svoga vlastitoga života i toga da je svaki pojedinac slika Božja, izveli su Matko Stanić i Filip Sertić. Rasplesane cimerice Adrijana Pavić, Ivana Grgić i Marija Kozić okupljene su goste oduševile svojim virtuoznim plesnim pokretima koje su objedinile u točku pod nazivom: »Can`t touch this«. Nakon klape bogoslova »Amigos«, koji su se predstavili pjesmom »Ružo moja crvena«, Krešimir Šaf je u monološkom kazivanju prikazao kako je biti kršćanin u muslimanskome društvu. Zadnju točku prvoga dijela pod nazivom »I`m walking on sunshine« izvela je Josipa Jurić.

U drugom dijelu svečanosti dodijeljene su nagrade i priznanja studentima pete godine za iznimno sudjelovanje u životu i radu Fakulteta, ali i u izvannastavnim aktivnostima. Nagrade su primili Josipa Jurić, Ivan Benaković, Dario Hrga, Anita Cvitkušić, Krešimir Šaf i Dražen Dulić. Osim studenata, zahvalnice i priznanje primili su i dekan Fakulteta, prof. dr. sc. Pero Aračić, prodekan za znanost dr. sc. Vladimir Dugalić, profesor kanonskog prava dr. sc. Zdenko Ilić te djelatnice Lidija Drmić i Ankica Landeka. Svečanost je završila u holu knjižnice gdje su bili izloženi literarni radovi Josipe Jurić, Željka Filajdića, Matka Stanića, Ane Miloš i Goranja Franjića te crteži Adrijane Pavić i restaurirani križ Saše Bukvića. Marina Šuvaković

Srijemu od srca U petak, 7. lipnja, u Šidu je održana proslava

godišnjice Hrvatskog kulturnog društva »Šid« i crkvenog goda, pod nazivom »Srijemu od srca«. Program je počeo misnim slavljem u župnoj crkvi Presvetog Srca Isusova u Šidu, koju je predvodio srijemski biskup mons. Đuro Gašparović, u koncelebraciji vlč. Nikice Bošnjakovića, župnika u Šidu, vlč. Zdravka Čabrajca, župnika u Sotu, grkokatoličkog župnika u Šidu i dekana Mihajla Režaka, grkokatoličkog svećenika vlč. Vladimira Edelinskog, župnika u Berkasovu i vlč. Stjepana Barišića, župnika u Petrovaradinu. Nakon misnog slavlja svečanost je nastavljena u dvorištu župne kuće, uz nazočnost velikog broja vjernika, gostiju iz svih mjesta šidske općine, Republike Hrvatske, predstavnika lokalne samouprave Općine Šid, suradnika HKD-a »Šid«, predstavnika Šokačke grane iz Osijeka i mnogih drugih. Osim domaćina, HKD-a »Šid« i njegove pjevačke, folklorne (mlađe i starije) i tamburaške

502

sekcije, u programu su se predstavili KUD »Đura Kiš« Šid, »Ivan Kotljarevski« iz Bikić Dola, Aktiv žena iz Ljube koji se predstavio s hrvatskim igrama, gosti iz Hrvatske - KUD »Matija Gubec« iz Ilače. Naime, osnovne vrijednosti dosadašnjeg i budućeg rada HKD-a »Šid« su poštivanje drugih i drugačijih po jeziku, običajima, molitvi, nacionalnoj i vjerskoj pripadnosti. U svojstvu bliskih suradnika i prijatelja te večeri nazočili su i predstavnici Šokačke grane iz Osijeka. Suzana Darabašić

5-6/2013.


Zbor mladih i Marija Husar Rimac oduševili uskrsnim koncertom »Pamtit ćemo tren u kojem prošlost umire, a vječnost se rađa« naslov je do sada nepoznate kantate za solista, dva naratora i zbor, američkih autora Jaya Rousea, Randyja Wadera i Rosa Aspinalla, koju je Zbor mladih osječke župe Preslavnog Imena Marijina, na čelu s Jurom Smajićem, zborovođom, otpjevao prvo u svojoj župi, 12. travnja, a potom 14. travnja i u župnoj crkvi Sv. Ćirila i Metoda. Bila je to još jedna u nizu potvrda u 16 godina, koliko zbor postoji, da je posrijedi jedan od najkvalitetnijih crkvenih zborova u gradu, kao i da je mladi Jure Smajić među najangažiranijim zborovođama. Riječ je o praizvedbi djela, kakva se ne čuju baš previše u našim crkvama. Sjajno su, naime, usklađeni biblijski tekstovi, za čiji je odabir zaslužan vlč. Željko Šimić, donjogradski župni vikar i, s druge strane, za takav prostor neuobičajena glazba modernoga pop izričaja, koju je, na svoj način, uzdignula solistica - popularna Marija Husar Rimac. Treba isto tako spomenuti dojmljiv nastup dviju naratorica, Anite Barković i Lane Mihaljević, ali i vrijedne detalje poput svjetlosnih efekata i diskretne koreografije, čime je oplemenjen cjelokupni ugođaj. Od Jure Smajića moglo se čuti kako zbor na čijem se čelu nalazi do sada ništa slično nije radio, ali sjajan rezultat motivirao ga je da obeća nešto takvo i u budućnosti. Naradili su se, kaže, ali sve se počelo isplaćivati

u zadnjih tjedan dana, a naročito na koncertima. Dodao je kako planiraju izdati DVD, ali, naravno, treba im financijska pomoć i zato svi koji žele, a svaka kuna je dobro došla, mogu uplatiti na žiroračun 25000091102117024 kod Hypo banke uz napomenu: za Zbor mladih, a oni koji žele mogu donijeti novac i u župni ured (Osijek, Crkvena 34). Vlč. Ivan Jurić, donjogradski župnik, oduševljen onim što je vidio i reakcijama slušatelja i gledatelja, pohvalio je sve koji su na bilo koji način sudjelovali u realizaciji koncerta i povrh svega čestitao roditeljima zboraša na prekrasnoj, odgovornoj i požrtvovnoj djeci. Ljerka Bobalić

Gostovanje Zbora mladih u Bapskoj Zbor

mladih osječke župe Preslavna Imena Marijina, na poziv preč. Pavla Kolarevića, župnika u Bapskoj i dekana Vukovarskog dekanata, gostovao je u nedjelju, 2. lipnja, na misi u župi Sv. Jurja u Bapskoj, a potom su se mladi upoznali s posebnostima Bapske i Iloka. Na misnom slavlju, uz preč. Kolarevića, koncelebrirao je župni vikar gostujuće župe, vlč. Željko Šimić i vlč. Josip Bošnjaković. Uz izbor liturgijskih pjesama i šansona, Zbor mladih, pod ravnanjem zborovođe Jure Smajića, predstavio se i dijelom opusa iz kantate »Pamtit ćemo tren u kojem prošlost umire, a vječnost se rađa«. Nakon mise i kratkog druženja uslijedila je okrepa na salašu, a potom su mladi posjetili obronak Gradac na kojem je prastara crkva Blažene Djevice na Bapskoj. Crkva je izgrađena 1332. godine i jed-

5-6/2013.

na je od najstarijih crkvenih građevina Vukovarsko-srijemske županije. Preč. Kolarević upoznao je mlade Osječane s povijesnim činjenicama, a potom svakom članu zbora darovao knjigu Antuna Bošnjakovića »Crkva Blažene Djevice Marije na Bapskoj« te ukrasne i mirisne svijeće s likom Djevice Marije. Obilazak je nastavljen uz vodstvo vlč. Bošnjakovića, a sljedeća postaja bio je grad Ilok. Nakon kratkog obilaska crkve Sv. Ivana Kapistrana i srednjovjekovnog dvora kneza Nikole Iločkog, mladi su upoznali i neizostavnu kulturnu i tradicijsku destinaciju – iločke podrume. U ruralnom ugođaju vinarskih gospodarstva doživjeli su duh prošlih stoljeća te upoznali složene procese stvaranja i njegovanja vrhunskih vina. Željko Šimić

503


»Matheusi« predstavili svoj prvi album »Ti si sveti, svemogući, dostojanstven, vrijedan hvale. Slijedit ću te zauvijek, Bože; voljet ću Te u svim danima…« stihovi su koje je Tanja Popec, voditeljica HKR-a, 18. travnja uputila publici u Kulturnom centru Katančić u Valpovu, na početku koncerta i promocije glazbenog prvijenca Vokalnog sastava »Matheus« iz župe Sv. Mateja, apostola i evanđelista, u Bizovcu. Ušavši na pozornicu uz taktove pjesme »Princ mira«, »Matheusi« su odmah na početku dobili veliki pljesak. Tijekom koncerta tri su puta izlazili na pozornicu i otpjevali jedanaest od dvanaest skladbi koje se nalaze na njihovu glazbenom albumu. Slavlje Boga pjesmom potrajalo je dva sata. Promociju su uveličali prijatelji »Matheusa« - Duhovno glazbeni sastav »Apostoli mira« iz Mađareva, ovogodišnji pobjednici Uskrsfesta, koji su izveli dvije skladbe, i doajen hrvatske duhovne šansone Čedo Antolić, koji je sa sinom Matijom i pratnjom otpjevao tri dobro poznate pjesme, a osim pjesmom i humorom, Čedo je plijenio svojom jednostavnošću i skromnošću. Pisanu riječ »Matheusima« uputio je i novoimenovani đakovačko-osječki nadbiskup, mons. Đuro Hranić. »Vi ste, draga mladosti, prepoznali Božji glas u svome srcu i krenuli za njim. Svoje vječno utočište pronašli ste u Njemu. Nemojte se umoriti od djela ljubavi, dijeljenja radosti, slavljenja Boga svojim glasom i životom, od izgradnje zajedništva među vama s vašim i unutar vaših župnih zajednica i njihovih pastira. Vaš koncert djelo je ljubavi Boga prema čovjeku i čovjeka prema čovjeku. Vaš dar za glazbu umnaža se dijeljenjem i samozatajnim darivanjem sebe samih u ljubavi prema drugima. Čestitam vam na svim vašim postignućima i zahvaljujem što svojim glazbenim radom pridonosite evangelizacijskom poslanju naše Đakovačko-osječke nadbiskupije i Crkve u Hrvatskoj danas«, stoji, između ostaloga, u čestitci nadbiskupa Hranića.

504

Matheusov prvijenac izdao je Laudato, stoga se prisutnima obratila i direktorica Laudata, Ksenija Abramović, poručivši: »Od svega srca čestitam dragim »Matheusima« na albumu prvijencu. Koliko god bilo teško, odgovor je u Isusu, božanskom milosrđu. Pjevajmo zajedno u Duhu!« Nekoliko riječi »Matheusima« je uputio i vlč. Marin Knežević, nekadašnji bizovački župnik, a sada duhovnik Pokreta Božanskog milosrđa na Ovčari nedaleko Đakova. Zahvalivši Matheusima na prelijepom koncertu naglasio je kako su članovi ovog sastava pod vodstvom Sandre Lovrinčević zajedno padali i zajedno se upinjali. »Ono što pjevaju, to je bio njihov život, njihova vjera, njihova mladost. Molitva Božanskom milosrđu sve nas je zajedno vodila na teškom putu. Bog je najveće pouzdanje i najveća snaga kroz život«, naglasio je vlč. Knežević. Pod ravnanjem Gorana Kovačića, sve izvođače pratio je orkestar sastavljen od vrsnih glazbenika koji rade s najvećim imenima hrvatske glazbene scene. Promocija »Matheusova« glazbenog prvijenca imala je i dobrotvorni karakter jer su sva sredstva od prodaje ulaznica namijenjena jednoj obitelji s područja Općine Bizovac. Glazbeni album pod nazivom »Utočište vječno« stvaran je više od pet godina, a na njemu su objavljene sve skladbe koje su »Matheusi« izvodili na različitim festivalima duhovne kršćanske glazbe. Tako se između dvanaest skladbi nalaze uspješnice poput »Slavi Boga našega« i »Uzdam se u tebe« s Hosanafesta, »Snage nam daj« s Tonkafesta i skladba prema kojoj album i nosi ime »Utočište vječno« s Uskrsfesta, a sve navedene pjesme pobjednice su na spomenutim festivalima. Njihovo tekstualno i glazbeno autorstvo potpisuju voditeljica sastava prof. Sandra Lovrinčević, Adrijana Baković i vlč. Marin Knežević, a aranžmanski su ih uobličili Željko Nikolin i Goran Đurković. Zrinka Blažević

5-6/2013.


Nedjelja Dobrog Pastira u Privlaci U Nedjelju Dobrog Pastira, 21. travnja 2013., župu

Sv. Martina biskupa u Privlaci pohodili su članovi Reda bosonogih karmelićana te uveličali misno slavlje i svjedočili o svom redu i zvanju. Također je održan i duhovni susret s Milosrdnim sestrama sv. Križa. Susret su vodile s. Karmela Dominković i s. Deodata Kočonda, a tema susreta bila je »Lik i djelo blažene majke Marije Terezije Scherer, osnivateljice reda Milosrdnih sestara sv. Križa«. Nakon večernje mise održan je tradicionalni koncert uskrsnih pjesama na kojemu su sudjelovali: Dječji zbor »Privlački anđeli«, pjevačka skupina KC »Klasje«, Mješoviti župni zbor, Muška pjevačka skupina »Divanđije« KUD-a »Ivan Domac«, Zbor mladih »Ivan Pavao II.«, Ženska pjevačka skupina »Privlačanke« KUD-a

»Ivan Domac«, Muška pjevačka skupina »Panjevi« te gostujući KUD »Sloga« iz Sikirevaca. Pjevale su se stare tradicijske pjesme poput »Svetoj žrtvi uskrsnici«, »Veliko je sad veselje«, »Radujte se, kršćani«, zborne višeglasne pjesme kao »Velik je Gospodin« i »Uskrsnu Pastir dobri« te šansone zbora mladih »Isus premješta planine« i »Naš Bog je velik«. Na kraju su svi sudionici otpjevali »Kraljice neba«. Svi KUD-ovi bili su odjeveni u svečana narodna ruha, a članice »Privlačanke« prikazale su običaj posvete jela s prigodno urešenim košarama. Gosti iz Sikirevaca bili su odjeveni u bijelo svečano uskrsno ruho, a nakon koncerta su pred crkvom održali kratki folklorni nastup s plesovima svoga kraja. Ankica Čubela

Koncert marijanskih pjesama U

staroj crkvi Sv. Martina biskupa u Privlaci 12. svibnja održan je koncert marijanskih pjesama u organizaciji KUD-a »Ivan Domac« i Općine Privlaka. Stara crkva koja je sagrađena u 18. stoljeću, a preko 30 godina nije bila u upotrebi, za ovu je prigodu otvorila vrata svojim vjernicima, od kojih mnogi iz nje nose lijepe uspomene. Nastupile su ženske pjevačke skupine: »Privlačanke« KUD-a »Ivan Domac« iz Privlake, »Klasje Slavonije« iz Antunovca, »Vezenke« iz Otoka, »Snaše« iz Štitara i »Šokadija« iz Lipovca. Domaći župnik Vladimir Delić izrazio je dobrodošlicu okupljenim vjernicima, kao i gostujućim skupinama, te predstavio svaku pjevačku skupinu, rekao nešto o njima, kao i o mjestu iz kojega dolaze. Sve skupine bile su odjevene u narodno ruho svoga mjesta, a predstavile su se starim tradicijskim pjesmama, od kojih su neke gotovo i zaboravljene. Pjevao se pozdrav Blaženoj Djevici Mariji - »Hvaljen Isus, Marijo« te pohvale Isusu i Mariji – »Pismu novu

5-6/2013.

svi pivajmo«, »Svi u glas jezici«, »Pruži ruku, Majko sveta«, »K tebi oči podižemo« i mnoge druge. Zajedno s okupljenom zajednicom pjevačke skupine na kraju su otpjevale »Rajska Djevo, Kraljice Hrvata«, a vlč. Delić zaključio je kako je ovo zajedništvo u pjesmi kojom se slavilo Mariju poveznica s nedjeljnim evanđeljem u kojem smo pozvani biti savršeno jedno u Kristu. Ankica Čubela

505


Dobrotvorni vazmeni koncert zborova župe Podvinje Nedjelja Dobrog Pastira u župi svetog Antuna Pa-

dovanskog u Podvinju bila je u znaku tradicionalnog dobrotvornog vazmenog koncerta svih župnih zborova, a ima ih šest koji u toj slavonskobrodskoj župi pjesmom slave Gospodina! Pod geslom »Neka se čuje do neba glas«, koncert je održan nakon nedjeljne večernje mise u župnoj crkvi sveca cijelog svijeta. Nastupilo je šest zborova i jedan vokalno – instrumentalni sastav, koji su se vjerničkom puku predstavili s po dvije duhovne pjesme. ‘Led je probio’ zbor Svetog Vinka, koji inače animira jutarnju nedjeljnu misu. Riječ je o najdugovječnijem zboru u podvinjskoj župi, osnovanom prije 13 godina. U nastavku su nastupili zbor mladih »Svjetlo Kristovo« te zbor odraslih »Sveti Josip«, oba iz istoimene filijale Bukovlje/Vranovci, a nakon njih i zbor Svetog Antuna, također jedan od prvoosnovanih zborova župe. Prepoznatljivim duhovnim šansonama predstavio se potom i zbor Duha Svetoga, koji inače animira večernju nedjeljnu misu za mlade, a iza njih premijerno je nastupio nedavno osnovan vokalno – instrumentalni sastav »Cor unum« (»Jedno srce«) koji animira klanjanja i molitvene susrete mladih. Na koncu su zapjevali i najmlađi – zbor ministranata podvinjske župe koji nosi ime zaštitnice crkvene glazbe, svete Cecilije.

Tijekom cjelovečernjeg koncertnog programa, između nastupa svakog pojedinog zbora, župnik o. Ante Šiško s vjernicima je dijelio misli pape Franje: »Izađimo iz sebe poput Isusa…, drugima nosimo Krista…, Kristovo uskrsnuće naša je najveća sigurnost…, Isus nas preobražava svaki dan…« Na ulazu u crkvu bila je pripremljena škrabica u koju su vjernici mogli ubaciti svoje priloge kako bi pomogli u ostvarenju dobrotvorne nakane, a ovoga puta to je bilo za nabavku novih ormara potrebnih za sakristiju župne crkve. Predstavnici zbora ministranata župniku su pripremili iznenađenje u vidu prigodnog dara, a darivali su i svoje voditelje. Na koncu su svi zborovi zajednički otpjevali pjesmu »Velik si«. Ivica Vlašić

Gostovanje zbora Nadbiskupijske klasične gimnazije iz Zagreba P

edesetak članova Mješovitog zbora Nadbiskupijske klasične gimnazije iz Zagreba gostovalo je 28. travnja u Slavonskom Brodu. Po dolasku, sudjelovali su na podnevnoj misi koju je predvodio fra Mario Crvenka, a inače je najviše pohađaju mladi. Pod vodstvom dirigentice Ankice Juričić, te mladog Stjepana Molnara na orguljama, gimnazijalci su svojim pjevanjem doista uzveličali slavlje, za što su ih nazočni vjernici nagradili na kraju velikim pljeskom. U pozdravnoj riječi domaći gvardijan fra Sebastijan Golenić zahvalio je mladima što su svojim dolaskom i sudjelovanjem na misi doista bili radost te posvjedočili onu uzajamnu ljubav na koju nas Isus u Evanđelju toga dana poziva. Prijateljstva mladih iz Zagreba s mladima iz Slavonskog Broda nastala su druženjem kroz zajedničke nastupe zborova klasičnih gimnazija, budući u Slavonskom Brodu djeluje Klasična gimnazija »Fra Marijan Lanosović« koju vode domaći franjevci. Među mladima bila su i trojica sjeme-

506

ništaraca iz slavonskobrodskih župa. U lijepom klaustru franjevačkog samostana mladi su pokazali da, osim duhovnih, znaju jako lijepo pjevati i slavonske pjesme, poput svima drage pjesme »Ne dirajte mi ravnicu«. Prijateljski susret nastavljen je popodnevnim druženjem u razgledanju znamenitosti grada Slavonskog Broda, a u pratnji prof. Hrvoja Špicera. Brankica Lukačević

5-6/2013.


Mrežna stranica o životu i djelu mons. Šeše M

režna stranica o životu i djelu mons. Ivana Šeše, pokojnog svećenika tadašnje Đakovačke i Srijemske biskupije, službeno je pokrenuta na svetkovinu Srca Isusova, u petak, 7. lipnja, u župi Duha Svetoga u Malom Parizu u Slavonskom Brodu. Klikom »miša« stranicu je svečano pokrenuo domaći župnik, mons. Stjepan Belobrajdić. Sadržaj te bogato opremljene stranice, koja dosad ima 70.000 pregleda i 4000 posjetitelja, predstavio je don Dejan Turza, svećenik na službi u Crnoj Gori, inače inicijator pokretanja udruge »Poštovatelji mons. Šeše«. Govoreći o životu toga zauzetog svećenika, gradonačelnik Slavonskog Broda Mirko Duspara istaknuo je kako mons. Šešo nije bio samo duhovnik, nego i dobri duh grada Slavonskog Broda. Župnik Belobrajdić, njegov kolega i prijatelj, istaknuo je kako je veličina mons. Šeše u tome što je uvijek imao ljubavi i dobrote prema svima. Članovi udruge »Poštovatelja mons. Šeše«, bračni par prof. Ivan Medved i dr. Marica Miletić-Medved o mons. Šeši su rekli kako je bio izuzetno talentirana osoba, visokih umnih potencijala, krepostan čovjek molitve, rada i reda te velike vjere, s posebnim umijećem da utješi, ohrabri raskajane grešnike, pridiže bolesne. Sve informacije o životu mons. Šeše dostupne su sada na adresi: www.ivanseso.org. Svećenik Turza citirao je imenovanog đakovačko-osječkog nadbiskupa Đuru Hranića, koji je za mons. Šešu rekao da je, kao rijetko koji svećenik, duboko i radosno uronio u Srce Isusovo te istaknuo kako je upravo zato ta svetkovina izabrana za službeno pokretanje stranice. Na mrežnim stranicama nalazi se pisana ostavština mons. Šeše, svjedočanstva, različita događanja vezana uz njega i bogata fotogalerija, a

odnedavno je osnovana i Facebook grupa ‘Poštovatelji mons. Šeše’. Spomenuto je da će na stranici uskoro biti dostupno i više od 200 kartica teksta što ih je mons. Šešo napisao za đakovački Vjesnik. Ljudima koji su pokrenuli inicijativu želja je predstaviti život i djelo ovog uzornog svećenika te sakupiti što više svjedočanstava o njegovu životu. Mons. Ivan Šešo, svećenik Đakovačke i Srijemske biskupije, rođen je 17. studenoga 1939. U Rimu je magistrirao duhovnost, a potom vratio u svoju biskupiju i obnašao službu duhovnika na Bogoslovnom sjemeništu i profesora na Teologiji. Od 1997. bio je ravnatelj Centra za duhovne obnove »Marijin dom« u Brodskom Brdu, gdje je preminuo 19. siječnja 2008. godine. Za sveukupno djelovanje i nastojanje oko rasta vjerskog i duhovnog života u Slavonskom Brodu, Grad mu je 2006. dodijelio nagradu ‘Grb Grada Broda’. Brankica Lukačević

Smotra pučkog pjevanja D

ana 12. svibnja u župi Alojzija Stepinca na Hebrangu u Slavonskom Brodu održana je prva smotra pučkog crkvenog pjevanja. Orio se crkveni prostor te najmlađe slavonskobrodske župe lijepim marijanskim pjesmama. Oko Marijinog kipa, odjevene u svečane narodne nošnje svoga kraja, pjevale su članice ženskih pučkih pjevačkih skupina (ŽPPS): iz Slavonskog Broda »Vesele šokice«, »Zadubravke« iz Zadubravlja, ŽPPS KUD-a »Berislavić« iz Novog Grada i ŽPPS KUD-a »Ivan Filipović« iz Kopanice. Držeći upaljene svijeće, na kraju su sve zajedno otpjevale pjesmu »Sred te se pećine Marija javi«, u čemu su im se pridružili mnogobrojni nazočni vjernici te župe, koji su ih nagradili velikim pljeskom. Bio je to i dar svim majkama za njihov Majčin dan, koji se proslavljao

5-6/2013.

te nedjelje. Kao inicijator smotre, zahvalio im je na kraju domaći župnik Tomislav Ćurić te iskazao svoju želje da taj lijepi događaj ubuduće u svibnju postane tradicija župe. Brankica Lukačević

507


Nacionalna završnica Katoličke malonogometne lige N

acionalna završnica Katoličke malonogometne lige održana je 1. i 2. lipnja u Šibenskoj biskupiji, a među dvanaest predstavnika, ekipa osječke župe Sv. Ćirila i Metoda osvojila je 3. mjesto. Utakmice turnira odigravale su se prvog dana u četiri dvorane - u Tisnom, Murteru te u Šibeniku na Meterizama i Baldekinu. Finale je odigrano 2. lipnja u dvorani na šibenskom Baldekinu, a naslov pobjednika na kraju je pripao ekipi župe Sv. Petra i Pavla iz Mostara koja je u finalu s rezultatom 2:1 nadigrala ekipu župe Marije Pomoćnica iz Rijeke. Trofej za fair play pripao ekipi župe Sv. Josipa radnika iz Ražina, a trofej za najboljeg golmana Kristijanu Lukendi iz osječke ekipe. Pehare i medalje najboljim ekipama i pojedincima podijelio je šibenski biskup Ante Ivas, poručivši sudionicima završnice: »Svi ste pobjednici!« Istaknuo je pritom primjer šibenskog velikana sporta Dražena Petrovića koji je, kako je rekao biskup Ivas, bio veliki čovjek i stvarao zajedništvo. »Vama, dragi sudionici, čestitam na zajedništvu koje ste pokazali na ovom turniru, na kojem ste svi zaslužili nagradu za fair play«, poručio je nogometašima biskup Ivas. U polufinalu ekipa KMNL župe Sv. Ćirila i Metoda izgubila je od ekipe Mostara 2:1. Gol za osječku ekipu postigao je Gordan Duvančić. Utakmica je bila napeta do zadnjeg trenutka, imali su 3 vratnice, ali

lopta nikako da uđe u gol. Predstavnici Nadbiskupije đakovačko-osječke osvojili su 3. mjesto savladavši još jednom ekipu iz Šibenika, s kojom su već igrali u grupi i pobijedili 3:0. Dražen Čavar dao je dva gola, a jedan Renato Budano. U ekipi KMNL župe Sv. Ćirila i Metoda iz Osijeka nastupili su: Dražen Čavar, Gordan Duvančić, Armando Kajfeš, Zvonimir Horvat, Goran Dakić, Renato Budano, Matej Govorko, Marko Gabrić, Kristijan Holjevac, Domagoj Ćorić te vratari Kristijan Lukenda i Matija Tominac. Spomenuti sportski događaj održan je u organizaciji Ureda HBK za mlade i Povjerenstva za pastoral mladih Šibenske biskupije, uz koordinaciju voditelja Katoličke malonogometne lige Šibenske biskupije, don Tune Jozića. Kristijan Holjevac

Župni zborovi koncertom čestitali Majčin dan D

ječji zbor, Zbor mladih i Mješoviti zbor osječke župe Uzvišenja sv. Križa prigodnim su koncertom i recitalom, nakon večernjeg euharistijskog slavlja 12. svibnja, čestitali župljankama Majčin dan. Čestitku je uputio i župnik Pavo Vukovac, zahvaljujući svim generacijama župnih pjevača koji koncertnim programom u crkvi održavaju tradiciju radosnog slavljenja Majčinog dana druge nedjelje u svibnju. Uz ravnanje s. Evice Sočković, zborovi su skupa otpjevali pjesmu »Majci sviju ljudi« (autorice s. Mihovile, redovnice Milosrdnih sestara sv. Križa), a u pjevačkom programu nastupile su vokalne solistice: Monika Tomin, Andrea Rakitić, Ivana Brkić, Dora Vuković, Iva Škojo, Karolina Muha i s. Evica Sočković, koja je s Ivanom Muha svirala orgulje. Članice i članovi župnog Dječjeg zbora recitirali su prigodne stihove. Među pjesmama, čija je izvedba posebice ganula majke i bake, bile su: »Mama, najljepše ime svijeta« (autorica Nada

508

Konecky), »Sretan ti rođendan, mama« (Zdenko Runjić) i »Ruže za majku« (autorica s. Tihana Strančarić, redovnica SMI), koju je izveo Mješoviti zbor i Zbor mladih. Emocionalno dirljive riječi, glazbu i odličan nastup publika je nagradila gromoglasnim pljeskom i pokojom suzom. Mješoviti zbor (broji 35 članova) i Zbor mladih (30 članova) iskazali su se i četveroglasnim pjevanjem, dok je Dječji zbor (25) nastupom razgalio sve slušatelje Nevenka Špoljarić

5-6/2013.


Dvostruki kulturni program u Spomen-muzeju biskupa Strossmayera Đ

akovački Spomen-muzej biskupa Strossmayera održao je 13. travnja 2013. u prostorijama stalnog postava Muzeja, dvostruki program prigodom obilježavanja 108 godina od smrti slavnog đakovačkog biskupa Strossmayera, kojemu je Muzej posvećen. U prvom dijelu programa predstavljena je kapitalna knjiga Matije Pavića i Milka Cepelića Biskup Josip Juraj Strossmayer, koju su predstavili ravnatelj Spomenmuzeja biskupa Strossmayera prof. Petar Strgar, književnik Mirko Ćurić i sastavljačica kazala imena i mjesta u knjizi Blaženka Rac. Monografija Matije Pavića i Milka Cepelića Biskup Josip Juraj Strossmayer objavljena je 1904., godinu dana prije Strossmayerove smrti, pri kraju jedne epohe koja je završila godinu dana kasnije, smrću biskupa Strossmayera. Bila je to epoha procvata svekolikog života u Đakovu i u Biskupiji, ali i epoha ogromnog utjecaja koji su biskup Strossmayer i njegova Biskupija imali na zbivanja ne samo u Hrvatskoj već i u cijeloj ondašnjoj Monarhiji. Stoga je i knjiga Milka Cepelića i Matije Pavića već od objavljivanja izazvala veliku pozornost javnosti, a tako je ostalo do današnjih dana. Ona je jedan od najvažnijih izvora ne samo za proučavanje »lika i djela« biskupa Strossmayera i povijesti Đakova i Đakovačko-osječke nadbiskupije, već i izniman izvor za proučavanje hrvatske povijesti i kulture, napose 19. stoljeća. Da Matija Pavić i Milko Cepelić nisu u životu ništa drugo uradili već napisali ovu knjigu, zaslužili bi svako moguće priznanje, istaknuo je tijekom predstavljanja prof. Petar Strgar. Knjiga je napisana zanimljivim i čitkim stilom, bliskim umjetničkom načinu izražavanja, ali ipak puna provjerenih podataka, važnih datuma i saznanja, tek s jednim nedostatkom, koji se sve više spominjao kako je prolazilo vrijeme: izvornom izdanju, ali i pretisku knjige iz 1994. (u izdanju Knjižnice UPT iz Đakova), nedostaje popratna »aparatura« - u prvom redu kazalo imena i geografskih pojmova. To je otežavalo rad istraživačima pa je već duže vrijeme postojala ideja da se knjiga opremi kazalom i ponovno izda, poglavito jer je i posljednje izdanje rasprodano te je ovu knjigu nemoguće nabaviti. Dogovorom ravnatelja Spomen-muzeja biskupa Strossmayera prof. Petra Strgara i đakovačkog nadbiskupa mons. dr. Marina Srakića krenulo se u realizaciju ovog iznimno složenoga projekta. Ustrojen je uređivački tim u kojem su uz navedene bili Blaženka Rac, Vlado Filić, Mirko Ćurić, Petar Šola, Jasna Kalman i Anica Marelja, koji je u relativno kratkom vremenskom razdoblju odradio posao na priređivanju knjige, čiji je pretisak kvalitetno odradila Gradska tiskara iz Osijeka. Nakon predstavljanja knjige, u izložbenom prostoru u potkrovlju Muzeja otvorena je izložba crteža, 5-6/2013.

ulja i oleografija Ivana Tišova, uglavnom ranih radova ovoga slavnog slikara, iz zbirke sestara svetoga Križa iz Đakova. Odlično postavljena izložba izazvala je veliko zanimanje jer donosi do sada nepoznate radove slavnoga slikara. Ivan Tišov (rođen u Viškovcima kod Đakova 1870., a umro u Zagrebu 1928.) svakako je najznačajniji đakovački slikar, koji nesumnjivo pripada vrhu hrvatskog slikarstva kraja 19. i početka 20. stoljeća. Iako dobrim dijelom u sjeni ostalih velikana tadašnje hrvatske umjetnosti (ponajprije Bukovca, Medovića, Čikoša-Sesije i Crnčića), nezaobilazan je autor koji je stvarao djela neprolazne kvalitete. Kao lijepu nadopunu retrospektivnim izložbenim pogledima u stvaralaštvo Ivana Tišova (Đakovo, 2004.; Osijek 2005.; Zagreb 2005.), bez namjere da se na ovaj način revaloriziraju ocjene o Tišovu, Spomen-muzej biskupa Strossmayera priredio je izložbu ranih radova i oleografija Ivana Tišova, umjetnina u vlasništvu sestara sv. Križa te slikama iz fundusa Dijecezanskog muzeja u Đakovu. U najvećem broju riječ je o radovima mladoga Tišova, nastaloga u vrijeme njegove slikarske formacije u inozemnim umjetničkim školama. Tišov najprije uči slikarstvo u Osijeku kod Hötzendorfa i Waldingera, a zatim nastavlja školovanje na Obrtnoj školi u Zagrebu (Valdec i Tišov u nju su prvi upisani učenici). Od 1889. do 1893. Tišov je korisnik stipendije Kr. zemaljske vlade za nastavak studija na Kaiserliche und Königliche Kunstgewerbeschule des öesterreiches Museums für Kunst und Industrie u Beču. Austrijski muzej u Beču dodjeljuje mu 9. listopada 1893. godine na završnoj izložbi, prilikom proslave svoje dvadesetpetogodišnjice, prvu učeničku nagradu i diplomu za postignut uspjeh. Predstojnik Odjela za bogoštovlje i nastavu u Zagrebu, Iso Kršnjavi, zove ga da zajedno s još nekolicinom odabranih mlađih umjetnika dekorira interijer zgrade Odjela za bogoštovlje i nastavu. Počinje razdoblje njegova intenziv-

509


nog izlaganja. Uči na Akademiji likovnih umjetnosti kod profesora Carla von Maara. Od 1895. djeluje kao strukovni učitelj za slikanje i prostoručno crtanje na Obrtnoj školi u Zagrebu. O slikaru je progovorio književnik i likovni kritičar Mirko Ćurić, naglasivši kako je ravnatelj Spomenmuzeja prof. Petar Strgar odabrao upravo Ivana Tišova za izložbu koja prati predstavljanje pretiska knjige o Strossmayeru, jer je riječ o Strossmayerovu suvremeniku, koji je poticaj za bavljenje likovnim radom pronašao upravo u Strossmayerovoj katedrali. Izložbu je otvorila sestra Estera Radičević koja

je i razjasnila otkuda su se pojavila do sada nepoznata Tišovljeva djela. Riječ je o radovima koje je Tišov ostavio svoj sestri, inače časnoj sestri sv. Križa u Đakovu, koji su ostali sačuvani u samostanu i zahvaljujući sestri Esteri i prof. Strgaru ponovno ugledali svjetlo dana i dokazali o kakvom se iznimnom slikarskom talentu radilo. Naredna izložba u Spomen-muzeju biskupa Strossmayera bit će priređena u vrijeme Đakovačkih vezova, a izložit će se rukotvorine koje je sakupio Milko Cepelić, a danas se nalaze u zbirci Etnografskog muzeja u Zagrebu. Mirko Ćurić

Promocija knjige »Crkva Isusa Krista – Ekleziološki spisi« Knjiga kardinala Waltera Kaspera »Crkva Isusa

Krista - Ekleziološki spisi« predstavljena je u petak, 24. svibnja, a po prvi puta promocija je održana u prostorima knjižare Kršćanske sadašnjosti »Dr. Josip Turčinović« u Osijeku. Uz glazbu tamburice Marija Ileša kojom je izražena dobrodošlica ljubiteljima teološke knjige, o djelu su govorili mons. dr. sc. Đuro Hranić, imenovani nadbiskup đakovačko-osječki, dr. sc. Davor Vuković, profesor KBF-a u Đakovu koji je doktorirao na Kasperovoj misli te u ime izdavača Kršćanske sadašnjosti (KS) don Anton Šuljić. Mons. Hranić nastojao je opisati ambijent u kojemu je nastala knjiga, a radi se o vremenu Crkve nakon II. vatikanskog sabora. Naglašavajući kristocentričnost, trinitarnu dimenziju, zajedništvo ili koinoniju te pneumatološku ekleziologiju, mons. Hranić istaknuo je temeljnu jednakost svih članova Crkve kao naroda Božjeg s obzirom na dostojanstvo i djelovanje. Promišljajući o Crkvi, u kojoj se ponekad traže demokratski elementi, a ponekad ju se promatra kao sociološku skupinu, imenovani nadbiskup je naglasio: »Crkva je zajedništvo braće i sestara koji uživaju slobodu djece Božje. Ona je organizirana sociološka skupina koja ima svoj hijerarhijskoteokratski ustroj, ali izranja iz otvorena Kristova boka; zajednica je onih koji su oprani vodom poteklom iz otvorena boka Krista na križu, zajednica spašenika u kojoj je svaki pojedinac zahvaćen Duhom Krista, raspetoga i uskrsloga.« Dr. sc. Vuković prisutne je upoznao je sa životom i teologijom Waltera Kaspera te Katoličkom tübingenškom školom koja je na ovog teologa imala veliki utjecaj. Govoreći o knjizi »Crkva Isusa Krista«, Vuković je istaknuo kako ona donosi promišljanje o Crkvi, ali ne sustavno ekleziološko, kao udžbenik ili klasični priručnik ekleziologije, nego

510

je, kako i naslov govori, posrijedi zbir različitih eklezioloških spisa koji su ovdje sjedinjeni. »Kasperovi ekleziološki spisi svakako predstavljaju velik i značajan doprinos suvremenoj ekleziologiji. On pokazuje vrsno poznavanje Svetog pisma, tradicije Crkve, teologije i ekleziologije uopće te piše čitko, razumljivo, jasno, uz snažan osobni pečat, koji ostavlja u ovim spisima. Na tragu II. vatikanskog sabora, Kasperova ekleziologija želi pridonijeti plodonosnom razvoju Crkve koja svoj temelj nema u sebi – nego u Kristu i u Duhu Svetom te koja, kao takva, ne smije biti zatvorena i hermetična, samodostatna, već u službi spasenja; otvorena poticajima Duha i u službi svijetu i čovjeku«, naglasio je Vuković. Zahvaljujući predstavljačima, don Anton Šuljić podsjetio je da osječka knjižara KS nosi ime dr. Josipa Turčinoviča, jednog od osnivača KS, velikog čovjeka unutarnjeg dinamizma, poštenja prema znanju, vizonara i radnika, a predstavljaju je nazočio i prof. dr. sc. Peter Kuzmič, rektor Evanđeoskog teološkog fakulteta u Osijeku, koji je s Turčinovićem prijateljevao. Kasperova knjiga vrijedan je doprinos teologiji, no financijski neisplativa, »ali ako se bude gledala isplativost, tko će izdati relevantnu teološku knjigu«, zapitao se Šuljić podsjećajući na Turčinovićevo vrijeme kada je Hrvatska bila devastirana u teološkom smislu jer se nije moglo prevoditi teološka djela, stoga teološka misao nije mogla rasti. Specijalnost KS je izdavati relevantnu teološku knjigu i dokumente Crkve, rekao je Šuljić, ističući da današnje vrijeme nije sklono knjizi, pa je potrebno uložiti veliki trud da bi opstala misao i da bi se izvršila jedna od zadaća vjere – proizvoditi kulturu, jer teološka knjiga je kulturni i znanstveni izraz vjere. Martina Kuveždanin

5-6/2013.


Izložba »Tritonovo blago« Stalna izložba školjki i puževa, nazvana »Trito-

novo blago«, postavljena u prikladno uređenom župnom domu župe Sv. Jakova apostola u Klakaru kod Slavonskog Broda, otvorena je 6. travnja. Riječ je o jednoj od najvećih i najljepših malakoloških zbirki u Hrvatskoj, nastaloj dugogodišnjim nastojanjima domaćeg župnika Željka Zuanovića. Uz autora, o izložbi su govorili Josip Stanić, načelnik općine Klakar i Mario Pavičić, predstavnik Javne ustanove za upravljanje zaštićenih prirodnih vrijednosti Brodsko-posavske županije. »Ovakvu ljepotu, oblike, boje raznovrsnih puževa školjkaša doista malo tko u Hrvatskoj posjeduje, stoga bi trebali biti ponosni na to i omogućiti našoj djeci, a i ostalima da ovu ljepotu mogu vidjeti«, rekao je Pavičić i pozvao sve koji to mogu, napose medije, da o tome informiraju javnost. Autor Zuanović naglasilo je kako je ta izložba upozorenje i poticaj da razmišljamo i čuvamo prirodu koja nas svojom ljepotom poziva na suživot. Program otvorenja glazbenim je točkama popratio mladi Petar Lakušić na klavijaturi i snaše iz Klaka-

ra predvođene prof. Vesnom Šimić, ravnateljicom Osnovne škole u Slavonskom Brodu. Svrstanu u zaštićeno kulturno dobro RH, tu bogatu zbirku krasi oko 3000 eksponata svrstanih u 1414 različitih vrsta, a one po obiteljima i razredima. Stručno opisani, svatko svojim imenom, u 60 prigodnih vitrina privlače raznolikošću boja i oblika te odaju prisutnost, moć i ljepotu Božjega stvaralaštva u dubinama oceana, mora, jezera, rijeka i kopna svih kontinenata. Izložba obiluje vrlo rijetkim primjercima, među kojima su tri od pet svjetski najpoznatijih vrsta školjke nautilus, koju zbog njena duga postojanja (više od 500 milijuna godina) nazivaju »živi fosil«. Od onih najsitnijih, ali u svijetu rijetkih primjeraka do većih poput ‘Charonia trotonis’, po kojoj je zbirka dobila ime, doista su bogatstvo, kako za Brodsko-posavsku županiju tako i cijelu Hrvatsku. Od 6. travnja, ova izložba čiji su dobrovoljni prilozi namijenjeni za pomoć siromašnoj djeci u Africi, trajno je dostupna javnosti. Brankica Lukačević

Dani otvorenih vrata P

ovodom Dana otvorenih vrata udruga, koji se u cijeloj Hrvatskoj obilježavaju od 12. do 15. lipnja 2013. godine, na đakovačkom korzu predstavila se Udruga za psihosocijalne potrebe »Amadea«. Udruga je osmislila niz sadržaja kojima se predstavila građanima te se uklopila u aktivnosti koje se organiziraju širom Europe povodom Europske godine građana 2013., a čiji je cilj potaknuti građane na informiranje i ostvarivanje svojih prava te sudjelovanje u procesima odlučivanja o pitanjima od javnog interesa. S tom je namjerom i Udruga Amadea nastojala privući pozornost građana i široj javnosti na licu mjesta prikazati programe i projekte koji se provode u prostorijama Udruge ili izvan njih. Dok su volonteri vršeći anketu među

5-6/2013.

građanima pružali sve potrebne informacije o humanitarnom radu Udruge, građani su izrazili svoje dobronamjerne želje i skrenuli pažnju na ono što je, po njihovu mišljenju, najvažnije u radu sa starijim osobama. Teodor Horvat

511


Predstavljena knjiga »Tko im zabranjuje kolumne?« U

Pastoralnom centru Sv. Bone u Vukovaru 27. travnja predstavljena je knjiga novinara i kolumnista Tihomira Dujmovića pod naslovom »Tko im zabranjuje kolumne?«. Domaćin tribine bio je Franjevački samostan u Vukovaru i Županija vukovarskosrijemska. Nazočne je najprije pozdravio vukovarski gvardijan fra Gordan Propadalo, a nakon njega i župan vukovarsko-srijemski Božo Galić. Odabrane dijelove Dujmovićevih novinarskih kolumni čitao je glumac zagrebačkog kazališta »Komedija« Niko Kraljević. O sadržaju knjige govorio je dr. sc. Ivica Šola, publicist i kolumnist, predavač na studiju Kulturologije Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku. U desetak godina Dujmović je dva puta dobio otkaz u Večernjem listu i tri puta zabranu pisanja, jer mu kolumne nisu objavljene. Kao glavni razlog, odgovorni urednik »Večernjaka« Goran Ogurlić u informativnom je razgovoru naveo »mjere štednje« austrijskog vlasnika, »Styrije«, i tri tipfelera, naglasio je Šola, ističući nevjerojatnost činjenice da se ukida pravo na pisanje jednom od najčitanijih kolumnista u Hrvatskoj kada tiraža »Večernjaka« raste, a on dobiva otkaz »radi mjera štednje«. Glavni povod konačnom otkazu Dujmovića bila je kolumna o komunističkim likvidacijama 1945. na Sljemenu, rekao je Šola, a potom je progovorio i sam novinar i kolumnist Tihomir Dujmović. »Da je ovo 1941., strijeljali bi nas; da je ovo 1971., uhitili bi nas;

sva sreća da je ovo 2013. pa nam daju samo otkaze«, i nastavio: »Uostalom, Josip Grbelja, patolog, istražio je da su nakon Drugoga svjetskog rata komunističke vlasti likvidirale 38 novinara, stotinu ih je protjerano, 102 su dobila zabranu pisanja. Više od 50 ih je promijenilo profesiju, a samo njih 27, koji su pisali prije Drugoga svjetskog rata, dobilo je licencu da se smije i dalje baviti novinarstvom. Novinari su, neki to vole rado govoriti, ´u našem okruženju´ uvijek bili jednom nogom u zatvoru, a drugom u grobu«, rekao je Dujmović. Potom je parafrazirao jednog od najstarijih katoličkih novinara, don Živka Kustića, koji je i sam često bio pod kaznom zabrane nastupanja u javnim medijima: »Razlog je jedan: u Hrvatskoj nije bilo tranzicije!« fra Vjenceslav Janjić

Nove knjige fra Marija Crvenke Tijekom

biblijskog seminara 25. travnja u franjevačkom samostanu u Slavonskom Brodu predstavljena je knjiga dr. sc. fra Marija Crvenke »Životinje u Bibliji«. Radi se o prvoj knjizi u sklopu trilogije koju izdaje Teovizija iz Zagreba. O knjizi je, uz autora, govorila novinarka Brankica Lukačević, djelatnica Teovizije. Dr. sc. Crvenka na predstavljanju je istaknuo kako je posebna vrijednost knjige jasna podjela životinja na čiste (košer) i nečiste, odnosno na one koje se smiju jesti i na one zabranjene za jelo. U grafički bogato opremljenoj knjizi autor donosi lijepe fotografije i opis svih životinja, njih blizu 150, koje se spominju u Bibliji.

512

Nova knjiga dr. fra Marija Crvenke, »U dahu vremena«, predstavljena je 19. lipnja u Gradskoj knjižnici u Slavonskom Brodu. Uz autora, knjigu su riječju i stihom predstavili Jasna Ažman, dr. Ružica Martinović-Vlahović i dr. Marijan Balen, a pozdravnu riječ u ime izdavača ogranka Matice hrvatske uputio je ravnatelj prof. Ivan Medved. Knjiga sadrži 60 haikua, 32 haibuna, 9 waka (tanka) i 6 ulančanih pjesama – ranga. O. Mario je, između ostaloga, istaknuo da svojim stihovima želi čitatelje ohrabriti za meditaciju, razmišljanje i prihvaćanje te da čitanjem otkriju tragove jednostavnosti i ljepote koji su odraz najveće ljepote - Boga. Brankica Lukačević

5-6/2013.


Liturgijska slavlja, molitveni susreti

 SLAVONSKI BROD – Misa zadušnica - Dana 3.

Jurja, biskupa i mučenika, 23. travnja, jutarnju misu u Bogoslovnom sjemeništu predvodio je imenovani đakovačko-osječki nadbiskup, mons. Đuro Hranić, uz koncelebraciju poglavara Sjemeništa. Na koncu mise nadbiskupa je pozdravio rektor, mons. Ivan Ćurić. U svom obraćanju izrazio je radost i čestitao novom nadbiskupu te ga pozvao da poput svojih predšasnika uvijek na srcu ima Bogoslovno sjemenište. Tijekom svečanog ručka s bogoslovima i svećenicima, u ime okupljenih, nadbiskupa Hranića pozdravio je i imendan mu čestitao mons. Luka Marijanović, profesor KBF-a u miru. U svojoj zahvali nadbiskup Đuro preporučio se braći svećenicima u molitve, među ostalim, istaknuvši: »Započinjemo novu stranicu, ja s vama, jer sam svjestan da sam ništa ne mogu.« Marko Dušak

svibnja u Slavonskom Brodu, u župi Sv. Nikole Tavelića, u gradskom naselju Jelas, molitvu za sve koji su poginuli u Domovinskom ratu u kući na koju je pala bomba i usmrtila tri obitelji predvodio je župnik Josip Babić. U svojoj homiliji župnik je podsjetio da je kuća kod koje se svake godine okupljaju mnogi stanovnici župe i grada neprestani podsjetnik i poziv da se nikada ne zaboravi ono što se desilo na Jelasu, kao i u mnogim drugim gradovima diljem Lijepe naše. Pozvao je vjernike na molitvu za ove obitelji i sve one koji su životom platili ono što danas nazivamo slobodom. Nakon molitve i polaganja vijenaca kod same kuće poginulih, u tihom mimohodu svi su krenuli prema spomenobilježju pred crkvom te i ondje uz molitvu za sve poginule, položivši vijence i lampione, odali počast žrtvama. Slijedila je sv. misa na kojoj je sudjelovao veći broj vjernika župe i grada. Ivan Lazarević

 SLAVONSKI BROD – Prvi dan Marijinog mjeseca

 ČEPIN – Proslava Sv. Florijana - U subotu, 4. svib-

 ĐAKOVO – Proslava Jurjeva - Na spomendan Sv.

- Prvi dan Marijinog mjeseca svibnja i spomendan Sv. Josipa radnika po prvi je puta u Slavonskom Brodu započeo u srijedu, 1. svibnja, prigodnim duhovnim programom u prirodi Brodskog Brda kod Slavonskog Broda. U želji da vjernicima svoga grada pruže trenutke odmora i tišine u ljepoti netaknute prirode koja okružuje Marijin dom - Centar za duhovne obnove, koji pripada župi Duha Svetoga, susret su organizirali svećenici Slavonskobrodskog dekanata. U popodnevnim satima susret je započeo klanjanjem pred Presvetim, koje je predvodio Tomislav Benaković, đakon na službi u župi Gospe Brze Pomoći. Nakon prigodne marijanske pobožnosti, koju su predvodile s. uršulinke i karmelićanke, misno je slavlje u zajedništvu s domaćim župnikom mons. Stjepanom Belobrajdićem predvodio slavonskobrodski dekan Ivan Lenić. Prisutan je bio Ivan Stipić, đakon na službi u župi Duha Svetoga, a na raspolaganju za ispovijed Ivica Tušek, župni vikar u župi Gospe Brze Pomoći. Brankica Lukačević

nja, u župi Presvetog Trojstva u Čepinu na poseban je način proslavljen Sv. Florijan, zaštitnik vatrogasaca. Proslava je započela na čepinskom groblju polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća za sve preminule članove DVD-a Čepin, a uslijedi-

la je misa koju je u župnoj crkvi predvodio vlč. Anđelko Cindori, a sudjelovao je veliki broj pripadnika DVD-a Čepin. Pripadnici DVD-a rado se odazovu svake godine na svečano misno slavlje u povodu njihova zaštitnika te je to postala tradicija koja se održava već treću godinu zaredom. Proslava je završila svečanim mimohodom s upaljenim bakljama od župne crkve do prostorija DVDa. J. Sabo / B. Tonkovac  SLAVONSKI BROD – Sezona KMNL-a završena

misnim slavljem - Nedjeljna misa 5. svibnja u župi Sv. Leopolda Bogdana Mandića u Slavonskom Brodu uz župljane je okupila i članove KMNL regije Slavonski Brod, jer su njome zaključili 4. sezonu 2012./13. Ekipa najmlađe slavonskobrodske župe Bl. Alojzija Stepinca (Naselje A. Hebranga)

5-6/2013.

513


 SLAVONSKI BROD – Gospa Fatimska - Blagdan

po treći je put zaredom osvojila naslov prvaka te su za nagradu dobili prijelazni pehar u trajno vlasništvo. Poslije mise uslijedilo je svečano uručenje pehara i čestitke najboljima. Za najboljeg igrača proglašen je Kristijan Hrvojević, a Hrvoje Prislinger nagrađen je kao najbolji vratar. Izbornik Darko Ćato u domicilnoj je župi, uz župnika Stanislava Šotu, podijelio radost druženja te se razgovaralo o »najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu«. Irena Vukas  VALPOVO – Blagoslov djece i hodočasničke svijeće

- Na spomendan Sv. Dominika Savija, 6. svibnja, u valpovačkoj župi Bezgrešnog začeća BDM održana je svečana sveta misa u čast ovog »malog sveca« i zaštitnika djece, mladih i ministranata. Tijekom mise održan je i blagoslov djece, a blagoslovljena je i hodočasnička svijeća koju će vjernici župe Valpovo ponijeti na hodočašće u Lurd, na koje kreću 30. svibnja. U svojoj propovijedi vlč. Martić istaknuo je, među ostalim, da je sveti Dominik Savio jedan od najmlađih svetaca Crkve. »Draga djeco, mladi, braćo i sestre, prisjetimo se triju Dominikovih odluka, a to su radost, ispunjavanje svojih obveza i molitva te dobročinstva. Neka nam ovaj današnji ‘mali’ svetac, Dominik Savio, bude putokaz kako se postaje svecem«, rekao je u svojoj homiliji kapelan Pavo Martić. Valentina Mandić

Gospe Fatimske svečano je proslavljen 13. svibnja u župi Duha Svetoga u Malom Parizu. Večernje misno slavlje, uz domaćeg župnika mons. Stjepana Belobrajdića te župnika u Svilaju Jakoba Šunjaru, predvodio je Davorin Anđić, župnik u Podcrkavlju. Poslije mise slijedila je procesija s Gospinim kipom kroz ulice župe, u kojoj je sudjelovalo i 60-ak prvopričesnika. Na kraju procesije Gospin kip unesen je u crkvu. Čašćenje Gospe Fatimske u ovoj župi traje već pedesetak godina, a započeo ga je prvi župnik, pok. Marko Majstorović, donijevši u župu Gospin kip koji su župljani prije nekoliko godina restaurirali i okrunili pozlaćenom krunom. Blagdanu je prethodila trodnevna duhovna priprava koju je predvodio domaći župni vikar Ivan Živić. Brankica Lukačević

 SLAVONSKI BROD – Slavlje suzaštitnika - Na

blagdan Sv. Ivana Nepomuka, zaštitnika Slavonskog Broda, 16. svibnja, u župi Krista Kralja u Brodskom Varošu bilo je osobito svečano, prigodno i uz »šesnaesti u mjesecu«, koji tamošnji vjernici obilježavaju u čast svog drevnog suzaštitnika svetog Roka. Večernju svečanu misu, a potom i adoraciju pred Presvetim Oltarskim Sakramentom, u župnoj je crkvi, uz koncelebraciju domaćeg župnika vlč. Ante Pavlovića, predvodio vlč. Pavo Martić, vikar župe Bezgrešnog začeća BDM iz Valpova, rođeni Brođanin. Ivica Vlašić

 OSIJEK – »Dan molitve za duhovna zvanja« - Na

svetkovinu Duhova (19. svibnja) u osječkoj župi Uzvišenja sv. Križa tijekom četiriju euharistijskih slavlja propovijedao je Matej Glavica, ekonom Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu, koji je istaknuo kako su mladi ti koji će biti Isusovi apostoli te da u Sjemeništu ima 47 bogoslova čiju formaciju, osim molitvama, podupiru i vjernički prilozi. Naime, svake godine retfalačka se župa pridružuje ostalima u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji u prikupljanju dobrovoljnih priloga za uzdržavanje svećeničkih kandidata te je na Duhove određen »Dan molitve za duhovna zvanja«. Na misama su bogoslovi Mario Žigman i Dinko Glavaš svjedočili o poticajima za školovanje na Katoličkom bogoslovnom fakultetu te kako su u sebi otkrili Božji poziv za svećeničku formaciju. Župnik Pavo Vukovac priredio je dobrodošlicu bogoslovima, uključujući i župljanina Ninu Pericu, dok župna molitvena skupina »Živa krunica«, predvođena Agicom Kalkan, svakodnevno moli za svećenička i redovnička zvanja. Nevenka Špoljarić

 SLAVONSKI BROD – Zavjetni dan - Župna za-

jednica župe Sv. Dominika Savija na Koloniji u

514

5-6/2013.


Slavonskom Brodu svakog 22. u mjesecu slavi Zavjetni dan posvećen bl. Ivanu Pavlu II., a tako je bilo i 22. svibnja. Župljanima ove župe rado su se pridružili i ostali vjernici slavonskobrodskih župa, hodočasteći Blaženiku i moleći pred njegovim likom. Molitva, uz snimku krunice koju na hrvatskom jeziku predvodi sam bl. Ivan Pavao II., bila je uvod u misno slavlje koje je predvodio vlč. Josip Levaković, župni vikar župe Svih svetih u Đakovu. Nakon misnog slavlja vjernici su se zadržali u klanjanju pred Presvetim Sakramentom koje je predvodio domaći župnik, vlč. Josip Filipović. U mnoštvu nakana i molitvi posebno se molilo za zdravlje i ozdravljenje. Dijana Stjepanović  SLAVONSKI BROD - Svetkovina Presvetog Troj-

stva - Svetkovina Presvetog Trojstva svečano je proslavljena 26. svibnja u istoimenoj franjevačkoj crkvi u Slavonskom Brodu. Dva dopodnevna misna slavlja predvodio je fra Ilija Vrdoljak, domaći sin, inače na službi u Našicama, koji je govorio o svetosti samog crkvenog prostora u kojemu, kao zajednica vjernika, najlakše možemo susresti Gospodina. »Ono što se događalo u našim obiteljima, crkvama, dok smo odrastali, smješteno je u našim srcima, određuje čovjeka i on to nikada ne zaboravlja«, istaknuo je. Pozvao je vjernike da u ovoj Godini vjere shvate da je vjera temelj svetosti na koju je čovjek pozvan. Govoreći o otajstvu Presvetog Trojstva, naglasio je kako nam se Bog u Isusu Kristu očitovao kao Bog dobrote i ljubavi koja nema cijene. Dragome gostu, svom prijatelju, na kraju je zahvalio gvardijan fra Sebastijan Golenić. Svetkovini je prethodila trodnevna duhovna priprava koju su predvodili domaći franjevci. Brankica Lukačević

 SRIJEMSKI KARLOVCI – Presveto Trojstvo - U

župi Presvetog Trojstva u Srijemskim Karlovcima 26. svibnja svečano je proslavljena naslovna svetkovina župe. Euharistijsko slavlje predvodio je vlč. Marin Knežević, duhovnik Pokreta Božanskog milosrđa na Ovčari, u zajedništvu sa župnim upraviteljem Stjepanom Barišićem, župnim vikarom Željkom Štimcem, Markom Lošem, župnikom župe Petrovaradin 3 te prisutnim svećenicima Petrovaradinskog dekanata. Svečanost je uveličao domaći župni zbor. Župni upravitelj Stjepan Barišić zahvalio je svima koji su pridonijeli slavlju svetkovine Presvetog Trojstva pjevanjem, čitanjem, asistencijom, ministriranjem i ostalim službama. Zahvalio je darovateljima na svakoj pomoći te naglasio da svetkovina Presvetog Trojstva treba biti poticaj vjernicima na što dosljedniji kršćanski život u izgradnji župne zajednice i obitelji župe u Srijemskim Karlovcima. Tomislav Mađarević 5-6/2013.

 PETROVARADIN – Zavjetni dan - Župljani sta-

romajurske župe Uzvišenja sv. Križa 7. lipnja svečano su proslavili svoj zavjetni dan - svetkovinu Presvetog Srca Isusova. U zajedništvu s vjernicima iz susjednih petrovaradinskih i novosadskih župa, misu je predvodio petrovaradinski dekan i župnik župe Našašća sv. Križa u Srijemskoj Kamenici, preč. Tomislav Kovačić. Od svećenika su nazočili i preč. Marko Lončar, preč. Marko Loš te domaćini proslave - vlč. Stjepan Barišić i vlč. Željko Štimac. Govoreći u propovijedi o Srcu Isusovu kao uzoru i izvoru beskonačne ljubavi prema čovjeku, preč. Kovačić poručio je nazočnima neka mole Isusa da im srca ispuni svojom božanskom ljubavlju, kako bi zauvijek bili svjetionici te iste ljubavi u susretu sa svakim čovjekom. Petar Pifat

 MALINOVAC – Duhovna obnova - U Malinov-

cu, filijali župe Šljivoševci, 7. i 8. lipnja održana je duhovna obnova koju je predvodio vlč. Marin Knežević, duhovnik Pokreta Božanskog milosrđa. Obnova je održana ispred Mjesnog doma, pored gradilišta kapelice Gospe Snježne. Oba dana program je započeo molitvom krunice i pjevanom krunicom Božanskog milosrđa, slijedilo je misno slavlje i klanjanje, a vjernici su imali priliku za sakrament ispovijedi. Na blagdan Presvetog Srca Isusova vlč. Knežević progovorio je o štovanju Srca Isusova i dvanaest obećanja Srca Isusova. U subotu, na blagdan Bezgrešnog Srca Marijina, dotaknuo se cijela Marijina života. Na završetku duhovne obnove domaći župnik Slavko Kovačević zahvalio je vlč. Kneževiću na dolasku i riječima ohrabrenja za život u vjeri, kao i svima koji su uložili trud i molitve u ove događaje. Osim susreta Molitveno-biblijske grupe, koji se već 4 godine svake nedjelje održava u Mjesnom domu, ovo je prva duhovna obnova održana u Malinovcu, a tijekom dva dana u programu je sudjelovalo oko 400 vjernika. Jasna Živković/Branka Vešligaj

 BOŠNJACI – Susret članova Šenštatske obitelji - Su-

sret članova Šenštatske obitelji održan je u subotu, 8. lipnja, u Bošnjacima, a blagoslovljene su i slike Gospe Hodočasnice. Okupilo se oko 600 članova iz cijele Slavonije. Susret je održan u Domu kulture u Bošnjacima, a misa, koju je predvodio vlč. Tomislav Ćorluka u koncelebraciji s duhovnikom Šenštatske obitelji, p. Christophom Hornom, u crkvi Sv. Martina biskupa. Program je trajao do 16 sati, kada su hodočasnici krenuli na put s ponovno blagoslovljenim slikama svoje Majke Triput Divne. Vlado Mikrut

 VINKOVCI – Blagoslov vozača i vozila - Petu go-

dinu zaredom u župi Presvetoga Srca Isusova u

515


Vinkovcima na prvu nedjelju nakon crkvenoga goda, 9. lipnja, blagoslovljeni su vozači i vozila. Nakon mise u 11 sati na parkiralištu pokraj crkve okupio se 121 vozač sa svojim vozilima. Župnik Robert Farkaš predvodio je blagoslovnu molitvu, a potom je škropljenjem blagoslovio svako vozilo i u spomen na blagoslov darovao svakom vozaču mali molitvenik Presvetog Srca Isusova. Smisao ovog blagoslova je zazvati Božju zaštitu uoči odlaska na godišnje odmore kad vozači voze i na duže relacije te postoji povećana opasnost od nesreća na cestama, ali i šteta na vozilima. Darko Posarić  OSIJEK – Zahvalnica Isusovačke klasične gimnazi-

je - U petak, 14. lipnja 2013., u osječkoj crkvi Sv. Mihaela održana je misa zahvalnica Isusovačke klasične gimnazije s pravom javnosti u Osijeku. Povod je bio završetak školske godine koja je za ovu gimnaziju bila još jedna plodna godina u odgojnom i obrazovnom radu, kako je na početku mise istaknuo o. Ivica Musa, ravnatelj. Mnogo je toga napravljeno za rast u znanju i u katoličkoj duhovnosti. Podijeljene su nagrade i priznanja za sudjelovanja na županijskim i državnim natjecanjima. Osobito su istaknuti bili učenici Luka Miličević, kao državni pobjednik iz kemije, te Leopold Ćurčić koji je odnio pobjedu iz latinskog, također na državnoj razini. Misnim slavljem predsjedao je o. Tomislav Špiranec koji je više godina bio vjeroučitelj u Gimnaziji i koji je svojim ljudskim i svećeničkim djelovanjem ostavio trag u životima ljudi vezanih za tu instituciju. U svojoj propovijedi, izrečenoj na topao i neformalan način, potaknuo je učenike i roditelje na zahvalnost u običnim stvarima svakodnevnog života za koje često ne znamo biti zahvalni. Mislav Skelin

 SLAVONSKI BROD – Zahvalnica klasičara - Matu-

ranti Klasične gimnazije fra Marijana Lanosovića, koju u Slavonskom Brodu vode franjevci, zajedno sa svojim profesorima i roditeljima sudjelovali su 15. lipnja u franjevačkoj crkvi Presvetog Trojstva na misi zahvalnici. Misu je predvodio ravnatelj Gimnazije fra Mijo Hrman, a pjevanjem uveličao tamburaški orkestar i zbor Gimnazije, pod ravnanjem prof. Hrvoja Špicera. Osvrćući se na evanđelje toga dana koje govori o Božjoj dobroti i milosrđu prema raskajanim grešnicima, ravnatelj Hrman povezao je Boga i njegovu dobrotu s ljudima na način da čovjek uvijek ima šansu ako vjeruje Bogu. Zamolio je maturante da promišljaju o talentima s kojima raspolažu, a koji su im darovani te upozorio da su odgovorni truditi se prema svojim mogućnostima njegovati ih i razvijati. »Svjestan je Gospodin naše ograničenosti i nesavršenosti i zato je uvijek spreman na praštanja kada mu

516

se obratimo i odlučimo na promjene«, poručio je, između ostalog, o. Hrman te maturantima podijelio završne svjedodžbe. Brankica Lukačević

Pastoralni susreti, karitativno djelovanje  ĐAKOVO – Tradicionalna nogometna utakmica

»Emaus« - Kako već tradicija đakovačkog Bogoslovnog sjemeništa nalaže, u ponedjeljak nakon II. vazmene nedjelje, 8. travnja, održana je nogometna utakmica svećenika i bogoslova. »Emaus« je započeo u 13 sati zajedničkim ručkom u Bogoslovnom sjemeništu, nakon čega su se igrači, desetak

svećenika, i isto toliko bogoslova, uputili prema terenu u dvorištu Sjemeništa. Na samom početku utakmice svećenici su se pokazali odlučnijima, pa su tijekom prvog poluvremena bili neprestano u vodstvu. Unatoč potpori subraće, bogoslovi se baš nisu dobro snalazili u nadoknađivanju zaostatka. Preokret se dogodio tijekom drugoga poluvremena, kada su bogoslovi uz bolju igru i neprestanu navijačku potporu preokrenuli rezultat u svoju korist te dali i jedan gol prednosti. Takvo stanje ostalo je do kraja utakmice, a zaključni rezultat 6 : 5 u korist mlađih, odnosno bogoslova. Lijepa atmosfera nastavila se u kantini Sjemeništa uz druženje i domjenak. Treba spomenuti da, unatoč jako dobrim igračima ekipe svećenika, već drugu godinu zaredom pobjeđuju bogoslovi. Stjepan Matezović  ŽUPANJA – Aktivnosti županjskog Caritasa - U

subotu, 20. travnja, Caritas župe Mučeništva sv. Ivana Krstitelja iz Županje priključio se nacionalnom pokretu »Zelena čistka - jedan dan za čistiji okoliš«. Sudjelovalo je desetak volontera župnog Caritasa, a cilj akcije bio je očistiti okoliš crkve, što je uspješno i ostvareno. Ana Pejić

 SLAVONSKI BROD – Sajam udruga - Povodom

Dana Grada, 16. svibnja na Trgu Ivane Brlić Mažuranić u Slavonskom Brodu održao se Sajam udru5-6/2013.


ga pod nazivom »Građanska Inicijativa Brođana – GIBajte se SVIbanj 2013.« Za vrijeme njegova trajanja svoj rad prezentiralo je i Bračno i obiteljsko savjetovalište te Savjetovalište za žrtve obiteljskog nasilja. Rad obaju savjetovališta, koji se nalaze na adresi E. Kumičića 14 u Slavonskom Brodu, prezentiran je na način da su zainteresiranima bili podijeljeni letci s osnovnim informacijama Savjetovališta. Posjetitelji Sajma imali su priliku kupiti i svijeće, u svrhu pomoći u radu Savjetovališta, a svi zainteresirani pojedinci koji su se zanimali za mogućnost dolaska u Savjetovalište dobili su potrebne informacije od djelatnika. Marija Čikulin  SLAVONSKI BROD – Susret bračnih parova Sla-

vonskobrodskog dekanata - Na dekanatskom susretu bračnih parova s područja Slavonskobrodskog dekanata, održanom 18. svibnja u Marijinom domu - Centru za duhovne obnove u Brodskom Brdu, sudjelovalo je desetak bračnih parova. Susret je započeo zajedničkom molitvom za bračne

parove i njihove obitelji. Nakon molitve uslijedilo je izlaganje na temu »Vjera – temelj braka i obitelji«. U zajedničkoj radionici bračni su se parovi otvoreno i spremno uključili u zajedničku raspravu koja je pokušala iznjedriti zaključke o tome kako doživljavati i živjeti stvarnost vjere u bračnom i obiteljskom zajedništvu. Posvjedočili su da su ih međusobna iznesena iskustva i zajednička nastojanja za potrebom prepoznavanja vjere kao poželjnog i zdravog temelja njihova braka, međusobno obogatila i ohrabrila. Susret je organizirao i animirao vlč. Tomislav Ćurić, dekanatski povjerenik za brak i obitelj. Brankica Lukačević  GARČIN – Predstavljanje krizmanika - Župnoj za-

jednici Sv. Mateja u Garčinu na svetkovinu Duhova, 19. svibnja, predstavljeni su krizmanici koji će sakrament potvrde primiti 2015. godine. Preč. Mato Knežević krizmanike je pripremao tijekom tri tjedna, kako bi osobno izrekli svoju odluku o pristupu sakramentu zrelosti. Budući su krizma5-6/2013.

nici na simboličan način za vrijeme Vjerovanja potvrdili svoju vjeru, a spremnost na primanje darova Duha Svetoga izrekli su na vrlo jednostavan način. Nakon što ih je preč. Knežević ‘zazvao’ imenom, izašli su pred oltar i spremno odgovarali: »Evo me!« Na ovaj način želi se potaknuti mlade na osobni susret s Bogom, te izgradnju svjesnijeg odnosa s Isusom Kristom, kao i uvođenje u tajanstveno područje djelovanja Duha Svetoga, kojim postaju svjesniji svakodnevnog djelovanja Božjih milosti, naglasio je preč. Knežević. Zajednici je predstavljeno ukupno 78 budućih krizmanika s područja župe koja obuhvaća pet sela: Selnu, Garčin, Bicko Selo, Sapce i Staro Topolje. Ovaj način uvođenja krizmanika radosno je prihvaćen u župnoj zajednici. Suzana Matošević  OSIJEK – Marijini obroci - U organizaciji osječke

podružnice »Marijini obroci«, 24. svibnja održan je humanitarni koncert u župnoj crkvi Sv. Ćirila i Metoda. Nastupili su zbor mladih župe Preslavna Imena Marijina, na čelu sa zborovođom Jurom Smajićem i VIS »Adoramus«, zbor mladih župe domaćina, pod vodstvom Petra Kopunovića-Legetina. Idejna začetnica, Blaženka Sesar, kaže kako je taj koncert logičan nastavak nedavnih zbivanja, kada se 40-ak mladih pjevača grada

Osijeka odazvalo i animiralo rad volontera »Marijinih obroka« subotom od 9 do 12 sati uz štand smješten ispred kapucinske crkve. Blaženka Sesar istaknula je kako je to najljepši znak da »Marijini obroci« u Osijeku žive i rastu, a da tako bude i nadalje, zahvaljuje osječkim svećenicima i Gradskom poglavarstvu, koji su im to sve omogućili. Također, pozvala je sve dobre ljudi koji se žele priključiti »Marijinim obrocima« neka dođu prvu subotu u mjesecu u 20 sati u Rezidenciju Družbe Isusove (Kardinala Alojzija Stepinca 27). Ljerka Bobalić  ĐAKOVO – Mladi za mlade - Četvrti susret for-

mativnog seminara »Mladi za mlade«, na temu

517


»Vještine/sposobnosti animatora za rad u grupi«, održan je u Đakovu od 24. do 26. svibnja. Susret je započeo okupljanjem kandidata u Betaniji, kući Milosrdnih sestara sv. Križa, a nastavljen u Sinodskoj dvorani gdje su polaznici pošli kroz vježbe za dinamiku grupe, a dan je završio molitvom u kapelici Betanije. Subotnji program održao se u prostorijama KBF-a u Đakovu i u Sinodskoj dvorani gdje su mladi sudjelovali u radionicama o dinamici grupe, o radu u manjim skupinama te učili kako planirati i izvoditi igre za mlade. Animatori-instruktori održali su nekoliko prezentacija o animatorskom bontonu, analizi igre i radu u malim grupama. Misu u kapelici Betanije slavio je vlč. Matej Glavica, a subotnji rad završen je tematskom veselom večeri i večernjom molitvom. Nedjeljni program obuhvatio je zajedničku misu u samostanskoj crkvi Presvetog Srca Isusova i evaluaciju susreta, koji su vodili Jelena Gilja, Dominik Kalajdžić i Margareta Gregić, s povjerenikom vlč. Filipom Perkovićem. Margareta Gregić

su sestre sv. Križa te posjetili misijski ured. Unatoč tmurnim oblacima, cijeli je izlet malih pjevača i misionara osječke župe bio obilježen pjesmom, molitvom i ugodnim prijateljskim raspoloženjem. Željko Šimić  DONJI MIHOLJAC – Izlet ministranata i zboraša

- Članovi dječjih zborova i ministranti iz Donjeg Miholjca i Rakitovice na kraju su školske i vjeronaučne godine nagrađeni izletom u Križevce. Djeca su smještena u dva autobusa te su u pratnji nekoliko roditelja, vjeroučitelja i učitelja 8. lipnja krenula u grad sv. Marka Križevčanina. Naučili su nešto o ovom hrvatskom svecu i njegovu rodnom gradu, grkokatolicima i njihovoj katedrali te

 OSIJEK – Izlet pjevača i misionara - Mali zboraši i

misionari osječke župe Preslavna Imena Marijina ustrajnim cjelogodišnjim radom zaslužili su nagradni izlet u Đakovo i njegovu okolicu, na koji su pošli u subotu, 1. lipnja. Prvo im je odredište bio klauzurni samostan Sv. Josipa sestara karmelićanki u Đakovačkoj Breznici. Nakon što su sa sestrama izmolili pobožnost Srcu Isusovu, koju je dječji zbor animirao pjesmom, upoznali su se i s načinom života sestara. »Bog je tako velik da mu se isplati darovati čitav jedan život«, riječi su sv. Terezije Avilske, a tim načelom vode se i današnje sestre karmelićanke, koje su svoj život posvetile služeći Bogu isključivo unutar zidina samostana. Napustivši Karmel, mali Osječani zaputili su se prema središtu Nadbiskupije, u Strossmayerovu katedralu u Đakovu. Po razgledanju katedrale i njezine kripte, posjetili su i Nadbiskupski dvor te Bogoslovno sjemenište. Druženje su nastavili u samostanu Milosrdnih sestara sv. Križa. Upoznali

upoznali pokret fokolara. Najprije su posjetili staru srednjovjekovnu crkvu Sv. Križa, gdje ih je dočekao i pozdravio križevački župnik, vlč. Stjepan Soviček, a zatim su pošli do grkokatoličke katedrale Presvete Trojice, gdje su ih ugostili fokolarini, članovi pokreta Djela Marijina. Nakon kratkog upoznavanja s pokretom fokolara, slavili su misu u grkokatoličkoj katedrali. Liturgijsko pjevanje i sviranje animirale su djevojčice dječjeg zbora iz Rakitovice. Članovi pokreta fokolara animirali su različite grupne igre na igralištima i travnjacima njihova prostranog dvorišta, a potom je uslijedio kratki obilazak središta Križevaca. Izlet je ostvaren u suradnji sa Zdenkom Horvatom, Miholjčaninom koji već dulje vrijeme s obitelji živi u Križevcima, u fokolarskom gradiću Faro (Svjetionik). Damir Stanić

Kulturni događaji, obljetnice, gradnje  BUDROVCI – 11. smotra pučkog crkvenog pjevanja -

Osamnaesta folklorna manifestacija »U Budrovci, na Nedilju bilu« obilježena je 7. travnja u Budrovcima 11. smotrom pučkoga crkvenog pjevanja u crkvi Sv. Nikole biskupa. Predstavili su se članovi Tamburaške škole odsviravši pjesmu »Bila nedilja«, zatim je nastupala Ženska pjevačka skupina KUD-a »Šokadija« Budrovci, Muška vokalna sku-

518

5-6/2013.


pina »Bećarine« KUD-a »Tena« - Đakovo i Mješovita pjevačka skupina KUD-a »Šokadija« iz Strizivojne. Na kraju su svi izvođači zajedno otpjevali pjesmu »Kraljice neba, raduj se!«. Željko Vurm  OSIJEK – Koncert Zbora opere HNK - Zbor opere

HNK Osijek gostovao je 7. travnja u župi Sv. Ćirila i Metoda u Osijeku te pod ravnanjem dirigentice i zborovođe Ljubice Vuletić tijekom mise otpjevao Veni Sancte Spiritus KV 47 W. A. Mozarta, Cantique de Jean Racine, op. 11 G. Foure-a te Ave verum corpus W. A. Mozarta. Nakon mise održan je koncert uz orguljsku pratnju Igora Valerija i solista Jasne Komedanović, Gordane Kalmar, Iskre Stanojević, Berislava Puškarića i Claudija Conti-

kojom su u Osijeku zaljubljenici u glazbu ponovno došli na svoje. »Jako se lijepo vratiti u ovu crkvu. Ovdje nam je najdraže svirati jer to je naša crkva. Sve su lijepe, ali ova je posebna zato što smo tu najčešće svirali, a i naši počeci kao dua ili ansambla – Hrvatskoga baroknoga ansambla, vezani su upravo za osječku franjevačku crkvu«, kaže Laura Vadjon. Od prof. Hasa moglo se čuti kako je barokna glazba primjerena crkvi osječkih franjevaca u prvome redu jer su nastajale u isto vrijeme. I ovom prigodom svirali su stare talijanske majstore baroka, ali i netalijane pod utjecajem glazbenika toga podneblja. Ljerka Bobalić  VINKOVCI – Gostovanje zbora iz Čitluka - U sklo-

pu višednevnog pohoda Slavoniji Mješoviti pjevački zbor župe Krista Kralja iz Čitluka boravio je i u Vinkovcima. Tom prigodom, u nedjelju 26. svibnja, na svetkovinu Presvetog Trojstva, zbor je pod ravnanjem s. Slavice Kožul pjevao tijekom središnjeg misnog slavlja u središnjoj vinkovačkoj župi Sv. Euzebija i Poliona. Misno slavlje predvodio je domaći župni vikar Vedran Mešanović. Prije mise riječi dobrodošlice uputio je domaći župnik mons. Tadija Pranjić koji je, između ostalog, rekao: »Pozdravljam naše goste koji su ovih dana obišli Vukovar i tako se upoznali s događajima iz obrambenog Domovinskog rata. Hercegovina je za mene još od djetinjstva bila pojam katoličanstva i domoljublja. Poželimo našim gostima da osjete ljepotu Slavonije!« Snježana Kraljević

 PRIVLAKA – Koncert marijanskih pjesama - Privla-

nija. Domaći župnik, preč. Mato Gašparović zahvalio je zboru na obogaćenju nedjeljnog misnog slavlja i daru glazbenog ugođaja, što su dugotrajnim pljeskom nagradili i brojni vjernici. Nakon koncerta župnik je krstio desetero djece ove župe i izrazio radost što u uskrsnom vremenu ova župna zajednica može posvjedočiti da rado prihvaća dar novoga života u našim obiteljima. Igor Fosić  OSIJEK – Barokni koncert u baroknoj crkvi - Na-

kon dvije godine osječki franjevci ugostili su 5. svibnja u svojoj baroknoj crkvi vrsni glazbenički duo – Lauru Vadjon (barokna violina) i Krešimira Hasa (orgulje). Tako je nastavljena dobra tradicija 5-6/2013.

ka je u subotu, 1. lipnja, imala iznimnu čast ugostiti Folklorni ansambl Studentskog kulturno-umjetničkog društva »Ivan Goran Kovačić« iz Zagreba, koji je u župnoj crkvi Sv. Martina biskupa izveo koncert marijanskih hodočasničkih pjesama pod nazivom »O, mila Majko nebeska«. S krunicama i molitvenicima u ruci, odjeveni u narodno ruho, pjevajući su u procesiji ušli u crkvu te okupljenim vjernicima predstavili dio bogate tradicije crkvenoga pučkog pjevanja iz Slavonije, Bačke, Međimurja, Zagorja, Istre, Dalmacije te Bosne i Hercegovine. Izveli su pjesme koje se pjevaju tijekom liturgijskog vremena kroz godinu te u mjesecima i na svetkovine posvećene Blaženoj Djevici Mariji. Od šesnaest pjesama i napjeva, pravi biseri bili su marijanski napjevi na lokalnim dijalektima: »Gospi od sniga« iz Kukljice, »Tri Marije redon redu« iz Istre te pučki napjevi koji se pjevaju u vrijeme

519


 OSIJEK – Koncert u Godini vjere - U kapucinskoj

Velike Gospe u Stankovcima, najčešće ispred crkve: »Evo lita i Velike Gospe« i »Ko je mene volijo do Gospe«. Ankica Čubela  DONJI MIHOLJAC – Predstavljanje zbirke pjesama

- Donjomiholjački pjesnik Zdravko Živković predstavio je 2. lipnja u župnoj crkvi Sv. Mihaela arkanđela svoju šestu zbirku pjesama »Isus iz Nazareta«. Nakon uvodnog dijela u kojem je vlč. Damir Stanić pročitao predgovor Zbirci, koji je napisao imenovani đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić, publici se obratio autor, pojašnjavajući kako je ova zbirka nastala kao traženje odgovora na pitanja: Tko smo i odakle smo? Ovaj kulturni događaj pjesmom je popratio župni zbor »Sv. Cecilija«, a odabrane pjesme čitali su Aleksandra Demše, akademska glumica, Vedran Aladić, prof. hrvatskog jezika i književnosti i Danica Zlatunić iz književne udruge »Mihael«. Sonja Devčić

crkvi Sv. Jakova u Osijeku 9. lipnja nastupilo je osječko Pjevačko društvo svetog Josipa te održalo »Koncert u Godini vjere«. Uz mješoviti zbor, kao solisti nastupili su soprani Danijela Pintarić i Branka Peljhan te tenor Zvonimir Klaić. Korepetitorica je bila Mihaela Hoffmann, a zborovođa dr. sc. Vladimir Peljhan. Uz izvođenje odabranih i prigodnih sakralnih kompozicija, narator prof. Miroslav Klaić seriozno je publiku vodio kroz izabrane misli iz apostolskih pisama pape Benedikta XVI. Na programu koncerta našla su se brojna sakralna djela, a izdvajamo autore A. Vidakovića i njegovu Missae Simplex te »Zrno vjere«, djelo A. Mateljana i Š. Marovića. Izvrsno artikulirani muški dio zbora pokazao je odličnu tehniku pjevanja, a kvalitetan nastup ostvarili su i solisti. Kao posebno uspjele točke u programu izdvajamo pripjevni psalam »Hvaljen i slavljen dovijeka« te skladbe »Divan je Bog«, Z. Šrajera, »Isuse, Ti nam objavi« (Š. Marović, tekst s. V. Šurjak), »Blaženstva« (N. I. Bakhmetyeva) i »Stihovi« (tekst A. Mateljan, glazba Š. Marović) i druge. Branka Ban

 SLAVONSKI BROD – Koncert klasične glazbe - U

sklopu 24. brodskog glazbenog ljeta održan je 9. lipnja, poslije večernje mise u franjevačkoj crkvi Presvetog Trojstva u Slavonskom Brodu, koncert

 ČEPIN – Susret zborova - Župa Kristova uskrsnuća

u Čepinu bila je 8. lipnja domaćin susreta crkvenih zborova iz župa Čepinskog dekanata. Susret je započeo misnim slavljem koje je predvodio župnik župe Sv. Josipa iz Vuke, mr. Mato Mićan. Nakon mise uslijedio je nastup zborova, čak 270 sudionika, organiziranih u zborove župa i filijala: Antunovac, Beketinci, Čepin 1, Čepin 2, Čepin 3, Ivanovac, Glazbena škola »Ivanovac«, Muška pjevačka skupina »Baje« Ivanovac, Punitovci, Široko Polje, Vladislavci i Vuka. Regionalnu notu ovom susretu dao je tamburaški zbor, koji je svojim izvedbama crkvenih skladbi dao pečat slavonskog glazbenog izričaja. Zborovi su se predstavljali sa po dvije skladbe po izboru na temu »Godina vjere«. Kroz program je vodio dekan Andrija Vrbanić. Predstavnici zborova na kraju su dobili prigodna priznanja. Vesna Grbeša

klasične glazbe na kojem su nastupili ugledni glazbenici iz Zagreba: otac Goran Končar, proslavljeni hrvatski violinist svjetskog glasa i njegova kći Ljerka Končar Gamulin. Izvedena su djela čuvenih skladatelja, a oduševljena brodska publika nagradila je izvođače velikim pljeskom. Izvođačima je na kraju zahvalio domaći gvardijan fra Sebastijan Golenić. Pozdravnu riječ dragim gostima iz Zagreba uputio je i prof. Hrvoje Špicer, ravnatelj KKD »Ivana Brlić-Mažuranić«, koja je i ove godine organizator Brodskog glazbenog ljeta. Brankica Lukačević

VJESNIK na nadbiskupijskim Internet-stranicama: www.djos.hr Urednikova (pre)poruka – Stopama sadašnjice – Liturgijska građa – Homiletska građa – Sadržaj

520

5-6/2013.


SVEĆENIČKO REĐENJE U ĐAKOVAČKOJ KATEDRALI Dvostruko

slavlje na svetkovinu apostolskih prvaka Sv. Petra i Pavla, 29. lipnja, održalo se u đakovačkoj katedrali - slavlje njezina zaštitnika i dan svećeničkog ređenja. Tijekom svečane euharistijske službe nadbiskup Marin Srakić podijelio je red prezbiterata četvorici đakona: Tomislavu Benakoviću iz Županje 1, Mariju Brkiću iz Slavonskog Broda 9, Marku Martiću iz Slavonskog Broda 2 i Ivanu Stipiću iz Ivankova. Izričući dobrodošlicu, nadbiskup Marin uputio je pozdrave i odsutnom nadbiskupu Đuri Hraniću, koji se u to vrijeme nalazio u Rimu gdje mu je papa Franjo stavio palij - znak službe metropolita. Pozdrav je uputio nazočnom vrhbosanskom pomoćnom biskupu Peri Sudaru te svima koji su pratili ređenike na putu njihove formacije – rektoru Bogoslovnog sjemeništa mons. Ivanu Ćuriću, s ostalim poglavarima, mons. dr. Peri Aračiću, dekanu đakovačkog KBF-a, s profesorima, župnicima župa krštenja današnjih ređenika te župnicima njihove pastoralne prakse koji su došli sa svojim vjernicima, ostalim svećenicima, članovima Prvostolnog kaptola, župnicima, župnim vikarima, redovnicima i redovnicama, bogoslovima, studentima i studenticama Teologije, svim hodočasnicima, među kojima i skupinu iz Pečuške biskupije i njihova mladomisnika, kao i brojnim ministrantima. Pozdrav je uputio roditeljima, rodbini i prijateljima ređenika te samim ređenicima. U svojoj homiliji nadbiskup je govorio o dvojici među Dvanaestoricom, Petru i Pavlu, koji su »bratski osvojili mučenički vijenac«, a koji su, unatoč nekim razlikama u shvaćanju i postupanju, bili ujedinjeni u poslanju naviještanja Kristova evanđelja, ali i u svjedočanstvu krvi što su ga obojica dala u Rimu. Nadbiskup se obratio i četvorici mladomisnika, istaknuvši kako oni ne žive u vrijeme otvorene borbe i progona Crkve, ali žive u vrijeme kada se još osjeća jeka tih vremena. »Živite u vrijeme kada se ne prolijeva krv za Krista, ali kada se traži vjera, snažna nutarnja motivacija i nutarnje osvjedočenje u onoga u koga ste povjerovali i u ono što prihvaćate redom prezbiterata. I danas je u pitanju vjera, a oni ostali problemi tijesno su uz nju vezani. Pitate se, hoćete li ustrajati u svojoj odluci. Hoćete, ako budete sačuvali čvrstu vjeru i iskrenu ljubav prema Kristu, tada

ćete ispuniti svoje poslanje. Uz vas je onaj koji je i Petra i Pavla hrabrio riječima: ‘Ne boj se.’ Uz vas je ovaj vjernički narod koji moli kao što je molio za Petra dok je bio u tamnici i Pavla kad je pošao navijestiti i poganima evanđelje Kristovo.« Okupljeni vjernički puk nadbiskup je pozvao riječima: »Molite za svećenike koji sumnjaju u svoje zvanje ili vrijednost svoga služenja, koji su se umorili na životnom putu. Molimo za svećenike da u svim iskušenjima sačuvaju svećeničko jedinstvo i zajedništvo. Molite da osjete radost što su svećenici i da svaki dan ponovno otkrivaju dar primljen od samoga Krista u sakramentu sv. reda. Molite da se ne osjete osamljeni, bez pomoći, bez podrške. Molite s njima, molite za njih da otkriju da je ‘radost svećeništva radost mladosti koja se svakog dana obnavlja’. Molite za ove ređenike da sačuvaju mladost svoga poziva i svoga poslanja.« Nakon homilije uslijedio je najsvečaniji dio ređenja – predstavljanje četvorice ređenika zajednici, na koje je, prostrte pred oltarom, zazvan zagovor svih svetih. Uslijedilo je polaganje ruku, prvo nadbiskupa, a potom svih prisutnih svećenika, izricanje molitve ređenja, odijevanje novozaređenih svećenika u misno ruho, pomazivanje njihovih dlanova te predavanje euharistijskih darova, nakon čega su se tek zaređeni svećenici pridružili nadbiskupu i ostalim koncelebrantima u slavljenju euharistije. Misno slavlje završilo je svečanim mladomisničkim blagoslovom, kada se mladomisnicima Đakovačko-osječke nadbiskupije pridružio i Tamás Dallos, mladomisnik Pečuške biskupije. Ispraćeni gromoglasnim pljeskom, mladomisnici su, praćeni ostalim svećenicima, katedralu napustili u procesiji. Anica Banović


Ivica Raguž

SRETNI U NADI Teološka razmatranja o sreći

Hrvatski institut za liturgijski pastoral pri HBK Zagreb, 2013. meki uvez

»Jesi li sretni?« pitanje je koje je tijekom prijateljskog susreta potaknulo prof. dr. sc. Ivicu Raguža na razmišljanje i pisanje knjige pod naslovom »Sretni u nadi. Teološka razmatranja o sreći«. Navedeno pitanje, tada mladom teologu koji se tek počeo baviti Kantovom filozofijom, izgledalo je prilično djetinjasto i površno. Razmišljao je: »Naravno, nisam sretan. Tko još može biti sretan u ovom životu?« A opet, s druge strane, mislio je: »Kako mogu reći da nisam sretan ako sam primio dar prijateljstva?« Tako ga od tog prijateljskog pitanja, postavljenog 1998. godine, tema sreće nije napuštala. Ostavljajući po strani osobnu pripovijest, autor razlaže kako antička filozofska misao i ranokršćanska duhovnost intenzivno promišljaju o čovjekovoj težnji za srećom. U srednjovjekovlju misao o sreći doseže svoje vrhunce, ali to je i vrijeme iščeznuća sustavnog promišljanja o sreći. Kršćanska misao i duhovnost razdvojile su pitanje vjere od »sretnog života« te je sreća postala nereligioznim pojmom, izričajem čovjekovih imanentnih žudnja, vlastitih ovozemaljskom iskustvu, bez ikakva odnosa prema Bogu. Rijetko se o nečemu tako puno piše kao o sreći, no i rijetko koji pojam je tako banaliziran kao pojam sreće, ističe Raguž i pojašnjava kako sreća zahvaća cijeloga čovjeka i tiče ga se u duhovnoj, tjelesnoj, osobnoj i društvenoj stvarnosti. Stoga, ukoliko filozofija i teologija izgube iz vida sreću, gube iz vida cjelovita čovjeka. Ova knjiga kani teologiju i filozofiju ponovno potaknuti na bavljenje pitanjem o sreći. Autor temi pristupa na povijesno-sustavan način, donoseći povijesni prikaz nekih filozofskih i teoloških poimanja sreće te sustavno promišljajući o njihovu značenju danas. Započinje s filozofskim školama i filozofima, koje motri s teološkog gledišta, nastoji ih pozitivno vrednovati i otkrivati ono što je prihvatljivo u skladu s kršćanskim poimanjem sreće, ne zanemarujući pritom razlike. Drugo poglavlje donosi najvažnija teološka shvaćanja sreće, ona Augustina i Tome Akvinskoga. U trećem poglavlju sreća je promatrana pod vidikom jobovske sreće ili »sretne nesreće« te prikazuje autore koji su se bavili tom tematikom. Četvrto poglavlje promišlja sreću u svjetlu Kristovih blaženstava. Radi se o pokušaju sinteze prva tri poglavlja, s posebnim naglaskom na blaženstva. Zaključna razmatranja o prijateljstvu nalaze se u petom poglavlju koje se vraća uvodu i postavljenom pitanju »Jesi li sretan?«. Poglavlja su tako koncipirana da čitatelj knjigu ne mora nužno čitati redom. Svatko si može izabrati autora i temu koja ga najviše zanima, a Raguž naglašava kako ova znanstvena studija nije pisana samo za vjernike, tako da će i nevjernici i oni koji tragaju za vjerom u njoj moći pronaći koju misao o sreći. Knjigu je izdao Hrvatski institut za liturgijski pastoral pri HBK, a može se kupiti u »Tiskanicama«, nadbiskupijskoj knjižari u Ðakovu. M. Kuveždanin

Vjesnik 05 06 2013 internet  
Advertisement