Page 1


3-4(2384) 2013.

VJESNIK ÐAKOVAČKO-OSJEČKE NADBISKUPIJE I SRIJEMSKE BISKUPIJE Časopis za pastoralnu orijentaciju Izdavač: Nadbiskupski ordinarijat Đakovo Glavni i odgovorni urednik: mons. dr. Vladimir Dugalić Telefon: (031) 802-305 E-mail: vladimir.dugalic@djos.hr Nadbiskupijski tiskovni ured: Martina Kuveždanin, tajnica Anica Banović, tajnica Telefon: (031) 802-228; faks (031) 812-781 E-mail: tiskovni.ured@djos.hr Uredničko vijeće: Ivan Ćurić, Ivo Džinić, Josip Filipović, Grgo Grbešić, Stjepan Karalić, Luka Marijanović, Anto Pavlović, Ivica Pažin, Zvonko Pažin, Tadija Pranjić, Bože Radoš, Stanislav Šota, Marko Tomić, Drago Tukara, Željko Tovilo Administrator: Stjepan Maroslavac Telefon (031) 802-229 E-mail: smaroslavac@gmail.com Lektor: Anzelma Salopek, prof. Stalni suradnici: Stjepan Baloban (Zagreb) s. Valentina Mandarić (Zagreb) Ružica Razum (Zagreb) Josip Sabol (Njemačka) Bono Zvonimir Šagi (Varaždin) Žarko Relota (Zagreb) Josip Šimunović (Zagreb) Ivan Štengl (Zagreb) Mato Zovkić (Sarajevo) Uredništvo i uprava Vjesnik Đakovačko-osječke nadbiskupije Strossmayerov trg 6 31400 Đakovo Telefoni: (031) 802-228; 802-229 E-mail: vjesnik@djos.hr Poštarina plaćena u gotovom. Godišnja pretplata Hrvatska: 400 kn Inozemni pretplatnici: 600 kn (80 €) Vjeroučitelji laici (uz potvrdu): 200 kn Studenti teologije (uz potvrdu): 120 kn Za pretplatu u kunama (tuzemstvo), naslov i broj računa: Nadbiskupski ordinarijat Đakovo (za Vjesnik) 2485003-1100203891 poziv na broj 75106, te dodati vlastiti pretplatnički broj; ili običnom poštanskom uplatnicom na izdavača. Devizna pretplata (iz inozemstva): čekom ili na devizni račun: Nadbiskupski ordinarijat Đakovo Croatia banka dd Zagreb SWIFT: CROA HR 2X 700100-3376931 (za Vjesnik) Vjesnik je oslobođen plaćanja poreza na dodanu vrijednost prema Zakonu o PDV (čl. 11, t. 7 i 8). Grafička priprema i tisak: »Glas Slavonije« d.d. Osijek

GRB I GESLO PAPE FRANJE Papa Franjo odlučio je sačuvati

u glavnim crtama svoj prethodni grb, koji je izabrao još od svoga biskupskog ređenja, a koji karakteriziraju jednostavne linije. Plavi štit okružen je simbolima papinskog dostojanstva, koji su istovjetni onima koje je htio njegov prethodnik Benedikt XVI. (mitra smještena između ukrštenih ključeva od srebra i zlata, povezanih crvenom vrpcom). Na gornjem dijelu nalazi se znak reda iz kojeg dolazi Papa, Družbe Isusove: blistavo sunce na kojem su crvenom bojom ispisana slova IHS, tj. Kristov monogram. Iznad slova H i kroz njegovu poprečnu liniju prolazi križ; ispod monograma su tri crna čavla. U donjem dijelu štita nalaze se zvijezda i cvijet narda. Zvijezda, prema drevnoj heraldičkoj tradiciji, simbolizira Djevicu Mariju, Kristovu majku i majku Crkve, dok cvijet narda označava sv. Josipa, zaštitnika opće Crkve. U hispanističkoj se ikonografskoj tradiciji, naime, sv. Josipa prikazuje s granom narda u ruci. Stavljajući na štit te slike, Papa je želio izraziti svoju posebnu pobožnost Presvetoj Djevici i svetom Josipu.

Geslo pape Franje »Miserando atque eligendo« preuzeto je iz homilije sv. Bede Časnog, svećenika (Om. 21; CCL 122, 149-151), koji je, komentirajući evanđeosku epizodu o pozivu sv. Mateja, napisao: »Vidio je carinika, a kako je gledao pun smilovanja i odabirući, reče mu: Slijedi me.« Ta homilija, hommage Božjem milosrđu, donosi se u liturgiji časova na blagdan Sv. Mateja koji ima posebno značenje u životu i duhovnom putu pape Franje. Naime, na blagdan Sv. Mateja godine 1953. mladi je Jorge Mario Bergoglio u sedamnaestoj godini života doživio na sasvim poseban način Božju prisutnost i ljubav u svom životu. Nakon jedne ispovijedi osjetio je u srcu Božje milosrđe, Boga koji ga je pogledom nježne ljubavi pozvao na redovnički život, po primjeru sv. Ignacija Loyolskog. Kada je izabran za biskupa, mons. Bergoglio je u spomen na taj događaj koji je označio početak njegova potpunog predanja Bogu u njegovoj Crkvi odlučio izabrati kao geslo i program života riječi sv. Bede miserando atque eligendo, koje je odlučio staviti također na svoj papinski grb. IKA


HABEMUS PAPAM! Novi je papa Jorge Mario Bergoglio. Prvi kardi-

nal iz reda đakona Jean-Louis Tauran 13. ožujka oko 20,15 sati pojavio se na svečanoj loži vatikanske bazilike i nakon tradicionalne objave na latinskom: »Habemus Papam!« obznanio da su kardinali elektori na konklavama za papu izabrali argentinskog kardinala Bergoglia. Novi, 266. papa, isusovac je, Argentinac, Jorge Mario Bergoglio, sedamdesetšestogodišnji dosadašnji nadbiskup Buenos Airesa. Izabrao je ime Franjo, a to je prvi puta u povijesti Crkve da jedan rimski biskup uzima to ime, da je jedan isusovac izabran za papu, te da papa dolazi iz Latinske Amerike. Prije svečane objave s lože bazilike Sv. Petra, u Sikstinskoj kapeli upriličena je kratka ceremonija. Nakon što su rezultati glasovanja pokazali da ima dovoljan broj glasova, kardinalu Bergogliu obratio se kardinal Giovanni Battista Re pitanjem: »Prihvaćaš li svoj kanonski izbor za rimskog prvosvećenika?« a nakon potvrdnog odgovora postavio mu je drugo pitanje: »Koje ime želiš uzeti?« Nakon te kratke ceremonije u Sikstinskoj kapeli spaljeni su glasački listići i bijelim dimom dan je znak da je novi papa izabran. Bijeli se dim pojavio u 19.06 sati. Novoizabrani Petrov nasljednik zatim je ušao u tzv. Sobu suza (»Stanza delle lacrime«), koja je tako prozvana zbog emocija koje novoizabrane Petrove nasljednike obuzmu nakon izbora. U toj sobi novi je Papa obukao papinsku odjeću, a zatim se vratio u Sikstinsku kapelu gdje se održala još jedna kratka svečanost s molitvom, čitanjem ulomka iz Evanđelja i završnom molitvom. Zatim je uslijedio svečani čin počasti i poslušnosti kardinala novom papi. Prije samog izlaska na ložu bazilike novi se Papa nakratko zaustavio u Pavlovoj kapeli gdje se kratko pomolio pred Presvetim. Na vijest da je novi papa izabran, na Trg sv. Petra slilo se mnoštvo vjernika iz čitavog Rima; prema nekim procjenama, pred bazilikom se okupilo više od 200.000 ljudi.

Prvo obraćanje Papa Franjo u svom je prvom obraćanju nakon izbora za poglavara Crkve zahvalio mnoštvu okupljenom na Trgu sv. Petra na dočeku i pozvao vjernike da ga prate svojim molitvama. Pojavljivanje novog poglavara Katoličke Crkve na loži bazilike Sv. Petra okupljeno mnoštvo pozdravilo je burnim pljeskom i usklicima: »Živio Papa!... Franjo, Franjo!« »Braćo i sestre, dobra večer! Poznato vam je da je dužnost konklave bila Rimu dati biskupa. Izgleda da su ga moja braća kardinali išla potražiti gotovo na kraj svijeta«, našalio se novi Papa na račun svog argentinskog podrijetla. »Hvala vam na dočeku. Biskupijska zajednica Rima ima svog biskupa: hvala! 3-4/2013.

I, prije svega, želim se pomoliti za našeg biskupa u miru, Benedikta XVI. Molimo svi zajedno za njega, da ga Gospodin blagoslovi i da ga Majka Božja čuva«, rekao je Papa, a zatim je zajedno s vjernicima izmolio Očenaš, Zdravomariju i Slava Ocu. »Sada započinjemo taj put, put bratstva, ljubavi i međusobnog povjerenja. Molimo uvijek jedni za druge, za čitav svijet, da zavlada veliko bratstvo. Želim da ovaj put Crkve koji danas započinjemo bude plodonosan za evangelizaciju ovog tako lijepog grada«, rekao je Papa. Prije blagoslova Sveti je Otac zamolio vjernike za jednu uslugu: »Prije no što biskup blagoslovi narod, molim vas da vi zamolite Gospodina da blagoslovi mene: bit će to molitva naroda koji moli blagoslov za svog biskupa. U tišini molite za mene«. Sveti je Otac zatim podijelio svečani blagoslov »Urbi et orbi«. Nakon blagoslova Papa se još jednom obratio okupljenima: »Braćo i sestre, sada vas ostavljam. Velika vam hvala na prihvaćanju. Molite za mene i vidimo se uskoro. Do skorog viđenja: sutra ću se poći pomoliti Majci Božjoj, da čuva cijeli Rim. Laku noć i ugodan odmor«, rekao je na kraju svoga prvog obraćanja papa Franjo.

Biografija Jorge Mario Bergoglio rođen je 17. prosinca 1936. u Buenos Airesu, u obitelji s petero djece, a otac mu je bio talijanski imigrant, pa novi papa ima i argentinsko i talijansko državljanstvo. Diplomirao je kemijsku tehnologiju, no poslije se odlučio za svećenički poziv te stupio u bogosloviju. U novicijat Družbe Isusove stupio je 11. ožujka 1958. godine. Humanističke studije završio je u Čileu, a 1963., po povratku u Buenos Aires, završio je filozofiju na Filozofskom fakultetu kolegija »San Jose« u San Miguelu. Sljedeće dvije godine predavao je književnost i psihologiju na kolegiju »Immacolata« u Santa Feu, a 1966. predavao je iste predmete na kolegiju »Salvatore« u Buenos Airesu. Od 1967. do 1970. studirao je teologiju na Teološkom fakultetu kolegija »San Jose« u San Miguelu. Za svećenika je zaređen 13. prosinca 1969. godine, a unutar Družbe Isusove proveo je svoj treći probandat 1970. - 1971. u Alcali de Henares u Španjolskoj, te je 22. travnja 1973. položio svoje doživotne zavjete. Bio je magister novaka u Villa Barilari u San Miguelu (1972. - 1973.), profesor na Teološkom fakultetu, konzultor u svojoj Provinciji te rektor kolegija. Za provincijala Argentine izabran je 31. srpnja 1973., i tu je službu obnašao šest godina. Između 1980. i 1986. godine bio je rektor kolegija i Filozofskoga i teološkog fakulteta u istoj kući, te župnik u biskupiji San Miguel. U ožujku 1986. pošao je u Njemačku kako bi ondje dovršio rad na svojoj doktorskoj diser-

177


taciji, nakon čega su ga poglavari smjestili u kolegij »Salvatore«, odakle je premješten u crkvu Družbe Isusove u gradu Cordobi, gdje je obnašao službu duhovnika i ispovjednika. Blaženi Ivan Pavao II. imenovao ga je 20. svibnja 1992. pomoćnim biskupom Buenos Airesa, a 27. lipnja iste godine primio je u katedrali u Buenos Airesu biskupski red po rukama kardinala Antonija Quarracina. Suzareditelji su bili apostolski nuncij Ubaldo Calabresi i biskup Mercedes-Lujana Emilio Ognjenović. Nadbiskupom koadjutorom Buenos Airesa imenovan je 3. lipnja 1997., a 28. veljače 1998., nakon smrti kardinala Qarracina, naslijedio ga je u nadbiskupskoj službi. Kao nadbiskup putovao je javnim prijevoznim sredstvima, a umjesto biskupske palače, stanovao je u iznajmljenom stanu, stekavši tako nadimak »kardinal siromašnih«. Govori španjolski, talijanski, a služi se i njemačkim jezikom. Poznat je i kao dobar kuhar, ljubitelj opere, prijatelj grčke klasike, Shakespearea i Dostojevskoga te kao

dobar plivač, premda od djetinjstva ima poteškoća s plućima. Napisao je knjige: »Meditationes para religiosos« (Razmatranja za redovnike) 1982., »Reflexiones sobre la vida apostolica« (Razmišljanja o apostolskom životu) 1986., i »Reflexiones de esperanza« (Razmišljanja o nadi) 1992. Bio je ordinarij i za vjernike istočnoga obreda koji prebivaju u Argentini, a nemaju ordinarija vlastitoga obreda. Usto je bio i Veliki kancelar Argentinskog katoličkog sveučilišta. Na 10. redovitoj općoj skupštini Sinode biskupa u listopadu 2001. bio je generalni relator. Od studenoga 2005. do studenoga 2011. bio je predsjednik Argentinske biskupske konferencije. Blaženi Ivan Pavao II. imenovao ga je kardinalom na konzistoriju 21. veljače 2001., a naslovna mu je crkva bila crkva Sv. Roberta Bellarmina. Bio je član Komisije za Latinsku Ameriku, Vijeća za obitelj, Kongregacije za bogoštovlje i disciplinu sakramenata te Kongregacije za ustanove posvećenog života. IKA

Konferencija za novinare biskupa Đure Hranića »Duh Sveti nas je ponovno iznenadio i pokazao da, koliko god se služi ljudima, ipak on vodi Crkvu. I tako je, rekao bih, pomalo iz anonimnosti, barem za nas u Europi, izvukao jednu vrlo, vrlo zanimljivu osobu među kardinalima, s vrlo zanimljivom biografijom, i doveo je na čelno mjesto u Crkvi; osobu koja do sada uopće nije bila opterećena pitanjima i problemima koji su do sada bili vezani za vođenje Rimske kurije. U tom smislu, dolazi potpuno neopterećen na to mjesto. Raduje me s kojim je mirom, vedrinom i radošću Crkva iznjedrila i prihvatila jednog papu koji dolazi iz Latinske Amerike, jer znamo da je ona veoma značajna kada je u pitanju katolička populacija«, rekao je pomoćni biskup đakovačko-osječki, mons. dr. Đuro Hranić, brojnim novinarima koji su se u četvrtak, 14. ožujka, okupili u Nadbiskupskom dvoru u Đakovu kako bi čuli njegovo mišljenje o izboru novoga pape. »Moram priznati da mi je Papa nepoznanica, ali vrlo zanimljiva nepoznanica. Iz onoga što smo mogli vidjeti, čini se da najavljuje pontifikat koji bi mogao stavljati naglasak na jednostavnost, skromnost, poniznost, na neke vrijednosti koje će unutar jednog kontinuiteta u životu Crkve predstavljati mali diskontinuitet, koji se i te kako uklapa u taj kontinuitet. U tom smislu, vidim da se Duh Božji služi nama ljudima, treba nas ljude, ali doista on vodi Crkvu«, rekao je biskup. Komentirajući ime koje je Papa izabrao, biskup je izjavio kako ne zna što ga je potaknulo da izabere to ime, te podsjetio da katolici među isusovcima imaju velikog misionara sv.

178

Franju Ksaverskoga, ali da se u našim glavama taj izbor uglavnom povezuje sa sv. Franjom Asiškim. »Obojica su zanimljive osobe u povijesti Crkve - i sv. Franjo Asiški, koji je u svoje vrijeme obnavljao Crkvu poniznošću, skromnošću i jednostavnošću, i sv. Franjo Ksaverski koji je i te kako obnavljao Crkvu te bio veliki misionar Crkve.« Upitan je li Papa izabrao ime Franjo zbog krize i recesije koja pogađa Europu, biskup Hranić je istaknuo: »Papa dolazi iz Argentine, iz jedne siromašne Crkve, Crkve siromaha, i vjerujem da u tom smislu ima više osjećaja za skromnost i jednostavnost. Čujem da je živio u stanu, sam sebi vodio domaćinstvo. Sve to pokazuje da dolazi iz životnih okolnosti obilježenih skromnošću, jednostavnošću, da ondašnja Crkva tako živi i vjerujem da će upravo tu dimenziju više unijeti u život Crkve. Uostalom, dolazi iz Latinske Amerike i nije opterećen europskim pitanjima kao mi«, istaknuo je biskup. Na novinarski upit što očekuje od Pape, kojim će smjerom voditi Crkvu, biskup Hranić je rekao: »Duh Sveti pokazuje da se ne trebamo baviti nekim opterećenjima koja su postojala do sada. Duboko vjerujem da će donijeti novost i svježinu. U kojem pravcu će ta novost i svježina ići, to točno ne znamo, ali trebamo dopustiti da on bude papa, da izađe ‘van’ i onda ćemo moći razgovarati o tom pitanju. Ali unaprijed… mislim da s otvorenošću duha treba prihvatiti ono što nam Bog preko njega želi poručiti i što želi donijeti u Crkvu.« Anica Banović

3-4/2013.


Darija Damjanović Barišić – nova doktorica crkvene povijesti Darija Damjanović Barišić, asistentica

na Katedri crkvene povijesti Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu, obranila je 31. siječnja 2013. na Fakultetu povijesti Papinskog sveučilišta Gregorijana u Rimu doktorsku disertaciju pod nazivom La storia della chiesa paleocristiana a Sirmium dall’anno 304 al 582. I primi martiri ed i vescovi, la vita dei cristiani nella chiesa. (»Povijest starokršćanske crkve u Sirmiumu od 304. do 582. godine. Prvi mučenici i biskupi, život kršćana u crkvi«), koju je pisala pod mentorstvom prof. Jos Janssensa, S.I. Disertacija je obranjena pred tročlanom komisijom koju su činili predsjednik, dekan Nuno da Silva Gonçlaves, S.I., te članovi komisije: prof. Jos Janssens, S.I. i prof. Ottavio Bucarelli. Doktorska disertacija ima sedam poglavlja i podijeljena je u tri dijela. Prvi dio rada sadrži tri poglavlja i kronološkim redom analizira povijesne i arheološke radove. Analiza povijesnih djela obuhvaća prve povijesne radove 17. i 18. st. u kojima se spominje povijest sirmijske Crkve, pa sve do posljednjih znanstvenih radova objavljenih početkom novoga tisućljeća. Analiza arheoloških istraživanja i nalaza započinje s prvim objavama pronađene materijalne građe na tlu starovjekovnog Sirmiuma, od 1882. g., i traje sve do objava posljednjih arheoloških pronalazaka i publikacije novijih podataka u posljednjem desetljeću. Posljednje poglavlje analizira hagiografska istraživanja o svakom pojedinom sirmijskom mučeniku, koji se prema hagiografskim i povijesnim izvorima smatraju autentičnima. Slijede martirološki kalendari, Martyrologium Hieronymianum i Breviarium Syriacum. Drugi dio disertacije sadrži dva poglavlja. Oba su katalozi - epigrafski te katalog kršćanskih kultnih građevina i kršćanskih predmeta pronađenih na tlu starovjekovnog Sirmiuma. Epigrafski katalog sadrži natpise kategorizirane kao kršćanske, na osnovu uklesanog teksta i/ili mjesta pronalaska. Radi se o malom broju natpisa, svega 25 primjeraka, do sada publiciranih, od čega samo dva na grčkom jeziku, dok su ostali na latinskom jeziku, datirani od sredine 4. sve do kraja 6. st. Uz šesnaest natpisa objavljenih u Corpus inscriptionum latinarum vol. III, nalazi se 19 natpisa koji se i danas čuvaju u depou Arheološkog muzeja u Zagrebu, od kojih je dio objavljen i u spomenutom Corpusu, te šest do sada epigrafski neanaliziranih natpisa, a koji su tijekom posljednjih desetljeća 20. st. objavljivani u različitim stručnim i znanstvenim časopisima. Mjesta pronalaska epigrafskog materijala odnose se na gradski i vangradski teritorij

254

koji je označen s pet lokaliteta: Majurska bara, Gradine, Rimsko groblje, nekropola u današnjoj Mačvanskoj Mitrovici, te nepoznati lokaliteti pronalaska natpisa. Drugo poglavlje sadrži katalog kultnih kršćanskih građevina na teritoriju Sirmiuma, koji su do sada otkriveni i identificirani kao kršćanski, a ima ih šest. Većina objekata je funeralnog tipa, osim kršćanske kultne građevine iz 5. st. u središtu grada, tzv. Basilica urbana. Kataloške kartice slijede dataciju pronalaska pojedinog objekta, etape arheoloških istraživanja, lokalitet, relevantnu bibliografiju, opis objekta te opis eventualnih materijalnih pronalazaka u objektu i dataciju istoga. Kataloške kartice kršćanskih predmeta donose osam predmeta, do sada objavljenih, pronađenih te identificiranih kao kršćanskih. Kartice sadrže lokalitet pronalaska i datum, bibliografske podatke, opis i dataciju predmeta. Radi se o jednom kapitelu iz martirijalne Bazilike sv. Sinerota, fragmentu mramornog oltara s prikazom Jone, tri relikvijara koji su sadržavali relikvije kosti, a nosili su se kao medaljoni oko vrata, jednom zlatnom relikvijaru optočenom poludragim kamenjem te jednom olovnom sarkofagu. U posljednjem dijelu rada nastojalo se na osnovu analiziranih izvora iz prva dva dijela disertacije obraditi mnogobrojne argumente iz načina života kršćana u starovjekovnom Sirmiumu. Proučava se kult sirmijskih mučenika, od objekata za kult do rekonstrukcije kultnih obreda i kultnog kontinuuma u srednjem vijeku. Na osnovu proučavanja tekstova na grobnim natpisima proučavaju se izražaji osjećaja u krugu obitelji, prema djeci i supružnicima, kao i osjećaj religioznosti i vjere u svakodnevnom životu. Prikazuje se urbanistički preobražaj grada koji Sirmium doživljava nakon kršćanske slobode, gdje u njegovoj okolici i u samom gradu niču kršćanski kultni objekti nauštrb dotadašnjih hramova rimskih i drugih božanstava. Natpisi otkrivaju hijerarhijsku strukturu sirmijske Crkve te vojne činove. Iščitavajući epigrafske natpise moguće je rekonstruirati, barem djelomično, svakodnevni život kršćana u Sirmiumu te otkriti one dimenzije života koje ne prenosi službena historiografija. Na osnovu kritičkog proučavanja raznovrsnih izvora, rad nastoji pridonijeti proučavanju povijesti kršćanstva na tlu starovjekovnog Sirmiuma i sirmijske metropolije. Svakako da ne iscrpljuje sve argumente, već otvara brojna pitanja za buduća istraživanja koja mogu biti puno izdašnija ako se u proučavanje uključe brojni nalazi koji još uvijek nisu objavljeni, iako su istraženi prije nekoliko desetljeća. Tiskovni ured 3-4/2013.


POBOŽNOST BOŠNJAČANA U PRVOME SVJETSKOM RATU Vinko Juzbašić

S

ljedeće godine navršava se stotinu godina od početka Prvoga svjetskog rata. Vjerujem da će ta obljetnica i kod nas pokrenuti nova znanstvena istraživanja i preispitivanja ove teme. Ponešto o tom ratu ostalo je zapisano i u rijetkim zavičajnim knjigama, novinama te župnim i školskim spomenicama mnogih naših mjesta. U Bošnjacima su o tom ratu pisali župnik Marijan Galović1 i ravnajući učitelj Blaž Robotić,2 a Šimun Dautović u knjizi »Uspomene Bošnjačanima na svjetski rat 1914 – 1916.«, tiskanoj u Vukovaru 1916. godine.3 Spomenuta Dautovićeva knjiga danas je i u Bošnjacima rijetkost pa je i zato vrijedno iz nje izdvojiti bar prilog mjesnoga župnika Marijana Galovića, u kojem je vrlo živo prikazana vjera i pobožnost Bošnjačana prvih ratnih godina. Galović je u Bošnjake došao 1911. godine, bio je šokački Hrvat, rodom iz susjedne Županje pa je vrlo dobro poznavao tamošnji mentalitet. Ubrzo je stekao povjerenje svojih župljana koji su mu pisali s bojišnica, povjeravali se, tražili molitvenike ili pretplaćivali sumještane na katolički tisak. Uz pobožnost vojnika i župljana, Galović piše i o negativnim posljedicama rata: krađi, alkoholu, rastrošnosti te moralnim problemima. Tekst župnika Galovića donosimo u cijelosti.

I. Ratni proglas. Polaz od kuće Bio je dan Gospodnji dana 26. srpnja 1914. godine. Crkva je bila do podne i po podne puna pobožnih vjernika, tâ marljivo pohađanje kuće božje bila je nadaleko poznata krijepost bošnjačkih župljana. Njeka trzavica, napetost, strah pred nječim strahovitim obuzimala je od umorstva našega miloga prijestolonasljednika Franje Ferdinanda sve krugove i sve državljane Austro Ugarske monarhije. Grozno zločinstvo iziskivalo je doličnu kaznu, a poznavajući prkosnu i izazovnu ćud Srbije sve je očekivalo, da ona neće htjeti dati pravedne zadovoljštine, nego rat silom izazvati. To se je i zbilo. Očinsko srce našega premilostivoga kralja i cara Franje Josipa I. nije htjelo rata. Divni njegov manifest prožet skroz načelima kršćanskima – dokumenat prave moralne veličine – objavljuje narodima nuždu ovoga rata proti Srbiji, pouzdanje u pravdu božju i čistoću savjesti onoga, koji ga navješćuje. Narodi su očekivali i želili rat Srbiji, da kazne nečuveno zločinstvo. Pred večernju dana gore označena već se je govorilo, da je rat proglašen, brzoteče, što se vidjeli od kotara polaziti širom kotarskih sela to su navještali, a kad je 3-4/2013.

večernjica bila svršena i bubanj pozvao narod pred obćinu već su pozivi izvješeni, proglasi o ratu izvješeni bili i narodu usmeno saobćeno, da je rat Srbiji navješten i koji vojni obveznici moraju što prije krenuti svojim vojnim zapovjedničtvima. Sva zbilja i težina riječi »rata« prodrla je i potresla ljudskim dušama. Majke, žene, djeca su zaplakali, rastajat se valja, a Bog znade, tko će živ iz rata doći. Svi ne mogu, to svaki znade. Spremalo se na put, brzo pohađalo i opraštalo, ta valjalo se i rastati sa kućom, obitelju možda za uvijek, a rastanak tako nagli tim je teži morao biti. Bio je hvalevrijedan običaj u župi Bošnjaci uveden još za župnika Dr. A. Šumanovac, da su se novaci polazeći u jesen na trogodišnju vojnu službu prije u svojoj župi ispovijedili i pričestili. Kada su tako činili za vrijeme mira, tko bi mogao dvojiti, da to neće učiniti sada na polazu u rat, kad je sigurno, da će mnogi ostati na bojnom polju. I zaista sutradan iza proglašenja rata crkva je bila puna kao i sve dane glavne mobilizacije. Najvećom skrušenošću primili su polaznici sakramente sv. ispovijedi i pričesti možda zadnji puta u svojoj župnoj crkvi. Ozbiljnost vanredne važnosti i nesigurnost tamne budućnosti odsijevala je sa lica ovih ratnih pozvanika iz cijeloga duševnoga im bića. Bože sveti i svemogući sačuvaj ove govorila mi duša i potresla se na ovim dušu potresajućim prizorom. Kod oltara Presvetoga Srca Isusovoga i Blažene Gospe dugo se svaki molio i preporučio zaštiti svoj život i svoje sve. Sigurno nikad u životu nije se nijedan onako usrdno molio. Za vrijeme mira mnogo je svijeta u župi, više žena, manje ljudi, nosilo na sebi Karmelitski škapular B. D. M. a obično nije nitko u župi preminuo, da se nije tom haljinicom Majke božje bar u bolesti zaodjenio. – Rat je sam silna propovijed i on je sad sve ove ratnike potaknuo željom, da primu sad nakon ispovijedi i pričesti škapular. Kako su se ljudi za njim otimali. Majka, žena su ih još više na to poticale uzdajuć se više, da će im »vojne« njihove Majka pomoćnica sačuvati na tijelu i duši. Suzom mi se oči orosile od potresna prizora, kad sam im nakon oblačenja prozborio par oprosnih riječi i suze im izmamio, suze, koje ljudi inače tako rijetko od ganuća pokazuju. Tako je bilo svakim danom u crkvi, kako su redom odlazili svojim kaderima. Suze i molitve roditelja i rođaka ispraćale ih do stanice bošnjačke, gdje je najtužniji rastanak parao bolju srca jednih i drugih. S Bogom su ih ispraćali kao zadnjim, a najmilijim po-

255


zdravom, s Bogom pošli su im dovikivali, jer je Bog jedini, koji može pomoći nje, koji odlaze i one što ostaju, da ne zdvoje, nego se predadu posve u božju volju. Sa ratom započela i obća žalost, što se odrazivala i vanjskim načinom u pokajnom žalobnom odjevanju djevojaka i žena. Djevojke su još prije rata poslušale razloge i savjete župnika i prestale nositi dukate u crkvu, manje kupovale svilu, a sad početkom rata i snaše su odložile svoje zlatne đerdane. Rat je sam najsnažnije propovjedo istinu razumu, ludost gizde i opametio žene, da se odijevaju dostojnije svom stališu i tužnom vremenu, koje je nadošlo. Ratište, na kojem se najprije strašni rat započeo, bila je nama bliza Srbija. Bošnjačani su od navještenja rata gledali prolaziti kroz svoje selo po danu i noći silnu vojsku i svakovrsne ratne potrebštine, silne kolone, što je sve prolazilo pravcem koje prema Brčki, koje prema Vrbanji. Pionirske čete iz Osijeka prenoćile su na »njivicama« u Bošnjacima, te ih je u 5 sati u jutro 6. kolovoza na zamolbu uprave njihove pred crkvom blagoslovio domaći župnik. Bošnjačani su slušali gruvanje topova duž Drine i Save na granicama Srbije, a amo su i brzo dopirali glasovi o napredovanju i bojnoj promjenjivoj sreći naše vojske, pače o padu i ranjenju i pojedinih seljana. Dok su naši stajali tamo do Drine polazile su naše žene dan na dan ljudima noseći im, jela i odijela sve do kasne jeseni, dok se smjelo i moglo. Naravno je, da je trebalo onim stradalima u ratu odma i pomagati. A oduševljenje bilo je u župi Bošnjaci toliko, da smo već prvih dana stvorili podružnicu »Crvenoga križa« i odlučili urediti samostalnu bolnicu u zgradi bivšega suda. Za njekoliko dana sabrano je toliko kreveta, posteljine, rublja, da su prostorije bile potpuno uređene, da svojoj svrhi uzmognu odgovarati. Ta je požrtvovnost i darovi u naravi bilo u novcu za njegu ranjenih bila i tijekom dvije godine pravim izlijevom kršćanske milosrdnosti i samaritanske ljubavi ovih župljana, kako će to posebno poglavlje ove spomen knjige opisati.

II. Župljani iz rata svojim i župniku Duhovna veza vojnika sa rođacima, to je ona utjeha, koja ih i daleko rastavljene ipak vazda sastavlja i veže pa je rastanak jednima i drugima lakši, ako se podražaje pismenim saobraćajem. Ako glas dođe od onoga, na koga se najviše misli, za koga se najviše boji, to je najbolja utjeha zabrinutoj i ožalošćenoj duši i srcu. I nije čudo, da je pismeni saobraćaj naših vojnika sa bojnoga polja sa svojima kod kuće bio velik i neobičan. Pošta i njezin raznosioc mora se dobrano znojiti, da raznese silne karte što su stizale kući. Pače još više! Nestrpljivost je bila tolika, da su žene i djeca sami obkoljavali poštu izčekujuć vrijeme otvora, da

256

što prije dođu do glasa svojih iz daljine. Oblast je više puta morala odgoniti te skupine, da ne gube uzalud vrijeme u navali posala, a oskudici radnih sila. A tako su isto i oni od kuće slali dnevno pismo na bojno polje. Teško je sada bilo onomu, koji uz školu u selu ipak nije znao čitati ni pisati, a tko je ono malo zaboravio imao je prilike da se dobro izvježba. Mnogi je otac iz kolone i bojnog polja svoje kod kuće upućivao, da nipošto djecu iz škole ne vade, jer sad vide i osjećaju, koliko je zlo za nje, što su nepismeni. Ne mogu pisati, kad hoće i što hoće i druge valja moliti, da kad što napiše. Valjda će i ovaj rat naučiti sve, da treba djecu u školu tjerati, a ne iz nje trgati. Župnik je duhovni otac svojih župljana, a duhovne veze su najjače, pa nije stoga čudo, da su župljani, koji su i doma bili brižni za potrebe svoje duše bili vezani sa svojim župnikom kod kuće. Župnik je za svoje župljane u ratnoj službi svaki dan u sv. misi spomen činio, svake nedjelje i blagdana sv. žrtvu prikazivao, duhom i molitvom najuzvišenijom ih pratio po širokim poljanama i Bogu se molio za svakog pojedinog i sve u obće, da Gospod čuva, štiti i spasi za vjek razasuto stado njegovo. Župnika su se sjećali župljani sa ratišta spominjanjem, pozdravljanjem, preporukom u molitve, osobito Franjo Aleksić, vodnik, u ime svoje i drugova Bošnjačana. Marko Balentović iz Galicije opisuje život crkve i pobožnost tamošnjih vjernika, moli da se na Božić župnik pomoli u crkvi za sve na ratištu župljane i sve kod kuće pozdravi. Emil Lešić, često piše i žali, što ima još ljudi, koji i u ratu psuju, a to mu je teže, nego sam vojnički teški život. Rado mnogi pišu, kad su imali zgodu i priliku, da se mogli ispovijediti i pričestiti, sv. misu slušati. Marko Domaćinović piše: Velečasni moj gospodine! Evo Vam šaljem par mojih riječi ponajprije, da sam fala milom Bogu živ i zdrav, koje i Vami od Boga želim i jako me veseli, što ste upitali za mene moju suprugu i pitali za moje zdravlje. Kod mene je za sada dobro još za koji dan, a za dulje kako će biti, to je u božjoj ruci. Imamo još šta jesti i vrijeme nas dobro služi i još smo u rezervi, ovo je već 3 mjeseca i mogu Vam javiti, da smo se ispovijedili, 7./V. došao nam župnik od regimente, a to sam najviše želio, da je i češće, ali ne može biti, pa što ćemo, valjda će nam Bog oprostit. Bogu se možemo uvijek moliti digod smo u danu i noći. Sada primite puno pozdrava od mene i da Bog dade, da se vidimo uskoro u Bošnjacima, s Bogom! Marko zugf. Domaćinović, 19. Marš. Batt. 4. komp. Reg. 70. Feldpost 105. Marko Borilović moli molitvenik, jer mu se onaj istrošio, što je dobio kad je pošao. Josip Mraković opisuje veselo i oduševljeno, kako su proslavili Božić na ratištu 1915. Imali su i polnoćku i božićno drvo i kolača i cigareta i veselo pjevali svete božićne pjesme. Živko Juzbašić piše g. 1916. kako su hrabri vojnici proslavili Uskrs i veliki petak. Ganutljiv je njegov 3-4/2013.


opis dostojan, da se njime i on ovdje ovjekovječi. On piše: Velečasni gosp. župniče! Ne mogu odoljeti da vam ne javim kako su ovdje naši hrabri junaci sproveli uskrsne blagdane. Već 20 mjeseci kako se naša braća brane i bore sa mnogo jačim neprijateljem. Evo sada već i drugi Uskrs što ga naši hrabri vojnici dočekaše na bojnom polju, ne mogući doći u hram božji da se zahvale svemogućem gosp. Bogu. Prva tuga se svalila na srce svakomu čestitomu kršćaninu na veliki petak, kada svaki kod kuće rado polazi u hram božji, te tužnim srcem stupi pred oltar hrama božjega i sa suznim okom porosi obraze, misleći na dragog nam Spasitelja, koji je za nas griješnike podnio gorke muke, te najkašnje sa svojim ranama umirući na križu raspet gledajuć u lice svoje razcviljene majke Marije. Ipak naša hrabra katolička braća sjetila se toga tužnog dana te ne imajuć crkve na bojnom polju, a da učinimo našu kršćansku dužnost, da se spomenemo na preslatkog nam gosp. Isusa Krista iskopali su vjerni sinovi gosp. Boga grob u zemlji, kojemu su na čelu usadili drveni križ, a uz njega u iskopanoj zemlji položili sliku slatkog Isusa, sakupivši se oko groba u kojem je pokraj slike gorila lojna svijeća, kleknuše hrabri junaci, te gledajuć sliku božanskog Spasitelja jednoglasno stadoše se moliti gosp. Bogu. Mnogo toplih suza proliše ona mršava i blieda lica naše hrabre braće, misleći svaki na Isusa Krista na ono slatko presveto Srce, koje je toliko ljubilo ljude, koje je u svakojakim mukama prestalo kucati u grudima umirućeg na križu raspetog božanskog Spasitelja. Dakle i ja slijedeći onu braću na grobu Spasitelja, skrušeno moleći se gosp. Bogu upirući suzne oči u nebo, te u sliku slatkog Spasitelja. Promišljajuć muke njegove, koje je ustrpljivo podnašao za nas, sa žalosnim srcem i suznim očima moleći se Svemogućemu, ne mogu da propustim, a da vam ne javim ovaj tužni ali sjajni čin ratujućih vojnika iz kojih se je ukazala žarka ljubav prema Bogu, koji žele, da očiste dušu svoju od svakog grijeha i prokletstva, te sa pokajnim srcem prihvativši molitve, a prezirajuć svaki grijeh stupaju pod okrilje gosp. našega Isusa Krista. Tako dobri Živko, tako mnogi drugi! Pošto nije svagdje prilike, da si dobar vojnik može nabaviti nov škapular ili škapularsku medaljicu, krunicu i molitvenik zato ponajviše pišu svojima, da im pošalju ove nabožne predmete, a roditelji im to šalju osobito knjižicu Presv. Srca Isusova. Kako je kader većine župljana bio u Velikom Varadinu polazile su žene i majke tamo često, te nosile same te nabožne predmete svojima, kad su ponovno trebali. I mislim, da su svi, koji su poginuli u službi za kralja i domovinu, poginuli i s Bogom izmireni i svoje vječno spasenje postigli. Župnik je svakom odpisao, koji se njemu iz rata javio i tako podržavao vez sa svojom duhovnom djecom i tom prigodom ulijevao u svakog pojedinog pouzdanje u Boga i odanje u nje3-4/2013.

govu volju. Iz ratišta su zaželili mnogi biti upisani u bratovštinu Presv. Srca Isusova, svete krunice i »vojsku Srca Isusova proti psovki«. Sa ratišta su mnogi slali darove za svete mise, osobito na čast P. S. I. njeki i za svoje pokojne roditelje. Rudolf Naglić, odlikovan je na talijanskoj fronti srebrnom kolajnom. I prvu novčanu nagradu spojenu s njom šalje kući majci, da izvrši njegov zavjet, te dade novac prvi za sv. mise, za njega pjevanu i tihu Bogu se nada sve zahvaljuje, njemu slavu najprije daje!

III. Župljani kod kuće za svoje u ratu Glasoviti o. Tonadini rekao je: tko moli za drugoga, ljubi ga. Ako ikad to su mogli i morali pokazati za ovoga rata svi oni, koji su koga svog u ratu imali. Molitva jest jedina pomoć, što ju mogu pružiti svojima oni, koji ostadoše kod kuće. Pa ako je glasoviti vojskovodja Hindenburg jednom zgodom izjavio, da oni na fronti najbolje ćute, kad se kod kuće puno moli Bogu, to je kud kamo više svaka dobra majka, žena, djeca morala revnije moliti kod kuće za onoga, koji im je iz sredine otišao u to grozno klanje, u krvavo kolo ljudskoga pokolja. I ako je molitva našem još u većini nabožnom narodu još svakdanjom potrebom i plemenitom navikom bila, to se je ona za rata još više osjetila i vršila. Molile su najviše majke, molile su i sve dobre žene, molila su i djeca, za svoje sinove, muževe, za roditelja dadu svoga, da im ga dobri Bog čuva i obrani. Tko bi mogao opisati majčinu ljubav za svoje dijete? Kakve mu ne će doprinijeti žrtve? Ozbiljnost je vremena bila uzrokom, da su i župljani kod kuće porasli u svojoj pobožnosti.To su pokazivali brojnijim stupanjem u bratovštine. Češće se je primalo sv. sakramente ispovijedi i pričesti uslijed mnogih obavljenih devetnica, te je u g. 1915. bio broj sv. pričesti u župi 20.117 do sada ne upamćen prem je toliki broj župljana bio odsutan. Osobito su rado obavljali župljani »veliku devetnicu Spasa« i mnogi ju namjenjivali za svoje u ratu ili u roblju. U ovo doba se sabirali darovi za vječne svete mise svakog prvog petka u mjesecu na čast Presv. Srcu Isusovu, a mnogi su darovi davani upravo nakanom za vojnike u ratu, da budu dionici tih sv. misa. Od početka 1915. do srpnja 1916. sabrano je bilo darova za 7 pjevanih vječnih misa. Provincijal kapucina u Rijeci zamolio je biskupe, da potaknu župnike i župljane za milodare za gradnju crkve »Naše Gospe Lurdske« na Rijeci. U svibnju 1916. držao je o tom župnik propovijed a župljani su doprinijeli svotu od 241 K 20 f, te je tako župa Bošnjaci postala utemeljiteljem te crkve, a prije toga su slali još brojnije darove za gradnju iste crkve. Markovački je kraj prvi sabrao prinosa i dao prikazivati pjevanu misu za mir. Za njim se poveli odma drugi krajevi sela, te sabrali prinosa za jednu, dvije pjevane mise prema veličini kraja, a namjenjivali za mir, za ljude na ratištu, za pokojne.

257


Roditelji su dali služiti u župnoj crkvi Requiem za svog palog u ratu sina, žena za muža. Služili smo u studenom svečani Requiem za sve pale župljane. Svaka je majka ili žena dala i sv. misu obično pjevanu za život i zdravlje svog vojna u ratu, u roblju, u bolnici. Župnik je često držao utješljive govore u crkvi, jer riječ božja daje duši melema, a istine vječne u ovakovim teškim časovima najdublje prodiru u dušu, jer ih najpripravnije prima duša prosvjetljena milošću božjom.

IV. Dolazak vojnika na dopust Tijekom dvije godine do dana ovoga pisanja mnogo je bilo stavnja i odlazaka u ratnu službu. Svi su se ovi polaznici kod kuće duševno obskrbili. Prvi dolazak na dopust bio je svakako najznatiželjniji. Prije toga dolaska palo je već dosta župljana na bojištu, dosta ih palo u roblje, a njekoji onako od bolesti umrli na raznim mjestima službe u našoj domovini. Oni, koji su stigli sa raznih ratišta bili su živi svjedoci onoga, što smo mi po novinama i pripovijedanju slušali i čitali. Naravno, da su takove dolaznike željno slušali osobito oni, koji su koga imali ondje, gdje i dotični na bojištu bio. Najužasnije pripovijesti, najtegotnije življenje, najpogibeljnije vojevanje bilo im je u Srbiji. U Galiciji i Karpatima ih najviše ubijala zima, ali su Rusi kao ljudi dobra srca dobru uspomenu ostavili. U Albaniji je bilo najmučnije radi zapuštenosti i siromaštva zemlje, najneurednije obskrbe, ali odonud su i najmanje na dopust dolazili i to istom skoro nakon dvije godine ratovanja. Kad su na dopustu bili redovno su ili prvih dana ili prije povratka sa dopusta u župnoj crkvi sakramente primali ili se i opet spremili na put sa još kojim vidljivim nabožnim znakom. I zaista je bila potresna ta u crkvi pobožnost. Mnogi nije mislio na polazu u rat, da će ikad opet se kući povratiti, da će opet u svojoj crkvi s Bogom pomirenje i sjedinjenje obaviti, pa ako se to milošću božjom zbilo kako je morala duša u tom svetom mjestu Bogu hvalu dati na milosti života, zdravlja, povratka svojima. Mnogi sigurno nisu ni prilike imali na ratištu, da si duši olakšice nađu, pa su čeznuli za dopustom i radi toga, da to opet učine. Davali su tom prigodom mnogi vojnici župljani za se darove za sv. mise. Antun Jelić iz kbr. 46. pripovijedao je u posjetima župniku, kako su se u čamcu kobne noći kod osvajanja Ade pri Kupinovu spasila njih trojica, a baš sva tri su imala na sebi škapular Majke Božje pa se zavjetom obećali, da će svaki kod svoje kuće zasve dati odslužiti sv. mise zahvalnice. On došavši iz Albanije na kratak dopust prisustvuje sam jednoj sv. misi na Antunovo a drugu određuje da se pjeva treći dan Božića, baš u dan, kad su tako spašeni bili. Franjo Macher narednik preplaćuje na Glasnik P. S. I. pet djaka za g. 1916. iz zahvalnosti P. S. I.

258

Vrijeme, što su na dopustu sprovodili vojnici upotrebljavali su osobito za gospodarski rad, za pomoć svojim u teškom poslu. To im je bio odmor, lahak samo za to, što je slatkim roditeljskim domom daleko od smrtne pogibelji proveden bio.

V. Upliv rata na župljane kod kuće Prem je rat sam po sebi zlo, jer sva zla u sebi krije i sobom nosi mislio bi da bi takovo zlo moralo svakoga na dobro više poticati, od zla odvraćati i Bogu i urednu životu privoditi. Rat kao kazna božja za grijehe pojedinaca i društva ljudskog u obitelji i državi, jedna je od najtežih kazna, pa bi morali se ljudi Bogu obraćati i putem pokore privoditi životu Bogu milijemu. Mnogi su, koji su samo u koloni bili i slušali iz blizine strahovite pucnjave, govorili da su Boga zazivali kao nikad u životu. Rat nosi sobom tugu, žalost, smrt, oskudicu, bolest i glad i sve se to osjećalo u punoj mjeri u župi. I sve je to uplivalo dosta na poboljšanje života župljana kod kuće ali i tu se obistinjuje, da se čovjek malo po malo i na zlo navikne, da na njega i ne upliva tako potresno kako bi moralo. Ta čovjek je i kriv ratu, zameće ga, vodi ga, trpi njegove zle posljedice i opet mnoge ne popravi. Tako je bilo i medju župljanima. Ispočetka sve je obuzela preozbiljna briga i tuga. Umukla je vesela i razuzdana momačka i djevojačka pjesma. Tko je udaren bio smrću svoga, taj je trajno ostao i dalje na dobrom putu. Tko je bio ozbiljna i dobra kršćanskog življenja još je postao boljim u teškom vremenu. Obćenito je življenje župljana odgovaralo ozbiljnosti časa, što ga svi proživljavali. Ali bilo je i žalostnih i sramotnih pojava medju župljanima, kojima je rat bio zgodna prigoda, da otkriju svoju žalosnu dušu i sramote svojim vladanjem najprije same sebe, svoje drugove što su za nje krvarili na bojnom polju i svoje mjesto sablažnjivim svojim vladanjem. Mnogi su ljudi zlorabili odsutnost muževa i pravili štete odsutnim ljudima, pače krali po kućama i poljima dobro svoga bližnjega, da za ukradeno napoje svoje lakomo, nezasitno pijansko grlo. Mnoga je žena brzo zaboravila svoga muža i nevjerom bračnom gazila svetost ženitbe, pohadjala gostione i dućane i otrovnim pićem trovala i svoje zdravlje, kao što je već otrovala dušu. Mladež bez paske otaca, a uz nemar mnoge nebrižne i neozbiljne majke tek što je školu ostavila, kao da se oćutila bez očeve stege posve doraslom, te se noću klatarila i piću i pušenju prerano podavala, što je prije nešto neobična i nevidjena bilo. Silni novac za kolone i odštete, za potporu, za prodaju blaga uz dosad nečuvene cijene istina je, mnogima je na korist bio. Mnogi i premnogi su se ovom prigodom okoristili i riješili svojih dugova pod kojima su odavno stenjali, a sada ih podpuno odplatili. Tko je znao misliti i na gore dane sigurno je mogao i novca uštediti za buduće dane. Ali na žalost mnoge su žene trošile potpore na piće i odjeću i zlobno želile, 3-4/2013.


da bi dobro bilo, kad bi i dulje rat potrajao, kad tako lijepo uz podporu mogu živiti, kao što nikad živile nisu. Trgovci su govorili, da za cijeloga života nisu toliko u naroda novca vidili, niti toliko pazarili kao za ovoga rata. Žene su uvijek dućane punile, ma da je roba kao nikad skupa bila. Nu ističem, da je to bila čeljad u velikoj manjini, a koja i prije rata nije bila stalna i znana u valjanom obiteljskom životu. Pljeva se u vis diže pa su i ovi se digli, da budu razneseni i sramom uspomene žigosani. Velika, najveća većina župe shvatila je ozbiljnost vremena i snosila terete onom kršćanskom odanošću u volju božju, što toliko diči prave kršćanske duše. Na slavu im bilo!4

Vidjeti: Brevis historia Memorabilium Parochiae R. Catholicae Bošnjacens deducta Anno 1862., Župni ured Bošnjaci. Više o župniku Galoviću vidjeti u sljedećim člancima: »Galović, Marijan«, u: Trpimir MACAN (ur.), Hrvatski biografski leksikon 4, Leksikografski zavod »Miroslav Krleža«, Zagreb, 1998., str. 560.–561. (tekst je napisala Vera Hunjski) i Vinko 1

JUZBAŠIĆ, Svećenik Marijan Galović (1872. – 1950.), u: Vjesnik Đakovačke i Srijemske biskupije, CXXXI (2003.), br. 3, str. 223.–224. 2 Vidjeti: Školska spomenica, Osnovna škola fra Bernardina Tome Leakovića u Bošnjacima. Blaž Robotić je početkom 20. stoljeća bio ravnajući učitelj u Bošnjacima, supruga mu se zvala Regina, a djeca Anica, Vladimir, Gjuro, Slavko i Martin. O tomu vidjeti: Status animarum rkt. župe Bošnjaci, knj. III, str. 265., Župni ured Bošnjaci, (Dalje: Status animarum, ŽUB).

Šimun Dautović je bio hrvatski književnik, a u Bošnjacima, tijekom rata i poraća, općinski bilježnik. Više o njemu vidjeti u sljedećim člancima: Vinko JUZBAŠIĆ, Pisac Šimun Dautović, u: Godišnjak 2001., br. 2, Ogranak Matice hrvatske Nova Gradiška, Nova Gradiška, lipanj 2001., str. 117.–121. i Vinko JUZBAŠIĆ, Brošura književnika Šimuna Dautovića, u: Godišnjak 2010., br. 11, Ogranak Matice hrvatske Nova Gradiška, Nova Gradiška, svibanj 2011., str. 112.–114. Šimunova supruga bila je Eleonora (1885.), majka Manda (1853.), a djeca Marija (1909.), Antun Petar (1919.) i Ivan Josip (1919.). O tomu vidjeti: Status animarum, str. 201., ŽUB. 3

4 Šimun DAUTOVIĆ, Uspomene Bošnjačanima na svjetski rat 1914.–1916., Vlastita naklada, Vukovar, 1916., str. 10 – 18.

»Tebe ljubiti i učiniti da budeš ljubljen« Družba sestara sakramentinki u Hrvatskoj sve-

čano je predstavila knjigu »Sveta Gertruda Comensoli – Život za Euharistiju« uz prigodni program održan 17. veljače u župi Sv. Ćirila i Metoda u Osijeku, gdje sakramentinke djeluju četvrtu godinu. Riječ je o hrvatskom izdanju životopisa sv. Gertrude Comensoli, utemeljiteljice reda sakramentinki, koji je mons. mr. Ivan Ćurić, rektor Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu, predstavio u predvečerje 110. obljetnice smrti sv. Gertrude (18. veljače 1903.) i u povodu 130 godina redovničke obitelji Družbe sestara sakramentinki. Govoreći o relativno malenom izdanju (48 stranica) autora Roberta Alborghettija, tiskanom 2012. godine prema izvornoj knjiškoj opremi talijanskog izdanja Matične kuće Sestara sakramentinki iz Bergama, ostvarenog u tamošnjoj izdavačkoj kući Velar, mons. Ćurić je uvodno pojasnio kako je, uz zauzetu brigu sestara sakramentinki koje djeluju u osječkoj župi, hrvatski prijevod načinio prof. Mislav Kovačić iz Samobora, »opremivši ga doista lijepim hrvatskim jezikom, stilski dinamičnim i slikovitim, mjestimice čak pjesničkim – prenoseći vrlo vjerno talijanske jezične nijanse«. Rečeno je da čitava koncepcija tiskovine slijedi narav književne vrste koja želi vjerno i jezgrovito istaknuti primjer svetosti kršćanskog vjernika – Kristova učenika i nasljedovatelja te na pobudan način, snagom konkretnoga primjera, ponuditi poticaj za obnovu vlastite vjere i ostvarenja kršćanskoga poziva.

3-4/2013.

»Družba sestara sakramentinki službeno je osnovana 15. prosinca 1882., u godini dovršetka i posvete naše katedrale u Đakovu, a Katarina (krsno ime) Comensoli iz Bergama 1884. odijeva redovničko ruho, pod imenom sestra Marija Gertruda od Presvetog Sakramenta, po uzoru na sv. Gertrudu iz Helfte, mističarku 13. stoljeća, posvećenu upravo Euharistiji. U okupljanju i početnim godinama bilo je poteškoća... Velika djela nezaobilazno prate i iskustva kušnje. Put sv. Gertrude i razvoj Družbe prate i potiču vrijedne crkvene osobe, biskupi i svećenici bergamskog kraja i biskupije«, kazao je predstavljač, istaknuvši svojevrsno geslo Družbe: Amarti e farti amare – »Tebe ljubiti i učiniti da budeš ljubljen«, koje su uglas ponovili okupljeni slušatelji. »U geslu možemo čitati trajnu uzajamnu vrijednost molitve i rada (djelovanja), pobožnosti koja, koliko je moguće, neposrednije ističe našu povezanost s Kristom, ali nas i upućuje prema bližnjemu, prema njegovim potrebama, prema njegovu srcu koje treba spoznati snagu i žar Isusove spasiteljske ljubavi«, zaključio je mr. Ćurić. Predstavljanju su nazočili, uz sakramentinke i đakovačko-osječkog pomoćnog biskupa mons. dr. Đuru Hranića, koji je predvodio misu, brojni oduševljeni župljani sa župnikom preč. Matom Gašparovićem, bivši župni vikari i sadašnji, župni zbor, Zajednica »Vjera i svjetlo« te najmlađi župljani koji su igrokazom i pjesmom zahvalili sakramentinkama na prisutnosti u župi. Svima ponaosob zahvalila je poglavarica Družbe, s. Marija Romano. Nevenka Špoljarić

259


Legalizacija crkvenih objekata (Okružnica, br. 435/2013-ad., Đakovo, 5. ožujka 2013.) Svim župama te muškim i ženskim redovničkim zajednicama; svim dekanatskim povjerenicima za gradnje i obnove u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji Poštovani,

izvješće o učinjenome te o poteškoćama na koje nailaze. 5. Dne 6. svibnja 2013., u 15.00, u Nadbiskupskom domu u Đakovu održat će se ponovno zajednički susret svih dekana, dekanatskih povjerenika i članova Stalnog odbora Komisije za gradnje i obnove. Sve dekane molimo da svoje pastoralne obveze usklade s navedenim terminom te da neizostavno sudjeluju na navedenom susretu.

poznato je da je Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja započelo proces ozakonjenja nezakonito izgrađenih objekata na području Republike Hrvatske. Prema Zakonu o legalizaciji, svaka pravna ili fizička osoba mora podnijeti zahtjev za legalizaciju objekata najkasnije do 30. lipnja 2013. godine, a nakon isteka toga roka zahtjev se više se ne može podnijeti.

6. Legalizacija nelegaliziranih crkvenih objekata je prigoda da se sve crkvene nekretnine u vlasništvu župe i službeno upišu na sadašnje službeno ime župe.

Budući da mnoge župe na području naše Nadbiskupije posjeduju objekte koji nisu legalizirani, svi upravitelji crkvenih dobara trebaju se pobrinuti za legalizaciju nelegaliziranih objekata na području njihove župe. Neki su župnici započeli s legalizacijom, a neki su čekali na upute od strane Nadbiskupije. Na temelju dosadašnjih savjetovanja i susreta, glede tog pitanja slobodni smo donijeti sljedeće upute:

8. Troškove legalizacije snosi svaka župa za svoje objekte, a ukoliko to nije u mogućnosti, neka se obrati UZUK-u u Đakovo.

1. Svaki je župnik dužan u potpunosti surađivati s dekanom i s dekanatskim povjerenikom za gradnje i obnove u procesu legalizacije crkvenih objekata na području vlastite župe. 2. Dekan će s dekanatskim povjerenikom za gradnje i obnove posjetiti sve župnike na području dekanata i nakon neposrednog uvida u postojeću dokumentaciju te u crkvene objekte župniku dati upute za daljnje korake u procesu legalizacije. Dogovarajući termin susreta sa svakim pojedinim župnikom, moguće je da dekan zamoli župnika da za susret pripravi i određenu dokumentaciju. Ako procijeni potrebnim ili korisnim, dekan, pored navedenoga, može sazvati i susret svih svećenika dekanata, kojemu će nazočiti i dekanatski povjerenik. 3. Ako dekanatski povjerenik za gradnje i obnove zamoli župnika da mu izda punomoć za rješavanje poslova u procesu legalizacije nelegaliziranih crkvenih objekata, župnik može izdati takvu punomoć. Dapače, dužan je dekanatskom povjereniku za gradnje i obnove te dekanu predočiti svu dokumentaciju koju župa posjeduje o crkvenim objektima na području župe. 4. Dekanatski povjerenici će do Uskrsa ove godine Nadbiskupskom ordinarijatu u Đakovu dostaviti

260

7. Kad proces legalizacije bude završen, dekani će se uz pomoć dekanatskih povjerenika pobrinuti da kopija cjelovite dokumentacije o svim crkvenim objektima bude dostavljena i Nadbiskupskom ordinarijatu u Đakovu.

9. Upravitelji crkvenih objekata u vlasništvu muških i ženskih redovničkih zajednica mogu se, ukoliko trebaju pomoć oko legalizacije, obratiti dekanatskom povjereniku i dekanu za savjet. Pozdrav u Gospodinu! dr. Drago Tukara, kancelar

 Marin Srakić, nadbiskup

Novi dekreti Vlč. Tomislav Cvenić, župnik u miru, danom 14. siječnja 2013. godine, preselio se iz Osijeka u Svećenički dom u Đakovu (br. 272/2013.). Josaphat Ngimonyi Mosha, CSSp, danom 28. veljače 2013., razriješen je službe, prava i dužnosti župnog vikara župe Sv. Antuna Padovanskog u Podvinju (br. 413/2013.). Rafael Kiedrowicz, CSSp, danom 1. ožujka 2013., imenovan je župnim vikarom u župi Sv. Antuna Padovanskog u Podvinju (br. 413/2013.). Vlč. Zvonko Mrak, župnik župe Valpovo, danom 8. ožujka 2013., imenovan je ravnateljem Caritasa Valpovačkog dekanata na pet godina (br. 291/2013.). Tiskovni ured 3-4/2013.


Slavlja sakramenta potvrde u 2013. godini (Okružnica, br. 218-II/2013-ad., Đakovo, 5. ožujka 2013.) ŽUPAMA NADBISKUPIJE KOJE SU PRIJAVILE SLAVLJE SAKRAMENTA POTVRDE Na temelju prijavljenih termina slavlja sakramenta potvrde u župama Nadbiskupije, utvrđen je njihov raspored za 2013. godinu. Zbog njihove brojnosti, biskupi, kao redovni djelitelji, nisu u mogućnosti sve ih osobno predvoditi. Stoga je nadbiskup Marin imenovao delegate koji će se u njegovo ime susreti s kandidatima te nakon što utvrde prikladnost kandidata podijeliti im sakrament potvrde prema ovom rasporedu: Župa

Vrijeme

Krizmatelj

subota, 6. travnja 2013. 1.

Rokovci

10,30 sati

mons. dr. Marin Srakić, nadbiskup

1.

Slavonski Brod 2

17 sati

mons. dr. Đuro Hranić, pomoćni biskup

2.

Slavonski Brod 8

17 sati

mons. Stjepan Karalić, kanonik

nedjelja, 7. travnja 2013. 1.

Vođinci

10 sati

mr. Bože Radoš, kanonik

2.

Semeljci

11 sati

mons. Luka Strgar, kanonik

3.

Osijek 1

9 sati

mons. dr. Đuro Hranić, pomoćni biskup

4.

Vinkovci 3

10,30 sati

mons. Stjepan Karalić, kanonik

subota, 13. travnja 2013. 1.

Garčin

10,30 sati

2.

Bizovac

11 sati

3.

Vinkovci 2

1.

mons. dr. Đuro Hranić, pomoćni biskup mons. dr. Vladimir Dugalić, kanonik

10,30 sati

mons. dr. Marin Srakić, nadbiskup

Ilok

17 sati

mons. dr. Marin Srakić, nadbiskup

2.

Vrbanja

17 sati

mons. dr. Đuro Hranić, pomoćni biskup

3.

Koška

17 sati

mons. Luka Strgar, kanonik

nedjelja, 14. travnja 2013. 1.

Županja 2

10,30 sati

mons. dr. Marin Srakić, nadbiskup

2.

Selci Đakovački

11 sati

dr. Drago Tukara, kanonik

3.

Čepin 2

10 sati

mons. Luka Strgar, kanonik

4.

Svilaj

11 sati

mons. dr. Đuro Hranić, pomoćni biskup

5.

Vinkovci 5

10 sati

mons. Stjepan Karalić, kanonik

subota, 20. travnja 2013. 1.

Vinkovci 1

10 sati

mons. dr. Marin Srakić, nadbiskup

2.

Osijek 6

10,30 sati

mons. Stjepan Karalić, kanonik

3.

Višnjevac

10,30 sati

mons. dr. Đuro Hranić, pomoćni biskup

1.

Slavonski Brod 5

17 sati

mo. Vinko Sitarić, kanonik

2.

Strošinci

17 sati

mons. dr. Đuro Hranić, pomoćni biskup

nedjelja, 21. travnja 2013. 1.

Donji Miholjac

2.

Kneževi Vinogradi

11 sati

mons. dr. Marin Srakić, nadbiskup

3.

Ladimirevci

11 sati

mons. dr. Vladimir Dugalić, kanonik

3-4/2013.

10,30 sati

mr. Bože Radoš, kanonik

261


Župa

Vrijeme

Krizmatelj

4.

Vukovar 3

10,30 sati

mons. dr. Đuro Hranić, pomoćni biskup

5.

D. Andrijevci

10,30 sati

mons. Stjepan Karalić, kanonik

subota, 27. travnja 2013. 1.

Slavonski Brod 1

10,30 sati

mons. dr. Marin Srakić, nadbiskup

2.

Osijek 9

10 sati

mr. Bože Radoš, kanonik

3.

Osijek 4

10 sati

mons. Luka Strgar, kanonik

1.

Stari Mikanovci

17 sati

mons. Luka Strgar, kanonik

2.

Valpovo

17 sati

mons. dr. Vladimir Dugalić, kanonik

3.

Petrijevci

17 sati

mons. Stjepan Karalić, kanonik

nedjelja, 28. travnja 2013. 1.

Račinovci

11 sati

2.

Lovas

3.

Podcrkavlje

11 sati

mons. mr. Luka Marijanović, kanonik

4.

Podravski Podgajci

11 sati

mons. dr. Marin Srakić, nadbiskup

5.

Dalj

11 sati

mons. dr. Vladimir Dugalić, kanonik

10,30 sati

mr. Bože Radoš, kanonik mons. Luka Strgar, kanonik

srijeda, 1. svibnja 2013. 1.

Slavonski Brod 3

10,30 sati

mons. dr. Marin Srakić, nadbiskup

1.

Slavonski Brod 4

17 sati

mons. dr. Marin Srakić, nadbiskup

nedjelja, 5. svibnja 2013. 1.

Cerna

18 sati

mons. dr. Vladimir Dugalić, kanonik

2.

Brodski Varoš

11 sati

mons. Stjepan Karalić, kanonik

3.

Vinkovci 4

10 sati

dr. Drago Tukara, kanonik

4.

Belišće

10 sati

mons. dr. Đuro Hranić, pomoćni biskup

5.

Slavonski Brod 10

11 sati

mons. dr. Marin Srakić, nadbiskup

subota, 11. svibnja 2013. 1.

Štitar

10 sati

2.

Jarmina

3.

Ivankovo

10 sati

mons. Luka Strgar, kanonik

1.

Branjin Vrh

18 sati

mons. dr. Đuro Hranić, pomoćni biskup

2.

Budimci

18 sati

mons. Stjepan Karalić, kanonik

3.

Čepin 1

17 sati

mons. Luka Strgar, kanonik

10,30 sati

dr. Drago Tukara, kanonik mons. dr. Đuro Hranić, pomoćni biskup

nedjelja, 12. svibnja 2013. 1.

Osijek 11

11 sati

mons. Luka Strgar, kanonik

2.

Viškovci

10 sati

mons. Stjepan Karalić, kanonik

3.

Marijanci

10 sati

mons. dr. Marin Srakić, nadbiskup

4.

Bošnjaci

10 sati

mons. dr. Đuro Hranić, pomoćni biskup

5.

Slavonski Brod 9

10,30 sati

mr. Bože Radoš, kanonik

subota, 18. svibnja 2013. 1.

Osijek 3

10 sati

mr. Bože Radoš, kanonik

2.

Privlaka

10 sati

mons. mr. Luka Strgar, kanonik

3.

Slavonski Brod 6

10 sati

mons. dr. Đuro Hranić, pomoćni biskup

262

3-4/2013.


Župa

Vrijeme

Krizmatelj

4.

Tenja

11 sati

mons. dr. Marin Srakić, nadbiskup

1.

Čepin 3

18 sati

mons. dr. Vladimir Dugalić, kanonik

2.

Đakovo 2

17 sati

mo. Vinko Sitarić, kanonik

3.

Gunja

17 sati

mons. dr. Đuro Hranić, pomoćni biskup

nedjelja, 19. svibnja 2013. - DUHOVI 1.

Đakovo 1

10,30 sati

mons. dr. Marin Srakić, nadbiskup

2.

Vukovar 1

11 sati

3.

Vinkovci 7

10,30 sati

4.

Sibinj

11 sati

mons. dr. Đuro Hranić, pomoćni biskup

5.

Slavonski Brod 7

11 sati

mons. Stjepan Karalić, kanonik

mons. dr. Vladimir Dugalić, kanonik mons. Luka Strgar, kanonik

subota, 25. svibnja 2013. 1.

Ivanovac

10 sati

dr. Drago Tukara, kanonik

2.

Josipovac 1

10 sati

mons. Luka Strgar, kanonik

3.

Osijek 7

16 sati

mons. dr. Vladimir Dugalić, kanonik

1.

Vladislavci

18 sati

mons. dr. Đuro Hranić, pomoćni biskup

2.

Bilje

18 sati

mr. Bože Radoš, kanonik

3.

Vinkovci 6

16 sati

mo. Vinko Sitarić, kanonik

nedjelja, 26. svibnja 2013. 1.

Beli Manastir

11 sati

mr. Bože Radoš, kanonik

2.

Otok

3.

Babina Greda

4.

Osijek 2

10,30 sati

mons. dr. Vladimir Dugalić, kanonik

5.

Podvinje

10,30 sati

mons. dr. Pero Aračić, kanonik

6.

Vrpolje

10,30 sati

dr. Drago Tukara, kanonik

11 sati

mons. Luka Strgar, kanonik

10 sati

mons. dr. Đuro Hranić, pomoćni biskup

subota, 1. lipnja 2013. 1.

Osijek 10

11 sati

mons. dr. Vladimir Dugalić, kanonik

2.

Vuka

10,30 sati

dr. Drago Tukara, kanonik

3.

Bapska

10,30 sati

mons. dr. Đuro Hranić, pomoćni biskup

1.

Radikovci

18 sati

mons. Luka Strgar, kanonik

2.

Piškorevci

17 sati

mr. Bože Radoš, kanonik

3.

Vukovar 2

18 sati

mons. dr. Đuro Hranić, pomoćni biskup

nedjelja, 2. lipnja 2013. 1.

Berak

11 sati

dr. Drago Tukara, kanonik

2.

Batina, Zmajevac

9 sati

3.

Duboševica

11 sati

4.

Odvorci

11 sati

mons. dr. Pero Aračić, kanonik

5.

Osijek 5

10 sati

mons. dr. Vladimir Dugalić, kanonik

6.

Nijemci

11 sati

mr. Bože Radoš, kanonik

mons. dr. Đuro Hranić, pomoćni biskup

subota, 8. lipnja 2013. 1.

Harkanovci

2.

Brođanci

3.

Satnica Đakovačka

18 sati 17,30 sati

3-4/2013.

17 sati

mons. dr. Đuro Hranić, pomoćni biskup mons. Luka Strgar, kanonik mr. Bože Radoš, kanonik

263


Župa

Vrijeme

Krizmatelj

nedjelja, 9. lipnja 2013. 1.

Županja 1

10,30 sati

mons. dr. Vladimir Dugalić, kanonik

2.

Ilača

11 sati

mo. Vinko Sitarić, kanonik

3.

Nuštar

10 sati

mons. dr. Đuro Hranić, pomoćni biskup

4.

Gundinci

11 sati

mons. Stjepan Karalić, kanonik

5.

Baranjsko P. Selo

11 sati

mons. Luka Strgar, kanonik

subota, 15. lipnja 2013. 1.

Ruščica

mons. dr. Marin Srakić, nadbiskup

2.

Drenje

18 sati

3.

Kaniža

9 sati

4.

Šumeće

11 sati

dr. Drago Tukara, kanonik mons. dr. Đuro Hranić, pomoćni biskup

nedjelja, 16. lipnja 2013. 1.

Vrbica

10,30 sati

dr. Drago Tukara, kanonik

2.

Gorjani

10,30 sati

mons. dr. Marin Srakić, nadbiskup

3.

Slobodnica

4.

Drenovci

11 sati 10,30 sati

mons. dr. Đuro Hranić, pomoćni biskup mons. Luka Strgar, kanonik

subota, 22. lipnja 2013. 1.

Sotin

2.

Veliškovci

10,30 sati

mons. dr. Đuro Hranić, pomoćni biskup

17 sati

mons. dr. Đuro Hranić, pomoćni biskup

nedjelja, 23. lipnja 2013. 1.

Tordinci

11 sati

mons. dr. Đuro Hranić, pomoćni biskup

ponedjeljak, 24. lipnja 2013. 1.

Darda

10,30 sati

mons. dr. Đuro Hranić, pomoćni biskup

nedjelja, 30. lipnja 2013. 1.

Kuševac

10,30 sati

mons. dr. Đuro Hranić, pomoćni biskup

subota, 6. srpnja 2013. 1.

Gradište

10,30 sati

mons. dr. Đuro Hranić, pomoćni biskup

nedjelja, 8. rujna 2013. 1.

Levanjska Varoš

11 sati

Prema Izjavama i odlukama druge biskupijske sinode, br. 432, prije podjele sakramenta potvrde predviđen je susret krizmatelja i krizmanika. Stoga su župnici pozvani u dogovoru s krizmateljem utvrditi datum ovog susreta. Slavlje sakramenta potvrde pripremite imajući u vidu napomene iz obrednika Red potvrde i odredbi Direktorija za pastoral sakramenata u župnoj zajednici br. 72-79. kao i odredbi naznačenih u Izjavama i odlukama druge biskupijske sinode u br. 423-447. Prema Taksovniku, za sakrament potvrde uzima se pristojba u visini dva misna stipendija. Polovica ide u župnu blagajnu, a drugi dio na dan potvrde treba

264

dr. Drago Tukara, kanonik

predati krizmatelju. Vjernicima koji oskudijevaju, pristojbu treba sniziti ili oprostiti! Župnici neka skrbe o dostojnosti slavlja potvrde. Neka se stoga odredi jedan fotograf i snimatelj, koje prethodno trebaju upoznati s dostojnim ponašanjem za vrijeme misnog slavlja, što osobito vrijedi za trajanja Službe riječi i euharistijske službe. Zahvalan svima koji su sudjelovali u pripravi krizmanika, molim da posijano sjeme Božje Riječi, po izlijevanju Duha Svetoga, urodi životnim plodovima vjere na izgradnju župnih zajednica naše mjesne Crkve! dr. Drago Tukara, kancelar

 Marin Srakić, nadbiskup i metropolit 3-4/2013.


SRIJEMSKI BISKUP – EPISCOPUS SIRMIENSIS

Uskrsna pastirska poruka 2013. godine

»...ne budi nevjeran nego vjeran.« (Iv 20,27) Draga braćo svećenici, časne sestre i svi vjernici! U ovoj Godini vjere slavimo Uskrs, veliku svetkovinu kršćanskoga svijeta, i potvrđujemo vjeru u Uskrsloga. S pravom govori Apostol: »Ako pak Krist nije uskrsnuo, uzalud je doista propovijedanje naše, uzalud i vjera vaša« (1 Kor 15,14). Malo zastanimo u trci života i promotrimo s prvim svjedocima naše vjere ono što anđeo, Božji glasnik, govori ženama: »Što tražite Živoga među mrtvima?« (Lk 24,5) i zatim ih utvrđuje u vjeri i tumači neviđeni događaj i donekle otklanja početnu zbunjenost: »Ne plašite se! Isusa tražite, Nazarećanina, Raspetoga? Uskrsnu! Nije ovdje! Evo mjesta kamo ga položiše.« (Mk 16,6) Pred tim Isusom kleči Marija Magdalena. Evanđelja govore kako ga nije prepoznala misleći da je vrtlar. Naša ljudska narav »programirana« je tako da ne može po sebi shvaćati Božja djela. Zato Marija iznosi svoju pretpostavku kojom želi objasniti prazan grob. Najprije govori apostolima: »Uzeše Gospodina mojega i ne znam gdje ga staviše« (Iv 20,2), a poslije ponavlja isto i pred anđelima koji su sjedili u grobu (usp. Iv 20,13). Tako Marija Magdalena i samom Gospodinu govori ono što joj se čini da je vidjela: »Gospodine, ako si ga ti odnio, reci mi gdje si ga stavio i ja ću ga uzeti« (Iv 20,15). Tek kada začuje Isusov glas i iz njegovih usta čuje svoje ime, usklikne: »Rabbuni!« – što znači »Učitelju!«. Osjetila se prepoznata, do u dno duše prožeta božanskim sveznanjem, kao što molitelj u Psalmu govori: »Gospode, proničeš me svega i poznaješ, ti znaš kada sjednem i kada ustanem, izdaleka ti već misli moje poznaješ. Hodam li ili ležim, sve ti vidiš, znani su ti svi moji putovi.« (Ps 139,1-3) Slična iskustva prošli su i apostoli. Uzmimo samo Tomu. Volio je Gospodina i, unatoč opasnosti, pozvao braću da idu s Isusom u Jeruzalem: »Hajdemo i mi da umremo s njime!« (Iv 11,16). No, nakon Isusove smrti nije mogao vjerovati u njegovo uskrsnuće sve dok ga Gospodin nije pozvao da mu pogleda rane, prinese ruku i stavi je u bok: »...ne budi nevjeran nego vjeran« (Iv 20,27). Tek tada Toma spoznaje da nije imao posla tek s nekim učiteljem i gospodinom, rabijem ili magom, nego da je cijelo to vrijeme hodio s pravim i istinskim Bogom. U pojavi zemaljskog Isusa prepoznaje Božjeg pomazanika, to jest Krista, dapače, samoga Boga, pred kojim ispovijeda svoju vjeru. 3-4/2013.

Sada, poslije uskrsnuća, apostoli shvaćaju što su čuli i vidjeli dok su hodili s Isusom: »Dobro je sve učinio! Gluhima daje čuti, nijemima govoriti!« (Mk 7,37). Apostoli su, dakle, poslije uskrsnuća shvatili da je u riječima i djelima Isusovim na djelu bila Božja snaga i Božja mudrost, ona ista što se pokazivala »u početku«. I stoga se u Isusovu djelovanju obnavlja sve stvorenje. On je »prošao zemljom čineći dobro i ozdravljajući sve kojima bijaše ovladao đavao« (Dj 10,38). Apostoli su shvatili da Isusov nauk i trpljenje tvore jednu cjelinu, jednu borbu protiv sila zla i nevjere. Muka Isusova jest »vlast tmina« (Lk 22,53), a Uskrsnuće je, dakle, pobjeda dobra. Učiti se dobru, za Apostola naroda znači »učiti Krista« i po njegovu primjeru obnoviti se za »novoga čovjeka«. U sliku tog »novog čovjeka«, po Bogu stvorena u pravednosti i svetosti istine, ulazi i sređen osobni i obiteljski život i društvena pravednost (usp. Ef 4,20–23). U ovoj godini, koju slavimo kao Godinu vjere, moramo sve bolje upoznavati Krista i njemu vjerovati. Učimo, dakle, pameću i životom svojim, učimo nasljedujući Krista u njegovoj borbi protiv sila tame i nevjere, učimo i sve više upoznajmo Krista »dok svi ne prispijemo do jedinstva vjere i spoznaje Sina Božjega, do čovjeka savršena, do mjere uzrasta punine Kristove« (Ef 4,13). Pružajmo pomoć, zaštitu i suosjećanje jedni drugima. Budimo svjetlo vjere ondje gdje je tama nevjere ili malovjernosti u čovjeku, gdje je duhovna i tjelesna nevolja, mržnja i svađa, bolest i trpljenje, materijalna kriza i siromaštvo, a sve u slavu Uskrsloga Krista. Svima vama, draga braćo i sestre, draga braćo svećenici, redovnici i sestre redovnice, dragi vjeroučitelji i dragi župni suradnici, koji nastojite izgrađivati svijet prema vrednotama Kristova uskrsnuća, koji se trudite donijeti uskrsnu blagovijest svim ljudima dobre volje, od srca čestitam i želim sretan Uskrs. Neka vas Uskrsli obdari mirom, boljim životnim uvjetima te duhovnim i tjelesnim zdravljem! Sretan vam i blagoslovljen Uskrs! Srijemska biskupija, o Uskrsu 2013.

 Đuro Gašparović, biskup

265


Križni putovi u Slavonskom Brodu T

radicionalni, deveti u nizu, dekanatski križni put mladih, pod geslom »U vjeri hodimo«, održan je 2. ožujka u Slavonskom Brodu u organizaciji Foruma katoličke mladeži ‘Ka.Mo.BROD’ i potporu svećenika Slavonskobrodskog dekanata. Prešavši put od 23 kilometra petstotinjak hodočasnika, među kojima je uz odrasle vjernike i djecu najviše bilo mladih, povezali su svih jedanaest brodskih župa, uključujući franjevački samostan i samostan Služavki Maloga Isusa. Putem su pjevali molili i razmatrali tekstove Križnoga puta koji su napisali mladi Ka.Mo.BRDOa. Naglasak je bio kako biti bliži Isusu te kako mu, unatoč svim našim slabostima, biti prijatelj. Uz ostale nakane, posebno se molilo za papu Benedikta XVI. i za sve kardinale da između sebe izaberu sljedećega papu. Zadnja je postaje i ove godine bila u večernjim satima župna crkva Sv. Antuna Padovanskog u Podvinju gdje je posebno svečano bilo na večernjoj misi, koju je predvodio domaći župnik o. Ante Šiško, povjerenik Ka.Mo.BRODA-a. Uz još nekoliko svećenika, on je tijekom križnoga puta pratio hodočasnike, te im na kraju zahvalio na spremnosti da svoju vjeru i na taj način svjedoče u svome gradu, pokazujući tako da žele ići putem obraćenje, putem Krista. Na svakoj je postaji bila kratka okrepa, a zajednički objed za hodočasnike ove je godine pripremala župa Bezgrešnog Srca Marijina na Budainci. Svaki je hodočasnik dobio tekstove razmatranja i ilustracije Križnoga puta, a tijek puta organizirano je pratila policija. Četvrti po redu tradicionalni križni put sa svijećama, u spomen na poginule branitelje i stradalnike Domovinskoga rata, održan je u subotu, 16. ožujka, u Slavonskom Brodu. Susret je započeo misom zadušnicom u crkvi Gospe Brze Pomoći za sve poginule u Domovinskom ratu a predvodio ju je slavonskobrodski dekan Ivan Lenić. Aktualizirajući evanđelje

toga dana, koje upozorava da nitko ne može biti osuđen a da nije saslušan, župnik Lenić ustvrdio je kako su mnogi osuđeni na krivo postavljenim zemaljskim sudovima, i uopće bez suda, a nedužni stradavali na različite načine. Prisjetivši se nedavnoga Domovinskog rata, pozvao je na molitvu zahvale Gospodinu na svemu što je činio da danas imamo slobodnu i neovisnu domovinu. Na križnom putu, koji je potom zbog hladnog vremena umjesto u Tvrđavi održan u franjevačkoj crkvi Presvetog Trojstva, uz brodske, sudjelovali su branitelji i članovi njihovih obitelji iz Splita, Karlovca, Nove Gradiške, Požege, Zagreba, Vinkovaca i Vukovara. U svečanim odorama križ i svijeće nosili su članovi iz 26 udruga: dvije proizišle iz II. svjetskog rata i 24 iz Domovinskog rata, a ove su im se godine pridružili i članovi Hrvatske policije. Kao i prethodnih godina, čitan je tekst Križnog puta, koji su napisali branitelji i članovi njihovih obitelji. Dirljive su bile molitve djece poginulih branitelja, koje je napisao Krešimir Šimić, sin poginulog brodskog branitelja. U tihom mimohodu kroz grad sudionici su potom lampione odnijeli do spomenika poginulih branitelja i spomenika poginule djece, gdje su se pomolili. Brankica Lukačević

Misa s korisnicima Doma za stare i nemoćne Đakovačko-osječki

nadbiskup, mons. Marin Srakić, u pratnji je bogoslova i poglavara Bogoslovnog sjemeništa pohodio 25. ožujka Dom za starije i nemoćne u Đakovu. U kapelici Doma slavljena je misa, a mons. Srakić je, uvodeći u euharistiju, istaknuo: »Draga braćo i sestre, kako vam je poznato, običavamo vas posjetiti o Božiću i Uskrsu, da vam o tim dragim i najvećim danima naše vjere uputimo čestitku. No, ove godine odlučili smo na najsvetiji način izraziti vam čestitku - slaviti s vama misu u Velikom tjednu.«

266

U propovijedi je nadbiskup istaknuo kako okupljeni na slavlje mise bivamo poput sustolnika u Lazarevoj kući u Betaniji. Na koncu, nadbiskup je blagoslovio zidne križeve koji će biti postavljeni u novom dijelu Doma, nedavno dovršenom. Istaknuo je kako je upravo znakovit ovaj blagoslov u Velikom tjednu u kojem ističemo i pred sebe stavljamo Krista patnika, koji je naše boli uzeo na sebe. Liturgijsko pjevanje animirao je Zbor bogoslova. Marko Dušak

3-4/2013.


Preduskrsna konferencija za medije Đ

akovačko-osječki nadbiskup i metropolit, mons. dr. Marin Srakić, održao je 27. ožujka u Nadbiskupskom domu u Đakovu konferenciju za medije te uputio svoju Pastirsku uskrsnu poruku. Kazavši kako u blagdanima Gospodinove muke, smrti i uskrsnuća ponovno želimo otkriti kako nam je Bog u Isusu Kristu darovao nepresušni izvor svoje ljubavi i spasenja te podsjetivši na Isusovu zapovijed: Ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio! nadbiskup je rekao kako se u toj zapovijedi prepoznaje trajni identitet i poslanje Kristove Crkve koja se, od apostola i tijekom čitave povijesti, prepoznaje kao živa zajednica koja svijetu donosi klicu uskrsne preobrazbe koju po Isusu dariva snaga i pobjeda Božje ljubavi.

Pitanja novinara U drugom dijelu susreta brojni okupljeni novinari imali su priliku nadbiskupu postavljati pitanja vezana uz život Crkve. Na pitanje kako danas, kada je broj nezaposlenih 400 tisuća, u radosti proslaviti Uskrs, nadbiskup je rekao kako bi bio vrlo radostan kad bi svima mogao potpisati produženje radnog odnosa. »Ova situacija pogađa veliki dio našeg naroda, ali to nije samo naš problem, već širi: diljem svijeta ljudi žive u neprestanoj napetosti i tjeskobi hoće li zadržati radno mjesto ili kada će se ponovno zaposliti. Najgore bi bilo da svi počnemo plakati i tugovati, jer iz tuge se teško izlazi. Mislim da moramo gajiti tu nutarnju nadu, tu božansku iskru u čovjeku koja mu ne dopušta da se miri sa sudbinom koja ga nemilosrdno bije sa svih strana, bilo da se radi o ekonomskim, društvenim, moralnim ili nekim drugim pitanjima. Kao biskup, jedino mogu kazati i pozvati: Ne gubimo nadu! Ni oni koji očekuju posao, ni oni koji su zaduženi da pronađu taj posao za svoj narod. Molimo za one koji su preuzeli odgovornost u našem društvu da pronađu što prije taj ‘ključ preobrazbe’, na svim mogućim područjima. Nakon svega što slušamo o dokidanju radnih mjesta, kako na dražbu idu poduzeća i pojedinci, pitamo se kako taj narod uopće živi? Sigurno da je u čovjeku ta nutarnja sila zbog koje se ne predaje, već nastoji pronaći izvore za svoj život i preživljavanje. Nažalost, i oni koji se razumiju u ekonomiju i gospodarstvo nisu dovoljno mudri da pronađu izlaz iz svega toga. Oni opet koji su dobili povjerenje naroda ne mogu pronaći rješenje. Ne bih rekao da je u pitanju zloba, da nema dobre volje, ali jednostavno se ne pronalazi izlaz. Tu i tamo se nešto tapka, traži, poduzima, ali rezultati nisu bogzna kakvi«, rekao je nadbiskup.

O papi Franji Zamoljen da prenese svoje dojmove o izboru novog pape, nadbiskup je rekao kako je imao sreću biti na Trgu sv. Petra kada se pojavio bijeli dim, te kada 3-4/2013.

je kardinal Tauran proglasio da imamo papu i kad se Papa predstavio. »Dakako da je sve iznenadio svojim nastupom, od prve riječi, kada je pozdravio s Dobra večer! Treba znati da se u drugim zemljama svijeta ne pozdravlja kao u našim slavenskim narodima s ‘Hvaljen Isus i Marija’. Pokazao je da dolazi iz drugoga svijeta. To su druge kategorije, drugačije od onih Rima ili Europe. Neki su se nakon par dana pribojavali da nije riječ o populizmu, kako bi se svidio, međutim, vidi se da nije čovjek populizma, čovjek koji želi bacati prašinu u oči, već čovjek koji je tako živio i prije, kao nadbiskup Buenos Airesa. Noćas sam naišao na izvadak iz govora koji je održao prije konklava, kada je rekao da Crkva mora ići na periferiju. Ne geografsku, već na egzistencijalnu periferiju, tamo gdje postoji nevolja i bijeda. Tu sam ideju čuo i prije nekoliko godina, kada je netko rekao da Crkva mora izaći iz biskupskih dvora i velikih samostanskih zgrada i izaći na periferiju jer Crkva je tamo. Vjerujte, neće to biti lako. Ne zato jer je mentalitet onih koji žive u biskupskim dvorima i velikim samostanskim zgradama protiv toga, već, kada se nešto mijenja, to je kao kad želiš uzgibati ocean. Ali, mislim da je izbor ovoga Pape trenutak kada se Crkva doista mora zamisliti. Bergoglio je kardinalima držao nagovor i kazao kako Crkva treba prestati govoriti o sebi jer se tako nalazi kao na pomičnoj traci - govori, miče se, ali ostaje na istom mjestu. Naprotiv, treba govoriti svijetu kako on očekuje i propovijedati izvorno evanđelje.«

Put siromaštva i jednostavnosti Na novinarski upit da komentira križ Pape Franje i svoj, zlatne boje, te da odgovori hoće li Crkva krenuti putem siromaštva, jednostavnosti i skromnosti, nadbiskup je, pogledavši svoj križ, rekao da sumnja da u njemu ima imalo srebra, kamoli zlata, te da nije zlato sve što se žuti, uz napomenu da najčešće nosi križ s hrvatskim pleterom. »Mislim da stanujem stanu koji je skromniji nego sadašnji Papin stan u Sv. Marti. Ja

267


ne boravim u salonima, ovdje samo primam goste. Kažu da si je Papa sam kuhao. Pa đakovački biskupi 60 godina nemaju svoje kuhinje, idemo na jelo u Sjemenište, zajedno sa studentima, profesorima i svećenicima. Možda, kada se dođe u Biskupski dvor, sve izgleda pompozno. Neki kažu da bi to trebalo prodati i dati siromasima. Kada je Juda prigovarao što Marija dragocjenom pomasti Isusu pomazuje noge, jer se to moglo prodati i dati siromasima, Isus je i sam kazao da će siromahe uvijek imati uza se. Dakako da treba voditi brigu o siromasima, i Crkva je vodi, ali to se uvijek zanemaruje, a ističu se tapete, lusteri… Vodimo brigu o siromasima, ali i kultura je sastavni dio našeg društvenog, nacionalnog i crkvenog života. Dakako, velika je napast kad čovjek živi u nekakvim ‘bijesnim’ prostorijama da se i sam tako ponaša, ja to znam«, rekao je nadbiskup, zaključivši kako je potrebno uvijek se iznova vraćati jednostavnosti i skromnosti.

Caritas, Pučke kuhinje Novinare je zanimalo je li Crkva povećala svoja sredstva za rad Caritasa, odnosno jesu li ta sredstva rasla proporcionalno krizi, napose se osvrnuvši na potrebu otvaranja pučke kuhinje u Vinkovcima. Nadbiskup je odgovorio kako se na tome stalno radi, kako je Crkvi jako stalo do pučkih kuhinja, ali i da ne ovisi sve o Crkvi. Podsjetio je kako je nedavno potpisan ugovor da se osposobi pučka kuhinja u Slavonskom Brodu, ali da je u Vinkovcima stanje komplicirano: »U Vinkovcima se natežemo ne znam ni sam koliko dugo. Spremni smo na to, sredstva koja dobivamo želimo uložiti u to, ali, kako to već ide, treba dozvola ova, dozvola ona, vlasništvo, gruntovnica, katastar… zapinje u beskraj. Imamo zgradu i spremni smo je zamijeniti jer je njezin položaj neadekvatan za pučku kuhinju koja treba biti negdje u centru grada, dostupna svim korisnicima«, rekao je nadbiskup Marin. Anica Banović

Predstavljanje projekta »Hrvatski martirologij« Projekt Komisije HBK i BK BiH »Hrvatski mar-

tirologij«, koji se provodi u svim nadbiskupijskim središtima, predstavljen je 20. veljače u Katehetskom centru župe Gospe Brze Pomoći u Slavonskom Brodu. Predavači su bili prof. Ante Beljan, dr. Josip Jurčević, a susret je moderirao Anto Pavlović, župnik župe Krista Kralja u Brodskom Varošu. Prof. Beljan upoznao je nazočne s projektom Hrvatski martirologij te iznio neka od svojih osobnih iskustava koje je doživio istražujući žrtve komunističkog režima u Drugom svjetskom ratu i poraću. Upozorio je kako je ta prevažna tema još uvijek tabu tema, te pozvao sve na odgovornije prikupljanja podataka o žrtvama rata. Nakon niza gradova u Hrvatskoj, dr. Jurčević predstavio je u Slavonskom Brodu svoju najnoviju knjigu »Prikrivena stratišta i grobišta«, o jugoslavenskim komunističkim zločinima, koja je veliki doprinos tom projektu. Kako je on u vrijeme komunističkih vlasti diplomirao i doktorirao povijest, uvidom u arhive shvatio je da sve ono što je učio potpuno lažno i krivotvoreno, i to ga je ponukalo da napiše knjigu. Svjestan koliko je važna ispravna nacionalna povijest, bez koje nema sretne budućnosti, on u knjizi između ostalog donosi najnoviji i najtočniji popis činjenica o mjestima masovnih pogubljenja nakon II. svjetskog rata. »Nema spremnosti u političkom životu institucija RH da se suoče s tom najtamnijom stranom hrvatske povijesti, a, nažalost, teška gospodarska kriza koja postaje sve teža vuče korijene iz toga razdo-

268

blja; mi se, prije ili kasnije, moramo suočiti s tom teškom komunističkom poviješću i od nje se distancirati kako bismo vrijednosno i egzistencijalno živjeli u našoj predivnoj Hrvatskoj; istina se kvari (korumpira) ili lažju ili šutnjom, stoga je treba govoriti i otkrivati svima, jer istina će nas osloboditi...«, neke su od važnijih poruka s tog susreta. Kao član Komisije za istraživanje komunističkih zločina, župnik Pavlović iznio je neke podatke o stradanjima svećenika i civila na području Đakovačko-osječke nadbiskupije od komunističkih vlasti u Drugom svjetskom ratu i poraću. Zaključio je kako je sve dosada učinjeno tek početak te da s tim radom treba nastaviti kako bi istina izišla na vidjelo i kako bi žrtvama iskazali čast i pijetet. Brankica Lukačević

3-4/2013.


In memoriam: dr. sc. Antun Čečatka Misa zadušnica u đakovačkoj prvo-

stolnici Sv. Petra i ukopni obredi zemnih ostataka pokojnog svećenika Đakovačko-osječke nadbiskupije, dr. sc. Antuna Čečatke, koji je iznenada preminuo u petak, 15. ožujka, održani su na svetkovinu Sv. Josipa, 19. ožujka. Uz prisustvo oko 60 svećenika, 4 đakona, brojnih okupljenih vjernika, pripadnika drugih kršćanskih zajednica, bogoslova, redovnika i redovnica, misu i obrede predvodio je mons. dr. sc. Đuro Hranić. Na dan pokopa, zemne ostatke pokojnog svećenika u đakovačkoj prvostolnici u podne su dočekali kanonici Prvostolnog kaptola te zajednički molili za pokojnika, kao i brojni vjernici koji su pristizali u katedralu. Liturgijsko pjevanje predvodio je Zbor bogoslova đakovačkog Sjemeništa, a u čast cijeloživotnog zalaganja dr. Čečatke za ekumenizam u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji, nakon pričest izveli su napjev »Blagoslovi, duše moja, Gospoda« Pavela Grigorjeviča Česnokova. Zemni ostaci dr. sc. Čečatke položeni su u grobnicu Prvostolnog kaptola na đakovačkom Gradskom groblju, a ukopu su, između ostalih, nazočili i predstavnici Pravoslavne Crkve: protojerej-stavrofor Mihajlo Marijanac, arhijerejski namjesnik baranjski i paroh u Dardi te protojerej-stavrofor Ratomir Petrović, arhijerejski zamjenik Osječko-poljske i baranjske eparhije, arhijerejski namjesnik i paroh u Osijeku, kao i rektor Evanđeoskog teološkog fakulteta u Osijeku, prof. dr. sc. Peter Kuzmič.

Misa zadušnica U ime odsutnog nadbiskupa đakovačko-osječkog, mons. dr. Marina Srakića, mons. Hranić na početku je mise iskazao sućut obitelji pokojnika, bratu Josipu i sestri Mariji te njihovoj djeci, nećacima, nećakinjama i rodbini, kao i članovima Prvostolnog kaptola, župljanima župe Svih svetih u Đakovu te akademskoj zajednici Katoličkog fakulteta u Đakovu. Prenio je i izraze sućuti vrhbosanskog nadbiskupa, kardinala Vinka Puljića. »Opraštamo se od našeg dragog svećenika Antuna slaveći euharistiju, molitvu hvale te želimo zahvaliti Gospodinu za njegov svećenički život i svećeničko služenje našoj Nadbiskupiji. No, euharistija je prije svega spomen-slavlje Kristova prijelaza kroz smrt u život i mi vjerujemo da je Gospodin pozvao našega brata svećenika da u Trojstvenom zajedništvu, suobličen u potpunosti Njemu, slavi uskrsno slavlje. U takvu raspoloženju, danas se opraštamo i molimo Gospodina - ako je kakva sjena grijeha ostala na na3-4/2013.

šem pokojniku, da mu on to dobrostivo oprosti«, rekao je biskup i prisutne potaknuo da istodobno mole Gospodina da smekša njihova srca, pa da svoj život nastave živjeti mudro i razborito, svjesni koji je pravi cilj i smisao života.

Homilija mons. Hranića U svojoj homiliji mons. Hranić istaknuo je iznenadnost smrti preč. Čečatke govoreći: »Bio je uvijek vedar, vitalan, u pokretu, nije ozbiljnije bolovao, obavljao je svoje redovite obveze. Činio nam se uvijek svima puno mlađim nego što je uistinu bio. Nedavno je bio zamoljen i svoj je kalendar dodatno popunio s više krizmenih slavlja. U četvrtak si je kupio nove cipele, a u petak su nas i Gospodin i on zaskočili i nemilo iznenadili. Od njega se opraštamo danas, na svetkovinu Sv. Josipa, kojega već stoljećima nazivamo zaštitnikom dobre smrti, smirenog i predanog prijelaza u ruke Očeve. Iako je naš brat otišao iznenada, mi znamo da je on živio smireno u Očevim rukama i da je usnuo kršćanski i svećenički potpuno predan u uzvratnoj ljubavi prema Onome koji nas sve prvi ljubi.« Biskup Hranić prisutne je podsjetio na život preč. Čečatke, istaknuvši da je od malih nogu živio u vjeri i u skladu s njom. Vjera ga je i dovela u sjemenište, na svećeničko ređenje, te trajno oblikovala njegov svećenički život, profesorsko i pastoralno djelovanje. »Smisao svojega života preč. Čečatka pronalazio je u prepuštanju, ponizno poput sv. Josipa, Božjem glasu i pozivu koji mu je dolazio u zajednici Crkve, a cilj i puninu svoga hoda otkrivao u tijesnoj povezanosti s Isusom Kristom, u zajedništvu i suobličenju njemu te po sjedinjenju s njim u zajedništvu Trojstvenog života«, naglasio je biskup. Teološko i pastoralno zalaganje dr. sc. Čečatke bilo je usmjereno ekumenskoj teologiji i nastojanjima oko ekumenskog gibanja, stoga je mons. Hranić rekao: »Ne samo da je bio profesor ekumenske teologije, nego je kao čovjek bio osoba dijaloga, ekumenske otvorenosti, otkrivanja i vrednovanja bogatstva u drugim tradicijama i crkvenim zajednicama, čovjek tolerantnih stavova i iskrenog poštovanja prema svakom čovjeku. Inače je u svemu bio pomirljiv i blag. Iako je imao svoje stavove i uvjerenja, bio je nesklon kategoričkim tvrdnjama i zauzimanju tvrdih stavova te se u različitim okolnostima zalagao za poniznu blagost. Ekumenska otvorenost i zauzetost te duhovnost Djela Marijina bila mu je osobito bliska i draga.«

269


Ističući kako se kroz život preč. Čečatke pokazalo da posjeduje više karakteristika koje su resile sv. Josipa, samozatajnost, diskretnost i skromnost, biskup je zaključio: »U povjerenim zadaćama, svećenik Antun u svemu je bio postojan i vjeran, u potpunosti, čitavim svojim bićem i srcem, sav u službi Isusa Krista i njegove Crkve. Možemo kazati, sve do posljednjega daha. Molimo Gospodina, koji ga je, na naše iznenađenje, nenadano pozvao, da mu sada progovori i da ga pozove – ´Dođi slugo dobri i vjerni. Uđi u radost svoga Gospodara.´ Neka ga posadi za svoj nebeski stol u svome nebeskom Kraljevstvu.«

Životopis (iz homilije mons. Hranića) Dr. sc. Antun Čečatka rodio se 29. siječnja 1944. godine u Bodovaljcima kod Nove Gradiške, od oca Milana i majke Kate r. Vinter. Ondje je pohađao i osnovnu školu, koju je ipak dovršio u Slavonskom Brodu, kamo je čitava obitelj preselila 1957. godine. Po završetku osnovne škole, 1958. godine odlučio je poći u Dječačko sjemenište te se prijavio biskupu u Đakovo. Prva dva razreda gimnazije završio je u Sjemeništu na Šalati, a završna dva razreda na Biskupijskoj gimnaziji u Đakovu. Odmah poslije mature 1962. započeo je teološki studij u Bogoslovnom sjemeništu u Đakovu. Ubrzo je bio pozvan te je u Kičevu odslužio dvije godine vojnog roka. Po povratku je nastavio teološki studij i na Petrovo ga je 1968. godine u katedrali u Đakovu biskup Stjepan Bauerlein, i prije nego što je završio teološki studij, zaredio za svećenika. Po završetku studija, u veljači 1969. imenovan je župnim vikarom u župi Sv. Mihaela arkanđela, u Tvrđi u Osijeku. Ondje je ostao dvije i pol godine. U jesen 1971. godine bio je poslan na specijalizaciju iz ekumenske teologije u Rim. Nakon što je stekao akademski stupanj magistra znanosti morao je 1975., zbog potreba Visoke bogoslovne škole u Đakovu, prekinuti studij, a onda ga ponovno nastaviti. Godine 1978. vraća se iz Rima i od tada je gotovo 30 godina, do 2009., bio profesor ekumenske teologije na Visokoj bogoslovnoj školi, odnosno na Katolič-

270

kom bogoslovnom fakultetu. Paralelno je od 1979. do 1985. (6 godina) bio i župnik u Viškovcima, a potom 17 godina, do 2002. župnik katedralne župe Svih svetih u Đakovu. Istodobno je punih 18 godina (1984.-2002.) bio i dekan Đakovačkog dekanata. Kad je Teologiji u Đakovu bilo potrebno - zbog njezina prerastanja u Katolički bogoslovni fakultet - potrudio se te uz župničku, dekansku i profesorsku službu dovršio, i na Papinskom sveučilištu Gregorijana u Rimu godine 2000., obranio doktorsku disertaciju pod naslovom Viđenje Crkve J. J. Strossmayera (1815.1905.). Perspektive jedinstva sa slavenskim pravoslavnim crkvama, objavio je i postigao akademski stupanj doktora znanosti. Nadbiskup Marin Srakić imenovao ga je 2006. godine kanonikom Prvostolnog kaptola u Đakovu. Čitav svoj svećenički život posvetio je promicanju ekumenskog pokreta te animirao ili barem sudjelovao u svim ekumenskim inicijativama na području Nadbiskupije i u mnogima izvan nje. Bio je član Vijeća HBK za ekumenski dijalog. Od 2006. godine do smrti bio je i voditelj Nadbiskupijskog ureda za promicanje ekumenizma te predsjednik Ekumenske koordinacije osječke regije. Od 2007. redovito je svake godine bio i izvanredni krizmatelj. Više je godina bio misnik u Karmelu sv. Josipa u Đakovačkoj Breznici, a od ljeta 2010. godine do smrti obavljao je službu duhovnika i misnika u samostanu Milosrdnih sestara sv. Križa u Đakovu.

Oproštajni govori Nakon popričesne molitve mise zadušnice uslijedili su oproštajni govori, molitveni oproštaj u đakovačkoj prvostolnici te ukopni obredi na Gradskom groblju. U đakovačkoj prvostolnici, u ime Djela Marijina, oproštajni govor izrekao je Nikola Hribar iz Križevaca, u ime župljana župe Svih svetih Mario Kovač, u ime zajednice Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu prof. dr. sc. Vladimir Dugalić, a na Gradskom groblju od pokojnika se oprostio i sadašnji župnik đakovačke župe Svih svetih, preč. Tomislav Ćorluka.

3-4/2013.


Nikola Hribar, Djelo Marijino – Pokret fokolara I mi članovi Djela Marijina - Pokreta fokolara pridružujemo se boli rodbine, i boli cijele naše Crkve povodom iznenadnog odlaska u vječnost dragog nam i voljenog prof. dr. Antuna Čečatke. Poznajemo ga dugi niz godina, još iz vremena kada je kao bogoslov te kasnije kao mladi svećenik dolazio na prve susrete Djela Marijina u ovim krajevima. U svojoj veličini, poniznosti i širokih obzora davao je svoj dragocjeni doprinos kao svećenik, teolog, ekumenist, prenoseći mir, radost i nadnaravno ozračje. Svojom spontanošću znao je oduševiti i osvojiti i mlade i odrasle za Isusa i Njegovu Crkvu, kao istinski prijatelj, brat, otac, suputnik … Pamtit ćemo njegov duhovni zanos i predanje Bogu, njegov žar s kojim je gradio i poticao zajedništvo, živeći za ostvarenje Isusova sna ´Da svi budu jedno´. Iako nam je teško povjerovati da ga više nema među nama, vjerujemo da mu je Bog, čista Ljubav, otvorio rajska vrata u pravom i najljepšem trenutku njegova života. Dragi naš Antune, dio si nas, Nebo i zemlja su od sada još više povezani. Ti sada vidiš onaj Raj o kojem smo često pričali. Vjerujemo da ćeš nam pomagati i na našem putu prema Cilju.

Mario Kovač, župa Svih svetih, Đakovo U ime župljana katedralne župe Svih svetih, i u svoje osobno ime, želim izraziti osjećaje sućuti mjesnoj Crkvi, rodbini i najbližima našega bivšeg župnika, preminulog svećenika, preč. Antuna Čečatke. Zahvaljujemo Gospodinu na svim milostima kojima nas je obdario po životu, župničkoj i profesorskoj službi bivšeg župnika. Hvala na pastirskoj zauzetosti, očinskoj brzi, tihoj nenametljivoj prisutnosti, teološkoj ozbiljnosti i blagosti; hvala na ljudskoj toplini, susretljivosti, dobroti, djetinjoj zanesenosti, radovanju i čuđenju, dragosti, jednostavnosti i skromnosti. Hvala na primjeru života i djelovanja, nadahnutog Riječju Božjom te na dubokom promišljanju, tumačenju i posredovanju te Riječi našoj župnoj zajednici. Hvala na svim plemenitim poticajima, velikim očekivanjima i velikoj strpljivosti, svakoj duhovnoj i materijalnoj pomoći. Ukoliko nekada s naše strane nije nailazio na potrebno razumijevanje i prihvaćanje kao čovjek i svećenik, molimo Gospodina da nam oprosti. Njegove nedorečenosti i ljudske slabosti, kroz naše molitve predajemo milosrđu Božjem, po zagovoru Gospodinove i naše Majke, Presvete Djevice Bogorodice Marije.

Prof. dr. sc. Vladimir Dugalić, KBF Đakovo Sve nas je u petak, 15. ožujka 2013. godine, iznenadila vijest da je prestalo kucati srce našega brata, svećenika Antuna. Posustalo je srce čovjeku koji je bio upravo poznat po svome velikom i blagom srcu, kojega je upravo krasila blagost, nenametljivost, dobrota. I upravo stoga, ostali smo osupnuti iznenadnom vije3-4/2013.

šću i gotovo u nevjerici. Nenametljivo, kako je i živio, iščeznuo je iz naše sredine čovjek, svećenik, profesor, župnik, kanonik kojega je krasilo srce koje je znalo slušati, koje je bilo voljno uvijek pomoći, ali možda koji put i ostati neshvaćeno u toj svojoj dobroti. Život našega brata Antuna bio je neraskidivo vezan uz Katolički bogoslovni fakultet u Đakovu. Naime, nakon što ga je za svećenika zaredio biskup Bäuerlein na Petrovo, 29. lipnja 1968. godine., te potom kraće pastoralne službe, godine 1971. odlazi u Rim na daljnje studije. Kao pitomac Papinskog hrvatskog zavoda sv. Jeronima, upisuje poslijediplomski teološko-patristički studij na Fakultetu za istočne crkvene znanosti na Papinskom Institutu istočnih znanosti u Rimu. U ljetnom ispitnom roku 1973. godine postiže licencijat te, nakon što je u jesen 1973. godine predavao jedan semestar istočno bogoslovlje na tadašnjoj Visokoj bogoslovnoj školi, vraća se u Rim početkom 1974. i nastavlja rad na doktorskoj disertaciji sve do 1978. godine. Od 1978. do 2009. godine na Visokoj bogoslovnoj školi - odnosno, Teologiji u Đakovu, a od 2005. godine na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, bio je predsjednik Katedre ekumenske teologije te predavao kolegije iz ekumenske teologije, istočnu liturgiku i istočno bogoslovlje. Godinu dana predavao je i liturgiku latinskog obreda, kao i pastoralnu teologiju. Uz profesuru, bio je u tom vremenu i župnik u Viškovcima te potom župnik i dekan u župi Svih svetih u Đakovu. Marljiv, kakav je bio, uz profesorske te pastoralno-župničke obveze, nije zanemario knjigu i teološki studij te je, često - do u duboku noć – dovršavao i svoju doktorsku disertaciju. Doktorsku tezu pod naslovom Viđenje Crkve Josipa Jurja Strossmayera (1815.-1905.) s posebnim obzirom na ujedinjenje s istočnim pravoslavnim crkvama, tj. perspektive jedinstva sa slavenskim pravoslavnim crkvama, obranio je 23. studenoga 2000. na Fakultetu istočnih crkvenih znanosti u Rimu. Mentor doktorskoga rada bio je akademik Ivan Golub. Cijela disertacija je napisana na hrvatskom jeziku, a obrana je bila na talijanskom te je već sljedeće godine, uz male dorade, i objavljena na hrvatskom jeziku, i to kao prva knjiga u nizu Biblioteka Diacovensia – Studije 1. I na taj način nam je progovorio kako bez trajnog teološkog studija nema ni svećeničkog, a ni dobrog pastoralnog rada. Tome svjedoči i desetak znanstvenih radova, objavljenih uglavnom u znanstvenom časopisu Diacovensia te stručno-pastoralnoj reviji Vjesnik Đakovačko-osječke nadbiskupije i Srijemske biskupije. Kao dobar poznavatelj Strossmayerove misli i ekleziologije, održao je mnoga predavanja na domaćim i inozemnim znanstvenim simpozijima, a 2005. godine izabran je u znanstveno-nastavno zvanje docenta.

271


Uronjenost u Strossmayerovu ekleziologiju i otvorenost ekumenskom dijalogu, naš brat Antun pretakao je i u našu svakodnevicu, a Strossmayerove ideje obilježile su i profesorsko, ekumensko i pastoralno djelovanje našega subrata Antuna, osobito kao voditelja Ureda za promicanje ekumenizma Odjela za ekumenizam i međuvjerski dijalog Đakovačkoosječke nadbiskupije. S tim idejama prihvatio je i kanoničku službu u Strossmayerovoj katedrali te 28. lipnja 2006. godine bio imenovan kanonikom-arhiprezbiterom, danas Prvostolnoga kaptola Đakovačko-osječke nadbiskupije. Tko god je nazočio njegovim konventualima, može posvjedočiti s kolikom je ljubavlju i gorljivošću navješćivao Krista raspetoga i veličinu njegove beskrajne ljubavi i milosrđa. Propovijedao je, gotovo pjesnički, o Bogu dobrote u povijesti spasenja, a to je oplemenjivao i lijepim pjevanjem u ovoj katedrali. Naš brat Antun, što je naučavao, to je i živio. A živio je pomalo mistički, uronjen u blagost i dobrotu našega Gospodina. Iz njegovih usta nije se mogla čuti osuda ili prijekor, već je uvijek ostavljao mogućnost da se možda varamo u prosudbi, ostavljajući sud Bogu. Možda smo ga zbog toga često doživljavali kao da se ne brine za zemaljsko, živeći nekako u svom svijetu Božje blizine, nadilazeći naša ljudska ograničenja i nemire. Njegov svijet bio je svijet dobrote, iskrenosti, blagosti. Uvijek je imao lijepu riječ, što su mnogi mogli doživjeti odlazeći k njemu kao katedralnom, sjemenišnom ili samostanskom ispovjedniku. Bio je čovjek koji nije ulazio u prepirke, svađe i radije je osobno pretrpio nerazumijevanje nego da drugome naudi ili učini nešto nažao. Dragi brate Antune, hvala ti za tvoj primjer svećeničkoga, profesorskog i pastoralnog života.

Preč. Tomislav Ćorluka, župnik župe Svih svetih, Đakovo Umro je đakovački župnik – proširila se ovih dana vijest Đakovom. Mnogi se s nevjericom pitaju je li to neumjesna šala ili istina. Nevjerica, tajac. Nazivaju župni ured provjeravaju vijest. Istina je, umro je bivši đakovački župnik preč. Antun. Nevjerica ostaje i dalje. Prečasni, iako već 11 godina nisi župnik, u srcima i sjećanju Đakovčana si do danas ostao đakovački župnik. U naše si župne prostorije i nakon prestanka svoje župničke službe rado zalazio na kavu, susrete, dogovore, izložbe, davao dobronamjerne savjete, pastoralno pomagao, podržavao, donosio novčanu pomoć potrebnima… Pratio si sve aktivnosti i radovao se svakom uspjehu i rastu župne zajednice.

272

Nas dvojica smo se upoznali dok sam još bio sjemeništarac, a povezali prije 26 godina kad sam postao svećenik, i imao milost i sreću da taj početak bude uz tako plemenitog svećenika, u ovoj župi koju si tada počeo voditi. Uz tebe sam upoznao važnost i ljepotu svećeništva i već na početku istinski zavolio svećenički poziv. Svojih najboljih i najplodnijih 17 godina svećeništva i života podario si ovoj đakovačkoj župnoj zajednici i ona ti je tako prirasla srcu, da si se do kraja svoga života zauzimao da ona napreduje i raste u milosti i svetosti. Preselio si župni ured i pastoralni centar u kurije preko puta katedrale, pokrenuo mnoge aktivnosti u župi, stavio župnu zajednicu na zdrave temelje, na kojima je bilo lako dalje graditi. U trenutku oproštaja s tobom teško je u nekoliko rečenica sažeti sve ono čime si nas zadužio. Teško je riječima izreći svu zahvalnost koju si svojom dobrotom, ljubavlju, razumijevanjem, milosrđem i dobrim djelima posijao u mnoga srca. Tko bi mogao, osim dobrog Boga, čijem te milosrđu preporučujemo, izbrojiti sve to što si učinio za ovu župu i sve nas koji smo imali sreću surađivati s tobom. Ono po čemu si bio prepoznatljiv i drag svima jest tvoja dobrohotnost, radost i blagonaklonost. Uz tebe se svatko mogao osjetiti prihvaćen, voljen i poštovan. Koliko god si bio skroman i nenametljiv, u našim pastoralnim zalaganjima, mi suradnici smo znali da uza se imamo župnika koji zna što i kad treba činiti, koji nas neće omalovažiti, već, dapače, podupirati i radovati se našim idejama i nastojanjima. Svojom zauzetošću za ljepotu liturgije i svojim stavom prema čovjeku istinski si svjedočio svoj svećenički poziv, a nama si dao primjer istinskog bogoljublja i čovjekoljublja. Kao svećenik, revno si nasljedovao Krista i doslovno živio one evanđeoske riječi: »Ako ne postanete kao djeca, nećete ući u kraljevstvo nebesko.« Imao si i sačuvao dječje srce – milo, čisto, otvoreno, plemenito, jednostavno, puno naivne ljubavi za sve. Kao svaki čovjek, imao si svojih slabosti, granica i padova, ali uvijek i u svemu bilo je jasno: ono što se kod tebe očitovalo kao slabost, bio je plod takve naravi, a nikada zloća. Kako si skromno i tiho živio, tako si tiho i skromno otišao od nas. Drugima si uvijek pomagao i bio spreman pomoći, a sam nisi dopustio da se tebi pomogne, napose u zadnjim trenucima života. Zatečeni tvojom nenadanom smrću, u našim mislima, u našim riječima, u našim pobunama vrvi mnoštvo upitnika: Zašto baš tako? Zašto? Zašto? Ali uz tvoj odar kao da čujemo: Neka se Gospodin slavi po mome životu i po smrti mojoj! Dragi naš župniče i subrate u svećeništvu i Kristu, hvala za svjedočanstvo tvoga ljudskog i svećeničkog života koje nam daje sigurnost da su tvoj skromni, ali bogati život i tvoja tiha smrt uistinu proslava Boga u raju. Martina Kuveždanin 3-4/2013.


Održan VIII. križni put mladih Unatoč hladnom vremenu i snježnom pokrivaču,

u subotu, 16. ožujka, 2300 mladih sudjelovalo je na VIII. križnom putu mladih Đakovačko-osječke nadbiskupije te je pod geslom »Učvrsti nam vjeru i ljubavi plam« koračalo 27 km na relaciji od Vukovara do Vinkovaca. Tekst Križnog puta i ove je godine napisala Martina Cangajst, nastojeći u molitvama svake postaje obuhvatiti patnju stradalnika Domovinskoga rata te probleme s kojima se mladi susreću tijekom života, a knjižice iz kojih su mladi molili grafički je uredio Tvrtko Galić. Sa sudionicima je pješačio i povjerenik za pastoral mladih Đakovačko-osječke nadbiskupije, vlč. Filip Perković, kao i nekolicina svećenika i redovnica. Za održavanje reda i koordiniranje kolone bili su zaduženi animatori – redari te djelatnici Policijske postaje Vukovar i Vinkovci, kao i Hrvatska gorska služba spašavanja. U pozdravnom govoru povjerenik Perković pozdravio je okupljene koji su se odvažili krenuti na križni put te istaknuo: »Križ koji nosimo na poseban su način nosili za vrijeme Domovinskoga rata stanovnici i branitelji Vukovara. Stoga nam je ovo prilika moliti i zahvaliti za sve koji su podnijeli velike žrtve za slobodu naše Domovine i za sve ljude - da mir Uskrsa nadvlada sve nemire ljudskih srca.« Mladi su se okupili na Memorijalnom groblju u Vukovaru, gdje su zapaljene svijeće za poginule branitelje. Kolona je krenula prema crkvi Sv. Filipa i Jakova, gdje je pomoćni biskup đakovačko-osječki, mons. Đuro Hranić, predvodio molitvu druge postaje Križnog puta, kao i euharistiju koja je uslijedila. U svojoj homiliji biskup je promišljao o podvojenosti zbog Isusa, temeljenoj na tekstu Evanđelja po Ivanu. Glavari svećenički i farizeji donijeli su svoj sud premda nisu saslušali Isusa, ni doznali što on čini, a vjernici današnjice svjedoci su kako se, ne samo u Hrvatskoj, nego i šire po svijetu, a napose u medijima, vodi ista rasprava – je li Isus, i je li njegova 3-4/2013.

Crkva, proročka ili nije? Molitva Križnog puta, cjelodnevno pješačenje i biblijski tekstovi nose poruku mladama, ali i cijeloj Crkvi, rekao je biskup, a ona je svakoga pravedno saslušati, vidjeti što čini, pa tek onda osuditi, odnosno prihvatiti. »Površnost i povodljivost, lakoumno prepuštanje pomodarstvu, onome što čini masa, može nanijeti silnu nepravdu, prouzročiti patnju drugima, ali i nama samima«, istaknuo je mons. Hranić i naglasio: »Kroz život treba ići ulaganjem napora u pomno promatranje i uočavanje razlika i nijansi, trudeći se da pri tome uvijek budemo nepristrani i ostanemo svoji. Ne zalijetati se, zaći u dubinu, odvagnuti argumente, biti oprezan s obzirom na ishitreno opredjeljivanje i svrstavanje na nečiju stranu.« Isus uvijek izaziva podvojenost te od svakoga od nas očekuje osobni odgovor. Mi smo Isusovi učenici onda kada radije smireno tražimo Boga, nego streljivo za svoje rasprave i shvaćanja, pa i onda kada je riječ o obrani naše vjere i naših stavova, poručio je mons. Hranić mladima. Mladi su iz Vukovara nastavili svoj hod prema Bogdanovcima, filijali župe Kraljice mučenika u Vukovaru i Marincima, filijali župe Nuštar, gdje ih je dočekao nuštarski župnik Slavko Vranjković te s mladima zajedno molio. Hod je nastavljen prema Nuštru, gdje je bila pripremljena okrjepa, a zatim se kolona zaputila u Cerić. Hod mladih završen je u Vinkovcima. Po dolasku do vinkovačke crkve Sv. Euzebija i Poliona, mlade pješake pozdravila su zvona sa zvonika, a molitvu je predvodio domaći župnik, preč. Tadija Pranjić i župni vikar Vedran Mešanović. Vlč. Perković zahvalio je svima koji su sudjelovali u pripremi Križnog puta, napose Odboru za križni put pri Povjerenstvu za pastoral mladih, koji su činili Ivana Kardo, Martina Cangajst, Antun Maletić i Petar Maskaljević, kao i onima koji su na Križnom putu ustrajali. Mladi su potom gromoglasno zapljeskali i ponijeli Božji blagoslov svojim obiteljima. Petar Maskaljević (foto: Ivana Kardo)

273


Blagdan Cvjetnice u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji »Božji sin i poniženi čovjek snažne su suprotnosti koje u današnjoj liturgiji dolaze do izražaja, a to su ujedno suprotnosti cijela Isusova života. Danas je ta suprotnost još jednom vidljiva u spomen-obredima: svečana procesija podsjeća na Isusov svečani ulazak u Jeruzalem, a Muka naviješta otajstva Velikog petka i sljedeće nedjelje Uskrsnuća«, rekao je đakovačko-osječki nadbiskup Marin Srakić, predvodeći blagoslovne obrede i misno slavlje na blagdan Cvjetnice – Nedjelje Muke Gospodnje, 24. ožujka, u đakovačkoj katedrali. Okupljenim vjernicima nadbiskup je rekao kako su zajedno pozvani sjetiti se i oživiti Isusov ulazak u Jeruzalem, spomen pun radosti, koji, prema nakani Crkve, za nas - kršćansku zajednicu - mora postati obnova vjere u otajstvo Krista, u živo i uvjereno klicanje Kristu u čast, priznanje da je on naš spasitelj i kralj. Podsjetivši kako se u drugom dijelu liturgije ovoga dana osjeća drugo raspoloženje, uvođenje u tjedan muke, koja će svoj vrhunac doživjeti na Veliki petak, pozvao je okupljene vjernike da nauče koje je naravi Isusovo kraljevstvo ovdje na zemlji, kojemu pripadaju, i kakvome moraju pripadati. Misno slavlje počelo je svečanom procesijom i blagoslovom maslinovih grančica, a središnji mu je dio bila pjevana Muka po Luki, koju su pjevali mo. Vinko Sitarić i vlč. Josip Levaković, praćeni Mješovitim katedralnim zborom i Zborom bogoslova, pod ravnanjem mo. Ive Andrića. U osječkoj konkatedrali Svetih Petra i Pavla apostola misu Nedjelje Muke Gospodnje predvodio je pomoćni biskup Đuro Hranić. Misa je trebala započeti procesijom oko konkatedrale, ali ju je bilo nemoguće organizirati budući se na trgu održavao maraton, što je priječilo dolazak u blizinu konkatedrale, čak i osobnim automobilima. »Zbog ovoga što se dogodilo izražavam negodovanje, jer ovo nije prvi puta da se ova trčanja organiziraju baš u vrijeme

274

kada treba započeti procesija oko konkatedrale. Godinama to gledamo i mislimo da se to slučajno događa, ali, evo, i činjenica da nismo mogli van iz naše konkatedrale dokazuje u kakvim vremenima živimo i kako je mali korak od vikanja Hosana do Raspni ga, raspni«, rekao je nakon blagoslova grančica unutar konkatedrale biskup Hranić. Muku po Luki izveo je konkatedralni zbor, pod ravnanjem s. Branke Čutura, a valja izdvojiti sjajne izvedbe Damira Kopića (u ulozi Evanđelista), župnog vikara Drage Markovića (u ulozi Isusa), te nekolicine solista. U svom nagovoru biskup Hranić govorio je o osobnom, obiteljskom i društvenom životu između »hosana« i »raspni«, ukazujući na brojne nepravde te zaključivši kako bi im, kad smo pritisnuti u trpljenju, trebali poput Isusa s križa reći – »Oče, oprosti im jer ne znaju što čine!« U župi Rođenja sv. Ivana Krstitelja u Vrpolju Cvjetnica je proslavljena na posebno svečan način. Djeca KUD-a »Ivan Meštrović« u narodnim su nošnjama, mašući palminim granama, pozdravila procesiju kod ulaska u crkvu; solistica Jasminka Capan iz Mješovitog pjevačkog zbora »Josip Wallinger« pjevala je Psalam 24, a zbor »Židovska su djeca, s granama maslina u ruci, došla u susret Gospodinu i klicala u sav glas: Hosana u visini!«. Potom su djeca u narodnim nošnjama podijelila maslinove grančice svim vjernicima. Nakon blagoslova grančica nastavilo se misno slavlje. Kao i svake godine, pod vodstvom Marte Bogdanović, Pjevački zbor pjevao je Muku. Ulogu Isusa pjevao je Marko Damjanović, ulogu čitača Goran Dragun, ulogu Pilata Ivo Čančar, ulogu I. zločinca i satnika Željko Damjanović, a ulogu II. zločinca Miro Hrastović. Na kraju mise župnik Đuro Kedveš srdačno je zahvalio svima koji su pridonijeli da Cvjetnica bude obilježena na ovako svečan način. A. Banović / D. Karnaš / M. Hrastović 3-4/2013.


Cvjetnica u Srijemskoj biskupiji U nedjelju, 24. ožujka, na Cvjet-

nicu, Nedjelju Muke Gospodnje, srijemski biskup Đuro Gašparović predvodio je svečano misno slavlje u katedrali Sv. Dimitrija, đakona i mučenika, u Srijemskoj Mitrovici. Liturgijsko slavlje započelo je blagoslovom grančica u župnom dvorištu, nakon čega su vjernici zajedno sa župnikom, mons. Eduardom Španovićem i župnikom u Laćarku, vlč. Marijom Paradžikom, u svečanoj procesiji ušli u katedralu i time obilježili Isusov svečani ulazak u Jeruzalem prije podnošenja njegove muke. Evanđeoski izvještaj Muke tijekom mise izveo je katedrali i župni zbor »Sv. Cecilije«, pod ravnanjem s. Cecilije Tomkić. U homiliji je biskup Gašparović rekao kako se može reći kako su svi sudjelovali u događaju u vrijeme uoči Isusove muke, kad je odlučio ući u Jeruzalem na način kako su ulazili kraljevi. »Nije bio u sjaju zemaljskoga kralja, a njegov ulazak imao je mistično značenje. Bio je, u stvari, u sjaju mesijanskog, vjerom očekivanog i samo vjerom prepoznatljivog Kralja. Ulaskom u Jeruzalem, mukom i smrću, što smo upravo proživjeli, Isus ulazi u svoju Pashu, u konačni dio svojeg zemaljskoga puta«, naglasio je biskup. Blagoslovom grančica, procesijom i euharistijskim slavljem Cvjetnica je proslavljena i u crkvi Presvetog Trojstva u Srijemskim Karlovcima. Obred blagoslova grančica i misu predvodio je župni vikar, vlč. Željko Štimac, a nazočio je veliki broj vjernika. Kad su se sa zvonika crkve oglasila zvona, procesija sastavljena od glumačke skupine i djece sa župnog vjeronauka prikazala je dio Križnog puta, Isusovu muku i nje-

3-4/2013.

govo nošenja križa do Kalvarije. Nakon toga djeca su prikazala igrokaz pod nazivom »Uskrsnu Isus«. Ulomak Evanđelja o Muci Gospodina Isusa Krista pjevali su župni vikar i župni zbor »Presveto Trojstvo«, čiji su članovi predvodili pjevanje te sudjelovali u interpretaciji. Na kraju slavlja vlč. Štimac je naglasio kako je Isusova muka nešto strašno za ljude, ali i ohrabrujuće, jer znaju da poslije muke i patnje dolazi ono za što ih je Bog stvorio - da imaju život vječni, jer smrt nije kraj, već početak novoga života u Kraljevstvu nebeskom. Blagoslovni obredi, procesija i misa Cvjetnice održana je i u župnoj crkvi Sv. Ane u Laćarku, a predvodio ih je župnik, vlč. Mario Paradžik. Blagoslovni obredi i podjela blagoslovljenih grančica održani su ispred crkve, nakon čega je krenula procesija oko crkve, koja je završila svečanim ulaskom u crkvu. Muku su ove godine čitali mladi župe Laćarak sa svećenikom Paradžikom. Euharistijsko slavlje animirao je crkveni zbor predvođen orguljašem Ivanom Cingeli, koji redovito sudjeluje u nedjeljnim i blagdanskim slavljima u ovoj župi. Cvjetnica je ove godine svečano proslavljena i u Staroj Binguli, filijalnoj crkvi Sv. Petra apostola župe Laćarak. Ovo je druga godina kako su vjernici Stare Bingule blagoslovom grančica i svečanim ophodom oko crkve te čitanjem Muke Gospodnje obilježili spomen na Kristov svečani ulazak u Jeruzalem i njegovu muku i smrt. Svoj doprinos dali su sudjelujući u euharistijskom slavlju molitvom i pjesmom. Tomislav Mađarević

275


Misa posvete ulja u Srijemskoj Mitrovici Na Veliki četvrtak, 28. ožujka, srijemski biskup

mons. Đuro Gašparović predvodio je u Srijemskoj Mitrovici, u katedrali Svetog Dimitrija, đakona i mučenika, Misu posvete ulja. Svečanom procesijom do prvostolnice započelo je slavlje kojemu je nazočio cijeli prezbiterij Srijemske biskupije, svećenici grkokatolici u Srijemu i Kristovi vjernici laici župe Srijemska Mitrovica te časne sestre iz Srijemske Mitrovice i Zemuna. Uvodeći u misno slavlje, biskup je kazao: »Veliki je i sveti četvrtak u Godini vjere. Draga braćo svećenici, na ovaj Veliki četvrtak, ovo naše slavlje, ova sveta misa blagoslova i posvete ulja jest zajedništvo biskupa, svećenika i Kristovih vjernika laika s Isusom Kristom i međusobno jednih s drugima. Slavimo ovu svetu misu kao ministerijalno i kraljevsko svećeničko zajedništvo i posvećujemo krizmeno ulje kojim se mažu novokrštenici i obilježuju potvrđenici-krizmanici, blagoslivljamo katekumensko ulje kojim se katekumeni pripravljaju na krštenje, blagoslivljamo bolesničko ulje kao lijek bolesnicima da im se ublaže bolesti duše i tijela i da ih Gospodin pridigne. Danas posebno zahvaljujemo Gospodinu za dar svećeništva, ministerijalnog - kao svećenici i kraljevskog - kao Kristovi vjernici laici.« U homiliji je biskup najprije predstavio Crkvu koja je nikla iz mučeničke krvi Bogočovjeka i zanosnog plamena Duha Svetoga, a obraćajući se braći svećenicima, istaknuo je: »Isus Krist, Bogočovjek u Crkvi prisutan, uvijek odabire svoje poslanike i šalje ih k narodu! On ih odabire slobodno i s ljubavlju. I mi smo, draga braćo svećenici, radosno i spremno prihvatili Krista i njegov poziv da prihvatimo i ostvarujemo naše svećeništvo. Smatrali smo da će to biti lako. Međutim, često moramo govoriti o nekoj malaksalosti, beznađu ili umoru. Može se dogoditi i može biti razloga da nas smuti mnoštvo problema kojima ne vidimo ni mjere ni rješenja. Može se dogoditi da osjetimo umor. I neuspjesi, i bolesti, i cijeli

276

taj zapleteni i zamršeni kompleks života može utjecati na naše raspoloženje i povući nas u pesimizam, u nezainteresiranost, u bezvoljnost. To može trajati samo tako dugo dok sve gledamo kroz prizmu svoje nemoći. Ali kad podignemo pogled i očima svoje vjere sagledamo svu stvarnost oko sebe, često neshvatljivu u njezinu odvijanju, moramo vidjeti u središtu svega zbivanja stalnu i dobrostivu prisutnost Boga živoga. Moramo se ohrabriti znajući da je izvor optimizma, uspjeha, snage, radosti i volje za radom živi Bog, Isus Krist, koji nas je pozvao i poslao. On nas i prati i pomaže.« Biskup je nadalje pozvao svećenike s psalmistom: »Služite Gospodinu u veselju« (Ps 99,1) i zaželio da budu jaki i radosni, makar imali toliko puta razloga da budu tjeskobni, zabrinuti i žalosni. »Budite jaki u vjeri! Potrebna vam je jakost da ostanete neugašeni svjetionik vjere u nadnaravna sredstva spasenja, u ljubav Raspetoga. Nama svećenicima potrebna je jaka vjera u smisao vlastitoga žrtvovanja, a to je darivanje cijele osobe Bogu i čovjeku«, kazao je biskup, zaključivši da su radosne duše sposobne za apostolska osvajanja, jer su »znak da smo otkupljeni, da smo oslobođeni od vlasti tame. I dok nosimo vjeru u duši, dok posjedujemo veliku Božju nadu i dok nas iznutra grije sveta Božja ljubav, nema mjesta beznađu ni klonulosti«. Misno slavlje pjevanjem je obogatio zbor »Sveta Cecilija«, pod ravnanjem sestre Cecilije Tomkić. U bratskom susretu biskupa sa svećenicima nakon euharistijskog slavlja preč. Marko Kljajić, župnik u Novom Beogradu i župni upravitelj župe Surčin, iznio je svoje životno iskustvo i događaje koji su obogatili njegov svećenički i župnički život u Srijemu i Srijemskoj biskupiji. Kroz ovo njegovo razmišljanje i predstavljanje razmišljala su i subraća svećenici o svom životu i radu u povjerenim im župama. Sve je završilo zajedničkim razgovorom i druženjem uz bratski stol u župnom domu. Mario Paradžik

3-4/2013.


Misa posvete ulja i susret svećenika Svečanom procesijom iz Nadbiskupskog doma do

prvostolnice Sv. Petra u Đakovu na Veliki četvrtak, 28. travnja, započela je Misa posvete ulja, koju je predvodio nadbiskup Marin Srakić. Na samom početku, nadbiskup je pozdravio sve okupljene, napose braću svećenike, njih 150 okupljenih oko oltara, istaknuvši kako ovaj susret nije tek sjećanje na daleka vremena ustanovljenja sakramenta svetoga reda, nego i silno potrebna »revizija života«, odnosno poziv da ponovno razmotre aktualno značenje koje ono ima za njih i za svijet u kojem žive. Poseban pozdrav nadbiskup je uputio petorici svećenika jubilaraca. Zlatni jubilej ove godine slave mons. Stjepan Karalić, ekonom Nadbiskupije, preč. Petar Petrović, župnik slakovački i začasni kanonik te vlč. Josip Vrbanić, župnik darđanski. Srebreni jubilej slave vlč. Vinko Dubravac, župnik strošinački te vlč. Ivica Rebić, ravnatelj nadbiskupijskog Caritasa i ravnatelj Nadbiskupijskog vikarijata u Osijeku. Nadbiskup je ujedno pozvao na molitvu za svećenike koje je Gospodin od posljednjeg Velikog četvrtka pozvao k sebi, a to su: mons. Boško Radielović, vlč. Mirko Bingula, mons. Antun Jarm, vlč. Stjepan Biuklija te preč. Antun Čečatka.

U svojoj homiliji nadbiskup se obratio braći svećenicima. Citirajući odlomak Lukina Evanđelja koji opisuje Isusov nastup u nazaretskoj sinagogi, kada je Isus, razvivši svitak proroka Izaije, proglasio: Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza! On me posla blagovjesnikom biti siromasima..., a zaključio iznenađujućom tvrdnjom da se ta riječ proroka ostvaruje upravo ‘danas’, nadbiskup je pozvao na razmatranje te riječi koja službu svećenika opisuje u znaku nade. Opisujući svećenika kao znak nade, nadbiskup je rekao: »Moramo priznati da je danas nada razvodnjena i deformirana, što se u društvu očituje na razne načine, u vidu kriza svake vrste, ekonomskih problema, siromaštva, nezaposlenosti, usredotočenosti na sadašnjicu te nesposobnosti vidjeti i otkriti budućnost, fatalizama, rezignacije, demografskog pada, nepovjerenja prema vlastima, narušenih društvenih odnosa, itd. A u Crkvi indiferentnost, sekularizacija, izopačenost, neshvaćanje, skan3-4/2013.

dali, razočaranja… Pitajmo se, jesmo li i mi očajni, rezignirani, demoralizirani, obeshrabreni? Jesmo li paradoksalno zadovoljni što smo svećenici, a nezadovoljni što smo to u ovoj Crkvi?« Obraćajući se subraći svećenicima, istaknuo je kako mora biti jasno čemu se i zašto se nadaju te polagati račun o nadi koja je u njima, nadi koja se, prije svega, temelji na biti evanđelja, na križu i uskrsnuću Isusa Krista. Rekavši okupljenima kako su pozvani biti poslužitelji riječi nade, pozvao ih je da zajednički porade da se u njima i po njima razbukti žar prema Božjoj Riječi. Također, istaknuo je kako se doista moraju truditi da ih vjernici dožive poslužiteljima znakova nade, a ne kao one koji ih, radi vlastite nestrpljivosti, nesmotrenosti, neraspoloženja, grubih riječi i osobne frustracije još više uvlače u beznađe. »Mi smo poslužitelji gesta nade. To znači da poslužitelj zna saslušati one koji ga traže i s kojima kontaktira, zna da drugi mogu imati svoje stavove, različite od poslužitelja. Poslužitelj gesta nade posebnu brigu treba posvetiti onima najpotrebnijima, krhkima, rubnima, koji su pod teretom grijeha. Ako nam nedostaju ljudske nutarnje rezerve, utecimo se Životu kojega su nutarnje rezerve neiscrpne... To nisu samo rezerve inteligencije, ljubavi, nego rezerve koje primamo na dar od Onoga koji je srušio vlast smrti, grijeha, zla i beznađa. Ako budemo znali biti poslužitelji nade Božjega naroda, svećeništvo će, usprkos svim poteškoćama, imati budućnost«, rekao je nadbiskup Marin, istaknuvši molitvu, trpljenje i odgoj kao mjesta na kojima se nada posebno poslužuje. Nadbiskup je subraći govorio i o mogućem neuspjehu nade, jer revno naviještanje evanđelja nade i dosljedan život po njemu ne jamče nužno uspjeh. Naprotiv, vrlo često neuspjeh, koji može biti razlogom obeshrabrenja i napuštanja samog navještaja. »I u tome nam može biti primjer Apostol pogana, koji je često morao priznati neuspjehe zbog kojih je bježao od grada do grada i koji je u Ateni, gdje je pomno pripravio svoju propovijed, vidio kako se udaljuju svi njegovi slušatelji. Dakako, sve je to mo-

277


glo u Pavlu izazvati obeshrabrenje, a možda je zato molio Gospodina da ga oslobodi ‘trna u tijelu’, što ga je on smatrao ‘anđelom Sotone, da ga udara da se ne uzoholi’, na što je čuo odgovor: ‘Dosta ti je moja milost jer snaga se u slabosti usavršuje... Zato uživam u slabostima, uvredama, poteškoćama, progonstvima, tjeskobama poradi Krista. Jer kad sam slab, onda sam jak’«, rekao je nadbiskup Srakić. Okupljene je pozvao: »Braćo svećenici, svjedočimo i poučavajmo druge kako da svladavaju nemilu rezignaciju, gorčinu, indiferentnost. Prorok Izaija, čije je riječi Isus čitao u nazaretskoj sinagogi, potvrđuje da Gospodin pomaže da se nada doista ostvari: ‘Zar ne znaš? Zar nisi čuo? Gospodin je Bog vječni, krajeva zemaljskih stvoritelj. On se ne umara, ne sustaje, i um je njegov neizmjerljiv. Umornome snagu vraća, jača nemoćnoga. Mladići se more i malakšu, iznemogli, momci posrću. Al onima što su Gospodina uzdaju snaga se obnavlja, krila im rastu kao orlovima, trče i ne sustaju, hode i ne more se’.« Na samom kraju, nadbiskup je rekao kako Uskrs, snaga Kristova uskrsnuća, potiče da idu naprijed prema novom, prema budućnosti, te istaknuo: »Moramo, napose ovih dana, svjedočiti uskrsnuće, tj. biti svećenici poslužitelji nade usred razočaranog i beznadnog naroda, i u tome se nemojmo umoriti. To od nas očekuje Gospodin koji je i nas ‘pozvao blagovjesnicima biti siromasima’, koji nam je zajamčio svoju milost i pomoć, to od nas očekuje naš vjernički narod kojemu je potrebno ohrabrenje na životnom hodu. Hodamo i hodimo zajedno, rukom pod ruku, sa svojim narodom.« Tijekom mise svećenici su obnovili svećenička obećanja, a nadbiskup Srakić posvetio je krizmeno ulje.

Svećenicima jubilarcima je, uz čestitke, uručio i prigodne darove, a u ime svih jubilaraca zahvalio se mons. Stjepan Karalić. Liturgijsko slavlje animirao je Zbor bogoslova pod dirigentskom palicom mo. Ivana Andrića i orguljsku pratnju mo. Vinka Sitarića. Nakon mise svećenici su se u Metodovoj dvorani Svećeničkoga doma susreli s nadbiskupom Srakićem i pomoćnim biskupom Hranićem. Tom prigodom biskup Hranić uputio je nadbiskupu Marinu uskrsnu čestitku u ime cijelog prezbiterija, redovnika i redovnica te svih vjeroučitelja. Rekavši, među ostalim, kako Uskrs uči da je gubitak dio ljudskog života te da odbačeni kamen postaje kamen temeljac, biskup je rekao: »Uskrs nas uči da bez logike umiranja našim svećeničkim očekivanjima te ustaljenim pastoralnim zahtjevima i bez optike po kojoj slava izvire iz križa, a život iz smrti, ljudski i kršćanski, a posebno svećenički život i evangelizacijska nastojanja postaju nemogućim. Uskrs je izvor i temelj nove nade i novih mogućnosti. Uči nas da nas vraćanje starome, tradicionalni pastoralni pristup župnom pastoralu i očekivanja koja smo nekada postavljali pred sebe i pred župne zajednice te pojedine vjernike, onesposobljavaju za uskrsnu preobrazbu, da je Uskrs odmak od očekivanoga i otvaranje za novo i nepoznato, te da samo po toj otvorenosti možemo doći do prave i potpune istine o praznome Isusovu grobu, odnosno u o uskrsnuću.« Nadbiskupu je poželio da ga Uskrsli Gospodin krijepi svojim Duhom i čuva krepkim, da mu daruje dobro zdravlje, a cijeli prezbiterij blagoslivlja njegovom pastirskom i evangelizacijskom postojanošću te očinskom mudrošću i blagošću. Anica Banović

Predsjednik HBK pohodio Đakovačko-osječku nadbiskupiju P

redsjednik Hrvatske biskupske konferencije i zadarski nadbiskup, mons. dr. sc. Želimir Puljić, pohodio je u nedjelju, 3. ožujka, Đakovačko-osječku nadbiskupiju. Posjetio je Nadbiskupski dom u Đakovu te Studentski dom uz đakovački KBF, kao i zgradu Vikarijata Osijek. Đakovačko-osječki nadbiskup, mons. Marin Srakić, srdačno je dočekao mons. Puljića te ga pratio tijekom njegova boravka, a u pratnji je bio i ravnatelj Hrvatskog Caritasa, mons. Fabijan Svalina. U Osijeku je mons. Puljića pozdravio vlč. Ivica Rebić, ravnatelj Caritasa Đakovačko-osječke nadbiskupije i ravnatelj Vikarijata. Predsjednik HBK upoznat je sa sadržajima zgrade Vikarijata te budućim pastoralnim planovima i projektima. Martina Kuveždanin

278

3-4/2013.


Vazmeno trodnevlje i Uskrs u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji Misa večere Gospodnje u Đakovu »Posljednja večera Velikoga četvrtka događaj je koji mi, kao crkvena zajednica, uzimamo za svoj pravi temelj: sam Krist je spona koja nas međusobno povezuje. Ta spona drži bolje od osjećaja koje dijelimo jedni s drugima. To je božanska spona koja još i danas može međusobno sjediniti nas različite ljude. Dopustimo Isusu da nam opere noge i prepustimo se njegovu praštanju i milosrđu po kojemu postajemo novi stvor«, rekao je pomoćni biskup đakovačko-osječki Đuro Hranić, uvodeći 28. ožujka u slavlje Mise večere Gospodnje u đakovačkoj prvostolnici Sv. Petra. Nakon evanđeoskog odlomka biskup je u homiliji govorio o slavlju posljednje Isusove večere sa svojim učenicima, kada je u jednu riječ, u jednu gestu i obred sažeo čitav svoj javni život, muku, smrt i uskrsnuće te očitovao svoju volju za budući, drukčiji način prisutnosti u ovome svijetu. Podsjetio je kako je čitav Isusov život bio služenje, a vrhunac je bila kalvarijska žrtva, kada se Isus na križu prigiba najdublje k ljudima. Okupljenim vjernicima rekao je kako se, poput Isusa, trebamo prignuti k svojoj braći i sestrama i dodirnuti ih ondje gdje su uprljani, gdje su ranjeni, gdje sami sebe ne mogu prihvatiti. »Trebamo ih očistiti svojim prihvaćanjem i svojom ljubavlju. Tko se osjeća ljubljen, osjeća se besprijekornim i čistim. Prestaje sebe opterećivati osjećajima krivnje. Bezuvjetna ljubav drugih ljudi svakoga od nas oslobađa od naših vlastitih samoobezvrjeđivanja i samopreziranja. Zato trebamo jedni druge dodirnuti na našim ranama. Tko dodirne gnojnu ranu drugoga, uprljat će svoje ruke. Potreban je ljubeći i nježan dodir, pomazanje uljem ljubavi da bi rane mogle zacijeliti. Isus poziva tako nas, svoje učenike, na novo ponašanje«, potaknuo je biskup okupljene vjernike. 3-4/2013.

Misno slavlje nastavljeno je obredom pranja nogu dvanaestorici »apostola«, očevima ovogodišnjih krizmanika, a po završetku misnog slavlja, koje je liturgijskim pjevanjem animirao Zbor bogoslova i Katedralni mješoviti zbor, biskup Hranić je u svečanoj procesiji prenio Presveti Oltarski Sakrament na pokrajnji oltar gdje je sve do ponoći nastavljeno klanjanje.

Misa večere Gospodnje u Osijeku »Gestom pranja nogu željeli bismo mi biskupi i svećenici posvjedočiti naše služenje, našu pažnju prema svima koji su nam povjereni. Isus je, perući apostolima noge, pred njih kleknuo. Poruka evanđeoskog navještaja je: kleknuti pred drugim, da taj može rasti u spoznaji i ljubavi prema Ocu. Služiti braći u potrebi, ne očekujući korist, temeljni je oblik svjedočenja. A to znači solidarno dijeliti ljudske odgovornosti sa svim ljudima, a ne tražiti protuuslugu; bez načela ´veze i protekcije´. Kad se služi svisoka, s pozicije dominacije, tada služenje gubi vrijednost, a kršćanin svoju vjerodostojnost. Ovog trenutka molimo Gospodina da gesta pranja nogu ne bude samo prazan znak nego svagdašnja stvarnost naše biskupije i naših župa. Ujedno žalimo što to možda nije svaki puta bila stvarnost našega života«, rekao je đakovačkoosječki nadbiskup, mons. dr. Marin Srakić, predvodeći Misu večere Gospodnje u osječkoj konkatedrali Sv. Petra i Pavla. Nadbiskup je oprao noge dvanaestorici župljana ove župe te na kraju euharistije prenio Presveti Oltarski Sakrament na pokrajnji oltar. »U pranju nogu Isus je pokazao da želi služiti sve do smrti, a stavljajući u naše ruke i u naša usta posvećeni kruh i vino, on svjedoči da je dar njegova života potpun. U gesti večere razmatramo kako Isus sinovski, spontano, potpuno ispunjava volju Očevu, prima poslanje, pobjeđuje odbačenost, napuštanje, izdaje, razapinjanje, smrt. Isus sve to prihvaća dubo-

279


kom sinovskom ljubavlju i to nam govori u davanju svoga tijela i svoje krvi«, poučio je mons. Srakić.

svu povijest spasenja, zatim blagoslov krsne vode, nakon čega je započela proslava uskrsnuća.

»Euharistija je Isusovo vjerno i potpuno ´da´ Ocu i ljudima, prijateljima i neprijateljima, a za nas kršćane znači naše ´da´ Ocu i naše ´da´ braći i sestrama, ne samo onima koji su prema nama prijateljski raspoloženi, uljudni i prijazni, nego i onima koji nas kritiziraju, koji nas ne prihvaćaju, preziru, napadaju, suprotstavljaju nam se«, naglasio je nadbiskup i nastavio: »Euharistija bi bila prazan znak kad se u nama ne bi preobrazila u snagu ljubavi prema drugima. Da bude doista puna, treba je slaviti u daru života, ne samo u spomen-činu bogoslužja. ´Ovo činite meni na spomen´ znači: prinesite svoje tijelo kao što sam ga ja prinio, dajte sami sebe za sve, i one koji se protive ili vas ne prihvaćaju, kao što sam se ja dao za vas. Predajući nam se u pranju nogu i euharistiji, Isus nas poučava služenju, traži od nas da padnemo pred druge na koljena, pred ljude, blize i daleke.«

Na Vazmenom je bdijenju sakramente krštenja i krizme primilo 33 katekumena iz osječkih dekanata, kojima se mons. Hranić obratio riječima: »Dragi katekumeni, dragi kandidati za sakramente kršćanske inicijacije, vatra Uskrsloga noćas u vama spaljuje starež staroga čovjeka da bi po sakramentima u vama i iz vas iznikao novi čovjek, koji se više ne vraća u starež, nego postaje sve zreliji, sve bliži uskrslome Kristu i njegovoj vječnoj mladosti. Dragi katekumeni, radosno vas primamo kao kršćanska zajednica, radosno vas primaju vaše župne zajednice i čitava naša Nadbiskupija. Radujemo se što vas je Isus pogledao, zavolio i što vam želi dati dioništvo na svome životu, u svojoj ljubavi, i uvesti vas u zajedništvo svoje Crkve.«

Vazmeno bdijenje u Đakovu Đakovačko-osječki nadbiskup i metropolit Marin Srakić predvodio je na Veliku subotu, 30. ožujka, svečane obrede Vazmenog bdijenja u đakovačkoj katedrali, u koncelebraciji četrnaestorice svećenika. Svečanost je započela blagoslovom ognja te ukrašavanjem i paljenjem uskrsne svijeće te nastavljena svečanom procesijom i paljenjem svijeća, nakon čega je đakon Mario Brkić uskrsnoj svijeći ispjevao vazmeni hvalospjev Exultet. Uslijedila je služba riječi tijekom koje su ponovno zazvonila sva zvona đakovačke katedrale, a Mješoviti katedralni zbor zapjevao Slavu. Na samom kraju Vazmenog bdijenja nadbiskup je svim okupljenim vjernicima i njihovim ukućanima još jednom poželio sretan Uskrs, zahvalivši svećenicima koji su tijekom korizme, a pogotovo posljednjih dana, bili na usluzi i ispovijedali, zahvalio je bogoslovima, sestrama sakristankama i njihovim suradnicima, a napose pjevačima Katedralnog mješovitog zbora pod vodstvom mo. Ivana Andrića.

Uskrs u Đakovu »Ljubav je pobijedila – slavimo Uskrs! Nismo stvoreni za trulež groba nego za vječno zajedništvo s Bogom. Život ima smisla. Mir vama«, pozdravio je uskrsnim pozdravom pomoćni biskup Đuro Hranić, predvodeći na uskrsno jutro u đakovačkoj katedrali misno slavlje s blagoslovom jela. Već tradicionalno, na ovom se misnom slavlju okuplja najveći broj vjernika pa katedrala bude premala da primi njih oko 2.000 te brojni ostanu ispred nje, sudjelujući u misnom slavlju. Na početku homilije biskup je govorio o uskrsnom jutru kada su Marija Magdalena, a potom i Petar i Ivan, otišli na Isusov grob, ali kako im taj prazan grob još uvijek nije značio Isusovo uskrsnuće, već zagonetku koja tek traži rješenje i traži vrijeme. »Nakon više susreta s Uskrsnulim, postupno otkrivaju i shvaćaju ono što im je Isus govorio dok je bio s njima; da je imao pravo kada je govorio da laž ne može pobijediti istinu, da na kraju ipak uvijek pobjeđuje pravda te da se isplati zauzimati za dobro usprkos zla koje nam se nanosi. Odjednom se u životu prvih Isusovih sljedbenika otvorio jedan novi svijet, koji se razlikovao od dotadašnjega«, rekao je biskup.

Vazmeno bdijenje u Osijeku Pomoćni biskup Đuro Hranić predvodio je Vazmeno bdijenje u osječkoj konkatedrali, u zajedništvu sa župnikom, mons. Adamom Bernatovićem, dr. Zvonkom Pažinom koji je pripremao ovogodišnje katekumene grada Osijeka, vlč. Tomislavom Lasićem, župljaninom ove župe, župnim vikarom Dragom Markovićem i đakonom Markom Martićem. Vazmeno je bdijenje započelo blagoslovom vatre ispred crkve. Od te vatre biskup je upalio uskrsnu svijeću koja označava uskrslog Krista, a zatim je uslijedila procesija i pozdrav uskrsnoj svijeći koja predstavlja Krista. Hvalospjev svijeći pjevao je vlč. Pažin. Nakon toga pročitana su biblijska čitanja koja razotkrivaju

280

3-4/2013.


Zaključujući propovijed riječima kako danas ispovijedamo da i u našem životu poslije svakog našeg velikog petka i mukline velike subote može, štoviše, mora svanuti uskrsno jutro te se stoga, unatoč svemu, isplati biti iskren, čestit, pošten, dobar i strpljiv, biskup je uputio uskrsnu čestitku: »Želim vam upravo tu uskrsnu vjeru, nadu i snagu koja izvire iz Isusova uskrsnuća. Želim vam da vas sve više krijepi i nosi duh Krista, raspetoga i uskrsloga, koji liječi svaku bolest i slabost u narodu, koji daje snagu, odvažnost, odlučnost, slobodu, poniznost i ljubav za zahtjevnost kršćanskoga života i za svjedočki kršćanski život: osobni, bračni, obiteljski, profesionalni, društveni – na svakom mjestu na koje vas je stavila Božja providnost. Neka vam je svima sretan i blagoslovljen Uskrs!«

Središnje uskrsno slavlje Biskup Hranić predvodio je i središnje uskrsno misno slavlje u đakovačkoj katedrali te na samom početku pozvao okupljene vjernike: »Požalimo radi svojih sumnji u Božju ljubav i vjernost. Pokajmo se radi svoje ravnodušnosti i radi svojih grijeha. Obnovimo krsno zajedništvo s Bogom i bacimo se u naručje uskrslom Isusu obnovljenim povjerenjem i čvrstom vjerom. Poškropimo se krsnom vodom, koja je noćas bila blagoslovljena u krsnoj službi.« U svojoj homiliji biskup je govorio o praznom grobu i povojima koje su apostoli Ivan i Petar ondje zatekli, ukazavši na sličnosti tih grobnih povoja kojima je bilo povijeno Isusovo mrtvo tijelo s različitim oblicima osobnih i društvenih povoja koji zarobljavaju, sputavaju i guše život. »Nisu li gospodarska kriza, rastuća nezaposlenost, zloporabe i privredni kriminal, crnilo i žutilo, defetizam i nepovjerenje u ljude, u institucije, u stranke, u Crkvu, u obitelj, u brak – u što sve ne?! – u stvari posljedica osobnih grijeha pojedinaca i skupina ljudi koje svoj egoizam i grijeh trajno prikrivaju donoseći grešne zakone i stvarajući loš zakonodavni sustav koji se na kraju pretvara u povoje koji obavijaju i stežu čitav narod i državu kao mrtvaca? Nisu li grešni zakoni i ugovori koji se donose; nije li, loš izborni zakon, uvozna i izvozna

politika, nepromišljen sustav poticaja u poljoprivredi koji pogoduju određenim lobijima; pravilnici i statuti koji omogućuju nekažnjeno stranačko kadroviranje i zapošljavanje u državnim poduzećima te stranačko iskorištavanje istih, mrtvački povoji ovoga društva koje je Isus odbacio svojim uskrsnućem i ostavio ih u grobu?« upitao je biskup okupljene vjernike, rekavši kako je najopasnija od svih recesija ona čovjekova uma i srca – kriza ljudskosti.

Uskrs u osječkoj konkatedrali Pozdravivši okupljene vjernike u osječkoj konkatedrali Sv. Peetra i Pavla uskrsnim pozdravom »Mir vama«, nadbiskup Marin Srakić započeo je na svetkovinu Uskrsa, 31. ožujka, svečano vazmeno misno slavlje. Okupljene vjernike potaknuo je da mole za mir, jer, kako je rekao, »kada čovjek uživa mir, ispunja najdublju čežnju dubine svoga bića«. Naime, »ako je koja povijesna stvar ikad bila vrijedna vjerovanja, onda je to Kristovo uskrsnuće«, naglasio je nadbiskup u svojoj homiliji i razložio opravdanost Isusova uskrsnuća na temelju bezbrojni svjedočanstava, kako apostola, tako i ponašanja Isusovih neprijatelja te istaknuo učinke Isusova uskrsnuća. »Kao što je Isusovo uskrsnuće sigurno, tako je i važno. Ono je najljepša obrana Isusove časti; nova potvrda njegova božanskog poslanja, nauka i posebno: čvrsti temelj našeg ufanja da ćemo i mi na novi život uskrsnuti«, poručio je okupljenim vjernicima. »Mi moramo postati vjesnici radosti, svjedoci uskrsnuća, jer radost je Kristova zapovijed. Kad molimo pred križem, upravimo pogled prema Uskrslom Kristu. Ako se zaustavimo samo na Križu, nismo izvršili Vazam, nismo ´prešli´ iz smrti u život i tada naša vjera nema izlaza. To je vjera trpljenja, uvlačenja u sebe, žalosti. Istina, situacije u kojima žive pojedinci, obitelji i neke zajednice nipošto ne pozivaju na radost, nego izazivaju tjeskobu s obzirom na budućnost. No izvući ćemo se iz toga ako u sebi sačuvamo osnovnu radost pripadnosti Kristu. Naša vjera, kršćanska vjera, jest vjera radosti. Pozvani smo na radost, onako kako to zvuče naše uskrsne pjesme koje su pune radosti«, naglasio je nadbiskup čestitajući Uskrs svim Osječanima, župljanima ove župe i Đakovačko-osječke nadbiskupije. Čestitku nadbiskupu uputio je domaći župnik, mons. Adam Bernatović. A. Banović / M. Kuveždanin / D. Karnaš

3-4/2013.

281


Vazmeno trodnevlje i Uskrs u Srijemskoj biskupiji Misa večere Gospodnje Na Veliki četvrtak, 28. ožujka 2013. godine, u Srijemskoj Mitrovici je Misu večere Gospodnje s velikim brojem vjernika slavio mons. Eduard Španović, mitrovački župnik i generalni vikar Srijemske biskupije. U pobožnom i svetom raspoloženju vjernici su slavili ustanovu svete Euharistije i svećeničkog reda te se obredom pranja nogu podsjetili Isusove zapovijedi ljubavi i primjera poniznosti koji nam je dao sam Krist Gospodin. U svojoj je homiliji župnik Španović istaknuo važnost slavljenja sakramenta euharistije. Bog želi uvijek biti s nama, a to se na poseban način vidi kroz dar Euharistije, koju nam ostavlja kao svoju trajnu prisutnost. Spomen Isusove posljednje večere s apostolima obilježen je i obredom pranja nogu u kojem su sudjelovali mladići, župljani župe Sv. Dimitrija. Slavlje je pobožnim i lijepim pjevanjem uzveličao konkatedralni župni zbor Svetog Dimitrija. Poslije svete mise Presveti Oltarski Sakrament prenesen je na pokrajnji oltar. Tada su nazočni vjernici, klanjajući se, putem molitve i pjesme razmišljajući o euharistijskom otajstvu, probdjeli sat vremena s Gospodinom, sjećajući se Isusova pitanja upućenog apostolima, a danas i nama: Zar niste mogli jedan sat probdjeti sa mnom?

Uskrsno slavlje Središnje euharistijsko slavlje na svetkovinu Uskrsa, 31. ožujka, u katedrali Svetog Dimitrija, đakona i mučenika, u Srijemskoj Mitrovici predvodio je srijemski biskup Đuro Gašparović. Na početku misnoga slavlja biskup je pozdravio suslavitelja, prelata mons. Eduarda Španovića, župnika, dekana i generalnog vikara, časne sestre redovnice, asistenciju i ministrante koji redovito i radosno sudjeluju u slavljima tijekom godine, članove pjevačkog zbora i brojne vjernike laike, posebno djecu i mlade. Biskup je u homiliji istaknuo da je Krist došao za sve ljude, da sve ljude spasi. »Ovo je najveći i najslavniji događaj u povijesti Crkve, događaj Isusova Uskrsnuća. To je najveća proslava Kristova, najsjajniji i neoborivi dokaz njegova božanstva, ujedno i najsigurniji temelj naše vjere. Vjera u Uskrsnuće je vjera apostola, to je vjera prvih kršćana, to je vjera kršćana kroz dvadeset stoljeća. Ta je vjera ušla u dvadeset i prvo stoljeće. Prvi koji su osjetili veliku važnost Isusova Uskrsnuća u svome životu bili su Isusovi učenici. Bojali su se da ih oči ne varaju, ali im je uskrsli Isus dao mnogo dokaza po kojima su vidjeli da je živ i stvaran, da je ponovo među njima. S njim su razgovarali, doticali ožiljke njegovih rana i jeli s njime. Tako su se i razumom, i očima, i ušima i opipom uvjerili u nepobitnu istinu Isusova uskrsnuća«, rekao je biskup.

282

Pozivajući okupljene vjernike da se pridruže Petru i Ivanu i učvrste vjeru da je Isus i danas živ među njima, biskup je istaknuo: »Pridružimo se i drugim apostolima da bismo susretali Isusa Uskrsloga, čuli njegov glas i njegovu Radosnu vijest, da bismo s njime jeli i pili pošto uskrsnu od mrtvih, da bismo dobili njegov mir i čuli poruku koju je primio Toma apostol: ‘blaženi koji ne vidješe a vjeruju’. Pridružimo se dvojici učenika koji su išli u Emaus jer će se na životnom putu Krist i nama pridružiti. Pridružimo se i mi apostolima i učenicima jer s njima idu stotine, tisuće i milijuni ljudi koji vjeruju da je Isus živ, da je uskrsnuo, i koji žele biti Kristovi, koji su spašeni po njegovoj muci, smrti i uskrsnuću.« Na kraju slavlja biskup je zamolio Uskrsloga da obdari svojim svjetlom i mirom sve nazočne vjernike, njihove obitelji, grad Srijemsku Mitrovicu, Srijemsku biskupiju i sve druge ljude u svijetu. Slavlje je bilo obogaćeno pjevanjem katedralno-župnoga zbora »Sveta Cecilija«, predvođenog voditeljicom s. Cecilijom Tomkić. Mario Paradžik

3-4/2013.


Za konkurentniju Slavoniju Zajedničko promišljanje o mogućnostima i ograni-

čenjima razvoja slavonskih, baranjskih i srijemskih sela, kao mjesta koja mogu pružiti zdrav, kvalitetan i uspješan život te kako iskoristiti sredstva iz fondova Europske unije namijenjenima Hrvatskoj, teme su o kojima su 21. ožujka u prostorijama KBF-a u Đakovu promišljali djelatnici u stranačkom i političkom životu s područja Đakovačko-osječke nadbiskupije, okupljeni na 18. susretu u organizaciji Ureda za promicanje socijalnog nauka Crkve i društvena pitanja, na čelu s voditeljem, prof. dr. sc. Vladimirom Dugalićem, koji je moderirao susret. Kako je dr. Dugalić na početku istaknuo, zbog važnosti trenutka i predviđene teme, osim predstavnika Osječko-baranjske, Vukovarsko-srijemske i Brodsko-posavske županije, na susret su pozvani predstavnici političkih stranaka i s područja Požeško-slavonske županije, a zbog osiromašenog slavonskog sela i relativne nepripremljenosti za ulazak u EU, poziv na susret upućen je i članovima županijskih, gradskih i poslovnih agencija te slavonskih udruga koje se bave problemom sela. Susretu je nazočio đakovačko-osječki nadbiskup, mons. dr. Marin Srakić, pomoćni biskup, mons. dr. Đuro Hranić, župan osječko-baranjski, dr. Vladimir Šišljagić, zamjenik vukovarsko-srijemskog župana Željko Cirba, osječki gradonačelnik Krešimir Bubalo, dogradonačelnici i načelnici brojnih gradova i općina te brojni predstavnici političkih stranaka. Pozdravljajući okupljene, nadbiskup Srakić rekao je kako ovdje treba primijeniti metodu zajedništva, da svatko da svoj doprinos. »Razumljivo, od Slavonije neće biti ništa ako budemo očekivali da sve drugi naprave za nas, a niti ako neki drugi budu o nama odlučivali i donosili rješenja koja nisu adekvatna potrebama i mogućnostima u našim krajevima«, rekao je nadbiskup Srakić. Obraćajući se okupljenima, dr. sc. Dugalić podsjetio je kako će se za koji mjesec, ulaskom u EU, pred Hrvatskom otvoriti mnogobrojne nove mogućnosti, koje, premda zajamčene, same po sebi nisu ostvarive bez zajedničkog truda i zalaganja. Osvrćući se na 3-4/2013.

saziv ovoga, kako je rekao, ‘sveslavonskog sabora’, rekao je: »Ovdje su svi oni koji mogu pridonijeti razvoju naše regije. Crkva ne može biti nijema i zatvoriti se pred sve većim problemima slavonsko-baranjsko-srijemskog sela, koje ne samo osiromašuju, nego mu i prijete svojevrsnim uništenjem. Socijalni nauk Crkve stoga ističe da smo pozvani evanđeljem doprijeti ne samo do pojedinca, osobito onih koji su odgovorni za opće dobro, već evanđeljem uskvasati i samo društvo.« Radni dio skupa započeo je s izlaganjem dr. Saše Borić Poljanec, s Instituta društvenih znanosti »Ivo Pilar«. U prvom dijelu izlaganja predstavila je rezultate projekta nacionalnog osvješćivanja odgovornosti za konkurentski razvoj turizma na području cijele Hrvatske kroz kontinuirano praćenje kontrole kvalitete, a koji se provodi od 2007. godine od strane Instituta društvenih znanosti »Ivo Pilar«, Hrvatske gospodarske komore i Hrvatske radiotelevizije. Kvaliteta turističke ponude kontinuirano je praćena tijekom posljednjih šest godina kroz 43 elementa, razvrstana u 11 dimenzija s rasponom ocjena od 1-5. Riječ je o sljedećim dimenzijama: turističke informacije – web-stranice TZ odredišta, turističke informacije u odredištu, smještaj, promet, ugostiteljski sadržaji, ljudski resursi i javna infrastruktura, trgovina, dekoracija, kultura i zabava, aktivno odmaranje u prirodi i prirodni okoliš. Vrijednost ove metode praćenja jest njezina jednaka primjenjivost na svim područjima s turističkom ponudom, neovisno o vrsti ponude, a prema tome i međusobna usporedivost podataka između područja. Premda je projektom obuhvaćena cijela Hrvatska, zbog različitosti u obilježjima turističke ponude dobiveni rezultati razvrstani su u tri područja: more, kopno i toplice. Upravo su rezultati posljednja dva područja ono s čime je dr. Borić svojim izlaganjem željela posebno upoznati prisutne kao one koji svojim zalaganjem mogu pridonijeti njihovu poboljšanju. Ukupna prosječna ocjena turističkih destinacija u razdoblju od 2007. do 2012. godine za kopno ne prelazi u pojedinoj godini 3,66 , a za toplice 2,98 , što ukazuje

283


na ozbiljan strukturni razvojni deficit. Daljnja dublja analiza dobivenih podataka pokazuje da je turistička ponuda Slavonije ocijenjena najslabijom ocjenom (ispod 3,2) s tim da čak ni njezine najbolje ocijenjene destinacije (3,89) značajno ne prelaze prosječnu ocjenu od 3,73 za područje cijele Hrvatske. Najbolje ocijenjene skupine proučavanih elemenata u Slavoniji u njezinim vodećim turističkim destinacijama jesu: ljudski resursi i javna infrastruktura (4,08), ugostiteljski sadržaji (4,11), turističke informacije u TZ (4,13), prirodni okoliš (4,25) smještaj (4,38), trgovina (4,4) i promet (4,5) te ih se kao takve treba vrednovati kao regionalna polazišta konkurentnosti. Premda je kod ovih dimenzija uočen određen rast kvalitete, ipak njega još nije moguće u potpunosti objektivirati, jer je upravo u prethodnim godinama u nekima od tih dimenzija prisutan ozbiljan deficit konkurentnosti. Deficit turističke konkurentnosti posebno je izražen na području aktivnog odmora u prirodi, čija je ocjena posljednjih godina opala na 3,25, turističkih informacija na web-stranicama TZ destinacije čija najviša ocjena ne prelazi 3,33 i smještaja, koji je do 2012. imao najveću ocjenu 3,27. Razloge nekonkurentnosti turističke ponude dr. Borić vidi u pucanju kvalitete vrijednosnog lanca, za što ponajprije snosi odgovornost javni sektor ne vodeći skrb o zapuštenoj kulturnoj baštini, zapuštenom ruralnom prostoru, socijalnoj netrpeljivosti, uzurpiranom zajedničkom dobru, elastičnoj primjeni zakona, kulturi komuniciranja, ozbiljnoj pripremljenosti za turističku sezonu i kaotičnoj javnoj komunikaciji. Ukupno gledajući, prema riječima dr. Borić, unutar turističke ponude Slavonije premda postoje naznake konkurentnosti u dimenzijama ugostiteljstva, trgovine, prirodnog okoliša i prometa ne prepoznaje se postojanje konkurentskog grozda (cluster). Zbog toga rješenje slavonske turističke nekonkurentnosti i zaostalosti za ostatkom Hrvatske nije moguće tražiti na razini pojedinaca, skupina, niti ga temeljiti na jednostavnim, jednokratnim i kratkoročnim mjerama, već jer je riječ o ozbiljnim strukturalnim ograničenjima: u traganje za rješenjem mora biti uključena država na kojoj je zadaća stvaranje sinergije između primarnog, sekundarnog i kvartalnog sektora u dužem vremenskom razdoblju.

nam je moguće sudjelovati u korištenju EU fondova. Povezano s opisanom problematikom nekonkurentnosti turističkih ponuda, dr. Borić je istaknula kako je jedno od područja koje se može financirati iz EU fondova u razdoblju od 2014. do 2020. godine jačanje institucionalnih kapaciteta i učinkovite javne uprave. Kao pozitivan primjer, dr. Borić je na kraju istaknula aplikaciju za korištenje Strukturnih fondova EU od strane Instituta »Ivo Pilar«, kojom se imalo za cilj jačanje institucionalnog kapaciteta ruralnih zajednica za konkurentski razvoj vrijednosnog lanca turističke ponude u kontinentalnoj Hrvatskoj na području Požeško-slavonske županije. Nakon predavanja predstavnici pojedinih stranaka izložili su svoja konkretna iskustva, mogućnosti i poteškoće razvoja seoskih sredina. Pritom se posebno istaknulo kratko izlaganje Miroslava Kovača, tajnika Udruge »Živo selo«, u kojemu je istaknuto 13 teza koje je potrebno provesti u djelo ukoliko se želi od hrvatskog sela uistinu učiniti živo selo. Zaključnu riječ nazočnima je uputio nadbiskup Srakić, rekavši kako je stekao dojam da se osjeća nemoć. »Ima dobre volje, dobrih projekata, stručnosti, poštenja, ali – ne mičemo se! I sami kažete da nemate sugovornika, da dolazi do kratkog spoja«, rekao je nadbiskup. »Svjedoci smo poruka novog pape Franje - situacija je teška, ali nemojmo gubiti nade. U čovjeku uvijek postoji ona unutarnja, božanska iskra, koja mu daje snagu da ne malakše, da ne baci veslo koje mu je jedino sredstvo da sačuva život, da ne pusti kormilo. Učinite što možete! Govorimo o Slavoniji, a ja u Saboru nisam doživio Slavoniju, nisam čuo za slavonski lobi, da su se saborski predstavnici složili u zajedničkom pitanju oko Slavonije, bez obzira kojoj stranici pripadaju. To je naša propast. Na toj razini treba raditi. Onda ćete i vi, koji vodite neposrednu brigu o našem čovjeku, dobiti krila i poticaj da se isplati raditi, i to ne samo raditi ‘u leru’, već raditi s određenim uspjehom«, rekao je nadbiskup, poželjevši svima uspjeh u nadolazećim izborima. Na kraju radnog dijela nadbiskup M. Srakić nakratko se susreo sa svakim sudionikom i pritom mu darovao knjigu »Ljubav u istini u društvenim pitanjima«. A. Banović / I. Jakobfi

U drugom izlaganju, posvećenom temi »Jako selo«, dr. Borić pojasnila je kako treba razumjeti mogućnosti i ograničenja razvoja sela u svjetlu pristupa Hrvatske EU. Podijeljenost Hrvatske na dvije statističke regije, kontinentalnu i jadransku, omogućit će korištenje 450 milijuna eura do kraja 2013. godine te preko 1 milijardu eura svake iduće godine iz okvira Kohezijske politike EU. Nova klasifikacija tako će osigurati veću ukupnu apsorpciju sredstava iz EU fondova. Međutim, to neće biti moguće bez aktivnog uključivanja s hrvatske strane te se zbog toga od nas očekuje detektiranje onih područja u kojima

284

3-4/2013.


Stručni skup vjeroučitelja U

Dvorani biskupa Antuna Mandića Središnje nadbiskupijske i sveučilišne knjižnice u Đakovu 9. ožujka održan je stručni skup za vjeroučitelje osnovnih i srednjih škola Đakovačko-osječke nadbiskupije na temu »Od ishoda do vrednovanja – Bloomova taksonomija znanja u nastavi vjeronauka«. Nazočne vjeroučitelje, njih oko 230, pozdravio je đakovačkoosječki nadbiskup, mons. Marin Srakić, izrazivši zadovoljstvo temom skupa. »Vrlo je važno vidjeti što to misle učenici o nama, što kažu oni koje odgajamo, kojima se obraćamo, kojima upućujemo riječi - kakvo je njihovo mišljenje o nama i o riječima koje im upućujemo. O tome možemo postaviti pitanja svjetovnim ili crkvenim institucijama koje o nama vode brigu, ali posebno je važno čuti mišljenje učenika jer, na kraju krajeva, oni će biti rezonanca našega djelovanja, naših riječi, a još više našega života«, istaknuo je nadbiskup Marin Srakić. Nazočne vjeroučitelje pozdravila je predstojnica Katehetskog ureda Đakovačko-osječke nadbiskupije, dr. sc. Teuta Rezo, te viša savjetnica za vjeronauk pri Agenciji za odgoj i obrazovanje Ankica Mlinarić, koja ih je upoznala s dnevnim redom. Prvo predavanje održala je predstojnica Ureda za vjeronauk u školi Zagrebačke nadbiskupije prof. dr. s. Valentina Mandarić. Govoreći na temu »Vrjednovanje vjeronauka od strane učenika«, iznijela je pogled na vrednovanje u vjeronaučnoj nastavi i vrednovanje nastave vjeronauka u Hrvatskoj, temeljeno uglavnom na empirijskom istraživanju koje je 2011. godine, nakon 20-godišnje kontinuirane nastave vjeronauka u Hrvatskoj, provedeno među učenicima osnovnih i srednjih škola Zagrebačke nadbiskupije. Istraživanje je pokazalo niz zanimljivih podataka; među ostalim, čak 74,1 % vjeroučenika maturanata, koji su vjeronauk imali dvanaest godina, smatra da vjeronauk nikako ne bi trebalo isključiti iz odgojnoobrazovnih procesa u hrvatskim školama. U usporedbi s drugim nastavnicima, izneseno je koje kompetencije kod vjeroučitelja vjeroučenici nalaze više, a koje manje, te koje su im kvalitete vjeroučitelja najvažnije, a za koje smatraju da im nedostaju. 3-4/2013.

U sljedećem predavanju, na temu »Ishodi učenja u nastavi vjeronauka«, dr. sc. Ružica Razum primjerima je iz prakse istaknula važnost jasnoće kriterija ocjenjivanja, potaknuvši vjeroučitelje da kvalitetno razjasne kriterije vrednovanja i ocjenjivanja, kako sebi, tako i vjeroučenicima i njihovim roditeljima, jer se jasnoćom kriterija izbjegava nezadovoljstvo svih uključenih. Pojašnjavajući važnost ishoda učenja, naglasila je da oni učiteljima, među ostalim, pružaju jasnu osnovu za određivanje sadržaja koje će poučavati, nastavnih strategija i metoda koje će primjenjivati te za određivanje aktivnosti koje učenici trebaju izvesti. Također, ishodi učenja učenicima pružaju jasnu i konkretnu sliku što će morati znati i umjeti na kraju određenog nastavnog razdoblja, daju im jasan okvir koji usmjerava njihovo učenje te jasno artikuliranu osnovu za pripremanje ispita, odnosno provjere, dok roditeljima omogućuju stjecanje jasne slike o tome koju vrstu i dubinu znanja, vještina i vrijednosti njihova djeca mogu steći u školi. Drugo predavanje, s. dr. Valentine Mandić na temu »Vrjednovanje u vjeronaučnoj nastavi«, nazočnima je pokazalo koliko je važno da kvalitetan vjeroučitelj provodi vrednovanje svakog učenika ponaosob, na razini usvojenog znanja i ponašanja, te samovrednovanje. Predavačica je istaknula i temeljno pedagoško načelo »Uspjeh za sve«, što znači da u planiranju nastave učitelj mora promatrati učenike na takav način da svakom omogući uspjeh, što podrazumijeva da s vremena na vrijeme mora mijenjati način rada i metode. To je veliki zahtjev za vjeroučitelja, ali se nameće kao pedagoški zahtjev. Rečeno je kako se u procesu poučavanja naglasak stavlja na aktivnu interakciju, samostalno istraživanje, autentično učenje te transfer znanja i informacija. Ako želimo ispravno vrednovati, treba definirati ishode, izabrati i formulirati ciljeve, definirati kriterije za bodovanje, provoditi probne testove te učenicima dati povratnu informaciju o rezultatima vrednovanja. Vrednovanje koje želi biti objektivno i autentično, mora se temeljiti na poznatim, transparentnim i javnim kriterijima, zaključila je predavačica.

285


Potaknuti aktualnom situacijom vezanom uz zdravstveni odgoj, nakon stanke organiziran je okrugli stol na temu »Vrednovanje vjeronauka kao mjesta odgoja za vrednote – polazišta i perspektive predmeta kao bitnog čimbenika društveno-humanističke skupine predmeta«, koji je za ciljeve imao predstaviti vjeronauk kao predmet koji pridonosi humanoj izgradnji društva, izreći kritički osvrt na društvenu scenu i problem nepluralnosti, dati moguće prijedloge neiskorištenih mogućnosti djelovanja te ohrabriti sudionike dobrim primjerom uključenosti u izgradnju društva.

na Vuletić, docentica pri Katedri moralne teologije na KBF-u u Đakovu, iz znanstveno-teološkog kuta progovorila je o teološkoj retrospektivi aktualnog društvenog stanja, povredi etike na društvenoj sceni te o prijedlozima jačanja teološke svijesti i aktivnosti, kao i mogućnostima jačanja kapaciteta. Dr. med. Željka Markić, potpredsjednica udruge GROZD, te predsjednica Udruge »Obiteljsko obogaćivanje«, iznijela je primjere djelovanja aktivnih vjernika laika u društvu, govorila o poduzetnim aktivnostima te se osvrnula na iste, potičući na djelovanje u konkretnim prijedlozima.

Predstavljajući vjeronauk kao dio odgojno-obrazovnog sustava u društveno-humanističkom području, koji utječe na izgradnju stavova učenika i očekuje njihovu društvenu uključenost te progovorivši o mogućnostima djelovanja i vjeronauku nakon 20 godina, viša savjetnica Ankica Mlinarić, dipl. teolog, sa stručne je strane pojasnila kako vjeronauk odgaja za vrednote i koji su zadaci pred svima. Dr. sc. Suza-

U dijelu skupa nazvanom »Primjeri dobre prakse« vjeroučitelji su čuli tri vrlo dojmljiva svjedočenja vjeroučitelja koji su se uključili u informiranje roditelja o zdravstvenom odgoju: Emilije Dodig, Ivana Tutiša i Josipa Džakule, a skup je završio raspravom te obavijestima Katehetskog ureda i AZOO-a. Anica Banović

Petnaesta obljetnica Gimnazije u Osijeku N

a svetkovinu Sv. Josipa, ove 2013. godine, Isusovačka klasična gimnazija s pravom javnosti u Osijeku svečano proslavlja 15. obljetnicu svoga postojanja. U osječkoj crkvi Sv. Mihaela u utorak je, 18. ožujka, proslavljena svečana misa uoči svetkovine zaštitnika Škole, koju je predvodio p. Ante Tustonjić, provincijal Hrvatske pokrajine Družbe Isusove. Nazočili su mnogi koji su povezani sa Školom od njezinih početaka do danas: sadašnji i nekadašnji učenici, nastavnici, roditelji, osječki gradonačelnik Krešimir Bubalo, prijašnji ravnatelji isusovci, ravnatelji katoličkih gimnazija iz Slavonskog Broda, Virovitice i Požege te svećenici okolnih osječkih župa. Prije mise, okupljenima se obratio p. Ivica Musa, sadašnji ravnatelj Gimnazije, odavši priznanje p. Petru Galauneru koji je zajedno s p. Perom Mijićem-Barišićem bio glavni nositelj osnivanja ove institucije koja je u kratkom vremenu stekla vrlo važno mjesto na području obrazovanja i kulture u gradu Osijeku i Osječko-baranjskoj županiji. Budući da je sama škola osnovana 10. veljače 1998., p. Musa izabrao je jednostavan način kojim bi nazočnima pokazao »koliko je Škola u ovih petnaest godina narasla« i zato »pozvao sestru blizanku Škole« da pristupi ambonu i primi rođendanski buket cvijeća. Bila je to učenica prvog razreda Ana Vučak, koja je rođena istoga dana kada i škola koju sada pohađa. Tijekom misnog slavlja, od početka do kraja propovijedi p. Tustonjića, provlačila se nit zahvalno-

286

sti. »Pred Bogom zahvaljujemo danas za jednu tinejdžerku, našu Gimnaziju koja slavi 15 godina. To više nije dijete, polako postaje odrasla osoba. No, kao i svaka tinejdžerka, ima još uvijek i svojih teškoća, nesavršenosti, ali je prepuna energije i volje, prepuna kreativnosti i vedrine. Roditelji i profesori najbolje znaju što to znači imati posla s tinejdžerima... Nije ta naša Gimnazija pala s neba, mnogi su u nju utkali svoj trud, znanje i dio svoga života. Za njih osobito Bogu zahvaljujemo«, rekao je p. Tustonjić. Program se nastavio poslije mise u atriju obližnjeg Arheološkog muzeja gdje su učenici pod vodstvom prof. Matije Zorića izveli duhovitu predstavu o grčkom junaku Perzeju. Liturgiju i program u Muzeju animirao je zbor pod ravnanjem prof. Zrinke Andrić. Proslava se nastavlja i 19. ožujka u dvorani Gradski vrt u 10 sati sportskim susretima profesora i učenika Gimnazije, pod vodstvom prof. Zvonka Beissmanna. p. Mislav Skelin

3-4/2013.


Seminar za animatore i suradnike u pastoralu osoba s invaliditetom Povjerenstvo za pastoral osoba s invaliditetom i

članova njihovih obitelji organiziralo je u subotu, 9. ožujka 2013., seminar za svoje animatore i suradnike koji volonterski ili profesionalno skrbe za osobe s različitim trajnim oštećenjima. Odazvalo se stotinjak animatora. Nakon uvodne molitve sve nazočne pozdravio je povjerenik, vlč. Alojz Kovaček, koji je seminar i vodio. Potom ih je pozdravio i biskup, mons. dr. Đuro Hranić. Zahvalio je predavačici i voditeljicama radionice na njihovoj zauzetosti i spremnosti pomoći te pohvalio rad ovoga povjerenstva. »Kad se ljudi ozbiljno susreću, promišljaju i organiziraju, onda se vidi trag«, rekao je biskup, misleći na članove Povjerenstva. Uslijedilo je predavanje koje je održala doc. dr. Anamarija Žic Ralić, profesorica na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu. Tema predavanja bila je »Djeca s teškoćama u razvoju i vršnjaci«. U svom izlaganju pozabavila se time kako vršnjaci utječu na razvoj djeteta, kakve poteškoće u odnosima s vršnjacima imaju djeca s teškoćama u razvoju (intelektualne teškoće, ADHD, teškoće u učenju) te utjecajem odgajatelja i učitelja na odnose s vršnjacima. Vršnjaci utječu na razvoj djeteta potičući socijalizaciju djeteta, uspostavljanje kvalitetnih odnosa s vršnjacima i spoznajni razvoj. Oni također utječu na samopoimanje - tj. kako dijete vidi samo sebe, na prilagodbu i emocionalnu dobrobit (kvalitetna prijateljstva). Djeca s teškoćama u razvoju imaju poteškoća u odnosu s vršnjacima. Učestalo imaju slabije razvijenu socijalnu kompetenciju, slabije su prihvaćena u društvo vršnjaka, ostvaruju manje kvalitetnih prijateljstava, bivaju žrtve vršnjačkog zlostavljanja, a ponekad su i žrtve i nasilnici. Djeca s većim, očiglednijim, teškoćama bolje su prihvaćena od strane tipičnih vršnjaka nego ona s blagim, manje uočljivim teškoćama. 3-4/2013.

Vršnjaci uobičajenog razvoja utječu pozitivno na razvoj onih s intelektualnim teškoćama i to na usvajanje akademskih, funkcionalnih i socijalnih vještina. Također povećavaju socijalne kompetencije, ostvaruju ciljeve u obrazovanju, razvoju prijateljstva i poboljšanju kvalitete života. Djeca s blažim intelektualnim teškoćama doživljavaju teškoće u ostvarivanju bliskih veza s vršnjacima, a inkluzivni uvjeti školovanja omogućuju bolji razvoj socijalnih vještina. Djeca s teškoćama u učenju uglavnom nemaju teškoća u socijalnom ponašanju, ali 1/3 djece ipak ima poteškoća, istaknula je prof. Žic Ralić. Predavačica je progovorila i o vršnjačkom zlostavljanju, naglasivši kako rizik za pojavu zlostavljanja postoji kad vršnjaci misle da je dijete nesposobno da se zaštiti i obrani, kad je fizički slabo, kad se pokorno podvrgava zahtjevima, kad je odbačeno od vršnjaka. Otprilike, 10% do 20% žrtava istovremeno su i zlostavljači. Oni istovremeno imaju osobine žrtava (odbačenost od vršnjaka, depresivnost, socijalna anksioznost) i osobine zlostavljača (agresivnost i impulzivnost). Na kraju se prof. Žic Ralić pozabavila utjecajem učitelja / odgojitelja na ponašanje učenika i njihove međusobne odnose. Zaključila je da je djeci s teškoćama u razvoju potrebna sustavna podrška i individualan pristup u razvoju socijalne kompetencije te da u okolini kojoj pripradaju treba stvarati socijalno pozitivno okruženje za njihovu interakciju s vršnjacima. U okolini značajnu ulogu imaju roditelji i odgojitelji / učitelji. Nakon predavanju uslijedile su radionice. Radionicu Uvažavanje različitosti vodile su doc. dr. sc. Anamarija Žic Ralić; Ana Kuduz, mag. edu. reh. i Josipa Pažin, mag. edu. reh., a radionicu Empatija i prepoznavanje vlastitih i osjećaja drugih ljudi dr. sc. Daniela Cvitković, Davorka Dragojević, mag. edu. reh. Seminar je završio plenumom. Tonka Odobašić

287


Seminar za liturgijske čitače P

ovjerenstvo za liturgijski pastoral Đakovačkoosječke nadbiskupije 2. ožujka organiziralo je nadbiskupijski formativni seminar za župne liturgijske čitače, koji je u prostorima KBF-a u Đakovu okupio više od stotinu osoba. Nakon uvodnog pozdrava povjerenika, vlč. Josipa Filipovića, predavanje na temu »Jezični susret s liturgijskim tekstom« održala je doc. dr. sc. Dubravka Smajić, s Učiteljskog fakulteta u Osijeku. Predavanjem koje su nazočni ocijenili izrazito zanimljivim i korisnim, predavačica je nastojala upoznati s vrstama čitanja te načelima i funkcijom čitanja u liturgiji. U svome je izlaganju, među ostalim, istaknula postavljene zadaće, a to su: doživjeti sebe i izgraditi kao čitača te u što većoj mjeri svladati odabranu vrstu čitanja, prikladnu za liturgijska čitanja. Istaknula je kako dobrih čitača nema mnogo, a i malo je prilika gdje se kvalitetno izražajno čitanje može naučiti. »Tomu je prepreka jako prisutna težnja da se u ranoj dobi što prije nauči čitati naglas jednom zasvagda. A dobro izražajno ili interpretativno čitanje upravo je ono suprotno – novo tumačenje svakog novog teksta i za svaku prigodu različito,« istaknula je doc. dr. Smajić. U svome je predavanju govorila o vrstama i načinu čitanja, pri čemu su nazočni čuli kako se kvaliteta glasnog čitanja može stupnjevati na čitačko, spikersko, minimalno interpretativno i dobro interpretativno čitanje, pojasnivši kako su sva četiri stupnja ravnopravna, ali se razlikuju stilskom kvalitetom i stupnjem govorne kulture. Kao najprikladnije za liturgijske tekstove ocijenila je minimalno interpretativno čitanje s elementima dobroga interpretativnog čitanja, kod kojega je čitač sasvim ovladao tehniku iščitavanja,

ali njegov neskriveni odnos prema tekstu ima mjeru, ograničen je u svom izražavanju, čak pomalo suzdržan, jer ne smije sasvim prijeći u glumačku izvedbu. Kroz tonske primjere nazočnima je dala brojne praktične upute i savjete kako bi svoju službu čitača obavljali još kvalitetnije. Predavanje je zaključila riječima da svaka župna zajednica treba posvetiti dužnu brigu i pozornost obrazovanju liturgijskih čitača. Prije drugog predavanja uslijedila je radionica, kada je šestero čitača čitalo čitanja Velikoga tjedna, a nazočni su, zajedno s predavačima, nakon svakog pročitanog čitanja ocjenjivali kvalitetu čitanja. Drugo predavanje, »Liturgija korizmenog vremena i Svetog trodnevlja«, održao je vlč. Robert Farkaš, član Povjerenstva za liturgijski pastoral. U svom je predavanju nazočnima približio razdoblje korizme i Velikog tjedna, napose posvetivši pažnju najvažnijim dijelovima obreda Svetog trodnevlja, pojašnjavajući njihovo značenje i bogatu simboliku, kako bi nazočni, kao župnikovi najbliži suradnici, mogli što kvalitetnije pomoći u animiranju svete liturgije. Seminar je završio raspravom. Anica Banović

Sastanak o predškolskom vjerskom odgoju O

dgojiteljice u vjeri iz pojedinih regija Đakovačko-osječke nadbiskupije, ravnateljice centara za predškolski odgoj iz Vinkovaca, Vukovara, Osijeka i Slavonskog Broda te nadbiskupijska povjerenica za predškolski vjerski odgoj Zdenka Beker, susrele su se 21. veljače na radnom sastanku u Nadbiskupskom dvoru u Đakovu s pomoćnim biskupom, dr. sc. Đurom Hranićem, i predstojnicom Nadbiskupskog katehetskog ureda, dr. sc. Teutom Rezo. S obzirom da je prošlo deset godina od uvođenja predškolskog vjerskog odgoja u našoj Nadbiskupiji, nazočni su se zajedno osvrnuli na dosadašnji rad. Ujedno su promišljali što učiniti da predškolski vjerski odgoj u godinama koje dolaze bude još kvalitetniji, pri čemu se, kao prioritetno, nametnulo pitanje doškolovanja novih

288

odgajateljica, a u tom smislu i potrebe postavljanja novog modela edukacije. Zaključeno je kako su susreti ovakve vrste izrazito značajni za daljnju suradnju. Anica Banović

3-4/2013.


Seminar za glazbene suradnike Ured za crkvenu glazbu Đakovačko-osječke nadbi-

skupije organizirao je 9. ožujka u prostorima Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu seminar za župne glazbene suradnike. Seminaru, koji je obradio teme iz područja Obred pričesti – pričesna pjesma, odazvalo se više od 130 glazbenih suradnika. Predavači, mo. Vinko Sitarić i mo. Ivan Andrić, dali su sveobuhvatan prikaz problematike pričesnih pjesama i obreda pričesti u liturgijsko-glazbenom smislu, počevši od teorijske podloge i crkvenih dokumenta o liturgijskoj glazbi, pa sve do pravilne primjene pojedinih pjesama iz različitih pjesmarica koje se koriste u našim župama. Poseban naglasak stavljen je na pričesne pjesme iz pjesmarice »Pjevajte Gospodinu pjesmu novu«. Svoje predavanje mo. Andrić započeo je činjenicom da je Euharistija stvarna tajna života Crkve, a Novi zavjet svjedoči da je prva Crkva, slaveći tu tajnu, istodobno i sve dublje teološki ponirala u nju i otkrivala da je ona zapravo vrhunac Kristova života i njegova poslanja za ljude, što se, nažalost, nije u istoj mjeri nastavilo tijekom daljnje povijesti Crkve. Govorio je o koncepciji nove liturgije te dao poseban osvrt na obred pričesti, naglasivši kako do danas nije odgovoreno svim mogućnostima koje je dala liturgijska reforma. Naime, pričest je postala vrhuncem cijele liturgije, kada okupljena zajednica, blagujući Tijelo i Krv Kristovu, izražava svoje prihvaćanje svega što se u liturgiji slavi. Istaknuo je kako slaviti euharistiju, znači stupiti u prostor i vrijeme u kojem Gospodin djeluje. »Ne ja kao predsjedatelj, ne mi kao zajednica u slavlju, nego Isus Krist. On je taj koji nam govori u čitanjima, on je taj kojega prepoznajemo u prilikama kruha i vina. Euharistija je njegovo djelo. To katkad izgubimo iz vida, pa od liturgije napravimo neki ‘privatni kutak za duhovni trenutak’, u kojem se pobrka važno i sporedno, pa kroz pjesme počnemo drugima nametati i sugerirati neku svoju viziju vjerničke stvarnosti«, rekao je mo. Andrić, naglasivši kako treba biti budan i ponizan nad zadaćom pjevača, orguljaša i onih koji određuju što će se i kako pjevati. 3-4/2013.

U drugom predavanju, mo. Sitarić obrađivao je vid euharistijskih pjesama, popijevki i himana koje nalazimo u našim pjesmaricama, napose onima nakon liturgijske reforme. Počeo je od Nove crkvene pjesmarice iz 1973. godine, u kojoj se jasno vidi koncepcijski polet onih koji su je pripremali - izabrane su pučke popijevke, himni koji su odgovarali novoj koncepciji blagovanja pričesti, a napose su na važnosti dobili psalmi kao pričesne pjesme, s tim da su prošireni u okviru cijele liturgijske reforme - i kao ulazna popijevka i kao darovna i pričesna pjesma. »S vremenom smo sigurno popustili u ovom zanosu koji je pratio liturgijske reforme i pričesne su pjesme opet počele ‘padati’, svoditi se na sve manji broj. Jasno da je važno naglasiti povijesni vid nastanka pojedinih pričesnih pjesama, jer blagovanje kao takvo nije uvijek bilo u središtu. U raspravama o Kristovoj nazočnosti u euharistiji nastajali su euharistijski himni, koji su izražavali vjeru Crkve u Kristovu stvarnu nazočnost, što je napose razvidno u razdoblju djelovanja sv. Tome Akvinskog«, istaknuo je, među ostalim, mo. Sitarić, pojasnivši kako je do reforme prevladavao vid gledanja hostije, Presvetog Sakramenta i klanjanja, s naglaskom na vjeru u Kristovu nazočnost, a nakon reforme drugi vid – samo pričešćivanje i blagovanje dobiva na važnosti, i to onoj koju je imalo u prvim stoljećima. T. Kruljac / A. Banović

289


Ljudska spolnost u Božjem naumu »Ljudska spolnost u Božjem naumu« tema je seminara za animatore i suradnike u pastoralu braka i obitelji, održanoga 16. ožujka na KBF-u u Đakovu, u organizaciji Ureda za pastoral braka i obitelji Đakovačko-osječke nadbiskupije. Skup je moderirao povjerenik za Pastoral braka i obitelji, dr. sc. Stanislav Šota, koji je u pozdravu istaknuo kako je rasprava o zdravstvenom odgoju svjetonazorsko i antropološko pitanje te pitanje poimanja ljudske spolnosti. »Riječ je o sukobu između dvaju pogleda na svijet: onoga koji vjeruje u postojanje načela i nepromjenljivih vrednota koje je Bog upisao u ljudsku narav, te onoga koji drži da ne postoji ništa čvrsto ni trajno, nego je sve relativno s obzirom na vrijeme, mjesta i okolnosti«, rekao je, među ostalim, dr. Šota. O temi seminara govorio je dr. sc. Davor Vuković, profesor KBF-a u Đakovu, istaknuvši na početku kako je danas govoriti o temi ljudske spolnosti krajnje nepopularno jer suvremeni čovjek samovoljno želi odvojiti spolnost i seksualnost od bilo čijeg nauma i sam odlučivati. »Spolnost, bračna ljubav, u sebi je dobra, to je Božji dar usađen duboko u narav čovjeka. Zato je i sveta i časna. Spolnost uključuje dvije stvarnosti: ljubav i plodnost. I moraju se integrirati u bračnu zajednicu, u kojoj jedino ostvaruju svoj cilj i svoj puni smisao«, rekao je dr. Vuković, naglasivši kako Sveto pismo ističe ljubav kao nešto nadasve bitno u bračnoj vezi, i to ljubav-agape, koja je predanje, darivanje osoba, poštivanje vrednota i dostojanstva drugoga, partnera kao osobe. »Samo u uzajamnom predanju osoba u jedno, može se ostvariti istinska, duboka i trajna ljubav, koja jedina rješava problem ljudskog traganja, problem samoće, tjeskobe, usamljenosti. Obitelj sagrađena na istinskoj ljubavi postaje zaista topao, tih, skladan kut mira, blagoslovljena zemlja, brižno ograđen vrt na kojem može nicati, rasti i razvijati se plod ljubavi - dijete«, rekao je predavač. Predavanje je zaključio riječima kako su u Božjem naumu o ljudskoj spolnosti intimno sjedinjeni spolnost i ljubav, ljubav i brak, brak i spolnost, te upozorio: »U borbi protiv poplave erotizma, pornografije, promiskuiteta, ničim ograničene seksualne slobode, rodne ideologije i ostalih alternativnih seksualnih formacija i deformacija suvremenog svijeta, nije dosta zatvoriti oči i prijetiti Božjim sudom. Najbolji stav jest ponovno otkrivanje izvornog Božjeg plana i vrijednosti spolne i bračne ljubavi.« Druga predavačica, dr. Marija Jurković, spec. neonatolog, u svom predavanju nije komentirala literaturu, niti rasprave vođene u javnosti, niti zakonsku regulativu koja nije poštivana, nego je isključivo govorila o onomu što u Kurikulumu piše. Tako je, među ostalim, rekla kako 4. modul u osnovnoj školi

290

obuhvaća 17 sati, a u srednjoj 13. Ono što iznenađuje, u 4. razredu srednje škole nema niti jednog sata. »Dakle, onda kada su učenici već odrasle osobe i kada trebaju razmišljati o donošenju bitnih odluka u životu, smatra se da sve znaju i da im više ništa ne treba pojasniti«, rekla je dr. Jurković. Izdvojila je nekoliko tema i radionica iz kojih je razvidno kako 4. modul inzistira na preuranjenoj seksualizaciji djece, a gotovo nimalo ne govori o pozitivnim stranama ljudske spolnosti. Ukazala je na činjenicu kako se tek u 3. razredu srednje škole javlja tema »Brak, roditeljstvo i obitelj«, za koju je odvojen samo 1 školski sat. Ukazavši kako je tijekom tog jednog sata predviđeno definirati odgovorno roditeljstvo, usporediti medicinska, religijska i feministička stajališta o prekidu trudnoće te opisati suvremene promjene vezane uz brak (kasnije stupanje u brak, porast rastava, kontroverze vezane uz istospolni brak) i obitelj (različiti tipovi obitelji), upozorila je kako se nigdje ne spominje ništa pozitivno o braku, obitelji, roditeljstvu. Isto tako, nigdje se ne spominje vjernost kao nešto pozitivno, niti se promiskuitetno ponašanje spominje kao nešto što nije dobro, a kamoli da se osuđuje. »Jedan od argumenata za uvođenje spolnog odgoja bilo je i sprečavanje broja maloljetničkih trudnoća. Po statistici Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, 2010./2011. bilo je 3,5-4 posto trudnoća djevojaka u dobi od 15 do 19 godina (s tim da su rodilje od 18 i 19 godina punoljetne). Prošle godine u vinkovačkom rodilištu rodilo je 17 maloljetnica (od 1.177 žena), što je 1,6 posto. Od toga je 10 starijih od 17 godina, nekoliko ih je romske nacionalnosti, gdje je to kulturološki prihvatljivo, te dvije 14-godišnjakinje. Dakle, problem nije toliki kao što nam se želi prezentirati. Bojim se da će informiranjem na ovaj način maloljetničkih trudnoća biti više«, upozorila je dr. Jurković. Nakon rasprave uslijedio je rad u radionicama na temu održanih predavanja. Anica Banović 3-4/2013.


Dekanatski susret bračnih parova U

okviru »drugog ciklusa« dekanatskih susreta bračnih parova na području Đakovačko-osječke nadbiskupije, 19. veljače u đakovačkoj je župi Svih svetih održan susret bračnih parova Đakovačkog dekanata. Susret, kojemu se odazvalo više od 20 bračnih parova i sedam svećenika ovoga dekanata, organizirao je dekan Josip Ivešić, župnik u župi Dobroga Pastira (Đakovo II), u suradnji s gđom Josipom Hrehorović, tajnicom Nadbiskupijskog pastoralnog centra. Nakon molitvenog uvoda, voditelj susreta, preč. Ivešić, pozdravio je sudionike i njihove župnike te ih uveo u predloženu temu, usko vezanu uz aktualni zdravstveni odgoj, odnosno njegov sporni četvrti modul koji se dotiče pitanja spolnosti te svojim sadržajem negativno zadire u veliku vrednotu Crkve i društva, u njihovu osnovnu stanicu – obitelj. U svome izlaganju gđa Hrehorović osvrnula se na sporne poteze Ministarstva kod uvođenja programa zdravstvenoga odgoja u škole, a koji se tiču samoga programa. Sudionicima je, kao roditeljima, na srce posebno stavljena njihova primarna odgojna uloga koja osim obveze nosi i određena prava zajamčena i Ustavom Republike Hrvatske. Iscrpno i bogato argumentirano izlaganje gđe Hrehorović svoj je odjek imalo i u radionicama, koje su za dekanatske susrete pripremile Suzana Matošević i Elizabeta Matuzović, bračno-obiteljske savjetnice u

Slavonskom Brodu i Osijeku, na temu Kako razgovarati s mladima o spolnosti?, odnosno Kako o spolnosti razgovarati sa svojim tinejdžerom? Rad i rasprava sudionika susreta polučili su mnoge zaključke o kojima se po završetku radionica, na plenumu, i dalje razmišljalo i razlagalo. Mnogi od nazočnih bili su zainteresirani za provođenje konkretnih poteza u školama, gdje bi, kao roditelji, mogli iskazati svoj stav o samom programu. Susret je kraju priveo preč. Ivešić, pojašnjavajući smisao samoga susreta kao priliku za upoznavanje s mnogim aktualnim i drugim temama naše svakidašnjice, ali i prenošenje svih stečenih iskustava i svjedočanstava onima s kojima živimo. Josip Levaković

17. bračni vikend Hrvatske zajednice bračnih susreta O

d petka 1. ožujka do nedjelje 3. ožujka u Pastoralnom centru »Sv. Bono« u Vukovaru održan je 17. po redu Bračni vikend slavonske Zajednice bračnih susreta. Na vikendu je sudjelovalo 9 bračnih parova i 2 svećenika. Svečanu završnicu vikenda, misno slavlje u nedjelju poslijepodne predvodio je pomoćni biskup đakovačko-osječki, mons. dr. Đuro Hranić, u koncelebraciji s još trojicom svećenika. Između ostaloga, biskup je u homiliji istaknuo: »U vašem je braku Bog na djelu i vaša je bračna ljubav velebno Božje djelo. Brak nije tlaka, zatvor, izvor sputanosti niti robovanje drugoj osobi, nego prostor ostvarenja i investiranja vlastite slobode, prostor slobodnog darivanja do kraja i obdarenosti slobodom i ljubavlju druge osobe. Vaše bračno darivanje i ljubav uzeti su u božansku ljubav i vaš je brak zato predokus osloboditeljske, spasenjske ljubavi i blizine, slika i mjesto ostvarenja trojstvenog zajedništva božanskih osoba na zemlji, među ljudima. Kroz vašu bračnu ljubav Bog izvodi djelo svoga spasenja i svojim suncem obasjava vaš životni hod te ga čini humanijim, smislenim i ra-

3-4/2013.

dosnim. U vašoj nježnoj bračnoj ljubavi daje i vašoj djeci dotaknuti i doživjeti nebo.« Četrdesetak drugih bračnih parova koji su ranije prošli iskustvo vikenda sudjelovali su u misnom slavlju zajedno s djecom i tako izrazili dobrodošlicu novim parovima u Hrvatsku zajednicu bračnih susreta. Pjevanje je animirao zbor mladih iz Otoka. Vikend je završio zajedničkim domjenkom. Josipa Hrehorović

291


Formativni seminar »Mladi za mlade« U

Đakovu je od 22. do 24. veljače održan treći susret formativnog seminara »Mladi za mlade«. Na susretu je sudjelovalo dvadesetpetero mladih iz Đakovačko-osječke nadbiskupije. Polaznici seminara spavali su u Betaniji, kući sestara sv. Križa, gdje se održavao i jedan dio programa. Dani su započinjali jutarnjim molitvama u kapelici Betanije, a program se nastavljao u Sinodskoj dvorani na KBF-u. Tema susreta bila je »Mjesto i pripadnost animatora u zajednici« te su se mladi na radionicama i bavili zajednicama iz kojih dolaze, od njihovih obitelji do Crkve. U subotu poslijepodne mladi su bili gosti udruge »Tratinčica« u Betaniji, koja radi s osobama s posebnim potrebama. Polaznici seminara izrađivali su nakit s članovima udruge, koji su mlade lijepo primili i počastili, zajedno sa sestrom Rastislavom koja je održala predavanje o radu s osobama s posebnim potrebama. Svetu misu u kapelici Betanije predvodio je kuševački župnik, vlč. Ivica Martić. Nakon večere, program je nastavljen u Sinodskoj dvorani. Tijekom »Vesele večeri« mladi su upoznati s različitim vrstama igara koje im mogu poslužiti u radu s djecom u njihovim župnim zajednicama. Dan je završio večernjom mo-

litvom u kapelici. Nedjeljno jutro započelo je evaluacijom čitavoga susreta te svetom misom koju je predvodio mons. Drago Tukara. Seminar su vodili članovi Povjerenstva za pastoral mladih Đakovačko-osječke nadbiskupije: Ivana Tomac, Jelena Gilja, Dominik Kalajdžić i Margareta Gregić, uz povjerenika istog Povjerenstva, vlč. Filipa Perkovića. Četvrti će se susret održati u svibnju. Margareta Gregić

Jubilarni križni put kroz Šljivoševce Ž

upnik župe Sv. Grgura Velikog u Šljivoševcima, vlč. Slavko Kovačević, uz pomoć članova Pastoralnog vijeća, organizirao je u subotu prije Cvjetnice, 23. ožujka, deseti, jubilarni, Križni put kroz župu Šljivoševci. S obzirom na blizinu Tjedna solidarnosti i zajedništva s Crkvom i ljudima u Bosni i Hercegovini, odabrano je čitanje križnog puta pod naslovom »Slijedi me«, tiskanog za tu prigodu. Ispred župne crkve župnik je pročitao prvu postaju, a zatim je povorka s oko 200 vjernika krenula na put dugačak 17 kilometara kroz župu, i to kroz mjesta Magadenovac, Kućanci, Beničanci, Lacići, da bi se na kraju ponovno vratila pred župnu crkvu. Na čelu povorke nosio se procesijski križ, u povorci su išli muškarci i djeca, a iza djece nosio se veliki misijski križ, koji su nosila po dva muškarca, a zatim svećenik, pjevači i predmolitelji koji su cijelim putem predvodili molitvu i pjesmu. Postaje Križnog puta čitane su kod križeva uz put i kod filijalnih crkava. Kao i svake godine, oni mještani koji nisu mogli poći na Križni put pripremili su

292

okrepu za sudionike. Nakon povratka u župnu crkvu župnik Kovačević predvodio je završnu molitvu te zahvalio Bogu na lijepom vremenu i odazivu župljana na pobožnost kojom su se prikladno pripremili na svetkovinu Uskrsa, razmišljali o svojoj vjeri i poistovjećivali se s osobama koje su pratile Isusa na njegovu križnom putu. Branka Vešligaj / Jasna Živković

3-4/2013.


Proslava sv. Josipa u Karmelu Svetkovina Sv. Josipa, zaštitnika Karmela i sestara

karmelićanki u Breznici Đakovačkoj, svečano je proslavljena 19. ožujka s dva misna slavlja, a za samu svetkovinu vjernici su se zajedno sa sestrama pripremali trodnevnicom od 16. do 18. ožujka. Središnje svečano misno slavlje na dan svetkovine predvodio je pomoćni biskup đakovačko-osječki, mons. dr. Đuro Hranić, u koncelebraciji s vlč. Ivicom Rebićem, vlč. Marinom Kneževićem i vlč. Mirkom Mrnarevićem, a večernju euharistiju predvodio je vlč. Alojz Kovaček. Mons. Hranić pozdravio je okupljene hodočasnike, štovatelje sv. Josipa, te sestrama čestitao svetkovinu njihova nebeskog zaštitnika, koji je i zaštitnik hrvatskog naroda i cijele Crkve. Donedavnoj priorici samostana, s. M. Josipi od Milosrdne Ljubavi Božje (Andlar), uputio je imendanske čestitke, a novoj priorici, s. M. Ljiljani od Duha Svetoga (Prelić), čestitao je na preuzimanju službe. Sestre i sve nazočne biskup je pozvao na molitvu za dvije nakane: za novoga papu Franju, koji je upravo u trenucima misnoga slavlja u Karmelu bio u Rimu uveden u Petrovu službu, te za pokojnog svećenika, dr. sc. Antuna Čečatku, koji je također trebao biti u koncelebraciji ove euharistije, a koji je više godina dolazio sestrama u Karmel, no iznenada je preminuo te su u popodnevnim satima svetkovine održani sprovodni obredi. Razmatrajući evanđeoski ulomak, biskup se u homiliji zaustavio na poniznom i tihom liku sv. Josipa, čija nijedna riječ nije zabilježena, a ipak postaje svjedokom i glasnogovornikom važnih kreposti i vrednota. Izdvojivši tri poruke iz njegova života, biskup je sv. Josipa istaknuo kao uzor i izazov u današnjem vremenu, rekavši: »On je čovjek duboke vjere i povjerenja u Božju riječ, čuvar dobroga glasa druge osobe, do te mjere da to čuvanje ugrožava njegov dobar glas, a snagom vjere i ljubavi sposoban je sebe i svoja očekivanja staviti u drugi plan.« Ohrabrivši i potaknuvši karmelićanke da »svojom molitvom, 3-4/2013.

žrtvom i životom bdiju nad Đakovačko-osječkom nadbiskupijom«, mons. Hranić izrazio im je svoju molitvenu potporu i potporu svih okupljenih vjernika, te poželio da svojim skrovitim životom budu doista vjerne i postojane poput sv. Josipa. Uoči večernjeg euharistijskog slavlja, sestre su s vjernicima okupljenim iz njihove župe Levanjska Varoš, ali i iz Đakova, Vinkovaca, Osijeka, Slavonskog Broda i okolice, pjevale svečanu II. večernju u čast sv. Josipa te molile litanije. U homiliji večernje mise vlč. Kovaček primijetio je kako je »sv. Josip slušao Božju riječ, o njoj razmišljao i ono što je čuo, što je vidio da treba učiniti – to je činio«. Ustvrdivši da nam »Crkva stavlja svece za uzor, za primjer, ne zato da bismo im se divili, nego da bismo ih nasljedovali u njihovim krepostima koje su ostvarili u ovozemaljskom životu«, propovjednik je potaknuo nazočne da prema životu i primjeru sv. Josipa preispitaju svoje riječi, ljudsku pravednost, poštivanje i uvažavanje znakova koje im Bog stavlja na životni put. Sve okupljene propovjednik je ohrabrio da se pouzdaju u Božju providnost i moćni zagovor svetoga oca Josipa te da svima »šutljivi Josip bude uzor i primjer u međuljudskom susretanju, komunikaciji, razumijevanju. Promišljajmo o Božjoj riječi koja nas nadahnjuje i hrani, vodi kroz svakidašnji život, svojim životom odražavamo Božju dobrotu i Božju prisutnost u ovom svijetu, vremenu i društvu u kojem živimo!« Uz molitvu litanija i krunice u čast sv. Josipa, vjernici su tijekom trodnevnice mogli pristupiti sakramentu ispovijedi pa su svaku večer za sakrament oproštenja na raspolaganju bili vlč. Vinko Zec i vlč. Knežević, a misna slavlja predvodili su vlč. Josip Ivešić, župnik đakovačke župe Dobrog Pastira, dr. sc. Davor Vuković, župnik župe Snježne Gospe u Selcima Đakovačkim i mons. Stjepan Karalić, ekonom Đakovačko-osječke nadbiskupije, a liturgijsko pjevanje animirale su sestre karmelićanke. s. Terezita Kalinić

293


Don Boscove relikvije u Belom Manastiru Ž

upa sv. Martina biskupa u Belom Manastiru, pod upravom redovnika salezijanaca, pridružila se proslavi 100. obljetnice dolaska te redovničke zajednice u Hrvatsku koja će se obilježiti 2015. godine, a jubilej su započeli slaviti čašćenjem relikvije sv. Ivana Bosca koja je od 8. do 23. ožujka na području Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Staklena urna, u koju je položena voštana figura sv. Ivana Bosca u prirodnoj veličini, odjevena u svećeničko misno ruho, s kosti don Boscove desne ruke položene u grudi figure, 20. ožujka od 13 sati bila je izložena u belomanastirskoj župnoj crkvi. Prigodan program čašćenja trajao je sve do večernje mise, koju je predvodio đakovačkoosječki nadbiskup, mons. dr. Marin Srakić, a potom se čašćenje nastavilo bdijenjem do kasnih večernjih sati. Uz nadbiskupa, koncelebrirao je provincijal Hrvatske salezijanske provincije, o. Pejo Orkić, dekan Baranjskog dekanata, preč. Ivan Petričević i svećenici dekanata. Misnom slavlju nazočili su i predstavnici Srpske Pravoslavne Crkve, protojerej-stavrofor Vlado Kljajić i protonamjesnik Dragan Vukadinović, kao i predstavnici gradskih vlasti: gradonačelnik Belog Manastira, Ivan Doboš, predsjednik Gradskog vijeća, Davor Bubalović, ravnatelj Centra za kulturu, Edo Jurić te ravnatelji i predstavnici osnovnih i srednjih škola u Belom Manastiru. Uvodeći u misno slavlje, nakon pozdrava župnika belomanastirske župe, o. Josipa Bunića, mons. Srakić spomenuo je kako često u životu kažemo »nikada nismo sanjali« te naglasio da župljani Belog Manastira i okolice, a ni sami salezijanci, doista nisu ni sanjali da će imati priliku odati zahvalnost Bogu uz prisutnost relikvija velikog čovjeka svih vremena, koji je zacrtao novi put djelovanja ne samo salezijanaca, nego i cijele Crkve. Don Bosco je shvatio vrijednost jednostavnih i malenih, posvetio je pozornost djeci, mladima, rubnima. »Lakše je dobiti moći, relikvije, Ivana Bosca, nego njegov duh. No, nemojmo klonuti duhom, nego upravo poželimo da nas on svojim primjerom i životom nadahne kako bismo svjedočili Crkvu koja je potrebna današnjem svijetu, Krista koji je za sve živio, umro i uskrsnuo«, potaknuo je mons. Srakić okupljene vjernike. Opisujući vrijeme i život sv. Ivana Bosca, mons. Srakić u homiliji je posebno istaknuo njegovu majku, siromašnu seljakinju, koja nije znala ni čitati, ni pisati, ali je znala osnove vjere. Sam don Bosco pripovijedao je kako ga je pripravljala na prvu ispovijed, vodila u crkvu, prva se ispovijedala, a potom ga preporučila ispovjedniku te mu pomogla dobro se zahvaliti Bogu i na taj način ga pratila sve dok nije bila uvjerena da može ići svojim putem. Po brizi don Bosca, na kraju njegova života stasalo je neko-

294

liko stotina novih bogoslova, redovnika i redovnica iz redova siromašnih, jednostavnih ljudi, rekao je nadbiskup i naglasio: »Veliki sin Crkve, otac mladih, sveti odgojitelj, to je bio don Bosco, remek djelo Božje milosti.« Život don Bosca poziv je na svetost; on je prihvatio ono na što ga je Bog pozvao i kako ga je uputila njegova majka. Govorio je »Daj mi duše, a ostalo uzmi« i tako živio tražeći duše djece, mladih koji su trebali oslonac, podsjetio je mons. Srakić, ističući: »Danas, kada se pitamo koja nam je osnovna zadaća u Crkvi i društvu, i te kako je važno prihvatiti poruku i život don Bosca: ´Želite učiniti jednu lijepu stvar – odgajajte mlade. Želite učiniti jednu svetu stvar – odgajajte mlade. Želite učiniti neku jako svetu stvar – odgajajte mlade. Želite učiniti neku božansku stvar – odgajajte mlade´.« Preduvjet pravog ljudskog i kršćanskog odgoja je ljubav, podsjetio je propovjednik, ona je vodila don Bosca koji je ljubio, ali nije lako prelazio preko nedostataka. Pokazao je veliku ljubav prema mladima, ali i ukazao na ono što nije dobro u njihovu životu. »Ne znam kako ćemo gledati u oči sljedećim generacijama. Što će o nama pisati, kako smo se ponijeli prema mladima. Hoćemo li sa stidom morati odgovoriti – da ne znamo što bismo mladima rekli?!« upozorio je mons. Srakić okupljene vjernike, ali i svećenike te nastavio: »Velika je to odgovornost, ali je nemojmo izbjegavati, nego zasučimo rukave… Iskoristimo priliku prigodom posjeta don Bosca ovdje u Belom Manastiru, da i mi obećamo Bogu ono što on u ovom trenutku od nas traži – odgajajte mlade! Shvatimo ozbiljno svoj poziv jer odgajati mlade je zahtjevno, roditelji to znaju, stoji truda i ljubavi, ali se doista isplati.« Na kraju misnog slavlja zahvalne riječi svima koji su sudjelovali u organizaciji dočeka, čašćenja relikvija i misnoga slavlja izrekao je provincijal Orkić, poželjevši da moćni zagovor sv. Ivana Bosca posreduje za mlade ove župe, dekanata i cijele Baranje, kako bi se oni na stranputici života upravili putem kojim Krist poziva. Martina Kuveždanin 3-4/2013.


Obljetnica sibinjskih žrtava M

ještani Sibinja kod Slavonskog Broda i ove su se godine 19. veljače spomenuli 78. obljetnice sibinjskih žrtava, odnosno pogibije osmorice seljaka iz susjednih odvoračkih sela: Stipe Gunčevića, Antuna Ercegovića, Mate Pejića, Đure Štimca, Petra Topalovića, Ive Jankovića, Ive Katalinića i Antuna Perkovića, koje su 19. veljače 1935. godine u Sibinju ubili jugoslavenski žandari, jer su krenuli u prosvjede protiv represija velikosrpskog režima. Općina Sibinj taj je datum izabrala za svoj dan jer pogibija tih nevinih žrtava simbolizira stoljetnu borbu hrvatskog naroda za slobodu i nezavisnost države. Nakon polaganja vijenaca i molitve kod spomenika posvećenih žrtvama Domovinskoga rata održana je svečana sjednica Općinskog vijeća, a potom je misu zadušnicu za sve poginule u sibinjskoj župnoj crkvi Sv. Ivana Krstitelja predvodio Markan Kormanjoš, dekan Sibinjskog dekanata. Koncelebrirali su sibinjski i odvorački župnik, Tomislav Vlaović i Stjepan Šumanovac. Na početku mise svećenici su pročitali imena seljaka ubijenih 1935. godine, kao i imena poginulih u Domovinskom ratu s područja općine Sibinj. U svojoj je propovijedi dekan Kormanjoš, između ostaloga, rekao da je svaka prigoda slavljenja mise, koju prikazujemo za one koji su svoje živote položili na oltar Domovine, uvijek prožeta i osjećajem pripadnosti

jednom narodu, jednom puku. »Dok se spominjemo sibinjskih žrtava i svih onih koji su branili svoj dom, svoj kraj, svoju obitelj, ostavljamo zalog i polog za budućnost u molitvi, da se tako nešto nikada više ne dogodi i ne ponovi, kako bi život bio svet svakome od nas«, poručio je dekan Kormanjoš. Uz brojne vjernike, na misi su i ove godine sa svojim nastavnicima sudjelovala djeca iz područne osnovne škole. Poslije mise vijenci su položeni i kod spomenika sibinjskim žrtvama. Svečanosti su nazočili predstavnici društvenog i političkog života općine Sibinj i susjednih općina, kao i visoki dužnosnici u RH. Brankica Lukačević

Spomendan na vrbsko-ruščičke žrtve S

pomendan na vrbsko-ruščičke žrtve započeo 20. veljače polaganjem vijenaca i molitvom ispred zajedničke grobnice na Gradskom groblju u Slavonskom Brodu, u koju su pokopana šestorica mučki ubijenih mještana iz Udruge seljaka Gornje Vrbe i Ruščice: Franjo i Ivo Borevković, Tomo Vrgić, Mirko Milec, Stjepan Mirković i Ivo Martić te dvoje neutralnih civila Ivan i Kristina Trogrlić. Kratak povijesni osvrt na taj tragični događaj, koji se dogodio 20. veljače 1935., kada su osmero nedužnih ljudi ubili jugoslavenski žandari, iznio je župljanin Ilija Maoduš. Molitvu kod grobnice predvodio je ruščički župnik Antun Farkaš, koji je potom u župnoj crkvi Sv. Nikole biskupa u Gornjoj Vrbi predvodio misu zadušnicu. Župnik Farkaš pročitao je imena svih žrtava te u propovijedi posvijestio važnost molitve kod grobova onih koji su nam dragi i onih koji su nas svojim životima i žrtava posebno zadužili. U spomen na tu 78. obljetnicu Hrvatska seljačka stranka i Brodsko-posavska županija upriličili su niz kulturnih i vjerskih događanja. Tako je poslije mise slijedilo razgledavanje starih kuća (arhitektu-

3-4/2013.

ra iz perioda 1925. -1935. godine) u Gornjoj Vrbi; potom je u sklopu okruglog stola predavanje na temu »Turistički potencijal uspomene na sibinjske i vrbske žrtve« održao Fran Mikulčić iz Pule. U popodnevnim satima uz korizmene je pjesme održana pobožnost Križnoga puta, a u večernjim satima održan je i znakoviti malonogometni turnir između Gornje Vrbe i Županije brodsko-posavske. Simbolično su početne udarce izveli Darko Borevković i Mirko Milec, baš kao što su njihovi stric Franjo i djed Mirko poveli seljake iz Ruščice i Gornje Vrbe na prosvjed u Slavonski Brod. Brankica Lukačević

295


Korizmeni hodočasnički dan Gospi Brze Pomoći S

lavlje korizmenog hodočasničkog dana Gospi Brze Pomoći u istoimenom svetištu i župi u Slavonskom Brodu proslavljeno je u petak, 8. ožujka, pod geslom, odnosno vapajem iz jedne marijanske pjesme: »Hiti svijetu u pomoć, Gospo milostivna«. Središnje hodočasničko slavlje, koje je okupilo najviše vjernika, predvodio je preč. Ante Markić, upravitelj svetišta Gospe od utočišta u Aljmašu. Nadahnuće homilijama - uz Božju riječ - bila je i ovogodišnja poruka donedavnoga pape Benedikta XVI., koja kaže: »Vjera u ljubav rađa ljubav.« S puno emocija i dirljivim riječima govorili su propovjednici na svih šest misnih slavlja o majci i majčinstvu, stavljajući za uzor Mariju Bogorodicu o kojoj su u našem puku ispjevane tolike pjesme, napisane tolike molitve i posvećene mnoge crkve i kapele. Istaknuto je kako se danas baš i ne cijene obiteljske i druge prave vrijednosti te kako smo mi kršaćni pozvani biti pozorniji na Božju riječ, živjeti je u konkretnom životu i svoju vjeru tako svjedočiti ovome svijetu. Na zadnjoj večernjoj misi hodočastili su vjernici iz brodske župa Sv. Dominika Savija na Koloniji sa svojim župnikom, vlč. Josipom Filipovićem. Svim misama prethodile su prigodne pobožnosti, a popodnevnoj u 17 sati Križni put. Dojmljivi su bili,

nakon misnih slavlja, ophodi brojnih vjernika oko crkve s molitvom na vlastite nakane, za potrebe Crkve i blagoslovljen izbor novoga pape. Temeljni naglasak, u suočavanju s potrebom obraćenja svih, bio je susret s Božjim milosrđem u Isusu Kristu. U tom je znaku bilo i predvečerje »osmoga«, kada je misu predvodio vlč. Marin Knežević, voditelj Duhovnog centra »Božansko milosrđe« na Ovčari kod Đakova. Nakon mise uslijedila je pobožnost Božanskom milosrđu te pokornički ophod oko župne i proštenišne crkve, na kojemu je sudjelovao veći broj vjernika. Brankica Lukačević

Blagoslov »bajkera« i njihovih motora V

iše od 150 bajkera iz svih krajeva Brodsko-posavske županije sudjelovalo je na misi i obredu blagoslova vozača – bajkera i njihovih motora, održanom u subotu, 23. ožujka, u župi Sv. Antuna Padovanskog u Podvinju. Bio je to drugi takav »motosusret s Isusom«, na kojemu su svi bajkeri uputili svoje molitve Bogu da ih blagoslovi i čuva na njihovim putovima. Misno slavlje prevodio je podvinjski župnik, o. Ante Šiško, koji je okupljenim motoristima posvijestio istinu kako »nam svima Krist čini velika djela«. »Važno je uistinu spoznati da je Isus jedini Put, Istina i Život. Tim putem za Kristom i vi vozite, pazeći jedni na druge«, poručio je župnik i pozvao na molitvu za sve bajkere, napose one koji više nisu s nama. Iskustvo Božje blizine i spasenja posvjedočili su tijekom mise Ramona i Mario Petanović iz Tomice, biološki roditelji sedmero djece i udomitelji trojice dječaka. Pri blagoslovu svakog pojedinačnog motora i njegova vlasnika, na parkiralištu pokraj župnoga stana, o. Šiško je molio: »Neka te blagoslovi, a tvoj motor i tvoje putovanje čuva i

296

čini sigurnim dobri svemogući Bog!« Najmlađi bajker među okupljenima bio je osmogodišnji Karlo Reljanović koji je poručio svim bajkerima: »Budite oprezni dok vozite i nemojte voziti ako pijete alkohol!« Blagoslov za motoriste održan je u Podvinju prvi put prošle godine, na inicijativu mladog Nine Jankovića, koji je, podsjetimo, na Veliku subotu 2011. teško stradao u motorističkoj nesreći i koji je, unatoč prognozama liječnička kako neće preživjeti, danas živ i zdrav. Ivica Vlašić

3-4/2013.


Svjedočanstvo o čistoj ljubavi U

sklopu korizmenih seminara »Duh i tijelo«, koje za osječke studente u župi Sv. Ćirila i Metoda u Osijeku organizira studentski kapelan o. Arkadiusz Krasicki, 28. veljače održan je susret na temu predbračnog hodanja »Dečko i cura, zaljubljeni par«. Pater Krasicki mladima je posvijestio što je prava ljubav, koje vrste ljubavi postoje, koje su zamke Zloga danas u svijetu koje priječe otkrivanje i življenje prave ljubavi među mladima. Studente i mlade ohrabrio je za čistu ljubav koja počiva na temeljima ljubavi Božje, naglasivši kako je ona moguća i da je svatko zaslužuje pronaći i živjeti. Predbračna čistoća nije »ispala iz mode«, kako to neki pokušavaju nametnuti mladim ljudima, rekao je studentski kapelan, ponosan na mlade koji svojim primjerom pokazuju kako se zdravo živi u duhu evanđelja. Tijekom seminara molilo se za ozdravljenje duše i tijela te posebno za mlade koji već hodaju ili se pak odlučuju na čist predbračni hod. Župa je bila prepuna mladih i studenata kojima je o predbračnoj čistoći svjedočio bračni par, Jelena i Tomislav, koji su dvije godine hodali u čistoći, a iza sebe imaju, kako su rekli, predivnih 7 godina braka i petogodišnjeg sina. Studente i mlade oduševili su životnom pričom,

ohrabrivši na čistoću prije braka, jer se tako stvaraju istinski temelji za pravo upoznavanje, rast u ljubavi i kvalitetan brak, koji lakše i ljepše podnosi sve životne izazove. Uz molitvu, svjedočanstva i slavlje, susret je bio poseban i po tome što je p. Krasicki blagoslovio 15 mladih parova koji žive u predbračnoj čistoći, a mladi su imali priliku moliti pred relikvijom sv. Marije Goretti, zaštitnice mladeži i čistoće. Korizmena duhovna obnova nastavila se susretom gdje se govorilo o grijesima protiv čistoće, a posebno molilo za sve mlade koji imaju poziv za brak, a još nisu pronašli svoje mladiće i djevojke. Sanja Martinović

Marija Husar Rimac i Vjekoslav Rimac svjedočili o vjeri »Vjera – put k svetosti« naslov je korizmenog seminara održanoga 21. veljače u župnoj crkvi Sv. Ćirila i Metoda, u organizaciji DUHOSa i patera Arkadiusza Krasickoga, osječkoga sveučilišnoga kapelana. Posebni gosti bili su Marija Husar Rimac i Vjekoslav Rimac, a govorili su o svojem vjerničkom hodu. Bilo je emotivnih trenutaka, duhovitih, nježnih i toplih, koje su mladi u crkvi ispunjenoj do posljednjega sjedećega mjesta slušali otvorenih očiju i ušiju dijeleći svaku emociju s gostima koji su vlastitim primjerom svjedočili kako je Bogu uistinu sve moguće, samo mu se treba prepustiti i povjerovati. Na pitanje kako vjera pomaže čovjeku u svijetu koji mu se baš i ne čini najboljim, Marija Husar Rimac odgovorila je kako na loše pojave ne smijemo biti mlaki, istaknula kako se treba zauzeti u prvome redu za dostojanstvo svakog čovjeka ali, kada nam se ra-

3-4/2013.

zlikuju mišljenja, uopće ne znači da ne ljubim onoga drugoga. Istaknula je kako je put prema svetosti jako uzak, a do njega čovjek dolazi kad se odrekne svojih slabosti, loših navika, nepoštovanja deset Božjih zapovijedi. »Na put prema svetosti vodi te neizmjerna Božja ljubav. I kad ti se otvore oči i uvidiš da krivo živiš i shvatiš koliko nas, unatoč svemu, Bog ljubi, u čovjeku nešto proradi i može ići samo ondje kamo ga On vodi. Meni je to bila najveća i najljepša životna avantura. Tu puninu ljubavi nitko mi nikada nije mogao pružiti, ni mama, ni tata, ni sestra«, zaključila je Marija Husar Rimac. Lijepa je bila i Vjekoslavova priča o njihovu upoznavanju te danas s puno vjere kaže kako je sve što mu se dobro dogodilo - od Boga, a kako je ono drugo – njegovo, ali shvatio je da treba i to povjeriti Njemu, jer će jedino tada sve izaći na dobro. Ljerka Bobalić

297


Duhovna obnova za liječnike HKLD-a Redovitoj

pobožnosti Križnoga puta u župi Sv. Leopolda B. Mandića u Slavonskom Brodu 15. ožujka pridružili su se brodski liječnici, članovi HKLD-a. Dr. Ivan Krajinović i Alma Udovčić predmolili su Križni put uz razmatranja Majke Tereze, a nakon mise župnik Stanislav Šota je, u korizmenoj duhovnoj obnovi, podijelio s gostima promišljanje aktualnog vremena komparirajući Isusove kušnje s kušnjama suvremenog čovjeka. Budući da su liječnici, po prirodi svoga poziva, suodgovorni za mnoge povjerene im živote, njihova je duhovnost posebno izložena napastima i kušnjama. Korizmeno vrijeme najprigodnije je vrijeme za reviziju vlastite duhovnosti kroz pitanja: Što mi je doista važno u životu? Koje mjesto Bog ima u mome životu? Sekularizirana i materijalizirana kultura, rekao je župnik Šota, stvara iluziju »kušnja bez kušnje«, a ona jest u tome da poneki godinama ne osjete pozitivni nemir u traženju Boga i ne ulaze u sakralni prostor susreta sa samim sobom u vlastitoj »pustinji« odmaka od drugih. Improvizirana duhovnost lako se uljulja u samodostatnost jer »Sotona napastuje samo one koji se žele ostaviti grijeha i one koji su u stanju milosti. Koji mu pripadaju, nisu potrebni njegova napastovanja«, citirao je duhovnik HKLD-a župnika Arškog, Ivana Mariju Vianneyja.

Isusove kušnje u današnjem vremenu preslikane su u interes, slavu, afirmaciju, koristoljublje, krivu pobožnost, umišljenost i samoostvarivost, sa zajedničkim nazivnikom – kušnja da se priklonimo kraćem i lakšem putu. Isus nije samo pobijedio Sotonu, nego je i nama ostavio putokaze u osobnom hodočašću; povratak na izvor, poziv na obraćenje i življenje evanđelja koje se čini, ali samo čini, nemoćnim i nemogućim u svijetu nepravde i zemaljske moći. Tko istinski vjeruje, unatoč svakom protivljenju svijeta, taj obnavlja svijet životom evanđelja i gradi Božje kraljevstvo jedinim djelatnim sredstvom – molitvom, istaknuo je dr. Šota, otvoreno upozorivši: »Ne stavljajmo odnos s Bogom u ´neke´ ladice koje se samo u prigodama otvaraju, nego Božju prisutnost ubrojimo i njome prožmimo svaki trenutak svoga života – donosimo odluke u svjetlu Božje riječi!« Izabrati život s križem ili bez križa odluka je s kojom se susreće svatko od nas i mora znati da stajanje uz križ znači prihvaćanje Boga, a odbijanjem postajemo podanici onoga koji je bitku s križem izgubio. Svaka vjernost treba proći kroz najzahtjevniju kušnju, kušnju postojanosti jer lako je biti dosljedan jedan ili nekoliko dana, a teško je i važno biti dosljedan tijekom cijeloga života, zaključio je dr. Šota i pozvao na iščekivanje radosti Uskrsa. Irena Vukas

»Izazov kršćanske vjere pred nevjerom« Profesor fundamentalne teologije na KBF-u u Đa-

kovu, dr. sc. Davor Vuković, održao je 6. ožujka u donjomiholjačkoj župnoj crkvi Sv. Mihaela arkanđela tribinu pod nazivom »Izazov kršćanske vjere pred nevjerom«. Tribina je bila dobro posjećena, a dr. sc. Vuković govorio je o stanju kršćanske vjere u svijetu te pojasnio koji su razlozi ne baš blistavu stanju vjere u dušama čak i samih aktivnih vjernika. Istaknuo je da »suvremena kultura zavarava čovjeka govoreći da Boga nema i da Ga treba izbaciti iz horizonata ljudskog života. Riječ je o sveprisutnom relativizmu koji se javlja u različitim oblicima, a obilježje mu je odbacivanje objektivne i univerzalne istine u ime nekih parcijalnih i ograničenih ´istina´.« Osvrnuo se na negativne pojave u svijetu poput sekularizma, agnosticizma i suvremenog ateizma, tj. indiferentnog ateizma koji zahvaća upravo mase ljudi. Uzrok ovih pojava je,

298

prema riječima dr. sc. Vukovića, u dobu tehnike i znanosti u kojem živi suvremeni čovjek. »Čovjek je po naravi religiozno biće. Tehnicizam i egzaktne znanosti u izvjesnom su smislu postali zamjena za religiju i Boga. Sve što tehnički nije ostvarivo i znanstveno dokazivo spada u sferu priče i bajke, odnosno nebitnoga«, naglasio je predavač i pojasnio da ni tehnika ni znanost ne mogu čovjeku dati odgovore na temeljna egzistencijalna pitanja: što je čovjek, koji je smisao čovjekovog života, što je dobro, a što grijeh. Današnja kriza vjere predstavlja izazov kršćanima da se potrude ponovo oživjeti vjeru i Boga doživjeti i iskusiti u svome srcu – iznutra. U tome ćemo uspjeti ako se, prema profesorovim riječima, okrenemo molitvi, čitanju Svetog pisma, sakramentima. Na sve to nas potiče i Godina vjere u kojoj se upravo nalazimo, zaključio je dr. Vuković. Sonja Devčić

3-4/2013.


Svjetski molitveni dan U župnoj crkvi Sv. Ćirila i Metoda u Osijeku 1.

ožujka održan je Svjetski molitveni dan. Riječ je o međunarodnome kršćanskom pokretu žena, koje se susreću i ujedinjuju u molitvi prvoga petka u ožujku. Pokret ima kontinuitet već dugih 110 godina, unazad 15 godina je i u Hrvatskoj, prisutan je još u 170 zemalja svijeta, a ujedinjeni u našem Gospodinu bit ćemo dio velike obitelji koja samo u jednome danu okupi i više od 16 milijuna vjernika diljem svijeta, kaže Nataša Vukadinović, predsjednica Hrvatskoga nacionalnoga odbora Svjetskoga molitvenoga dana. Objasnila je kako je misao vodilja djelovanja Pokreta »Saznati, moliti, djelovati«, odnosno saznati što se događa u svijetu oko nas, moliti za one koji su u potrebi i humanitarno djelovati. Dodala je kako je moto ovogodišnjega Molitvenoga dana »Bijah stranac i primiste me«, te da su ovogodišnju molitvu osmislile Francuskinje, a u središtu pozornosti problemi su azilanata. U prvome dijelu ovogodišnjega susreta mogle su se čuti zanimljivosti o Francuskoj. Žene u toj članici EU imaju pravo glasa od 1944., a nakon 2000. godine nasilje u obitelji kažnjava se zakonom. No unatoč svim nastojanjima, i dalje postoji jaz među spolovima. Tako žene dobivaju 20 posto manje plaće, a ženske mirovine su upola manje nego muške. Potom se lijep broj prisutnih mogao iz prve ruke uvjeriti i koji su najčešći problemi francuskih azilanata. Spome-

nut je slučaj Ukrajinke kojoj je obećana bolja budućnost, no prodana je u bijelo roblje, ili djevojke koja je zbog svojega afričkoga podrijetla imala probleme pri zapošljavanju. »I mi u našem okruženju sigurno imamo takvih koji se osjećaju strancima, a jedno od obilježja Svjetskoga molitvenoga dana je i pomoći ljudima kojima je to potrebno. Tako svake godine prikupljeni milodar darujemo potrebnima, a to je ove godine Sigurna kuća gdje su smještene žene sa svojom djecom, koje su se u vlastitome domu osjetile strankinjama. Prognane su iz vlastitoga doma i sada žive u sigurnim kućama, a tim malim znakom pažnje želimo im reći - tu smo, s vama smo i želimo vam pomoći«, poručila je Lidija Obad na kraju susreta. Ljerka Bobalić

Korizmena duhovna obnova medicinskih sestara T

ridesetak medicinskih sestara, članica Hrvatskog katoličkog društva medicinskih sestara i tehničara, ogranak Slavonski Brod, sudjelovalo je 21. ožujka u župi Sv. Dominika Savija, na Koloniji u Slavonskom Brodu, na korizmenoj duhovnoj obnovi koju je predvodio domaći župnik Josip Filipović, duhovnik Društva. Susret je započeo prigodnim predavanjem o patnji koje je održao vjeroučitelj Zvonimir Vidović. U svom izlaganju progovorio je kako prihvatiti patnju, kako se odnositi prema njoj, kako je živjeti i osmisliti te što Krist kaže o patnji. »Patnju trebamo živjeti uzdignute glave, promatrati je u svjetlu uskrsnuća, otvoriti srce Bogu i biti svjestan da ona ima smisao ako je promatramo kroz Kristovu patnju, u vjeri i nadi u život vječni«, rekao je, između ostaloga, predavač, poručivši medicinskim sestra-

3-4/2013.

ma da u tom duhu pojašnjavaju patnju i svojim pacijentima. Medicinske sestre sudjelovale su potom na Križnom putu i klanjanju pred Presvetim, koje je u župnoj crkvi predvodio župnik Filipović. Brankica Lukačević

299


»Gdje je izlaz?« »Gdje je izlaz?« bio je naslov korizmene duhovne obnove u organizaciji osječke Zajednice MiR održane od 1. do 3. ožujka. Prvoga dana voditelji su bili Marija Krivić i dipl. ing. Željko Lijić, sljedećega dana program su vodile: Branka Jager, voditeljica zajednice MiR Osijek, Vesna Ereg, Kata Krček i Kata Sigmund. Nedjeljni voditelji bili su dr. sc. Krešimir Šimić i dr. sc. Vladimir Sigmund. Cilj je bio, kaže Marija Krivić, pomoći slušateljima, koji su se i ovom prigodom okupili u lijepome broju, pronaći uzroke besmisla, a onda potražiti praktično rješenje za izlaz: »Iz teorije poći u praksu, doživjeti obrat, jer korizma je vrijeme obraćenja. Budući da je Duh transparentan, to nije nekakvo imaginarno obraćenje. Obrat, znači stvarno od zla učiniti korak prema dobru, voljni je čin. Važno je otkriti uzroke, jer se patnja duše najučinkovitije liječi kad se problem sasiječe u korijenu.« Na pitanje što nam je činiti kako bi se postigli što bolji rezultati, prof. Šimić je poučio kako je i to pitanje biblijski citat. Kad je, naime, okupljeno mnoštvo od tri tisuće slušatelja to isto pitalo Petra nakon njegove prve propovijedi, on im je jednostavno odgovorio: Obratite se i vjerujte evanđelju. Nastavio je i kako je pitanje – gdje je izlaz, dobar znak jer pretpostavlja da unatoč stiješnjenosti, čovjek vjeruje kako negdje ipak postoje neka vrata. Nije, međutim, dovoljno

spoznati te činjenice, već treba i učiniti, zato, napomenuo je, Isus često kaže – ustani i hodaj. Od dr. sc. Sigmunda moglo se čuti kako je najbolji prvi korak za izlazak – krenuti. A što ako krenemo u krivome smjeru, bilo je sljedeće pitanje: »Ne vjerujem u to«, odgovorio je i nastavio: »Jer Isus je rekao ´ja sam trs, vi ste loza´, mi smo, dakle, ucijepljeni u njega. Duh Sveti kroz njega djeluje u nama. Postavio nam je također i orijentire, zapisane u Svetome pismu, a oni pomažu da ne skrenemo. Isto tako, mnogo puta kaže: ne bojte se«, pripomenuo je prof. Sigmund. Ljerka Bobalić

Korizmena duhovna obnova studenata KBF-a Korizmena

duhovna obnova studenata laika Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu održana je u petak, 1. ožujka, u prostorijama kapelice pri fakultetu. Duhovnu obnovu predvodio je duhovnik i povjerenik studenta laika, doc. dr. sc. Grgo Grbešić. Obnova je započela molitvom litanija Duhu Svetom nakon kojih je uslijedio prvi nagovor voditelja. Duhovnik Grbešić progovorio je o istini i slobodi u ljudskom životu, o važnosti koju Isus mora imati u tom životu, te da je upravo Isus onaj koji prihvaća grešnika spremnog promijeniti život. Četiri su ključne stvari bitne za naš razvoj, naglasio je Grbešić studentima, a to su: ljubav, oproštenje, sigurnost te znati primiti i dati pohvalu. U samom nagovoru progovorio je i o velikom problemu koji se javlja u čovjekovu životu - kompleksu manje vrijednosti, naglasivši kako ga je jako važno prepoznati. Čovjek nikada ne dobiva vrijednost od drugoga čovjeka i od društva, nego ona dolazi od Boga, jer smo stvoreni na sliku Božju, zaključio je. Drugi dio duhovne obnove studenti su molili Križni put, i imali priliku za sakrament pomirenja

300

i osobnu molitvu. Duhovna obnova završila je euharistijskim slavljem koje je animirao zbor studenata KBF-a Ruah. U homiliji se duhovnik Grbešić osvrnuo na svetopisamska čitanja i naglasio da je zavist ona koja razara odnos s čovjekom, ali i s Bogom. Na kraju homilije duhovnik je studentima posvijestio da su istina i sloboda tu da bismo u ime njih imali snage i razočarati druge, ako to znači vršiti volju Božju. Marina Šuvaković

3-4/2013.


Duhovna obnova za djelatnike središnjih nadbiskupijskih ustanova K

orizmena duhovna obnova za djelatnike središnjih ustanova Đakovačko-osječke nadbiskupije i Katoličkog bogoslovnog fakulteta održana je 25. ožujka u kapeli Bezgrešnog začeća BDM Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu. Obnovu je predvodio mo. Ivan Andrić, vicerektor Sjemeništa, koji je u svom duhovnom nagovoru nazočne naveo na prihvaćanje spoznaje da se nalaze u Božjoj prisutnosti, koju je svako ponaosob doživio kao znak neizmjerne Božje ljubavi. »Krist nas poznaje! Dopustimo mu da nas pohodi, da nam govori. Samo on ima riječi života, riječi života vječnoga. Neka nas oblikuje, upravlja i odgaja, neka on djeluje u nama i po nama«, potaknuo je mo. Andrić nazočne da mole za otvorenost Kristu, za okrenutost Bogu, i za sebe. Tako su okupljeni tijekom molitvenog razmatranja vjerom prepoznavali Boga kao svoga suputnika, pred njim molili za ukućane, prijatelje, kolege s posla, za sve teške životne trenutke, za rast u ljubavi, miru i slozi, za dar praštanja, za sve što donosi svakodnevni život. »Prinesimo Gospodinu i naš rad, naš trud, naša nastojanja… Po radu, po našem trudu, po našim nastojanjima i mi smo stvaratelji, Božji suradnici u djelu stvaranja. Ipak, u svim vremenima, pa tako i u ovom našem, svjedoci smo kako nas zaokupljenost poslom i radom može udaljiti od nas samih, od drugih ljudi, od Boga… Otuda i danas toliko nepravdi, svađa, za-

visti… Neka nas Gospodin sačuva od ovih zala«, rekao je, među ostalim, mo. Andrić te nazočne poveo kroz ispit savjesti. Uslijedila je pobožnost Križnoga puta, pokorničko bogoslužje i prilika za ispovijed te euharistijsko slavlje, tijekom kojega je, u homiliji, mo. Andrić govorio o rasipnoj i nesebičnoj Božjoj ljubavi, koja ne poznaje mjeru, koja je neprocjenjiva i zato se ne da shvatiti od ljudi koji je hoće izračunati, izmjeriti, izvagati, a dostupna je samo onomu tko sam zna ljubiti. Obnova je završena druženjem i okrepom koju su priredili bogoslovi đakovačkog Sjemeništa, a nazočnima su se pridružili rektor Ivan Ćurić, ekonom Matej Glavica te pomoćni biskup Đuro Hranić, koji im je uputio svoju zahvalu i uskrsnu čestitku. Anica Banović

Duhovna obnova Caritasovih djelatnika Caritas

Đakovačko-osječke nadbiskupije organizirao je 23. veljače cjelodnevnu duhovnu obnovu za Caritasove djelatnike, animatore i volontere Đakovačko-osječke nadbiskupije, koja je održana u župi Sv. Katarine u Nijemcima. Na duhovnu obnovu pozvani su animatori, volonteri i djelatnici župnih i dekanatskih Caritasa te predstavnici drugih župnih karitativnih skupina. Odazvalo se 149 osoba, što je pokazatelj da su karitativni animatori zainteresirani za ovakve susrete na kojima se, uz duhovnu obnovu, mogu družiti i bolje upoznati. Nazočne je pozdravio i dobrodošlicu poželio vlč. Ivica Rebić, ravnatelj Caritasa Đakovačko-osječke nadbiskupije. Uslijedila su dva predavanja voditelja duhove obnove, dr. sc. Josipa Bošnjakovića, profesora KBF-a

3-4/2013.

u Đakovu, na temu »Vjera nam daje blaženstvo da je provodimo u djelo«. Vjera bez ljubavi, djelatne i praktične, ne donosi ploda i prazna je. Zato su vjera i ljubav usko povezane i traže jedna drugu, poručio je dr. sc. Bošnjaković. Animatori, volonteri i djelatnici Caritasa imaju uistinu mnogo mogućnosti biti živi svjedoci i obnovitelji kršćanstva u suvremenom svijetu, podsjetio je predavač i zaključio da svjedočanstvo konkretne i praktične ljubavi, u davanju i brizi za one u potrebi, nikoga ne može ostaviti ravnodušnim. Nakon predavanja sudionici su imali mogućnost za sakrament ispovijed, a potom je uslijedilo misno slavlje. Duhovna obnova završila je zajedničkim ručkom i druženjem. Ivanka Domazet

301


Korizmena duhovna obnova svećenika Srijemske biskupije D

uhovna obnova za svećenike Srijemske biskupije održana je u Petrovaradinu 4. ožujka, a sudjelovali su i svećenici grkokatolici koji djeluju u Srijemu. Predvodio ju je vlč. Mario Paradžik, župnik u Laćarku i pastoralni pomoćnik u Srijemskoj Mitrovici. Tema duhovne obnove bila je »O križu«. Nakon molitve srednjeg časa, nazočne je pozdravio Berislav Petrović, župnik u Novom Slankamenu i povjerenik Srijemske biskupije za trajnu duhovnu svećeničku izgradnju, pozvavši svećenike na pripravu za ovogodišnji Veliki tjedan i Uskrs. Također je zahvalio mladim svećenicima Srijemske biskupije što su prihvatili da budu voditelji svećeničkih duhovnih obnova. U prvom dijelu predavač je ukazao koliku poteškoću u svećeničkom duhovnom životu predstavlja rascjep između njegova aktualnog duhovnog stanja i ideala duhovnog života koji bi svećenik htio ostvariti. Ovaj je rascjep često posljedica prevelike zauzetosti svećenika na raznim područjima pastoralnog djelovanja i brige oko materijalnog održavanja crkvenih objekata, koje posvema iscrpljuju njegove snage i energiju. Radi se, naime, o kripto-pelagijanizmu koji više stavlja naglasak na sama djela, nego na Božju milost. Svećenik zaboravi da je ‘poslan’ obavljati posao koji mu je povjeren te da iza njega stoji netko Drugi. Temeljna pogreška svećenika koji upadnu u ovu zamku vlastitog pastoralnog djelovanja jest da su zaboravili milosnu dimenziju kršćanskog, sveće-

ničkog života i Gospodinovu riječ da bez Njega ne možemo ništa učiniti (usp. Iv 15,5). U nastavku predavanja prikazana je mistika svetog Ivana od Križa kojom on otkriva svoju logiku križa: put koji vodi kroz trnje do zvijezda. Na kraju je predavač zaključio: »Svi mi, članovi Crkve, kao pojedinci i kao zajednica, a posebno kao svećenici, moramo postati svjesni da je naš stav pred patnjom onakav kao i Kristov, a to je stav ljubavi koja je prigrlila križ, koja se na nj uspela i dala prikovati. Od ove i ovakve ljubavi veće nema. Tu nam je ljubav Krist posvjedočio na Veliki petak. O toj nam ljubavi propovijeda njegov križ. Pristupimo mu i poljubimo ga samo onda ako ga kanimo prihvatiti. U protivnom slučaju naš poljubac bio bi Judin.« Tomislav Mađarević

Korizmena duhovna obnova u Retfali Pripravu za Uskrs u Godini

vjere osječka je župa Uzvišenja sv. Križa u Retfali uveličala korizmenom duhovnom obnovom, koju je od 7. do 10. ožujka vodio pučki misionar p. Zvonko Šeremet, svećenik Srca Isusova iz Požeških Sesveta, prvi zaređeni dehonijanac podrijetlom iz Hrvatske. Misionar je u Retfalu došao na poziv župnika vlč. Pave Vukovca te je bogato svećeničko iskustvo podijelio župljanima u propovijedima predvodeći misna slavlja, pohodeći teške bolesnike, razgovarajući sa župnim skupinama, pjevačima i pojedincima te tijekom predavanja na teme »Moralni relativizam« i »Praznovjerje i magija«, u

302

kojima je naglašavao nužno preispitivanje vlastite vjere, ukazujući na suvremene opasnosti koje joj prijete. U tematskim propovijedima Šeremet je prve večeri govorio o temi »Život biraj, a ne smrt!«, tematiziranjem stava »Alojzije Stepinac – istinski uzor vjere za svakog kršćanina, osobito u korizmi«, portretirao je blaženika kao čovjeka vjere, molitelja, čovjeka Crkve, javnoga djelatnika zauzetog za opće dobro, domoljuba i mučenika. U propovijedi o razumskoj i osjećajnoj vjeri razložio je kako treba izbjegavati krajnosti osjećajne vjere, običajne vjere i racionalizma. Nevenka Špoljarić

3-4/2013.


Đakovački framaši hodočastili u Rim i Asiz U petak, 22. ožujka, članovi Frame Đakovo uputili

su se na hodočašće u Rim i Asiz. U Rim su stigli u subotu ujutro, smjestili se u kući Milosrdnih sestara svetog Križa i krenuli u obilazak grada. Vidjeli su brojne crkvene i povijesne spomenike, od Koloseuma i ruševina carskih foruma, preko Palatina i Romanuma, pa sve do Pantheona i Trga di Trevi na kojem se nalazi znamenita fontana. Zadržali su se na Piazzi Spagna te u Villi Borghese, gdje su odmarali u predivnom prirodnom okruženju parkova i jezera. Na Cvjetnicu su nazočili misi u Vatikanu, koju je predvodio papa Franjo, kojega su pozdravili klicanjem i mahanjem hrvatskih zastava. Poslijepodne su proveli u obilasku bazilike Sv. Petra - obišli su grobove papa, vidjeli Michelangelovu Pietu te se popeli na sam vrh kupole bazilike. Nakon početnog straha uživali su u veličanstvenom pogledu na Vječni grad. Obišli su Castel sant’Angelo, Piazzu Navonu i Campo de’ Fiori. Treći dan hodočašća razgledavali su baziliku Sv. Pavla te posjetili mnoga mjesta značajna za njegov život. Najviše su se zadržali u opatijskom kompleksu Tre Fontane, gdje su imali molitvu s lokalnim trapistima. Nakon toga uputili su se u razgledavanje Kalistovih katakombi, koje je predvodio don Mate, hrvatski salezijanac, a obilazak završili razgledajući crkvu Ivana Lateranskog. U utorak je nastavljeno razgledavanje mnogih znamenitosti, uključujući otok na rijeci Tiber, crkvu Sv. Cecilije i Sv. Sabine, te Univerzitet sv. Anselma Canterburryjskog. Poslijepodne su framaši iskoristili priliku vidjeti kompleks Vatikanskih muzeja, koji uključuje i znamenitu Sikstinsku kapelu, koja ih je ostavila bez daha. Kada su se ponovno okupili na Trgu sv. Petra, zaplesali su svoj framaški ples. Te večeri članovi đakovačke Fra3-4/2013.

me zahvalili su Milosrdnim sestrama sv. Križa na gostoprimstvu, a rano ujutro krenuli u Asiz, jedan najznačajnijih gradova svih framaša. U Asizu su proveli cijeli dan, obišli crkvu Sv. Damjana, crkvu Sv. Rufina, crkvu Sv. Klare, ostatke Franjine kuće te baziliku Sv. Franje, gdje su sudjelovali u misnom slavlju. Lokalni svećenik proveo ih je samostanom, nakon čega je slijedilo prekrasno iskustvo - Porcijunkula i potpuni oprost. »Svi koji su bili na Franjevačkom hodu znaju da je to nešto neopisivo i da bi svaki pokušaj opisivanja nečeg toliko posebnog završio neslavno. Ostaju nam samo dojmovi i nekakva neopisiva sreća koja će nas držati još dugo«, opisuju framaši. Naglašenu duhovnost ovoga hodočašća framaša potvrdile su svakodnevne jutarnje i večernje molitve, duh zajedništva koji ih povezuje te posebno ozračje svih mjesta koja su posjetili. Vidjeli su neke od najvećih spomenika kulture, umjetnosti i povijesti, a uz to se duhovno obogatili i došli do brojnih uspomena. »Kako je i sam Papa rekao - radost, križ i mladost! Srećom, križ nas je na ovom putovanju zaobišao, a za to, osim dragom Bogu, najviše treba zahvaliti našoj duhovnoj asistentici, sestri Gabrijeli Damjanović, koja je ovo hodočašće dugo planirala i cijelo vrijeme brinula da nam ništa ne manjka. Također, moramo se zahvaliti i sestrama Marti Kovačević i Luci Dabić te njenoj prijateljici Oliveri Tomas, koje su, kao predstavnice starijih framaša, pazile na nas te pomagale oko svega što je bilo potrebno. Još je jedno predivno iskustvo iza nas, još pet prekrasno provedenih dana u nezamjenjivosti našega bratstva, još obilje stvari za pamćenje i još veća količina ljubavi prema našem Ocu i članovima Bratstva«, ističu đakovački framaši. Mislav Živković

303


Duhovna obnova Franjevačke mladeži F

ranjevačka duhovna obnova za mlade održana je od 8. do 10. ožujka u Domu za mlade Betanija, Milosrdnih sestara sv. Križa u Đakovu, a sudjelovali su framaši iz Đakova, Otoka, Privlake, Našica, Slavonskog Broda, Sikirevaca i Iloka. U skladu s Godinom vjere koja još uvijek traje, mladi framaši promišljali su o vjeri. Duhovna obnova započela je misom, a večernji program prvoga dana, koji je vodila s. Gabrijela Tea Damjanović, donio je kratki uvod i zajedničko promišljanje o vlastitom duhovnom stanju. Nagovor o Zakeju iz Lukina evanđelja, koji je htio vidjeti Isusa, pripremila je s. Ivana te framaše uvela u meditativno promišljanje. Prvo predavanje drugoga dana vodila je s. Monika Hančić. Svoj govor temeljila je na apostolskom pismu pape Benedikta XVI., potičući mlade da budu »sol zemlje i svjetlo u svijetu«. Uslijedio je osobni rad u tišini tijekom kojega se razmatrao odlomak iz Knjige Mudrih izreka. Potom je na rasporedu bio rad u skupinama, zatim priprema za ispovijed i misno slavlje, koje je tijekom sva tri dana predvodio fra Ivan Utješanović, a framaši su pridonijeli pjevanjem i sviranjem. Svjedočenja dva bogoslova đakovačkog Bogoslovnog sjemeništa, Pavla Mikulčića i Ivana Popića, te đakona Marija Brkića, obogatila su program u subotu navečer. Gosti iz Sjemeništa nastojali su opisati kako i zašto su odlučili slijediti Božji put i odazvati se Božjem

pozivu. Subotnji program framaši su zaključili klanjanjem pred Presvetim Oltarskim Sakramentom. Nedjelja je započela misnim slavljem. U radu u skupinama sudionici duhovne obnove promišljali su o duhovnosti vlastitoj Franjevačkoj mladeži te pripremili »skečeve« i pjesme koje su potom zajednički prezentirali. Program je zaključen zajedničkim ručkom te zahvalom svima koji su mladima omogućili boravak u Betaniji, napose Milosrdnim sestrama sv. Križa. Mislav Živković

Siščani hodočastili u Slavonski Brod T

radicionalno godišnje hodočašće članova zajednice »Marijina legija« iz Sisačke biskupije svake je godine usmjereno prema nekome od Gospinih svetišta, a ove je godine, u subotu, 3. ožujka, odredište bilo svetište i župa Gospe Brze Pomoći u Slavonskom Brodu. Blizu 250 hodočasnika iz nekoliko župa te biskupije sa svojim je župnicima po dolasku u Slavonski Brod pohodilo svetište Gospe Brze Pomoći, gdje su nakon zavjetne molitve kod Gospina kipa u župnoj crkvi sudjelovali na misnom slalju koje je predvodio Marko Cvikušić, kancelar Sisačke biskupije i duhovnik Marijine legije u Sisku. Hodočasnike je pozdravio i upoznao sa svetištem i pobožnošću Gospi Brze Pomoći domaći župnik Ivan Lenić. U popodnevnim satima hodočasnici su pohodili franjevačku crkvu Presvetog Trojstva u kojoj je toga dana bilo cjelodnevno klanjanje. Uz razmatranje Križnoga puta na meditacije sv. Terezije Avilske hodočasnici su, predvođeni

304

Paškom Glasnovićem, duhovnikom Marijine legije u Petrinji, molili i zahvaljivali Gospodinu za njegovu prisutnost. Uz osobne molitvene nakane, posebno su molili na nakanu Crkve da se izabere Kristov namjesnik na zemlji. U ime domaćina, drage goste, kojima je to bilo prvo hodočašće u Slavonski Brod, pozdravio je fra Marjan Glamočak. Brankica Lukačević

3-4/2013.


S. Berhmana Katić: Kruh milosrđa za sve potrebite »Svakodnevno sam svjedokinja mnogih i premnogih situacija gdje vlada velika materijalna bijeda i oskudica. U sve češćim potrebama i razgovorima s ljudima vidi se koliko je mnogo bijede i potrebe za pomoći. No, same smo preslabe svima pomoći. Najčešće ništa drugo ne možemo, osim s njima suosjećati«, piše, između ostalog, u Zamolbi za pomoć siromašnim obiteljima, kojom se u ime Družbe milosrdnih sestara sv. Križa u Vinkovcima za potrebne i siromašne grada Vinkovaca i okolice, s. Berhmana, Marta Katić, kojoj je povjerena briga za siromašne u pomaganju ublažavanja njihovih nevolja, obraća otvorenima za suradnju, među kojima su od 2003. godine Vukovarsko-srijemska županija i Grad Vinkovci. S. Berhmana svjedoči kako su je ljudi na ulici zaustavljali i molili za pomoć. »Molili su od mene kruha jer su bili gladni. S obzirom na to da se to ponavljalo nekoliko puta, a u tim sam siromasima vidjela Krista, odlučila sam nešto poduzeti kako bih nahranila te ljude. Nakon što sam im pomagala za Božić i Uskrs, a čuvši da u pekarnicama ostaje kruha, odlučila sam prositi taj kruh makar jednom tjedno«, govori s. Berhmana. I tako je sve počelo 2006. godine kada je sestra, zajedno s laicima volonterima Hrvojem Jurićem i Ivanom Dražić, zamolila pekare u gradu da doniraju višak kruha nakon radnog vremena. Dvije su se vinkovačke pekarnice, Merkur i Cibalia, odazvale, te su sestra i laici počeli razvoziti hranu siromašnima i napuštenima. Nerijetko se događalo da je i noć pala, a s. Berhmana je, zajedno sa suradnicima, još uvijek obilazila grad u potrazi za onima koji su zaboravljeni. »Kruh smo nastavili dijeliti u samostanu, ali smo ubrzo shvatili da tako ne dopiremo do svih onih kojima je pomoć potrebna. Ubrzo zatim, otišla sam kod gospodina gradonačelnika dr. Mladena Karlića, i ispričala mu o svom poslanju. Zamolila sam ga za prikladan prostor gdje bi ljudi dolazili po kruh. Gradonačelnik me je saslušao i dao prostor Mjesnog odbora ‘Centar’. Također, prihvatio je da, dva puta godišnje, za Božić i Uskrs, gradska uprava kupuje prehrambene proizvode i sanitarna sredstva«, opisuje s. Berhmana koja je za siromašne nastavila tražiti pomoć i kod vukovarsko-srijemskog župana Bože Galića. »Zahvaljujem gospodinu županu Galiću, kao i tajnici gospođi Zorici Begonja. Naime, u početku je Županija donirala bonove za kupovinu hrane za Božić i Uskrs, a potom je preuzela brigu za kupovinu svježeg kruha jedan dan u tjednu. To nam je bio, a i sad je, jedini sigurni kruh kojeg znamo da ćemo dobiti i, svježeg, 3-4/2013.

ponedjeljkom prijepodne podijeliti kako bi se ljudi iz okolnih sela po danu mogli vratiti svojim domovima«, kaže s. Berhmana. Javili su se i donatori: Vibrobeton, Plinara istočne Slavonije, Vodovoprivreda, Vodovod, Sladorana, Slavonija Nova, Upravni odjel za poljoprivredu, šumarstvo i ruralni razvoj Vukovarsko-srijemske županije, Eurco, Felix, Sokol, Cestorad, Vesna Čulo, Boso koji kontinuirano petkom daje kruh i pecivo i mjesečno hranu i higijenske potrepštine. Nakon što je s. Berhmana dobila podršku Grada i Županije te se približila tvrtkama, počela je služiti cijelom gradu i okolnim selima. Povećao se i broj pekarnica koje doniraju kruh te su se tako, uz navedene, priključile i pekarnice Boso, Kruna, Dora, Konstantinović. Pomaže i Hotel Spačva. »Priznajem da su Vinkovci tlo gdje možemo ovako nastupati, jer smo i kod gospode župana i gradonačelnika, zatim u tvrtkama, i gdje god dođemo, dobrodošli, i jedni na druge djelujemo pozitivno. Može se raditi s ljubavlju. Primjerice, za Božić i Uskrs dobijemo više od 30 000 kuna za pakete koje dijelimo potrebitima. Uz to što se povećao broj pekarnica, povećao se i broj volontera, i to većinom mladih, koji su prepoznali vrijednost u onome što sestra radi, a to su: Hrvoje Jurić, Davor Macanović, Jelena Gilja, Ivana Dražić, Kristina i Maja Hovanjec, Zorica, Kristina i Dominik Božić, Bernardica Grgić, Marija Trbuk, Davor Vodanović, Kristina Horvat, Ivan Barać, Miljenko Beljo, Jasmina Horvatić, Stipica Simon, Tomislav Krajinović, Ivan Begović i Željko Spajić. »Drago mi je da su mladi prepoznali važnost pomaganja čovjeku u potrebi, i tome se odazvali. Poneseni su time. Mnogi mladi predaju se drogi, alkoholu, prostituciji. Ovi su se, pak, mladi odazvali potrebitima, što je onda i meni poticaj. To je nešto što se ne može platiti, što izlazi iz duše, iskustva Isusa. Isus je u bližnjem, a novootvorena Socijalna samoposluga u Vinkovcima, u kojoj također volontiraju, govori da je to vrijednost. Mi imamo zadatak tu vrijednost u njima podržavati. Ljudima postajemo znak nade, a jedan od oblika nade jest i suradnja sa siromasima. Volonteri i Socijalna samoposluga čine jednu cjelinu«, kaže s. Berhmana. Navodeći kako se njihova zajednica naziva Kruh milosrđa, sestra tumači: »Kruh milog srca, kruh koji je darovan čovjeku kojeg Bog voli i u kojem je sam Spasitelj gladan. Kruh milosrđa je i zadatak kada se prepoznajemo kao ljudi, ali siromašni i gladni ljudi koji nemaju kruha, posla, zdravlja, niti mogućnosti

305


sebi osigurati kruh svagdašnji. Kruh milosrđa nema podjela, ni razlika. Svi su dobro došli i svi će dobiti kruha od onoga koliko se u gradu našlo kruha milosrđa. Naš posvećeni život Bogu, kao Milosrdnih sestara Sv. Križa, osmišljava našu ljubav i žrtvu služeći ljudima u potrebi. Isus je, jer je Bogočovjek, umnožio kruh i nahranio s pet kruščića i dvije ribice pet tisuća ljudi. Mi ne možemo umnožiti, ali možemo umnažati zajedno, u Njegovo sveto Ime, ljubav i darivanje za potrebe siromaha. Nekad će to biti kruh, a nekad milosrdna riječ, nastojanje uživiti se u prilike drugih, sagledati njihove muke, možda će to koji put biti bogataši koji su siromašni u vjeri, siromašni u nesebičnosti, siromašni u ljubavi… Neka je po tim djelima proslavljeno milosrđe Isusova probodena srca. Tada će i naše rane biti zacijeljene, a ljubav, vjera i nada, slavit će pobjedu, slavit će uskrsnuće«, svjedoči s. Berhmana. Zahvaljujući Kruhu milosrđa, u Vinkovcima je pokrenuta prodaja prvog hrvatskog časopisa o beskućništvu, pod nazivom »Ulične svjetiljke«, koji izdaje Franjevački svjetovni red iz Rijeke. Suradnja volontera »Uličnih svjetiljki« i s. Berhmane urodila je plodom jer su ljudi koji su u potrebi dobili priliku da si pomognu prodajom ovog časopisa. Zajednica Kruh milosrđa usko surađuje s Centrom za socijalnu skrb, posebice s Jadrankom Pavić, Županijom, Gradom. Sestra i volonteri osobno dostavljaju pakete pomoći onima koji ne mogu doći u Caritas, Crveni križ, onima koji su anonimni, koji teško priznaju da su siromašni. Kao dugogodišnja vjeroučiteljica, s. Berhmana poznaje obiteljske probleme i siromaštvo, zato im tako diskretno pomaže. »U tome imam veliku pomoć gospođe Marije Ratkić. Bitno je da smo svi povezani milosrđem, da vidimo nevolju drugih. Moramo stvarati psihozu duhovnosti. Ne psovka,

mržnja, osveta«, ističe s. Berhmana i nastavlja jednostavno i skromno: »Ništa od ovoga što radim ne mogu bez podrške mojih sestara, zajednice. O svemu ovome zna naša provincijalna kuća, časna majka, koja mi je dala dozvolu, jer unazad dvije godine sam u školskoj mirovini. Najsretnija sam kad imam nešto dati i zato i svaki najmanji dar pozdravljam i volim da nam se jave ljudi koji žele s nama surađivati i zahvalna ću biti kada sve to preraste u gradsku kuhinju. Osjetim da je ovo što zajedno radim s volonterima Božje djelo, jer ima ljudi koji nam pomažu. Zahvaljujem svima koji daju, a najviše mojoj zajednici koja sa mnom nosi ovu sreću, ali i obvezu«. A zahtjeva je i molbi za pomoć oko 420: obilazi se nešto više od 200 ljudi u potrebi, dok njih 220 po kruh dolazi u MO Centar u Vinkovcima ponedjeljkom od 13,00 do 14,00, a petkom od 19,30 do 21,30. Onima koji žele pomoći s. Berhmana poručuje neka dođu u navedene termine kada dijele kruh, »jer najbolje je da to sami vide. Naime, ja sam u početku imala kušnje. Netko mi je govorio kako nije moguće da u Vinkovcima ima gladnih, ali kad su došli i vidjeli, uvjerili su se da, nažalost, ima mnogo gladnih i potrebitih, bez obzira kojoj vjeri, naciji pripadaju. Svi smo povezani. Ušli smo jedni u druge. Stvarno smo siromasi, ali mi se stvarno i volimo. Molimo Krunicu Božanskog milosrđa, surađujemo s duhovnikom Pokreta Božanskog milosrđa s Ovčare kraj Đakova, vlč. Marinom Kneževićem. Vjerujem da su sve ovo Božja djela koja Isus želi da činimo, jer kad čovjek trpi, Isus trpi. On želi, zna, kuca na srca ovoga grada, potiče njegove stanovnike na darivanje i povjerenje u hodu vjere. Hvala svima koji su nam pomogli, koji nam pomažu i koji će nam pomoći. Plodnu korizmu i sretan Uskrs žele oni koji su dionici Kruha milosrđa«, rekla je s. Berhmana. Snježana Kraljević

Donacija bolničkih kreveta U Caritas Vinkovačkog dekanata 25. veljače pri-

stigla je još jedna donacija bolničkih kreveta njemačke udruge WERKE statt WORTE (Djela umjesto riječi), čiji je voditelj Hans-Jürgen Runge. »Sad smo od Udruge dobili još petnaest bolničkih kreveta i to je za nas neprocjenjivo blago jer smo prepoznali koliko takav krevet može značiti jednoj obitelji. Želimo ovim putem zahvaliti gospodinu Hansu koji pomaže Caritas Vinkovačkog dekanata na ovaj način«, rekao je koordinator u Caritasu Vinkovačkog dekanata Milan Stjepanović. Naime, Caritas Vinkovačkog dekanata unazad šest godina provodi projekt pod nazivom Kućni hospicij, o kojem Stjepanović kaže: »Želimo pomoći ljudima i obiteljima koji imaju problem s teškim bolesti-

306

ma. Naime, obitelj može posuditi krevet iz našeg Caritasa kako bi lakše skrbila o bolesniku, da bi taj bolesnik manje trpio, a time i cijela obitelj, jer smo prepoznali da mnogi ljudi koji su nepokretni leže na starim krevetima, jako se muče, obitelj se s njima muči; naš je cilj ublažiti njihove patnje, dakle, cjelokupne obitelji, posebice tog bolesnika. Trenutačno imamo više od 170 ljudi koji leže na našim krevetima jer svjedoci smo da jako mnogo ljudi obolijeva od teških bolesti. Na žalost, ni bolnice ne mogu te pacijente dugo zadržavati, moraju ih otpustiti njihovim domovima, a kad naiđu na takav problem, mnoge obitelji ne znaju kako se snaći. Da da bi ublažile svoju patnju, mogu se obratiti Caritasu i od njega posuditi pomagalo, odnosno bolnički krevet.« Snježana Kraljević

3-4/2013.


»Veronikin rubac« odradio 2.966 volonterskih akcija Katolička udruga »Veronikin rubac«, koja sedmu

godinu pomaže starijim i nemoćnim osobama na području Osijeka, održala je 25. veljače Godišnju skupštinu u franjevačkom samostanu Sv. Križa u osječkoj Tvrđi. »Kako je stanovništvo sve starije i siromašnije jer im nerijetko tek nekoliko kuna premašuje granicu socijalnog cenzusa za pravo na besplatnu pomoć, to je i veća potreba za zbrinjavanjem u njihovim domovima uz davanje volonterskih usluga. Usprkos dobroj organizaciji društva u pružanju zdravstvene njege i usluga gerontodomaćica u kući, potrebe iz dana u dan rastu«, rekla je Marija Šešo, predsjednica »Veronikinog rupca«, izvješćujući na Godišnjoj skupštini o radu u 2012. godini kada je provedeno 2.966 akcija ili 288 više nego tijekom 2011. godine. Lani je tridesetak najaktivnijih članova (od 105) odradilo 2.418 volonterskih sati, uključujući telefonske kontakte iznimno važne samačkim kućanstvima, budući im je to jedina prisna komunikacija s vanjskim svijetom. »Naša udruga pruža usluge potrebitima bez obzira na spol, vjeru i nacionalnosti, pomažući ne materijalno, nego darivanjem svoga rada i slobodnog vremena. Imamo 245 evidentiranih korisnika (2011. bilo ih je 216, a 185 osoba u 2010.), dok su u stalnom tretmanu 132 osobe budući ih je lani 12 preminulo, neki su smješteni u obitelj hranitelja ili u dom, a rijetki pojedinci zbog poboljšanog zdravstvenog stanja više nemaju potrebu za uslugama. Sve aktivnosti nisu mjerljive u satima. Među njima, po učestalosti iznad stotinu akcija, jesu: dnevni telefonski kontakti (533), održavanje osobne higijene - kupanja korisnika (402), posjeti korisniku radi druženja (326), dežurstvo u Udruzi (Trg Vatroslava Lisinskog 3, franjevački samostan) uz telefonsko javljanje (205), posjeti liječniku (197), priprema korisnika za počinak (156), šišanje (122), a slijedi niz drugih poslova, primjerice, spremanje kućanstva korisnika, ishođenja prava iz zdravstva i socijalne skrbi, nabava lijekova, glačanje rublja, uplata režija, prijevoz liječniku, organizacija

3-4/2013.

ukopa, pratnja invalidne osobe na groblje, u crkvu, na more... Lani smo imali duhovnu obnovu pojedinaca i Udruge, a na Malu Gospu posjetili smo Tekije u Srijemskoj biskupiji gdje smo slušali predavanje o samodarivanju. Zadnjeg ponedjeljka u mjesecu, s početkom u 17 sati, održavamo susrete kako bismo razmijenili iskustva, unaprijedili rad edukacijom te pomogli jedni drugima u rješavanju problema korisnika. Bez naknade posuđujemo pomagala i opremu teže pokretnima i nepokretnima. Sve više nam se javljaju mladi želeći se prudružiti humanitarnom radu«, izvijestila je Marija Šešo, koju je osječki Volonterski centar proglasio »Volonterkom 2012. godine«. »Osijek bi bio siromašniji da nas nema. Ljubi Boga i bližnjega svoga, zapovijedi su koje provodimo u svojemu životu i djelovanju Udruge. Upravo nas ljubav prema bližnjemu vodi i neka nam Gospodin pomogne u daljnjemu radu«, rekla je Katica Štark, predsjedateljica Skupštine. Stana Košćak izvijestila je o planu rada u 2013., s ciljem povećanja kvalitete života starijih i nemoćnih, a Vera Szilner o pozitivnom financijskom stanju zahvaljujući potporama lokalne zajednice i velikodušnih pojedinaca. Zatvarajući skup zahvalnom molitvom, Marija Šešo zahvalila je brojnima: »Svojim najboljim promotorom, uz naše štićenike, smatramo dnevne novine Glas Slavonije, koje svakodnevno u vodiču o djelovanju udruga u Osijeku oglašavaju i našu djelatnost, na čemu smo, kao i katoličkim novinarima, posebno zahvalni jer zahvaljujući ovom sponzoru javlja nam se puno osoba u potrebi. Hvala članstvu i dobrotvorima na zajedništvu, Gradu Osijeku i Osječko-baranjskoj županiji na potpori te za dobru suradnju Centru za socijalnu skrb u Osijeku, osječkoj Područnoj službi Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Caritasu i Crvenom križu u Osijeku, Patronažnoj službi i obiteljskim liječnicima.« Skupštini su nazočili predstavnici Županije i Grada Osijeka Željka Panjaković i mr. Romano Kristić, koji je ushićeno pohvalio nesebičan rad »Veronikinog rupca«. Nevenka Špoljarić

307


Vjeroučenici se uključili u »Marijine obroke« U

čenici OŠ »Dobriša Cesarić« ove su korizme odlučili, prikupljajući sredstva za »Marijine obroke«, nahraniti svoje gladne vršnjake te im pomoći da završe jednu školsku godinu. O »Marijinim obrocima« učenicima ove osječke osnovne škole na vjeronauku su govorili učenici Tehničke škole i prirodoslovne gimnazije »Ruđer Bošković«, također iz Osijeka. Već sa 75 kuna moguće je osigurati da jedno dijete tijekom školske godine dobiva dnevni obrok, te su ti obroci najčešći razlog njihova odlaska u školu, naglasili su srednjoškolci. Pojasnili su mlađim kolegama kako su oni u svojoj školi zajednički odlučili odvojiti vrijeme, smisliti akcije te odricanjem od slatkiša skupiti novac i donirati ga za »Marijine obroke«. Inicijativi su se odmah odazvali učenici 6.b i 8.a razreda te su s vjeroučiteljicom Silvijom Mašaberg odlučili novac prikupljati prodajom kolača, ukrasnih olovaka i sokova. U prodaju kolača uključili su se i ostali razredi, ali su osmislili i vlastite aktivnosti, pa je 5.a izrađivao i prodavao okvire od recikliranog materijala, 6.a izrađivao je i prodavao krpene lutkice,

a uključio se i 5b. Na kraju akcije utvrđeno je kako su učenici OŠ »Dobriša Cesarić«, na iznenađenje djece i vjeroučiteljice, skupili više od 4000 kn te će nahraniti i omogućiti školovanje 53 djeteta u misijskim područjima. Ovom humanitarnom akcijom osječki osnovnoškolci pokazali su da su spremni pomoći, žrtvovati svoje vrijeme i novac te odgovoriti na Isusov poziv »nahrani gladnoga«. Silvija Mašaberg

Humanitarni koncert za osječku podružnicu Marijinih obroka Sopranistica Vesna Coufal Jaić i pijanistica San-

dra Mikulandra Tutavac održale su 16. ožujka u osječkome Arheološkome muzeju humanitarni koncert za Hrvatsku udrugu Marijini obroci. Ideja o održavanju tog glazbenog događaja, kaže Vesna Coufal Jaić, začela se prošlogodišnjim premijernim prikazivanjem filma Child 31 na HTV-u, potom je vidjela i štandove Udruge ispred kapucinske crkve u Osijeku. Kontaktirala je Renatu Planinić, predsjednicu Marijinih obroka u Hrvatskoj te prenijela dojmove i ideju svojoj kolegici Sandri Mikulandra Tutavac – i to je bilo to. Iz desetminutne projekcije filma Chil 31 uoči koncerta (koji u cijelosti traje 31 minutu) moglo se saznati kako su Marijini obroci međunarodni pokret za uspostavljanje projekata prehrane u školama u zajednicama gdje siromaštvo i glad sprečavaju djecu da steknu obrazovanje. Marijini obroci osiguravaju svakodnevne obroke u školama za više od 700 000 djece u Africi, Latinskoj Americi i istočnoj Europi. Od Vesne Coufal Jaić moglo se čuti kako jedan Marijin obrok iznosi 45 lipa, a za 75 kuna jedno

308

dijete ima cijelu godinu osigurano školovanje bez gladi. »Kaže se: nemam se čega odreći, ali barem mogu činiti dobra djela. To smo i mi željele učiniti svojim koncertom«, napomenula je Sandra Mikulandra Tutavac, a Vesna Coufal Jaić dodala: »Bez obzira na poteškoće možemo biti dobri jedni drugima, pa će svijet biti puno ljepši. Nikome nije jednostavno, no svatko je zaslužio osmjeh na licu.« Prema riječima Blaženke Sesar, volonterke u osječkim Marijinim obrocima, Hrvatska se priključila 2009., a osječki ogranak Udruge zaživio je prošloga adventa. Imaju dvadesetak volontera i okupljaju se prvoga ponedjeljka u mjesecu u 19,30 sati u Rezidenciji Družbe Isusove (Alojzija Stepinca 27). Dodala je kako je Hrvatska otvorila šest kuhinja (tri u Beninu, dvije u Malaviju i jednu u Ekvadoru), u kojima se svakodnevno hrani 8000 djece. Naravno, dodala je, taj se broj svakodnevno povećava i zato su hvalevrijedni ovakvi poticaji i nesebičan spoj ljepote i dobrote, što su darovale Vesna Coufal Jaić i Sandra Mikulandra Tutavac. Ljerka Bobalić

3-4/2013.


»Tjedan solidarnosti s Crkvom i ljudima u BiH« U

sklopu korizmene akcije Hrvatskog Caritasa »Tjedan solidarnosti i zajedništva s Crkvom i ljudima u BiH«, koja se u cijeloj Hrvatskoj odvijala od 25. veljače do 3. ožujka, u subotu, 2. ožujka, u organizaciji Caritasa Đakovačko-osječke nadbiskupije, župu Mučeništva sv. Ivana Krstitelja u Županji posjetila je grupa mladih iz Banjolučke biskupije, predvođena ravnateljem Caritasa Banjolučke biskupije, dr. Miljenkom Aničićem. Mladi su u župi boravili i u nedjelju, 3. ožujka, a prenoćište su im osigurali članovi benda MIR iz Županje. Uz domaćeg župnika, preč. Ivana Varoščića, goste iz BiH dočekala je s grupom volonterki Ana Pejić, voditeljica Caritasa Županjskog dekanata. Župu su posjetili i predstavnici Caritasa Đakovačko-osječke nadbiskupije, ravnatelj vlč. Ivica Rebić te djelatnice Ivanka Carević i Nikolina Ivanda. Nakon popodnevnog druženja mladih iz Banjolučke biskupije s mladima iz Županje, uslijedilo je misno slavlje koje je predvodio dr. Aničić, a koncelebrirali su vlč. Rebić i preč. Varoščić te klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom. Tijekom misnog slavlja, kao i tijekom klanjanja, pjevanje su animirali mladi iz benda »MIR«. U nedjelju, 3. ožujka, program se nastavio zajedničkim misnim slavljem na redovitoj velikoj župnoj

misi, koju je, kao i večernju misu, predvodio ravnatelj Aničić. Nakon misnog slavlja domaćini su goste poveli svojim domovima na ručak, a mladi Banjolučani Županju su napustili u popodnevnim satima. Tradicionalno, skupljena milostinja sa sve četiri nedjeljne mise na kraju je Tjedna solidarnosti i zajedništva s Crkvom i ljudima u BiH uručena dr. Aničiću za pomoć kršćanima u BiH. Na prijepodnevnim misama prikupljeno je nešto više od 8.000 kn, na čemu su i župnik Varoščić i dr. Aničić zahvalili vjernicima ove župe. Zoran Zadro

»Jedna svijeća za svjetlo u obitelji« Caritas

Đakovačko-osječke nadbiskupije, Bračno i obiteljsko savjetovalište i Savjetovalište za žrtve obiteljskog nasilja u Slavonskom Brodu, u suradnji s Caritasom Slavonskobrodskih dekanata, već osmu godinu, uoči Uskrsa, provodi akciju »Jedna svijeća za svjetlo u obitelji«. U prostorijama u kojima djeluje Savjetovalište i Caritas Slavonskobrodskih dekanata od 26. veljače do 15. ožujka organizirane su radionice za ukrašavanje svijeća, koje se održavaju od 10 do 14 sati. Oslikane svijeće bit će dostavljene župama Slavonskobrodskog, Garčinskog, Sibinjskog i Velikokopaničkog dekanata te će se prije i nakon misnoga slavlja prodavati po cijeni od 5 kn, a prikupljena sredstva namijenjena su za potrebe rada stručnih suradnika Savjetovališta, no prije svega za svega za psihološku pomoć djeci, žrtvama obiteljskog nasilja i drugoj djeci s

3-4/2013.

različitim emocionalnim poteškoćama. Akcija je započela u subotu, 9. ožujka, simboličnim paljenjem svijeće na trgu Cipelić u Slavonskom Brodu. Svijeću je ove godine simbolično zapalio ministrant župe Gospe Brze Pomoći Marko Maričević, najstarije dijete šesteročlane obitelji Maričević. Stručni voditelj dvaju savjetovališta u Slavonskom Brodu i Osijeku, dr. Josip Bošnjaković, istaknuo je kako je sve veći broj onih koji traže njihovu pomoć te pojasnio kako savjetovališta nude prevencijske programe, organiziraju rad u skupinama putem raznih radionica te nude stručnu pomoć u savjetovanju obiteljima, a i terapeutski rad. Akcija se nastavila sve do Uskrsa prodajom svijeća po cijeni od 5 kuna u svim župnim zajednicama Slavonskobrodskog dekanata. Marija Čikulin / Brankica Lukačević

309


»Joseph Ratzinger – Benedikt XVI.: Papa teolog i Crkva danas« »Joseph Ratzinger – Benedikt XVI.: Papa teolog i Crkva danas« bila je tema tribine koju je 27. veljače, u sklopu zahvale za papinsko služenje Bendikta XVI., u župi Gospe Brze Pomoći održao dr. Ivica Raguž, profesor đakovačkog KBF-a. Nakon osvrta na služenje Benedikta XVI. kroz kratku prezentaciju dr. Raguž je u prvom dijelu iznio svoja promišljanja i razumijevanja odreknuća od papinske službe Benedikta XVI. Između ostaloga, rekao je kako Papino odreknuće nije napuštanje križa, Crkve – koja je danas pred velikim izazovima, već tim činom Papa pokazuje da Crkvu ne vodi papa nego Krist. Njegovo je odreknuće u tom smislu kristološko, pozitivno otriježnjenje; to je znak društvu i Crkvi da moć nikada ne može biti zadnje mjerilo postojanja, nego je to ljubav. Govoreći pak o osmogodišnjem pontifikatu Benedikta XVI., za kojega je ustvrdio da je najveći teolog u povijesti, dr. Raguž istaknuo je nekoliko njegovih važnih poruka koje su putokaz Crkvi, sada i u budućnosti. U svom zaključku, opisujući Ratzingera kao grandioznog i oduševljenog teologa, Raguž je ustvrdio da će kao takav ostati smjernica Crkvi i društvu te da doista možemo Bogu biti zahvalni

što smo imali tako velikoga Papu. Domaći župnik i dekan Ivan Lenić, koji je tijekom toga tjedna u župi priredio nekoliko važnih događanja u znak zahvale Benediktu XVI. za njegovo služenje Crkvi, rekao je da kršćani nose posebne osjećaje i gaje ljubav prema Papi. Tribina je završena dirljivim pismima zahvale koja su pročitali vjeroučitelji Emilija Dodig i Dalibor Velički, a napisali učenici Opće gimnazije Matije Mesića. Ta će pisma posredstvom Nuncijature biti poslana Benediktu XVI. Brankica Lukačević

Biblijski susreti četvrtkom u 19 sati D

oc. dr. Ivica Čatić, svećenik Srijemske biskupije i profesor Novog zavjeta na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu, održao je 21. veljače u osječkoj župnoj crkvi Sv. Ćirila i Metoda prvo biblijsko predavanje, naslovljeno »Uvod u Prvi izvještaj o stvaranju«. Riječ je o prvom u nizu predavanja četvrtkom, s početkom u 19 sati, na koje su pozvani svi koji žele bolje i detaljnije upoznati Sveto pismo i tako produbiti življenje svoje vjere, ali isto tako više saznati i o sebi. Jer, kako je na početku naglasio dr. Čatić, to je priča biblijskih pisaca o ljubavi Božjoj za njegov narod, ali, također, i priča istine o svakome od nas. Sve do trenutka kad se bude govorilo o Kainu i Abelu, svaki će slušatelj imati dovoljno materijala za razmišljanje o tome tko je on pred Bogom, i to kad se zagleda u sebe, onako kako to još nikada nije, napomenuo je profesor. Moglo se čuti kako je plan u sljedećih godinu i pol prijeći najvažnije knjige Staroga zavjeta, potom slijedi Evanđelje po Ivanu, zatim Djela apostolska i vjerojatno dvije poslanice. Potom, prema željama slušatelja, postoji mogućnost vraćanja i detaljnijega proučavanja neke od starozavjetnih knjiga.

310

Zasada će to, napominje predavač, biti više panoramski pregled, no za prosječnoga slušatelja i to će biti pomoć, uvod u misao i problematiku Staroga zavjeta, i, naravno, njegovo bolje razumijevanje. Uz svako predavanje, povrh toga, predviđena je mogućnost diskusije i postavljanja pitanja. Uz poziv svima, dr Čatić, poručuje: »Imate li neko pitanje – dođite i vidite! Zašto ne naučiti cijeniti Bibliju, jer riječ Svetoga pisma, kao riječ Božja, zaista nam može krijepiti život. Ako do sada to niste znali kako, dođite i vidite! Zašto ne bismo istraživali zajedno?« Ljerka Bobalić

3-4/2013.


Tribine o zdravstvenom odgoju Đakovo »Cijela istina o zdravstvenom odgoju« naslov je tribine održane 7. ožujka u Domu kulture u Đakovu, u organizaciji đakovačkih župa Svih svetih i Dobrog Pastira. Nakon prikazanog filma »Kulturalna revolucija«, o temi, odnosno četvrtom modulu zdravstvenog odgoja, govorili su prof. dr. sc. Vladimir Dugalić i mr. sc. Mladen Milić, a Josipa Hrehorović pojasnila je kako se prema četvrtom modulu odnose roditelj u đakovačkim školama. Crkva nije protiv zdravstvenog odgoja, naglasio je prof. dr. sc. Dugalić, već je protiv predloženog programa, nasilno uvedenog u škole. Četvrti modul zdravstvenog programa želi riješiti posljedice maloljetničke trudnoće i spolno prenosivih bolesti bez rješavanja uzroka tih problema. »Jedan vjernik trebao bi biti protiv ovoga rješenja, jer bez vrijednosne orijentacije prema ljubavi, braku i obitelji nema kvalitetnog rješavanja navedenih problema«, naglasio je dr. Dugalić, istaknuvši siromašnu antropološku podlogu programa. Seksualnost se ne može reducirati na biologiju i stjecanje vještina – pojasnio je - te doneseni kurikulum smatra manipulativnim, ali i uvredljivim za roditelje. Zdravstveni odgoj zahvaća mladog čovjeka od 9 ili 10 godina, a to je vrijeme formiranja osobnosti, oblikovanja seksualnog identiteta i nije svejedno na koji način će on biti usmjeren jer je to sredstvo i znak međusobnog odnosa, temeljni faktor ljudske socijalizacije. »Sporna jest i rodna ideologija, no sve to vodi jednom drugom cilju«, naglasio je predavač, zaključivši: »Zdravstveni odgoj nije samo pitanje hoće li djeca biti obučena vještinama i hoće li im se dati lažno uvjerenje o mogućem ´sigurnom spolnom odnosu´. Neće se riješiti posljedice, neće ni uzroci, djeca će biti krivo odgojena, a sve to zapravo vodi ka dugoročnoj političkoj strategiji dekristijanizacije društva, koja je još puno opasnija.« »Spolni odgoj – put u totalitarizam« bila je tema predavanja mr. sc. Milića, koji je podsjetio na tajno, »konspirativno« uvođenje zdravstvenog odgoja. »Radi se o budućnosti naše djece, ali i promjeni paradigme civilizacije«, rekao je Milić i naveo samo neke sporne 3-4/2013.

elemente – spolnost je izdvojena iz cjeline čovjeka kao osobe; kroz govor o kontracepciji u cijelom kurikulumu, a ne samo u četvrtom modulu, provlači se činjenica da je dijete nešto od čega se treba štititi; krši se temeljno pedagoško načelo postupnosti, pa je predviđeno djeci od deset godina govoriti o materiji primjerenoj starijim uzrastima; a ne smije se zaboraviti ni vrijednosno usmjeren odgoj, naglasio je predavač, istaknuvši kako se učiteljima konstantno sugerira da ne smiju reći svoj stav, koji je temelj svakoga odgoja, već samo treba iznositi činjenice. »Roditelji i učitelji su shvatili, a Crkva samo podržala obranu temeljnih ljudskih vrednota i ljudskih nastojanja oko brige za odgoj vlastite djece«, kazao je Milić i dao mogućnost kršćanskog odgovora – odgoj djece vlastitim primjerom, nastojeći spriječiti samoodgoj.

Vinkovci U organizaciji Vinkovačkog dekanata 9. ožujka u velikoj je županijskoj vijećnici u Vinkovcima održana tribina na temu »Čija su djeca i škole u Hrvatskoj? Vinkovčani, vrijeme je da kažete svoje mišljenje o Zdravstvenom odgoju!«. Gosti predavači bili su predsjednik Udruge za promicanje obiteljskih vrijednosti »Blaženi Alojzije Stepinac« Krešimir Miletić i mr. sc. Mladen Milić. Nazočne, među kojima su bili roditelji te svećenici, redovnice, vjeroučitelji, gradonačelnik Vinkovaca dr. Mladen Karlić, zamjenik gradonačelnika Tomislav Šarić, pozdravili su župnik središnje vinkovačke župe Sv. Euzebija i Poliona, mons. Tadija Pranjić, dekan Vinkovačkoga dekanata preč. Stjepan Krekman i župni vikar župe Bezgrješnog Srca Marijina u Vinkovcima i moderator tribine, o. Ivan Penava. Govoreći o zdravstvenom odgoju, Milić je istaknuo kako je izostala pametna, razborita i demokratska metoda, već se pribjeglo totalitarnoj metodi. »Normalna je stvar da su se i sami roditelji, učitelji i nastavnici pobunili, govoreći da to nije ni dobar ni stručan kurikulum, a niti je kurikulum koji odgovara vrijednostima, jer znamo i sami da svako demokratsko društvo počiva na određenim vrijednostima,

311


a svaka relevantna nezavisna istraživanja kažu kako su u ovom kurikulumu zdravstvenog odgoja zanemarene vrijednosti koje hrvatsko društvo podržava u visokom postotku, više od 90 posto. Istaknuo je: »Čak mislim da se ne radi ni o nesposobnosti, nego o zloj namjeri da se ide smanjiti ulaganja u školstvo i znanost do te mjere da će se stvari raspasti. Vidimo i sami da mladi ljudi napuštaju Hrvatsku, znanstvenici ne vide smisao rada i onda uz sve to imate napade na temeljnu društvenu ljestvicu vrednota i opće-društveni konsenzus koji korelira s 87 posto ljudi koji se izražavaju katolicima ili 94 posto osoba koje se izjašnjavaju vjernicima, jer znamo da ovo nije sraz Katoličke Crkve, nego sraz općeljudskih vrijednosti.«

»Mi i dalje tražimo ono što mislimo da je najpravednije i najbolje rješenje za sve roditelje u Hrvatskoj, a to je omogućiti pravo izbora«, rekao je Miletić. »Ono što mene najviše brine kao roditelja, jest to što se u ovom programu koji je osmislilo Ministarstvo jako malo prostora daje pripremi za obitelj, brak, trajne veze, zajedništvo, a vidimo da je to u Hrvatskoj najveći problem, da mladi sve teže ulaze u brak. Po meni, ovaj program vrlo otvoreno promovira čak i neodgovorno ponašanje: kontracepcija, radi što hoćeš, biraj što hoćeš, bitno je da se zaštitiš«, rekao je Miletić i najavio skori referendum o zdravstvenom odgoju. Martina Kuveždanin / Snježana Kraljević

Okrugli stol Udruge »Sunčica« U organizaciji udruge žena seksualno zlostavlja-

nih u Domovinskom ratu »Sunčica«, u Vukovaru je u petak, 1. ožujka, održan okrugli stol na temu »Trauma – utjecaj na društvo«. U prepunoj dvorani hotela Lav sve nazočne pozdravila je predsjednica Udruge, gospođa Marija Slišković. Kao predavači nastupili su: prof. dr. sc. Slaven Letica, prof. dr. sc. Pavo Filaković, liječnik u KBC-u Osijek, Odjel psihijatrije, prof. dr. sc. Vladimir Dugalić, prodekan KBF-a u Đakovu te dipl. ing. fizike Sanja Josef Golubić. Na drugom dijelu okruglog stola predstavljen je projekt pomoći ženama koje su preživjele duševne i duhovne traume u Domovinskom ratu pod nazivom: »Ja sam mnogo više od moje traume«. »Transgeneracijske ratne traume i Sindrom izgubljenih i ranjenih duša (SIRD)« bila je tema dr. Letice, koji je naglasio kako je cilj svakog silovatelja žrtvu što više poniziti i što više joj oduzeti ljudsko dostojanstvo. Ne smijemo govoriti o silovanim ženama, nego o silovanim Hrvaticama, Muslimankama, Srpkinjama, Albankama, jer se željelo pripadnike onog slabijeg spola, druge vjere i druge nacije, najdublje degradirati i poniziti. Radi se o specijalnoj vrsti rata. Prof. dr. Filaković govorio je o »Psihičkim posljedicama seksualnog zlostavljanja u ratu«, naglasivši da je to najbrutalniji oblik nasilja, koji kod žrtve izaziva izrazito jaki strah, praćen osjećajem bespomoćnosti, a ostavlja trajne i teške posljedice. Te posljedice ne pogađaju samo žrtvu nasilja nego i članove obitelji. Svatko od njih na svoj način trpi, i to povratno utječe na samu žrtvu. »Praštanje očituje božansku moć u nama« bila je tema prof. dr. sc. Dugalića, tijekom kojega je pojašnjeno kako pomoći duhu i duši silovanih žena te naglašeno da tu boljitak može donijeti samo vjera koja pomaže žrtvi izići iz đavolskog

312

kruga i želje za osvetom. Ljubav i opraštanje liječe sve boli, rekao je dr. Dugalić i dao primjer Isusove smrti na križu. Smrt na križu izmislili su Rimljani, i na to su drvo sramote prikivali golo čovjekovo tijelo da bi ga što više ponizili. Isus slobodno, potpuno nevin, prihvaća zlo koje mu je naneseno, riječima: »Oče, oprosti im jer ne znaju što čine«, naglasio je dr. Dugalić, zaključivši kako tim riječima ljubavi i praštanja prekida lanac zla. Prema sv. Augustinu i njegovim »Ispovijestima«, Isus je na križu pobjednik, jer je žrtva, istaknuo je predavač te dodao kako je potrebno imati samopoštovanje, smijati se nasilniku, jer ako se to ne čini, onda je on uspio u svojoj namjeri da što više omalovaži; zatim treba znati praštati i, na kraju, osmisliti svoju žrtvu. Tema Sanje Josef Golubić bila je »Neurofiziologija traumatskog doživljaja«. Isti dan vukovarski je gvardijan fra Gordan Propadalo blagoslovio kuću u kojoj će se sastajati silovane Hrvatice ne samo iz Vukovara, nego i iz drugih krajeva Hrvatske, kojih je oko tri tisuće. Zbog krutosti sadašnjih državnih zakona, samo su tri silovane žene i jedan muškarac dobili pravo na novčanu naknadu. Vjenceslav Janjić

3-4/2013.


»Riječ Božja glagoljskim pismom« U

povodu 1150. obljetnice ćirilometodske misije kada su sveta braća iz Soluna krenula prema Slavenima, tj. Moravskoj, odnosno Češkoj, kristijanizirati Slavene i opismeniti ih, noseći sa sobom liturgijske knjige pisane glagoljicom, te ususret 2015. godini kada će biti obilježena 200. obljetnica rođenja utemeljitelja Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU) i 110. obljetnica smrti Josipa Jurja Strossmayera, koji je jako puno radio na obnovi ćirilometodske baštine i glagoljičke pisane baštine, u organizaciji i prostoru HAZU Centra za znanstveni rad u Vinkovcima, 21. ožujka izv. prof. dr. sc. Milica Lukić i asistentica-znanstvena novakinja Vera Blažević-Krezić, prof., s Odsjeka za hrvatski jezik i književnost Filozofskog fakulteta u Osijeku, održale su predavanje na temu »Riječ Božja glagoljskim pismom«. Predavačice su predstavile glagoljsko pismo, djelo Konstantina-Ćirila i Metoda iz 9. stoljeća i pokazale kako ono cijelo svjedoči o njihovu svjetonazoru, a to je primarno kršćanski svjetonazor, jer je i ovo pismo, stvoreno u 9. stoljeću kao evangelizacijsko, nastalo na prostoru Carigrada, odnosno bizantske države, ali stvoreno za Slavene. »Prema tome, svaki znak, svako slovo toga pisma koje ujedno funkcionira i kao broj i koje ima svoje ime, predstavlja neki aspekt božanskoga. Svako glagoljično slovo je emanacija božanskoga. Tako je Konstantin stvarao glagoljska slova da svako predstavlja i aspekt božanskoga, promičući pavlovsku teologiju kroz taj pismovni kôd i šaljući poruku čovječanstvu da onaj tko poznaje slova, onaj koji je opismenjen, može reći kako je dobro živjeti na Zemlji jer je dobio alate koji će mu omogućiti da kvalitetno proživi svoj život«, rekle su profesorice.

Ovim su predavanjem pokušale pokazati kako nešto što možda izgleda nezanimljivo ipak jest zanimljivo, »kako je svaki taj dio znak, svojevrsni kôd, poseban nabijen različitim značenjima koja mogu biti jako zanimljiva suvremenom čovjeku, jednako kako su bila zanimljiva kroz povijest. Možda danas i više, zato što puno više znamo, pa možemo očitavati na različite načine, ako nikako drukčije, onda na razini umjetnosti možemo iskoristiti kao umjetnički kôd«. Cilj predavanja bio je, kako su istaknule predavačice, »popularizirati glagoljicu, pokazati da glagoljica može biti pismo 21. stoljeća, ne ono kojim ćemo pisati, jer se glagoljica više nikada neće vratiti u upotrebu kao pismovni kôd, ali kao umjetnički kôd, kao simbol nacionalnog identiteta, duhovnog identiteta hrvatske kulture, svakako može postati i iz njega izvući ono što čini temelje i nacionalnoga, ali i kulturnoga«. U vezi aktualiziranja i popularizacije glagoljice, upraviteljica Centra za znanstveni rad HAZU u Vinkovcima, dr. sc. Anica Bilić, podsjetila je na još neke aktivnosti Centra na Danima otvorenih vrata. Snježana Kraljević

Večer sjećanja na kardinala Franju Kuharića »Duhovno hrašće«, udruga vjere i kulture iz Drenovaca, upriličila je 11. ožujka tradicionalne »145. razgovore ugodne« u povodu sjećanja na kardinala Franju Kuharića, rođenog 15. travnja 1919., koji je preminuo 11. ožujka 2002. U Vjeronaučnoj dvorani Udruga je znalački osmislila izložbu sa 60 uradaka iz života kardinala, a nazočni su čuli njegove govore snimljene na CD-u, u izdanju Glasa Koncila. Poseban štih zavičajnosti dala je Muška pjevačka skupina »Sinovi Cvelferije« iz Drenovaca, koja je otpjevala više duhovnih pjesama. »Kardinal Kuharić svoj je život posvetio ljudima. Njegove propovijedi bile su rado slušane kod

3-4/2013.

puka jer je uvijek nastupao praštajući. Takav duh utkao je pri stvaranju Hrvatske. Ova mala zajednica rado se sjeća plemenitog kardinala«, rekao je Marko Đidara, dekan Drenovačkog dekanata i predsjednik Udruge »Duhovo hrašće«. »Izložbu i sadržaj večeri Udruga je sama osmislila. Smatramo da bi ovo što smo predstavili u Drenovcima rado vidjeli i čuli i u drugim mjestima Slavonije. Ovo su izabrani biseri od svekolikih govora, propovijedi i fotografija nama dragog kardinala Kuharića«, naglasio je Andrija Matić, dopredsjednik Udruge. Stjepan Bogutovac

313


»Život i suđenje bl. Alojzija Stepinca« D

ruštveni dom u Rakitovici, filijali donjomiholjačke župe Sv. Mihaela arkanđela, bio je 17. ožujka prepun gledatelja koji su došli na premijeru scensko-dramskog prikaza »Život i suđenje bl. Alojzija Stepinca« u izvedbi dramske grupe KUD-a »Josip Čoklić« iz Rakitovice. Scenarij i dramaturgiju napravio je rakitovački sin, Nikola Sklizović. Predložak za njegovo djelo bila je ponajprije knjiga Stelle Alexander »Životopis zagrebačkog nadbiskupa bl. Alojzija Stepinca«, ali i neka druga, autoru dostupna, literatura. Scenski prikaz odigralo je čak 17 glumaca amatera, dok se iz pozadine čula sakralna glazba i glas osamnaeste glumice (Melite Adamović), koja je pripovijedajući upućivala u povijest radnje u stankama između pojedinih scena. Najduži dio drame posvećen je suđenju, a zasnovan je na sudskim dokumentima kojima je život udahnulo 7 glumaca: bl. Alojzije Stepinac (Josip Adamović), Erik Lisak (Boris Ravas), vlč. Šalić (Domagoj Žigmundić), vlč. Gulin (Danijel Lacović), glavni sudac (Josip Balaž), javni branitelj (Nikola Greganić) i politeo-branitelj (Dario Šimenić). Predstava započinje povratkom mladog Stepinca sa studija agronomije u rodnu kuću i razgovorom s roditeljima, koje su glumili Štefica Lovak i Ranko Adamović. Samo u tom dijelu predstave autor je svojom maštom pokušao dočarati kako se blaženik ipak odlučio za studij teologije u Rimu i za sveće-

nički stalež. Sve ostalo bilo je oživotvorenje povijesnih dokumenata kroz glumu: razgovor s Franjom Šeperom (Miomir Adamović), razgovor s nadbiskupom Bauerom (Ranko Adamović), susret s kraljem Aleksandrom (Antun Šerić) i razgovor sa župnikom Vranekovićem (Josip Horvat). Predstava je trajala 90 minuta, a autor je predstavom vrlo uspješno oživotvorio povijest i djelovao na emocije publike koja je na ovaj način bolje upoznala biografiju i vrijeme u kojem je živio naš blaženik. Prije početka predstave nazočnima se obratio miholjački gradonačelnik Stjepan Viduka, pozdravivši sve posjetitelje, a posebno predstavnike političkog i gospodarskog života Grada i Županije koji su se rado odazvali pozivu domaćina na predstavu. Sonja Devčić

Smotra korizmenih pučkih popijevki D

ruga smotra crkvenih korizmenih pučkih popijevki pod nazivom »O Isuse, daj da pjevam Muku tvoju« održana je 23. ožujka u crkvi Sv. Ivana apostola u Podcrkavlju kod Slavonskog Broda. Sa po tri pjesme nastupili su: Ženska pjevačka skupina »Bećaruše« i Muška pjevačka skupina »Rakijaši« KUD-a »Krešimir Šimić« te ženski župni zbor iz Podrckavlja, Ženska pjevačka skupina »Druge« i Muška pjevačka skupina »Strossmayer« KUD-a »Šokadija« iz Strizivojne, Ženska pjevačka skupina KUD-a »Seljačka sloga« iz Šljivoševaca i Mješovita pjevačka skupina KUD-a »Vjekoslav Klaić« iz Garčina. Da Slavonci i te kako njeguju kršćanske tradicionalne napjeve, napose u hrvatskom katoličkom puku toliko opjevanu muku i smrt Gospodinovu, te večeri pokazalo je svojim pjevanjem stotinjak članova KUD-ova, odjevenih u svečane narodne nošnje svoga kraja. I dok su se lijepo uređenom, akustičnom župnom crkvom razlijevale popijevke: O Isuse, daj da pjevam Muku tvoju, Prosti, moj

314

Bože, Isuse izranjeni, Gospin plač, Narode moj, Ja se kajem i druge, između nastupa pojedinih skupina mladi župljani Manuela Matijević i Mario Luketić prigodnim su meditacijama potaknuli vjernike na promišljanje o sedam posljednjih riječi koje je Isus izrekao prije svoje smrti. Na kraju su svi zajedno otpjevali popijevku O Isuse, ja spoznajem. Svim sudionicima zahvalio je domaći župnik Davorin Anđić, a kao uspomenu na taj dan prigodne zahvalnice svakom predstavniku KUD-a u ime domaćina uručio je Tomica Lazić, predsjednik KUDa »Krešimir Šimić«. Brankica Lukačević

3-4/2013.


Korizmeni koncert ansambla »Lado« K

orizmeni koncert »Raspelo – poetika korizmenih napjeva kajkavskih krajeva«, koji je 24. ožujka u prepunoj franjevačkoj crkvi Presvetog Trojstva u Slavonskom Brodu održao ansambl narodnih plesova i pjesama Hrvatske »Lado«, bio je doista svojevrsna duhovna priprava za Veliki tjedan i Uskrs. Predvođeni glazbenim voditeljem i dirigentom Draženom Kurilovčaninom, vrhunski su umjetnici, odjeveni u originalno tradicijsko ruho iz zagorskih krajeva, više od sat vremena, pjevajući napjeve iz kajkavskih krajeva, doista uprisutnili Kristovu muku. U toj glazbeno-poetskoj večeri sudjelovali su i dramski umjetnici Renata Sabljak i Vid Balog, koji je ujedno i režirao taj projekt, spojivši kajkavske napjeve s tekstovima iz hrvatske kajkavske povijesti. Da u glazbi nema jezične barijere i da ona najviše dira čovjekove osjećaje, bilo je očito na kraju, kada je goste iz Zagreba publika nagradila velikim pljeskom. Kao što su koncert započeli pjesmom ‘Počinje se Muka strašna’ ulazeći u procesiji u crkvu, isto su ga tako završili izlazeći u procesiji iz crkve pjevajući ‘Hodi duša na Božji put’. Budući da je rođen u Zagorju, i kao glazbenik dobro razumije kajkavske napjeve, domaći gvardijan fra Sebastijan Golenić je, ne skrivajući svoje emocije, zahvalio gostima iz Zagreba, naglasivši kako je poruka koncerta da sve naše sudbine

imaju duboki smisao, jer iza našega životnoga hoda stoji Dobrota, Ljubav, pribijena na križ. Inače, projekt ‘Raspelo« star je 12 godina i za njega je Lado, izdavanjem nosača zvuka prije 10 godina, dobio nagradu Porin. A ove godine projekt su željeli obnoviti te su u sklopu korizmene turneje održali 11 koncerata zaredom u nekoliko gradova Hrvatske. »Ovom turnejom vjerujem da smo ispunili svoju misiju, jer naši koncerti nisu samo glazbeni doživljaj, lijepo pjevanje, već se doista trudimo da to bude svojevrsna duhovna obnova, prvo nas glazbenika, a onda i svih koji nas slušaju. To se vidjelo u očima publike na svim dosadašnjim koncertima tijekom kojih su crkve bile pune«, rekao je dirigent Kurilovčanin. Brankica Lukačević

Korizma u Privlaci U sklopu manifestacije »Korizma u Privlaci«, u

organizaciji KC »Klasje« iz Privlake i župe Sv. Martina biskupa, 10. ožujka u župnoj crkvi održan je korizmeni koncert, a u prostorijama KC »Klasje« izložba ručnih radova. Uz mnogobrojne ručne radove, ove je godine bilo izloženo i staro misno ruho ove župe, koje datira još iz prve polovice prošloga stoljeća, a izrađivale su ga žene iz Privlake. Privlačani su mogli uživati u tradicijskim napjevima crkvenog pučkog pjevanja domaćina i njihovih gostiju te u raznolikosti prigodnih korizmenih narodnih nošnji jer je svaki korizmeni tjedan imao je svoje posebno, određeno narodno ruho. Korizmenim napjevima predstavili su se: KC »Klasje« Privlaka, Mješovita pjevačka skupina KUD-a »Lovor« iz Trnjana, Mješoviti župni zbor iz Privlake, Muška pjevačka skupina »Poljari« iz Šiškovaca, Ženska pjevačka skupina »Petrikov sokak« KUD-a »Šiška« iz Šiškovaca, Domaća ženska pjevačka skupina »Privlačanke« KUD-a »Ivan Domac« te Muška pjevačka skupina »Panjevi« iz Privlake. Nizale su se stare pjesme i

3-4/2013.

napjevi: »Cjelivat ću, Gospodine«, »Prosti, moj Bože«, »Ja se kajem«, »Plači, puče moj«, »Gospin plač«, »Tužni dan svanio«, »Sveta Djevo Marijo« i mnoge druge, ali i dvije pravoslavne pjesme »Bogomati pod krstom« i »Oj glavo bogoslovna« jer u KUD-u »Lovor« iz Trnjana djeluju članovi kako katoličke, tako i pravoslavne vjeroispovijesti. Cilj ove manifestacije koju Privlačani cijene i rado posjećuju jest očuvanje bogate tradicijske kulturne baštine. Ankica Čubela

315


»Bogdanovačka etno škrinjica« U subotu, 16. ožujka, u filijalnoj cr-

kvi vukovarske župe Kraljice mučenika, u Bogdanovcima, održana je peta po redu tradicijska manifestacija pjevanja korizmenih pjesama i tradicijskog korizmenog ruha pod nazivom: »Bogdanovačka etno škrinjica«. Naše su bake desetljećima otvarale svoje drvene sanduke da bi iz njih izvukle narodne nošnje svoga kraja koje su se nosile u određenim prigodama: u korizmi, za Uskrs, na veliku nedjeljnu misu, »u nedilju potlje podne« i na kirvajima. Tako je bilo i ove godine, i to po peti put, rekla je voditeljica programa Ivana Batas. Nastupilo je šest skupina iz tri županije, i to tri ženske pjevačke skupine: ŽPS KUD-a »Slavko Janković« iz Šiškovaca, »Ivan Meštrović« iz Vrpolja te »Vesela šokadija« iz Koritne i tri muške pjevačke skupine: »Bećarine« (Đakovo), »Vrba« (Donja Vrba) i »Jasenje« (Retkovci). Smotra je održana u prepunoj crkvi. U ime domaćina i organizatora, sudionike, goste i domaće pozdravio je domaći župnik, vlč. Mato Martinković. Glavni organizatori bili su KUD »Seljačka sloga« i Udruga »Bogdanovačka etno škrinjica« iz Bogdanovaca. Cilj ove tradicijske manifestacije bio je oteti od zaborava pučke korizmene napjeve koje se pjevalo u crkvi kod mise i Križnog puta te sačuvati stare slavon-

ske nošnje koje se nose samo u korizmi, rekao nam predsjednik Udruge »Bogdanovačka etno škrinjica» Mario Kiš. Većina ovih narodnih rukotvorina oblači se samo na »Nedilju Glušnicu«, petu korizmenu nedjelju. U njima se išlo samo na »nediljnu svetu misu i potlje podne na Križni put«. Svaka od ovih narodnih nošnji stara je i više od sto godina, istaknuo je Kiš. Na samom završetku susreta koji brižno čuva pasionsku baštinu slavonskog kraja, vrijedni domaćini i dobri organizatori podijelili su posebna priznanja pojedincima i pojedinim skupinama. Druženje je nastavljeno u veselom raspoloženju uz domjenak u dvorani ispod crkve. Vjenceslav Janjić

»Stabat Mater« Korizmeni koncert Stabat Mater (G. B. Pergolesi)

održan je 3. ožujka poslije večernje mise u župnoj crkvi Gospe Brze Pomoći u Slavonskom Brodu. Uz orguljsku pratnju mo. Vinka Sitarića, himan Stabat Mater (Stala plačuć) na latinskom su jeziku, vrhunski i s puno emocija, otpjevale sopranistice Marijana Matijević i Silvija Jezičević. U pozdravnoj riječi domaći župnik Ivan Lenić, slavonskobrodski dekan, naglasio je da su se Isusovi sljedbenici kroz povijest trudili izreći otajstvo Njegove muke i smrti, te s tom istom vjerom i ljubavlju pristupali poniranju u Marijino držanje i njezine osjećaje u tom otajstvu boli, ali i ljubavi. »Nastalo je tako, na temelju evanđeoskih izvješća i predaje, čašćenje Sedam žalosti BDM, a krajem 13. stoljeća uzvišena pjesma, himan Stabat Ma-

316

ter«, rekao je župnik Lenić te dodao kako su ga mnogi skladatelji posegnuli uglazbiti i otpjevati s mnogo dubokih osjećaja. Brankica Lukačević

3-4/2013.


Procesija »Za križen« u Đakovu i Vukovaru Zbor svete Cecilije i Bratovština Presvetog Oltar-

skog Sakramenta župe Marijina uznesenja iz Jelse na otoku Hvaru gostovali su 8., 9. i 10. ožujka u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji. U petak, 8. ožujka, u ispunjenoj đakovačkoj katedrali izveli su kratki scenski prikaz procesije »Za križen«, koja se od 2009. godine nalazi na UNESCO-voj listi zaštićenih nematerijalnih dobara svjetske baštine. Predvođeni svojim župnikom, ujedno generalnim vikarom Hvarske biskupije, mons. Stankom Jerčićem, Jelšani su nakon scenskog prikaza održali izrazito dojmljiv koncert tradicionalnih pjesama Velikog tjedna. Na kraju programa nazočnima se obratio mons. Jerčić, zahvalivši nadbiskupu Marinu Srakiću i svim đakovačkih župljanima na srdačnom dočeku. U svom pozdravu, nadbiskup Marin istaknuo je kako su se ove večeri u katedrali spojile dvije ljepote – ljepota katedrale i ljepota glasova, koji su, idući za križem, slušateljima donijeli snagu i poruku korizme. Poručio je kako je potrebno da svi krenemo za križem,

ali ne da ostanemo pod njim, već gledamo prema uskrsnuću. Sljedećeg dana, u subotu, Jelšani su gostovali u Vukovaru te i ondje izveli procesiju »Za križen«. Nekoliko stotina Vukovaraca, pripadnika svih triju gradskih župa, sudjelovalo je u procesiji kako bi se prisjetili svih događaja Svetog četvrtka i Muke Kristove na Veliki petak te da bi ujedno Kristovu muku poistovjetili sa svojom mukom iz 1991. godine. Procesija je krenula iz dvorišta Franjevačkog samostana da bi završila kod centralnog križa na Memorijalnom groblju hrvatskih branitelja. U večernjim satima gosti su u prepunoj Franjevačkoj crkvi Sv. Filipa i Jakova izveli svečani koncert »Pjesme Velikog tjedna«. Svoje gostovanje gosti iz Jelse zaključili su u nedjelju, 10. ožujka, u Đakovu, gdje su u đakovačkoj katedrali pjesmom animirali svečano misno slavlje, koje je u koncelebraciji mons. Josipa Bernatovića i mo. Ivana Andrića, predvodio mons. Stanko Jerčić. A. Banović / V. Janjić

Studenti KBF-a u Zagrebu posjetili Đakovo i okolicu Nekolicina

studenata zagrebačkog Katoličkog bogoslovnog fakulteta posjetila je u subotu, 16. ožujka, Đakovo, sjedište Đakovačko-osječke nadbiskupije. Njihov obilazak započeo je u Trnavi, gdje su posjetili vinske podrume i upoznali tijek proizvodnje poznatih nadbiskupijskih Misnih vina. U Đakovu su posjetili »Mali đakovački kampus« - zgrade Katoličkog bogoslovnog fakulteta, Studentskog doma, gdje ih dočekala nekolicina domaćih studenata, te zgradu Središnje nadbiskupijske i fakultetske knjižnice.

3-4/2013.

Vrhunac posjeta bilo je misno slavlje koje je predvodio vicerektor Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu, Ivan Andrić. Zagrebački studenti ostali su iznenađeni uređenošću i uvjetima studiranja koje nudi đakovački KBF, a svoj posjet nastavili su razgledavanjem »srca grada Đakova«, Strossmayerove katedrale i same katedralne kripte. Uz detaljan opis imali su priliku vidjeti i doživjeti ljepotu đakovačke prvostolnice. Uslijedio je posjet Državnoj ergeli lipicanaca, a svoj boravak studenti su zaključili razgledavanjem i druženjem u Bogoslovnom sjemeništu. Stjepan Matezović

317


Promocija knjige »Rame uz rame« vlč. Mateja Glavice Knjiga »Rame uz rame - poticaji za kva-

litetniji (su)život« vlč. Mateja Glavice, svećenika Đakovačko-osječke nadbiskupije i ekonoma đakovačkog Bogoslovnog sjemeništa, izdana u nakladničkoj kući Teovizija, predstavljena je u nedjelju, 10. ožujka, u rodnom mjestu autora, u Ladimirevcima, crkvi Uzvišenja sv. Križa, a potom u Metodovoj dvorani Svećeničkog doma u Đakovu. Knjigu su predstavili mr. sc. Bože Radoš. duhovnik Bogoslovnog sjemeništa, Martina Kuveždanin, dipl. teologinja i tajnica Tiskovnog ureda Đakovačko-osječke nadbiskupije te Ivica Domaćinović, direktor izdavačke kuće Teovizija. Predstavljanje je moderirala Josipa Jurić, autorova suradnica u emisiji »Efata - Otvori se« Radio Đakova. U Ladimirevcima je promociju pjesmom obogatio župni i dječji zbor, a u Đakovu Zbor Bogoslovnog sjemeništa. Mr. sc. Radoš kazao je da autor u zbirci poput slikara slika portret Isusa koji je uvijek prisutan, rame uz rame ide uz nas stazama života. »Čitajući knjigu, uočio sam da je ovo djelo mladog čovjeka jer su misli moderne, a stavovi jasni. Vješto prenosi ono što je u njemu sazrelo. Govori o Onome koga poznaje, te se vidi da piše svećenik koji voli Isusa.« Teologinja Kuveždanin pojasnila je kako su 52 meditacije u zbirci podijeljene u pet cjelina, a nastale su iz svakidašnjice koju autor živi. Poticaj za pisanje iznjedrila je suradnja vlč. Glavice s tri radijske postaje – Hrvatskim katoličkim radijem, Slavonskim radijem te Radio Đakovom. Stoga su tekstovi, prvotno namijenjen radijskoj javnosti, kratki, koncizni i jasni te potiču na odluku za hod s Kristom, rame uz rame, zaključila je M. Kuveždanin.

318

Direktor Domaćinović kratko se osvrnuo na početak suradnje autora i nakladničke kuće Teovizija. Naglasio je kako su umijeće i pismenost vlč. Glavice prvotno otkrili mediji te izrazio zadovoljstvo što se pojavio još jedan svećenik – pisac, sposoban i spreman svoje misli staviti na papir i donijeti optimizam na prečesto ozbiljna, životom pritisnuta lica. Na koncu predstavljanja obratio se i autor knjige koji je srdačno zahvalio predstavljačima i svima koji su svojom nazočnošću uzveličali događaj. Rekao je da je ovu knjigu, kao i svoj cjelokupni rad, shvatio kao izvršavanje svog mladomisničkog, a možemo reći i životnog gesla: »Učvrsti svoju braću«. Matej Glavica svećenik je Đakovačko-osječke nadbiskupije. Do sada je objavio predkrsnu katehezu »Krstite dijete? Čestitamo!«, potom križni put s meditacijama Hvalospjeva ljubavi »Križ ljubavi«, križni put svećenika »Uzmi križ svoj i pođi za mnom« te obiteljski križni put »Zajedno u Kristu«. Marko Dušak

3-4/2013.


Liturgijska slavlja, molitveni susreti  ČEPIN – Predstavljanje krizmanika - Na Drugu ko-

rizmenu nedjelju, 24. veljače, u župi Presvetog Trojstva u Čepinu župnik Anđelko Cindori predstavio je župnoj zajednici ovogodišnje krizmanike, njih 23. Predstavnici krizmanika sudjelovali su u čitanju zaziva Molitve vjernika, prinosili darove na oltar, među kojima i papiriće sa svojim imenima. Nakon završnog misnog blagoslova,

krizmanici su kroz crkvu nosili košaricu sa stotinjak papirića, a svatko od vjernika uzeo je jedan papirić s imenom krizmanika za kojega će moliti sve do sakramenta potvrde. Vrhunac molitve bit će u svibnju, na sam dan primanja sakramenta svete potvrde, kada će vjernici papiriće s imenima djevojaka i mladića za koje su molili donijeti na misno slavlje i čestitati im primanje sakramenta, pojasnio je župnik Cindori. B. Tonkovac/ J. Sabo  CERNA – Duhovna obnova – U župi Sv. Mihaela

arkanđela u Cerni od 25. do 27. veljače održana je duhovna obnova, pod geslom »Gospodin moj i Bog moj«, koju je predvodio o. Zvjezdan Linić. Župna crkva bila je premala za sve koji su htjeli čuti riječi utjehe i nade. Trodnevni program obuhvatio je priliku za ispovijed, marijansku pobožnost s meditativnim promišljanjima o. Linića, pobožnost Križnoga puta, misno slavlje s propovijedi temeljenoj na evanđeoskom ulomku o razmetnom sinu i dobrom ocu, kao i temi »Isus ozdravlja«. Nakon mise uslijedilo je klanjanje tijekom kojega je predvoditelj obnove tumačio značenje Vjerovanja u kršćanskom životu. Marija Jozić

di župe Bezgrešnog Srca Marijina, a potom svaki sat, sve do pola noći, mladi iz nekoliko brodskih župa: Gospe Brze Pomoći, Duha Svetoga, Dominika Savija, Sv. Nikole Tavelića te, kao domaćini, župljani župe Krista Kralja. Pjesmom i molitvom pred Presvetim brojni su vjernici prikazivali Gospodinu svoje molitvene nakane i zahvale, a posebno se molilo za Benedikta XVI. i izbor novog pape. Brankica Lukačević  ĐAKOVO – Korizmena duhovna obnova za žene - U dvorani župe Svih svetih u Đakovu je 16. ožujka održana korizmena duhovna obnova za žene koju je organizirala Gradska organizacija Zajednice žena HDZ-a »Katarina Zrinski« Đakovo, a vodila mr. sc. s. Meri Gotovac, redovnica Družbe milosrdnih sestara sv. Križa iz Đakova. Duhovnoj obnovi su, na poziv predsjednice Županijske organizacije Zajednice žena HDZ-a Sanje RogozŠola, prisustvovale žene Stranke umirovljenika, »Hrvatsko srce« - žene HSS-a, kao i »Katarine« iz Našica, Piškorevaca, Đakovačkih Selaca i Đakova. Nakon vrlo uspješne duhovne obnove uslijedilo je kratko druženje, potom ispovijed i misa u đakovačkoj katedrali-bazilici Sv. Petra. Posebna čast pripala je gošći – »Katarini« iz Našica, Jasmini Valenčak, koja je čitala na misi. Župnik Tomislav Ćorluka pozdravio je sudionice na početku duhovne obnove i zahvalio im na dolasku, a posebno ih je pozdravio i u katedrali. S. Rogoz-Šola  ŠTITAR – Križni put »Od kapelice do kapelice« Župa Sv. Mateja apostola i evanđeliste u Štitaru i ove je korizme organizirala Križni put kojim su obuhvaćene sve kapelice na području župe. Zalaganjem župnika Mirka Rendulića mnogobrojne kapelice su obnovljene ili je obnova započela, a nakana je da kapelice koje su izgradili naši preci ne padnu u zaborav. Nakon što je predložena, na oduševljenje vjernika je i realizirana molitva i pobožnost »Od kapelice do kapelice«. U pobožnosti je sudjelovalo oko 200 župljana svih dobnih skupina, kojima je župnik zahvalio na spremnosti i požrtvovnosti te izrazio želju da ovakav Križni

 SLAVONSKI BROD – Dekanatsko klanjanje - Pod

geslom »Vjera u ljubav rađa ljubavlju«, u župi Krista Kralja u Brodskom Varošu 9. ožujka održano je cjelovečernje dekanatsko korizmeno klanjanje, koje su organizirali Forum katoličke mladeži »Ka. Mo.BORD« i svećenici Slavonskobrodskog dekanata. Uvodnu riječ nakon izlaganja Presvetog Oltarskog Sakramenta održao je domaći župnik, Anto Pavlović. Prvi sat klanjanje su animirali mla3-4/2013.

319


put, koji je i prikladna priprava za Cvjetnicu, preraste u tradiciju župe. Marija Barukčić

Pastoralni susreti, karitativno djelovanje  OSIJEK - Humanitarna akcija DUHOS-a - Studenti

osječkog Sveučilišta, pod vodstvom studentskog kapelana o. Arkadiusza Krasickog, okupljeni u Udrugu DUHOS i Zajednicu Svete Obitelji tijekom veljače samoinicijativno su organizirali humanitarnu akciju »Mijenjam boce za pelene«. Cilj akcije je zamjenom povratne ambalaže prikupiti sredstva za kupnju pelena i drugih potrepština koje će biti donirane majkama i djeci u kućama »Obitelji sv. Josipa« u Karlovcu, za koje brine o. Marko Glogović. Akcija je krenula je u organizaciji studenata Josipa Pavlovića i Šimuna Lakušića, a priključili su se i drugi studenti volonteri. U manje od tjedan dana u Novom studentskom domu prikupljeno je 1200 plastičnih boca povratne ambalaže, a inicijatori akcije bili su iznenađeni odzivom svojih kolega i prijatelja. Akcija »Mijenjam boce za pelene« se nastavlja. Svi studenti, ali i ostali, pozvani su da povratnu ambalažu donesu u Novi studentski dom, u sobu 301 u crvenom paviljonu i 325 u plavom paviljonu, kako bi pomogli majkama i djeci u kućama Obitelji sv. Josipa. Sanja Martinović

 BREZNICA ĐAKOVAČKA – Nova uprava u Kar-

melu sv. Josipa - Na izbornom kapitulu, pod predsjedanjem đakovačko-osječkog nadbiskupa dr. Marina Srakića, a u nazočnosti vlč. Marina Kneževića i vlč. Roberta Jugovića kao brojača glasova, 2. ožujka izabrana je nova uprava u Karmelu svetog Josipa u Breznici Đakovačkoj. Za prioricu je izabrana s. M. Ljiljana od Duha Svetoga (Prelić). Savjetnice su s. M. Barbara od Vječnog Oca (Lukinić), s. M. Josipa od Milosrdne Ljubavi Božje (Andlar), s. M. Jelena od Krista Kralja (Lipić) i s. M. Katarina od Krista Raspetoga (Kalinić). s. Terezita Kalinić

Franje Lučića u Velikoj Gorici. Na kraju koncerta župnik Josip Ivešić zahvalio je gošćama, istaknuvši nadanje u nastavak ovakvih umjetničkih događaja u župi. Amalija Šimunović  VINKOVCI – KMNL regija Vinkovci - U protekla

dva tjedna na malonogometnim igralištima u Privlaci i Vinkovačkom Novom Selu odigran je KUP Katoličke malonogometne lige (KMNL-a) regije Vinkovci. Postignuto je ukupno 120 golova u 18 utakmica, što je 6,67 po utakmici. Nakon skupnih utakmica, u utakmici za 3. mjesto susrele su se ekipe Privlaka i Ivankovo. Iako je ekipa Ivankova u tri navrata vodila, ipak su prošlogodišnji pobjednici uspjeli okrenuti rezultat u svoju korist i pobijediti s ukupnim rezultatom 5:3. U finalu su se susrele ekipe Vinkovci 6 - župa Presvetog Srca Isusova i Tordinci. Utakmica je bila vrlo zanimljiva jer je ekipa Tordinaca već u 6. minuti vodila s 3:0, ali upornost i iskustvo ekipe Vinkovci 6 na kraju su se isplatili, pa je uspjela smanjiti rezultat

Kulturni događaji, obljetnice, gradnje  ĐAKOVO – Koncert »Pia Mater«- Na četvrtu ko-

rizmenu nedjelju u župnoj crkvi Dobroga Pastira u Đakovu održan je koncert »Pia Mater«. Pred prepunom crkvom predstavili su se mladi glazbenici: na orguljama Ivan Rakonca, voditelj župnih zborova ove župe, Mia Mandić na flauti i mezzosopran Zrinka Posavec. Bio je to prvi samostalni koncert Zrinke Posavec u, kako je istaknula, župi iz koje je potekla, odnosno crkvi u kojoj je nastupala još kao djevojčica. Trenutno živi u Zagrebu i radi kao profesorica pjevanja u Umjetničkoj školi

do poluvremena na 3:2. U drugom poluvremenu ekipa Vinkovci 6 dala je još jedan zgoditak, tako da je rezultat regularnog dijela bio 3:3. Kako bi se dobio pobjednik, pucali su se šesterci i tek u 8. seriji znao se pobjednik, kad je Zvonimir Banožić pogodio za Vinkovce 6, a najbolji strijelac KUP-a Robert Šavanjika (9 zgoditaka) promašio za Tordince. Snježana Kraljević

VJESNIK na nadbiskupijskim Internet-stranicama: www.djos.hr Urednikova (pre)poruka – Stopama sadašnjice – Liturgijska građa – Homiletska građa – Sadržaj

320

3-4/2013.


ĐAKOVAČKO-OSJEČKI NADBISKUP I METROPOLIT

Uskrsna pastirska poruka i čestitka 2013. godine

»KAO ŠTO SAM JA VAS LJUBIO« (Iv 15,12) Draga braćo i sestre! Kako se velikom radošću može ispuniti naše srce, dok s kršćanima diljem svijeta ulazimo u slavlja najvećega otajstva svoje vjere – uskrsnuća Gospodinova. Upravo je uskrsnuće ono središte iz kojega nam dopiru najjača svjetla kršćanske vjere i najveća snaga za životni put svakom čovjeku. U sjaju uskrsnoga jutra zauvijek nam je zasjala djelotvorna snaga Božje ljubavi te s pravom možemo reći: Sve nam je rasvijetljeno uskrsnućem. I sama riječ Bog s Isusovim križem i uskrsnućem dobiva sasvim novo značenje. U blagdanima Gospodinove muke, smrti i uskrsnuća ponovno želimo otkriti kako nam je Bog u Isusu Kristu darovao nepresušni izvor svoje ljubavi i spasenja. Eto koliko nas je ljubio: »On ni svog Sina ne poštedje, nego ga preda za sve nas!« (Rim, 8, 32). U sve pore našega spasenja, u sve čežnje našeg istinskoga ljudskog ostvarenja i u našu nadu koja žudi za vječnim životom Bog je ugradio najveću cijenu – otkupljenje po smrti i uskrsnuću svoga Sina. I nastavlja Apostol: »Kako nam onda s njime neće sve darovati?« (Rim 8,32). U Isusovoj smrti i uskrsnuću Bog je svojom ljubavlju zahvatio svu našu stvarnost - putove našega rađanja i umiranja, naše snage i naših slabosti, grijeha i oproštenja te nam dao milost da budemo ‘nanovo rađeni za životnu nadu’ (1 Pt 1,3). Kršćanin u Isusovu uskrsnuću već sada proživljava novost i konačnu pobjedu života te svoje zajedništvo s Kristom doživljava kao trajno životno nadahnuće. »U njega gledajte i razveselite se!« (Ps 34, 6) – to je poziv koji nas u svim prilikama upravlja da svoj pogled nikada ne skidamo s Krista. Potrudimo se da nam pogled vjere ne bude maglovit, ne tek površno ukrašen optimizmom što ga susrećemo u kršćanskom navještaju. U ostvareno Isusovo uskrsnuće unesimo svu dubinu svoga bića, sve ‘tajne’ svoga srca, sav svoj životni program, svoje bojazni i sve rane. Gledajmo ga s povjerenjem, s iskrenim predanjem u njegove ruke koje su na križu raskriljene za nas i za čitav svijet, uvijek spremne umiti nas u svojoj ljubavi što ju je kao nedužni Jaganjac zapečatio svojom krvlju i smrću. S uskrsnulim Gospodinom svjedočanstvo i mjera Božje ljubavi pretače se u naš kršćanski poziv, štoviše u nalog da ga nasljedujemo, kad nam on sâm zapovijeda: »Ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio!« (Iv 15, 12). U ovome ne možemo ne prepoznati onaj trajni identitet i poslanje Krstove Crkve koja se, od apostola i kroz čitavu povijest, želi prepoznati kao živa zajednica koja svijetu

donosi klicu uskrsne preobrazbe koju nam po Isusu dariva snaga i pobjeda Božje ljubavi. Za takvu zajednicu »žive Crkve« i u našem vremenu molio je nedavno, prigodom završetka svoga pontifikata, danas papa u miru Benedikt XVI. te nam je zadivljujućom dubinom i jednostavnošću evanđeoski poručio: Bog nas ljubi, ali očekuje da i mi njega ljubimo! (Papa Benedikt XI., Rim, 27. veljače 2013.). I u pozivu za Godinu vjere jednako nas je poticao: Zahvaljujući vjeri možemo u onima koji traže našu ljubav prepoznati lice Gospodina uskrsloga. Ne smijemo zaboraviti taj trajni poziv ... (usp. Papa Benedikt XVI., Vrata vjere 14). Kristovo poslanje ljubavi i danas je najvjerodostojnija služba Crkve, kad ona u prilikama i izazovima našega vremena »ljubavlju okružuje sve koji su pogođeni ljudskom slabošću« i kad u njima »prepoznaje sliku svoga siromašnog i patničkog Utemeljitelja te se trsi ukloniti njihovu nevolju i nastoji u njima služiti Kristu« (usp. Lumen gentium, br. 8). Kristov put ljubavi što ga trebamo preuzimati uvijek je svjež i nov te upravo na njemu Crkva »ide naprijed hodajući između progonâ svijeta i utjehâ Božjih« (Sv. Augustin, De civ. Dei, XVIII, 51,2), navješćujući križ i muku Gospodnju, sve dok on ponovo ne dođe u slavi (usp. 1 Kor 11,26). Živa Crkva i danas želi rasti i obnavljati se novom spremnošću za službu ljubavi – za službu koja je ujedno i djelo evangelizacije, radosna što će je na tom putu službom pastira koji »predsjeda u ljubavi« predvoditi novi papa Franjo. Iskreno želim da ovogodišnji Uskrs u svima nama, u još većoj mjeri, obnovi baštinu Kristove službe ljubavi i da se u njoj, unatoč naporu i žrtvama, osjetimo ispunjenima i radosnima. To je ujedno i ‘kvasac’ naše vjere, ‘sjeme’ i ‘klica’ novosti uskrsloga života što ga svi trebamo nositi jedni drugima – mi, zaređeni službenici, biskupi, svećenici i đakoni, članovi redovničkih zajednica i svi Kristovi vjernici laici, u čemu se, nošeni naravnom dobrotom i plemenitošću, s nama sjedinjuju i svi članovi ljudske zajednice i društvenih ustanova. Predragi! Svima vama koji ste životom i službama dionici zajedništva naše Nadbiskupije i svima koji ste s nama povezani, u našoj domovini i narodu te diljem svijeta, s pomoćnim biskupom Đurom, od srca želim radostan i blagoslovljen Uskrs! U Đakovu, o svetkovini Uskrsa 2013.  MARIN, nadbiskup i metropolit


Poštanska marka prigodom Pastirskog pohoda pape Benedikta XVI. Hrvatskoj u lipnju 2011. Poštanski ured grada – države Vatikan izdao je u nedjelju, 10. ožujka, omotnicu s markom na kojoj je prikazan papa Benedikt XVI. prigodom njegova Pastirskog pohoda Hrvatskoj, 4.-5. lipnja 2011. Na toj prigodnoj poštanskoj marki nalazi se motiv pozlaćenog dna staklene plitice iz 4. st., pronađene 2001. godine tijekom arheoloških istraživanja lokaliteta Štrbinci, nedaleko Ðakova, koji prikazuje cijelu obitelji (oca i majku s dvoje djece). Odabir motiva nije slučajan, jer je prvi razlog Papina dolaska bilo sudjelovanje na 1. nacionalnom susretu hrvatskih katoličkih obitelji. Naime, na dnu plitice promjera 5,6 cm piše »Vivatis Felicis in Deo« (»Živite sretni u Bogu«). Eksponat se nalazi na čuvanju u Arheološkom muzeju Slavonije u Osijeku. Na prigodnoj poštanskoj marki, vrijednosti 60 centi (0,60 eura), napisan je i tekst na hrvatskom jeziku kojim se Sveti Otac obratio u Zagrebu 4. lipnja 2011. godine rekavši: »Došao sam ovdje da vas podržim u vjeri!« Tiskovni ured

Vjesnik 03 04 2013 internet