žalac?’’ – odjeknulo je kroz vrijeme (usp. 1Kor 15,55). Svi koji se Sinu Božjemu, Kristu uskrsnulome, Novome čovjeku pridruže, idu iz smrti u život, idu s njime u novu, konačnu etapu ljudske povijesti koja teče prema vječnoj Božjoj punini, i kroz smrt u vremenu, u život vječni. To ovaj Stranac na putu dvojici učenika otkriva. Oni osjećaju potrebu biti s njime. „Ostani s nama’’, molili su ga, kad se učinilo da kao Stranac odlazi svojim putem (usp. Lk 24,29).
Znak prepoznavanja Oni osjećaju, kako su kasnije rekli: „Gorjelo je naše srce kad nam je tumačio Pisma” (Lk 24,32)! Ali nisu ga mogli prepoznati. Ostao je za njih Stranac sve dotle dok se s njim nisu našli za stolom, dok se nisu s njim našli zajedno u tako karakterističnom trenutku u kakvome su se očito kao Isusovi učenici, slušatelji njegove riječi, više puta s njime nalazili. Sada je ovdje ‘’uzeo kruh, razlomio i dao im...“ Tada su im se otvorile oči i prepoznali su ga: To je On! Živ, stvaran, ali najednom nevidljiv! Nisu ga više vidjeli, ali su znali: On je tu, s nama! Ostao im je u ruci kruh što im ga je dao i znali su: On je tu. Tim kruhom okrijepljeni u njih je ušao novi život, zajedništvo s Njime!
Nova stvarnost To je taj divni prijelomni trenutak u koji nas je uveo Gospodin. Uskrsnuli nas je uveo u jednu novu stvarnost koju mi sad nazivamo otajstvenom, misterijskom jer je ne možemo podvrći našim istraživalačkim instrumentima, niti je možemo sasvim rastumačiti našim umovanjima, ali je možemo prihvatiti srcem kao otkriće. Upravo kako su je i ovi učenici prihvatili. Osjetili su je duhovno. Više im je nije trebalo tumačiti. Stranac je postao s njima i u njima. Osjetili su: On u nama i mi u Njemu. Tu njegovu prisutnost su ponijeli dalje.Vratili su se odmah, makar su se prije bojali, sada bez straha, bez kolebanja u Jeruzalem. I našli su se s onima koji su također već imali iskustvo prisutnosti Uskrsnuloga. Klicali su od radosti: „Doista je uskrsnuo’’! Imali su, dakle, uskrsno iskustvo.
Uskrsnuo je, ide s nama i pred nama je! I mi koji svake godine slavimo uskrsnuće Gospodinovo, moramo ući u to sveto iskustvo Uskrsa. Kad u to duhovno iskustvo Uskrsa uđemo, kad nas ono pouči, onda ćemo i mi znati: Doista je uskrsnuo Gospodin, s nama je na putu kroz vrijeme! Povijest nije više lišena Božjeg udjela. Božji udio je sad sa svakim koji je s Kristom povezan. Štoviše, Krist uskrsnuvši, izlijeva svoga Duha na svako tijelo, tako da, kako je po proroku Joelu bilo rečeno: „prorokovat će vaši sinovi i kćeri.” (usp. Jl 3,1). Proročki Duh Kristov zahvatio je svijet i javlja se na mnogo načina i na mnogim mjestima, sad ovdje, sad ondje… Bog djeluje u našoj povijesti. Uskrsnuli je s nama. Zapisane su nam njegove riječi: „Ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta.” (Mt 28,20)! Najveća je šteta danas nedostatak te otajstvene činjenice u svijesti velike većine kršćana. Ta njegova prisutnost, pak, iskustvenom se vjerom doživljava preko istih znakova preko kojih su je i učenici doživljavali. Prvi kršćani bili „postojani u slušanju riječi, zajedništvu, lomljenju kruha i molitvi’’ (usp. Dj 2,42). Kadgod se tako oku-
6
pimo, ničim drugim zaokupljeni, On je s nama, govori našemu srcu! Ne vidimo ga očima, On je sada u slavi Božjoj, ali imamo vidljive znakove koji nisu prazni, nisu tek neki simboli, nego su stvarnost koja je puna Gospodina. To je sam Gospodin. Zato se u njegovoj riječi i sakramentima susrećemo s Njim. Kad se sretnemo s Njime u tim svetim znakovima, onda i mi, puni Duha ljubavi, krećemo oboružani opremom Duha – to je Riječ Božja – na poprište života, gdje su i „ognjene strijele Zloga’’ (usp. Ef 10,16-17). Duh Kristov iz nas sjaji i rasvjetljava naše neposredne odnose što ih uspostavljamo s braćom i sestrama po Kristovu primjeru. Gospodin nam je predvodnik koji pokazuje istiniti novi put, put istine, pravednosti i ljubavi. U tom smislu proslavimo blagdan Uskrsa i duhovno proživljavajmo cjelokupno vazmeno otajstvo. Kršćanski život se sastoji u neprestanom proživljavanju Krstova Uskrsa. Neka nas i svaka nedjelja podsjeća da smo s Kristom, dionici smo i njegova uskrsnuća. „Ako živimo, Gospodinu živimo, a ako i umiremo, Gospodinovi smo’’ (usp. Rim 14,8). Nikakav nam pesimizam ovog svijeta, nikakvo zlo ne može pomutiti perspektivu uskrsne nade. Pred nama su neprestano nova obzorja, sve do vječnosti u Bogu, gdje nam Uskrsnuli Isus pripravlja mjesto (usp. Iv 14,2-4).