Yellow Cab 131

Page 1



Osnivač i izdavač: Apple Media d.o.o., Knez Mihailova 7/4 Direktor, glavni i odgovorni urednik: Mina Krsmanović Art direktor: Marija Savković Zamenik urednika: Boban Jevtić Marketing: office@yellowcab.co.rs Sekretarica redakcije i finansijski referent: Danijela Velisavljević Redakcija, website, BiB: Ivana Ćirković Lektura: Ivana Ćurčić

Saradnici: Zoran Janković, Mića Karić, Miloš Cvetković, Nenad Bekvalac, Danko Stojić, Mića Vujičić, Đorđe Bajić, Jovana Stokić, DJ Peppe, Slobodan Obradović, Nada Mandić, Vladimir Vujinović, Tatjana Bogdanov, Zorica Kojić, Marko Artuković, Ilija Đukić, Nemanja Kostić, Sonja Kovljanić, Dragan Ambrozić, Ljubisav Panić, Biljana Đorđević, Darko Crnogorac, Miloš Maksimović, Danijel Farkaš, Slavica Pešić, Dejan Petković Dizajn: Apple Media Adresa redakcije: Knez Mihailova 7/IV, Beograd Telefon redakcije i marketinga: (+381 11) 3288-327, 3288-328 i tel/fax: 3288-329 web: www.yc.rs e-mail: office@yellowcab.co.rs Godišnja pretplata: 540,00 din. Tekući račun 160-312560-95 Naznaka: pretplata za časopis Yellow Cab Informacije o pretplati: +381 11 32 88 328, +381 11 32 88 327 ili pišite na e-mail: office@yellowcab.co.rs

hit lista: str. 4 DOGAĐAJ: BEKIM FEHMIU - BOGATSTVO IZGUBLJENO U TIŠINI STR. 6 NAUKA: DANI BUDUĆNOSTI STR. 08 AKTUELNO: NORDIC NOIR STR.10 INTERVJU: MILLA JOVOVICH STR.12 NAJAVE: FILMSKA JESEN STR.14 INTERVJU: MATHIEU KASSOVITZ STR.18 PATROLA STR.20 SITO I REŠETO STR.66

Štampa: Rotografika, Subotica Distribucija: Vaske de Gama d.o.o, 11000 Beograd, Srbija, Krivošijska 15, Tel: +381 11 34 68 672

CIP - Katalogizacija u publikaciji Narodna biblioteka Srbije, Beograd 050.8 YELLOW Cab : vodič kroz Beograd / glavni i odgovorni urednik Mina Krsmanović. - 2001, br. 1 (novembar)- . - Beograd (Knez Mihailova 7/4) : Apple Media, 2001- (Subotica : Rotografika). - 28 cm Mesečno. ISSN 1451-4311 = Yellow Cab COBISS.SR-ID 184830727

Hobit: Neočekivano putovanje

Naslovna strana:

AD - Nikola Radojčić / Braća Burazeri Copyright ©1970 by Paramount Pictures Corporation & avco Embassy Pictures Corp.

str. 22 FILM str. 30 MUZIKA str. 40 46.BITEF str. 49 POZORIŠTE str. 51 IZLOŽBE str. 53 KNJIGE str. 58 HRANA I PIĆE str. 64 BELGRADE IN BRIEF septembar 2012. | www.yc.rs | 3


HIT LISTA MRNJAU VIKEND

Dom omladine Beograda i udruženja „Ljudi za životinje“, Felinološko društvo „Le PETit“, „Feniks“, „Najbolji prijatelj“ i brojni volonteri i prijatelji organizuju treću veliku javnu akciju uDOMljavanja, ovaj put napuštenih mačaka. Poziva se ceo grad da se udruži u rešavanju problema mačaka na ulici. Pozvani ste na na dva dana mrnjaukanja, predenja, frktanja, maženja, paženja, udomljavanja, tapšanja, učenja, dva dana čuvenih filmova o mačkama, dva dana crtanih filmova sa mačkama za decu, ali i za odrasle, dve izložbe o mačkama, dva dana predavanja, tribina, felinologije i naravno, uDOMljavanja! Umesto samo da kažete: video sam cica-macu, usvojite je. Dođite da mrnjaučemo zajedno! Dođite da predemo i da se mazimo! Ulaz je slobodan!

/ Dom omladine, 15. i 16. septembra, od 12.00 do 22.00 /

FESTIVAL „VREVA“

Ulični festival aktivizma Vreva biće održan u Beogradu, u parku Vojvode Vuka (park Palas) i okolnim ulicama, istovremeno integrišući razne forme delovanja, izražavanja i angažovanja u vezi s javnim prostorom i aktivizmom u zajednici. Nizom programa organizator festivala Liceulice magazin nastojaće da afirmiše, podstakne i promoviše aktivizam, optimizam i preduzimljivost, brigu o zajednici i životnoj sredini, multikulturalnost i toleranciju, inkluziju nasuprot diskriminaciji, humanost, solidarnost i filantropiju, kao i inovativne puteve suočavanja s nekim od ključnih izazova. Festival Vreva biće realizovan putem više programa koji će se, kao i na svakom uličnom festivalu, dešavati mahom simultano, na otvorenom i u srcu grada. Vrevu će posetioci moći da dožive na izložbama, javnim prezentacijama, radionicama, tribinama („razgovori u parku“), performansima, uz fleš mobove, ulične igre i zanimacije, bogat i raznovrstan muzički i filmski program i jedinstvenu ponudu ulične hrane („gladni promena“), nastale u različitim kulturama ili posebno osmišljene za ovu priliku.

/ 21. i 22. septembar /

RED BULL TRKA TROKOLICA

Hrabrost, umeće, brzina i pozitivan duh osobine su koje mora da poseduje vozač trokolice da bi učestvovao na Red Bull Trci trokolica. Trka trokolica, ili kako takmičari kažu “izvorno srpski ekstremni sport” po treći put će se održati u Dobračinoj ulici 15. septembra. Nezvanični slogan trke je “Napravi trokolicu i zabodi nizbrdicu”. Najbrža staza do sada očekuje 64 takmičara sa novim spravama koje će, u grupama od po četiri takmičara i uz dozvoljeno guranje, morati da savladaju brže od ostalih kako bi se plasirali u narednu rundu takmičenja. Svi zainteresovani za učešće mogu se prijaviti preko sajta www.redbull.rs.

/ 15. septembar /

PETNAESTA „BEOGRADSKA ROLERIJADA“ Centar glavnog grada rezervisan je 9. septembra za Beogradsku rolerijadu, kada će se okupiti, kao i prethodnih 15. godina svi ljubitelji roški. Biće to odlična prilika da se na Terazijama i Trgu Republike provozaju rekreativci, profesionalci, deca i roditelji. Udruženje Beogradska rolerijada, pod pokroviteljstvom Sekretarijata za sport i omladinu grada Beograda, i ove godine je pripremilo trke za sve uzraste. Pored već tradicionalnih Erste Banka i Wiener Stadtische trka za najmlađe, Blic trka za odrasle kao i Naxi trka na 100 metara, ove godine pripremljene su i trke na kružnoj pisti u kojima će se takmičiti isključivo profesionalci iz Srbije i inostranstva u okviru Alpe Adria kupa. Oni koji vole porodično da voze rolere mogu da se takmiče u Timezone štafetnoj trci a ko nije vičan izmeni štafetne palice može da se oproba u Dacia porodičnim trkama, pod uslovom da se od starta do cilja članovi porodica drže za ruke, ili za kolica, ukoliko učestvuju i bebe u trci. Sve njih će pratiti i Dacia Duster kao oficijelno vozilo Rolerijade. Učesnike i posetioce će na ovoj celodnevnoj žurci zabavljati veliki broj umetnika, dance i fitnes grupa, a mnogi će iza „Konja“ moći da igraju odbojku ili da uče prve korake u školici rolera. Prijavljivanje takmičara vrši se putem sajta www.rolerijada.rs, a moguće su prijave i na sam dan Rolerijade, na Trgu Republike od 9h pa do 15 minuta pre željene trke. 4 | www.yc.rs | septembar 2012.



d o g a đ a j

BEKIM FEHMIU

BOGATSTVO IZGUBLJENO U TIŠINI U DOMU OMLADINE, OD 6. SEPTEMBRA, PUBLIKA ĆE MOĆI DA VIDI VELIKU IZLOŽBU POSVEĆENU JEDNOM OD NAJPOZNATIJIH GLUMACA S PROSTORA BIVŠE JUGOSLAVIJE

zložba Bekim Fehmiu — bogatstvo izgubljeno u tišini prikaz je sjajne i bogate glumačke karijere jugoslovenskog glumca Bekima Fehmiua. Istovremeno, ona je svedočanstvo o njegovim izuzetnim etičkim, intelektualnim i humanističkim kvalitetima kojima je uporno uspevao da prevaziđe ograničenja nacionalnih kultura. Bekim Fehmiu rođen je kao šesto dete u albanskoj porodici Ibrahima i Hedije Fehmiu. Iako je rođen u Sarajevu, najveći deo svog detinjstva i rane mladosti proveo je u Prizrenu. Godine 1956. dolazi u Beograd, gde se upisuje na Fakultet dramskih umetnosti. Veliku popularnost u Jugoslaviji stekao je filmom Skupljači perja iz 1967. godine, posle čega počinje njegova internacionalna karijera. Tokom svoje karijere Bekim Fehmiu glumio je u više od 40 filmova različitih produkcija i sarađivao s velikanima filmske industrije tog doba kao što su Dino De Laurentis, John Huston, Olivia de Havilland, Ava Gardner, Dirk Bogarde, Claudia Cardinale, Irene Papas i drugi. 6 | www.yc.rs | septembar 2012.

Godine 1987. povlači se iz javnog života u Jugoslaviji. Nekoliko godina kasnije napušta i svoju internacionalnu karijeru. Ovaj radikalni čin samoukidanja bio je protest protiv bujanja nacionalizma i etničke mržnje u Jugoslaviji. Njegova unutrašnja emigracija prekinuta je samo jedanput, 2001. godine, kada je objavljena autobiografija Blistavo i strašno. Izabarao je tišinu kao oblik protesta i na taj način ostao jedan od retkih moralno kredibilnih ljudi u turbulentnim vremenima. Bekim Fehmiu počinio je samoubistvo u Beogradu, 15. juna 2010. godine. Na izložbi će biti prikazani novinski intervjui urađeni sa Bekimom Fehmiuom od 1967. do 2001. godine, delovi knjiga, dokumenti iz njegovog života, lični predmeti, fotografije, filmski posteri, ali i tonski i video zapisi. Koristeći najviše ono što je Bekim Fehmiu rekao o sebi i svom životu u novinskim intervjuima i memoarima koji su objavljeni 2001. godine, ova izložba na neki način predstavlja njegovu priču o samom sebi. Izložba Bekim Fehmiu — bogatstvo izgubljeno u tišini deo je šireg projekta Sećanje koji ima za cilj da u zajedničkom preispitivanju


prošlosti pronađe pojedince koji su tokom ratova devedesetih uspeli da sačuvaju lični integritet, da ih afirmiše kao deo zajedničkog kulturnog nasleđa i time uspostavi dijalog i razmenu među zajednicama koje žive na teritoriji bivše Jugoslavije. Izložba je nastala kao rezultat rada volontera koji su učestvovali u istraživanju, sakupljanju materijala i razvoju same ideje. Ovaj participativni proces stvaranja izložbe urađen je uz sveobuhvatnu podršku porodice Bekima Fehmiua, pre svih njegove supruge Branke Petrić. Izložbu organizuju Associazione Trentino con i Balcani i Dom omladine Beograda. Associazione Trentino con i Balcani više od 15 godina radi u Prijedoru (BiH), Kraljevu (Srbija) i Peći (Kosovo). Putem svojih lokalnih ogranaka ova organizacija fokusirana je na pitanja lokalnog razvoja oslanjajući se na vrednosti jednakosti, tolerancije i solidarnosti i promovišući ih. Izložba je do sada gostovala u Peći, Prištini, Prizrenu, Prijedoru i Sarajevu. U Beogradu će biti otvorena 6. septembra u holu ispred velike sale Doma omladine Beograda i trajaće do 12. septembra. Tokom izložbe, u saradnji Doma omladine i Kinoteke Jugoslavije biće organizovana i revija filmova Bekima Fehmiua.

Subota, 8. septembar, 20h

Deps (1974)

Režija: Antun Vrdoljak Uloge: Milena Dravić i Bekim Fehmiu Deps je priča o bivšem kriminalcu koji se pokušava asimilirati, prihvatiti društvene norme i započeti normalan život, no u tome ga ometaju stalne policijske provere i sumnje. Akcentiran jazz tonovima Alfija Kabilja, Deps je po svojoj tematici atipičan film za ono vreme, sociološka kritika društva i represivnih organa koji nemaju sluha, a ni volje za drugačije mišljenje. Nedelja, 9. septembar, 20h

Roj (1966)

Režija: Miodrag Popović Uloge: Bekim Fehmiu, Olivera Katarina, Mira Stupica Ova istorijska drama koja je na pulskom festivalu 1966. godine osvojila dve Zlatne Arene (za najboljeg glumca i glumicu) predstavlja jedno od najboljih filmskih ostvarenja Miće Popovića. Dinamična i višeslojna struktura i naracija filma otkriva tešku i zapostavljenu ulogu žene u turbulentnim vremenima Prvog srpskog ustanka. Ponedeljak, 10. septembar, 20h

Avanturisti (1970, SAD)

Nakon uspešnog gostovanja izložbe u Peći (januar 2012) i Prištini (01-14. juna 2012.) i Prijedoru (22-27. juna 2012.), Sarajevu (29. Juna-05. Jula), Prizrenu (06-15. Jul) izložba će biti otvorena u Beogradu od 06-14. septembra 2012. godine. Nakon Beograda izložba će gostovati u Kraljevu, a zatim i u Italiji (Firenca i Trento). FILMSKI PROGRAM:

Režija: Lewis Gilbert Uloge: Bekim Fehmiu, John Huston, Ava Gardner, Charles Aznavour, Irene Papas, Claudia Cardinale, Olivia de Havilland, Robert Shaw, Fernando Rey, Dirk Bogarde i Candice Bergen Ova priča o političkom i društvenom životu južnoameričkog plejboja u produkciji Paramount Pictures donela je u Holivud svež dah realističnosti pre svega po pitanju prikazivanja ljubavnih scena i naselja, kakav je u ranijim periodima najčešće bio cenzurisan. Pored toga što predstavlja najskuplji projekat tadašnjeg Holivuda film Avanturisti okuplja čitavu plejadu filmskih diva i glumaca uključujući i Bekima Fehmiua, nosioca glavne uloge i prvog Jugoslovena u Holivudu. Utorak, 11. septembar, 20h

Skuplja»i perja (1967)

Režija: Aleksandar Petrović Uloge: Bekim Fehmiu, Olivera Katarina, Velimir Bata Živojinović

Četvrtak, 06. septembar, 21:00

U sklopu sve»anog otvaranja projekcija filma Specijalno vaspitanje (1977)

Režija: Goran Marković Uloge: Bekim Fehmiu, Slavko Štimac, Aleksandar Berček Prvi film Gorana Markovića, gorko smešna filmska priča o polaznicima popravnog doma i njihovim profesorima i vaspitačima osvojila je publiku i kritiku i postala jedna od najvažnijih filmova srpske kinematografije. Bekim Fehmiu je ostvario posebno kompleksnu ulogu vaspitača koji iza naizgled grube spoljašnosti krije nežno srce. Petak, 7. septembar 20h

Pavle Pavlovi∆ (1975)

Režija: Mladomir Đorđević Uloge: Bekim Fehmiu, Milena Dravić, Slobodan Đurić Iako jedno od najpoznatijih ostvarenja jugoslovenske kinematografije, ovaj film bio je izbačen iz zvanične konkurencije festivala u Puli i nikada nije bio prikazivan u bioskopima Jugoslavije usled činjenice da predstavlja svojevrsnu kritiku samoupravnog sistema natopljenog sitnom korupcijom, zloupotrebom samoupravnih slogana i slomom morala. Film je bio prikazivan u inostranstvu gde su ga kritičari nazvali “bravuroznim političkim kabareom”.

Skupljači perja jedan je od najznačajnijih filmova jugoslovenskog crnog talasa. Uz pulsku Zlatnu Arenu za glavnu mušku ulogu, osvojio je i dve nagrade u Kanu za režiju, a bio je nominovan i za Oskara. Godine 1983. kritika ga je proglasila najboljim jugoslovenskim filmom svih vremena. Sreda, 12. septembar, 20 h

SPECIJALNA PROJEKCIJA

septembar 2012. | www.yc.rs | 7


n a u k a

ROBOT ASIMO U GOSTIMA

Najpoznatiji robot na svetu, Asimo, boraviće u Beogradu od 24. do 26. septembra.

On će doputovati u našu zemlju kako bi svečano otvorio nacionalnu naučnopopularnu manifestaciju Dani budućnosti koja se u organizaciji Centra za promociju nauke (CPN) održava u septembru i oktobru. Tokom tri dana koje provodi u našoj zemlji, ovaj humanoid koji hoda, razgovara i sposoban je da donosi inteligentne odluke, u zadužbini Ilije M. Kolarca u Beogradu demonstriraće najrazličitije sposobnosti svojstvene ljudima.

IDEJA O HUMANOIDU

Asimo je zamišljen kao robot koji pomaže starim i bolesnim ljudima. Međutim, za sada nije u prodaji. Osim za istraživanja u japanskoj kompaniji Honda koja ga je konstruisala, Asimo se može videti samo na velikim svetskim sajmovima gde se povremeno pojavljuje i fascinira publiku — od dece do naučnika. Neka od takvih pojavljivanja bila su u Las Vegasu, na najvećem svetskom Sajmu potrošačke elektronike (Consumer Electronics Show, CES) ili na Njujorškoj berzi, kada je zvonio za početak trgovine akcijama. Asimo je napravljen 2000. godine, mada je njegov razvoj prethodno trajao oko deceniju i po, od 1986. U njegov razvoj i konstruisanje uloženi su izuzetno znanje i velika sredstva. Asimo je nešto sitniji od prosečnog čoveka: ima 130 centimetara i 48 8 | www.yc.rs | septembar 2012.

kilograma. U proteklim decenijama napravljeno je svega pet modela i pedesetak ovih robota koji se fizički neznatno razlikuju, ali su u međuvremenu postali pametniji, pokretljiviji i sposobniji. Asimo govori, zna čak i jezik znakova, a poslednji napravljeni primerci mogu da ostvare međusobnu interakciju.

ŠTA ASIMO SVE ZNA?

Tvorci Asima uspeli su da mu omoguće izuzetnu pokretljivost — može da pravi pokrete u zglobovima nalik na čovekove. To mu daje i stabilnost tako da ovaj robot hoda ili trči brzinom od šest kilometara na sat (što otprilike odgovara brzom ljudskom hodu), penje se uz stepenice, nosi poslužavnik, šutira loptu, saginje se, okreće, pleše i izvršava najrazličitije zadatke. Naučen je da funkcioniše u realnoj sredini kako bi mogao da se snađe i pomogne čoveku u poslu koji mu je zadat. Asimo prepoznaje objekte koji se pomeraju i proračunava razdaljinu i pravac njihovog kretanja, prati čoveka i pozdravlja ga kad mu se ovaj približi — pruža ruku ili mahne — u zavisnosti od ponašanja čoveka. Asimo može da imitira pokrete i položaje tela, reaguje na glasovne komande, prepoznaje prepreke, odaziva se na ime, okreće se ka osobi koja mu se obraća, kao i kada čuje iznenadni neobični zvuk. Takođe, može da prepozna desetak osoba i obraća im se po imenu.


MOŽETE DA GA UPOZNATE

Tokom posete Beogradu Asimo će govoriti o svojim utiscima o Srbiji, a na specijalno postavljenoj bini u Zadužbini Ilije M. Kolarca demonstriraće kako poslužuje piće, šutira loptu, penje se uz stepenice, razgovara i još mnogo drugih stvari. Asimova poseta inače je samo početak nacionalne manifestacije Dani budućnosti koja se po njegovom odlasku iz Srbije nastavlja u galeriji u zgradi Robne kuće Beograd u Knez Mihailovoj ulici. Centar za promociju nauke uspeo je da na jednom mestu okupi i izloži na desetine robota — od onih koji su napravljeni u Srbiji, preko najpoznatijih svetskih primeraka i sofisticiranih kućnih robota pomoćnika. Tokom uzbudljive tri nedelje, roboti — od kojih će neki dolaziti, a drugi odlaziti, ali tako da uvek prave gužvu — moći će da se pogledaju, opipaju, s nekima će moći da se komunicira i poigra. Centar za promociju nauke populariše i promoviše nauku, razvija naučnu pismenost i povezanost i afirmiše ideje ekonomije znanja, budi radoznalost i podstiče mlade da se opredele za put nauke. Osnovan je Zakonom o naučnoistraživačkoj delatnosti 2010. godine.

Od 24. septembra do 15. oktobra

FESTIVAL „DANI BUDU∆NOSTI“: ROBOTIKA Dani budućnosti jesu prvi naučnopopularni festival posvećen robotima koji je organizovan na zapadnom Balkanu. Na ovoj manifestaciji, čiji će se glavni događaji odigrati u centru Beograda, u Knez Mihailovoj ulici, biće predstavljeno 30 najmodernijih robota iz svih delova sveta. U bogatom programu koji obuhvata filmove, predavanja i brojne radionice, posebno se izdvaja dvodnevna predstava najsavremenijeg robota na svetu, humanoida Asima iz Japana, koji će nastupati pred publikom u Zadužbini Ilije M. Kolarca. U duhu misije Centra za promociju nauke, festival je namenjen širokoj ciljnoj grupi, a očekuje se projektovana poseta od 150.000 posetilaca, kako izložbe, tako i posebnih performansa, kao i filmskih i predavačkih programa. Organizator, Centar za promociju nauke, jeste državna institucija nadležna za promociju i popularizaciju nauke. Njegov motiv za organizaciju ove popularne manifestacije jeste širenje naučne pismenosti među građanima Srbije. Zato se uključivanjem u ovu manifestaciju pridružujete seriji akcija koje Centar sprovodi sa idejom izgradnje društva zasnovanog na znanju. Ciljevi manifestacije jesu predstavljanje novih naučnih dostignuća u svetlu onoga što građani mogu očekivati u budućnosti, a postavljeni su na osnovu rezultata istraživanja koje je, u saradnji s Filozofskim fakultetom i agencijom MASMI, Centar sproveo na reprezentativnom uzorku od 1.000 ispitanika. Festival Dani budućnosti organizuje se u saradnji s više naučnih institucija iz Srbije i uz podršku međunarodnog Instituta inženjera elektrike i elektronike (IEEE). Zahvaljujući širokoj mreži podrške u medijima, kao i sopstvenim medijskim resursima, Dani budućnosti biće praćeni posebno intenzivnom medijskom kampanjom.

septembar 2012. | www.yc.rs | 9


a k t u e l n o

Devojčica koja se igrala vatrom

NORDIC NOIR: TA MRA»NA I ZAVODLJIVA STVAR Nordic noir je više od puke krimi misterije Piše: Đorđe BAJić ermin nordic noir označava kriminalističke romane, filmove i televizijske serije nastale u nordijskim zemljama, a pre svega u Skandinaviji: Švedskoj, Danskoj i Norveškoj. Tokom poslednjih nekoliko godina, zahvaljujući planetarnom uspehu Larssonove Milenijum trilogije, nordic noir postao je svetski popkulturni fenomen broj jedan. U čemu je tajna njegove privlačnosti? Pre svega, tu je neosporni kvalitet. Zahvaljujući prevodima, čitalačka publika u drugim zemljama otkrila je niz izvanrednih, do tada nepoznatih pisaca, a veliku pažnju takođe su privukli filmovi i serije. Nordijci se ne libe da prikažu mračnu stranu života. Samim tim, njihovi romani, filmovi i serije deluju autentičnije, uverljivije. Nema potcenjivanja čitalaca i gledalaca — ponuđene priče po pravilu su kompleksne, izbegavaju se šabloni i u fokus stavljaju teme pred kojima pisci krimića u drugim zemljama najčešće zatvaraju oči. Nordic noir je više od puke krimi misterije, već nudi, bez zašećerenosti, neumoljivu vivisekciju svakodnevice i društvenih nepravdi. 10 | www.yc.rs | septembar 2012.

PISCI

Švedski bračni par Maj Sjöwall i Per Wahlöö napisali su u četiri ruke 10 detektivskih romana iz ciklusa Priča o zločinu (1965— 1975). Njihov roman Policajac koji se smejao (Den skrattande polisen, 1968) prerađen je 1973. godine za potrebe istoimenog holivudskog filma u režiji Stuarta Rosenberga. Sjöwall i Wahlöö jesu začetnici krimića u nordijskim zemljama, a tokom narednih decenija ovaj žanr postajao je sve zastupljeniji u Švedskoj (Jens Lapidus, Liza Marklund, Håkan Nesser), Norveškoj (Karin Fossum, Thomas Enger), Danskoj (Peter Høeg, Jussi AdlerOlsen), ali i u Finskoj (Matti Joensuu, Anja Angel) i na Islandu (Arnaldur Indriðason, Yrsa Sigurðardóttir). Ipak, tri najznačajnija i najpopularnija nordijska krimi pisca jesu Larsson, Nesbø i Mankell. Šveđanin Henning Mankell autor je 10 romana o inspektoru Kurtu Wallanderu (1991—2009). Mankellova popularnost van granica Švedske rasla je postepeno, prvo u Nemačkoj i Engleskoj, a onda i u ostatku sveta. Njegovoj slavi doprinele su televizijske adaptacije, od kojih su najnovije one u produkciji čuvenog BBC-ja, sa Kennethom Branaghom u naslovnoj ulozi


(za sada su emitovana tri serijala od po tri TV filma). Norvežanin Jo Nesbø proslavio se serijalom o Harryju Holeu. Od 1997. do 2011. godine nastalo je devet romana, a Nesbø priprema i deseti. Martin Scorsese obelodanio je da je zainteresovan da za veliki ekran adaptira roman Sneško, dok je Lovac na glave (triler nastao izvan serijala o Harryju Holeu) prošle godine već pretočen u odličan film u norveško-nemačkoj koprodukciji. Najveći međunarodni uspeh ostvario je prerano preminuli Šveđanin Stieg Larsson. Njegova Milenijum trilogija prodata je u sedamdeset miliona primeraka, a ekscentrična Lisbeth Salander postala je jedna od najpopularnijih junakinja novog milenijuma. Po Larssonovim romanima snimljena je rado gledana švedska filmska trilogija (2009), a prvi roman iz serije doživeo je i svoju visokobudžetnu holivudsku adaptaciju u režiji Davida Finchera (2011).

TV SERIJE

Televizijskih serija koje se mogu svrstati u nordic noir ima dosta — švedski Wallander, Sebastian Bergman (Den fördömde), Oni koji ubijaju (Den som dræber) — ali se po aktuelnosti i značaju izdvajaju tri.

FORBRYDELSEN (ZLO»IN)

Do sada su prikazane dve sezone (2007. i 2009), a uskoro će biti emitovana i treća, završna. Serija je tokom proleća 2011. godine postala veliki hit u Engleskoj, kada je, bez obzira na to što je prikazivana s titlovima, privukla više gledalaca nego nagrađivani Ljudi sa Menhetna. Radnja serije smeštena je u Kopenhagen i prati inspektorku Saru Lund (Sofie Gråbøl) i njen tim u ritmu: jedna epizoda — 24 sata istrage. Sofie Gråbøl postala je prepoznatljivo lice u Engleskoj i jedna od najpopularnijih stranih glumica u toj zemlji; nedavno je gostovala u specijalu kultne humorističke serije Absolutely Fabulous. O popularnosti serije govori i podatak da je belo-crni džemper koji nosi glavna junakinja postao modni hit svuda u svetu gde je serija prikazivana. Formulu su pokušali da preuzmu Amerikanci, pa je tako nastala serija Ubistvo (The Killing), emitovna tokom 2011. i 2012. godine. Početak serije bio je obećavajući, ali su problemi počeli krajem prve sezone i nastavili se tokom druge. U pokušaju da privuku američku publiku scenaristi su razvodnjili priču i time izazvali kontraefekat. Posle dve sezone i 26 emitovanih epizoda, AMC je ukinuo Ubistvo.

SKANDINAVSKI KRIMI∆I U SRBIJI Nolit je još 1997. godine objavio Osećaj gospođice Smile za sneg Danca Petera Høega. Mnogo kasnije, veliki hit postala je Larssonova Milenijum trilogija u izdanju Čarobne knjige (Muškarci koji mrze žene, Devojčica koja se igrala vatrom, Kula od karata). Prva četiri Mankellova romana o Wallanderu objavljena su u izdanju Narodne knjige (Ubice bez lica, Psi iz Rige, Bela lavica, Čovek koji se smejao), a naredna dva u Čarobnoj knjizi (Pogrešan trag i Peta žena). Jo Nesbø do sada ima četiri dela prevedena na srpski: Laguna je objavila Solomonovo slovo, Odmazdu, Crvendaća i Lovce na glave, a zanimljivo je da su njegovi romani bestseleri i u susednoj Hrvatskoj. Takođe u izdanju Lagune objavljeni su romani Lise Marklind Raj (naslov iz serijala o novinarki Anniki Bengtzon) i Od ubica, s ljubavlju (napisan u saradnji sa čuvenim američkim piscem krimića Jamesom Pattersonom), kao i romani Karin Fossum Ne osvrći se i Nevesta iz Mumbaja.

BRON/BROEN (MOST)

Prva sezona dansko-švedske serije Most prikazana je 2011. godine i već preti da pomrači slavu prethodnika. Priča prati detektivski dvojac, Šveđanku Sagu Norén (Sofia Helin) i Danca Martina Rhodea (Kim Bodnia, domaćoj publici poznat po ulogama u nasilnim krimićima Pusher i U Kini jedu pse), koji se udružuju kako bi razotkrili ubicu koji seje smrt u obema zemljama. Od uvodne špice (u kojoj se može čuti pesma Hollow Talk danskog benda Choir of Young Believers) postaje sasvim jasno da je reč o seriji visokog ranga, a taj utisak ostaje nepromenjen do samog kraja. Pored uobičajeno odličnog Bodnije, pravo otkrovenje predstavlja Sofia Helin. Ona tumači lik briljantne ali društveno neprilagođene Sage, koju su mnogi uporedili s Larssonovom Lisbeth Salander. Bez obzira na neke karakterne sličnosti sa slavnijom i agresivnijom prethodnicom, Saga je unikatan lik koji pleni od prvog kadra u kome se pojavi. Druga sezona Mosta već je odobrena i trebalo bi da stigne na male ekrane tokom 2013. godine. FX planira i američku verziju čija će se radnja odigravati na granici Meksika i SAD.

BORGEN (ZAMAK)

Ova serija prati život četrdesetogodišnje političarke Birgitte Nyborg (Sidse Babett Knudsen), prve premijerke u danskoj istoriji. Put do uspeha nije lak, pa glavna junakinja mora da prebrodi brojne prepreke kako bi postigla svoj cilj, a onda i održi vlast. To što je žena — sve čini samo težim. Zamak (u nekim zemljama prevođen i kao Vlada) nije kriminalistička serija već politička drama, ali poseduje većinu najvažnijih sastojka nordic noira: višeslojnu uzbudljivu priču, društvenu kritiku i uverljive likove. Pored premijerke, važnu ulogu u seriji ima i novinarka Katrine Fønsmark (Birgitte Hjort Sørensen), što samo potvrđuje tezu da su snažni ženski likovi dominantni u nordic noiru, posebno u serijama. Do sada su emitovne dve sezone od po 10 epizoda (2010, 2011), a planirana je još jedna. Serija je naišla na odličan prijem u Engleskoj, a emitovana je i u SAD. U septembru 2011. godine NBC je najavio američki rimejk čiji je pilot trebalo da napišu David Hudgins i Jason Katims (Friday Night Lights), ali se od ovog projekta kasnije odustalo.

Most septembar 2012. | www.yc.rs | 11


i n t e r v j u

MILLA JOVOVICH

FANTASTI»NI SVET JEDNE ALICE etke su manekenke, bile one manje ili više poznate, koje uspeju da ostvare karijeru u nekoj drugoj oblasti, posebno kad je reč o sedmoj umetnosti. Milla Jovovich je izuzetak, iako je njen put do zvezdanog (filmskog) statusa bio prilično nesiguran. Devojčica od koje je majka napravila top-modela u 12. godini prvi put je debitovala na velikom platnu tri godine kasnije, 1991. u filmu Povratak u Plavu lagunu. Sledi niz uloga koje ništa nisu uradile za Millinu karijeru, sve do Petog elementa 1997. koji je režirao njen tadašnji muž Luc Besson. Pri kraju njihovog dvogodišnjeg braka usledio je još jedan film, Glasnik: Priča Jovanke Orleanke. Ponovo je nastalo zatišje, sve do 2002. i prvog dela Pritajenog zla, serijala koji će doživeti uspeh u narednim godinama. Na setu ovog filma Milla je upoznala svog sadašnjeg muža, reditelja Paula Andersona, s kojim je 2007. dobila kćerku. Između dosadašnjih pet filmova ove franšize (najnoviji nastavak Osveta stiže u 12 | www.yc.rs | septembar 2012.

bioskope 13. septembra) Milla radi punom parom, pokazujući da je prošla dugačak put od buntovne devojčice koja je prerano gurnuta pod svetlosti reflektora i kritički pogled javnosti. Pritajeno zlo: Osveta zatiče Alice, koju u svih pet filmova tumači Milla Jovovich, tamo gde smo je ostavili u četvrtom nastavku — na palubi misterioznog broda Arkadija, gde se nadala da će naći poslednje preživele žrtve T-virusa. Umesto toga, Alice se bori za goli život, dok njena bivša saveznica Jill Valentine (Sienna Guillory) i helikopterska flota zle korporacije Umbrella napadaju s naređenjem da ubiju po viđenju. — Počinjemo tamo gde smo stali — kaže reditelj Anderson. — Kraj filma Pritajeno zlo: Život posle smrti ostavio je mnogo toga nedorečenog, pa smo želeli da prvo to rešimo, a onda krenemo u potpuno novom pravcu. Napravili smo ogroman konceptualni korak u ovom petom delu: ima globalan obim, a akcija je veća nego ikad. Po rečima Andersona, ovi filmovi pružaju mu priliku da zadovolji svoje dečačke fantazije:


— Volim da snimam filmove iz serijala Pritajeno zlo. Imaju sve što sam voleo u filmovima dok sam odrastao: seksi devojke, mnogo akcije, odlične setove. Zabavni su za gledanje i zabavni za režiranje. Svaki film ima više avanture od prethodnog, ali je ovaj peti zaista spektakularan. Ogroman faktor uspeha ovog serijala jeste i glavna glumica, Milla Jovovich. Producent Jeremy Bolt kaže: — Ono što čini Pritajeno zlo tako zanimljivim jeste naša predstava žene kao ubedljivog akcionog heroja. Ona je opasna i nesalomiva, odlučna i pravi vođa. Ako iko može da pobedi korporaciju Umbrella, onda je to Alice, tj. Milla. Alice je evoluirala sa svakim poglavljem ove sage, transformišući se iz naivne devojke koja pati od amnezije u ratnicu nadarednu nadljudskim moćima, a sada u izmučenog vojnika u stalnoj borbi protiv vrhunskog zla. Tumačeći ovaj lik više od decenije, Milla je vremenom upoznala svoj akcioni alter ego mnogo intimnije i danas joj je više stalo do nje: — Rad na ovom serijalu bio je prava avantura — kaže poznata glumica. — Uvek je neverovatno vratiti se fantastičnom, čarobnom svetu u kojem živi Alice. Sada je odlično poznajem, znam kako će da reaguje, šta jeste i nije spremna da uradi. Postala je značajan deo mog života, a kako se ja razvijam kao ličnost, tako se razvija i ona. Osećam pravo uzbuđenje dok iščekujem njene sledeće korake. U filmu Pritajeno zlo: Život posle smrti Alice su oduzete njene supermoći, potez za koji Milla smatra da je od ključne važnosti za razvoj njenog lika: — Približili smo se originalnoj Alice, koja je bila ranjivija — kaže ona. — Kada je u opasnosti, publika može da strahuje za nju zato što više ne može svakog da uništi. I dalje je neustrašiva, samo ne na superherojski način. Dok se Alice ponovo polako navikava na svoju ljudskost, mora da nauči da veruje drugima i oslanja se na njih: — Bez svojih supermoći Alice se oseća manje izolovano. Više je u dodiru s drugima i mora da bude timski igrač. Usput je naučila da u svemu tome vidi i humor. Ako vam se ceo život vrti oko ubijanja zombija i bežanja od napadača korporacije Umbrella, nije loše da ponekad namignete i osmehnete se. Novi lik u filmu je Becky, devojčica oštećenog sluha koja uspostavlja snažnu vezu s Alice. Glumi je 11-godišnja Aryana Engineer koja ima oštećen sluh i u stvarnom životu. — Lik je napisan kao takav — kaže Anderson. — Želeo sam da angažujem glumicu oštećenog sluha, iako je to značilo da Milla mora da nauči jezik znakova kako bi komunicirala s njom u filmu. Aryana je pre ovoga snimila samo jedan film, ali je zaista postigla mnogo toga. Razvila se kao glumica i odlično je uradila svoj deo posla. Pojava deteta u Alicinom već komplikovanom životu omogućila je tvorcima da istraže dosad skrivenu stranu glavnog lika. — Mislio sam da je ovo pravi trenutak za to, budući da Milla sada ima dete — dodaje on. — Interakcija grube ratnice i deteta veoma je interesantan aspekt Milline glume u ovom filmu. Unosi nešto novo i sveže u celu franšizu. Kada je reč o akciji, svi imaju samo reči pohvale za Millu. — Ona je izuzetno sposobna — kaže reditelj. — Ima odličnu koordinaciju i toliko je dugo u ovom svetu, da veoma brzo savladava novu koreografiju. S njom je samo pitanje dokle možete da idete dok ne postane preteško. Dokle ona može fizički sve da podnese dok stvari ne izmaknu kontroli. Milla kaže da joj je rad na filmu Pritajeno zlo: Osveta bio najveći fizički podvig do sada. — Ulozi su postajali veći sa svakim novim filmom u serijalu. Ne želim da se ponavljam, niti to žele reditelj i producenti. Naša publika ne želi da stalno gleda praktično jedan te isti film, i zato su ovo verovatno najizazovniji borilački zahvati za mene, ali i za sve ostale. Priredila Ivana Ćirković

septembar 2012. | www.yc.rs | 13


n a j a v e

FILMSKA JESEN

THE HOBBIT: AN UNEXPECTED JOURNEY

Sudeći po najavama, jesen 2012. baš i ne obiluje dugoočekivanim blockbusterima, nastavcima i sl., čast izuzecima, naravno.

Ono što ćete svakako moći da pogledate u bioskopima ovog meseca jesu filmovi Meda, igranog filma i animacije, sa Markom Wahlbergom i Milom Kunis u glavnim ulogama ( 13. septembar), zatim peti deo uspešne franšize Pritajeno zlo: Osveta s Millom Jovovich (13. septembar), i Gangsterski odred sa Seanom Pennom i Ryanom Goslingom (20. septembar). Više o ovim filmovima pročitajte na stranama posvećenim premijerama. U mesecima koji slede, izdvajamo:

OKTOBAR FRANKENWEENIE

Režija: Tim Burton Glasovi: Winona Ryder, Martin Landau, Martin Short Premijera: 5. oktobar Od kreativnog genija Tima Burtona stiže Frankenweenie, animirana priča o jednom dečaku i njegovom psu. Posle neočekivanog gubitka voljenog Sparkyja, mladi Victor koristi moć nauke kako bi oživeo svog najboljeg prijatelja — uz nekoliko manjih promena. Iako dečak daje sve od sebe kako bi sakrio svoju ručno šivenu kreaciju, Sparky uspeva da pobegne i uzbuni Victorove drugare, nastavnike i ceo grad. 14 | www.yc.rs | septembar 2012.



PARANORMAL ACTIVITY 4

Režija: Henry Joost; Uloge: Katie Featherston, Brady Allen Premijera: 19. oktobar

Četvrti nastavak franšize Paranormalna aktivnost — i to je sve zasad poznato o ovom filmu.

CLOUD ATLAS

Režija: Tom Tykwer; Uloge: Tom Hanks, Halle Berry, Hugo Weaving, Susan Sarandon; Premijera: 26. oktobar

Drama sačinjena od šest isprepletenih i međusobno povezanih priča smeštenih u veoma različita okruženja, od divljaštva na pacifičkom ostrvu pedesetih godina 19. veka do distopijske Koreje iz bliske budućnosti.

Argo (Ben Affleck, John Goodman), The Master (Philip Seymour Hoffman, Joaquin Phoenix).

NOVEMBAR SKYFALL

Režija: Sam Mendes; Uloge: Daniel Craig, Javier Bardem, Naomie Harris, Judi Dench; Premijera: 9. novembar

Bondova odanost njegovoj pretpostavljenoj stavljena je na probu kada nju počnu da proganjaju događaji iz prošlosti. MI6 je pod napadom, a 007 mora da uđe u trag i ukloni pretnju, uprkos tome koliko će ga to lično koštati. 16 | www.yc.rs | septembar 2012.


LINCOLN

Režija: Steven Spielberg; Uloge: Sally Field, Daniel Day-Lewis, Tommy Lee Jones; Premijera: 9. novembar

Film se fokusira na politički sukob između Lincolna i moćnika njegovog kabineta na putu do abolicije i kraja građanskog rata u Americi.

THE TWILIGHT SAGA: BREAKING DAWN 2

Režija: Bill Condon; Uloge: Robert Pattinson, Taylor Lautner, Kristen Stewart; Premijera: 16. novembar Posle porođaja koji je imao skoro fatalne posledice, Edward ispunjava Bellinu želju da postane besmrtna. Međutim, rođenje njihove kćerke Renesmee pokreće niz opasnih događaja koji dovode u sukob Cullenove i njihove saveznike s Volturima, vampirskim vođama, i sve je spremno za bitku epskih razmera.

Vredni pomena u novembru: The Man with the Iron Fist (Russell Crowe, RZA), Anna Karenina (Jude Law, Keira Knightley), The Silver Linings Playbook (Bradley Cooper, Robert De Niro, Chris Tucker).

DECEMBAR THE HOBBIT: AN UNEXPECTED JOURNEY

Režija: Peter Jackson; Uloge: Ian McKellen, Hugo Weaving, Andy Serkis, Martin Freeman; Premijera: 14. decembar Prethodnik trilogije Gospodar prstenova prati Bilba Bagginsa, uzornog pripadnika „malih ljudi“, na njegovom opasnom putovanju na kojem mu društvo pravi Gandalf Sivi.

LES MISERABLES

Režija: Tom Hooper; Uloge: Hugh Jackman, Russell Crowe, Anne Hathaway; Premijera: 14. decembar Filmska adaptacija popularne predstave koja prati živote pet likova u Francuskoj tokom skoro dve decenije.

THE GREAT GATSBY

Režija: Baz Luhrman; Uloge: Leonardo DiCaprio, Tobey Maguire, Carey Mulligan; Premijera: 25. decembar Film je zasnovan na romanu F. Scotta Fitzgeralda, a radnja se odigrava na Long Ajlendu i u gradu Njujorku u leto 1922. godine.

Vredni pomena u decembru: The Impossible (Naomi Watts, Ewan McGregor), Django Unchained (Christoph Waltz, Samuel L. Jackson, Leonardo DiCaprio). septembar 2012. | www.yc.rs | 17


i n t e r v j u

MATHIEu KASSOVITZ

OPLEMENJENA REALNOST MATHIEU KASSOVITZ OBOŽAVA OPAKE SCENARIJE U NOIR FILMOVIMA, TRILERE BRAĆE COEN, MELVILLOVE FILMOVE ATMOSFERE I KARAKTERA, AMERIČKU KINEMATOGRAFIJU PEDESETIH GODINA PROŠLOG VEKA...

esto ga zovu belim Spikeom Leejem, ali smatra da to nije baš važna, pa čak ni pametna izjava, s obzirom na to da su Spikeu Leeju svojevremeno govorili da je crni Woody Allen. Kao glumac, izvan Francuske poznat je po ulogama u filmovima Peti element, Čudan slučaj Amelije Pulen, Asteriks i Obeliks: Misija Kleopatra i Minhen Stevena Spielberga. Kao reditelj, dobio je nagradu za režiju na Kanskom festivalu 1995, za film Mržnja koji je iste godine nagrađen Cezarom. Slede filmovi Purpurne reke (2000) sa Jeanom Renoom i Vincentom Casselom, Gotika (2003) sa Halle Berry i Penelope Cruz, kao i Vavilon (2008). Čast da bude član žirija Kanskog festivala ukazana mu je 2001. godine, i to je ujedno obeležilo i njegov prvi susret s industrijom parfema, kao lice Lancomovog mirisa za muškarce Miracle Homme. U najnovijem filmu, Anonimna dojava (premijera 13. septembra), Kassovitz tumači lik Vincenta, snajperiste i vođe bande surovih pljačkaša, koji uspeva da pobegne iz zatvora sa ciljem da otkrije izdajicu u svojoj bandi. Yellow Cab: Kako birate uloge? Mathieu Kassovitz: Uvek mi je teško da govorim o svojim ulogama, jer smatram da film, pre svega, treba posmatrati kao celinu. Reditelj je, logično, taj koji drži ključeve razumevanja junaka 18 | www.yc.rs | septembar 2012.

i koji o njima najbolje govori. Michele Placido tragao je u ovom filmu za pristupom koji će otkriti unutrašnji život junaka. Kada se radi o Vincentu, scenario je bio jasan: on je čovek u stalnom pokretu i akciji. Ali, kada počnete da radite sa ekipom, sve je u interakciji između mnogo različitih uloga. Tokom jedne scene sa Violante Placido vikali smo jedni na druge, vređali se, prštalo je od suza i emocija — to je bilo pravo zadovoljstvo odigrati. Kada sam u ulozi glumca, trudim se da ostavim po strani svoje rediteljsko iskustvo i ne mešam se. Jedan od razloga zbog kojih ljudi idu u bioskop jeste to što žele da vide mračne strane ljudske prirode. Ja sam, opet, više zainteresovan za probleme koji se nalaze u srži politike. Kao osoba i filmski autor, više volim da govorim o stanju u globalnom društvu nego o stanju pojedinaca. Ali, i ta tema se sasvim logično nalazi u srži filma kakav je Anonimna dojava. Uvek sam rad glumca smatrao veoma jednostavnim: pročitate scenario, prihvatite ga i zatim učinite sve što je u vašoj moći da se uklopite u rediteljsku viziju. On razmišlja, a ne glumac. Kada ja igram u filmovima, to činim pre svega iz zadovoljstva zbog rada s rediteljem i ekipom filma, a ne zbog uloge. Meni igranje određene uloge ne znači toliko. YC: Koja se ideja nalazi u osnovi kriminalističke priče u filmu Anonimna dojava? MK: Koncept koji je u suštini filma smatram veoma svežim. Michele


je bio posebno zainteresovan za kompleksnost ljudske prirode, za rušenje granica između dobra i zla. U njegovim prethodnim filmovima zaveo me je način na koji, s mnogo boje, prikazuje svoje junake. Svaka nacionalna kinematografija ima svoje kodove i način „proizvodnje“. Način na koji to rade Italijani pronalazi inspiraciju u tradiciji commedia dell’arte. Tokom snimanja zanimljivo je gledati kako Michele prilazi konstrukciji likova. „Proizvodnja“ filma je vrlo živa, više instinktivna nego misaono razložena. Michele radi u trenutku i ima neverovatnu slobodu pokreta. Moguće je celu scenu promeniti od a do š i potpuno je preokrenuti, jer je Michele otvoren za takvo nešto. Ova metoda više je prijatna nego destabilizujuća — sve je pitanje toga kako posmatrate, slušate i razumete sve što se postavlja pred vas. Stil kojim je snimljena Anonimna dojava ne viđa se više na ekranima. U Francuskoj se za nešto slično još poneko interesuje, ali čini se da su retki kriminalistički romantični filmovi. Estetski, Michele je želeo da film bude elegantan, ali u njemu je ipak moguće naći jedan svevremeni deo. Ja u njemu vidim hirurški pristup koji nudi distancu neophodnu ne da se prepiše, već da se oplemeni realnost. YC: Volite li film noir? Da li ovo ostvarenje ima odlike tog žanra? MK: Anonimna dojava govori o ljudskoj surovosti. I kao i uvek kada se radi o takvim temama, protagonisti se bez prestanka suočavaju sa svojim greškama. Nijedan od trojice glavnih junaka ne uspeva da pobegne od svoje prošlosti i svojih unutrašnjih demona. Michele Placido stekao je iskustvo u policiji, što znatno utiče na to kako prikazuje ta dva tabora — policiju i prestupnike. Anonimna dojava jeste oblikovana na italijanski način, ali se i približava francuskim kriminalističkim filmovima sedamdesetih godina 20. veka, kao što je Francuska veza. U noir filmovima obožavam opake scenarije, trilere braće Coen, Melvillove filmove atmosfere i karaktera, američku kinematografiju pedesetih godina prošlog veka... Ipak, nisam vezan za neki određeni stil ili žanr. Danas su akcioni filmovi preplavili tržište. Malo koji film zaista se bavi ljudskim problemima. Ja sam pre svega gledalac i želim da rešim enigmu koja se dešava na ekranu. Za mene, kada su u pitanju detektivski film i film noir, najbolji je serijal Columbo. Kada je reč o bioskopu, ljubitelj sam američke kinematografije pedesetih i filma Milerovo raskršće braće Coen.

YC: Jesu li glumci braća po oružju? MK: Na snimanju se koncentrišem na razmenu mišljenja i rad sa drugim glumcima i rediteljem. To ne obuhvata nikakvu procenu — ne mogu da komentarišem izvođenje Daniela Oteya ili Oliviera Gourmeta. Naprotiv, primećujem da glumci liče na junake koje igraju. Razlog je vrlo jednostavan: dok se nalaze u nekom liku, oni ga žive licem, telom i svime ostalim što je važno za njegovo verno predstavljanje. Ličnost glumca menja se tokom karijere toliko da se često iznenadite. Jedino što je važno u toku toga jeste da li ta osoba ostane na zemlji. Oteya i Gourmeta „poznajem“ dvadeset godina, iako nam se putevi nikada nisu ukrstili. Obojica vole svoj posao i neprestanu borbu za svoje ideje, jer znaju da nikada ništa nije izvesno. Nemaju ego koji ih sprečava da rade s drugima. Bilo je sjajno gledati ih kako svakodnevno rešavaju izazove koji se pred njih postavljaju na snimanju. Priredila Ivana Ćirković septembar 2012. | www.yc.rs | 19


p a t r o l a

AKCIJA AMSS-a I SERVISA „TYRE+“ Članovi AMSS-a dobijaju 20 odsto popusta na sve usluge auto-servisa Tyre+ kao i pet odsto popusta na auto-delove i dodatni asortiman, na više lokacija širom Srbije: u Beogradu, Novom Sadu, Lazarevcu, Aranđelovcu, Pirotu, Subotici, Kragujevcu i Kraljevu. Tyre+ jeste specijalizovani lanac servisa u kojem vozači mogu da pronađu sve što im je potrebno za održavanje putničkih ili komercijalnih vozila. Članovi AMSS-a u poslovnicama servisa Tyre+ mogu da nabave auto-delove i dodatnu opremu, zamene ili poprave pneumatike, izvrše balansiranje, reglažu trapa, tehnički pregled, brzi servis, kao i da operu vozila. Svi koji se učlane u AMSS u objektima Tyre+ uz člansku karticu dobijaju na poklon reflektujući sigurnosni prsluk, obavezan po zakonu o saobraćaju. Servisi Tyre+ rade svakog radnog dana od 8.00 do 20.00, subotom do 16.00, a neki su otvoreni i nedeljom. Sve detaljnije informacije i kompletan katalog proizvoda dostupni su na sajtu www.tyreplus.rs ili putem telefona (011) 39-55-080. POSLOVNICE SERVISA „TYRE+“ U SRBIJI: BEOGRAD Ruzveltova 19, (011) 32-21-321, (011) 32-48-644, (064) 83-79-129 Ugrinovačka 100, (011) 21-98-383, (064) 89-13-263 Poenkareova 35, (011) 33-90-224, (064) 80-89-306 Čuburska 10, (011) 30-85-759, (064) 80-89-383 Bulevar Arsenija Čarnojevića 69đ, (011) 65-57-920, (064) 83-79-120 Grčića Milenka 37, (011) 38-08-666, (064) 82-78-102 Pazinska 29, (011) 39-88-188, (064) 82-78-158 Borska 94v, (011) 35-94-856, (064) 82-78-178 LAZAREVAC Janka Stajčića 50, (011) 81-24-999, (064) 82-72-823 NOVI SAD Temerinski put 46, (021) 444-111, (064) 83-79-125 SUBOTICA Preradovićeva 9, (024) 525-674, (064) 80-89-321 ARANĐELOVAC Kralja Petra bb, (034) 723-014, (064) 82-78-109 KRALJEVO Vojvode Stepe 150, (036) 391-029, (064) 82-78-134 KRAGUJEVAC Internacionalnih brigada bb, (034) 355-345, (064) 89-13284 PIROT Nikole Pašića 252, (010) 321-831, (064) 80-89-370 MELJAK Ibarski put 68, (011) 83-40-319, (064) 82-72-846

OSMEH, MOLIM! U savremenom društvu atraktivan osmeh veoma je važan. Prvi utisak je najbitniji, a osmeh predstavlja deo vašeg imidža i sliku odgovorne, pedantne, pozitivne, samosvesne osobe. Danas je savršen omeh s prelepim belim zubima i usnama koje imaju lep oblik i punoću nešto što može vrlo brzo i lako da se postigne u sklopu stomatološkog tretmana. Naš tim doktora učiniće sve da brzo, lako, bezbedno i bezbolno postignete savršen osmeh! U toku septembra nudimo vam mogućnost ordinacijskog izbeljivanja zuba s povećanjem, podmlađivanjem i oblikovanjem usana hijaluronskim filerima po ceni od 230 evra za usne i 100 evra za izbeljivanje zuba. Više informacija o hijaluronu: http://www.dentalcentar.rs/povecanje-ipodmladjivanje-usana.html Stomatološka ordinacija Gentle Touch Dental Centar Resavska 36/I, Beograd, Srbija Telefon: (+381) 11 362-50-44, (+381) 63 875-54-49, (+381) 64 173-94-79 Web: www.dentalcentar.rs E-mail: info@dentalcentar.rs Posetite nas i na Facebooku: Stomatološka Ordinacija

GOVORITE LI „KOLARAC“?

JEDNA ŠKOLA, MNOGO JEZIKA, A SVI SE RAZUMEMO! Upis u jesenji semestar od 27. avgusta do 15. septembra

POPUST PRVE NEDELJE UPISA! • engleski — nemački — francuski — italijanski — španski • ruski — grčki — japanski — kineski — korejski • slovenački — švedski — norveški — turski — arapski — indonežanski • srpski za strance Tečajevi: • REDOVNI četvoromesečni (dva puta nedeljno po dva časa, fond 70 časova) • UBRZANI dvomesečni (četiri puta nedeljno po dva časa, fond 70 časova) • ZA FIRME I USTANOVE: časovi u prostorijama firme ili ustanove, sve po dogovoru • ZA SREDNJOŠKOLCE: AKCIJA 10 za 50 (50 odsto popusta za 10 učenika iste škole) • INDIVIDUALNI (za jednog polaznika) • POLUINDIVIDUALNI (za dva polaznika) Telefon: 26-30-480, 26-36-991, 26-39-502 Web: http://kolarac.rs/#/jezici E-mail: skola@kolarac.rs

20 | www.yc.rs | septembar 2012.


KOMBANK ARENA od 15. do 18. novembra

„DISNEY ON ICE“ VAM PREDSTAVLJA:

ŠOU „ZABAVA PO»INJE!“

I DONOSI NAJVEĆU ZABAVU NA LEDU PUBLICI ŠIROM SVETA U potpuno novoj produkciji videćete čarobnu kombinaciju praznika i zabave s više od 50 Disneyjevih junaka Jedan uobičajeni dan pretvorite u fantastičan dan ledene ekstravagancije uz Disney on Ice vam predstavlja: Zabava počinje!, šou sa čarobnom kombinacijom praznika i zabave i više od 50 Disneyjevih junaka. Uz spoj savremenih elemenata i eklektičnu mešavinu kreativnih elemenata, Disney na ledu predstavlja vam nezaboravnu žurku Zabava počinje! koja će inspirisati porodice da u jednom danu proslave sve praznike u godini. Kada se pridružite Mikiju Mausu i drugarima, prisustvovaćete posebnoj svečanosti punoj zabave i iznenađenja, spektakularnog klizanja i živopisnih kostima. Predstava vas vodi kroz uzbudljive događaje s vašim omiljenim likovima gde ćete prisustvovati kraljevskom balu zaljubljenih s najnovijom princezom Tianom, veoma veseloj nerođendanskoj žurci sa Alisom i Ludim Šeširdžijom, zabavi za Noć veštica sa Jackom Skellingtonom i drugim zloćama Disneyjevih crtaća i havajskom odmoru sa Lilo i Stichom. Predstave će se prikazivati u sledećim terminima: 15. 11. 2012. u 19.00 16. 11. 2012. u 19.00 17. 11. 2012. u 11.30, 15.00 i 18.30 18. 11. 2012. u 11.30 i 15.00 Zbog dugogodišnje uspešne saradnje, kompanija Feld Entertainment omogućila je prodaju ulaznica za premijernu predstavu, u četvrtak, 15. novembra, po jedinstvenoj ceni od 1.500 dinara za sva sedišta izuzev VIP mesta u parteru i loži. Za ostale predstave (od 16. do 18. novembra) u prodaji će biti ulaznice po cenovnim kategorijama od 1.250, 1.750, 2.000, 2.500, 3.000 i 3.900 dinara. Ulaznice će se prodavati na svim ovlašćenim prodajnim mestima CS Eventim, kao i na blagajnama Kombank Arene, Bilet centra Beograd, Doma omladine i Ušće Shopping Centra. Online prodaja i rezervacije ulaznica: www.kombankarena.com, www.eventim.rs, www.tickets.rs. Za sve informacije i rezervacije obratite se putem call centra: 0900 11 00 11 (cena poziva: fiksne telefonije — 47,20 dinara po minutu; mobilne mreže — 73,16 dinara po minutu). Oslanjajući se na sopstvena praznična iskustva prilikom istraživanja, kreativni tim bio je u stanju da napravi predstavu sa obiljem boja, topline i duha koji će prizvati prijatna praznična osećanja kod publike. „Šou je osavremenjen novom muzikom, koreografijom, kostimima i video tehnologijom koja unosi neverovatnu energiju u svaki momenat predstave“, naglašava pisac Jerry Bilik. „Miki čak izaziva nekoliko problema svojim magičnim upravljačem, ali se na kraju sve završava jednom od najsrećnijih proslava“. Pošto Miki i drugari putuju kroz sva godišnja goba, scenski dizajner Robert Little prekriva led koristeći za rekvizite slike koje oličavaju suštinu svake proslave. Osvetljeni cvetovi drveta japanske trešnje opisuju lepotu japanskog festivala cveta trešnje, Sakura; struktura u obliku drveta umotana u svetlucava bela svetla spušta se s plafona kao snežno ćebe u sceni zimske Zemlje čuda, a elegantan baldahin krasi kraljevski bal na Dan zaljubljenih. „Pokušao sam da dizajniram delove koji vas podsećaju na sve što vam pada na pamet kada mislite na određeno slavlje“, kaže Little. „Za Noć veštica zamislio sam jezivo okruženje s gvozdenom kapijom okruženom ogromnim paucima i zastrašujućim fenjerima. Cela Arena osetiće duh Noći

veštica, bez obzira na doba godine.“ „Želela sam da svaka scena bude drugačije boje, siluete i raspoloženja, ali sam htela da ujedno sve povežem u modernu i novu celinu“, kaže kostimografkinja Vanesa Leuck. Od okretanja i vatrenih krugova havajskog prazničnog plesa do zombi pokreta i duhova iz segmenta Noći veštica, koreograf Cindy Stewart daje visoku energiju i jedinstven stil u svakoj numeri. „Zaista smo izašli iz šablona s koreografijom za ovaj šou“, kaže Cindy Stewart. Publika će se u jazz ritmu, zajedno s Mardi Gra plesačima, naći u Nju Orleansu, gde se odigrava priča princeze Tiane. U segmentu Dana zaljubljenih, sedam fantastičnih parova Disneyjevih princeza i prinčeva kliza uz savremene remikse klasičnih pesama iz priča svih princeza, a potom izlaze zajedno u velikom broju za pesmu That’s How You Know iz Disneyjevog filma Začarana. Za vreme neobične nerođendanske proslave klizači klizaju toliko brzo kao da ih neko baca iz šešira Ludog Šeširdžije. Mikijevi klizači svojom sinhronizovanošću, kostimima i koreografijom oduzimaju dah. Dizajner svetla Alex Reardon primenjuje tehniku UV rasvete u nekim delovima kako bi učinio da izgleda kao da klizači lete na metlama iznad leda. Deset metli visi iznad leda, a šest igra na video ekranu, što odaje utisak da je na sceni više od 30 orkestriranih metli. Za druge proslave Reardon efikasno dodaje šare i boje kako bi dale dimenziju sceni. U sceni za Noć veštica, slika paučine puzi po površini leda, a za vreme kineske Nove godine zlatni kineski znak prekriva ledeni pod. „Svaka proslava ima svoju jedinstvenu atmosferu koja asocira na nju, tako da ima smisla da i osvetljenje svake scene bude u skladu s tim raspoloženjem“, kaže Reardon. Za više informacija o predstavama Disney on Ice posetite www.disneyonice.com ili nas pratite na Facebooku i YouTubeu.

septembar 2012. | www.yc.rs | 21


film USPON MRAČNOG VITEZA / THE DARK KNIGHT RISES Uspon Mračnog viteza postojano drži pažnju, a uz sav spektakl koji nam je pripremio, Nolan nije propustio da kaže šta ima o tome kako on vidi lik Batmana, pre svega u simboličkom smislu, odnosno Brucea Vaynea u onom opšteljudskom.

Piše: Miloš CVETKOVić hristopher Nolan bio je pritisnut samonametnutim teretom da snima (svoj) poslednji film o Batmanu koji je trebalo da u velikom stilu stavi tačku na dosadašnju priču, da se mora dotaći bitnih likova iz prethodnih filmova (makar u vidu reference) i da pre svega zaokruži priču Brucea Waynea / Batmana, ali u izvesnoj meri i čitavog Gotama koji slično prethodnom filmu figurira kao kolektivni lik. Dakle, ako se Usponu Mračnog viteza nešto generalno može zameriti, to je upravo ta ipak razumljiva ambicija da se u jednom filmu ispriča toliko toga da i pored trajanja od preko dva i po sata ostavlja utisak preterane zgusnutosti. I pored toga, Uspon Mračnog viteza postojano drži pažnju, a uz sav spektakl koji nam je pripremio, Nolan nije propustio da kaže šta ima o tome kako on vidi lik Batmana, pre svega u simboličkom smislu, odnosno Brucea Vaynea u onom opšteljudskom. Ako je lajtmotiv prvog filma bio Strah, a drugog Haos, u trećem je to Bol — oličen u liku Banea (odlični Tom Hardy) — iako i Strah i Haos imaju svoje upečatljive manifestacije, posebno na kraju. Još jedna od upečatljivih manifestacija jeste Catwoman, a Anne Hathaway možda je najprijatnije iznenađenje od svih glumaca.

Međutim, ono što je najzanimljivije u Nolanovim filmovima o Batmanu, ono što mnogi obožavaju a drugi ne podnose, a što njegove filmove svakako čini drugačijim u superherojskom žanru, jeste insistiranje na realističnijem univerzumu u odnosu na slične filmove. Takav odnos spram materijala, koji je po prirodi stvari bliži fantaziji (najbolji primer su ovogodišnji Osvetnici), jeste ono po čemu će Nolanovi filmovi ostati upamćeni. To pak otvara prostor za pojačanu kritičnost prema nekim detaljima koji se odnose na logiku sveta u kome se sve događa, kao i na motivaciju i ponašanje likova. U tom smislu Uspon Mračnog viteza je problematičan utoliko što povremeno deluje stripovskije nego što bi to želeo. Srećom, povremena rastrzanost ne uspeva da pokvari opšti utisak, iako je Nolan stripovsko i realistično nešto bolje pomirio u prethodnom filmu. Na kraju je zanimljivo primetiti, i pohvaliti, svojevrsnu konzervativnost Christophera Nolana u rediteljskom smislu, odnosno njegov odijum spram sada već pomodne 3D tehnike i insistiranje na praktičnim efektima u filmu koji je letnji blockbuster. Bilo bi lepo kad bi se i drugi reditelji makar u tome ugledali na njega.

BOURNEOVO NASLEĐE / THE BOURNE LEGACY

napraviti dramu o teoriji zavere sa akcijom kao predahom, umesto da bude obrnuto. Radnja se odvija paralelno s Bourneovim ultimatumom — događaji koji se preklapaju, glumci koji se pojavljuju. Ime ili slika koji se usput pojave na TV-u ili u novinama više služe kao podsetnik na to da je ovo, zapravo, nastavak, mada bi možda bolje funkcionisao kao zaseban film. Aaron Cross (Jeremy Renner) jeste novi junak, koji je pao u nemilost američkog birokrate Erica Byera (Edward Norton). Byer pokušava da sredi haos koji je nastao zbog Bournea, tako što će bukavalo



Posle odgledanog novog filma o Bourneu nameće se pitanje šta se dešava sa akcionim franšizama. Da li ih je bolje nepovratno upropastiti, više nego jednostavno ne snimati ih? Četvrti u nizu postao je recept kako od fenomenalne akcije u prethodna tri filma 22 | www.yc.rs | septembar 2012.


eliminisati sve iz programa. Nije dovoljno pobiti agente, već i ljude koji su na bilo koji način umešani u pravljenje genetski poboljšanih vojnika. Doktorka Marta (Rachel Weisz) jedina je preživela iz incidenta u laboratoriji i jedina je Crossova nada da se odvikne od lekova na koje su ga navukli da bi ostao supervojnik. On je njena nada da ostane u životu i tako će zajedno otploviti u zalazak sunca, ali bukvalno. Većina radnje dešava se po kancelarijama, laboratorijama, gde junaci izgovaraju dijaloge pune stručnih i teških reči, prepiranja gde prolazimo kroz bolno dosadan proces traganja za beguncima preko kamera, kompjutera i telefonskih poziva. Kad dođe do akcije, srećni ste kao malo dete. Tuče, skakanje po krovovima Manile, sve je mnogo bolje režirano i snimano nego u prethodnim delovima, osim poslednje jurnjave motorom po ulicama, koja je suviše haotična za praćenje i na trenutke se vidi korišćenje CGI-ja. Za razliku od Bournea koji pokušava da otkrije ko je i šta su mu uradili i u tom procesu hoće sve da ih uništi, Cross je sušta suprotnost. On zna ko je, odmah otkriva šta su mu uradili i sve vreme beži od progonitelja, a suprotstavlja se samo kad mora. Renner je uspeo da napravi nešto od svog lika s obzirom na to da mu nisu dali mnogo. Istu sudbinu ima i Weiszova, ima je mnogo više nego prethodnih ženskih likova, ali ni njoj nije dato da radi nešto preterano smisleno. Norton kao negativac jeste hladni birokrata koji je spreman da pobije sve oko sebe kao pravi patriota da bi zaštitio državu i njene programe. Čak i kada je to neko koga lično poznaje, nema moralnih nedoumica. Kao što je rekao jedan od likova u filmu komentarišući Bournea: „Dobili ste ferari koji niste umeli da vozite, nego ste ga slupali“. Franšiza nije baš ferari, ali reditelj nije umeo da upravlja kako treba. A i scenaristi svih delova očigledno su zaboravili kako.

Nenad Bekvalac

VRATA /THE DOOR 

Vrata, najnovije rediteljsko čedo Istvána Szabóa, osim što u nekoliko navrata uspeva da zgrane i na sve i svašta naviknutog gledaoca, još jednom kao temu nameće upitne kvalitete radova nekada cenjenih veterana. I zaista, dosta je teško u onome predstavljenom između dve špice ovog ostvarenja prepoznati zahvate poštovanog Szabóa. Vrata su film koji deluje prevaziđeno u svakom pogledu, a da stvar bude poraznija, taj sud nimalo nije u vezi sa činjenicom da je priča ovog filma pohranjena u pluskvamperfektu komunističke, poratne Mađarske. Vrata deluju neprijatno zastarelo i na planu naracije, kompozicije priče, vizuelnog pakovanja i rediteljskog pristupa. Dodatni problem predstavlja to što su neoprezno ostavljena bez istinske drame, te ovo delo ostavlja utisak ne preterano promišljenog filma koji predstavlja puku ilustraciju naoko neobičnog odnosa povučene i strašljive mlade gazdarice i njene preke i previše ćudljive služavke. Odnosi su jasno oslikani na samom početku, ubrzo su i „zacementirani“, da bi Szabó onda od gledalaca hirovito zahtevao da poveruju u iznenadni preokret u emotivnom koordinatnom sistemu narečenog dvojca. To je, mada je to slaba uteha, ponajmanje krivica uvek pouzdane Helen Mirren koja se mudro opredelila da koleričnom liku junakinje koju tumači pristupi sa strpljivim underplayom, i Martine Gedeck (poznate iz filmova Slučaj Baader-Meinhof i Životi drugih ljudi) koja pokazuje dosta strpljenja u građenju suštinski (filmski gledano) neintrigantnog lika tihe i samoskrajnute spisateljice. Ipak, osim kompletistima i vatrenim obožavaocima Istvána Szabóa, ovaj film se donekle može preporučiti — na prvom mestu na račun nekoliko bizarnosti koje tu i tamo prodrmaju i priču i gledaoca

septembar 2012. | www.yc.rs | 23


(poput zbilja nesvakidašnjeg prizora rasnog i krupnog psa u sedećem položaju u stolici za svečarski postavljenim stolom), ali i kao zgodan ogled na temu nepostojanosti, koliko juče, nesumnjivog dara. Otud i samo otud i ukupna prelazna ocena za Vrata.

Zoran Janković

DEČAK SA BICIKLOM / LE GAMIN AU VELO 

TOTALNI OPOZIV / TOTAL RECALL 

F

Braća Dardenne (Lornino ćutanje, Sin, Rozeta...) snimaju filmove koji se često mogu opisati kao suvo realistični, gde se oni kao reditelji gotovo distanciraju od svojih junaka i puštaju da ih kamera lovi i beleži njihovu svakodnevicu. I mada je režiran na sličan način, Dečak sa biciklom jeste sve samo ne suv. Naprotiv, u filmu sve vrca od života, a dečak iz naslova (po imenu Cyril) jeste motor filma i jedan od najubedljivijih i najprirodnijih klinaca na filmskom platnu ikada. Bez pretenzija da ispričaju priču veću od života, braća Dardenne u nekoliko naizgled filmski tipičnih situacija za priču o odrastanju predstavljaju glavnog junaka koji jeste veći od života, iako je po mnogo čemu tek tipičan dečak. Bicikl iz naslova dečakov je verni pratilac, zapravo, jedina konstanta u njegovom životu i svojevrsna spona sa ostatkom sveta. Bicikl je i jedina veza s njegovim ocem koji ga napušta; preko krađe bicikla uspostavlja se prijateljstvo sa starijim dečakom koji pred Cyrila postavlja iskušenja odrastanja i navodi ga na stranputicu kojom on samouvereno kreće, kao da po svaku cenu želi iskustvo učenja na sopstvenim greškama. Bicikl predstavlja i sredstvo za beg, kako od onih koji bi da ga iskoriste tako i od onih koji bi da mu pomognu i da ga zaštite, kao Samantha (Cecile De France) koja praktično usvaja dečaka, svesna njegovog nemirnog duha s kojim ni sama nije sigurna da može da se izbori. Prkos mladog Cyrila spram sveta koji ga okružuje i njegova želja da igra po svojim pravilima, koja nije ideološki artikulisana, već je u potpunosti primalna, na momente su zastrašujući u svojoj mladalačkoj spontanosti, i u nekoliko navrata (a posebno na kraju) braća Dardenne podsećaju nas da svet ume da bude surovo opasan za takvog dečaka. Međutim, u isti mah potcrtava se i snaga čiste dečačke nevinosti koja je predstavljena kao neuništiva u sceni koja uspeva da ostane do kraja realistična i pored naglašene simbolike. Thomas Doret odličan je kao Cyril, i mada ima dostojnu podršku starije koleginice, upravo je on centar priče koja deluje krajnje obično, u kojoj su početak, sredina i kraj naizgled labavo definisani, ali koja pleni svojom životnošću i suptilnom simbolikom. Dečak sa biciklom jedan je od boljih filmova braće Dardenne, a za one kojima je njihova filmografija nepoznanica, predstavlja savršen uvod u njihova nešto mračnija autorska dela.

Miloš Cvetković

24 | www.yc.rs | septembar 2012.

Dvadeset dve godine posle kultnog Totalnog opoziva Holivud se latio snimanja rimejka, za kojim, kao što je to često slučaj, nije bilo nikakve potrebe. Iako se u današnje vreme efekti, kostimi i frizure u filmu s Arnoldom Schwarzeneggerom mogu smatrati naivnim i smešnim, priča potekla iz pera Phillipa K. Dicka i provučena kroz rediteljsku vizuru Paula Verhovena funkcioniše sasvim dobro. Mnogo bolje, zapravo, od ovogodišnjeg rimejka. Scenaristi nove verzije Kurt Wimmer i Mark Bomback gotovo da nisu ni promenili zaplet. Collin Farrell tumači Douglasa Quaida, radnika nezadovoljnog postignutim u životu, koji odlazi u Recall, firmu sposobnu da kreira nova, uzbudljiva sećanja u umovima ljudi kojima je dosta dosadne svakodnevice. Od trenutka kada Quaid plaća program sećanja pomoću kog će okusiti život pobunjenika, nije najjasnije da li u ostatku filma gledamo stvarnost ili ispunjenje njegovih snova. Mozgalica o alternativnoj stvarnosti krije najveću vrednost Totalnog opoziva, bar onog originalnog. Nekada je filozofsko pitanje i razmišljanje na temu šta je stvarnost a šta ne marljivo krčilo put u Verhovenovom filmu, ali reditelj Len Wiseman sada uspeva da potceni sve osim akcionih scena. Iako je Farrell izvukao maksimum iz naslovne uloge, dok je Kate Beckinsale, uprkos povremenoj teatralnosti, odlična u ulozi negativca, reditelj nije dozvolio njihovim likovima (niti bilo čemu drugom) da se razviju u hvale vredan dramaturški poduhvat. Odlične fotografije i zanimljivog dizajna, Wisemanov Totalni opoziv je pametnim premeštanjem radnje s Marsa na problemima krcatu Zemlju imao mnogo dobrih aduta da kreira sjajnu naučnofantastičnu avanturu, začinjenu kritikom politike i, pre svega, kapitalizma. Umesto toga, reč je o filmu s toliko pesničenja i pucanja da on više liči na dosadan trejler pomodne kompjuterske igre, čime dokazuje da dvadesetak godina filmskog razvoja od prethodne verzije Opoziva do ove nove nije najsrećnije išlo ka povećanju kvaliteta u meri u kojoj se povećavao budžet za snimanje. Malo je onih koji će posle Wisemanove režije postaviti bilo kakvo filozofsko pitanje — preispitivanje morala, problemi siromašnih i suština bitisanja više nisu važni. Zapravo, jesu, ali samo ako za njih ostane vremena posle preskakanja zgrada, jurnjave letelicama, tuče u liftovima i prevoznom sredstvu koje prebacuje putnike s jednog kraja planete na drugi posred Zemljinog jezgra! Kako li su samo mutanti promakli?

Ljubisav Panić

PLAĆENICI 2 / THE EXPENDABLES 2 

Posle komercijalnog uspeha prvih Plaćenika, drugi deo bio je neminovnost. Rediteljsku palicu od Sylvestera Stallonea preuzeo je iskusni majstor za akcije Simon West (Leteća tamnica, Lara Croft: Tomb Raider), a postojećoj glumačkoj podeli (Stallone, Statham, Li, Lundgren, Crews, Couture) dodata su nova zvučna imena (Chuck


VANZEMALJCI U KOMŠILUKU / THE WATCH 

Norris, Jean-Claude Van Damme, Liam Hemsworth i Scott Adkins). Uz to, Willis i Schwarzenegger dobili su ovoga puta nešto veću minutažu i, za razluku od prvog dela, priliku da zapucaju. Nažalost, sa izuzetkom odlične uvodne sekvence, Plaćenici 2 su veliko razočaranje. Dok je prvi film bio solidan akcijaš, nastavak zaostaje gotovo u svim domenima. Plaćenici ovoga puta provode većinu filma po vrletima istočne Evrope u pokušaju da spreče prodaju pet tona plutonijuma, a tu je i nezaobilazni motiv osvete i jedna krajnje klimava ljubavna priča zarad koje se ekipi pridružila i jedna dama — tumači je izvan granica rodne Kine slabo poznata glumica Nan Yu. Zaplet kao zaplet, nije originalan, ali je mogao da posluži da je scenario doteran kako valja. Ovako kako je, filmu nedostaju fokus i polet. Plaćenici 2, bez obzira na obilje akcije, veoma brzo postaju zamorni. Likova je previše, a film prekratak (svega 102 minuta sa špicom) da bi svako dobio prostor koji zaslužuje: Van Damme potpuno protraćen kao glavni negativac, Adkinsu je dodeljena nezahvalna uloga njegovog potrčka, dok je učešće Chucka Norrisa svedeno na vic. Dijalozi su otrcani, krcati usiljenio duhovitim referencama na klasične akcione filmove u kojima su glumili akteri Plaćenika 2 (na primer, na Schwarzeneggerovo: „I’ll be back“, Willis odgovara: „You’ve been back enough.“). Najgore od svega jeste to što film izgleda iznenađujuće jeftino za produkciju od sto miliona dolara — veći deo budžeta očigledno je otišao na honorare glumaca, pa za ostalo nije ostalo dovoljno. Naravno, West i kompanija igraju na kartu nostalgije. Svi oni koji su odrasli na akcionim filmovima osamdesetih i devedesetih, poželeće da pogledaju ovaj film. I zaista, lepo je videti sva ta poznata lica na jednom mestu. Šteta je samo što se „samit na vrhu“ nije odigrao u nekom boljem ostvarenju.

Đorđe Bajić

Klasično snimljenoj komediji čini se da je došao kraj. Ako nije reč o romantičnim komedijama i porodičnim filmovima Disneyjeve produkcije, duhovitost u današnje vreme kruži oko načela producenta Judda Appatowa (Deveruše i Mamurluk u Vegasu, na primer) ili se, provučena kroz filmove nekada veoma uspešnog Adama Sandlera, batrga u samrtnom ropcu. Ben Stiller ostao je jedino oružje za odbranu komedije od novih pravila, ali to mu filmom Vanzemaljci u komšiluku nije pošlo za rukom. Zaplet Vanzemaljaca jednostavan je i sasvim dovoljan za komične trenutke, koji, uprkos tome, nedostaju. Posle misterioznog ubistva čuvara u tržnom centru, Evan (Stiller), zlatni dečko bogatog američkog predgrađa, odlučuje da oformi patrolu za nadgledanje i zaštitu komšiluka. Na njegov poziv odazvala su se trojica sugrađana, koji, osim nezrelog ponašanja, nemaju ništa zajedničko. Jonah Hill glumi prilično ćaknutog Franklina, Vince Vaughn je brbljivi i nepristojni bogataš Bob, a Richard Ayoade Jamarcus — oličenje britanskog štrebera. Prvi problem krije se upravo u ovakvoj karakterizaciji likova. Vanzemaljci u komšiluku zasnovani su na akterima koji su viđeni stotinu puta i nisu više od karikature, što nužno i ne mora da bude loše u žanru komedije. Ali, u scenariju Jareda Sterna, Setha Rogena i Evana Goldberga nema nimalo naznaka da su se autori potrudili oko svojih junaka. Četvorka iz komšiluka tu je da bi, u nedostatku bilo kakvih pametno osmišljenih motiva, „plenila“ nizom priprostih rečenica koje, kao puko nezrelo iživljavanje, nisu nimalo smešne. Sloboda govora, opravdana time što je film namenjen gledaocima starijim od osamnaest godina, potcenjena je neukusom. Stiller je zbog toga krajnje nezanimljiv, Vaughn (ponovo) iritantan i naporan za gledanje, dok se slabašna uteha može pronaći jedino u Hillovoj glumi i, donekle, Ayoadeovoj satiričnoj pojavi. Reditelj Akiva Schaffer, međutim, nije znao šta bi s njima, a ni kakav tačno film želi da snimi. Vanzemaljci u komšiluku istovremeno podsećaju na parodiju, film namenjen TV ekranima, a na kraju i na punokrvnu akciju s eksplozijama i promašenim dizajnom vanzemaljaca. Kada se sve to pomeša, dobije se nekoliko uspelih scena u stotinu minuta filma i krajnje slab pokušaj ismevanja američkog sna i SF žanra.

Ljubisav Panić

septembar 2012. | www.yc.rs | 25

F


IN MEMORIAM: TONY SCOTT Hvala mu! Biće još bučnih a stručnih akcionih filmova, tu i tamo sigurno će nam se zalomiti i poneki blockbuster, sadržajan i dovoljno pametan, ali svakako na tom polju ništa više neće biti isto posle odlaska maestra Tonyja Scotta. I dok je njegov stariji brat Ridley Scott, zaslužan za remek-dela Osmi putnik i Blade Runner, i prečesto znao da od gotovog napravi veresiju, Tony Scott bio je i do kraja ostao čvrsta tačka oslonca i najsitničavijih zaljubljenika u film rađen po bioskopskom kroju. Tony Scott, slikar po obrazovanju, otpočeo je holivudsku karijeru režijom atipične hiperstilizovane vampirske drame Glad za krvlju i to je bio film koji je vremenom dobio kultni status, ali koji ima malo veze sa onim po čemu ćemo pamtiti ovog majstora. Naime, sticajem okolnosti ili ne, Tony Scott se potom u potpunosti okrenuo prvoligaškim akcionim spektaklima, s tek ponekim odstupanjem s te staze. Ponajviše na tom planu pružio nam je u još neprevaziđenom i suštinski prevratničkom Top Gunu i Krvavoj plimi, a dobro, istinski dobro snalazio se i u domenu dinamičnih konspiracijskih trilera poput Neprijatelja države i Špijunske igre, kao i u mikrokosmosu zvanom thinking man’s thriller, tačnije, u saradnjama s Denzelom Washingtonom (U žaru osvete, Otmica voza 123, Nezaustavljiv). Ipak, najviše divljenja mamio je kada je diskretno i promišljeno proširivao vlastito područje borbe, kao u slučajevima i danas izvanredne Prave romanse (po Tarantinovom scenariju) ili bravuroznog ostvarenja Prljavi igraju prljavo, gde je suptilno korenski redefinisao podžanr policijskog buddy/odd couple filma. Tony Scott darovao je blockbusterima duh sofisticiranosti koja se samo u njegovom izvođenju skladno i neusiljeno spajala s visokooktanskom biti ove filmske sorte. Često je bivalo, kao u slučaju filmova Top Gun i Prljavi igraju prljavo, da posle njegovog doterivanja mustre malo šta još iole smisleno i potentno može da se kaže i doda na tu temu, a to je odlika istinskih revolucionara. Dakle, gospodine Scott, hvala Vam za revoluciju!

ere j i m Pre

GANGSTERSKI ODRED / GANGSTER SQUAD

(drama, SAD, R) Režija: Ruben Fleischer Scenario: Will Beall Uloge: Sean Penn, Ryan Gosling, Emma Stone, Josh Brolin, Nick Nolte Distributer: Tuck Web: www.gangstersquad.warnerbros.com Premijera: 20. septembar

U Los Anđelesu 1949. godine, bruklinski kralj podzemlja, Mickey Cohen (Sean Penn), vlada gradom novcem stečenim od trgovine drogom, oružjem, prostitucijom i kockanjem. A sve vreme ga štite policija i političari koji su pod njegovom kontrolom. Da li je njegova moć dovoljno velika da zastraši i grupu odmetnika koji su jedini spremni da mu se suprotstave?

ANONIMNA DOJAVA / THE LOOKOUT

(akcioni triler, Francuska, 110 min) Režija: Michele Placido Scenario: Denis Brusseaux, Cédric Melon Uloge: Mathieu Kassovitz, Daniel Auteuil, Violante Placido, Arly Jover, Olivier Gourmet Distributer: Megacom Premijera: 26. septembar

Zoran Janković

uspon mračnog viteza

4

4

3

4

5

4

bornovo nasleđe

/

/

2

/

3

2.5

čudesni spajdermen

3

3

4

3

3

3.2

plaćenici 2

2

2

2

2

3

2.2

totalni opoziv

2

3

2

2

2

2.2

vanzemaljci u komšiluku

4

4

/

/

1

3

Zoran Janković;

Đorđe Bajić;

Miloš Cvetković;

Ljubisav Panić

26 | www.yc.rs | septembar 2012.

Nenad Bekvalac;

Policijski kapetan Mattei radi na najvećem slučaju u svojoj karijeri. Prilikom pokušaja hapšenja bande opasnih pljačkaša, misteriozni snajperista je onesposobio ceo njegov tim. Zahvaljujući anonimnoj dojavi i akciji policajca Matteia (Daniel Auteuil), uhapšen je Vincent (Mathieu Kassovitz), snajperista i vođa bande surovih pljačkaša. On uspeva da pobegne iz zatvora, sa ciljem da otkrije izdajicu u svojoj bandi.

HRABRA MERIDA / BRAVE

(animirana komedija, sinhronizovano, titlovano i u 3D, SAD, 100 min, PG) Režija: Mark Andrews, Brenda Chapman Režija sinhronizacije: Jana Maričić Scenario: Brenda Chapman Glasovi: Kelly Mackdonald, Emma Thompson, Billy Connolly, Julie Walters Glasovi sinhronizacije: Milena Moravčević, Vesna Stanković,

Gorica Popović, Nenad Ćirić Ćira, Slobodan Beštić, Dragan Vujić Vujke, Branislav Platiša, i specijalni gost Ognjen Amidžić Distributer: Taramount Web: www.disney.go.com/brave/index U bioskopima od 6. septembra

Još od davnih vremena, priče o epskim bitkama i mističnim legendama prenosile su se s generacije na generaciju preko brdovitih predela Škotske. U Hrabroj Meridi, nova priča će se pridružiti predanju kad se hrabra Merida suprotstavi tradiciji, sudbini i najstrašnijim zverima. Merida je odlična streličarka i plahovita ćerka kralja Fergusa i kraljice Elinor. Odlučna u tome da sama kroji svoj život, Merida će se oglušiti o drevni običaj koji bučni lordovi smatraju svetinjom: ogromni lord MacGuffin, nabusiti lord Macintosh i svadljivi lord Dingwall. Meridini postupci će nenamerno pokrenuti haos i ljutnju u kraljevstvu, a kad bude potražila pomoć od ekscentrične mudre žene, ostvariće joj se zlosrećna želja. Opasnost koja sledi primoraće Meridu da otkrije značenje prave hrabrosti kako bi poništila strašnu kletvu pre nego što bude prekasno.


PRITAJENO ZLO: OSVETA / RESIDENT EVIL: RETRIBUTION

Taramount Web: www.tedisreal.com Premijera: 13. septembar

(akcija / horor, Nemačka / SAD, 117 min) Režija i scenario: Pol V.S. Anderson Uloge: Milla Jovovich,

Michelle Rodriguez, Shawn Roberts, Kevin Durand Distributer: Tuck Web: www.residentevil-movie.com Premijera: 13. septembar

Svetski uspešna filmska franšiza koja je ukupno zaradila oko $700 miliona, stvorena po uzoru na popularnu video igricu, Pritajeno zlo se vraća sa najviše iščekivanim petim delom, u vrhunskoj 3D tehnologiji. Smrtonosni T-virus Umbrella Korporacije nastavlja da pravi pustoš na Zemlji, pretvarajući svetsko stanovništvo u legije krvoločnih zombija. Jedina nada ljudske rase, Alice (Milla Jovovich) probudiće se u srcu najtajanstvenijeg dela Umbrella Korporacije i otkriti nove detalje iz svoje misteriozne prošlosti dok sve dublje istražuje taj kompleks. Bez sigurnog utočišta, Alice nastavlja potragu za odgovornima za izbijanje rata; potraga koja je vodi od Tokija do Njujorka, Vašingtona i Moskve, i koja kulminira velikim otkrićem koje će je naterati da ponovo preispita šta je istina. Uz pomoć novootkrivenih saveznika i bliskih prijatelja, Alice mora da se bori da bi preživela i pobegla od neprijatelja na ivici zaborava. Odbrojavanje može da počne.

MEDA / TED

(komedija, SAD, 106 min, R) Režija i scenario: Seth MacFarlane Uloge: Mark Wahlberg, Mila Kunis, Giovanni Ribisi, Joel McHale i Seth MacFarlane kao Ted Distributer:

U ovoj komediji, koja je kombinacija igranog filma i kompjuterske animacije, MacFarlane priča priču Johna Bennetta (Mark Wahlberg), odraslog čoveka čija je obična dečja želja oživela njegovog omiljenog plišanog medu. Skoro 30 godina kasnije, bajka je odavno gotova. Tedi nema nameru da napusti Johnnyija što izuzetno nervira Johnovu vrlo strpljivu devojku, Lori Collins (Mila Kunis).

UHVATI RITAM 4: REVOLUCIJA / STEP UP 4: REVOLUTION

(komedija, SAD, PG-13) Režija: Scott Speer Scenario: Jenny Mayer Uloge: Adam Sevani, Ryan Guzman, Kathryn McCormick Distributer: Tuck Web: www.facebook.com/StepUpMovie Premijera: 20. septembar

U nastavku čuvene franšize, Emily dolazi u Majami sa namerom da postane profesionalna igračica. Ubrzo se zaljubljuje u Seana, vođu plesne trupe. Kada građevinski planovi bogatog biznismena zaprete da sruše kraj u kome je smeštena Seanova trupa, Emily mora da ih ubedi da svoje umetničke nastupe pretvore u protest, zbog čega bi mogli da ugroze snove boreći se za viši cilj.

„DIABLO III“, PAKET ZA POČETNIKE

gre i o vide

Od Blizzarda, kreatora serijala StarCraft, Warcraft i Diablo, najzad nam stiže i Diablo III Starter Edition. U pitanju je bukvalno demo izdanje za igrače koji bi da legalno probaju igru i zaključe da li im se sviđa ili ne. Naravno, početnički paket je besplatan, samo morate imati nalog na sajtu battle.net, koji možete otvoriti takođe besplatno. U ovom izdanju možete igrati do kraja prvog čina i nadograđivati lik do 13. nivoa. Ako odlučite da kupite Diablo III, budite bez brige — sva podešavanja i pređeni delovi igre biće sačuvani i kada kupite punu igru, i moći ćete da nastavite tamo gde ste stali sa Starter edicijom.

„ASSASSIN’S CREED III“ KASNI ZA PC

Assassin’s Creed III je trebalo da bude prvo izdanje u serijalu koje će izaći za sve platforme (PC, PS3 i Xbox 360) u isto vreme. Nažalost, naknadno je dodato da se verzija za PC ipak neće pojaviti pre 20. novembra. Razlozi nisu objavljeni, a samo kašnjenje nije veliko, pogotovo imajući u vidu da je, recimo, druga igra iz serijala objavljena za PC skoro četiri meseca posle konzolnih verzija, tako da je tih 20 dana neprimetno. Nažalost, minimalne i preporučene hardverske konfiguracije i dalje nisu pomenute, mada igru pokreće novi Anvil Next engine, pa postoji mogućnost da će igra biti zahtevnija od prethodnih naslova u serijalu.

„STEAM“ DODAJE I SOFTVER NA LISTU

Svi koji su upoznati s najkorišćenijim servisom za online kupovinu igara i njihovu digitalnu distribuciju, Steamom, biće oduševljeni najnovijim dodatkom ovoj platformi. Naime, početkom septembra trebalo bi da počne i digitalna prodaja softvera i programa na ovom servisu. Detalji u toku pisanja ovog teksta nisu poznati, ali je ovaj dodatak sasvim logičan, jer Steam u svakom trenutku ima oko tri do četiri miliona igrača, što ga čini odličnim i sigurnim tržištem za bilo kakvu digitalnu prodaju.

„INSANE“ — OTKAZAN

Guillermo del Toro, poznati producent i režiser filmova kao što su Panov lavirint, Hellboy i predstojeći sci-fi blockbuster Pacific Rim, protekle dve godine razvijao je igru pod nazivom inSANE sa izdavačem THQ. Nažalost, posle te dve godine igra je otkazana, a tačni razlozi nisu najjasniji. Pretpostavlja se da THQ trenutno ne može da finansira dotičnu igru. Ipak, sve je lepo rešeno na kraju, jer je Del Toro dobio sva prava na igru i likove i bar tu nije bilo problema, osim, izgleda, samo novčanih, pa je igra i otkazana i ne pominju se dalji planovi u vezi s njom.

„RAMBO“ — IGRA

Ljubitelje Silvestera Stallonea i jedne od ikona akcionog filma — Ramba, kojeg je Stallone glumio, obradovaće vest da ćemo, izgleda, najzad dobiti pravu igru o ovom akcionom junaku, kakvu zaslužujemo i mi i Rambo. Iz studija Reef Entertainment potvrđuju da je igra u izradi i da će najverovatnije obuhvatati razdoblje iz više filmova o ovom junaku. Datum izlaska i dalje nije poznat, mada, navodno, već postoji sajamski demo ove igre, pa ne bi bilo čudno da je igramo već ove ili početkom naredne godine. U svakom slučaju, uzbudljiva vest i samo se nadamo da će igra biti mnogo bolja od video igre The Expendables 2, koja nije ispunila ni osnovna očekivanja igrača. septembar 2012. | www.yc.rs | 27


MARK GOLDBLATT, NAJ»UVENIJI HOLIVUDSKI MONTAŽER Intervju vodio: Milan TodoroviVić

poezija spektakla Mark Goldblatt jedan je od najcenjenijih filmskih montažera u poslednje tri decenije i član Odbora Američke akademije za film. Ekskluzivno za Yellow Cab Mark Goldblatt priča o svojim počecima, o saradnji sa Jamesom Cameronom, prijateljstvu s Paulom Verhoevenom, o svojim rediteljskim izletima, o sebi, a otkriva i na kojem blockbusteru trenutno radi. Dobitnik je čuvene nagrade Saturn za svoj prvi montažerski rad, u čuvenom filmu Pirana. Bio je nominovan za Oskara za rad na remek-delu Jamesa Camerona Terminator 2. Jedno vreme bio je čak i predsednik Udruženja filmskih montažera Amerike. Iako radi u okvirima holivudske filmske industrije, nesumnjivo je da filmovi koje je on montirao imaju prepoznatljiv stil montaže, uvek atraktivne i inovativne. Mark Goldblatt odrastao je u Njujorku. Njegova ljubav prema filmovima nastala je još šezdesetih godina. Mark Goldblatt: Tada je bilo dosta televizijskih stanica koje su prikazivale istinsko izobilje različitih vrsta filmova, po ceo dan i celu noć. Kad god nisam bio u školi, gledao sam sve filmove koji su bili dostupni. Neke stanice emitovale su akcione filmove kao što je Fleš Gordon, neke horor filmove Jamesa Weila, a neke ozbiljne filmove kao što je Građanin Kejn. Bilo je to kao da ste na ubrzanom kursu američke istorije filma, kao jedan festival koji je trajao 365 dana godišnje i bio je potpuno besplatan. U tinejdžerskim danima moj filmski ukus predstavljao je skup žanrovskih filmova, klasika i evropskog art filma. Čak sam i skupljao filmove na osmomilimetarskoj traci i među prvim naslovima koje sam imao u kolekciji bili su Nosferatu i Ajzenštajnova Oklopnjača Potemkin. Sećam se da sam fanatično proučavao sekvencu na stepenicama Odese i siguran sam da je ta sekvenca imala snažan uticaj na moj stil montaže, sve do danas. Smatrajući da je filmski odsek na Univerzitetu u Viskonsinu dosta uskogrud i suviše teoretski nastrojen, Mark Goldblatt odlučio je da studira filozofiju. Međutim, filmska scena na koledžu bila je dosta jaka, a postojala je i bogata arhiva, te je Goldblatt nastavio intenzivno da učestvuje u filmskim aktivnostima. MG: Film je bio i ostao moja opsesija. Pisao sam filmske kritike dok sam bio na koledžu, a bio sam i veoma aktivan u filmskom komitetu koledža. Pravio sam i svoje male filmove — nosio sam malu osmomilimetarsku kameru svuda sa sobom i neprestano 28 | www.yc.rs | septembar 2012.

snimao po ulici. Jedno vreme radio sam i u prodavnici muške odeće u Njujorku, što očito nije bilo za mene, ali sam tada odlučio da naučim sve o profesionalnim tehnikama pravljenja filmova. London Film School bila je prava zanatska škola (ne toliko akademska), u kojoj su predavali filmski profesionalci iz Engleske. Privlačio me je život u Evropi pa sam 1970. otišao u London i prijavio se u filmsku školu. Srećom, bio sam primljen, i moram priznati da sam mnogo naučio. Tamo su studenti učili sve filmske zanate (montažu, rasvetu, kameru, zvuk...), a kasnije su se opredeljivali za ono što smatraju da im najviše odgovara. Tada sam shvatio da najviše uživam u montaži i imao sam sreću da mi mentor bude Frank Clarke, najpoznatiji kao montažer čuvenog Antonionijevog filma Uvećanje. Mark Goldblatt ostvario je prve profesionale radove u okviru producentske kuće New World Pictures legendarnog Rogera Cormana. Međutim, nije odmah počeo da radi kao montažer. MG: Godine 1977. radio sam na nekim nezavisnim filmskim projektima kada sam otišao da pogledam film Trka smrti 2000. Bio sam toliko opčinjen time što sam video, da sam odlučio da pokušam da dobijem posao kod Rogera Cormana. Jednostavno sam ušetao u njihove kancelarije i pitao recepcionara s kim bih mogao da razgovaram o mogućem zaposlenju kao montažer. Direktor marketinga u kompaniji, John Davison, bio je veliki zaluđenik za fantastiku i žanrovske filmove, pa mi je, posle dugog razgovora o filmovima, dao posao asistenta produkcije — bez plate, naravno. Radio sam sve što asistent i radi: donosio ručak, pomagao oko scenografije i rasvete i slično. Tada sam se sprijateljio s mnogima iz ekipe, pa kada je John Davison odlučio da radi Piranu sa Joeom Danteom, obojica su želeli da radim s njima kao montažer. Prepoznat kao izuzetan na svom polju, Mark Goldblatt je, kao najbolji montažer, za ovaj film 1978. godine osvojio nagradu Saturn Akademije za naučnu fantastiku, horor i fantaziju. Saradnju s rediteljem Joeom Danteom nastavio je i na kultnom hororu Urlikanje. Iako su mu i sledeći projekti bili horor žanra, kao što je Noć veštica 2, Mark Goldblatt iz tog perioda ističe triler Ambasador koji je radio s rediteljem J. L. Thompsonom u čuvenoj kompaniji Golan i Globus, poznatoj po akcionim filmovima B-produkcije. MG: Možete da kažete šta hoćete, ali Golan i Globus nisu bili diletanti. Znali su šta rade. Kad je reč o J. L. Thompsonu, divio


sam se njegovom klasičnom osećaju za film i znanju kako da se napravi dobra priča. Veoma je cenio moj doprinos i sećam se i danas komentara koji mi je dao kada je video prvu verziju koju sam napravio: „Ne menjaj ni kadar!“ Lepo je ponekad dobiti takvu pohvalu! Mark Goldblatt 1984. godine dobija priliku da radi na jednom od najznačajnijih i najcenjenijih filmova savremene kinematografije i jednom od najpoznatijih akcionih filmova svih vremena — Terminatoru Jamesa Camerona. MG: Jim Cameron je briljantni vizionar. On piše fantastično, režira precizno i ima neverovatan kapacitet za poznavanje tehnologije pravljenja filma. Jim i ja bili smo poznanici dok smo obojica radili za Rogera Cormana. On je video neke od mojih radova koji su mu se veoma dopali. Bio sam oduševljen scenarijem, kao i Jimovom strašću da ga snimi. Pitao sam se da li ću imati kapaciteta da iznesem ovaj ambiciozni zadatak, ali kada smo počeli da radimo, shvatio sam da je montiranje Jimovog dela proces u kojem sam najviše uživao u svojoj karijeri do tada. Bila je to zen montaža — bio sam jedno s materijalom. Prijatelji su mi govorili da me nikada nisu videli tako srećnog. Ostalo je istorija. Posle ogromnog uspeha filma Terminator, Mark Goldblatt bio je pozvan da montira velike studijske akcione hitove — Rambo 2 i Komandos, kao i akcionu komediju Jumpin’ Jack Flash. S obzirom na umeće koje je pokazao u kreiranju ritma veoma uspešnih akcionih filmova, u Holivudu se javilo interesovanje da Mark Goldblatt i režira film. Međutim, prvi rediteljski posao imao je na remek-delu Paula Verhoevena Robokap, gde je radio kao reditelj druge ekipe. MG: Kao veliki obožavalac opusa Paula Verhoevena bio sam oduševljen što sam dobio ovaj posao. Moj posao bio je da dovršim scene u kojima je Paul režirao samo osnovne kadrove, a zatim odlazio na sledeću lokaciju. Takođe, režirao sam dosta krupnih planova Robokapa, specijalne efekte i kaskaderske akcione scene. Uživao sam u radu s Paulom Verhoevenom, smatrajući ga briljantnim rediteljem. Do danas smo ostali bliski prijatelji. Krajem osamdesetih Mark Goldblatt režirao je dva kultna filma — Mrtvačka vrelina (Dead Heat) i adaptaciju popularnog stripa The Punisher, koja se smatra i najboljom filmskom adaptacijom ovog junaka. MG: The Punisher mi je ponuđen još na osnovu nemontiranog materijala filma Mrtvačka vrelina. Scenario je bio odličan, budžet dosta veći, a u naslovnoj ulozi imao sam fenomenalnog Dolpha Lundgrena, koji je bio veoma posvećen i požrtvovan i sam je izvodio svoje borilačke scene. Najveći propust filma bio je to što smo potpuno odbacili kostim kakav je lik imao u stripu, pre svega belu lobanju koja je njegov zaštitni znak. Hteli smo da više podseća na pobesnelog Maxa nego na stripovskog junaka. Prihvatam punu odgovornost za ovu pogrešnu odluku, čak sam siguran da bi film mnogo bolje prošao samo da smo imali tu lobanju na majici. Pošto film nije bio dovoljno uspešan, odlučio sam da se vratim montaži. Prvi sledeći projekat koji sam montirao bio je Noćna vrsta Clivea Barkera, a zatim i Predator 2. Mark Goldblatt bio je nominovan za Oscara za svoj rad na Terminatoru 2. Sa Jamesom Cameronom radio je i na filmu Istinite laži, koji mnogi kritičari smatraju poslednjim velikim holivudskim akcionim filmom. MG: Film Istinite laži dosta je klasično konstruisan i najveću snagu ima u interakciji likova. Jeste, ima spektakularne sekvence, ali one sjajno funkcionišu zahvaljujući odličnoj postavci likova. Film je i epski, ali sadrži i divne intimne scene. Možda to i jeste poslednji veliki akcioni film u smislu žestoke akcije, jer danas filmovi tog budžeta imaju rejting PG-13, što znači da i mlađa publika može da ih gleda, a samim tim ne mogu biti dovoljno žestoki. Zanimljivi akcioni filmovi snimaju se i danas, ali ne više s tolikim budžetima. Od novijih akcionih filmova najviše su mi se dopali Transporter i Stalloneovi Plaćenici. Najpre bih želeo da istaknem da je neverovatno raditi s Paulom Verhoevenom i smatram da se, uz filmove Jamesa Camerona, moj najbolji rad može videti upravo u filmovima koje sam radio

s Verhoevenom, kao što su Svemirski vojnici i Showgirls. Njegovi filmovi fantastično su napravljeni i puni su skrivenog humora, kao i subverzivnih političkih konotacija. Kad je reč o Michaelu Bayu, upoznali smo se kada me je pozvao producent Jerry Bruckheimer da doradim njegov drugi rediteljski film — Stena. S obzirom na ogromnu količinu materijala, ja sam bio zadužen da rešim velike akcione sekvence, kao što je spektakularna potera kolima. Michaelu se dopalo kako smo sarađivali, pa je želeo da mu ja budem montažer i u narednim akcionim hitovima — Armagedon, Loši momci 2 i Perl Harbor. Raditi s njim bilo je nešto novo za mene, s obzirom na to da je on počeo na reklamama i imao je drugačiji stil rada. On je sa mnom pregledao materijal i birao tačno određene kadrove i momente koje je želeo da ima u filmu. Michael Bey najviše vodi računa o tome da kadrovi dobro izgledaju, ali ima fantastičnu imaginaciju koja mu omogućava da kreira spektakularne hiperkinetičke akcione scene. Prilično je zanimljivo to montirati! Godine 2006. Mark Goldblatt osvojio je još jednu prestižnu nagradu — Satelit, za svoj rad na superherojskom megahitu X-Men 3. Poslednji rad bio mu je na filmu Rise of the Planet of the Apes. Mark Goldblatt ističe da najviše voli da radi na akcionim filmovima, jer uživa u tome da manipuliše spektakularnim sekvencama na dijalektičan način. Kaže da bi voleo da sarađuje s Davidom Fincherom i Christopherom Nolanom. Posebno je ponosan na svoj rad na filmovima Svemirski vojnici i Terminator, smatrajući da su jedinstveni, pre svega zbog genijalnosti reditelja koji su ih radili. A koji akcioni film najviše voli? MG: U službi Njenog veličanstva koji je režirao montažer Peter Hunt. To mi je omiljeni film o Jamesu Bondu i mislim da je to jedinstveno montiran i režiran film, koji je pored spektakularne akcije imao i dirljivu romansu. Volim i Prljavog Harryja Dona Siegela. Montažerski stil Marka Goldblatta i dalje je svež, originalan i životan, kao što je bio i pre više od dvadeset godina. MG: Hvala što tako mislite. Verujem da me u kreativnoj formi održava to što i dalje pasionirano volim da gledam filmove, što slušam rock ’n’ roll, što i dalje čitam horor časopise kao što je Fangoria... Meditiram i zdravo živim. Naravno, najviše me ispunjava vreme koje provodim sa svojom divnom porodicom. Volim da pravim filmove i za mene je to kao da sam dete koje pravi zamak u pesku.

septembar 2012. | www.yc.rs | 29


WARRIORS DANCE FESTIVAL NA KALEMEGDANU

KRŠ I LOM PROŠLO JE MALO VREMENA OTKAD JE SVEĆA ZVANA AMY ZAVRŠILA SVOJE TRAJANJE PRED NAMA, A NA ISTOJ KALEMEGDANSKOJ ISTORIJSKOJ RASKRSNICI IMAMO ZAKAZAN SUSRET SA JOŠ JEDNOM UNIVERZALNO VAŽNOM MUZIČKOM POJAVOM ad su The Prodigy pre tri godine osmislili svoj festival pod imenom Warriors Dance, njegov koncept počivao je na ideji potkulturnog festivala na kome bi bend bio samo tačka na i, jagoda na šlagu ili kruna na glavi (zavisi koja vam se fraza dopada). Imati priliku da iz godine u godinu predstavljate kao kustos sve ono što je po vašem mišljenju značajno novo u muzici i potkulturi, jeste nešto što se nijedan drugi bend nije osmelio da radi, na tom nivou. Posle više od 20 godina jasno je da The Prodigy nije bend koji se zaustavlja niti zna šta znači korak u mestu, već gradi svoj kontekst, pravi svoju scenu i gura druge da rade ono što misle da je dobro. Na prvom izdanju ovog hepeninga 2009. u Japanu, gde im je takođe posebno jaka baza, predstavili su Pendulum, Hadouken, MSTRKRFT i druge, 2010. u Engleskoj u fokusu su bili opet verni Pendulum, ali i Chase and Status, Enter Shikari, Does It Offend You Yeah!, Zane Lowe. Beogradsko izdanje doneće nam sad već veliku zvezdu Skrillex, takođe veoma popularne Chase and Status, Caspa, Zane Lowe, Feed Me, ali i veliki broj regionalnih sastava koji se svojim stavom uklapaju u duh Warriors Dancea. Posebna počast pripada beogradskoj i srpskoj sceni, koja će na ovaj način ugostiti nešto što je u svetskim okvirima zapaženo kao važno svedočanstvo da se i u ovim vremenima, kad je svaka mašta višestruko ispošćena, može uspešno napraviti autentičan događaj koji slavi muziku kao prirodno živo dešavanje u kome svi mogu da učestvuju. To nije lako, ali upravo neposrednost i zanatska toplina s kojom The Prodigy rade sve što rade i njihova neugasla ulična verodostojnost glavne su tajne njihove stalne bliskosti s publikom. Ovdašnji sastavi imaće težak zadatak da dokažu da su relevantni i da imaju da kažu i ponešto što ima težinu univerzalno razumljive poruke — jer samo prisustvo The Prodigy izoštrava sve ostale učesnike i tera ih na veću ozbiljnost na velikoj, međunarodnoj sceni. Za publiku iz Beograda 2012, kojoj je Beograd 2020. predaleko, sastavljenu od ovdašnjih izgubljenih mladih generacija kojima tako očigledno preti da budu posečene u tišini posle 2008, a koje ne

mogu i ne treba da se sete njihovog legendarnog gostovanja 1995, The Prodigy su signal ohrabrenja da se nešto možda može uraditi sa sobom i bez srljanja u tiho nestajanje. Nema recepta, ostali smo sami, mrak je poveliki, ali smo zajedno, poručuju oni uvek, a to je na balkanskim prostranstvima često jedina istina. Stvar je, naravno, u bendu. The Prodigy su jedan iz uskog kruga velikih savremenih bendova kojima se veruje. I to je širok front verovanja: ako kažete da volite The Prodigy, srešćete metalce, punkere, darkere, obožavaoce techna, dubstepa i reggaea, srešćete pripadnike raznih gradskih grupa, razne face ili nepoznate ljude, i svi će vam sa odobravanjem reći da je to dobra grupa. Često kritikovani od strane engleske muzičke štampe, često ignorisani od tamošnjih medija, često prenebregavani u godišnjim izborima svih vrsta, jer su jednostavno odbili da izumru i nestanu sa acid house i rave scenom iz koje su ponikli, The Prodigy su iz godine u godinu uvek potvrđivali svoju ubitačnost na sceni. Ogroman svetski kult ovog sastava ubedljivo ga izdvaja od svih vršnjaka, pre svega zbog fantastičnih koncerata, koji su uvek, od sredine devedesetih, ekstremno uzbudljivi i oslobađajući hepeninzi na kojima je pomešano sve: muzika, stav, dressing code, poruke telom, ples, pojedine reči u formi kratkih slogana. U vremenu bez reči, The Prodigy su visoko održali smisao onih nekoliko koje još imaju težinu. Muzika sastava The Prodigy zadržala je avangardnu oštricu ako se uzme u obzir da se radi o bendu koji je po svemu uveliko mainstream već godinama. Invader Must Die pokazao je da su The Prodigy laganim povratkom na nekadašnji zvuk, zapravo, na vešt način uradili ono što su svi očekivali od njih — zvučali su opet beskompromisno kao maksimalno ubrzani techno punkeri iz loše budućnosti, to jest, kao The Prodigy koje svi volimo, bez obzira na to što je u svemu tome možda nedostajala jedna stvarno velika pesma. Energija koja je isijavala iz svake numere, nova svežina rešenja, konačno i činjenica da su The Prodigy izmislili taj zvuk, dala je grupi novi zalet u novim ružnim vremenima. A uvek ružno lepi Beograd ovim definitivno postaje utemeljen u The Prodigy onoliko koliko su oni utemeljeni u njemu.

Dragan Ambrozić 30 | www.yc.rs | septembar 2012.


MINI LP BENDA ZBOGOM BRUS LI

DVE DECENIJE DOBRE ZABAVE Sve je postalo na brzinu, ne samo u muzici nego u životu uopšte. Sve stvari koje bi trebalo da pokreću ovaj svet postale su beznačajne i olako shvatljive. Ljubav, druženje, smeh i dodir zamenjeni su sedenjem pred kompjuterom, chatom, otuđenjem od svega što se događa oko nas unkburaški vojvođanski bend Zbogom Brus Li objaviće sredinom ovog meseca novo izdanje. Reč je o mini LP-ju Kokainka (Odličan hrčak) kojim žele da proslave dve decenije aktivnog postojanja, mukotrpnog rada i vrhunske zabave. Svojom kreativnošću uspeli su da se izdvoje iz mora domaćih bendova i stvore sopstveni muzički pečat kojim su nas često i nasmejali do suza. Njihovi koncerti rado su posećeni, a kako to zaista izgleda moći će da se vidi i u dokumentarnom filmu koji uveliko pripremaju. Kokainka će osim na vinilu biti postavljena i na Exitov sajt, odakle će moći besplatno da se preuzme. Sagovornik Yellow Caba je Branislav Smuk, gitarista i kompozitor benda. Yellow Cab: Hajde na početku da objasnimo mlađim naraštajima u kakvom formatu izlazi vaš novi mini album? Branislav Smuk: Svi veliki svetski rock albumi ugledali su svetlo dana na vinilu. Prednost ploče je to što ona reprodukuje zdrav i digitalnom obradom neiskvaren zvuk, za razliku od CD-a kod koga je zvuk potpuno digitalizovan. S ploče možete najrealnije da čujete kako je vaš omiljeni bend snimio vašu omiljenu pesmu u studiju. Ako ih dobro čuvate i pazite, gramofonske ploče mogu da traju večno. Nije poželjno da igrate frizbi njima ili da po njima ostavljate masne fleke od bureka. Mana im je to što ako niste pažljivi, može da počne da preskače i pucketa, što po mom mišljenju daje slušanju određenu čar. Pravi ljubitelji muzike shvataju čari ploča i one lagano doživljavaju povratak. Nažalost, sve je postalo na brzinu, ne samo u muzici nego i u životu uopšte. Sve stvari koje bi trebalo da pokreću ovaj svet postale su beznačajne i olako shvatljive. Ljubav, druženje, smeh i dodir zamenjeni su sedenjem pred kompjuterom, chatom, otuđenjem od svega što se događa oko nas. YC: Otkud ideja da se obradi ruski klasik Kaljinka? BS: Naslovna pesma Kokainka i sledeća Blou džab jesu pesme koje je komponovao poznati glumac, scenarista i muzičar Nikola Pejaković Kolja. On je svestrani umetnik koji zna da napravi odličnu stvar od svega za šta se uhvati. Pesma Kokainka govori o narkoticima kao socijalnom problemu. Kostur ideje, u kojoj se reč kokain poklapa s prvim taktovima ruske Kaljinke, doneo je Pejaković i na jednoj žurki smo je razradili. Na B-strani ploče nalazi se i pesma inspirisana Lenjinovim posmrtnim maršem, pod nazivom Posprdni marš. Sada već postajemo sumnjivi kao potencijalni rusofili. Ali, na drugoj strani ploče nalazi se i pesma Krmena, inspirisana operom Karmen. Može se reći da smo na ovom albumu inspirisani besmrtnim klasicima bez obzira na njihovo poreklo. YC: Imamo utisak da ste ovim slavljeničkim izdanjem na neki

način želeli da i generacijski objedinite ljude koji su uticali na vas i koji su podržavali vaše muzičke poduhvate, odnosno i dalje to čine. BS: Album sadrži pet numera od kojih su čak tri dueti Slavka (pevača) s našim dragim gostima. U prvom redu tu je Nikola Pejaković, zatim Bobo Knežević, naš veliki prijatelj i kantautor iz Zagreba, kao i veliki guru novosadske scene Peđa Vranešević, vođa legendarne Laboratorije zvuka. Bogatu listu gostujućih muzičara upotpunili su naši prijatelji iz Novog Sada: Voja Malešev, pevač benda Drum ’n’ Zez i Killo Killo; Mira Draganić, Ceca Palada i Tijana Bogićević, tri najsimpatičnija i najbolja ženska vokala u našem gradu — bez njih novi album ne bi zvučao tako seksepilno; Lazar Novkov, odličan klavirista s kojim sarađujemo još od 1999. godine. Perkusije je svirao Peđa Filipović, a trubu Florian Cvetko Gstettner, prijatelj iz Austrije. YC: Kakvu feštu planirate za proslavu 20. rođendana i kada se ona očekuje? BS: Kao grand finale proslave dvadesetogodišnjice postojanja benda spremamo jednodnevni festival uz veliku pomoć novosadskog Studentskog kulturnog centra i udruženja građana Košnica. Taj koncert biće održan krajem jeseni, najverovatnije u novosadskoj Fabrici. To će biti promocija nove ploče i foto-monografije koja će do tada biti gotova. YC: Ko se latio posla kada je reč o foto-monografiji i filmu koji najavljujete? BS: Pravljenje foto-monografije golem je posao, pogotovo uzimajući u obzir da će ona imati više od dvesta stranica u boji. Izboriti se s neiscrpnim materijalom koji se nakupio svih ovih godina pravi je podvig. Slavko i ja biramo slike, tekstove i ostali materijal. Najteži deo posla, a to je prelom, sklapanje i uređivanje, radi naš prijatelj Nebojša Reljin Feki, veliki novosadski umetnik, boem i pevač benda Proleće. Obogaćena ekskluzivnim tekstovima poznatih rock kritičara i strip crtežima bitnih umetnika iz rock ’n’ roll miljea, foto-monografija izaći će za novosadski SKC. Dokumentarni film o bendu snimamo već dugo. Radi ga više puta nagrađivani pozorišni reditelj i pre svega naš prijatelj Miroslav Jović. Za film koristimo gotovo sve video materijale koje imamo, a protekle tri godine aktivno snimamo sve nastupe i gostovanja u medijima isključivo za njegove potrebe. Film će se pojaviti nešto posle izlaska foto-monografije i predstavljaće krunu rođendanske proslave. Svirku u Beogradu planiramo pošetkom zime u Gun klubu. Posle svega toga radimo na materijalu za novi album koji je već započet. I tako u krug dok ne poludimo...

Nada Mandić septembar 2012. | www.yc.rs | 31


WARRIOR’S DANCE FESTIVAL

Exit u Novom Sadu koji je tih dana zabeležio rekordne posete, članovi benda s nestrpljenjem iščekuju ponovni dolazak u Srbiju, i to s potpuno novim konceptualnim događajem! Više detalja: www.warriorsdancefestival.com / Kalemegdanska tvrđava15. septembar u 17.00 /

FESTIVAL ULIČNIH SVIRAČA 2012.

Festival uličnih svirača biće održan 12. put u Novom Sadu od 6. do 9. septembra. Najveće zvezde biće vrhunski i svetski priznati umetnici uličnog sviranja, internacionalni sastav Playing for Change koji će i otvoriti manifestaciju u četvrtak, 6. septembra, velikim koncertom na Trgu slobode. Tokom boravka u Srbiji, Playing for Change će, osim koncerta, nastaviti i globalni projekat ujedinjenja sveta putem muzike. Festival uličnih svirača imaće ove godine humanitarni karakter, pa će tako svi učesnici u programu svoje kompletne prihode koje ostvare putem priloga građana u prevrnute šešire prilikom svakog nastupa, uplatiti kao pomoć novosadskom Svratištu za decu koja žive ili rade na ulici. Detaljan program: www.ulicnisviraci.com

/ Novi Sad, od 6. do 9. septembra /

KVARTET „ROCHER“ Čuvena britanska grupa The Prodigy i AAA Production ekskluzivno predstavljaju Warrior’s Dance Festival (WDF) koji je zakazan za subotu, 15. septembar u 17.00. Festival će biti održan na Kalemegdanskoj tvrđavi, lokaciji koju je kao najimpozantniju odabrao sam bend. Nastavljajući se na veliki uspeh prvog festivala održanog u Tokiju 2009. i izvrsne reakcije s prošlogodišnjeg spektakla u Milton Keynes Bowlu u Londonu, bend The Prodigy odlučio je da ovo iskustvo prenese ljudima u Srbiji i regionu. Osećajući da ovde imaju svoje snažno uporište, a posebno posle nezaboravnih koncerata koje su 1995. i 2005. održali u Beogradu, kao i 2007. i 2009. na festivalu

32 | www.yc.rs | septembar 2012.

Kvartet Rocher, čiji su članovi Radmila Vardalić (violina), Aleksandra Dotlić (violina), Dejan Rokvić (viola) i Goran Mrđenović (violončelo), uz gošću Ritu Kinku na klaviru, održaće koncert 7. septembra u 20.00 u foajeu velike dvorane Centra Sava. Kvartet je osnovan 2011. godine u Beogradu na ideju Dua Rocher, a njegov repertoar čine mnogobrojna dela počev od klasike, preko popularnih minijatura, pa do jazz i evergreen standarda. Pored nekoliko održanih koncerata u zemlji kvartet je imao zapažene nastupe na Shopping Festivalu u Dubaiju ove godine, kao i u Hrvatskoj (Čakovec) na 39. Majskom muzičkom memorijalu „Josip Slavenski“. Kvartet trenutno priprema materijal za svoj prvi CD. / Centar Sava, 7. septembar u 20.00 /


DVANAESTA SEZONA „GUARNERIUSA“

Centar lepih umetnosti Guarnerius otvara svoju 12. sezonu 5. septembra koncertom mlade zvezde domaće violinske scene, 14-godišnje Une Stanić, koja je do sada osvojila više od 30 nagrada na prestižnim takmičenjima, a na Takmičenju mladih talenata klasične muzike iz Srbije Nagrada Guarneriusa osvojila je treće mesto. Dva dana kasnije koncert će održati mlada srpska pijanistkinja Jovana Dankar koja već godinama niže uspehe na evropskoj koncertnoj sceni i dobitnica je velikog broja nagrada i priznanja na domaćim i međunarodnim takmičenjima. Koncertno veče domaćih autora planirano je za 12. septembar, a nastupiće Madlen Stokić-Vasiljević (violina), Marija Misita (violina) i Arpad Pečvari (klavir). Drugoplasirane na Takmičenju mladih talenata klasične muzike iz Srbije Nagrada Guarneriusa, klavirski duo Katarina Jovanović i Vesna Zelenović, održaće koncert 25. septembra u 20.00, a na programu će biti dela Di Fiorea, Mozarta, Caselle i Bellafrontea.

DANI JAMAJKE U SRBIJI

Obeležavanjem 50 godina nezavisnosti Jamajke, konzulat Jamajke i Dom omladine pružiće domaćoj publici jedinstven uvid u istoriju i tradiciju karipske nacije koja je izuzetno uticala na savremenu popularnu kulturu. Tokom dvodnevnog opuštanja u ritmovima Jamajke, bolje ćemo se upoznazi sa zvucima, izgledom i ukusima ove zemlje, na način na koji kod nas još nije rađen. U prostoru DOB-a, publika će imati prilike da oba dana doživi kulturu i običaje Jamajke kroz razne programske akcije i prateće sadržaje u izvođenju jamajčanskih studenata u Srbiji. Program počinje 28. septembra u 20.00 projekcijom filma „Bob Marley: The Making of a Legend“ i nastavlja se 29. septembra (takođe u 20.00), nastupima Del Arno Benda iz Srbije i Rasa Abrahama sa Jamajke. Tokom oba dana, u glavnom holu DOB-a održava se izložba „One Love Jamaica“.

IL DIVO

Najpoznatiji svetski klasični/pop kvartet Il Divo nastupiće u okviru svoje nove svetske turneje 2012. godine i u Beogradu, 22. septembra. Svetska turneja Il Divo 2012 prati objavljivanje njihovog poslednjeg albuma Wicked Game (Syco/Sony Music) i prikazaće najnoviji spoj izvrsne pevačke tehnike i operskih aranžmana. Evropska turneja koju promoviše NuCoast Production počinje u septembru i obuhvata koncerte u Austriji, Srbiji, Češkoj, Mađarskoj, Slovačkoj i Hrvatskoj. Višegodišnja karijera fenomena Il Divo krunisana je nedavno nagradom Classic Brits za Artist of the Decade u Royal Albert Hallu. Time je potvrđen uspeh koji četvorica pevača uživaju od momenta kada su se pojavili na svetskoj sceni s multiplatinastim debi albumom 2004. godine. Nastavljajući dalje s najprodavanijim albumima — Ancora, Siempre i The Promise, kvartet Il Divo ostao je dosledan svojoj umetničkoj misiji u kojoj širi svetu svoju strast prema muzici i verovanje u njenu sjedinjujuću silu. Rekordni klasični kvartet koji čine švajcarski tenor Urs Buhler, bariton Carlos Marin iz Španije, francuski pop pevač Sebastien Izambard i tenor David Miller iz Amerike, nastupio je prvi put zajedno 2003. godine, posle iscrpne potrage muzičkog producenta Simona Cowella da pronađe četiri pevača različitog individualnog talenta koji bi, kao grupa, stvorili muzičku magiju. U šestogodišnjoj zadivljujućoj karijeri, Il Divo se kontinuirano razvijao okupivši milione obožavalaca širom sveta. Prodali su više od dvadeset šest miliona albuma, 150 zlatnih i platinastih diskova i preko dva miliona ulaznica za koncerte. Il Divo donosi scenu još moćniju od prethodne, a pored uživanja u njihovom pevačkom umeću, publiku će iznenaditi gotovo filmski scenario koji će pratiti svaku numeru. S novim dizajnerom nastupa, kreativnim direktorom Brianom Burkeom koji je, između ostalog, radio i kao umetnički direktor nastupa Celine Dion u Las Vegasu, turneja 2012. donosi odlične vizuelne i muzičke kombinacije koje čine stare pesme i premijerne s njihovog novog albuma Wicked Game, koji je, od objavljivanja u novembru 2011, već prodat u preko milion primeraka širom sveta. Il Divo s nestrpljenjem iščekuje nove koncerte, jer, kako sami kažu, „ovo nije posao, ovo je strast“. Ulaznice su već u prodaji, a ekskluzivni VIP paketi biće dostupni na svim tržištima i sadržaće ulaznicu s najboljim mestom, upoznavanje, fotografisanje, uzimanje autograma i limitirani poklon od članova kvarteta Il Divo! Da biste obezbedili VIP ulaznicu, posetite sajt www.ildivo.com. Ulaznice u regularnoj prodaji po cenama od 3.900, 4.500, 4.900, 5.000, 5.500, 5.900, 7.900 i 9.900 dinara možete kupiti na sledećim prodajnim mestima: Kombank Arena, Bilet centar Beograda, Eventim, Ušće Shopping Centar, kao i na sajtovima www.arenabeograd.com i www.eventim.rs. / Kombank Arena, 22. septembar / septembar 2012. | www.yc.rs | 33


DAMJAN ELTECH & SAJSI MC OD DVANAEST DO ŠEST 

Tajnu Mujshe kao i, u početku iritantnu, a kasnije zaraznu Miki Kimi Zini kao najbolji primer napretka u produkciji. Radio je dobio svoj deo kolača pa će sigurno vrteti pop pesmu Tijana, ali i Torima i Ono kao Vau. Iako nastao pred leto, album Od dvanaest do šest biće zimski soundtrack koji će posebnu boju dobiti živim izvođenjem. Sudeći po vremenu ka kome hrli Srbija, MC Sajsi imaće materijala da u narednih pet godina napiše rime za bar još pet albuma. T. Bogdanov

m

Posle dve godine saradnje, najpoznatiji domaći ženski MC — Sajsi i beogradski DJ i producent Damjan Eltech snimili su prvi zajednički album, Od dvanaest do šest. Sajsi iza sebe ima dve ploče — jednu s bendom i jednu solo. Ova nova, u saradnji s Damjanom, s kojim nastupa u poslednje vreme, znatno je drugačija od svega snimljenog do sada. Za početak, album je poklon obožavaocima i dat je na besplatno preuzimanje, dakle, odustalo se od klasičnog traženja izdavača i komunikacija s publikom sada je prisnija. Iako je Sajsi pesnikinja i MC, spakovano u ovakve matrice i uz vokalnu pratnju Tijane Rašić, muzika se više ne kreće samo u okvirima hip-hopa. Elektronika sa elementima dubstepa možda je nabliži opis onoga što ćete slušati na albumu Od dvanaest do šest. Međutim, Sajsine rime ostale su iste. Kritika današnjeg društva na vrlo dobar način. Toliko dobar da ko ne zna pozadinu priče, poput neobaveštenih novinara i kritičara, može greškom da je svrsta u „instant generaciju“. Ploča sadrži deset pesama i traje četrdesetak minuta. Nastavak Mame logično je Tata, a obratite pažnju na sjajnu 34 | www.yc.rs | septembar 2012.

je teško datirati, do baladnog štimunga kojim Billy voli da iscrtava nove granice između zdrave patetike i kiča, Oceania je album zbog kojeg vredi obrisati prašinu sa hi-fi slušalica, ili pogledati koliko koštaju nove. Marko Artuković

JESSIE WARE DEVOTION

T. B.

DEUS FOLLOWING SEA [PIAS]



PRM



THE SMASHING PUMPKINS OCEANIA Martha’s Music



Nekada su etablirani rockeri iz šezdesetih i sedamdesetih bili „dinosaurusi“, ali danas oni koji su nekad nosili tu polulaskavu, polupogrdnu titulu imaju mitski status, a pravi dinosaurusi (aligatori, krokodili) sad su, zapravo, ljudi koji su se na sceni pojavili devedesetih, i još uvek — ili opet — pokušavaju da tretiraju sebe, svoju muziku i svoje (potencijalne) slušaoce sa ozbiljnošću koja se u to vreme podrazumevala. Ali, umesto da se u pesmama žali kako piletina više nema ukus piletine (što rado čini u intervjuima), Corgan je, s trenutno aktuelnim drugarima, sačinio album za koji je gotovo sasvim irelevantno u kojoj je deceniji nastao. Od klasične pumpkinovske simfonije distorzija, kroz enciklopediju referenci na prvi talas dinosaurusa (Stones, Who...) i obilje klavijatura koje

obzirom na to da u Night Light jasno pokazuje da zna i ima glas koji može da pusti. Iako se Jessie Ware možda još uvek stilski traži, ona je sigurno neko na koga muzika računa.

Pre samo dve godine ova mlada Britanka bila je reporter jevrejskih dnevnih novina. Sada iza sebe ima debi album Devotion i neverovatnu sreću da se oko uspeha ploče i njene svetle budućnosti slažu i publika i kritika. A šta je bilo u protekle dve godine? Pevala je prateće vokale Jacku Penateu, potom gostovala na albumu SBTRKT-a i bila obeležena kao neko ko će dugo razbijati monotoniju plesne muzike svojim finim vokalom. Nasuprot predviđanjima, ona je uzela stvar u svoje ruke i naterala bit da prati njen glas. Kao sve dobre britanske ploče u poslednjih pet godina, i Devotion predstavlja muzičku kombinaciju prošlosti i budućnosti, pa zbog toga zvuči vrlo sveže, aktuelno, a u isto vreme i vanvremenski. Od prvog singla Running na kome na trenutke podseća na Kate Bush, preko 110% gde ima kovrdže kao Kelis (Millionaire) i Swan Song gde je mlađana Sade, Sweet Talk gde se oseća uticaj rane Whitney Houston, stiže se do Devotion gde ostaje ona sama. Iako je ceo album downtempo, on je takav po njenom izboru, s

Iz srca Evropske unije dolazi nam sedmi album grupe Deus (dEUS), doajena alternativnog rocka koji su započeli karijeru kad je on stvarno bio i alternativan i rock. Krenuvši od osobenog kafanskog grunge sazvučja u kome su servirali otprilike jednake doze egzistencijalizma, boemštine i punka, ovi arty Belgijanci došli su u svojoj domovini do statusa svojevrsne kulturne institucije. Eklekticizam dobro pristaje ovim emotivnim postmodernistima starog kova. Ključ je u retko preciznom osećaju za pravu meru. Following Sea je uljudno funky, uglađeno sentimentalan i nerazmetljivo virtuozan. Pored ostalih, tretiraju se teme ljubavi, posttraumatskog stresnog poremećaja i optimizma; generalno, promoviše se poetski doživljaj života. Ako to deluje demode, to je zato što i jeste. A opet, album zvuči i savršeno savremeno. Pesme teku ravno, a miks hirurški precizno dočarava slobodno lebdeću dezorijentisanost. Nekome ko je krenuo negde — npr. u EU — a ne zna kako se tamo tačno stiže, a možda ni zašto, zapravo, uopšte tamo ide, ovo može biti pravo osveženje. M. A.


Piše: nemanja kostiĆ

JESSIE WARE WILDEST MOMENTS 

savršenstva. Ploču Contact najavljuje još jedna pesma, Winner, a nadamo se da ćemo ih konačno ove jeseni čuti uživo, pošto su odložili svoj predviđeni nastup u klubu Plastic ovog proleća.

PALOMA FAITH 30 MINUTE LOVE AFFAIR I kad peva šapatom, i kad pusti glas — peva čarobno! Ovim albumom sve nas je osvojila. Posle hita Picking Up The Pieces stiže divna, mirna i veoma zavodljiva pesma 30 Minute Love Affair koja će probuditi svakog leptirića u stomaku. Pomalo podseća na zvuk osamdesetih i senzibilitet Cindy Lauper, i to iz neke mirnije faze, ali osvojiće vas na prvo slušanje!



DEAR PRUDENCE COMING APART AGAIN 

Zvezda o kojoj svi pričaju. Dama koja je na plej-listi svake moguće radio i TV stanice na planeti. Album koji je dugo najavljivan, a posle letnjeg hitića 110% stiže i prava najava ploče Devotion koja će vam obeležiti ovaj septembar! Jessie Ware i četiri minuta koja će vam oduzeti dah! Posle Wildest Moments niko ne ostaje ravnodušan!

SAM AND THE WOMP BOM BOM 

Guilty pleasure — nema drugog opisa. Svi vi koji ste voleli Hey You sastava Basement Jaxx, pripremite se za nešto mnogo luđe, a i zabavnije! Britanci su, izgleda, zavoleli Srbiju na mnogo načina. Jeftino pivo, sjajan provod, a tu je i Guča. E pa, ovo je bizarni catchy hit uz koji nećete ostati mirni ni sekund, a možda ćete dreknuti i kalašnjikov tokom jednog dela pesme koji neverovatno podseća na Bregovićev hit. P. S. Obratite pažnju i na veoma, veoma šareni spot!

NOISETTES THAT GIRL



Na prvom albumu bili su možda malo tvrđi, drugi album ponudio je mekši, soul-pop zvuk, a treći najavljuju savršenom pop pesmom. Tačka! That Girl jeste savršen spoj zvuka šezdesetih godina prošlog veka i današnjice. Pesma će vam probuditi najpozitivnija osećanja i prebaciti vas u proleće na tri i po minuta — ali, tri i po minuta

Svi koji vole Florence, Marinu i sličan zvuk — neka se spreme za Dear Prudence, petočlani sastav iz Brajtona koji je ime pozajmio od naziva pesme legendarnih The Beatles. Za ovu jesen spremili su electropop ploču o kojoj će se pričati, a najavljuju je himničnim singlom Coming Apart Again za koji je snimljen interesantan spot.

LITTLE BOOTS HEADPHONES 

Little Boots počastila nas je svojim izborom muzike ove zime u Beogradu, a tada je ekskluzivno najavila i prvi put zavrtela nešto što će se pojaviti na njenom novom albumu. Singl Every Night I Say A Prayer slušali smo tokom proleća, a pred sam kraj leta, kao uvod u jesenju klupsku sezonu, stiže disco hitić koji neće ostaviti vaše kukove mirnim. Posle saradnje sa Simian Mobile Disco i Hercules & Love Affair, ovaj singl (između ostalih) potpisuje i Francuz kome disco zvuk nije stran — Dimitri From Paris.

septembar 2012. | www.yc.rs | 35

m


NICOLAS JAAR LIVE BAND ODUŠEVIO BEOGRAD! Poslednjeg petka u avgustu, u bašti Centra Sava, održan je najtraženiji elektronski koncertni spektakl 2012. u Beogradu. Virtuozna mešavina improvizacije, semplova, pevanja i žive svirke učinila je da Nicolas Jaar i njegov prateći bend u mnogim relevantnim izborima budu proglašeni za najbolji klupski nastup današnjice, a debitantsko ostvarenje Space Is Only Noise za jedan od najboljih albuma 2011. Melanholija, ritmovi, house, minimalizam, jazz, apstrakcije i još mnogo toga prepliću se s takvim emocionalnim nabojem da je taj lucidni i originalni miks teško zaboraviti kada ga jednom doživite. Od prvog zajedničkog nastupa početkom prošle godine na krovu njujorškog hotela Standard, preko vodećih evropskih festivala prošlog i ovog leta, do rasprodatih koncerata u svetskim metropolama, Nicolas Jaar ne prestaje da svojom muzikom i nastupom izaziva totalnu fascinaciju, čak i retko doživljenu histeriju.

m

ALEXANDER KOWALSKI

ROĐENDANSKA ŽURKA KINETIC VIBEA 29. SEPTEMBAR, MAGACIN DEPO Alexander Kowalski, jedan od najcenjenijih berlinskih DJ-eva i producenata, gostovaće na žurki povodom 12. rođendana DJ dvojca Kinetic Vibe. Priznati umetnik čuven je po moćnom zvuku koji spaja techno ritmove s bogatim harmonijama i sofisticiranim vokalima. Žurka će biti održana 29. septembra u prostoru Magacin Depo u Travničkoj 3 u Beogradu, a osim Kowalskog nastupiće i Bokee i Dacha iz organizacije Kinetic Vibe. — Nastupe zasnivam na čvrstom zvuku, ali uvek priredim i neko iznenađenje! Sigurno je da će moj set biti pun energije! — izjavio je Kowalski pred nastup u Beogradu. — Kowalski je veliko ime i čast nam je što ćemo raditi s njim. Njegove stvari ranije sam dosta vrteo, a i novi setovi su mu odlični, puni melodija, masnih basova i pulsirajućih perkusija. Idealno za rođendanski parti! — rekao je Bokee iz Kinetic Vibea. Kowalski je jedan od najistaknutijih predstavnika berlinske techno scene u poslednjih 15 godina. Prepoznatljiv je po muzičkoj svestranosti u kojoj elegantno spaja techno sa elementima deep housea, duba i funka. On sjajno ume da prenese emocije putem snažnog zvuka, zbog čega je zaslužio visoku reputaciju među raverima i muzičkim profesionalcima, ali i među kritičarima. Superiorne tehničke veštine i izuzetna diskografija koju karakterišu brojne „bombe plesnih podijuma“ donele su mu titule najboljeg producenta i najboljeg live acta kao i dve nominacije za German Dance Awards. Projekat Kinetic Vibe nastao je 2000. godine kao rezultat zajedničke vizije Bokeeja i Dache da popularizuju tada još neafirmisani progressive house zvuk. Godinu dana kasnije, na radiju Venus 101,1 MHz započinju i kultnu radio-emisiju o clubbingu, Groovilicious, koja ubrzo postaje jedna od najslušanijih u etru. Istrajnost i hrabrost u poduhvatu probijanja novog žanra vodi ih u sam vrh domaće scene i donosi im nastupe s najvećim svetskim progressive zvezdama kao što su John Digweed, Hernan Cattaneo, Nick Warren, Sasha, kao i nastupe na svim važnijim događajima u regionu i rezidenture u tada aktuelnim beogradskim klubovima. Njihov zvuk vremenom se okrenuo ka tech i deep houseu, a publika na žurki može da očekuje raznovrsnu muziku, od starih do najnovijih trackova. Ulaznice su dostupne na svim prodajnim mestima Eventima i putem sajta www.eventim.rs, po pretprodajnim cenama od 790 dinara do 15. septembra i 990 dinara do 29. septembra.

36 | www.yc.rs | septembar 2012.


MYSTIC STYLES PREDSTAVLJA:

TRAXMAN U BEOGRADU! 14. 9. - Brod 20/44

Legendarni Traxman (Corky Strong) dolazi u Beograd 14.septembra, gde će nastupati u klubu 20/44. Didžejingom je počeo da se bavi u zapadnom delu Čikaga sa samo osam godina. Corky Strong je veteran koji je učestvovao u svim promenama trendova dance muzike grada, od ranih dana acida do ghetto housea, a odigrao je ključnu ulogu u stvaranju juke i footwork muzike, koja je u poslednjih par godina postala popularna daleko izvan granica rodnog grada. Traxmanova muzika je bila izvor semplova za mnoge producente širom Čikaga, a sarađivao je i sa poznatim imenima poput Jammin Gerald, Paul Johnson, Robert Armani, Eric Martin, DJ Funk, Arpebu, DJ Rashad, DJ Spinn, DJ Clent... Uticaj footworka na današnje stilove u elektronskoj muzici je mnogo veći no što to na prvi pogled izgleda. Može se čak čuti i u dnevnim radio emisijama širom sveta. Traxman-ova muzika je melodičnija od većine footworka, spaja free jazz i soul u formu ghetto housea. Govoreći o njegovom iskustvu kao DJ-u, nema mnogo šta da se doda osim činjenice da on to radi od 1981. - 31 godinu! Dođite i podržite ovaj redak događaj u Beogradu! 14.Septembar,brod 20/44 Domaća podrška: Kettle Lakes / Feloneezy / Jackie Dagger / Thinker / Byphazz

m

septembar 2012. | www.yc.rs | 37


klasika

itsuko Uchida (1948) pravi je superstar klasične muzike, sa životnom i naročitom profesionalnom pričom koja počinje praktično tik po rođenju, a traje na čudesan način do današnjih dana. Rođena u primorskom japanskom gradu Atami, nedaleko od Tokija, Uchida je započela svoje klavirske lekcije još u uzrastu od tri godine, blagodareći izuzetnoj zainteresovanosti svog oca, diplomate, za umetničko muzičko obrazovanje svoje dece. Kada je otac postavljen za ambasadora Japana u Austriji, Mitsuko Uchida sa svojih dvanaest godina počinje ambiciozno pijanističko školovanje u Beču i već nekoliko godina kasnije ima zapažen nastup u čuvenom Musikvereinu. Tokom svog studiranja na Bečkoj muzičkoj akademiji bila je u klasi Richarda Hausera, a docnije i kod znamenitih pedagoga poput Wilhelma Kempffa, Stefana Askenasea i omiljene nekadašnje Schnabelove učenice Marije Curcio. Kada se porodica posle pet godina vratila u Japan, Mitsuko Uchida, podstaknuta blagotvornim delovanjem svojih bečkih studija na sopstveni pijanistički razvitak, odlučuje da ostane još neko vreme u ovom gradu. Danas je žiteljka Londona, a između je smeštena njena otmena i upečatljiva klavirska, a u poslednje vreme uporedo i svojevrsna dirigentska muzička karijera. Gospođa Uchida pročula se po distingviranim izvođenjima dela Bacha, Beethovena, Bartoka, Debussyja, Schoenberga, Schumanna, Schuberta, Chopina, Messiaena, Berga i Weberna, ali je upravo Mozart onaj kompozitor koji joj je omogućio trijumfalni proboj. Snimila je tako sve Mozartove klavirske sonate, osvojivši nagradu Gramophone za taj poduhvat, kao i sve njegove klavirske koncerte sa Engleskim kamernim orkestrom (English Chamber Orchestra) 38 | www.yc.rs | septembar 2012.

pod upravom Jeffreyja Tatea. Njen snimak kompletnih Debussyjevih etida osvojio je još jednu nagradu Gramophone, a isto je usledilo i posle snimanja Shoenbergovog Klavirskog koncerta. Takođe, s maestrom Kurtom Sanderlingom snimila je svih pet Beethovenovih klavirskih koncerata, kompozitora kojem se neizmerno divi, a 2009. njen snimak Mozartovih klavirskih koncerata br. 23 i 24, sa Klivlendskim orkestrom, kojim je usput i dirigovala kao solista, dobio je nagradu Grammy. Ova umetnica plemenito i posvećeno poklanja pažnju radu s mladim muzičarima, jednako kao savetodavac u umetničkom komitetu Fonda Borletti-Buitoni i kodirektor Muzičkog festivala i škole Marlboro s pijanistom Richardom Goodeom u Vermontu, na kojem se poznati muzičari danima druže i održavaju probe s mladim, neafirmisanim umetnicima, da bi potom nastupali zajedno. Među priznanjima kojima je ovenčana ističe se britanska plemićka titula Dame Commander of the Order u junu 2009, i ono poslednje iz maja 2012 — Zlatna medalja Kraljevskog filharmonijskog društva, kao jedno od najprestižnijih u umetničkoj muzici. I, ah da, njen omiljeni kreator je Issey Miyake čije modele nosi. Mitsuko Uchida prvi put nastupa u Beogradu u subotu, 15. septembra u Velikoj dvorani Kolarčeve zadužbine, otvarajući aktuelno izdanje famoznog ciklusa Velikani muzičke scene Centra za muziku Zadužbine, a na programu su Schumannova Sonata br. 2 op. 22, Mozartov Adagio K540 i Chopinovi Nokturno op. 62 i Poloneza Fantazija op. 61. Ko god ove jeseni želi da bude stvarno cool neka ne propusti ovaj jedinstven koncert! Zorica Kojić


IGUDESMAN I JOO!

MALA KOŠMARNA NOĆNA MUZIKA ontypythonovci klasike ponovo su s nama! Izlazeći u susret čežnji posetilaca njihovog prethodnog šoua na Kolarcu u decembru 2008, a još i više onih koji su samo slušali priče o tome, Igudesman i Joo, izuzetno obrazovani klasični violinista i pijanista, još jednom će se na vrhunski umetnički način poigrati sa ozbiljnom muzikom, demonstrirajući onu njenu šarmantnu, duhovitu stranu. Ovo je verovatno i najbolji način da se opustite u klasičnoj muzičkoj dvorani i konačno upustite u slušanje umetničke muzike na jedan novi, razdragani način. Ne zaboravite, aktuelno izdanje A Little Nightmare Music na programu je na Kolarcu u četvrtak, 13. septembra u 20.00. Frakovi nisu obavezni! Yellow Cab: Pretežni deo čovečanstva smatra klasičnu muziku smrtno ozbiljnom, a vi ste je učinili veselom za sve svoje obožavaoce! Kako je to, zapravo, počelo, i kako ste u klasičnom koncertnom nastupu uočili elemente koji mogu da generišu neki univerzalno oduševljavajući geg? Igudesman i Joo: Tek je u prethodnom, 20. veku, zapravo, došlo do toga da klasična muzika postane tako smrtno ozbiljna. U vreme Haydna i Mozarta, jednako kao i Liszta, muzičkih šala i parodija bilo je u izobilju, razni trikovi bili su umetnuti između stavova koncerata, a izvođači, poput pomenutog Liszta, običavali su da se pomešaju s publikom u potrazi za čašom vina tokom svog resitala. Jedna od najinspirativnijih stvari bila nam je današnja postavka događaja u koncertnim dvoranama, u kojima ima mnogo tenzije i snobizma, a kada stvari krenu po zlu, to se često ispostavi i kao najuzbudljiviji deo nastupa. Mi, eto, volimo takve pogreške, otuda i A Little NIGHTMARE Music. YC: Na vašem prethodnom nastupu na Kolarcu 2008. lajtmotiv predstave dobrim delom bila je ona karakteristična melodija za Nokia telefone, ako se dobro sećam. Da li ste se sada latili nekog novog, opštepoznatog motiva da nas obradujete? Igudesman i Joo: Da, koji li to beše gnjavator s mobilnim onda? Šalu na stranu, naš šou A Little Nightmare Music prilično se razvio od tog poslednjeg nastupa u Beogradu. Iako se mnoge stvari, naravno, i dalje čine poznatim, ima još mnogo finih dorađivanja, promena i sasvim novih dopuna osnovnog sadržaja. A ako je publika isto onako sjajna kao prošli put, sigurno ćemo moći da je izložimo premijernom uvidu u neke nove numere koje upravo spremamo za naš najsvežiji šou And Now Mozart. YC: Kako, zapravo, pripremate svoje nastupe A Little Nightmare

Music i osavremenjujete ih iz godine u godinu za različite auditorijume širom sveta? Da li publika negde bolje reaguje na neki od vaših skečeva, a negde drugde pokazuje oduševljenje za sasvim drugi segment programa, i možete li tokom nastupa da bar pomalo osetite puls okupljenih slušalaca? Igudesman i Joo: Auditorijumi su svuda isti, ali ipak različiti. Šta time mislimo da kažemo: iako je naša predstava zaista univerzalna, sa sposobnošću da privuče internacionalnu publiku svih uzrasta i životnih stilova, a da pri tom uopšte ne morate da imate pojma o muzici da biste u svemu istinski uživali — ipak se, naravno, primećuje i poneka razlika od zemlje do zemlje, pa čak i od grada do grada. Neki posetioci smeju se naglas, dok će se drugde truditi da priguše smeh da ne bi propustili sledeću šalu. To je i pitanje različitih kultura. Ali, na kraju, muzika i humor zaista su svuda zajednički i razumljivi, pa u završnici svakog našeg nastupa publika uglas peva s nama ma gde bili. YC: Koliko svoje dobro klasično obrazovanje danas smatrate važnim i koliko vam je s tim u vezi ono pomoglo da se poigravate serioznom muzikom kako to upravo činite, a koliko je, takođe, neophodna ona vrsta osvešćenosti povodom pop kulture koja je naš prirodni ambijent već toliko mnogo decenija? Da li je onda vaša poruka ljudima širom sveta, naročito mladima, da je, zapravo, fantastično umeti svirati neki instrument, makar i na sopstveni način, van strogih pravila? Igudesman i Joo: Izgleda da, pošto smo se sreli kao 12-godišnjaci — mi smo još mentalno u tom uzrastu! Kako god, najveći deo svojih ranih uticaja i obrazovanja svakako dugujemo svojim fantastičnim profesorima, posebno u školi Yehudija Menuhina, koji su nas ohrabrivali da budemo otvoreni i kreativni. Menuhin je i sam bio veoma radoznao čovek, otvorenog duha, i taj njegov uticaj svakako nas je zakačio. Glavni cilj i dobitak u svemu tome bio je i još uvek jeste da ostvarimo sopstvene snažne vizije i budemo autentično stvaralački raspoloženi. Nadamo se zato da će ljudi odlaziti s naših nastupa sa željom da i sami postanu još kreativniji, ne uzimajući sebe previše ozbiljno, već ostajući strastveni povodom muzike i ne zaboravljajući da se s njom uvek dobro šale i provode. YC: Hoćete li nam za kraj otkriti makar delić onoga što vaši nestrpljivi beogradski obožavaoci mogu da očekuju 13. septembra na aktuelnom nastupu u dvorani Kolarčeve zadužbine? Igudesman i Joo: Biće isto, ali veoma različito! Zorica Kojić septembar 2012. | www.yc.rs | 39


46. bitef

40 | www.yc.rs | septembar2012.


septembar 2012. | www.yc.rs | 41


glavni program Societas Raffaello Sanzio, Ćezena, Italija

PASTOROV CRNI VEO / IL VELO NERO DEL PASTORE THE FOUR SEASONS RESTAURANT Reditelj: Romeo Castellucci 12.09. u 20:00, Jugoslovensko dramsko pozorište 16.09. u 20:00, Srpsko narodno pozorište, Novi Sad

hvatiti pozorište kao izlet u istinu nije nimalo lak poduhvat. Naravno, nije problem prva reč, izlet. Ona kazuje da je taj put privremen i da s tog puta ima povratka. Nije bez značaja ni to da je reč o neobaveznom putu, koji se preduzima dobrovoljno i bez mnogo pretenzija. U tom smislu predstava bi se svakako mogla shvatiti kao neka vrsta izleta. Ali, kad je taj privremeni, neobavezni i dobrovoljni put preduzet da bi se stiglo do istine, tema postaje više nego složena. Istina je jedan od osnovih pojmova filozofije od njenog nastanka, na samom početku evropske civilizacije u doba drevnih Grka, sve do danas. Naravno, u bogatoj i dugoj istoriji pozorišta nijedan umetnik nije ga shvatio ni kao sredstvo ni kao poprište otkrivanja istine u filozofskom smislu. Ipak, pozorište se može shvatiti kao neka vrsta tragaoca za istinom u najširem smislu reči. Kada se uozbilji, pozorište, čak i po cenu da bude neka vrsta Don Kihota, pokušava da saopšti nešto o stvarnosti, fenomenima te stvarnosti, čak i o njenoj suštini ili još bolje suštinama. Koliko je ta potraga ličila na stvarnost ili koliko je tu stvarnost predstavljalo svojim sredstvima, rađali su se i nestajali mnogi periodi pozorišta, nazvani najrazličitijim imenima, najčešće veoma bliskim ili čak istoimenima s pravcima koji su se dešavali u drugim umetnostima, pogotovo u književnosti, kao što su klasicizam, romantizam, realizam, naturalizam, ekspresionizam, nadrealizam, modernizam... Kako će biti nazvana neka pozorišna pojava zavisilo je i zavisi od odnosa te teatarske prakse prema stvarnosti, ili, drugim rečima, prema — istini. Kakav god odnos teatar imao u raznim epohama tokom svog hiljadugodišnjeg postojanja, da li se više bavio stvarnošću datog trenutka ili je pokušao da ispod vidljive površine pojavnosti ponire u poetsku potragu za suštinom sveta i ljudskog bivstvovanja, pozorište je uvek bilo neka vrsta izleta u istinu. A ukoliko je kriza u društvu — ona istorijska, ekonomska ili moralna — bila veća, pozorišni izlet u istinu bivao je uzbudljiviji, dramatičniji i potrebniji. Uoči 46. Bitefa 2012. Jovan Ćirilov i Anja Suša 42 | www.yc.rs | septembar2012.

Romeo Castellucci, koga Bitefova publika već dobro poznaje, na ovogodišnjem Bitefu prikazuje predstavu The Four Seasons Restaurant iz ciklusa Pastorov crni veo. Castellucci se upustio u kreiranje svog umetničkog dela koje se „urušava u crnu rupu sopstvenih namera“. Inspirisan je freskom koju je Rothko naslikao za poznati njujorški restoran The Four Seasons Restaurant sa ciničnom namerom da svojim delom zgadi obrok buržoaskoj publici u restoranu. Bitefova publika moći će da vidi na kakvu predstavu je Rothko inspirisao Romea, umetnika mimo svih konvencija, koji dolikuje prvim decenijama 21. veka. Na Bitef dolazi odmah posle premijernog prikazivanja na ovogodišnjem Avinjonskom festivalu.

Nature Theatre of Oklahoma, Njujork, SAD

ŽIVOT I VREMENA, EPIZODA BR. 1

Ideja i režija: Pavol Liska, Kelly Copper 12.09. u 20:00, 13.09. u 20:00, 14.09. u 20:00, Bitef teatar Američki ansambl postavio je sebi težak zadatak da prikaže život jedne individue, člana njihovog pozorišta, u 10 epizoda. Tekst je sastavljen na osnovu zabeležaka jednog 16-satnog telefonskog razgovora i odgovora na pitanje: „Možete li da nam ispričate svoj život?“, u ovoj, prvoj epizodi o životu od rođenja do osme godine. Narativ i atmosfera podsećaju na prustovsko traganje za izgubljenim vremenom. Po mišljenju kritičara njujorškog nedeljnika The Village Voice, reč je o „jednom od najtalentovanijih njujorških ansambala koji su bistri, duhoviti, veoma fizički spremni i namerni da izmene pojam pozorišnog“.


Cie Louis Brouillard, Pariz

VELIKA I NEVEROVATNA ISTORIJA TRGOVINE Režija: Joël Pommerat 14.09. u 20:00, 15.09. u 20:00, Atelje 212

Joël Pommerat, novo ime za Bitefovu publiku, ali uveliko poznat i priznat tragalac u oblasti francuskog savremenog pozorišta, prikazuje socijalne teme do sada manje korišćenim sredstvom u toj oblasti — pokretom. U ovoj predstavi tretirao je problematiku trgovaca. Ovu, naizgled suvoparnu temu, tretirao je s posebno atraktivnom sceničnošću. Primer pozorišnog društvenog angažmana na nov način.

pažnje kroz slobodno postavljen predlog izvođačkog teksta i crteža u knjizi. Trajanje ove koreografije nije zadato, već zavisi od svakog pojedinačnog gledaoca koji je istovremeno i izvođač.

Teatar &TD, Zagreb, Hrvatska

NOSFERATU

Autor: Saša Božić 16.09. u 18:00 i 20:00, 17.09. u 18:00 i 20:00, Nekadašnja zgrada „Beka“ (Bulevar Vojvode Bojovića 6-8)

Teatar &TD, Zagreb, Hrvatska

MRZIM ISTINU

Koncept i režija: Oliver Frljić 14.09. u 18:00; 20:00, 15.09. u 18:00; 20:00, Istorijski muzej Srbije (Trg Nikole Pašića 11) Beogradu dobro poznati, beskompromisni Oliver Frljić dolazi na Bitef sa ansamblom zagrebačkog Teatra &td. Ovog puta Frljić se na sebi svojstven, nepoštedan način bavi svojim životom u porodici od šesnaeste godine do momenta kada je napustio roditeljski dom.

Narodno pozorište Beograd, Srbija; Fond „Laza Kostić“, Beograd, Srbija i Globe Theatre London, Velika Britanija William Shakespeare

HENRY VI, PRVI DEO

Režija: Nikita Milivojević 15.09. u 20:00, Narodno pozorište Beograd Narodno pozorište u Beogradu opredelilo se da se s rediteljem Nikitom Milivojevićem odazove pozivu da u okviru programa prikazivanja celokupnog Shakespeareovog opusa na rekonstruisanoj sceni pozorišta Globe na Temzi prikaže prvi deo Henryja VI. Londonski kritičari naglasili su da to nije baš najbolji Shakespeare, ali da je predstava u režiji Nikite Milivojevića „energična, fizička, inteligentna i maštovita“.

Zavod imaginarni, Ljubljana, Slovenija Simona Semenič

GOZBA

Režija: Primož Ekart 15.09. u 18:00 i 21:00, 16.09. u 18:00 i 21:00, 17.09. u 18:00 i 21:00, Stan u ulici Dragoslava Jovanovića 13/10 Jedna od najradikalnijih slovenačkih dramskih spisateljica Simona Semenič napisala je dramu Gozba, koju je publika u Sloveniji proglasila za najbolju na festivalu 42. nedelja slovenačke drame. U predstavi se pojavljuju Roman Abramovič, Julija Kristeva i Simona Semenič, ali se autori kunu da oni nemaju nikakve veze s ličnostima koje znamo pod tim imenom.

Stanica Servis za savremeni ples

VEŽBA IZ KOREOGRAFIJE PAŽNJE „TAČKA BEZ POVRATKA“

Saša Božić kreira predstavu u kojoj se pojavljuju poznati amblematični likovi — Boby artist i Nosferatu, i varira ih na način nove umetničke prakse početka 21. veka. Između ostalog, ispituje realitet ljudskog odnosa, simbolički ispitujući odnos izvođač— gledalac na sociološkoj i kulturnoj ravni.

ONI ŽIVE

Autori: Maja Pelević, Milan Marković 17.09. u 18:00, Jugoslovensko dramsko pozorište, scena „Studio“ 18.09. u 20:00, Stari dvor, svečana sala Maja Pelević i Milan Marković napravili su kao osnovu svog performansa anarhistički gest — učlanili su se u gotovo sve postojeće partije u Srbiji i na osnovu tog svog iskustva iskazali svoj društveni stav. Poseban šokantan čin jeste korišćenje tekstova nacističkog ideologa Goebbelsa, koji nije bio prepoznat tamo gde je bio „ponuđen“ kao „pravo“ rešenje.

Pozorište „Dezso Kosztolányi“, Subotica, Srbija

Autori: Dalija Aćin-Telander i Siniša Ilić 16.09. u 20:00, Galerija G12 HUB (Karađorđeva 59) 17.09. u 20:00, Atelje 212, scena „Petar Kralj“

DOGS AND DRUGS

Koreografkinja Dalija Aćin-Telander i vizuelni umetnik Siniša Ilić grade svoju predstavu na koreografiji kao postupku usmeravanja

András Urbán i ansambl „Dezsao Kosztolányi“ kreirali su stilski eklektično delo u kom se burleska i travestija smenjuju s

Režija: András Urbán 17.09. u 20:00, Bitef teatar

septembar 2012. | www.yc.rs | 43


hiperrealizmom i kabareom. Scenski tekst predstave — segmente na temu nasilja, narkomanije i seksualnosti, postavili su reditelji Jelena Bogavac, Ferenc Péter i Zoltán Puskás, a Urbán ih je isprepletao i uobličio u koherentnu umetničku celinu.

Münchner Volkstheater, Minhen, Nemačka G. Lorka

KRVAVE SVADBE

Režija: Miloš Lolić 19.09. u 20:00, Jugoslovensko dramsko pozorište

Toneelgroep, Amsterdam, Holandija M. Gorki

DECA SUNCA

Režija: Ivo van Hove 21.09. u 20:00, 22.09. u 20:00, Pozorište na Terazijama Pojedini reditelji u zapadnoj Evropi otkrili su ove sezone Decu sunca Maksima Gorkog kao aktuelnu dramu, jer se bavi intelektualcima koji ne mogu da se snađu u složenim društvenim uslovima. Predstava izuzetne aktuelnosti, s najboljim holandskim glumcima svih generacija pod rukovodstvom poznatog holandskog reditelja Iva van Hovea.

PRATEĆI PROGRAM

SUSANNE CHRUDINA, CHARLOTTE ROOS, FILIP VUJOŠEVIĆ ŽABE U VRELOJ VODI Premijera: 46. Bitef, 18. septembar, TC Ušće Beograd—Berlin 1999. i 2012.

Beogradski reditelj Miloš Lolić režirao je u poznatom minhenskom teatru Folksbine klasični Lorkin komad Krvave svadbe, u kojoj minimalnim sredstvima gradi višedimenzionalni univerzum. Predstava premijerno prikazana u septembru 2011. godine proglašena je za jednu od najboljih u Nemačkoj u ovoj sezoni.

Shobana Jeyasingh Dance, London

SUVIŠE SMRTNI

Autor: Shobana Jeyasingh 20.09. u 20:00, 21:00 i 22:00, 21.09. u 20:00; 21:00 i 22:00, Franjevački samostan u Zemunu (Štrosmajerova 6)

Prva nemačko-srpska koprodukcija pozorišne trupe Spreeagenten iz Berlina jeste priča o mladim ljudima iz Berlina i Beograda smeštena u 1999. godinu, poslednju godinu prošlog milenijuma. U proleće 2012. godine u Beogradu i Berlinu vođeni su razgovori sa osobama u srednjim tridesetim. U tim intervjuima sagovornici koju su sada „u najboljim godinama“ sećaju se proleća 1999. Ovi razgovori skiciraju svakodnevni život u Berlinu i Beogradu neposredno pre smene milenijuma, svedočeći o suprotnostima pri kovanju planova za budućnost, noćnom životu, euforiji i dilemama nastalim pod dijametralno različitim uslovima: odnos ka životu ove generacije u jednom gradu uslovljen je zamorom od dobrih životnih uslova, a u drugom NATO bombardovanjima. „Ovaj večiti rat. U nekom trenutku izgubio sam želju da razumem ko se uopšte bori protiv koga.“ (Berlin) „Imaš samo 25 godina i tvoj život se odjednom zaustavio kao pritiskom na ’pauzu’.“ (Beograd) „Godine 1999. proživljavala sam veliku krizu. Odvratan period.“ (Berlin) „To je bilo najlepše vreme u našem životu.“ (Beograd)

Predstava u koreografiji Shobane Jeyasingh odigrava se, kada je reč o plesu, na neobičnom mestu, među klupama u crkvi, svesno igrajući na tom kontrastu između pobožnosti i ljudske telesnosti, što je poznata tema svih religija koju i umetnost, uključujući i teatar, svojim sredstvima oduvek ispituje.

44 | www.yc.rs | septembar2012.

Komad Žabe u vreloj vodi, u režiji nemačke autorke i režiserke Susanne Chrudine, nastao je u saradnji s nemačkom autorkom Charlotte Roos i srpskim piscem Filipom Vujoševićem, na osnovu ovih razgovora. Radnja predstave odigrava se tokom jedne noći u kojoj se u oba grada grupa prijatelja sreće i zajedno izlazi. Predstava će biti postavljena na mestu na kome se priča i dešava: i u Berlinu i u Beogradu reč je o klubovima na najvišem spratu solitera, s pogledom na čitav grad. Igraće se na nemačkom, srpskom i engleskom jeziku. Ansambl čini osmoro nemačkih i srpskih glumaca, a njih će muzički podržavati lokalni DJ-evi. Komad je režirao mešoviti nemačkosrpski tim, a Žabe u vreloj vodi prikazivaće se 2012. godine i u Beogradu i u Berlinu. Premijera (Beograd): 46. Bitef, 18. septembar 2012. u 20.00, TC Ušće Ostala izvođenja: 19, 20, 21, 22. i 23. septembar 2012. u 20.00, TC Ušće Nemačka premijera i predstave u Berlinu: oktobar/novembar 2012.


PRATEĆI PROGRAM

Po okončanju svakog izvođenja na Bitefu biće održana javna diskusija u kojoj će učestvovati glumački ansambl i umetnički tim predstave. U Beogradu će, u okviru projekta, u scenskom čitanju biti predstavljen novi komad Charlotte Roos Ponovo lebdimo. U Berlinu će u saradnji s Ballhaus Ostom biti odigrano šest predstava. Deo tog projekta jeste i scensko čitanje nemačkog prevoda komada Ronalde, razumi me Filipa Vujoševića. I u Berlinu će biti održane javne diskusije na kojima će učestvovati glumci i kreativni tim predstave. UČESNICI Glumački ansambl: Isabelle Barth, Jelena Bosanac, Andrija Daničić, Tinja Došen, Ana Marković, Arndt Schwering-Sohnrey, Anjorka Strechel, Johannes Richard Voelkel DJ-evi iz Beograda i Berlina Tekst: Charlotte Roos, Filip Vujošević, Susanne Chrudina Koncept i režija: Susanne Chrudina Koncepcija i video podrška: Branka Pavlović Scenografija: Janina Janke Kostimografija: Tatjana Radišić Dramaturgija: Verena Harzer Produkcija: Ehrliche Arbeit — Freies Kulturbüro Stručna saradnja: Josefina Bajer

OSTALI PRATEĆI PROJEKTI: Scensko čitanje Ponovo lebdimo (Charlotte Roos): 1. septembar 2012. u 20.00, Kulturni centar Rex, Beograd. Diskusija u Beogradu u kojoj učestvuju glumački ansambl i umetnički tim: četvrtak, 20. septembar 2012. posle predstave. Scensko čitanje Ronalde, razumi me (Filip Vujošević): oktobar/novembar 2012, Ballhaus Ost, Berlin.

FRANCUSKA NA BITEFU: 46 GODINA DRUŽENJA

Izložba od 13. septembra do 13. oktobra 2012. Francuski institut, Knez Mihailova 31 Otvaranje: četvrtak, 13. septembar u 18.00 Izložba je otvorena od utorka do petka od 13.00 do 19.00 i subotom od 10.00 do 15.00. Ulaz slobodan. Od dolaska predstave Leto Romaina Weingartena1967. godine na prvi festival pa do današnjeg poziva na gostovanje upućenog Joëlu Pommeratu, Bitef je za 45 godina ugostio najznačajnije ličnosti francuskog savremenog pozorišnog stvaralaštva. Po uzoru na Bitef čiji je cilj da neprestano istražuje nove forme i nove teritorije, prikazane predstave su očarale, provocirale, oduševile ili zbunile gledaoce, no nikada ih nisu ostavile ravnodušnim. Ariane Mnouchkine, Antoine Vitez, Alfredo Arias, Roger Planchon, Jérôme Savari, Maurice Béjart, Carolyn Carlson, Patrice Chéreau, Angelin Preljoçaj, Éric Lacascade, a nedavno i Aurélien Bory i Gisèle Vienne, jesu umetnici koji su obeležili istoriju Bitefa. Francuski institut želeo je da podseti na ovih 46 godina izuzetnog druženja i isto toliko prikazanih predstava, i izlaže tridesetak fotografija odabranih iz posebno bogatog arhiva festivala. Izložbu su pripremili Branislav Glumac, Philippe Le Moine i Jovan Ćirilov, a ostvarena je zahvaljujući podršci Arhiva grada Beograda.

Diskusija u Berlinu u kojoj učestvuju glumački ansambl i umetnički tim: oktobar/novembar 2012. posle jedne od predstava. Projekat podržali: Hauptstadtkulturfonds, Robert Bosch Stiftung i Augstein Stiftung. Produkcija pozorišne trupe Spreeagenten iz Berlina u saradnji s Ballhaus Ostom, Berlin, i Kulturnim centrom Rex / Fond B92, Beograd, u saradnji sa Ehrliche Arbeit — Freies Kulturbüroom. Spreeagenten jeste pozorišna trupa sastavljena od profesionalnih umetnika koja realizuje inovativne pozorišne projekte u Nemačkoj i inostranstvu. Zalaže se za internacionalni, interkulturalni i interdisciplinarni dijalog. Težište njihovog rada čine pozorišni komadi, ali su otvoreni i za druge umetničke forme, tako da su deo njihovog programa i performansi, različiti umetnički projekti i književne večeri. U stalnoj su potrazi za novim umetničkim izrazom i formama: svoje projekte često realizuju na nepozorišnim mestima, u javnim prostorima, na mestima koja su u direktnoj vezi sa sadržajem, ili na scenskim prostorima koje su sami osmislili. Teme potiču iz svakodnevnog života, iz susreta, iz onog što nas okružuje, budi radoznalost i što nas zaokuplja. Umetničke projekte često prikazuju tamo odakle su i potekli — na stvarnim lokacijama. Njihovi projekti, koji se često igraju na više jezika, nastali su u saradnji s mladim autorima ili ih razvijaju sami učesnici. Spreeagenten formira i internacionalne ansamble, u kojima ponekad učestvuju i amateri, i u stalnoj su potrazi za umetnicima iz različitih zemalja. Oblik i način na koji se realizuju predstave i projekti, kao i sastav ansambla, utiču na njihov konačan izgled: krajnji rezultat jeste proizvod datog mesta, događaja, okolnosti, ljudi i slučajnosti. Sedište Spreeagenten nalazi se u Berlinu, a odatle se proteže u druge zemlje u kojima upoznaju strane umetnike i kulture, integrišu te susrete u nove projekte da bi ih, u izmenjenom obliku, vratili u Berlin.

PRATEĆI PROGRAM

TRINAESTA BITEF POLIFONIJA ISTINA ILI IZAZOV Trinaesta Bitef Polifonija zamišljena je kao prostor interakcije fokusiran na istraživanje narativnih matrica i savremene diskurzivne prakse koja može biti umetničko polazište za različite vidove društvenog angažovanja. Radionice, prezentacije i predstave u okviru ovogodišnje Bitef Polifonije karakterišu otvorenost za lične priče i aktuelna društvena pitanja, istraživanje i problematizovanje sećanja i prošlosti, preispitivanje obrazaca života u sadašnjosti, ali i vizija budućnosti. Program će biti otvoren 13. septembra u 12.00 u Pozorištu „Boško Buha“ predstavom Zemlja iznad svih nas u izvođenju omladinske pozorišne trupe Fetus iz Srebrenice, posle čega sledi niz susreta, okruglih stolova i radionica. Između ostalog, biće organizovan susret IDEA Evrope, odnosno sastanak Međunarodne asocijacije za dramu/pozorište i obrazovanje IDEA (International Drama/ Theatre and Education Association), program Polifone naracije posvećen teorijskoj analizi narativnog pristupa, ali i njenim praktičnim implikacijama, zatim radionice u okviru projekta Novi kreativni izbori (CEDEUM) i Lice mesta (Hop. La!), kao i izvođenje predstave nastale iz pozorišnog projekta Umrežavanje sećanja koji Dah Teatar realizuje u saradnji s grupom mladih iz Sarajeva.

septembar 2012. | www.yc.rs | 45


PRATEĆI PROGRAM

BITEF I JUGOSLOVENSKA KINOTEKA PRIKAZUJU

BITEF NA FILMU / BITEF ON FILM od 14. do 17. septembra 2012. IZLET U ISTINU DIKTATORI Muzej Kinoteke, Kosovska 11 Urednik Bitefa na filmu: Vera Konjović

je opasno gledati Hitlera privatno, kao prihvatljivo ljudsko biće koje je ljubazno prema svojim sekretaricama, kuvaru, ili kao čoveka koji voli svog psa, jer bi ga mogli doživeti kao simpatičnog. Tako je mislio i nemački reditelj Wim Wenders. Drugi, među njima i David Denby iz New Yorkera, smatrali su da, iako u filmu Hitler nije prikazan kao natčovek, već kao „zemlja i u zemlju se vraća“, koga su na pijedestal uzdigli njegovi sledbenici, to ga ne amnestira od onog što je učinio. Svi su se složili da je Bruno Ganz nadmašio sve svoje prethodnike u ulozi Hitlera. Zna se da je danima gledao dokumentarni materijal i proučavao Hitlerovo držanje, gestikulaciju, glas i naglasak. One koji vide i slikaju zeleno nebo i plava polja, treba sterilisati. Adolf Hitler

FILMSKI IZLET U ISTINU Ništa lepše od odlaska na lepo, idilično ili zabavno mesto. Kreneš, stigneš, provedeš se lepo ili manje lepo i vratiš se. Zanimljivo je krenuti i na izlet u istinu. Tamo nas čeka sijaset iznenađenja. Ali, lako se zaluta, lako te prevare, lako se prevariš i začas se nađeš u glibu neistine. Koliko šuta, zemlje i laži arheolozi moraju da uklone da bi iskopali istinu staru nekoliko hiljada ili stotina godina. Ali, zašto mi ne znamo ili ne vidimo istinu koju još nije prekrio talog vremena? Mi koji raspolažemo podacima, iskustvima i znanjima o događajima, ljudima našeg vremena, mi koji smo sve iskusili, saznali, opipali? Otkud fašisti i komunisti u Evropi i svetu? Kako je moguće da ne pamtimo šta je juče bilo? Kako da shvatimo ili opravdamo fašističke grupe i pokrete kod nas i u svetu, a tek kako da razumemo Hitlerove simpatizere u Izraelu? Ovogodišnji Bitef na filmu ima nameru da osveži sećanje na ono i one za koje smo verovali da su zauvek nestali sa istorijske pozornice, da ih više nema i neće biti, da su onemogućeni i da će ih onemogućiti, na déjà vu istorije i na diktatore kojih je uvek bilo, jer su ih omogućavali oni koji ih nisu na vreme prepoznali i sprečili, jer su verovali da su pametniji od njih, smejali su im se jer su bili smešni. Ne zaboravimo ni one koji se politikom ne bave jer je preziru. U filmovima koji će biti prikazani na 35. Bitefu na filmu glavne uloge igraju Hitler, Franco, Mussolini i mnogi drugi, ali i narod koji ih je birao, narod koji im se divio, narod koji je zbog toga patio i stradao. Vera Konjović, urednik programa Petak, 14. septembar u 17.30

HITLER, POSLEDNJI DANI / DER UNTERGANG Igrani film

Nemci nisu zaslužili da opstanu, nisu ispunili moja očekivanja, izgubili su rat i zato moraju nestati. Adolf Hitler

Subota,15. septembar u 17.30

POSLEDNJI DANI HITLERA / HITLER: THE LAST TEN DAYS Igrani film

Hitler je narodu rekao: „Nudim vam opasnost i smrt“, i ceo se narod bacio pred njegove noge. George Orwell Važna je pobeda, a ne istina. Adolf Hitler

Režija: Ennio de Concini; Scenario: prema knjizi Gerhardta Boldta Uloge: Alec Guinness, Simon Ward, Doris Kunstmann i drugi Zemlja proizvodnje: Velika Britanija i Italija; Trajanje: 101 minut 35 mm, kolor, 1973. Film o poslednjim danima Adolfa Hitlera koje je on proveo u bunkeru u Berlinu. Rađen je po knjizi Gerhardta Boldta Hitlerovi poslednji dani. Izveštaj očevidaca. Glavnu ulogu, Hitlera, igra jedan od najvećih britanskih pozorišnih i filmskih glumaca, Alec Guinness. On je ovu ulogu smatrao svojom najboljom na filmu. S tim se nisu složili mnogi kritičari. Alec Guinness proveo je rat protiv Hitlera u britanskoj mornarici i učestvovao je u desantu na Siciliju i Elbu, a bio je zadužen i za snabdevanje boraca otpora u okupiranoj Jugoslaviji. Za neuspeh postoji 1.000 razloga, uspehu oni nisu potrebni. Alec Guinness U NASTAVKU

UMRETI U MADRIDU / MOURIR A MADRID Dokumentarni film

Režija: Oliver Hirschbiegel; Scenario: Bernd Eichinger prema knjizi Joachina Festa i memoarima očevidaca; Uloge: Bruno Ganz, Juliane Köhler, Alexandra Maria Lara i drugi; Zemlja proizvodnje: Nemačka; Trajanje: 155 minuta; 35 mm, kolor, 2004. Oko filma se razvila žestoka diskusija. Autori su se trudili da prikažu trodimenzionalnu sliku Hitlera, ali su mnogi smatrali da 46 | www.yc.rs | septembar2012.

Odgovaram samo Bogu i istoriji. Francisco Franco Komunizma biti neće. Francisco Franco Režija: Frederic Rossif; Komentar: Madeleine Chapsel, Frederik Rossif; Muzika: Maurice Jarre; Zemlja proizvodnje: Francuska Trajanje: 78 minuta; 35 mm, crno-beli, 1962. Dokumentarac Umreti u Madridu važi za jedan od boljih izveštaja i analiza španskog građanskog rata, njegovih uzroka i posledica.


Reditelj Frederic Rossif vešto je sjedinio dobro izabrani arhivski materijal ratnih dopisnika i sekvence koje je šezdesetih godina prošlog veka snimio u Francovoj Španiji. Reč je o istoriji Španije od tridesetih do ranih šezdesetih godina: zaostala Španija, pobeda Narodnog fronta na izborima, abdikacija kralja, haos, građanski rat; i o posledicama: pola miliona nastradalih u ratu, 250.000 do 500.000 onih koji su pobegli iz Španije po završetku rata u strahu od represalija i u potrazi za boljim životom. Izuzetno su snažne priče o Internacionalnim brigadama, deci izbeglicama, odbrani Baskijaca i sukobu Miguela de Unamuna s nacionalistom generalom Joséom Millánom Astrayom. Fašizam je religiozni koncept. Benito Mussolini S kamom u zubima, bombom u rukama i večnim prezirom u srcu. Benito Mussolini Nedelja, 16. septembar u 17.30

KRVAVE GODINE / MEIN KAMPF, PRVI DEO DEN BLODIGA TIDEN / MEIN KAMPF NO. 1 Dokumentarni film

U svojim govorima uvek osuđujem komunizam, nacionalizam i fašizam. Jean-Marie Le Pen Režija: Erwin Leiser; Komentar i narator: Leon Zitrone; Zemlja proizvodnje: Švedska; Trajanje: 113 minuta; 35 mm, crno-beli, 1960. Reditelja Erwina Leisera zanimaju pozadina uspona Adolfa Hitlera i užas koji je svet doživeo kao posledicu toga. U film je uvrstio ređe viđene materijale koje je pronašao u raznim arhivama. Priča je, naravno, poznata, ali joj je Leiser dao više dubine i vizuelne zanimljivosti. Njegova priča i danas je aktuelna, jer se kukasti krstovi i profašističke grupe pojavljuju na raznim, čak i neočekivanim mestima. Komentar je odličan, ozbiljan i s mnogo osećaja za strašne scene i događaje. Po mišljenju mnogih kritičara, Leiser je uspeo da dâ širu sliku vremena u kome su na vlast došli Hitler i njegovi pomagači zlikovci.

Ponedeljak, 17. septembar u 17.30

DIKTATORI / DIE DIKTATOREN Dokumentarni film

Gladni i nezaposleni su materija od koje se prave diktatori. Franklin D. Roosevelt Diktatori oslobađaju sebe, ali zarobljavaju ljude. Charlie Chaplin Režija: Felix Podmaniczky; Scenario: Eugen Kogon; Narator: Paul Klinger; Zemlja proizvodnje: Nemačka; Trajanje: 88 minuta DVD, crno-beli, 1961. Tema ovog dokumentarnog filma jesu diktatori 20. veka. Reditelj Felix Podmaniczky u uvodu daje kratak pregled istorijskih događaja prve polovine 20. veka, kada su u nekim državama na vlasti bili najstrašniji zločinci, a zatim u nekoliko odeljaka montažom arhivskog materijala kazuje od čega su diktatori sazdani. Zapanjujuće su sličnosti: način i sadržaj govora, rečnik, većina voli sletove, parade, da se slika s decom, radnicima, sportistima, cvećem i kućnim ljubimcima — najčešće vučjacima... Pred nama promiču Lenjin, Hitler, Mussolini, Horthy, Staljin, Castro i mnogi drugi. Diktatori izgledaju savršeno do deset minuta pred kraj. Jan Masaryk U NASTAVKU

ZAKLETVA / KLJATVA Igrani film

Ne verujem nikom, čak ni sebi. J. V. Staljin Ljudi koji glasaju ne odlučuju ni o čemu, ljudi koji broje glasove odlučuju o svemu. J. V. Staljin

Fašizam je kapitalizam plus ubijanje. Upton Sinclair U NASTAVKU

RATNI ZLOČINCI / MEIN KAMPF, DRUGI DEO KRIGSFÖRBRYTARE / MEIN KAMPF NO. 2 Dokumentarni film

Tiranima je svaki izgovor dobrodošao. Ezop Režija: Tore Sjöberg; Zemlja proizvodnje: Švedska; Trajanje: 81 minut; 35 mm, crno-beli, 1962. Krajem pedesetih i početkom šezdesetih godina snimljen je veći broj dokumentarnih i igranih filmova o fašizmu i Drugom svetskom ratu. Sjöberg je i kao producent prvog dela Mein Kampfa i kao reditelj drugog dela insistirao na analizi događaja i istraživanju prilika koje su omogućile da diktatori 20. veka i njihovi saradnici prigrabe moć. Pokazao ih je i na sudu u Nirnbergu, masovne egzekucije u logorima smrti nije prikrivao. Time je postignut dodatni vizuelni element i saznanje o tome šta je zločin. U filmu se pojavljuju zločinci Adolf Hitler, Hermann Göring, Joseph Goebbels, Heinrich Himmler, Julius Streicher, Rudolf Hess, Wilhelm Keitel, Karl Dönitz, kao i Irma Grese i Ilse Koch, stražarke u koncentracionim logorima poznate po zlu, i američki tužilac u Nirnbergu Robert H. Jackson. U vremenima opsene, reći istinu je revolucionarni čin. George Orwell

Režija: Mihail Čiuareli; Scenario: Mihail Čiuareli i Pjotr A. Pavlenko Uloge: Mihail Gelovani, Sofija Giacintova, Nikolaj Bogoljubov Zemlja proizvodnje: SSSR; Trajanje: 108 minuta; DVD, crno-beli, 1946. Diktatori su filmofili; najviše, doduše, vole filmove o sebi. Ukoliko se radi o igranom filmu, pažljivo biraju glumca koji će ih predstavljati. Ni Staljin nije bio izuzetak. Za njegove vladavine snimljeno je mnogo propagandnih filmova u kojima je on bio glavna ličnost ili se pojavljivao u kriznim situacijama da bi ih rešio. Za tu svrhu imao je i omiljenog reditelja koji je mogao da ga posećuje i u Kremlju, Mihaila Čiuarelija, jednog od poznatijih predstavnika sovjetskog propagandnog filma. I u Zakletvi je prikazao Staljina kao svemogućeg, voljenog vođu koga glumi Mihail Gelovani, potomak gruzijske prinčevske porodice, naočit muškarac koji je ličio na Staljina. Doduše, bio je viši, ali to nikako nije bila mana. Gelovani je bio specijalista za personifikaciju Staljina. Zanimljivo je da su posle Staljinove smrti, u vreme Hruščova, obojica retko dobijala posao, a mnogobrojni filmovi o Staljinu završili su u bunkeru ili su prekrajani. Takvu sudbinu doživela je i Zakletva. Smrt sve rešava: ako nema ljudi, nema problema. J. V. Staljin septembar 2012. | www.yc.rs | 47


PHILIPPE LE MOINE

TEATROSKOP, BEOGRADSKI14.SUSRETI i 15. septembar Tokom ovogodišnjeg Bitefa biće organizovan i specifičan program pod nazivom Teatroskop koji bi umnogome trebalo da unapredi saradnju regiona sa Francuskom na polju pozorišta. Dodatna objašnjenja o ovom programu daje nam Philippe Le Moine, ataše za kulturu Francuskog instituta u Srbiji, koji se pre ove funkcije dosta bavio pozorištem, između ostalog, i kao direktor za međunarodne odnose na Avinjonskom festivalu. Yellow Cab: Kako se došlo do ideje za program Teatroskop? Od čega će se konkretno sastojati program, kakva će biti metodologija rada? Philippe Le Moine: Danas u Evropi konstatujemo da uprkos efikasnom savremenom prevozu i sredstvima komunikacije, razmena na polju pozorišta, igre, cirkusa ili uličnih umetnosti nije toliko razvijena koliko bi mogla da bude. U Francuskoj su slične poteškoće otkrile studije koje su vodili Francuski institut i Ministarstvo kulture. Naravno, teže je preseliti jednu predstavu ili prevesti neki komad nego preuzeti film ili muziku preko Interneta. Pozorište je i dalje pre svega susret između stvarnih ljudi — susret između umetnika i gledalaca, naravno, okupljenih na jednom mestu kako bi zajedno postavljali pitanja o čoveku i svetu, ali i susret između evropskih umetnika i profesionalaca kako bi razmenili mišljenja o iskustvima i estetikama i kako bi osmislili buduće projekte i predstave. Teatroskop je, jednostavno, način da se podstaknu, ohrabre i uokvire ovi susreti između Francuske i zemalja koje ponekad zovemo „jugoistočna Evropa“, odnosno zemalja nekadašnje Jugoslavije i njihovih suseda — Mađarske, Rumunije, Bugarske, Grčke, Albanije i Turske. Francuski institut u Beogradu rukovodiće ovim projektom koji će se odvijati u više faza od 2012. do 2014. godine. Sada radimo na ovom velikom susretu koji će biti održan sredinom septembra u Beogradu. Postojanje ustanova s već afirmisanom međunarodnom reputacijom i zainteresovanih za rad s nama, kao što su Bitef i Jugoslovensko dramsko pozorište, opredelilo nas je da ove susrete organizujemo u Beogradu. Učesnici će imati i priliku da otkriju i predstave sa ovogodišnjeg Bitefa, a među njima i srpske, hrvatske i slovenačke predstave, ali i jednu francusku — komad Velika i neverovatna istorija trgovine. JDP sa svojom međunarodnom otvorenošću i reputacijom bilo je logičan izbor za mesto održavanja ovih radnih susreta. YC: Kako ste birali učesnike? PLM: Nekih šezdesetak osoba učestvovaće na ovim susretima tokom tri dana. Njihov izbor napravljen je dosta prirodno posle sagledavanja postojećeg stanja u regionu. Za nas je važno da dovedemo ljude koji imaju kapacitete da ostvare međunarodne projekte, one koji razmišljaju na pravi evropski način i spremni su 48 | www.yc.rs | septembar2012.

da slušaju druge i razgovaraju. Veoma smo zadovoljni što su na naš poziv sa ushićenjem odgovorile tako značajne francuske ustanove kao što su Nacionalni teatar iz Šajoa, Nacionalni centar za igru, Komedija u Remsu, Nacionalni teatar u Strazburu ili Koreorgrafski centar u Renu. YC: Kakve rezultate očekujete? PLM: Lepota i teškoća umetničkih projekata leže u izazovu dijaloga i susreta. Nemoguće je unapred odlučiti o rezultatima, ali s obzirom na kvalitet i motivaciju učesnika, ubeđen sam da će ovi susreti narednih godina izroditi brojne projekte u Beogradu i celom regionu.

PRATEĆI PROGRAM

TEATROSKOP Beogradski susreti Francuski institut u Srbiji u saradnji s Bitefom 14. i 15. septembar 2012.

Od početka 2012. godine Francuski institut u Srbiji radi na velikom projektu na polju scenske umetnosti. Pod nazivom Teatroskop, ovaj projekat ima ambiciju da pospeši razmenu između Francuske i zemalja celokupnog bivšeg jugoslovenskog prostora, kao i Mađarske, Rumunije, Bugarske, Albanije, Grčke i Turske. Posle prve etape koja se sastojala u prikupljanju podataka o najvažnijim pozorištima, baletskim studijima, festivalima i profesionalnim udruženjima u svakoj od ovih zemalja, projekat se nastavlja dvodnevnim profesionalnim susretima koji će u Beogradu okupiti šezdesetak učesnika iz Francuske i celog regiona. Ovi susreti omogućiće da se bolje razumeju velike tendencije današnjeg scenskog stvaralaštva, da se otkriju brojne predstave i umetnici i osmisle buduće saradnje. Bitef je logično odabran kao idealan vremenski okvir za ostvarivanje ovih susreta, potvrdivši time svoj međunarodni ugled i ulogu koju igra u celom regionu. Beogradske susrete organizuje Francuski institut u Srbiji u saradnji s Bitefom. Za više informacija obratite se na teatroskop@institutfrancais.rs.


DOM OMLADINE

INDIGO

Duško Premović vešto nas vodi kroz likove čije sudbine deli veliki broj žena u savremenom društvu i ideja ovog teksta, pored etabliranja problema savremenog sistema, jeste da, zapravo, pokrene misao i prodrma kavez. Ovaj komad preveden je na engleski jezik, javno čitan u Americi, a svoje prvo izvođenje imao je na festivalu Grad teatar — Budva 2012. godine. Ovo je beogradska premijera.

Koprodukcija: Budva grad

teatar, Smart studio i Dom omladine Beograda Autor: Duško Premović Režija: Branislav Lečić Muzika i songovi: Saša Milošević Aranžmani: Zoran Radetić Uloge: Danica Maksimović, Marija Vicković, Branislav Lečić Premijera: 25. septembar u 20.00, sala Amerikana Doma omladine Prva repriza: 26. septembar u 20.00

U modernom društvu gde identitet nije ništa više do niz obavljenih zadataka, gde se stvari kategorišu površno i pojavno, dve žene, koje sede u zlatnom kavezu, ambiciozne, sposobne, moćne i uspešne, kriju se iza ciljeva, interesa i ambicija. Deleći radno mesto, naizgled dele i sudbinu. Drama Indigo jeste priča o savremenom svetu žena, o ženi u savremenom svetu, o prodatom, izgubljenom, naizgled nadoknađenom, preplaćenom, precenjenom, izgubljenom i vraćenom, priča o svima nama čije granice otuđenosti čvrsto stoje na horizontu liberalnog kapitalizma.

BITEF TEATAR

DALEKO

Autor: Tamara Bosak Režija: Nenad Prokić Dramaturgija: Jelena Bogavac Scenografija: Boban Jovanović Muzika: Traisental music Art-direktor projekta: Kosta Bunuševac Uloge:

Ivana Tabori, Jasmina Avramović, Željko Maksimović, Ivan Pantović i Kosta Bunuševac Premijera: 5. i 6. septembra od 20.00, Bitef teatar

Povodom premijere, autorka teksta Tamara Bosak napisala je: „Svaki čovek, na svakom mestu ove planete, neprestano luta. Ponekad ga put odvede daleko, ne vrativši ga nikad kući, a ponekada taj put i ne vodi nigde drugde nego uvek nazad, na početak — kući. Da li mi uopšte svojim kretanjem možemo da utičemo na naše sudbine i da li to nekome nešto znači, kada smo svi mi samo tragovi pokreta ruke u spisima starim i više nego što znamo,

Indigo

Daleko i više nego što se to može zamisliti? To su neka od pitanja kojima se drama Daleko bavi, ogledajući ih u životima ljudi, koji žive negde daleko... ’iza

sedam mora, iza sedam gora’... Gde i svi mi.“ Predstava je pretpremijerno izvedena krajem juna na sceni Bitef teatra.

tri predstave za potrebe obnove narodnog pozorišta „bora stanković“ u vranju Na Velikoj sceni 20. septembra biće izveden balet Ko to tamo peva, dva dana kasnije, 22. 09. na Sceni Raša Plaović odigraće se Staklena menažerija, a 29. septembra, takođe, na Velikoj sceni, publika će moći da pogleda operu Evgenije Onjegin. Na ovaj način, Narodno pozorište se priključuje akciji koja ima za cilj da kolege iz Vranja, grada sa dugogodišnjom teatarskom tradicijom, što pre zaigraju pred svojom publikom na matičnoj sceni. Nacionalni teatar, kao svojevrsna krovna pozorišna institucija u Srbiji, je i do sada, kroz brojna gostovanja, koprodukcije, igrajući pretpremijere u gradovima Srbije, ali i politikom otvorene scene za kolege iz cele zemlje, koji su na našim pozornicama igrali čak i svoje premijere, ukazivao na važnost saradnje sa teatarima van Beograda. Povodom ovog konkretnog slučaja, uprava Narodnog pozorišta je odlučila da Scenu Raša Plaović ponudi kolegama iz vranjskog teatra da na njoj izvode predstave sa tekućeg repertoara, dok se u Vranju ne stvore uslovi za izvođenje predstava. Zgrada vranjskog Pozorišta Bora Stanković, stara 120 godina, izgorela je 2. jula ove godine u ranim jutarnjim satima. Tom prilikom, uništena je dvorana, bina, foaje, podrumski deo, dok su deo arhive, dokumentacija i deo kostima sačuvani, ali su oštećeni. Zgrada Pozorišta Bora Stanković je kulturni i istorijski spomenik, a izgradio ju je 1892. godine trgovac Janča Jovanović. Izgorela scena i sala nalazile su se upravo na temeljima te zgrade. Novi deo i adaptacija urađeni su 1993. i 1998. godine. Prvu pozorišnu predstavu Vranjanci su odigrali 30. januara 1896. godine. Bio je to NJegošev Gorski vijenac u režiji Radoja Domanovića, ondašnjeg profesora Gimnazije u Vranju. Kasnije, 5. oktobra 1942. godine, formirano je Pozorište građanske kasine, kada u Vranju počinje organizovani pozorišni život. septembar 2012. | www.yc.rs | 49


DOM OMLADINE BEOGRADA 13. septembar u 20.00

„LA MAMA KANTATA“, TEATAR LA MAMA

NJUJORŠKA AVANGARDA U BEOGRADU

Povodom osnivanja Studija izvođačkih umetnosti — laboratorije izvođačke umetnosti pri Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu, čuveni njujorški avangardni teatar La MaMa gostuje u Beogradu proslavljajući 50 godina svog postojanja. Posle predstave, 14. septembra, umetnici će održati radionicu sa studentima FDU. Studio izvođačkih umetnosti ostvarivaće u narednom periodu različite projekte koji podrazumevaju internacionalnu saradnju, seminare i radionice, kao i istraživačke projekte studenata svih fakulteta Univerziteta umetnosti. La MaMa kantata predstavlja istoriju njujorške avangarde prikazanu kroz život Ellen Stewart, jedne od njenih glavnih aktera. Kako nastaje avangarda? — Nikada ne sumnjaj u sebe. Mama mi je uvek govorila: ti si sama na pustom ostrvu. Ako treba nešto da se uradi, to moraš sama. Šta god da sam želela da uradim, uvek sam verovala da postoji neki način; ja verujem u neočekivani način da se sve ostvari. (Ellen Stewart) Teatar La MaMa osnovala je legendarna Ellen Stewart u Njujorku 1961. godine. Njena vizija pozorišta koje podržava umetnike svih nacija i kultura i danas nastavlja da raste u Njujorku. Teatar La MaMa do danas je prikazao više od 3.200 pozorišnih predstava i čini važan deo kulturnog života u Njujorku, ali i u celom svetu. La MaMa godišnje producira 5060 predstava, od kojih su većina svetske premijere i uključuju umetnike iz preko 70 zemalja. Dobitnik je preko 30 nagrada Obi, kao i mnogih drugih značajnih američkih i svetskih priznanja. Elizabeth Swados profesor je na Tisch school of arts u Njujorku. Komponuje, piše i režira više od 30 godina. Njena dela izvode se na Brodveju, off-Brodveju, u teatru La MaMa, Bruklinskoj muzičkoj akademiji, Karnegi holu i brojnim drugim mestima širom sveta. Dobitnik je velikog broja nagrada, uključujići i tri nagrade Obi, pet nominacija za nagradu Tony, Ford nagrade, kao i stipednije Gugenheim.

50 | www.yc.rs | septembar 2012.


IZLOŽBE SEPTEMBAR U MUZEJU ISTORIJE JUGOSLAVIJE Da se muzejska građa može predstaviti na različite načine pokazaće dve izložbe koje Muzej istorije Jugoslavije priprema za septembar. Reč je o retrospektivi umetnika Gorana Kosanovića koja će biti otvorena 8. septembra, dok će deset dana kasnije biti predstavljen autorski projekat Nenada Radića „Zbirka slika druga predsednika“ Presek svog šesnaestogodišnjeg rada u postavci nazvanoj Najbolje / The Best Goran Kosanović grupisaće u četiri segmenta. Prvi će činiti varijanta izložbe Planeta Ljubav dopunjena novim radovima na temu projekta Serbian Space Program, ali i ekskluzivnim eksponatom Muzeja istorije Jugoslavije — kamenom s Meseca. U posebnim segmentima biće izložene i trodimenzionalne instalacije, printovi i slike, a izložba će obuhvatiti i performans Linija srca / The Line of Heart, koji umetnik izvodi poslednjih deset godina u Srbiji i inostranstvu. Evo kako Goran Kosanović objašnjava neke segmente svog rada. YC: Čak i kada reagujete na izrazito destruktivne pojave u društvu, čini mi se da vam je polazište uvek konstruktivno, pozitivno, bez namere da se usredsredite na loše, već uvek imate na umu put ka razrešenju. Koliko ima istine u ovom utisku? GK: Ljubav je pozitivna i konstruktivna u svojoj osnovi, a u mojem slučaju ona je i pokretač i inspiracija za stvaranje. Stvarajući svoju umetnost, želim da pošaljem poruku da je život lep i da je poruka iz pesme The Beatles All You Need Is Love apsolutno tačna. Život nas uči da ima lepih i ružnih dana, ali uz pomoć dragih ljudi koji nas okružuju svet izgleda mnogo lepše. Zbog toga je i moja umetnost lepa i pozitivna. YC: U nekim segmentima retrospektive dolazi do fizičkog preplitanja stvarnog i izmaštanog. Koliko je to preplitanje bitno za vaš dosadašnji rad? GK: Kompletna civilizacija razvila se do današnjih dana zahvaljujući mašti. Sve što je čovek stvorio, prvo je zmišljeno da bi kasnije bilo materijalizovano. Ja inspiraciju jednim delom crpim iz realnog sveta koji me okružuje, a onda je nadograđujem maštom i tako nastaje moja umetnost kao moj autentičan i specifičan pogled na svet. Svoj pogled na svet pokazivao je na autentičan način i Josip Broz Tito stvarajući svoju umetničku zbirku koju je na vrlo pažljiv način prezentovao posetiocima svoje rezidencije. Upravo ta zbirka biće predstavljena na izložbi Zbirka slika druga predsednika autora dr Nenada Radića. Izabrana dela dočaraće karakter ove jedinstvene vladarske zbirke, formirane od 1946. do 1977. godine, koja se danas čuva u Muzeju istorije Jugoslavije. Nenad Radić: Osnovni cilj izložbe jeste da odabrane slike, s jedne strane, ponovo stavi u kontekst reprezentativne funkcije koju je ova zbirka posedovala, i da, s druge strane, osvetli i lični ukus Josipa

Broza pomoću slika koje su bile sastavni deo ambijenta privatne rezidencije predsednika SFRJ. Osim slika koje su se nekada nalazile u Titovoj spavaćoj sobi (Portret nepoznatog muškarca iz 1840, Pastorale francuskog slikara iz 18. veka i nedavno pronađena slika Davanje desetine Gebranda van den Eeckhouta, Rembrandtovog učenika, koju je, pored još nekoliko slika koje će takođe biti izložene, za Tita u Berlinu 1949. godine kupio Ante Topić Mimara), ovom prilikom biće izložene i slike koje, iz tehničkih razloga, nisu bile izložene u Novom Sadu, gde je ova izložba prethodno bila predstavljena. Među njima, svakako će najveću pažnju privući monumentalno platno Krste Hegedušića iz 1949. godine, Boj kod Stubice 1575, koje se nekada nalazilo u Titovom radnom kabinetu i do sada nije bilo izlagano, kao i slika Atinjanka kod toalete Vlaha Bukovca iz 1899. godine koja se nekada nalazila u spavaćoj sobi Jovanke Broz. Posebnost beogradske izložbe biće i pet izuzetnih skulptura Antuna Augustinčića, Borisa Kalina i Frana Kršinića koje su takođe bile deo ambijenta vile u Užičkoj 15. Veliku pažnju svakako će privući i brionski Portret Jovanke Broz iz 1959. godine koji je Antun Agustinčić izradio u kararskom mermeru i do sada nije bio izlagan. Izložba Zbirka slika druga predsednika predstavlja rezultat izuzetne saradnje stručnjaka Muzeja istorije Jugoslavije i Galerije Matice srpske. Namera ove saradnje jeste da skrene pažnju na jednu dragocenu umetničku zbirku i na probleme njene zaštite i čuvanja, kao i na mogućnosti novih tumačenja kompleksnog nasleđa Titove Jugoslavije. Kustos beogradske izložbe je Ana Panić, kustos Likovne zbirke Muzeja istorije Jugoslavije. Snežana Stamenković septembar 2012. | www.yc.rs | 51

I


PETNAESTI BIJENALE UMETNOSTI U PANČEVU Od 7. septembra do 7. oktobra

Ne propustite

g

lo pred

PEDESET TREĆI OKTOBARSKI SALON

GOOD LIFE / GUD LAJF (FIZIČKI NARATIVI / PROSTORNE IMAGINACIJE)

Eksjugoslovenska društva i procesi Otvaranje izložbe: subota, 22. septembar preobražavanja

I

Bijenale nazvan De/re/konstrukcija: prostor, vreme, sećanje ušao je u sasvim drugačije polje „društvene ekologije“, a to znači rekonstruisanje i dekonstruisanje društvene klime i atmosfere bivših jugoslovenskih društava i njihovih procesa preobražavanja tokom poslednjih decenija. Naznačenim indeksima u naslovu prostor, vreme i sećanje ukazano je na prostor druge Jugoslavije, na vreme posle Drugog svetskog rata, i strategije i taktike reprezentovanja sećanja kao aktivnog dekonstruktivnog i rekonstruktivnog odnosa prema tom prostoru i vremenu u aktuelnosti: tu i sada u Pančevu. Cilj ovako složene izložbene i manifestacione strukture nije samo igranje na sigurnu kartu nostalgije već, pre svega, aktivistički odnos prema stvarnosti koju treba emancipovati u vremenu produženih lokalnih kriza i sustiglih novih globalnih kriza. Petnaesti Bijenale sastoji se iz tri programska segmenta: filmskog i pozorišnog, i segmenta vizuelnih umetnosti. Filmski program Bijenala uredili su Nevena Daković i Radiša Stanišić. Program je izgrađen oko koncepta fiction/faction forme u filmu kao privilegovanom prostoru savremene rekonstrukcije prošlosti u filmskim delima Vlatka Gilića, Mile Turajlić, Želimira Žilnika, Dušana Makavejeva, Karpa Godine i dr. Selektori vizuelnog segmenta Nikola Dedić i Aneta Stojnić ponudili su prostor Bijenala kao fleksibilnu platformu, neku vrstu alternativnog, kritičkog javnog prostora unutar koga će biti pokrenute teme, polemike i javne debate o savremenoj društvenosti kroz preispitivanje jugoslovenskog nasleđa. Učestvuju: TkH, Marina Gržinić, Radna grupa Četiri lica Omarske, Kontekst kolektiv, Grupa Spomenik, Medijska arheologija, Jelena Vesić, centar za nove medije Kuda.org, Učitelj neznalica, Dubravka Sekulić, Kultura sećanja, Bacači sjenki, Abart i drugi. Selektor pozorišnog segmenta Jasmina Večanski odlučila se za predstavljanje dokumentarnog pozorišta. U okviru ovog programa biće izvedena intrigantna predstava Olivera Frljića Kukavičluk (Narodno pozorište iz Subotice). Postavka 15. Bijenala umetnosti biće realizovana u izložbenim prostorima Kulturnog centra Pančeva: Galerija savemene umetnosti Pančeva, Galerija Dvorište, Galerija Elektrika, foaje Kulturnog centra Pančeva, izlagački prostori Narodnog muzeja Pančeva, javni prostori u gradu, kao i prostori u saradnji sa Istorijskim arhivom Pančeva, Gradskom bibliotekom Pančeva... Predstava će biti odigrana u sali Kulturnog centra Pančeva, u kojoj će biti prikazivani i filmovi. Deo filmova biće prikazivan i u okviru programa Art kluba izabinskog prostora. Više o Bijenalu umetnosti: http://www.bijenaleumetnosti.rs 52 | www.yc.rs | septembar 2012.

Ovogodišnji, 53. Oktobarski salon biće održan od 22. septembra do 5. novembra u staroj zgradi Geodetskog zavoda u Beogradu. Oktobarski salon je najstarija, najuglednija, najkompleksnija manifestacija iz oblasti vizuelnih umetnosti kod nas, koja je kroz višegodišnju, veoma dinamičnu transformaciju prerasla od revijalne izložbe do međunarodne manifestacije autorskog tipa, koja utvrđuje svoje mesto u kalendaru internacionalnih događaja. Posle uspešnih umetničkih direktora i kustosa prethodnih godina (Anda Rottenberg, Darka Radosavljević, René Block, Lorand Hegyi, Bojana Pejić, Branislava Anđelković, Johan Pousette...), za kustose 53. Oktobarskog salona imenovani su Branislav Dimitrijević i Mika Hannula, a manifestacija se prvi put održava u staroj zgradi Geodetskog zavoda u Beogradu. Slogan ovogodišnjeg Salona koncipiran je pod nazivom Good Life / Gud Lajf. Na projektu sarađuje oko četrdeset učesnika iz Finske, Nemačke, Švedske, Slovačke, Turske, Bugarske, Hrvatske, Estonije, Holandije, Velike Britanije i Srbije, kao i niz saradnika u mnogim kolaborativnim projektima koje ova izložba inicira. Njihovi radovi ili prilozi povezuju različite forme vizuelnih i tekstualnih praksi: skulpture, instalacije, filmove, priče, eseje, slike, fotografije, intervjue, stripove, intervencije, dokumente, istraživanja, javne diskusije, kao i čitav jedan parlament. Umesto kataloga izložbe biće objavljena knjiga u kojoj će, osim vizuelnih priloga, biti objavljene priče i eseji značajnih pisaca, kao i intervjui koji iskazuju relevantne intelektualne i istraživačke pozicije, i u kojima se postavljaju pitanja krize dominantnog društvenog imaginarijuma u odnosu na navodnu nezamislivost transformativne društvene imaginacije. Tokom Salona biće organizovani brojni prateći programi (edukativni, teorijsko-seminarski program, okrugli stolovi, diskusije, stručne radionice i radionice za decu i mlade).


D. H. LAWRENCE

ITALIJA

Prevod: Milan Miletić Službeni glasnik, 2012.



Piše: Zoran JANKOVić

ožda bi najbolje bilo početi ovaj prikaz ukazivanjem na to šta ova knjiga, zapravo, nije. Mada Italija, najnovije izdanje Službenog glasnika, formalno gledano jeste skup triju putopisa velikog Lawrenca, tekstovi predočeni među koricama ove knjige ipak malo imaju s putopisom u iole tradicionalnom poimanju tog književnog/paraknjiževnog podžanra. Italija (zapravo, tri ovde okupljene knjige — Suton u Italiji, More i Sardinija i Skice o etrurskim naseobinama) predstavlja sveobuhvatan Lawrencov doživljaj Italije, njene istorije, prirode, ali i njene suštine, Italije koja ga, to je sasvim očito, nadahnjuje i tera u refleksije od kojih i pri novomilenijmskom čitanju zastaje dah. Ovde objedinjena proza, reklo bi se, jednako duguje italijanskim toponimima i lepotama koliko i Lawrencovoj uznesenosti pisanom rečju, kao i njegovom strastvenom humanističkom doživljaju sveta, pri čemu se mora naglasiti da njegovo poimanje humanizma u sebi

david brooks

društvena životinja

Prevod: Dubravka SrećkovićDivković Laguna, 2012.



Knjige za samopomoć brojne su koliko i varijacije na temu tinejdžerskih ljubavnih zavrzlama posle romana Sumrak sage. Umesto da su posvećene istinskom poznavanju uma i emocija, većina ovih knjiga degradira i zloupotrebljava psihologiju baveći se jeftinim receptima za srećniji život. Američki novinar David Brooks jedan je od retkih autora koji knjigom Društvena životinja pristupa psihologiji s odlučnim ignorisanjem pomodne potrage za večitom srećom i zadovoljstvom. Podsvest jeste njegova glavna tema, ali se ne predstavlja kao šamansko oruđe za uspeh, već kao deo fantastične slagalice uma, pažljivo razotkrivane u prošlom i ovom veku. Pišući o životima dvoje izmišljenih ljudi, Brooks

skladno spaja i levičarsku veru u pravdu i predanost hrišćanskoj tradiciji od koje i ne pokušava da pobegne. D. H. Lawrence, kao i mnogo puta unutar svojih romana i priča, ovde kreće u potragu za onim što on naziva „čulnim doživljajem“ Italije. Osim toga, on ovde odvažno traga za istinskom dušom italijanskog čoveka, na tom putu biva zanesen činjenicom da se „Italijan vekovima klonio naše svrsishodne marljivosti, jer mu je izgledala kao oblik ništavila“. Iako je očito da je Italija na prvom mestu čedo refleksivne proze, ovde ne manjka ni ispravne faktografije. Lawrence marljivo traga za istinskom prirodom voljene Italije, nošen vlastitom vizijom mogućeg boljitka čitavog sveta. Spas je ipak moguć, ili, kako će dosta rano u ovoj knjizi i sam primetiti, „kad bi narodi samo shvatili da imaju određene prirodne odlike, kad bi samo mogli da shvate i međusobno prihvate sopstvene naročite prirode, kako bi sve bilo jednostavnije“. Italija je pravi biser književnosti u najčistijem obliku i očaravajući portret jednog iskrenog čovekoljublja.

upoznaje čitaoca sa odgovorima na pitanja odakle zaista potiču emocije i šta utiče na njih. Mešavina književnog pripovedanja i istraživačkog novinarstva pokazala se kao pun pogodak. Društvena životinja maestralno je delo o ambiciji, ljubavi, depresiji, društvenosti, razlikama među polovima, kulturama i težnjama ljudskog duha. Ona ne ispunjava želje kao zlatna ribica, ali oduševljava svakom novom stranicom. U ruhu duhovitog i korisnog, ali pre svega nepretencioznog štiva, dostignuća psihologije, provučena kroz Brooksov intelekt, konačno su postala pristupačna širem auditorijumu, a da pri tom nisu ni omalovažena ni banalizovana. Ljubisav Panić

JAMES ELLROY

POVERLJIVO IZ L.A. Prevod: Nikola Pajvančić Laguna, 2012.



Veliki je propust što je James Ellroy tokom proteklih godina bio slabo zastupljen u planovima septembar 2012. | www.yc.rs | 53


naših izdavačkih kuća. Domaći čitaoci tek su nedavno, 22 godine od prvobitnog objavljivanja, dočekali prevod ključnog naslova iz njegovog bogatog opusa. Poverljivo iz L.A. je, uz Crnu Daliju, Veliko ništavilo i Beli džez, deo takozvanog L.A. kvarteta, serijala smeštenog u Los Anđeles četrdesetih i pedesetih godina. Ovaj uspeo spoj kriminalističkog i istorijskog romana inspirisan je Hammettom i Chandlerom, ali se Ellroy ne zadovoljava ponavljanjem postojećih obrazaca, već svoj stil razvija u pravcu postmoderne metafikcije. Za istoimeni i Oscarima nagrađeni film Curtisa Hansona svi su čuli, a mnogi su ga i pogledali. Bez obzira na to što se neosporno radi o jednom od najboljih naslova iz holivudske produkcije druge polovne devedesetih, Hanson je morao da pristane na niz kompromisa kako bi projekat bio odobren: ton je znatno ublažen, a mnogi važni elementi izbačeni — što zbog izbegavanja kontroverze (Ellroy voli da se bavi tabu temama), što zbog nastojanja da trajanje filma ne premaši dva i po sata. Zato je tu izvornik: epski neo-noir roman na preko 550 stranica, uzbudljiva hronika Los Anđelesa koja obuhvata period od 1950. do 1958. godine. Korupcija, nasilje, ludilo, osveta, seks i lažni sjaj Holivuda ključni su sastojci Ellroyevog romana. Teško je pronaći dovoljno snažne reči kojima bi se opisali dometi ovog remek-dela savremene američke književnosti. Istinski klasik koji zaslužuje vašu punu pažnju. Đorđe Bajić

MIROSLAV KRLEŽA

NA RUBU PAMETI Agora, 2012.

 „Noću, u intimnom, poluglasnom razgovoru sa samim sobom, nikako ne mogu zapravo logički opravdati zašto se u posljednje vrijeme toliko uzrujavam zbog ljudske gluposti.“ Kako i može li se uopšte odoleti romanu koji počinje baš ovom rečenicom? A upravo to su prvi redovi romana Na rubu pameti Miroslava Krleže, majstora bez daljeg. Na rubu pameti, delo koje datira iz daleke 1938. godine, ponovo je pred 54 | www.yc.rs | septembar 2012.

MICHEL ONFRAY

ATEOLOŠKA RASPRAVA

Prevod: Dana Milošević Tanesi, 2012.



filozofski komplikovane konstrukcije rečenica, on je, uprkos željama o drugačijem, nereligioznom društvu, sputao poruku knjige komunicirajući samo s probranom publikom. Onom koja definicije kao što su ontologija, epistemologija i druge drži u malom prstu, i koja, zapravo, nikada nije ni imala problem da prihvati ateistička gledišta. Ljubisav Panić

BRIAN GREEN nama zahvaljujući zrenjaninskoj Agori, a ovakvom remek-delu i nije neophodan direktan povod za reizdanje. Ovo je roman koji će svakako oduševiti svakoga dovoljno upornog i usredsređenog, baš kao što će ga i bacati u izvesnu potištenost, jer podseća na standard pisanja koji je, sva je prilika, davnih dana nepovratno utekao iz naših krajeva. U studiji ovdašnjih, reklo bi se, nepopravljivih naravi, Krleža u dobroj meri anticipira neodoljive mizantropske tirade i u nas mnogovoljenog Thomasa Bernharda. Ovo je roman ispričan u prvom licu koji se tiče nenadane pobune dobro udomljenog višeg činovnika: njegova iznenadna odluka da saspe istinu u lice svom pretpostavljenom, krupnom kapitalisti krajnje mutne prošlosti i upitnih nazora, pokrenuće lavinu i odvesti glavnog junaka put stvarnog izopštenja iz društva (koje ionako strasno i dugo prezire), ali i put neodoljive slobode, daljih samospoznaja i preispitivanja. Krleža ovde smirenim tonom prati sve etape jednog ličnog brodoloma, ukazujući na izopačenu bit društva, lagano šireći sliku i prikazujući svog junaka u punoći egzistencije čiji se smisao polako ali sve jasnije nazire. Krleža se i ovde pokazuje kao majstor implicitnog, tek naznačenog i izrečenog na samoj ivici čujnosti, a krunsko pitanje ovog romana (vredi li se odlučiti za pobunu ako se već može uvideti da je ta pobuna osuđena na propast?) ostaje pitanje jednako relevantno i za ovo naše sada, na prvi pogled tako udaljeno od Krležine 1938, kada je ovaj izvrsni roman prvi put ugledao svetlost dana. Zoran Janković

SKRIVENA STVARNOST

Prevod: Aleksandar Dragosavljević Heliks, 2012. Poznati francuski filozof Michel Onfray verovatno je jedini koji se pored Richarda Dawkinsa, Sama Harrisa, Daniela Dennetta i nedavno preminulog Christophera Hitchensa može smatrati naširoko uticajnim ateistom. Iako se, baš kao i spomenuta četiri autora, zalaže za vladavinu razuma i upokojenje religije, metode kojim Onfray dovodi veru u pitanje mogu se većem broju čitalaca učiniti pogrešnim. Da ne bude zabune, kao što se od jednog filozofa i očekuje, njegovi argumenti potpuno su validni, ali ostrašćenost kojom su prezentovani prilično je uvredljiva — bar za vernike, ako ne i za naučnike sklone objektivnim, nepristrasnim traktatima. Ateološka rasprava sadrži niz zapažanja koja inteligentno i uspešno predstavljaju religiju kao antipod životu, odnosno, glorifikaciju imaginarne lepote posle smrti, umesto života u sadašnjosti i ovostranom. Pavle iz Tarsa pretrpeo je najviše kritika i nimalo laskavu psihološku analizu, iako Onfray podjednako napada sve monoteističke religije. Uprkos tome, Ateološka rasprava u osnovi se hvali dometima koji su dostigle i druge ateističke knjige, ali kako se današnji, sve popularniji ateistički pokret posebno razvio posle Onfrayevog štiva, on se svakako ne može kriviti za plagijat i dodvoravanje čitaocima. Naprotiv. Laicizam jeste postao i ostao Onfrayeva glavna težnja, ali i najveći rob njegovog stila: koristeći



Otkad je 1996. objavio Elegantni kosmos, a nekoliko godina kasnije i Tkanje svemira, kosmolog Brian Green stao je rame uz rame sa Stephenom Hawkingom, kao jedan od najčitanijih savremenih pisaca popularne nauke. Kao prvo, hteo bih da se zadržim na toj činjenici da su Greenove knjige bestseleri i među širom čitalačkom publikom. To nije samo zbog toga što je svemir, i sam po sebi, nešto što svojom beskonačnošću i veličanstvenošću nagoni čoveka na duboko strahopoštovanje i radoznalost — to je pre svega zbog toga što su Greenove interpretacije astronomije krajnje uprošćene, pisane jednostavnim jezikom i prijemčive za običnog čitaoca koji nema nekakvu naročitu naučnu potkovanost. S druge strane, to što piše razumljivim jezikom ne znači da Greenova proza ne odiše velikom umetničkom ritmičnošću. I baš sve to čini Skrivenu stvarnost nezaobilaznom univerzalnom poslasticom za svakog književnog sladokusca.


Teza koju Green iznosi u Skrivenoj stvarnosti najnovija je ideja, jedno od najsvežijih tumačenja univerzuma kome je pribegao određeni broj kosmologa. Tu, u stvari, više i ne mislimo na univerzum, već govorimo u množini. Multiverzumi su pokušaj da se objasni neugodna, ali u isto vreme i uzbudljiva pomisao na to kolika bi stvarnost mogla da bude. To više nije kosmos, nego kosmosi kao deo neočekivano beskrajno velike celine. Kosmosi koji u rasponu od beskrajne udaljenosti do beskrajne blizine koegzistiraju, prepliću se, žive jedni pored drugih ili paralelno s drugima u einsteinovskom prostor-vremenu, tvoreći zakone i mogućnosti takođe u rasponu od beskrajne sličnosti do beskrajne različitosti. Naravno, teza o multiverzumima krajnje je spekulativna i jasno vam je zašto je većina naučnika smatra alternativnom teorijom. Tu leži i najveći prigovor Greenu kao piscu, jer se svojom spekulativnošću u ovoj knjizi i najviše udaljio od sebe kao naučnika. Ja mogu bez problema da prihvatim ideju o multiverzumima kao nešto veoma logično. Ali, višeslojni bezbrojni paralelni kosmosi, u kojima jednako bezbrojne kopije vas doživljavaju beskrajno različite mogućnosti stvarnosti dok sad ovo čitaju — i više je nego egzotična, da ne kažem i neumesna relativizacija nas samih. To je lažna nada da nam tamo u nekom dalekom paralelnom kosmosu može biti bolje, a koja u isto vreme poništava slobodu izbora i lišava nas bilo kakve odgovornosti u ovom kosmosu u kojem sada živimo. Vladimir Vujinović

ROBERT CRUMB

LUDE GODINE

Prevod: Flavio Rigonat i Vuk Marković Komiko, 2012.



Kaminski, Pro Junior, Bo Bo Bolinski, Humani Šuman... Bez obzira na to što je najsvežija tabla nacrtana pre gotovo četiri decenije, Crumbovi stripovi i dalje deluju sveže; poigravajući se s groteskom i crnim humorom, on gotovo svaki put poentira i tera osmeh na lice. Lude godine svakako su retro artefakt iz hipi ere, ali istovremeno i zbirka u kojoj će uživati i novi naraštaji. Crumbove ludorije su, sada u to možemo biti sasvim sigurni, izdržale probu vremena. Đorđe Bajić

PETER ULMSCHNEIDER Novosadski Komiko nastavlja da objavljuje stripove Roberta Crumba, začetnika i najznačajnijeg predstavnika američkog underground stripa. Posle Života i smrti Mačka Frica i Knjige mudrosti Gosn. Prirodnog, na red su došle Lude godine, zbirka u kojoj se nalaze rani Crumbovi radovi, stripovi nastali u periodu njegovih početaka (1967—1973). Komiko još jednom nije štedeo na opremi (tvrd povez, efektno dizajnirane korice i odličan crno-beli otisak na kvalitetnom papiru). Ako se tome pridodaju nadahnut prevod i duhovit predgovor iz pera samog autora, dileme nema: ovo izdanje pravi je izbor za sve ozbiljnije kolekcionare i poštovaoce Crumbovog dela. Lude godine sastoje se od pedesetak strip minijatura čija dužina varira od jedne do petnaest stranica. U izboru su zastupljeni gotovo svi najpopularniji Crumbovi junaci: Jaja Rica, Medojka

INTELIGENTNI ŽIVOT U UNIVERZUMU Prevod: Vladimir Jevtić Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića, 2011.



Veliki ruski astrofizičar Josif Šklovski objavio je 1962. svoju čuvenu knjigu Vasiona, život, razum, u kojoj naučno obrazlaže mogućnost inteligentnog života u svemiru. Sedamdesetih godina, američki astronom Carl Sagan nastavlja tu ideju u svojim knjigama i to su dvojica autora koji su napravili najveći proboj do šire čitalačke publike kad je reč o ovoj tematici. U međuvremenu je završen hladni rat, misije osvajanja Meseca zamenili su planovi agencije NASA o putovanju na Mars, prošlo je četrdesetak godina, da bi se pojavilo novo kapitalno naučno remek-delo o mogućnosti života u svemiru. Peter Ulmschneider profesor je

na Institutu za teorijsku fiziku Univerziteta u Hajdelbergu. Ulmschneider nastavlja tačno tamo gde su Šklovski i Sagan stali. Njegova multidisciplinarnost potkovana je mnogobrojnim referencama, te on naročiti osvrt na temu daje od 1995. naovamo. Ulmschneiderova knjiga naglašava da je diskusija o inteligentnom životu van Zemlje i potrazi za njim neodvojivo i suštinski vezana za čitavu astrobiološku revoluciju. Nepredvidivim hodom istorije i Zeitgeista došli smo do situacije u kojoj SETI projekti potrage za vanzemaljskim životom više nisu u onoj meri preteča i vesnik budućnosti, a naročito onoga što bismo mogli, po uzoru na ljude poput Wellsa, Šklovskog, Huxleyja, Tesle, Ciolkovskog, Sagana, nazvati kosmičkom vizijom budućnosti čovečanstva. Naprotiv, može se uočiti izvesna atmosfera cinizma, kao i banalizacije do koje su ovu temu doveli NLO fenomeni i popularna supkultura. Sledi opis savremenih SETI projekata, koji zaostaju za onim što bismo, gotovo pola veka posle pionirskih pokušaja potrage u savremenom smislu reči, mogli očekivati. Ovo je posebno vidljivo u odnosu praktičnih SETI aktivnosti prema klasičnim skeptičkim argumentima, od kojih je najznačajniji Fermijev paradoks. Koliko god da nam i sam Ulmschneider otkriva razočaranje svim dosadašnjim pokušajima pronalaska vanzemaljskog života, on i dalje ne krije duboku nadu da taj život postoji negde u svemiru. Vladimir Vujinović

septembar 2012. | www.yc.rs | 55


avanturu ljudskog duha i neosetno pobuđuje rad naših moždanih vijuga. A danas nema ničeg potrebnijeg.

JASMINKA PETROVIĆ

OD ČITANJA SE RASTE

TOVE JANSSON

LETO

Odiseja U romanu se naizgled ništa ne dešava, „veliki događaji“, poput brodoloma, na primer, samo su dotaknuti, dok su sićušni detalji — tekstura mahovine koja umire ako se pregazi — opisani veoma pažljivo. Ostarela umetnica, pomalo hirovita, i njena prgava unuka Sofija provode leto na ostrvcetu u Finskom zalivu koje može da se obiđe za samo četiri i po minuta.

JEAN-CLAUDE CARRIERE I UMBERTO ECO

NE NADAJTE SE DA ĆETE SE REŠITI KNJIGA

Gradac Ova knjiga nas na pristupačan način uvodi u

56 | www.yc.rs | septembar 2012.

Kreativni centar Tamara je devojčica koja ne zna da čita i piše. Mama i tata su očajni i ljuti, ali nju je baš briga za slova. Saznajte kako su jedan deda, jedan oposum, jedna Hajdi i Internet pomogli Tamari da nauči da čita i piše.

ILDIKÓ LOVÁSZ

KAMENČIĆ. KNJIGA O LENI, I O LENI RIFENŠTAL Fabrika knjiga Ildikó Lovász piše kako se kroz život hoda s kamenčićem u cipeli.

HUGO PRATT

ŽELJA DA SE BUDE BESKORISTAN

Službeni glasnik Hugo Pratte, vi samo na Mesecu niste bili, ili, jednostavno, nije bilo vremena da nam nacrtate i napišete još i tu avanturu.

1. ZOV ANĐELA - Gijom Muso, Alnari 2. KALUĐER KOJI JE PRODAO SVOJ FERARI - Robin Šarma, Mono i Manjana

6. TAJNA PISMA KALUĐERA KOJI JE PRODAO SVOJ FERARI- Robin Šarma, Mono i Manjana 7. potraga - Nora Roberts, Alnari

8. PISMO GOSPOĐE VILME 3. SJAJ U OKU ZVEZDE - Jelena Bačić Alimpić, - Ljiljana Habjanović Đurović, Laguna Globosino 4. PEDESET NIJANSI SIVA - E. L. Džejms, Laguna 5. SULTANOV HAREM SULEJMAN VELIČANSTVENI - Kolin Falkoner, Alnari

9. NAJLEPŠE MESTO NA SVETU JE OVDE - Fransesk Miraljas i Kare Santos, Alnari 10. ZATO ŠTO TE VOLIM - Gijom Muso, Alnari


Napisala Jasminka Petrović Ilustrovao Dobrosav Bob Živković

OD ČITANJA SE RASTE

Grupa autora

TANJIR PUN REČI Priredila: Ljubica Arsić Izdavač: Laguna

Izdavač: Kreativni centar, 2012 Tamara ne ume da čita i piše, a već ide u prvi razred. Mama je očajna, tata se ljuti, ali nju baš briga za slova. Saznajte kako su jedan deda, jedan oposum, jedna Hajdi, plus internet, pomogli Tamari da nauči da čita i piše.

Predstavljamo vam novu knjigu Jasminke Petrović i Dobrosava Boba Živkovića – Od čitanja se raste. Poznati autorski tim i ovog puta bavi se jednim ozbiljnim problemom na sebi svojstven način – uz duhovite ilustracije, priča nam priču o Tamari, koja ne ume ni da čita ni da piše, iako već ide u prvi razred osnovne škole. Pored zabrinutih roditelja i drugarice Vasilise, koja je već savladala tu veštinu, pojavljuje se i lik deke koji Tamarinom problemu pristupa na neobičan način. U njen svet on uvodi zanimljivog junaka, malog oposuma veoma popularnog na internetu, i tako je motiviše da na drugačiji način od onog na koji smo navikli otkrije svet slova i knjiga. I sve to pomoću kompjutera, odnosno pretraživanja interneta, spajajući tako naizgled suprotstavljene svetove – svet knjiga i svet kompjutera. Knjiga Od čitanja se raste prva je u nizu naslova koji će činiti istoimenu ediciju namenjenu mlađim osnovcima i svim čitačima početnicima. Napisana je u formi malog romana i tehnički uređena tako da ima veći font i prored koji olakšavaju čitanje i podstiču razvoj čitalačkog samopouzdanja kod dece. Njena posebna vrednost je u tome što ukazuje roditeljima na jedan od načina na koje mogu da motivišu svoju decu da savladaju veštinu čitanja i razviju ljubav prema knjizi, kao i na važnost pravilne motivacije kod dece koja su krenula u školu.

SADRŽAJ Zahvaljujući majstorima savremene svetske priče zavirićemo u tajnu tuđih porodica i brakova i videti šta se tamo događa: o čemu članovi porodice razgovaraju dok obeduju, šta govore svojoj deci, koga ogovaraju, kako vode ljubav ili kojim se rečima miluju, a kojima svađaju. Koliko se, zapravo, vole, kako podnose jedni druge, kako uspevaju da životare u tihom neprijateljstvu? Ova knjiga uzvraća mnoštvom provokativnih slika koje prikazuju mirnu luku porodične sreće, ali potvrđuju i Nietzscheove očajničke reči: „Porodice, kako te mrzim!“ Raskošan izbor vrhunskih priča u ovoj antologiji podiže neprozirne, teške zastore kojima, pred svetom, ljudi zaklanjaju svoje živote tako da se bračna i porodična intima pojavljuju u suštoj, nepatvorenoj istini, bez laži i pretvaranja. Uz lepotu pripovedanja i slikanje kamernih scena od kojih živi naše sećanje na detinjstvo, ova mala remek-dela odgovaraju na suštinska pitanja o tome u kakvoj su vezi sloboda i sudbina, u kojoj meri svako od nas, budući ponikao u određenoj sredini, može sopstvenom iskustvu podariti lični oblik. PRETHODNO OBJAVLJENI NASLOVI Iz iste edicije: Ovako je počelo, Divlji eros, Ostrvo na dva mora, Klinci od dva metra BIOGRAFIJA AUTORA Uz svaku priču nalazi se mala beleška o autoru. Broširano izdanje Datum objavljivanja: 16. 8. 2012. Cena: 970 dinara Format: 13 x 20 cm Broj strana: 432 Kategorija: zbirka priča, antologija Talasi

IZDANJA NAJPOZNATIJEG SVETSKOG BRENDA POSLE DVE DECENIJE U SRPSKIM KNJIŽARAMA

„DISNEY“ PONOVO U SRBIJI

Posle dve decenije iščekivanja, najpoznatiji crtani junaci na svetu ponovo su s nama, zahvaljujući izdavačkoj kući Evro–Giunti, koja je nedavno postala ekskluzivni nosilac prava za književna izdanja kompanija Disney i Marvel za Srbiju i Bosnu i Hercegovinu. Uskoro će i naša deca, kao i njihovi vršnjaci širom sveta, uživati u novim i starim avanturama omiljenih junaka. Prema rečima Novice Jevtića, generalnog direktora IKP Evro–Giunti, posle višegodišnjih pregovora ovaj izdavač stekao je poverenje kompanije Disney i posle skoro dvadeset godina vratio u Srbiju najpriznatiji i najprestižniji svetski brend. Na radost najmlađih, ali i čitalaca svih generacija, u knjižare, biblioteke i domove u punom sjaju i novom ruhu vratiće se proslavljeni Disneyjevi i Marvelovi junaci, istakao je Jevtić. Do ovogodišnjeg Međunarodnog sajma knjiga u Beogradu biće objavljeno desetak naslova iz čuvene Disneyjeve edicije Čudesan svet znanja. Reč je o trideset devet izuzetno poučnih i bogato opremljenih enciklopedija, koje u slici i reči otkrivaju najmlađima raznolikost i nepoznanice sveta koji ih okružuje. Među prvim Disneyjevim naslovima Evro–Giunti objaviće i Moj prvi rečnik u slikama, uz audio izdanje, zatim Knjige bajki s dogodovštinama Kralja lavova, Aladina, Alise u Zemlji čuda, kao i Kratke priče, koje će one najmlađe upoznati s Pajom Patkom, Pepeljugom, Petrom Panom i mnogim drugim junacima iz čuvene Disneyjeve produkcije. Dečake će naročito obradovati proslavljeni Marvelovi heroji — Spider-Man, Thor, Iron Man, X-Men. Budući da je izdavačka kuća Evro–Giunti prepoznatljiva po kvalitetu svojih izdanja, Disneyjeve knjige će, kao i sva ostala izdanja za decu, biti luksuzno opremljene prema najvišim književnim standardima. septembar 2012. | www.yc.rs | 57


TRIBECA

Piše: Dejan PETKOvić edna od naših omiljenih gradskih gastronomskih destinacija i u novu jesenju sezonu ulazi sa sveže umivenim i ažuriranim jelovnikom. Tribeca je restoran koji drži do sebe i svojih gostiju, ne spava na lovorikama, već se trudi da redovnim inovacijama menija u okvirima visoko postavljenih standarda svaki put prezentuje sijaset maštovitih i atraktivnih kreacija savremene internacionalne kuhinje. Gurmanska YC patrola imala je ekskluzivnu priliku da među prvima proba jesenje novitete. Posle prepoznatljivog kuvera od maslina i pet vrsta ukusnog i svežeg peciva, već prvi „gang“ doneo je pravo iznenađenje — teleći pastrami. Ovaj drevni specijalitet (pastrami je, zapravo, vintage način čuvanja i začinske pripreme mesa) stekao je svetsku slavu u Njujorku, pa je logično bilo da se kod nas

58 | www.yc.rs | septembar 2012.

premijerno pojavi upravo u restoranu koji ponosno nosi ime i šarm čuvene njujorške četvrti. U Tribeci su nam režnjevi fantastično ukusnog telećeg pastramija servirani na svežoj mešavini zelenih salata, sa odličnim laganim dresingom, cherry paradajzom i listićima parmezana koji skladno zaokružuju finalni ukus. Usledio je efektno aranžiran carpaccio od hobotnice sa dosta začina, zelenom salatom i blagim prelivom u kome su se prosto topili savršeno spremljeni režnjevi meke hobotnice. Ubrzo zatim na sto je stigao i carpaccio od jagnjetine. Već smo navikli da na ovom mestu jedemo vrhunsku jagnjetinu, ali ova forma, ne preterano zastupljena u domaćim restoranima, potpuno nas je oduševila. Režnjevi mekanog jagnjećeg mesa posluženi su nam takođe na zelenoj salati, s borovnicama i laganim dipom od nane, jogurta i fete koji je davao odgovarajući šmek ovom jelu.


Kao finale ove gurmanske priče došla je vruća taljata od najkvalitetnijeg bifteka, gotovo puteraste strukture, prelivena uljem od tartufa i s prilogom od grilovanog povrća. Kada je pojedete, u ustima ostaje fenomenalan ukus mesa zbog koga je ovo jelo već postalo hit među redovnim posetiocima Tribece. Kao idealan lagani slatkiš posle ovakve gastronomske svetkovine pokazao se još jedan novitet na meniju, izvrsni zabajone krem s prosekom i svežim voćem (grožđe, breskve, maline...), a greh bi bio ne pomenuti i odlična vina vinarije Radovanović, koja su znalački bila usklađena sa svakim jelom. Cene su i dalje više nego korektne, a na ljubaznu, diskretnu i izuzetno profesionalnu uslugu u Tribeci već smo navikli. Najtoplije vam preporučujemo da ime ovog restorana bude na vrhu liste gastronomskih lokacija koje ćete posetiti u nastupajućem periodu.

Adresa: Knez Mihailova 50 / Kralja Petra 20; Telefon: (011) 328-55-66; Web site: www.tribecabeograd.com; E-mail: info@ tribecabeograd.com; Radno vreme restorana i kuhinje: od 9.00 do 24.00 (kuhinja radi do 23.00); Gradski prevoz: autobus: 31; trolejbus: 19, 21, 22, 28, 29, 41; Kartice: Visa, MasterCard, Maestro, Diners, Dina, American Express; Bašta ili terasa: da, 50 mesta; Parking: javni parking na Obilićevom vencu; prva zona; Muzika: pop; Jelovnik: na srpskom i engleskom jeziku; Osoblje govori: engleski jezik; Vrsta kuhinje: internacionalna;

septembar 2012. | www.yc.rs | 59


CUOCO

 U središnjem delu Bulevara kralja Aleksandra, odmah pored legendarne kafane Lipov lad, nedavno je otvoren Caffe bar & trattoria Cuoco. Moderan, lep enterijer prosto odiše prijatnom atmosferom, pogodnom za čavrljanje s drugaricom uz prvu jutarnju kafu, ali i za poslovni ili porodični ručak. Cuoco je deklarisan kao italijanski restoran sa širokom ponudom (brusketi, foccacia, paste, lazanje, jela s mesom...), ali su glavni adut ovog mesta svakako kvalitetne pizze iz peći na bukova drva. Na početku smo se okrepili gustim potažem od povrća, posluženim sa dva ukusna, vruća trouglasta hlepčića koja su nam već tada najavila domete pomenute peći. Iz selekcije pasta probali smo fusile polo, odlično, al dente spremljenu testeninu s mekanim komadićima piletine, pečurkama, tikvicama, listićima badema i parmezanom, u finom, laganom kari sosu. Jedan od specijaliteta kuće, zapečenu pastu s pršutom i vrganjima, ostavili smo za obavezan sledeći dolazak kako bismo se ovog puta sačuvali i usredsredili samo na pizze. Na meniju se nalazi petnaestak pizza standardnih veličina (30 cm), ali vam preporučujemo da poručite tzv. pizzu na metar za dve osobe, koja je pravi hit i sadrži tri pizze po vašem izboru. kombinovali smo klasičnu capriciosu sa dve jače pizze — prosciutto s mocarelom, pršutom, rukolom i listićima parmezana, i Del Cuoco s mocarelom, brijem, pršutom San Daniele, ljutkastim kulenom i cherry paradajzom. Ubrzo je stigao impresivan atraktivan drveni pladanj sa spojenim pizzama, zaista dužine jednog metra, koji je bukvalno zauzeo ceo sto, pa nam

60 | www.yc.rs | septembar 2012.

je odmah bilo jasno da bi ovo i tri ješne osobe teže savladale! Hrskavo, savršeno tanko, lepo pečeno i izuzetno ukusno testo sasvim je dobro podnosilo bogat nadev u kome se očigledno nije štedelo ni na kvantitetu ni na kvalitetu sastojaka. Tako se, recimo, na pizzi Del Cuoco našlo gotovo dvadesetak cherry paradajza i pregršt najkvalitetnije pršute, dok je prosciutto bila gotovo pretrpana pršutom, rukolom i parmezanom. Teško da će vam posle ovoga ostati mesta za desert, ali HMC-ov izbor poslastica, iz koga smo probali lagani voćni kremasti frutti di bosco i home roche s likerom od kafe, može biti povod za posebnu posetu. Cene su pristupačne, osoblje veoma ljubazno i upućeno, a posebno pohvaljujemo dečji jelovnik sa štrumpf pizzom i pastom. Svu hranu možete naručiti i za dostavu, ali je naša preporuka da dođete u Cuoco i osetite šmek ovog mesta.


Obavezna gastronomska destinacija za sve ljubitelje pizza i ostalih specijaliteta sa Apeninskog poluostrva. Adresa: Bulevar kralja Aleksandra 250; Telefon: (011) 244-440; (062) 244-440; Web site: www.cuocorestoran.com; E-mail: info@restorancuoco.com; Radno vreme restorana i kuhinje: od 9.00 do 23.00, nedeljom od 14.00 do 22.00; Gradski prevoz: tramvaj: 5, 6, 7, 14; Kartice: Visa, MasterCard, Maestro, Diners, Dina, American Express; Bašta ili terasa: da, dvadesetak mesta; Parking: na trotoaru i u okolnim ulicama; treća zona; Prilaz za osobe sa invaliditetom: da, samo u bašti; Muzika: pop; Jelovnik: na srpskom jeziku; Osoblje govori: engleski jezik; Vrsta kuhinje: italijanska; Vegetarijanski meni: da; Glavna jela: od 520 do 1.200 dinara; Doručak: da; Dostava: da, minimalna porudžbina 700 dinara; Prostorija za nepušače: da; Obrok za dvoje: 2.900 dinara

CASUAL WOK

 Kineskih restorana u Beogradu, izgleda, nikad dosta. Očigledno je da je azijska kuhinja, uz neprikosnovenu nacionalnu i italijansku, trenutno najpopularnija u gradu. To potvrđuje i još jedan u nizu ovih restorana, otvoren na Dorćolu, u prometnoj Venizelosovoj ulici. Mali lokal, krajnje jednostavnog enterijera, s nekoliko stolova u bašti i bez uobičajene kitnjaste orijentalne ikonografije, mada prevashodno orijentisan na take away varijantu, nudi sasvim pristojan izbor kineskih specijaliteta. Tu su

uglavnom manje-više uobičajene kombinacije jela spremanih u voku, s tri vrste mesa (piletina, svinjetina i junetina), uz nekoliko jela s ribljim filetima, račićima i lignjama. Prvo smo slistili par odličnih hrskavih prolećnih rolnica punjenih mesom, a zatim i nudle sa susamom, povrćem i mesom u ukusnom laganom prelivu. U glavnom delu s jelima iz voka, izbor je pao na svinjetinu u casual sosu i junetinu u sosu od ostriga sa spanaćem. Oba jela bila su veoma ukusna, poslužena sa dosta pirinča, svinjetina je bila kvalitetna, junetina nešto žilavija, a porcije izdašne i bogate. Posebno nam se dopao casual sos, kao lepo izbalansiran spoj pet različitih sosova. Slatkiši su klasični, pa smo probali solidnu pohovanu čokoladu i pohovani ananas sa isuviše nepotrebnog čokoladnog topinga. Cene su vrlo pristupačne, obroci se pakuju u uobičajene kartonske kutije iz kojih možete konzumirati hranu u samom lokalu ili je poneti, a brza usluga i dostava u sve delove grada se podrazumevaju. Casual Wok je prilično korektno casual mesto za neobavezan brzi ručak, ali i dobra solucija kada vam se ne izlazi iz stana, a jede vam se nešto iz voka. Adresa: Venizelosova (Đure Đakovića) 25; Telefon: (011) 33474-75; (063) 12-22-948; Web site: www.casualwok.rs; E-mail: casualwok@gmail.com; Radno vreme restorana i kuhinje: od 14.00 do 23.00; Gradski prevoz: autobus: 37; Kartice: Visa, MasterCard, Maestro, Diners, Dina, American Express; Bašta ili terasa: da, desetak mesta; Parking: parkiranje na trotoaru i u okolnim ulicama; druga zona; Prilaz za osobe sa invaliditetom: da, samo u bašti; Muzika: pop; Jelovnik: na srpskom jeziku; Osoblje govori: engleski jezik; Vrsta kuhinje: kineska; Vegetarijanski meni: da; Glavna jela: od 380 do 690 dinara; Dostava: da, besplatna za iznos od preko 700 dinara; Obrok za dvoje: 1.700 dinara

septembar 2012. | www.yc.rs | 61


HANAN

 Prometna lokacija na početku Svetogorske ulice već godinu dana je omiljeno mesto za sve poklonike baklava, kadaifa i drugih orijentalnih poslastica. Vlasnik poslastičarnice, Palestinac koji već 30 godina živi u Beogradu, osvojio je naše sugrađane slatkišima koji predstavljaju spoj turske, libanske i arapske tradicije. Ovog leta ponuda je proširena, pa je Hanan transformisan u pravi restoran libanske kuhinje. Meni je izuzetno bogat i sadrži veliki broj umaka, namaza, salata i pita, koje ćete s nezaobilaznim kebabima, ražnjićima i falafelima sigurno ukomponovati u ukusan obrok. Preskočili smo šorbet adas, tradicionalnu čorbu od crvenog sočiva, i na početku probali moutabal, dimljeni patlidžan u kremastom sosu od susama, namaz koji je dao potpuno drugu dimenziju ovom povrću i izvrsno se slagao uz falafel kuglice koje se ovde naručuju na komad. Falafel je bio toliko ukusan da smo sve vreme morali da se uzdržavamo kako bismo ostavili mesta za glavna jela, koja su takođe predstavila ovaj restoran u lepom svetlu. Lahme šekaf (juneći ražnjić) bio je savršeno mariniran, sočan, mekan i serviran u porciji od tri komada, baš kao i kafta (libanski juneći ćevap) koji osvaja bukvalno na prvi zalogaj. Oba glavna jela servirana su uz blago pikantni sos, grilovani patlidžan i tikvice, malo seckanog povrća i pečenih krompirića. Kome prilog nije dovoljan, toplo preporučujemo salatu almausem sa zelenom salatom, krastavcem, crvenim i belim lukom, lepo začinjenu orijentalnom mešavinom začina, sumakom, nanom i limunom. Naravno, ručak smo na kraju zaokružili sjajnim poslasticama

62 | www.yc.rs | septembar 2012.

— baklavom sa čokoladom, turskom baklavom s pistaćima i izvrsnim čokoladnim fingersima (libanska baklava). Cene su korektne, osoblje, doduše, još pomalo neuigrano, a pored falafela (komad 25 dinara) i humusa (100 g — 100 dinara) i dalje sve slatkiše možete poneti, odnosno kupiti u atraktivnim pakovanjima. Osetite i vi kulinarsku magiju istoka u Hananu, možda baš vikendom uveče, kada ćete uz čari orijentalnog plesa poželeti da ova gurmanska priča potraje hiljadu jednu noć. Adresa: Svetogorska 2; Telefon: (011) 33-45-304; Web site: www.hanan.rs; E-mail: office@hanan.rs; Radno vreme restorana i kuhinje: od 9.00 do 23.00; Gradski prevoz: autobus: 65, 77, trolejbus: 28, 41; Kartice: Visa, MasterCard, Maestro, Diners, Dina, American Express; Parking: javni parking na Obilićevom vencu; treća zona; Muzika: pop, orijentalna; Jelovnik: na srpskom jeziku; Osoblje govori: engleski jezik; Vrsta kuhinje: libanska; Vegetarijanski meni: da; Glavna jela: od 590 do 850 dinara; Prostorija za nepušače: da; Zakup: da; Obrok za dvoje: 3.200 dinara

SKANDINAVIA 

Na samom obodu beogradske boemske četvrti, na mestu gde je jedno kraće vreme egzistirao restoran Lagum 33, ovog proleća otvoren je prvi skandinavski restoran kod nas. U prijatnom, diskretno elegantnom prostoru na tri nivoa i bašti smeštenoj u manje prometnom delu Simine ulice, na raspolaganju je meni


koncipiran kao spoj srpske i skandinavske kuhinje. Skandinavski deo uglavnom je baziran na norveškoj kuhinji i specijalitetima od ribe i jagnjetine, a nacionalni korpus predstavljaju klasici počevši od mućkalice, preko vešalica i jela s piletinom, do Karađorđeve šnicle i ražnjića. Pored toga, u ponudi su još rižota i kobasice od divljači. Ipak, jedno je stanje na papirnom meniju, a u praksi, prilikom naše posete, nije bilo ni jagnjetine, ni nekoliko vrsta riba, a za pojedina jela dobili smo komentar od inače izuzetno ljubazne konobarice — „gazda trenutno nije tu, a samo on zna recept za ovo jelo!“, što zaista deluje neozbiljno. Za početak smo probali bergensku belu čorbu, serviranu hladnu u zagrejanoj posudi. Bila je blaga, pomalo bezlična, ali bogata mesom ribe i morskim plodovima. Između hladne srpske zakuske i skandinavskog predjela izabrali smo ovo drugo, pa je na sto stigao veliki tanjir s mestimično smrznutim mariniranim lososom, mešavinom zelenih salata i isuviše hladnim parčićima hleba nadevenim jajetom i kavijarom. Najavljena kisela riba s povrćem u ovom predjelu izostala je iz neobjašnjenih razloga. Glavna jela popravila su utisak, pre svega dobro spremljeni sočni grilovani losos u kiselkasto-slatkom prelivu od luka, praziluka, komorača i jabuke, kao i dostojni reprezenti nacionalne kuhinje — dva poveća fino izmarinirana pileća ražnjića s grilovanim paradajzom, šampinjonima i pikantno začinjenim krompirićima. Od relativno skromnog izbora poslastica tokom naše posete, možemo toplo da preporučimo odličnu svežu pitu s jabukama i šlagom. Cene i usluga su korektne, a u najavi su gostovanja norveških kuvara. Ne možemo da se otmemo utisku da smo ipak više očekivali od ovog mesta, ali Beogradu je potreban restoran s nordijskim specijalitetima, pa se nadamo da će neke uočene početne manjkavosti biti ispravljene i da će ovo mesto vrlo brzo pokazati sve gastronomsko blago Zemlje polarnog sunca. Adresa: Simina 33; Telefon: (011) 33-41-926; Web site: www.skandinavia.rs; Radno vreme restorana i kuhinje: od 8.00 do 23.30, vikendom do 24.00; Gradski prevoz: autobus: 26, 27, 31, 35, 37, 43, 44; trolejbus: 19, 21, 22, 28, 29, 41; Kartice: Visa, MasterCard, Maestro, Diners, Dina, American Express; Bašta ili terasa: da, 40 mesta; Parking: javni parking na Obilićevom vencu; prva zona; Muzika: pop; Jelovnik: na srpskom, engleskom i norveškom jeziku; Osoblje govori: engleski jezik; Vrsta kuhinje: nordijska, nacionalna; Vegetarijanski meni: da; Glavna jela: od 550 do 1.500 dinara; Doručak: da; Rezervacija: da; Prostorija za nepušače: da; Zakup: da; Obrok za dvoje: 3.200 dinara

septembar 2012. | www.yc.rs | 63


Ivana ĆIRKOVić

46. BITEF - BELGRADE INTERNATIONAL THEATRE FESTIVAL September 12th - 22nd

Founded in 1967, BITEF has continually followed and supported the latest theatre trends, becoming one of the biggest and most important European festivals. Transcending all political and cultural borders, in more than four decades BITEF has managed to keep its pace with the tumultuous evolution of performing arts. The main program consists of performances in the festival’s official selection. The number varies from year to year, but in recent years roughly ten performances make up the main program. The accompanying program, which has been an integral part of the festival since its founding, this year includes “Theatroscope” (theatre meetings), exhibition “France at BITEF”, “BITEF Polyphony” (explores and promotes innovative, participatory and socially-engaged theater by and for young people), “BITEF on Film” (special film program) and “Belgrade at a Glance”. Associated with these programs – but also independent of BITEF – workshops, presentations, round tables, theoretical symposia, multimedia exhibits and other performing arts exhibits are organized throughout Belgrade to coincide with the festival. After Ten Parties, featuring a range of entertainments, are a festival standard. www.bitef.rs

WARRIOR’S DANCE FESTIVAL September 15th

Famous British band The Prodigy and AAA Production present Warrior’s Dance Festival (WDF) to be held on Saturday, September 15th, starting at 5 p.m. The Festival will be held at the Kalemegdan fortress and will present the best and most innovative program of today’s music scene, based on audacious creations, hard rhythms and guitars. Besides the Main Stage, concerts by special guests from Serbia and abroad will also be held on two additional stages called Take Me to the Hospital and

Invaders Must Die. Naturally, the central event will be the mighty concert held by The Prodigy, exclusively presenting to our public part of their new material announced for 2012. Besides music, visitors will have the opportunity to enjoy various art installations inspired by futuristic industrial design. www.warriorsdancefestival.com

53. OCTOBER SALON

September 22nd - November 5th This year’s 53rd edition of the October Salon will be held under the slogan “Good Life / Gud Lajf”, in the old building of the Geodetic Authority in Belgrade. Participating in the oldest, most renowned and complex event in the field of visual art will be over forty guests from Finland, Germany, Sweden, Slovakia, Turkey, Bulgaria, Croatia, Estonia, The Netherlands, Great Britain and Serbia, as well as a large number of contributors in many collaborative projects initiated by this exhibition. Their works connect various forms of visual and textual practices: sculpture, installations, films, stories, essays, paintings, photographs, interviews, comics, interventions, documents, research, public discussions, as well as an entire parliament. www. oktobarskisalon.org

64 | www.yc.rs | septembar 2012.


DAYS OF FUTURE: ROBOTICS

September 24th October 15th This first popular-science festival in the Western Balkans is dedicated to robots and will take place in the center of Belgrade, in Knez Mihailova Street. During the festival, visitors will have the chance to view some of the most advanced robots from around the world. The program will include lectures by notable local and international speakers, film screenings and workshops, while the highlight of the festival will be a three-day presentation of the most advanced robot in the world, Japanese humanoid Asimo. He will be on display at the Kolarac Hall from September 24th to 26th. In addition, visitors will see another humanoid robot Eccerobot (Embodied Cognition in a Compliantly Engineered Robot), which will be on display on October 1st & 2nd. The goal of the “Days of Future: Robotics” is to present new scientific findings in light of what people can expect in the future.

B

IL DIVO

September 22nd The world’s foremost classical crossover quartet announced at the beginning of this year the first dates of the Eastern and Central European leg on the group’s massive 2012 world tour, already slated to cross six continents this year and will perform at Belgrade arena on 22nd of September. The Il Divo 2012 World Tour, the group’s fourth, follows the release of the quartet’s latest album, Wicked Game and provides a new mark of achievement for the signature vocal blend and unique operatic arrangements which have captivated millions and launched a classical-crossover sensation.

septembar 2012. | www.yc.rs | 65


SITO

E Š TO E R I

ProsejaWWWanje • Naloži se kad pukne balon (video) • Kengur pobegao iz nemačkog zoo-vrta, lisica i divlji vepar saučesnici • Seks štrajkom ruše predsednika Toga • Mesecima prao zube senfom • Bar je gaće obukla za maturu (video) • Ja ću sarmice od green grass sa acid milk • I Halid Bešlić na otvaranju izložbe Više volim Halida nego Warhola

OJ, REPLIKO REPLIKE MOJE... U poslednjoj „divastoj“ inkarnaciji Jelena Karleuša preuzela je dosta toga od poklonice Dunje Ilić. Dunja Ilić pak novijim radovima i ispadima reterirala je u pravcu svojih starih izdanja. Dokoni, ako mogu, neka podrobno prate evoluciju ovog replikantskog zamešateljstva.

SEBE/SE Enjoy the Silence vapili su Depeche Mode, evo, ima tome već dvadeset i kusur godina. Ali, pred svakim naukom dug je put. Tako se MC Stojan putem Twittera u nekoliko reči oglasio o pitanjima reciklaže i konzumerizma. O istom trošku. On veli: „Kad bi se pameti prodavale, opet bi svako kupio svoju!“ Pametnome dosta!

E, DA SE KLADIMO DA NEĆEŠ? Svojim najnovijim formatom TV Pink

PROKLETA JE AMERIKA... A I HOLIVUD! Oko srpskog predstavnika u trci za

nanovo je podigao lestvicu srpskog TV užasa. Akademija debelih očekivani je odraz poodmakle patologije, a možda najporaznije jeste to što su Mitrović i njegova kreativna klika prepevom u špici oskrnavili do njihovog naleta neuništivi klasik Glorije Gaynor I Will Survive. I šta onda, svetinje su ionako sutrašnji pali idoli, zar ne?

Oscara zavadila se dva ovdašnja rediteljska diva, pa udri po prozivkama, samoreklamerstvu, kratkom pamćenju i autodramatizaciji. Manje je bitno to što su već nedopustivo dugo obojica na strmoglavoj nizbrdici presahle kreativnosti. Ali, ko još za to mari kad Holivud ne ume i neće da čeka?

SVAKO U SVOJ GETO

Lavina otvorenog seksizma, pa i neprikrivene automizoginije (uz to mahom iz usta i pera onih koji sebe smatraju slobodoumnijim i progresivnijim delom našega soja) obrušila se na glavu, lik i delo Nevene Adžemović, bivše članice grupe Models, a sada narodnog poslanika. Zaključak je jednostavan: ne može se tek tako iz dodeljenog geta bez blagoslova čaršije, osim možda u svet supruga ruskih tajkuna i sličnih satelita.

IPAK SE OKREĆE

Očekivala se jedna, izrodila se druga vlada, kojoj je slabo ko predviđao uspehe. A zalomio se i prvi. Uhvaćen je kradljivac, a vraćen bicikl svetskog putnika japanskog kova. Nekako usputna čuvena rečenica „šta će čaršija kazati“ preinačila se u uvek značajnu „sliku koju o sebi šaljemo u svet“. Bicikl po bicikl i eto ti ga ugled u svetu.

66 | www.yc.rs | septembar 2012.

A MOŽE I OVAKO... Ako katatonizirani Muzej savremene umetnosti ikada ponovo otvori svoje dveri, mora se naći mesto za izložbu stvaralaštva i pratećih artefakata iz radionice Giogannyja Fantastica. Sada je već sasvim jasno:

1-4-0, KRENI!

Mark Zuckerberg muku muču da povrati Facebooku početni sjaj. Strmoglav je možda počeo kad se na Facebook stuštila ovdašnja estrada i poznati s povodom i bez njega. Srećom, tu je još jedno bojište — na Twitteru svaki čas u 140 karaktera koplja ukrštaju starlete i one koje čeznu za tim statusom, zakrvljeni bivši supružnici, histerični samoljupci bez skorijih dostignuća, ražalovani sportisti, ionako dokoni političari i slična svojta. A onda se prenošenjem tih bitaka bez kraja arče medijski prostor i dragoceni papir. Baš zato je i ova prozivka potpuno promašena.

Gioganny je obilatim (a i osmišljenim) autoreferencama i čestom samoironijom širom otvorio vrata za „intruziju“ unapređene postmoderne u srpski folk.

VAŠE PRAVO DA ISTRPITE SVE Negde u senci postizbornih koškanja najavljivan je početak snimanja RTSovog novog epohalnog poduhvata, serije Ravna gora, vrlog i vazda državotvornog autora Radoša Bajića. Eto nama povoda za nova kvaziideološka razvrstavanja i novi internetski rovovski boj; ostaje samo nedoumica da li će nam se i Draža i Tito, poput TV preteče Radašina, oglašavati poetičnim mudrijašenjem iz offa. I takooo...

DRUŠTVENO ANGAŽOVANA TURBINA Svetlo na kraju ovog letnjeg tunela i dosta zabave obezbedila nam je Sexy Sandra, sada građanski uprizorena kao Sandra Valterović. Lady Sandra se ovog puta pesmom Siso lažljiva ostrvila na prevrtljivonasrtljive mužjake, da bi na kraju tog svog hita poentirala poručivši: „Evo ti bombona, siso jedna, siši!“. Reklo bi se, punk i bunt po meri novog srpskog veka. Bravo!

KAD SI SREĆAN, GLASNO KAŽI TI ’URA’ Nije da i u svoj ovoj tmini nema ponekog razloga za radost: Ursula Rucker uskoro u beogradskom Domu omladine, Saint Etienne u susedskom Zagrebu, Milla Jovovich u Pritajenom zlu 5 ponovo tamani zombije, stiže nam i Meda s Markom Wahlbergom, u knjižarskoj ponudi u izdanju Čarobne knjige osvanuo Serbian Poet’s Dream, još jedan roman Branka Dimitrijevića, Jun, najnoviji rad Sevdah Babyja pokazuje potencijal da nam potraje i tokom jeseni, a posle letnje pauzice vratio vam se Yellow Cab...




Issuu converts static files into: digital portfolios, online yearbooks, online catalogs, digital photo albums and more. Sign up and create your flipbook.