10. prosinca, DOŠAŠĆE [1946.] Pet je godina prošlo od mojega dolaska u samostan. Vrijeme je isto kao onoga dana kada sam stigao, oblačno, s tom razlikom što danas kiši. Da barem znam kako izraziti zahvalnost Bogu i Našoj Gospi na tome što su me doveli ovamo. Nakon popodnevnoga rada uslijedila je podulja stanka. Bilo je dobro biti u prostranoj i tihoj crkvi. U crkvi je mračno ovih zimskih popodneva. 13. prosinca, SVETA LUCIJA Pet godina koje su protekle od mojega dolaska u Gethsemani protutnjalo je kao pet tjedana. Dan je bio lijep i vedar, ne odveć hladan, s tek nekoliko oblačića visoko na jasnu nebu. Jučer mi je, iako je vrijeme došašća i ne primamo poštu, dom Frederic* uručio pismo koje mi je poslala Naomi Burton iz izdavačke kuće Curtis Brown Ltd. Nešto ranije poslao sam joj rukopis knjige Gora sa sedam krugova i sada je uzvratila pismom u kojemu je vrlo pohvalno pisala o njoj, izrazivši uvjerenje da ću bez problema naći izdavača. Bilo kako bilo, palo mi je na pamet – kao i njoj – poslati je Robertu Girouxu koji radi za Harcourt Brace. Moj posao – pisanje – ide mi nešto bolje. Hoću reći, pisanje me manje zaokuplja, mirniji sam i suzdržaniji. Nastojim ne opterećivati se s više poslova odjednom, već radim jedan po jedan, polako i strpljivo (ako se za mene uopće može reći da išta radim polako i strpljivo), zaboravljajući na druge poslove koji če* Dom Frederic Dunne bio je opat samostana Gethsemani do svoje smrti u kolovozu 1948. [Autorove bilješke označene su zvjezdicom, a uredničke bilješke hrvatskoga izdanja brojem.]
23