Page 1

GILLES JEANGUENIN

SOTONA I NJEGOVE ZAMKE Egzorcist svjedoĀi i odgovara na pitanja o demonima, opsjednuþu, urocima... VERBUM


Autor ovoga djela katoliþki je sveüenik koji progovara o Sotoni iz iskustva svoje službe egzorcista. Ponovno iznoseüi na vidjelo ovu gotovo zaboravljenu i potisnutu temu, rasvjetljava istine bez kojih je nemoguüe voditi istinski kršüanski život. Borba koju on vodi protiv neprijatelja Božjega prava je služba oslobaÿanja i iscjeljenja koju obavlja nad osobama koje su pod vlašüu demona. Podsjeüa nas na rijeþi Svetoga pisma koje kaže da se Sin Božji utjelovio da bi uništio djelo ÿavla i svijetu donio radosnu vijest spasenja. Vrlo razborito i u duhu razluþivanja autor obraÿuje teška pitanja kao što su ÿavolsko opsjednuüe i razni uroci koji otkrivaju nazoþnost i djelovanje Zloga. U obliku pitanja i vrlo razložnih odgovora autor želi osloboditi svakoga neutemeljena straha i dati uvjerljivo svjedoþanstvo o pobjedi Krista i kršüanina nad zlom. Na kraju knjige donose se molitve za osloboÿenje namijenjene privatnoj uporabi koje nam pomažu uþvrstiti povjerenje u pobjedu i svemoü Božje ljubavi.


Gilles Jeanguenin SOTONA I NJEGOVE ZAMKE


Biblioteka:

Posebna izdanja

53.

Urednik: mr. sc. Petar Balta

Za nakladnika: Miro Radalj


Gilles Jeanguenin

SOTONA I NJEGOVE ZAMKE Egzorcist svjedoči i odgovara na pitanja o demonima, opsjednuću, urocima...

VERBUM Split, 2010.


Naslov izvornika: Gilles Jeanguenin, LE DIABLE EXISTE! Un exorciste témoigne et répond aux interrogations © Éditons Salvator, 2004. Published by arrangement with Literary Agency “Agence de l’Est” © Copyright za hrvatsko izdanje: Verbum, Split, 2010. Izvršna urednica: Ana Lemo, dipl. teologinja Sva prava pridržana. Nijedan se dio ove knjige ne smije umnožavati, fotokopirati, reproducirati ni prenositi u bilo kakvu obliku (elektronički, mehanički i sl.) bez prethodne pisane suglasnosti nakladnika. Prijevod: Lidija Paris, prof. Lektura: Anđa Jakovljević, prof.

CIP - Katalogizacija u publikaciji SVEUČILIŠNA KNJIŽNICA U SPLITU UDK 235.2 JEANGUENIN, Gilles Sotona i njegove zamke : egzorcist svjedoči i odgovara na pitanja o demonima, opsjednuću, urocima --- / Gilles Jeanguenin ; <prijevod Lidija Paris>. - Split : Verbum, 2010. - (Biblioteka Posebna izdanja ; 53) Prijevod djela: Le Diable existe ! : Un exorciste temoigne et repond aux interrogations. ISBN 978-953-235-206-1 I. Sotona - Studija 130628099


UVOD

PREDGOVOR

O. Gilles Jeanguenin svjedoči o svojoj službi egzorcista u biskupiji Albenga-Imperiji, daje odgovore nadahnute crkvenim učiteljstvom i suočava se s pitanjem koje za istinskoga vjernika ne može biti drugorazredno: postojanje đavla i njegov utjecaj na život svakoga čovjeka, bio on vjernik ili ne. Tvrdim da ovo pitanje ne može biti rubno jer je sastavni dio objave koja sadrži sve što Bog govori čovjeku kako bi on mogao postići cilj za koji je stvoren: sudioništvo u životu samoga Boga i blaženstvo uživanja gledanja Boga. Pobjeda nad grijehom i zlom, nad svime što čovjeka odvraća od Boga, što ga sprječava da živi u Bogu i da čini njegovu volju sastavni je dio divnoga Božjeg djela spasenja svijeta. Mons. Mario Oliveri, biskup Albenge-Imperije (Italija)

5


UVOD

UVOD Treba li i danas govoriti o demonu?

Nekada u prošlosti i samo spominjanje demona ili pakla bilo je dovoljno da se kod dobra dijela vjernika izazovu strah, jeza ili tjeskoba. Te iste stvarnosti kod naših brojnih suvremenika danas nailaze na nevjericu, pa čak i podsmijeh: “Moj oče, sve te priče o zlim duhovima pripadaju srednjemu vijeku. Nemojte mi reći da u to vjerujete?... Čovjek današnjice više ne može vjerovati u te stvari...” Treba li dodati da ima čak i kršćana koji ne vjeruju u postojanje Sotone ili pakla, u kojemu je čovjek zauvijek lišen gledanja Boga. U svojoj knjizi kardinal Garonne piše o našemu sadašnjem mišljenju: “Danas se jedva tko usudi o tome govoriti. O pitanju postojanja demona vlada neka vrsta zavjere šutnje.”1 No ne dajmo se zbuniti. Sveto pismo, Kristov nauk i nauk Crkve jasni su: Sotona, pobunjeni anđeo, zli duh, postoji i djeluje u svijetu da bi duše odveo u propast. Čovjeka napastuje i navodi na grijeh da bi ga odvratio od Boga; svojim zloćudnim djelovanjem sije mržnju, rat, razdor i uzrokuje sve patnje koje iz toga proizlaze. Događa se i da se na neke ljude neposredno okomi pa ih muči, kao u slučaju đavolskoga opsjednuća ili uroka.

1

6

G. M. Garrone, Que faut-il croire?, Desclée, 1967, str. 161.


UVOD

“Najveće lukavstvo đavla jest u tome da nas uvjeri da ne postoji.” Charles Baudelaire

To je upravo ono što zloduh hoće: uvjeriti kako on ne postoji. Tada može potpuno slobodno djelovati i činiti zlo: sijati zabunu, raspirivati mržnju, poticati razdor i neslogu, a one koji padnu u njegove zamke natjerati u očaj i u smrt. Navodeći čovjeka na grijeh i odvraćajući ga od Boga, Sotona od njega pokušava učiniti svojega saveznika u vlastitoj pobuni protiv Boga. Prema čovječanstvu Sotona gaji samo mržnju i prijezir, želi upropastiti djecu Božju i uskratiti im obećani vječni život. Da bi to postigao, zloduh želi da mu čovjek ne postavlja nikakve preprjeke; oni koji ne vjeruju, koji ne mole i koji se udaljuju od sakramenata čine mu, dakle, veliku uslugu. Protiv duša pak koje su sjedinjene s Kristom i s njegovom Majkom Sotona ne može ništa. Rekao bih čak da se boji istinskih kršćana, onih koji gorljivo žive u vjeri. Sveti Ivan od Križa tvrdi da se zloduh boji onih koji mole: “Zloduh se boji čovjeka koji moli kao što se boji samoga Boga.” Sotona koristi razne zamke kako bi čovjeka odvratio od Boga: praznovjerje, spiritizam, magiju, okultne prakse, sotonizam i sekte općenito – redom su zla koja pojačavaju uništavajuće djelovanje zloduha. U Francuskoj je broj raznoraznih vidovnjaka i gatara toliko porastao da sustiže broj svih liječnika opće prakse zajedno: ima ih više od 40.000. Procjenjuje se da u Italiji ima više od 100.000 ljudi koji rade na području okultnoga, a više od 12 milijuna onih koji dopuštaju da ih ti šarlatani varaju. Ako tome dodamo vjersko neznanje i obmane s kojima žive neki kršćani, pa čak i 7


UVOD

nedostatak vjere nekih klerika, shvatit ćemo da Sotona ima izvrsne izglede za budućnost... U uvjetima ovoga vjerskog osiromašenja mnogi kršćani pate i očajavaju. Uzaludno traže tračak nade i utočište u sektama ili kod vidovnjaka i drugih raznoraznih varalica, ali na taj način upadaju sve dublje u ovisnost, financijske dugove i neuspjeh. Stranice koje objavljujem plod su moje svećeničke i egzorcističke službe koju vršim u Rimokatoličkoj Crkvi. To je skroman doprinos jednoj golemoj zadaći: voditi vjernike prema sjedinjenju s Kristom i njegovom Crkvom u borbi protiv zla. Ove stranice žele pomoći onima koji trpe i koje muči Zli, a širokoj publici pružiti jasnu i uravnoteženu informaciju koja je u potpunosti vjerna naučavanju crkvenoga učiteljstva o borbi kršćanina protiv svijeta tame. Dragi čitatelji, ako ste pogledali film Williama Friedkina “Egzorcist” (snimljen 1973. godine, kao i novu inačicu iz 2000. godine), moguće je da vam se koža još uvijek ježi pri pomisli na neke stravične prizore... Sigurno ćete shvatiti da senzacionalistička kinematografija nema ništa zajedničkoga s mojom službom iscjeljenja i oslobađanja. Služba koju mi je povjerila Crkva predivna je: ohrabrivati, krijepiti, rasterećivati, tješiti, liječiti, oslobađati… i to ne u ozračju straha, nego u povjerenju i radosti, jer je Bog uvijek s nama. Pozivam vas, dakle, da pođete sa mnom… o. Gilles Jeanguenin

8


UVOD

“Zloduh i utjecaj koji može imati na pojedinca, zajednicu, cijela društva ili događaje mogao bi biti predmetom jednoga važnog poglavlja katoličkog nauka koji bi trebalo iznova proučavati. Neki misle da će odgovor naći u psihoanalizi ili psihijatriji ili opet u spiritizmu koji je danas, nažalost, vrlo rasprostranjen u nekim zemljama. Postoji bojazan da bismo mogli iznova upasti u stare manihejske teorije ili u zastrašujuća izmišljena i praznovjerna zastranjenja. Danas se pravimo snažni, bez predrasuda i pozitivno nastrojeni, a istodobno vjerujemo u magijske hirove ili pučka neutemeljena vjerovanja, još gore, otvaramo vlastitu dušu iskustvima lišenima smisla, kobnim iskustvima u drogama i dajemo se ideološki zavesti modernim zabludama. To su pukotine kroz koje Zli prodire da bi iskvario čovjeka.” Pavao VI., Opća audijencija, 15. studenog 1972.

9


P R V I

D I O

Tko je demon?


TKO JE DEMON?

I. ŠTO JE TO DEMON?

1. Demon ili demoni? U ovoj ću knjizi često rabiti riječ “demon” (zloduh) u jednini i kao opći pojam kad je riječ o jednomu osobnom i zloćudnom biću. Bilo bi točnije govoriti o zlodusima u množini jer su Sotona, Lucifer, Belzebul, Belial... različiti zli dusi. Postoji, naime, neizmjeran broj zloduha, ali nemaju svi istu ulogu i ne pripadaju istoj hijerarhiji. “Mi smo legija”, rekli su zlodusi Isusu u gerazenskomu kraju (Mk 5,9). Pseudodionizije je u 5. stoljeću prvi pokušao “staviti reda” u anđeosku hijerarhiju. Po njemu postoji devet anđeoskih korova podijeljenih u tri kategorije: – serafini, kerubini i prijestolja – knezovi, vlasti i moći – sile, arkanđeli i anđeli. Nema sumnje da među zlodusima postoji istovjetna hijerarhija koju nalazimo među dobrim anđelima, ali ne znamo točno u čemu se ona sastoji. Zlodusi se nikada ne bune protiv svojega poglavara jer su svi sjedinjeni u zlu zbog mržnje koju osjećaju prema Bogu i ljudima. 2. Ima li mnogo zloduha? To ne znamo točno, ali kada je riječ o anđelima, uvijek se govori o veliku broju: govori se o “mnoštvu” 13


SOTONA I NJEGOVE ZAMKE

anđela ili o “neizbrojivoj” nebeskoj vojsci. Prorok Danijel kaže da je pred prijestoljem Pradavnoga “rijeka ognjena tekla, izvirala ispred njega. Tisuću tisuća služahu njemu, mirijade stajahu pred njim” (Dn 7,10). Što se pak tiče broja zloduha, neki su autori držali da se trećina anđela pobunila protiv Boga. Da bi potkrijepili tu pretpostavku, pozivaju se na jedan odlomak iz Knjige Otkrivenja gdje stoji da zmajev rep “povlači trećinu zvijezda nebeskih – i obori ih na zemlju” (Otk 12,4). 3. Koja imena Biblija daje zlodusima? Razna imena koja Biblija pridaje zlodusima ukazuju na jednu te istu stvarnost: to su dusi koji uživaju u zlu i u mržnji: – Sotona dolazi iz hebrejskoga i znači “protivnik” i “tužitelj”. U arapskomu jeziku Sotona označava “jarca”, smrdljivu životinju, tipično negativan lik iz antičke mitologije. – Demon (iz grčkoga daímon) u grčko-rimskoj mitologiji označava bića koja su između bogova i ljudi. – Belzebul, “poglavica zlih duhova”, dolazi od “ba’al zebûl”, koji je bio kanaansko božanstvo (usp. Mt 12,24). – Đavao (od grčkoga diabállein, odakle diábolus) znači: “onaj koji dijeli, raspršuje”, “tužitelj”, “lažac”, “klevetnik”. – Lucifer (iz latinskoga “svjetlonosan”) je ime koje su prvi crkveni oci dali zloduhu oslanjajući se na proroka Izaiju (usp. 14,12–20). – Mamon (od hebrejskoga mamôn) znači “bogatstva, novac” koji se suprotstavljaju Bogu (usp. Sir 31,8; Mt 6,24). 14


TKO JE DEMON?

Biblija spominje i druge nazive: Belial (usp. Pnz 13,14 i 2 Kor 6,15), Behemot (usp. Jb 40,15), Levijatan ili zmaj i zmija (usp. Jb 3,8), Asmodej ili “pogubitelj” (usp. Tob 3,8), Zli (usp. Mt 6,13)… U Svetomu pismu Staroga i Novoga zavjeta ova su đavolska stvorenja spomenuta 1073 puta. Po svetome Grguru Velikome, Lucifer “je bio stvoren prvi i odmah je bio opijen ohološću” (Ez 28,14–17). On je prvi pao i za sobom povukao velik broj anđela: “Kako pade s nebesa, Svjetlonošo, sine Zorin? Kako li si oboren na zemlju, ti, vladaru naroda? U svom si srcu govorio: ‘Uspet ću se na nebesa, povrh zvijezda Božjih prijesto ću sebi dići. Na zbornoj ću stolovati gori na krajnom sjeveru. Uzaći ću u visine oblačne bit ću jednak Višnjemu.’ Ali sruši se u Podzemlje, u dubine provalije! Nikad se više ne će spominjati pleme zlikovačko.”

(Iz 14,12–15.20)

4. Postoji li zloduh doista ili je on tek predodžba zla? Zloduh nije ni simbolična predodžba zla ni odvratna rogata zvijer koja je obitavala u zajedničkoj mašti i opsjedala mišljenje ljudi na kraju srednjega vijeka. Zloduh, đavao, Lucifer, Zli ili Sotona, o kojemu nam često govori Sveto pismo, nije mitski ni simbolični lik niti personifikacija zla ili grijeha: zlodusi su pali anđe15


SOTONA I NJEGOVE ZAMKE

li. Oci Četvrtoga lateranskog sabora (1215.) dogmatski su odredili postojanje demona kao duhovnih stvorenja koja su postala zla svojom vlastitom krivnjom. To je, dakle, istina naše vjere. “Đavla i druge zloduhe Bog je zasigurno stvorio dobre po naravi, ali su oni postali zli svojom vlastitom voljom.” Četvrti lateranski sabor, pogl. I (Dz 428)

Ovaj su nauk ponavljali brojni sabori (Braga, Lateran, Firenca, Trident, Drugi vatikanski), kao i drugi dokumenti učiteljstva kao npr. kateheza Ivana Pavla II. 23. srpnja 1986. i Katekizam Katoličke Crkve (br. 391–395). Postojanje duhovnih, netjelesnih bića koje Sveto pismo obično naziva anđelima, vjerska je istina. Svjedočanstvo Pisma o tome je jasno kao što je i Predaja jednodušna. Katekizam Katoličke Crkve, 325–336

5. Što znači: zlodusi su duhovna stvorenja? Anđeli su duhovna bića, manja u odnosu na Boga budući da ih je Bog stvorio, ali viša u odnosu na ljude. Pobunjeni su anđeli čisti duhovi koji nisu podložni ni ljudskoj dimenziji ni ljudskomu stanju: ne ograničuju ih dakle ni prostor, ni materija, ni vrijeme. Duhovi ne posjeduju tijelo pa zato ne jedu, ne spavaju, ne umiru. Zlodusi, dakle, nemaju tjelesno postojanje niti osjetilnu spoznaju, ali posjeduju puno veću duhovnu i ra16


TKO JE DEMON?

zumsku spoznaju nego ljudi. Tijekom jedne audijencije papa Ivan Pavao II. vrlo je jasno govorio o razumu i slobodi anđela “koji su zbog svoga razuma od početka bili pozvani spoznati istinu i ljubiti dobro koje spoznaju u istini, i to na mnogo sveukupniji i savršeniji način nego što to može čovjek” (Opća audijencija, 23. srpnja 1986.). Kada je Bog, dakle, stvorio anđele, dao im je izvanrednu ljepotu, slobodu, volju i razum, ali nisu svi htjeli priznati Božju suverenost. Kako već rekoh, zlodusi nemaju tijelo i nisu ograničeni ni prostorom ni vremenom: zato su nazočni tamo gdje djeluju. U svjetlu teologije svetoga Tome možemo zaključiti da se nazočnost zloduha može odrediti u prostoru samo tamo gdje se u svijetu i na stvorenjima vrši njihova zloćudna djelatnost. 6. Zašto su neki anđeli postali zli? Zlodusi su dusi koji su tvrdokorno i neopozivo usmjereni prema zlu: njihov izopačen razum i volja traže samo zlo i to otkada su se u početku stvaranja svojom pobunom ogriješili o Boga. “Bog anđela koji sagriješiše nije poštedio nego ih je sunovratio u Tartar i predao mračnom bezdanu” (2 Pt 2,4). Bog je anđele stvorio iz ljubavi i htio ih je ispuniti vječnim blaženstvom. Da bi dijelili tu vječnu sreću s Bogom, morali su prihvatiti jedan jedini uvjet: u slobodi iskazati svoju vjernost Bogu. Ali Lucifer, zaslijepljen vlastitim osobinama razuma i svjetlosti, htio je biti jednak Bogu, zaboravljajući da je anđeosko savršenstvo koje mu je bilo darovano – dar ljubavi. Značajan broj anđela koje je Bog stvorio dobrima i razumnima dali su da ih iskvari njihov poglavar Lucifer. Njihova ih je oholost dovela do konačnoga pada kada su se pobunili protiv Bož17


SOTONA I NJEGOVE ZAMKE

jega autoriteta. Zlodusi su, dakle, anđeli koji su se pobunili protiv Boga. Svojom su se pobunom sami osudili na vječni pakao koji je lišenost nebeske sreće. Po Bibliji, zlodusi su bili bačeni u pakao zbog njihova grijeha, ali oni lutaju i zemljom (usp. Otk 12,10) da bi ljude naveli na zlo, udaljili ih od Boga i upropastili. “Pismo govori o grijehu tih anđela. Taj se ‘pad’ sastoji u slobodnom izboru tih stvorenih duhova koji su iz dna bića i neopozivo otklonili Boga i njegovo kraljevstvo... Ono što čini da grijeh anđela ne može biti oprošten jest neopoziv značaj anđeoskog izbora, a ne manjak beskonačnoga Božjeg milosrđa... Pismo potvrđuje zlokobni utjecaj onoga koga Isus naziva ‘čovjekoubojicom od početka’ (Iv 8,44), koji je i Isusa pokušao odvratiti od poslanja koje je dobio od Oca. ‘Zato se pojavio Sin Božji da razori djela đavolska’ (1 Iv 3,8). Po posljedicama je najteže od tih djela bilo lažljivo zavođenje koje je navelo čovjeka da ne sluša Boga.” Katekizam Katoličke Crkve, 392–394

7. U čemu se sastoji ta pobuna protiv Boga? Sveto pismo ne govori o tome izrijekom, ali sveti Toma Akvinski i brojni teolozi općenito drže da bi se moglo raditi o odbijanju utjelovljenja Sina Božjega. Jedan je dio anđela odbio služiti i klanjati se Sinu Božjemu koji postaje čovjekom: spustiti se i poniziti da bi častili ljudskost Sina Božjega za njih predstavlja uvrjedu njihovoj anđeoskoj naravi koja je nadmoćna ljudskoj. Lucifer nije mogao prihvatiti Božji naum koji je želio da se njegovo trojstveno otajstvo odražava ne samo u duhovnim 18


TKO JE DEMON?

netjelesnim stvorenjima, nego i u duhovnome utjelovljenom stvorenju – čovjeku. Počinio je dakle neizmjeran grijeh oholosti kada se pobunio protiv volje Boga koji svijetu daje svoga vlastitog Sina kao Otkupitelja i Spasitelja. Zli anđeli pod vodstvom Lucifera ljubomorni su i zavidni na Božjoj slavi: oni pokušavaju uzurpirati njegovu slavu i njegovo mjesto da bi postali gospodari svijeta. Kada su odbili surađivati na izgradnji Božjega kraljevstva i na spasenju čovječanstva, pali su se anđeli zauvijek otklonili od Boga. Njih više ne potiče ljubav nego mržnja u vječnosti. To je žalosna stvarnost pakla. “I nasta rat na nebu: Mihael i njegovi anđeli zarate se sa Zmajem. Zmaj uđe u rat i anđeli njegovi, ali ne nadvlada. I ne bijaše im više mjesta na nebu. Zbačen je Zmaj veliki, Stara zmija – imenom Đavao, Sotona, zavodnik svega svijeta. Bačen je na zemlju, a s njime su bačeni i anđeli njegovi.” (Otk 12,7–10)

8. Zašto Bog nije oprostio grijeh zloduha? U napasti sam odgovoriti posve jednostavno: zato što je zloduh preohol da bi Boga zamolio da mu se smiluje. Zloduh nikada ne će priznati svoju zabludu i nikada ne će Boga moliti za oproštenje: zato njegova osuda ne može biti drugo nego neopoziva. Papa Ivan Pavao II. odgovara na to isto pitanje u jednoj katehezi o zlim anđelima: “Jasno je da Bog ‘ne oprašta’ grijeh anđela zato što oni ostaju u svojemu grijehu, vječno ostaju okovani onim početnim izborom kada su odbili Boga i istinu najvišeg i konačnog Dobra koje je Bog sam” (13. kolovoza 1986.). 19


SOTONA I NJEGOVE ZAMKE

Lucifer posjeduje razum, volju i spoznaju Boga koje su tako uzvišene i tako neizmjerno savršenije od ljudskih da njegov grijeh nije mogao biti nego težak. Sveti Otac u nastavku svoje kateheze tvrdi da se grijeh anđela sastoji u “odbijanju istine o Bogu, spoznate svjetlom razuma i objave, kao neizmjernomu Dobru, Ljubavi i Svetosti – koje su jedna stvarnost. Taj je grijeh tim veći što je veća duhovna savršenost i spoznajna bistrina anđeoskog razuma te što je veća njihova sloboda i bliskost s Bogom. Kada činom vlastite slobodne volje odbije istinu koju je spoznao o Bogu, Sotona postaje otac laži” (13. kolovoza 1986.). Ivan Pavao II. kaže da je odluka o pobuni protiv Boga konačan, potpuno svjestan i slobodan izbor: “Bio je to konačan izbor duhovnih bića najprije u odnosu na samoga Boga koga su spoznali na način koji je bitniji i neposredniji nego što je to moguće ljudima, Boga koji je duhovnim stvorenjima prije nego ljudima dao udjela u svojoj božanskoj naravi” (Opća audijencija, 23. srpnja 1986.). Dobri ili zli anđeli posve jasno znaju što žele činiti i to čine tako svjesno da nikada ne poriču svoju odluku. Anđeli koji su odlučili slijediti Lucifera u pobuni protiv Boga nikada ne će učiniti korak unatrag. Papa Ivan Pavao II. objašnjava da se izbor zloduha korjenito suprotstavlja otajstvu Boga i zajedništvu s njime u ljubavi: “Temeljem njihove stvorene slobode njihov je izbor korjenit i neopoziv, kao i izbor dobrih anđela, ali je oprječno suprotan: umjesto da Boga prihvate s ljubavlju, oni su mu se suprotstavili zbog lažna osjećaja samodostatnosti, odbojnosti, pa čak i mržnje koja se pretvorila u pobunu” (Opća audijencija, 23. srpnja 1986.). Upravo zato osuda zloduha ne može staviti pod znak pitanja milosrdnu Božju dobrotu: pobunje20


TKO JE DEMON?

ni anđeli bili su savršeno svjesni zla koje čine te snose svu odgovornost za posljedice svojega neposluha. Naša situacija nije ista: slabosti naše volje, naše nesavršeno spoznavanje Božje ljubavi, kao i slabost našega tijela uvijek ostavljaju prostora kajanju koje Bogu omogućuje da nam oprosti i iskaže svoje milosrđe. “Bog anđela koji sagriješiše nije poštedio nego ih je sunovratio u Tartar i predao mračnom bezdanu da budu čuvani za sud.” (2 Pt 2,4)

9. Kako je moguće da se od Boga mogu odvratiti tako prosvijetljeni dusi kojima je bio dan tako živ razum? Papa Ivan Pavao II. objašnjava da “crkveni oci i teolozi govore o ‘zaslijepljenosti’ do koje je došlo zbog precjenjivanja vlastitoga bića u toj mjeri da se više ne prepoznaje vrhovna moć Boga koji je zahtijevao čin poučljive i poslušne podložnosti. Sve je to na sažet način sadržano u riječima ‘Neću da robujem (Jr 2,20)’ – Ne ću služiti! Propali su zbog svoje oholosti” (Opća audijencija, 23. srpnja 1986.). 10. Tko je izvor zla na ovomu svijetu? Zlo koje truje našu ljudskost svoj početak ne duguje čovjeku, a još manje Bogu koji je pun ljubavi i nježnosti prema nama. Početak zla i grijeha jest u slobodnu i odgovornu zahvatu anđela koji su se pobunili protiv Boga. “Đavlovom je zavišću”, kaže Sveto pismo, “došla smrt u svijet” (Mudr 2,24). Zloduh nije sagriješio na nečiji poti21


SOTONA I NJEGOVE ZAMKE

caj i zato je potpuno odgovoran za svoj grijeh. Čovjek je, naprotiv, sagriješio jer ga je potaknuo napasnik. Zahvaljujući Kristu Spasitelju darovana mu je mogućnost kajanja i ispravljanja vlastitih grijeha. Čovjek jest odgovoran za zlo koje čini s pristankom volje i svjesno, ali prvi poticaj na zlo u povijesti svega stvorenoga dolazi od zloduha: “Đavao griješi od početka” (1 Iv 3,8). Božji neprijatelj u pravom smislu riječi nije dakle Adam nego Sotona. 11. Zašto Biblija kaže da je Sotona čovjekoubojica od početka? To je nesumnjivo zbog njegove ljubomore na čovjeka jer je vidio da je Bog odlučio stvoriti ga na svoju sliku i učiniti ga svojim djetetom, svojim nasljednikom. Zato je zloduh tako bijesan na čovjeka te ga navodi na grijeh da bi ga spriječio da odgovori na svoje božansko zvanje, da bi ga potaknuo da postane nedostojan Božjega izbora. Na taj način Sotona Bogu želi dokazati da je pogriješio kada je nakanio čovjeka posvojiti. Lucifer želi biti jedini koga Bog ljubi, samo njega, zato što je po naravi savršeniji. Njegova luda bahatost i ljubomora na čovjeka čine ga “čovjekoubojicom od početka” (Iv 8,44) i “tužiteljem” (Otk 12,10) koji Bogu neprestano ukazuje na sve ono zlo koje čovjek čini. “Zloduh je u početku prve nesreće čovječanstva. On je bio podli i kobni napasnik na prvi grijeh, istočni grijeh (Post 3; Mudr 1,24). S Adamovim padom zloduh je stekao određenu moć nad čovjekom od koje nas može osloboditi samo Kristovo otkupljenje.” Pavao VI., Opća audijencija, 15. studenog 1972.

22


TKO JE DEMON?

12. Može li se dokazati postojanje zloduha? Sve su religije uvjerene u postojanje zlih duhova – napose one primitivnije, i to od pamtivijeka. Vjerovanje u te zloćudne snage – neovisno u kojemu obliku – oduvijek je sastavni dio svijesti i iskustva cijeloga čovječanstva. Odbijanje vjerovanja da Sotona postoji svojstveno je našemu današnjem i materijalističkom društvu. Iako se postojanje zloduha ne može dokazati razumski, njegovu prisutnost u svijetu možemo lako prepoznati, napose tamo gdje se zlo čini na posebno okrutan način i s velikom mržnjom. Ta upornost u zlu često nadilazi ljudske snage, sposobnosti i maštu: ne smatrate li da je sadistički užitak i upornost mučitelja koji ponižava, masakrira i muči nedužne žrtve zapravo “đavolski”? Sjetite se i koncentracionih logora, ratnih okrutnosti i nasilja koje se čini posvuda u svijetu. Bi li čovjek mogao činiti toliko zla da nije pod utjecajem zloduha? “Znamo da to mračno i uznemirujuće biće doista postoji i da na strahovito lukav način još i danas djeluje. On je skriveni neprijatelj koji tijekom cijele ljudske povijesti sije zablude i nesreće.” Pavao VI., Opća audijencija, 15. studenog 1972.

23


SOTONA I NJEGOVE ZAMKE

II. ŠTO DEMON ČINI?

1. Što je demonsko djelovanje? Već sam rekao: zloduh pokušava učiniti što je moguće više zla, i to svim sredstvima. On svim svojim snagama mrzi Boga i čovjeka koji je stvoren na njegovu sliku. Nakon što je izgubio svoj sjaj, ali ne i svoj razum, Lucifer – koji ne može izravno naškoditi Stvoritelju – obrušava se na stvorenja. Ivan Pavao II. kaže nam u svojoj katehezi: “Djelovanje se zloduha sastoji u prvomu redu u tome da čovjeka napastuje na zlo time što utječe na njegovu maštu i njegove sposobnosti pokušavajući ih odvratiti od Božjega zakona” (13. kolovoza 1986.). Posve je jasno da Sotona ljude pokušava odvratiti od Boga kako bi ih odveo u propast. On želi uključiti cijelo čovječanstvo u svoju pobunu protiv Boga i vodi nesmiljenu borbu protiv onih koji ostaju vjerni Gospodinu i koji slijede njegove zapovijedi: “I razgnjevi se Zmaj na Ženu pa ode i zarati se s ostatkom njezina potomstva, s onima što čuvaju Božje zapovijedi i drže svjedočanstvo Isusovo” (Otk 12,17). U svojemu pokušaju da zavlada svijetom on u njega uvodi grijeh, raskol, bol, smrt i “drugu smrt”, tj. vječno prokletstvo.

24


TKO JE DEMON?

2. Kako demon djeluje? Demon djeluje ili sam ili u suradnji s čovjekom. Djelovanje demona može biti duhovno ili tjelesno: – Duhovno djelovanje demona sastoji se u tome da čovjeka natjera da učini neko zlo (usp. 1 Iv 3,10), da ga prevari (usp. 2 Kor 11,13–15), da ga kuša (usp. Lk 22,31–32), da ga kazni tijekom ovoga života (usp. 1 Kor 5,5) ili u onomu drugom (usp. Mt 25,41). – Tjelesno djelovanje je izvanjski napad koji čovjeku ne oduzima njegovu slobodnu volju – takve su muke podnosili mnogi sveci (otac Pio, sveta Gemma Galgani, sveti župnik arški i toliki drugi...) – ili unutarnji napadaj, kada Sotona zaposjedne psihofizičko djelovanje osobe, kao na primjer u slučaju đavolskoga opsjednuća. Suradnja Sotone i čovjeka iskazuje se na dva načina: – Čovjek djeluje snagom Sotone vršeći sotonističke kultove i obrede (usp. Bar 4,7) ili magiju (Lev 19,26). – Sotona djeluje preko čovjeka u slučajevima uroka. Tko na taj način postane oruđe đavla, zove se vrač ili gatar... (usp. Pnz 18,11). 3. Odakle proizlazi Sotonina moć? Kada ih je stvorio, Bog je anđele pozvao na izvanredno nadnaravno uzdignuće: puno prije čovjeka učinio ih je povlaštenim svjedocima svoje slave. Zbog svojega grijeha pobunjeni anđeli bili su izbačeni s neba, ali su zadržali sve sposobnosti vezane uz njihovu anđeosku narav koju im je Bog dao u trenutku kada ih je stvorio. Zlodusi se dakle služe svojim moćima da bi činili zlo i naudili ljudima. Sveto pismo kaže da su zlodusi duhovna bića koja posjeduju razum, volju, slobodu i moć. Čak i u paklu pali anđeli posjeduju svu svoju moć i hijerarhiju. Ako anđeli koji 25


SOTONA I NJEGOVE ZAMKE

su prokleti imaju određeni utjecaj nad čovjekom, to je zato što je cijelo čovječanstvo pod istočnim grijehom: “Zbog grijeha naših praroditelja”, kaže Ivan Pavao II., “taj je pali anđeo u određenoj mjeri stekao vlast nad čovjekom. To je nauk koji Crkva neprestano ispovijeda i naviješta, koji je sabor u Tridentu potvrdio u dekretu o istočnome grijehu. Taj nauk dramatično je izražen u liturgiji krštenja kada se od katekumena traži da se odrekne Sotone i njegove zavodljivosti” (Kateheza, 13. kolovoza 1986.). Zloćudna moć koju Sotona može imati nad čovjekom – bilo to napastovanje ili muke koje čovjeku nameće – ograničena je i traje samo onoliko koliko Bog to dopušta. Zlodusi zbačeni na zemlju imaju malo vremena da bi se okomili na čovjeka. Dovoljno je sjetiti se kako se opsjednuti iz Gadare obraćaju Isusu: “Što ti imaš s nama, Sine Božji? Došao si ovamo prije vremena mučiti nas?” (Mt 8,29). “Đavao siđe k vama, gnjevan veoma, znajući da ima malo vremena!” (Otk 12,12)

4. Dokle Sotona može ići u svojoj nakani da nam naudi? Sveti Augustin tvrdi da nam “đavao vrlo često želi nauditi, ali ne može, zato što je njegova moć podvrgnuta jednoj drugoj moći. Kada bi nam đavao mogao nauditi koliko hoće, na zemlji ne bi ostao ni jedan jedini pravednik”.2 Bog Sotoni ne dopušta da učini sve zlo koje bi htio. U Jobovoj povijesti, na primjer, vidimo da Bog zloduhu dopušta da djeluje protiv čovjeka pod određe2

Sv. Augustin, Tumačenja psalama, 8.

26


TKO JE DEMON?

nim uvjetima i uz poštivanje ograničenja koje određuje Providnost. Job će u kušnjama naučiti rasti u strpljenju, pokori, poniznosti, nadi i povjerenju u Boga. U konačnici Bog ove napasti dopušta da bi očistio i ojačao naše srce i da bismo mu dokazali svoju ljubav. Po ovim se kušnjama ostvaruju božanska pravda i milosrđe. Zloduh nije svemoguć: on nema neposrednu moć nad našom voljom, on ne pozna našu budućnost ni tajne namisli našega srca. Iako ima posredan utjecaj na naš razum i našu volju, njegovo zloćudno djelovanje u odnosu na nas nije neograničeno. Mi nismo lutke na koncu s kojima bi on mogao raditi što hoće. Njegovo je djelovanje podređeno Božjoj volji, a Bog ne dopušta da budemo kušani iznad svojih snaga (1 Kor 10,13). Ako nas Zli napastuje i kuša te ako se trudimo odbiti te napasti, sigurni smo da nas Bog nikada ne će napustiti. Naprotiv, on će nas ljubiti i štititi bolje nego što to čine majka i otac za svoju djecu u opasnosti. Zlo ima nad nama moć samo ako ga svjesno prihvatimo. Ako ostanemo vjerni Kristu, ako ga ljubimo i ako molimo, ne trebamo se bojati jer molitva razoružava zloduha. “Sotonina moć nije beskonačna. On je samo stvorenje, moćno zato što je čisti duh, ali ipak samo stvorenje: on ne može spriječiti izgradnju Kraljevstva Božjega. Iako Sotona u svijetu djeluje mržnjom protiv Boga i njegova Kraljevstva u Isusu Kristu, i premda njegovo djelovanje, za svakoga čovjeka i za društvo, prouzrokuje teške štete – duhovne, a posredno i tjelesne naravi – božanska providnost dopušta to djelovanje, snažno i blago upravljajući ljudskom i svjetskom poviješću. To božansko pripuštanje đavolskoga djelovanja velika je tajna, ali ‘mi znamo da Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube’ (Rim 8,28).” Katekizam Katoličke Crkve, 395

27


SOTONA I NJEGOVE ZAMKE

5. Nije li Krist već pobijedio zlo? Sabor u Tridentu kaže da je čovjek grješnik “podvrgnut moći đavla i smrti”. Još su dojmljivije riječi apostola Ivana koji tvrdi da je “sav svijet pod Zlim” (1 Iv 5,19). No, kada nas je Krist spasio, nije li nas zauvijek oslobodio moći tame i smrti? Ako je Sin Božji postao čovjekom i ako je sebe prikazao za naše spasenje, to je zato što smo bili robovi zloduha: “Isusa iz Nazareta Bog pomaza Duhom Svetim i snagom, njega koji je, jer Bog bijaše s njime, prošao zemljom čineći dobro i ozdravljajući sve kojima bijaše ovladao đavao” (Dj 10,38). U istomu smislu Ivan dodaje: “Zato se pojavi Sin Božji: da razori djela đavolska.” (1 Iv 3,8) Zahvaljujući Kristu u kome imamo otkupljenje i oproštenje grijeha, oslobođeni smo od robovanja i nasilne vladavine zloduha. Srce kršćanina hrani se dakle iz jednoga živog izvora koji je provreo na uskrsno jutro, izvora koji znači Kristovu pobjedu nad smrću i nad zlom. Sotona ne može ništa protiv onih koji su vjerni Kristu i koji se odupiru zlu oslanjajući se na snagu molitve i sakramenata. Sveti je Toma Akvinski govorio: “A diabulo vincitur resistere nolens – đavao nadvladava samo onoga tko mu se ne želi oduprijeti.”3 Ne bojte se, dakle: Otac nas je povjerio svojemu Sinu da nas on vodi snažno i blago, da zlo ne bi nadjačalo dobro. “Za slobodu nas Krist oslobodi! Držite se dakle i ne dajte se ponovno u jaram ropstva!” (Gal 5,1) 3

Usp. sv. Toma Akvinski, Tumačenje knjige o Jobu, 16,11, lect. III, br. 209.

28


MRVICA HUMORA

SADRŽAJ

predgovor . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5 uvod Treba li i danas govoriti o demonu?. . . . . . . . . . . . . . . 6 prvi dio TKO JE DEMON? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11 1. Što je to demon? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13 2. Što demon čini? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 24 drugi dio POSEBNO DJELOVANJE DEMONA . . . . . . . . . . . . 29 1. Redovno djelovanje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 31 2. Izvanredno djelovanje Sotone . . . . . . . . . . . . . . 35 3. Đavolsko opsjednuće . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 43 4. Uroci . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 49 treći dio BORBA CRKVE PROTIV SOTONE . . . . . . . . . . . . . . 63 1. Sva moć dolazi od Krista . . . . . . . . . . . . . . . . . . 65 2. Služba egzorcista . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 69 3. Obred egzorcizma. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 81 četvrti dio BORBA KRŠĆANINA PROTIV SOTONE . . . . . . . . 87 1. Kršćanski život . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 89 2. Razboritost i budnost kršćanina . . . . . . . . . . . . 95 zaključak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 106 dodatak. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 108 Molitve za privatnu uporabu vjernika u borbi protiv moći tmina. . . . . . . . . . . . . . . . 111 Mrvica humora . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 131 133


PREPORUČUJEMO Knjiga poznatog francuskog obraćenika odgovara na brojna pitanja o životu i vjeri koja prate ljudsku egzistenciju i zajednička su svima, bez obzira na svjetonazor: Čemu živjeti? Što je vjera? Zašto ima toliko religija? Mogu li se uskladiti znanost i vjera? Zašto u svijetu ima nepravde? Što slijedi poslije smrti?... 178 str. Meki uvez.

U ovoj knjizi progovorili su o svome životnom putu u svjetlu vjere ugledni i uspješni hrvatski intelektualci, znanstvenici, umjetnici, javni djelatnici i sportaši. Pod znalačkim vodstvom vrsne novinarke i urednice Tanje Popec, sugovornici su se dotakli tema kao što su obitelj, karijera, sakramentalni i molitveni život, čitanje Svetoga pisma, odnos prema Crkvi, domovini i društvenim pitanjima. 201 str. Meki uvez.

www.verbum.hr


PREPORUČUJEMO Najpopularniji i najomiljeniji uvod u kršćansku vjeru ikada napisan iz pera poznatoga obraćenika C. S. Lewisa, jednoga od vodećih kršćanskih pisaca i mislilaca. 215 str. Tvrdi uvez.

Ova jasna, razložna i razumljiva knjiga odgovara na brojna pogrešna shvaćanja o katoličkoj vjeri, svojstvena i brojnim katolicima. 184 str. Meki uvez.

www.verbum.hr


Nakladnik: VERBUM d.o.o. TrumbiÄ&#x2021;eva obala 12, 21000 Split Tel.: 021/340-260, fax: 021/340-270 E-mail: naklada@verbum.hr www.verbum.hr Priprema za tisak: ACME Tisak: JAFRA PRINT, Solin Tiskano u travnju 2010.


Gilles Jeanguenin roÿen je 1960. godine. Sveüenik je u biskupiji Albenga-Imperia u Italiji gdje službeno djeluje kao egzorcist. Specijalizirao je demonologiju i kliniþku psihopatologiju, þlan je Meÿunarodne udruge egzorcista i svjetovni je oblat benediktinskoga reda. Napisao je i priredio više djela iz podruþja duhovnosti i angelologije.


Ova knjiga pruža jasnu i cjelovitu informacĹu o borbi kršüanina protiv svĹeta tame te donosi odgovore na pitanja: • Postoji li uistinu stvarnost zla ili je rijeþ tek o simboliþkome govoru? • Tko je demon (zloduh)? • Zašto su neki anÿeli postali zli i u þemu se sastoji njihova pobuna protiv Boga? • Odakle proizlazi Sotonina moü i je li ona beskonaþna? • Što je demonsko djelovanje? • Što je napastovanje? • Dolazi li svaka napast od zloduha? • Što je to ÿavolsko uznemirivanje kuüa i mjesta? • Što su ÿavolska opsesĹa i zlostavljanje? • Što je ÿavolsko opsjednuüe? • Postoje li doista uroci? • Po kojim se znacima može prepoznati prisutnost zloüudnih sila? • Zašto Bog dopušta Sotoni da nam nanosi zlo? • Što podrazumijeva služba egzorcista i kako se vrši obred egzorcizma? • Koje je mjesto molitve i sakramenata u borbi protiv demona? • Što je okultizam i zašto su okultne prakse opasne za kršüanina? • Što treba uþiniti da bismo se oslobodili okultnih veza?

ļNajveüe lukavstvo ÿavla jest u tome da nas uvjeri da ne postoji.ļ Charles Baudelaire

Cijena: 75 kn

ISBN 978-953-235-206-1

www.verbum.hr

Sotona i njegove zamke  

Autor ovoga djela katolički je svećenik koji progovara o Sotoni iz iskustva svoje službe egzorcista. Ponovno iznoseći na vidjelo ovu gotovo...

Sotona i njegove zamke  

Autor ovoga djela katolički je svećenik koji progovara o Sotoni iz iskustva svoje službe egzorcista. Ponovno iznoseći na vidjelo ovu gotovo...

Advertisement