Issuu

.......................................................... ..

Marguerite A. Peeters

RODNA REVOLUCIJA Vodič za razlučivanje

VERBUM

Čovjek je stvoren na sliku Božju. To znači da je sposoban za riječ, odnose i ljubav. Ili kako su to oci govorili: čovjek ima razum, volju i pamćenje u kojima se zrcali njegova sličnost s Bogom. Rodna ideologija ovo preokreće naglavačke. Ne počinje od onoga što je čovjeku dano: tijelo, spol, vrijeme, jezik, nadarenosti i sposobnosti. Ona počinje rastakanjem shvaćanja čovjeka kao stvorenoga, rastvaranjem njegovih temeljnih odnosa kako bi nakon toga konstruirala drugo biće koje ne će biti određeno ničim, ali će biti pred obvezom da sebe i svoj identitet sam odabere i izgradi. Rodna je ideologija nošena idejom novoga stvaranja čovjeka koji će biti slobodniji, posve odriješen od Stvoritelja i određen samo svojim izborima. (…) Knjiga pokazuje koji je zadnji cilj dekonstrukcije koju provodi rodna ideologija. Pokazuje zašto joj je kršćanska vizija svijeta i čovjeka smetnja. Ukazuje na jezik rodne ideologije i skrivene smislove ključnih riječi i izričaja. I nadasve, a to je možda i njezin najbolji dio, pokazuje kako je moguće ne ulaziti u sukobe s ideologijom koja se izvježbala da sve suparnike uvede u svoje polje i nametne im svoj jezik. U prvi plan izlazi ono što je prema biblijskoj slici svijeta stajalo u početku: ljubav, odnosi osoba, muškaraca i žena, njihova sposobnost za ljubav i stvaranje, za odnose iznad pravnih i ugovornih, sposobnost za gradnju odnosa s nebeskim dobrim Ocem koji ljubi svoju djecu. prof. dr. sc. Ante Vučković, iz Popratne riječi hrvatskomu izdanju

Marguerite A. Peeters RODNA REVOLUCIJA

Biblioteka:

Posebna izdanja

102. Urednik: mr. sc. Petar Balta

Prijevod: Lidija Paris

Za nakladnika: dr. sc. Miro Radalj

Marguerite A. Peeters

RODNA REVOLUCIJA Vodič za razlučivanje

VERBUM Split, 2016.

Naslov izvornika: Marguerite A. Peeters: LE GENDER: UNE NORME POLITIQUE ET CULTURELLE MONDIALE – Outil de discernement © 2013. Marguerite A. Peeters © Copyright za hrvatsko izdanje: Verbum, Split, 2016. Izvršna urednica: Lidija Piskač, mag. theol. Sva prava pridržana. Nijedan se dio ove knjige ne smije umnožavati, fotokopirati, reproducirati ni prenositi u bilo kakvu obliku (elektronički, mehanički i sl.) bez prethodne pisane suglasnosti nakladnika. Lektura: Anđa Jakovljević, prof.

CIP - Katalogizacija u publikaciji SVEUČILIŠNA KNJIŽNICA U SPLITU UDK 316.66-055.2:241 22.08:305 PEETERS, Marguerite A. Rodna revolucija : vodič za razlučivanje / Marguerite A. Peeters ; <prijevod Lidija Paris>. - Split : Verbum, 2016. (Biblioteka Posebna izdanja ; 102) Prijevod djela: Le gender-une norme politique et culturelle mondiale. - Bibliografija. ISBN 978-953-235-482-9 I. Rodni identitet -- Teološko gledište II. Ravnopravnost spolova -- Teološko gledište 160308033

POPRATNA RIJEČ HRVATSKOMU IZDANJU

Rodna revolucija Marguerite A. Peeters opisuje i analizira nastanak, razvoj i globalizaciju rodne ideologije. Rodna se revolucija događa bez prolijevanja krvi, bez oružja i fizičkoga nasilja, ali joj je krajnji cilj prevrat shvaćanja čovjeka, mijenjanje društva, kulture i politike. Revolucija se događa pred našim očima, ulazi u sve pore društva i tiče se naših svakodnevnih odnosa, uvjerenja, razumijevanja samih sebe i načina organiziranja zajedničkoga života. Sve dosadašnje strukture društva, obitelji i odnosa muškaraca i žena ova ideologija promatra kao društvene konstrukcije koje valja dekonstruirati. To znači da ih treba najprije raščlaniti, oslabjeti i rastočiti, a potom preoblikovati u nove ili konstruirati sasvim drukčije strukture. Ova se ideologija ne usvaja većinskim odlukama nekoga naroda ili referendumima. Ona se nameće lobiranjem, unošenjem promjena u zakone, nametanjem tema kroz medije, neprimjetnim ulaskom u sustave obrazovanja, jezikom koji, s jedne strane, nameće drukčiji pogled na zbilju, a, s druge, skriva posljedice koje su samo implicitno prisutne u rečenome. Rodna se revolucija događa posvuda i svakodnevno, a ipak velikomu dijelu ljudi nedostaje potreban vodič za njezino razumijevanje. Autorica ovom 5

POPRATNA RIJEČ HRVATSKOMU IZDANJU

knjigom želi širokoj čitalačkoj publici pružiti vodič i sredstvo kojim će biti u stanju prepoznavati strategije rodne revolucije, razlučivati ključne pojmove i moći odgovoriti na izazove pred koje nas dovodi ova globalna revolucija. Tko se s rodnom ideologijom susreće iz židovsko-kršćanskoga shvaćanja čovjeka, lako opaža kako je ona usmjerena na preokretanje biblijske slike o Bogu, čovjeku i svijetu. Početak Biblije opisuje odnos Boga i stvorenja. Bog je moćan, stvara sve svojom riječju, oblikuje ljudsko tijelo od zemaljskoga praha i udahnjuje mu svoj dah. Čovjeka potom Bog postavlja u vrt i daje mu zadatak da ga obrađuje i čuva. Tako mu otvara prostor za suradnju na održanju i rastu stvorenoga. Ostavlja mu da sve stvoreno imenuje i na koncu mu stvara pomoć kao što je on. Čovjek je, temeljna je poruka ovoga biblijskog izvještaja o stvaranju, stvoren na sliku Božju. To znači da je sposoban za riječ, odnose i ljubav. Ili kako su to oci govorili: čovjek ima razum, volju i pamćenje u kojima se zrcali njegova sličnost s Bogom. Rodna ideologija ovo preokreće naglavačke. Ne počinje od onoga što je čovjeku dano: tijelo, spol, vrijeme, jezik, nadarenosti i sposobnosti. Ona počinje rastakanjem shvaćanja čovjeka kao stvorenoga, rastvaranjem njegovih temeljnih odnosa kako bi nakon toga konstruirala drugo biće koje ne će biti određeno ničim, ali će biti pred obvezom da sebe i svoj identitet sam odabere i izgradi. Rodna je ideologija nošena idejom novoga stvaranja čovjeka koji će biti 6

POPRATNA RIJEČ HRVATSKOMU IZDANJU

slobodniji, posve odriješen od Stvoritelja i određen samo svojim izborima. I društvene odnose također valja ponovno urediti, zahtijeva rodna ideologija. To bi se trebalo dogoditi na temelju drukčijega shvaćanja moći i rodne ravnopravnosti, pri čemu se rod razlikuje od spola i odnosi se na društvene uloge nametnute pojedincima. Iza stereotipa, rodnih neravnopravnosti i tradicionalnih društvenih odnosa kriju se, zastupa rodna ideologija, nepravde koje treba ispraviti i uskladiti ih s novom slikom čovjeka koji oblikuje samoga sebe. Posebnu pozornost autorica posvećuje jeziku. Jezik nije samo puko sredstvo komuniciranja i imenovanja. On ima performativnu snagu. Jezik je ljudska sposobnost oblikovanja zbilje i odnosa. Rodna se ideologija uvelike služi performativnim jezikom. Ni tijelo nam nije samo dano. Ono je mjesto samooblikovanja, identiteta i užitka. Tijelo je posjed i vlasništvo. Rodna se ideologija mogla razviti samo na pozadini filozofskih pretpostavki koje je uopće omogućuju. “Bog je mrtav” prema Nietzscheu, a prema Sartreu je čovjek jedino biće koje najprije postoji, a onda određuje što će biti. Ako Boga nema, onda više nema ni mjesta na kojemu bi moglo nastati nešto kao ideja, bit ili narav čovjeka. Čovjek se više ne mjeri odnosom prema ideji koja bi mu prethodila, nego odlukama koje ga čine onim što jest. Čovjek je tako osuđen na slobodu da izabere i oblikuje samoga sebe. Osuđenost na slobodu znači da čovjek ne može izbjeći da bude samom sebi svoj autor. Tko je čovjek, više nije moguće pronaći u nekoj ideji u Stvoriteljevu umu niti iščitati iz tekstova za koje se vjeruje da dolaze iz 7

POPRATNA RIJEČ HRVATSKOMU IZDANJU

Božjega nauma ili njegove ruke. Čovjek je jednostavno ono što sam od sebe napravi. Tri se pitanja neprestano dodiruju tamo gdje se baštinjeni biblijski pogled na čovjeka sudara s rodnom ideologijom: moć, jezik, tijelo. Kršćani koji svijet promatraju kroz Krista opažaju kako je On Božja Riječ koja je uzela tijelo i koji za sebe kaže da mu je dana sva vlast na nebu i na zemlji. Prema rodnoj ideologiji moć pripada pojedincu kao što mu pripada i njegovo tijelo, a jezik je moć dekonstruiranja odnosa i zbilje. Autorica pojašnjava kako je došlo do ove kulturne revolucije i kako je tekao njezin razvoj. Svraća pozornost na nastanak globalne političke norme, na promjene u jeziku, dvoznačnosti definicija. Opisuje strategije institucionalizacije i zavodljivost rodne ideologije. Ukazuje na nastanak nove obvezujuće etike. Knjiga dolazi u hrvatski prostor u trenutku kada su netom splasnule užarene rasprave o nametanju rodno ideologijskoga modela odgoja i obrazovanja i kada se smanjuju napetosti oko referenduma za brak i obitelj. Još uvijek, međutim, treba očekivati kada će se zapaliti još nedovršene rasprave o navodnoj diskriminaciji koja sve ljude svrstava samo u dvije kategorije, mušku i žensku, i druge slične i s njima povezane teme. To je, između ostaloga, dobar razlog za objavljivanje ove knjige. Knjiga pokazuje koji je zadnji cilj dekonstrukcije koju provodi rodna ideologija. Pokazuje zašto joj je kršćanska vizija svijeta i čovjeka smetnja. Ukazuje na jezik rodne ideologije i skrivene smislove ključnih riječi i izričaja. I nadasve, a to je možda i njezin najbolji dio, pokazuje kako je moguće 8

POPRATNA RIJEČ HRVATSKOMU IZDANJU

ne ulaziti u sukobe s ideologijom koja se izvježbala da sve suparnike uvede u svoje polje i nametne im svoj jezik. U prvi plan izlazi ono što je prema biblijskoj slici svijeta stajalo u početku: ljubav, odnosi osoba, muškaraca i žena, njihova sposobnost za ljubav i stvaranje, za odnose iznad pravnih i ugovornih, sposobnost za gradnju odnosa s nebeskim dobrim Ocem koji ljubi svoju djecu. Autorica svoj tekst naziva vodičem za razlučivanje. Tko se nespreman susretne s jezikom rodne ideologije, ostaje zatečen i nesposoban je reagirati. U tom je vjerojatno najveći uspjeh ove ideologije. S njom se nije moguće boriti bez dobre pripreme. Potrebno je razlučivati, razumjeti, prepoznavati skriveno, nerečeno, subverzivno. Ipak, autorica duboko vjeruje da je rodna ideologija nemoćna nad svakim tko ima otvorene oči i nije izgubio dodir sa zbiljom. Zbilja je temelj istine. Uz to, tko je iz svojega vjerničkog odnosa iskusio Očevu ljubav, lako opaža zamke rodne ideologije, zbrke u jeziku i manipulacije utjecajima i moću. Ova bi knjiga mogla olakšati razumijevanje rodne ideologije, pomoći otkrivanju njezine prisutnosti u društvu, poboljšati sposobnosti prepoznavanja njezinih neizrečenih i skrivenih namjera. Podjednako bi mogla pomoći odmaku od nepotrebnih i suvišnih sukoba kao i dubljim raspravama o pitanjima koja se tiču nas samih, naših odnosa, razumijevanja naših identiteta i organiziranja zajedničkoga života. prof. dr. sc. Ante Vučković 9

UVODNE NAPOMENE

I. UVODNE NAPOMENE

Složenost fenomena roda (gender) zahtijeva nekoliko uvodnih napomena. Tek ćemo se poslije posvetiti analizi njegove povijesti i što sve stavlja na kocku. Na složenost fenomena ukazuju sljedeći elementi: – poteškoće vezane uz prevođenje anglosaksonske riječi gender – činjenica da izraz gender pripada složenu skupu pojmova koji su s njime semantički povezani na različitim razinama – vrlo raznoliko korištenje izraza gender koji se veže uz naoko konsenzualne projekte, ali i s interesima ideološki više ili manje radikalnih manjina – postmoderan karakter toga pojma zbog čega se pitanje rodne ideologije postavlja drukčije nego pitanje modernih ideologija s kojima se Zapad naučio sučeljavati – činjenica da rod (gender), kao postmoderni pojam, nije jasno definiran, što onemogućuje jasan uvid u proces promjena koji izaziva – i, konačno, činjenica da ideološke korijene roda treba tražiti u procesu zapadne kulturne 24

UVODNE NAPOMENE

revolucije i sekularizacije koji je počeo još prije nekoliko stoljeća. Razmotrimo svaki od tih elemenata pojedinačno.

Problem prijevoda Složenost najprije proizlazi iz problema vezanih uz prevođenje engleske riječi gender i njezinih brojnih izvedenica. Međunarodne institucije, vlade, mediji, nevladine organizacije i kultura koja nas okružuje nemaju jednoznačan prijevod tih riječi i izraza, nego ih prevode s rod, spol, društveni spol, spolna speciﬁčnost, društvena kategorija spola… Izraz gender često se koristi i u izvornomu obliku. Raznolikost prijevoda ne dopušta jasno i neposredno prepoznavanje semantičkoga sadržaja i povezanost s rodnom revolucijom. Mnogi, na primjer, ne znaju da se gender najčešće prevodi sa spol. Riječ “spol” ima šire značenje od engleske riječi sex (koja se odnosi samo na biološke razlike): ona obuhvaća društvenu i kulturološku dimenziju ženskosti i muškosti (za koju se u engleskomu koristi izraz gender). Budući da je riječ gender nastala u anglosaksonskomu svijetu upravo zato da bi se razlikovala od restriktivnoga, biološkog značenja riječi sex8, međusobna zamjenjivost izraza spol i rod izaziva veliku zabunu.

RODNA REVOLUCIJA

Prošireno srodstvo Gender nije izoliran pojam. On se proširio na mnoštvo izraza koji se prevode sa spol, ali i s rod: spolna uloga, spolni identitet, spolno nasilje, spolna jednakost, spolne razlike, spolni stereotipi, spolne norme, ravnoteža spolova, spolna ravnopravnost ili neravnopravnost, spolni konformizam, ugovor među spolovima, unutarnji spol, izvanjski spol, spolno nasilje, transseksualnost, rodna raznolikost, rodna perspektiva, rodne statistike, rodno ponašanje, rodna neutralnost, rodna osjetljivost, rodna edukacija, integracija rodne perspektive u glavna društvena strujanja (gender mainstreaming), rodna analiza, rodni stručnjak, rodna istraživanja, rodni aspekti okoliša i tako dalje. Korištenje riječi “spol” otežava povezivanje ovih izraza s “rodnom teorijom” uz koju su de facto vezani. Svaki od tih izraza igra specifičnu ulogu unutar složena ideološkoga okvira rodne revolucije. Poznavanje posebnosti svakoga od tih izraza ne bi smjelo biti povlastica “stručnjaka” koji su iskovali novi žargon i koji nadziru njegovo tumačenje. Osim toga, jezik koji se koristi u obiteljskomu planiranju, u programima spolnoga odgoja koji su iz njega proizišli šezdesetih godina, u homoseksualnim mrežama, na konferencijama UN-a – napose onima u Kairu 1994. i Pekingu 1995. – neposredno je vezan uz rodnu revoluciju. Navedimo samo nekoliko primjera: obitelj u svim oblicima, obiteljska raznolikost, razni oblici obitelji, kućno partnerstvo, otvoreni brak, istospolni parovi, istospolno partnerstvo, brak za sve, bračna jednakost, transrodnost, post-gender, društvena konstrukcija, dekonstrukcija stereotipa, anti-gay, anti26

UVODNE NAPOMENE

LGBT, homofobija, transfobija, interseksualnost, konsenzualni istospolni odnosi, MSM (muškarci koji imaju spolne odnose s muškarcima), istospolna seksualna aktivnost, LGBTIQ zajednica, izlazak iz ormara (coming-out), savez između homoseksualaca i heteroseksualaca (gay-straight alliance), spolna orijentacija, queer granice, identitetske granice, parada ponosa, kontracepcija koja spašava život, spolno i reproduktivno zdravlje i prava, siguran seks, siguran/nesiguran pobačaj, neželjena trudnoća, planirano roditeljstvo, novi životni stilovi, životne vještine, vještina pregovaranja, riskantno ponašanje, spolna autonomija, svijest o HIV-u/AIDS-u, tjelesni integritet, pravo na povjerljivost, pravo na informaciju, pravo na užitak, seksualna sloboda, seksualna demokracija, zaštićeni seks, intimni susreti, intimno nasilje među partnerima, intimno nasilje izvan partnerstva… Ako rodnoj problematici pristupimo preko golema mnoštva pojmova koji su s njom povezani, bolje ćemo spoznati snažan kulturološki utjecaj i domet revolucije kojoj su rodni aspekti glavni pokazatelji.

Centripetalni holizam Proces rodne revolucije mogli bismo opisati kao holistički sklop koncentričnih krugova oko tvrde radikalne jezgre. Vanjski krugovi koji su najvidljiviji i najudaljeniji od skrivene ideološke jezgre sastoje se od projekata koji postižu najveći konsenzus i koji najbolje mogu primamiti većinu: gender se, na primjer, koristi u programima borbe protiv silovanja ili spolnoga sakaćenja žena ili u programima koji ženama žele olakšati pristup zemljištu, obrazovanju, zdrav27

RODNA REVOLUCIJA

stvenim uslugama, nasljeđivanju – dakle socioekonomskomu razvoju. Analiza pak otkriva da je proces rodne revolucije centripetalan: tvrda jezgra privlači neke sastavnice raznih krugova, povezuje ih sa svojom ideologijom u onomu stupnju koji je razmjeran njihovoj udaljenosti od središta i jamči ideološko jedinstvo cjeline. Čak i oni projekti koji izvana izgledaju najprihvatljiviji na kraju bivaju zaraženi sekularističkom, individualističkom i hedonističkom antropologijom središta. To nas podsjeća na rečenicu Renéa Descartesa (1596.–1650.): Larvatus prodeo, “pod maskom napredujem”. Rodni proces napreduje. Nosi masku “jednakosti”, “pariteta”, “slobode izbora”, “pravičnosti”, “prava”, “ljudskoga dostojanstva”, “napredovanja”, “osamostaljivanja”, “habilitacije” ili “promicanja” žena, “sućuti”, “borbe protiv nasilja”, “iskorjenjivanja siromaštva”, “nediskriminacije”. Gender je često pomiješan s takvim altruističkim, humanističkim i humanitarnim pojmovima koji su jako privlačni za zemlje u razvoju. Kada otkrije svoje pravo lice i svoju najradikalniju stranu, rodni nas aktivizam šokira. To se dogodilo u Francuskoj nakon objavljivanja novih udžbenika iz predmeta znanost o životu i zemlji (Sciences de la Vie et de la Terre), ili kada su neki zapadni državnici izjavili da je poštivanje prava homoseksualaca izričit uvjet za razvojnu suradnju i davanje pomoći Africi, ili kada su javno podržali homoseksualni brak9. Tada se budi želja za povratkom na konkretnu ljudsku osobu, želja koju prati buđenje društava na koja se ova pitanja odnose. 28

UVODNE NAPOMENE

Postmoderna dekonstrukcija Gender je postmoderni pojam. Postmodernost je kompleksan kulturološki fenomen koji je premalo proučen i nedovoljno razlučen. Godine 1989. bilo je, vjerojatno s razlogom, rečeno da su moderne ideologije kao sustavi propale, da je stvar prošlosti njihova intelektualno koherentna, integrirana, jasno definirana, univerzalistička, totalitaristička, “racionalna” dimenzija koja se može povezati s “učiteljima” koji su izvor “velikih teorija” iz kojih su proizišle filozofske škole kao što su hobbizam, kantizam, strukturalizam, pozitivizam i modernizam10. Budući da se vezuje uz postmodernost, gender je u načelu zapravo “anti-teorijski”. Paradoksalno je govoriti o “rodnoj teoriji”, kako se to radi u Francuskoj otkada su objavljeni udžbenici iz predmeta znanost o životu i zemlji (Sciences de la Vie et de la Terre). Za razliku od ideologija iz prošlosti nemoguće je u cijelosti omeđiti rodni proces, nemoguće je o njemu imati “jasne i razumljive” ideje, definirati ga, pripisati ga nekomu autoru ili pojedinomu djelu. Rodni teoretičari sami tvrde da je riječ o procesu dekonstrukcije. To je dinamičan proces koji je stalno u pokretu: njegov je sadržaj neuhvatljiv. Moglo bi se reći da se nadovezuje na trajnu revoluciju koju je pokrenuo Karl Marx (1818.–1883.). Rodna revolucija, kako ćemo vidjeti, ide korak dalje: od sekularističkoga feminizma koji je na Zapadu već postao općeprihvaćenom kulturom, preko raznih homoseksualističkih prijedloga koji velikom brzinom osvajaju 29

RODNA REVOLUCIJA

teren, sve do post-roda i post-čovječanstva, što je sadašnji obzor revolucije. Ambicije su rodne revolucije globalističke. Polazna je točka rodne revolucije intelektualna konstrukcija koja je neuskladiva s onim što svako ljudsko biće po savjesti može prepoznati kao stvarno i istinito. Rodni se aktivizam ne hrani samo jednim ideološkim sustavom, nego ideološkim ostatcima koje snažna struja zapadne kulturne revolucije već stoljećima nosi sa sobom: između ostalih to su maniheizam, naturalizam, deizam, sekularizam, marksizam, nihilizam, frojdizam i ateistički egzistencijalizam. Riječ gender ne imenuje neku stvarnost koju se može identificirati, nego intelektualnu tvorevinu koja nije usidrena u stvarnosti, dakle čistu apstrakciju. U tomu je smislu ispravno reći da je riječ o čistoj teoriji. Ne smrdi li riba uvijek od glave?

Nema jasne definicije Rodna perspektiva, rodna jednakost i njihove izvedenice postali su globalne političke norme koje se učinkovito primjenjuju, a da uopće nisu jasno definirane, što je paradoksalno. Iracionalno je cijelomu svijetu nametati sociopolitičke norme nejasna sadržaja. Njima se prilagođavati – to je pak vrhunac iracionalnosti! “Sloboda izbora” vrhovna je vrijednost postmodernosti. To se na lingvističkoj razini iskazuje izričitim odbijanjem da se riječima pripiše jasan sadržaj. Postmodernost tako unosi raskol između jezika i njegova stabilna i prepoznatljiva sadržaja. Stvar30

UVODNE NAPOMENE

nost pretvara u tekst za tumačenje, u prostor slobodna tumačenja – dakle u proces promjena. Novu kulturu ne zanima što se tumačenja mijenjaju, evoluiraju, šire, umiru i što međusobno protuslove: bitno je pravo izbora. Jezik je postao postmoderno oruđe “dekonstrukcije”. Pretvoriti sadržaj riječi u proces promjena zapravo znači stvoriti iluziju da netko ima moć dekonstruirati ili barem iz temelja destabilizirati stvarnost koju bi te riječi trebale izražavati. Doista je riječ o iluziji jer ono što jest ne može biti “dekonstruirano”. Ono što jest nije bilo “konstruirano” nego stvoreno. Gender i njegove izvedenice zato stalno kližu iz jednoga mogućeg tumačenja u drugo ovisno o hirovima socioloških promjena i promjenjivim ideološkim stajalištima. One su proces promjena, one su fluidne i dinamične, obiluju novim riječima, novim prijevodima, novim tumačenjima, novim ideološkim prijedlozima. Same sebe neprestano iznova izmišljaju ovisno o novim značenjima koja im se pripisuju. One tvrde da su holističke: da uključuju sva moguća tumačenja – od najužih do najširih – bez obzira na to koliko ona međusobno protuslovna bila. No kako smo malo prije vidjeli, holizam revolucionarnoga rodnog procesa centripetalan je: sva tumačenja neizbježno privlači prema svojoj tvrdoj radikalnoj jezgri. U postmodernoj kulturi pojedinca više ne veže njegova riječ. On može izabrati tumačenje riječi kojima se služi. “Oslobođen” stege koju nameće stvarnost u svakomu trenutku može izbjeći osobni i društveni angažman: može provesti cijeli život glu31

RODNA REVOLUCIJA

meći razne uloge svoje vlastite egzistencije. Jezik, čija je svrha komunicirati i komunicirajući se darivati, postaje sredstvo manipulacije i dominacije. Nepostojanje jasne definicije roda strateško je pitanje. Ono stvara dimnu zavjesu koja socijalnim inženjerima omogućuje neprimjetno preuzimanje vlasti. Poslije pekinške konferencije nastalo je obilje novih riječi, ali se njihove “definicije” mogu primijeniti samo na onu knjigu ili onaj dokument na koji se odnose. One nisu usklađene: to je prava kula babilonska! Gubeći se u labirintu koji su sami izgradili eksperti se međusobno glođu oko značenja pojmova koje su iznjedrili. Što se nas tiče, ne ćemo ulaziti u tu manipulativnu igru: “definirati” gender je, po našemu mišljenju, gubljenje vremena11.

Vrhunac duga procesa kulturne revolucije Rodna je revolucija krajnja točka duga i složena procesa zapadne kulturne revolucije. Taj je proces vodio Zapad od modernosti do postmodernosti i tijekom proteklih stoljeća išao ruku pod ruku sa zapadnjačkom sekularizacijom. Dat ćemo mu teološku polaznu točku. Deizam 18. stoljeća – koji je od Boga napravio “velikoga arhitekta”, stvoritelja koji je odsutan iz života svojih stvorenja – pokrenuo je proces razvoda između Boga i očinstva, razuma i vjere, kršćanske kulture i laiciteta. Taj je proces doveo do današnje sekularizacije. Deizam je vrlo brzo utjecao na demokraciju i na zapadnjačko shvaćanje građanstva. Nije li Jean-Jacques Rousseau (1712.–1778.), preteča postmoder32

UVODNE NAPOMENE

nosti u samu trenutku nastanka modernosti, izjavio da očinstvo predstavlja društvenu povlasticu koja je protivna jednakosti? Vidjet ćemo kasnije da se temelji rodne revolucije nalaze upravo u dijalektičkomu suprotstavljanju očinstva i građanske jednakosti, osobe i pojedinca, besplatne ljubavi i prava, suprotstavljanju koje potječe još iz 18. stoljeća. To dijalektičko suprotstavljanje proizvodi posve sekularističku antropologiju12 u kojoj se ljudska osoba svodi na “građanina-pojedinca” koji ima “jednaka prava”, neovisno o tome je li riječ o muškarcu, ženi, djetetu, homoseksualcu… Nisu li prava pojedinca i njegova “sloboda izbora” u društvenomu, pravnom i političkom smislu postali važniji od osobe, očinstva, majčinstva, sinovstva, supružništva, sinovskoga bratstva, obitelji i ljubavi? Nije li vodoravno sekularističko bratstvo koje ne poznaje zajedničkoga oca u kulturi i društvenomu ugovoru zauzelo više prostora od ljubavi i besplatna darivanja? Krajem 19. stoljeća, u kontekstu rastuće sekularizacije, navedeni ideološki proces slijedi svoj logičan put i prelazi s deizma na “smrt Boga” koju je objavio Friedrich Nietzsche (1844.–1900.): zapadne su civilizacije “ubile Boga”. Za Nietzschea moć je apsolutna vrijednost. Nadčovjek, koji tvrdi da je moćniji od običnoga čovjeka, ponuđen je kao lijek protiv beznađa do kojega je došlo zbog smrti Boga i gubitka moralnosti koja je uslijedila. Rodna se revolucija snažno nadahnjuje tom idejom. Nadčovjek je tek mit. U stvarnosti nakon smrti Boga uslijedila je smrt čovjeka. Najprije je došlo do smrti oca. Sigmund Freud (1856.–1939.) zapadnu an33

RODNA REVOLUCIJA

tropologiju postavlja na nove temelje – na id (primarni nagoni, primitivna životinja, ono podsvjesno), ego (instanca koja posreduje između ida i superega, socijalizirani “ja”) i superego (društveni i moralni zakoni usvojeni tijekom socijalizacije, moralna savjest, zabrane, ono nesvjesno). Freud načelo libida (užitka) pretvara u primarnu motivaciju ljudskoga čina. Od toga do posvemašnje seksualizacije ljudskoga bića i kulture samo je jedan korak. Po frojdovskoj logici otac, civilizacija, njezine institucije i njezini zakoni, obrazovni sustav, razni oblici autoriteta, vlada, moralne norme, religija, Bog i superego sprječavaju nas u slobodnu izražavanju seksualne vitalnosti: oni su navodno represivni. Za Freuda “sreća nije kulturološka vrijednost”. Iz toga je zapadna kultura izvela zaključak da naše “oslobađanje” ide preko smrti oca – što je dominantna tema svibnja 1968. Napomenimo da je Freud – kada je predložio dva psihološka entiteta, naš životinjski “ja” ili id i naša dva društvena “ja”, ego i superego – i ne znajući razdvojio biologiju i socijalizaciju, čime su se služili i još uvijek se služe rodni teoretičari. Kulturološki utjecaj Freuda bio je nemjerljiv. Smrt oca, odbacivanje očinske ljubavi i reda izazvali su smrt majke. Margaret Sanger (1879.–1966.), utemeljiteljica udruge Planirano roditeljstvo i jedan od glavnih likova zapadnjačkoga feminizma, htjela je doslovno “osloboditi ženu robovanja reprodukciji”. Sanger, koja spada među najutjecajnije osobe 20. stoljeća, cijeloga se života borila za usavršavanje tehničkih sredstava kontrole nad ženskom plodnošću. Ubrzo poslije komercijalizacije kontracepcijske 34

UVODNE NAPOMENE

pilule šezdesetih godina uslijedio je zahtjev za pravom na pobačaj: najprije za roditelje, nekoliko godina poslije za “parove i pojedince13” nakon čega je uslijedila depenalizacija pobačaja. Kada je zapadna kultura prihvatila kontracepcijski mentalitet, u sebi je ugušila osjećaj za majčinstvo. Nakon što je žena izgubila osjećaj za svoj konstitutivni poziv i od njega se udaljila, prioritetno se usmjerila prema stjecanju jednakosti s muškarcima na području socioekonomske i političke moći. Rodni aktivizam integrira tumačenje jednakosti koje je u praksi nedjeljivo od kontracepcijskoga mentaliteta. Lako je razumjeti da je seksualna revolucija šezdesetih godina izazvala smrt jedinoga i doživotnoga bračnog druga te na njegovo ili njezino mjesto stavila mnoštvo privremenih partnera. Nakon što su otac, majka i supružnici izgubili mjesto koje im u društvu pripada, obitelj je bila iz temelja potresena. Na kraju se i s djetetom počelo postupati kao s jednim od građana koji ima svoja prava: ono je postalo “dijete republike” kao i svi drugi “građani”. Tako je dijete izgubilo pravo biti dijete, sin ili kći jednoga oca i jedne majke. Praznina koja je nastala kulturološkom smrću Boga, oca, majke, supružnika i djeteta omogućila je socijalnim inženjerima rekonstrukciju ljudskoga bića na novim, čisto sekularističkim temeljima: to je rodna perspektiva. Ovaj kratak pregled zapadne kulturne revolucije – odnosno nekih dionica koje su pripremile teren za rodnu revoluciju – poziva nas na razmišljanje o opsegu i dubini krize u kojoj se danas nalazimo i na traženje njezinih ključnih uzroka. Mnogi smatraju da 35

RODNA REVOLUCIJA

je ova kriza potpuna: ne samo zapadnjačka, ekonomska i financijska, nego i globalna, politička (kriza demokracije, fragmentacija društvenoga ugovora, reinterpretacija ljudskih prava koja nije u skladu s njihovom univerzalnošću, gubitak moralnoga autoriteta vlada i pravosuđa, nedostatak transparentnosti u globalnomu upravljanju, moć koju su ugrabili eksperti i lobiji…), društvena, okolišarska, prehrambena, kulturološka, obrazovna, antropološka (identitet muškarca i žene), obiteljska, vjerska… Rodna revolucija – vršak ledene sante globalnoga stanja antropološke dekonstrukcije koja masovno utječe na mlade – samo je jedan od mnogih znakova. Dionice procesa koje su dovele do te revolucije puno govore i razjašnjavaju. Ako je polazna točka kulturne revolucije bilo odbacivanje očinske ljubavi, ne znači li to da bismo rješenje sadašnje krize trebali početi tražiti u povratku ocu i u očinskoj ljubavi?

NASTANAK POJMA I NJEGOV IDEOLOŠKI RAZVITAK...

II. NASTANAK POJMA I NJEGOV IDEOLOŠKI RAZVITAK NA ZAPADU

Povijest roda kao pojma i revolucionarnoga procesa krivudava je i složena. Možemo je podijeliti na četiri razdoblja, kod kojih ćemo spomenuti samo glavne dionice. Prva dva su temeljna. Ona su zapadnjačka i dogodila su se prije pada Berlinskoga zida: početno pojavljivanje i razrađivanje pojma među američkim psihijatrima, psiholozima i psihoanalitičarima od 1955. nadalje; prijenos pojma na područje društvenih znanosti gdje se od kraja šezdesetih godina (u francusko-američkim sveučilišnim krugovima) razvija i racionalizira, da bi se konačno pretvorio u društveno-kulturni projekt. Druga dva razdoblja odnose se na globalizaciju rodnoga aktivizma: pretvaranje rodne perspektive u globalnu političku normu devedesetih godina i njezina stvarna globalna primjena koja vodi do nečujna pojavljivanja jedne nove globalne kulture.

Nastanak pojma U strogu smislu riječi, pojam gender nastao je u SAD-u 1955.14 godine kada je psiholog i seksolog 37

RODNA REVOLUCIJA

John Money (1921.–2006.), tada doktorand na Harvardu, suočen s kliničkim slučajevima hermafroditizma (pojedinci koji posjeduju biološke značajke obaju spolova, što se danas naziva “interseksualni”), upotrijebio izraz gender da bi opisao seksualni identitet koji se ne podudara s biološkim. On postavlja razliku između pojmova “spol” (biološki pojam) i “rod (gender)” (društvena uloga, iskustvo muškosti i ženskosti kod pojedinca, subjektivni osjećaji). Njegova je ekipa znanstvenika ustvrdila da dijete nema osjećaj spolnoga identiteta sve do dobi od najmanje dvije godine pa ga se može mijenjati, a da dijete pritom ne doživi nikakav veći psihološki stres15. Money je postao slavan po izrazu koji je iznjedrio: gender role, odnosno rodna uloga. Evo kako on definira rodnu ulogu: “Sve ono što osoba kaže ili učini da bi se pokazala kao dječak ili muškarac, odnosno djevojčica ili žena. To uključuje seksualnost u smislu erotike, ali se ne ograničava na nju.”16 Zaustavimo se na Moneyevoj definiciji i analizirajmo je u pet točaka. – Najprije valja naglasiti antropološki redukcionizam ovoga američkog psihologa: za njega je pojedinac binom sastavljen od tijela i društvene uloge. Iz njegove binarne sheme na kojoj se temelji gender odsutni su transcendentalni poziv osobe na ljubav, na nesebično sebedarje koje jamči njezino ontološko jedinstvo, kao i duša i duhovni život osobe. To reduciranje osobe i njezina poziva na društvenu ulogu obilježit će sva kasnija tumačenja roda – od najviše do najmanje radikalnih. Ono odražava ra38

NASTANAK POJMA I NJEGOV IDEOLOŠKI RAZVITAK...

skol između osobe i pojedinca koji smo već spomenuli, raskol koji se dogodio u 18. stoljeću. Majčinstvo, na primjer, koje se na poseban način situira na razini osobe, osobnoga sebedarja, osobne majčine ljubavi prema začetomu djetetu, neizmjerno nadilazi “društvenu ulogu” koju žene igraju kao majke koje “socijaliziraju” svoju djecu. Rodna bi ideologija tako mogla ubiti osjećaj za majčinstvo u kulturama u kojima se majčinstvo još slavi i pretvoriti te žene-osobe-majke u žene-pojedinke-građanke. – Drugo, Moneyjev je binom dijalektičkoga karaktera. Seksualni bi se identitet trebao moći suprotstaviti “društvenoj ulozi”. To se događa kada pojedinac izabere rodni identitet koji je različit od njegova biološkoga identiteta; tada je kao rastavljen od sama sebe i izložen nerješivim unutarnjim sukobima: njegovo ontološko i osobno jedinstvo je razbijeno17. – Treće, novi pojam roda smatra da je samo tijelo realnost, što znači da je samo tjelesna sastavnica binoma konkretna, objektivna, sigurna i stabilna. Društvena je sastavnica, rod, pak fantazmagorična, subjektivna, neizvjesna i fluidna. Iz toga izvodimo da je pojam roda u svojemu temelju materijalistički. Za Moneyja rod (sve što u pojedincu nije biološko) ovisi o jeziku (onome što je izrečeno) i o činu (onome što je učinjeno) pojedinca – a ne o njegovu biću, o stvarnosti onoga što on ili ona jesu. 39

RODNA REVOLUCIJA

– Četvrto, napomenimo izrazito negativan i pesimističan pogled kojim rodni teoretičari promatraju spolno tijelo: ono je za njih slučaj, sirova determinacija protiv koje pojedinac ne može ništa, sudbina koju treba podnositi, ograničenje, nemila preprjeka posvemašnjemu samoostvarivanju, čak i neprijatelj u slučaju kada spol pojedinca protuslovi njegovu rodnomu odabiru. Rod je, naprotiv, prostor u kojemu pojedinac može koristiti svoju “slobodu” i ostvarivati sama sebe bez ikakvih ograničenja. – Peta i posljednja napomena odnosi se na posljednji dio Moneyjeve definicije: rodna uloga “uključuje seksualnost u smislu erotike, ali nije ograničena na nju”. Primjenjujući rodnu ulogu na izražavanje seksualnosti – znajući da ta uloga može biti različita od biološkoga identiteta pojedinca – Money je već u najraniju definiciju roda integrirao homoseksualističku interpretaciju koja se koristi danas. Godine 1955. on je položio ideološke temelje za ono što će Judith Butler (1956.) i drugi rodni i queer teoretičari jasno izreći više od trideset godina poslije. Prvi pokušaji primjenjivanja pojma roda u sociologiji događaju se istodobno s pojavljivanjem toga pojma u humanističkim znanostima. Pokazuju u kojoj je mjeri kulturološki teren bio spreman za rodnu revoluciju. Već 1955. američki sociolog Talcott Parsons (1902.–1979.) razvija model nuklearne obitelji obilježen posve integriranom vizijom “rodnih ulo40

NASTANAK POJMA I NJEGOV IDEOLOŠKI RAZVITAK...

ga”: obrazovanje u miješanim školama, isti nastavni sadržaji za dječake i djevojčice, iste karijere za muškarce i žene, podjela odgojnih i kućnih poslova, nepostojanje dominacije jednoga partnera nad drugim, kod bračnih parova donošenje odluka konsenzusom… Njegov je model bio korišten za promicanje projekta društvene transformacije koji je najavio viziju društva u kojemu rodna jednakost postaje politička norma: taj je model egalitaristički, on poriče komplementarnost muškarca i žene i smatra da njihove antropološke razlike predstavljaju preprjeku jednakosti. Moneyjevu ideju, koja proizlazi iz iznimnih kliničkih slučajeva i napose iz njegova osobnoga ideološkog usmjerenja, ubrzo su preuzeli drugi američki psihijatri i poradili na njezinoj široj primjeni i prihvaćanju. Već 1958. prvi se put javlja pojam rodnoga identiteta18, i to osnivanjem Projekta za istraživanje rodnoga identiteta (Gender Identity Research Project) u Medicinskomu centru Kalifornijskoga sveučilišta u Los Angelesu, koji proučava slučajeve interseksualaca i transseksualaca. Psihijatar Robert Stoller (1925.–1992.) uveo je pojam rodnoga identiteta na Međunarodnomu kongresu psihoanalitičara 1963. u Stockholmu. Za Stollera rod se odnosi na “količinu muškosti i ženskosti” u pojedincu. Po njemu roditelji i kultura snažnije određuju rodni identitet djeteta nego njegove biološke karakteristike. On je objavio svoja istraživanja 1968. u vrlo utjecajnoj knjizi Sex and Gender: The Development of Masculinity and Femininity (Spol i rod: razvoj od muškosti do ženskosti). Od toga trenutka rodni identitet znači psihološki osjećaj 41

RODNA REVOLUCIJA

(neovisan o spolu) da je netko muškarac ili žena, a rodna se uloga odnosi na nešto što se počinje nazivati kulturološkim ženskim i muškim “stereotipima”. Ideja po kojoj spolni identitet odgovara identitetu koji si netko odabire subjektivno, samo-identifikacijom i samo-primjenjivanjem, a ne identitetu koji odgovara biološkomu spolu, ta ideja koja se rodila u glavama psihijatara pod Freudovim utjecajem, počela je sve više i više zanimati sociologe i probijati svoj put u zapadnjačkoj kulturi. Razlika između biološkoga spola i društvenoga roda postajala je sve naglašenija. Ona s vremenom poprima oblik razvoda: spol postaje pitanje kojim se bavi biologija, a rod postaje sve više i više neovisan o spolu.

Sazrijevanje pojma: šezdesete, sedamdesete i osamdesete Rodni se fenomen rađao u francusko-američkoj sredini. Može se reći da se rodna teorija razradila uglavnom zahvaljujući nezdravoj suradnji između Francuske i SAD-a, karikaturi prijateljske suradnje koja bi trebala postojati između tih dvaju naroda koji su u razdoblju zapadne moderne, u dobru i u zlu, imali tako značajan utjecaj na povijest svijeta. Francuzi su rodnomu revolucionarnom procesu dali specifičan doprinos: racionalizirali su ga i od njega napravili teoriju, doktrinaran filozofski projekt. Amerikanci su mu dali golemu snagu društveno-kulturne transformacije svijeta. Pojam roda razrađivao se šezdesetih i sedamdesetih godina, u vremenu kada se pripremala, a za42

NASTANAK POJMA I NJEGOV IDEOLOŠKI RAZVITAK...

tim i eksplodirala pobuna mladih. Hranio se francuskim ateističkim egzistencijalizmom, napose idejom oslobađanja pojedinca od onoga što je “po sebi” (poricanje onoga što je zadano, dakle stvarnosti) da bi mogao živjeti “za sebe”19. Rodni je aktivizam rječita manifestacija takva aktivna poricanja. Želi pojedinca osloboditi njegove biti i poziva koji su mu bili dani besplatno, iz ljubavi, bez njegova uplitanja, i dati mu moć izbora i “slobodna” samoodređivanja. Rod ne poznaje ono što je “po sebi”; on pojedincu dopušta živjeti “za sebe”, u sartrijanskomu smislu. Ovdje je prikladno podsjetiti na svjetski poznatu rečenicu Simone de Beauvoir (1908.–1986.): “Nitko se ne rađa kao žena, nego to postaje” (Le Deuxième Sexe, 1949.), na koju se rodna teorija tako često poziva. Dodajmo i da su za de Beauvoir obitelj, brak i majčinstvo izvor “ugnjetavanja” i ovisnosti žena. Pilula je žene “oslobodila” dajući im “vlast nad njihovim tijelom” i mogućnost “slobodna raspolaganja” njime. Na Zapadu je frojdovski marksizam dosegao vrhunac šezdesetih i sedamdesetih godina. Rod se njime hrani da bi s jedne strane postigao frojdovsko “seksualno oslobođenje” žena, a s druge da bi ohrabrio žene da uzmu vlast u svoje ruke da bi okončale “muško ugnjetavanje” i spolnu nejednakost (marksistička “borba među spolovima”). Frojdovski marksist Herbert Marcuse (1898.–1979.), autor djela Eros i civilizacija20 i otac zapadne kulturne revolucije, jako inzistira na oslobađajućoj i imanentnoj ulozi mašte i snova. On zagovara dolazak “nerepresivnoga druš43

RODNA REVOLUCIJA

tva” koje bi seksualne nagone pretvorilo u političke vrijednosti. Knjiga britanske feministice Ann Oakley (1944.) Sex, Gender and Society (Spol, rod i društvo), objavljena 1972., u pojmovnike društvenih znanosti uvodi nov način korištenja izraza gender i širi ga cijelom anglosaksonskom kulturom. Ta je knjiga služila kao priručnik onima koji su sedamdesetih godina u SAD-u iznjedrili rodni feminizam. Oakley je jedna od onih koji žele dokrajčiti “muško ugnjetavanje” koje je, kako kaže, predugo potlačivalo žene i dokinuti nejednakost među spolovima. Da bi se to postiglo, ona napada “društvene uloge” koje se tradicionalno pripisuju ženama i promiče ideju da rod nije prirođen. U to vrijeme brojna američka sveučilišta otvaraju odjele rodnih studija koji se inspiriraju francuskom teorijom, koja se deset godina ranije pojavila na francuskim sveučilištima. Misao koja je istodobno marksistička, ničeanska, frojdijanska i post-strukturalistička, koju su utemeljili postmoderni mislioci kao Michel Foucault, Jacques Derrida, Gilles Deleuze, Jean Baudrillard, Jacques Lacan, Jean-François Lyotard, Julia Kristeva, Claude Lévi-Strauss, Simone de Beauvoir, Monique Wittig…, od roda pravi “postmodernu teoriju”: to je, kao što smo vidjeli, očita kontradikcija u pojmovima zato što bi postmodernost, koja poriče sposobnost razuma i znanosti da objasni svijet kakav jest, po logici stvari zapravo trebala s gnušanjem gledati na filozofsko razmišljanje. Rodne su studije promicale sociološki pristup razlikama u socioekonomskomu i političkom po44

NASTANAK POJMA I NJEGOV IDEOLOŠKI RAZVITAK...

stupanju prema muškarcima i ženama. Njihov je cilj bio promicati rodnu jednakost, “društvenu pravednost”, uvjete koji će ženama omogućiti “slobodan odabir” njihove društvene uloge. Rodni feminizam nije išao za tim da se uloga žene promijeni tako da postane strogo i u svemu jednaka muškarcima: takvo bi shvaćanje jednakosti ograničilo žene na jedan jedini izbor. Jednakost se ovdje odnosi na pristup21 mogućim odabirima, obrazovanju, zdravlju, zapošljavanju, društvenim odgovornostima, sredstvima, uslugama, informacijama, društvenomu statusu, vlasti. Prema logici rodnoga feminizma ta se jednakost pristupa treba postići dekonstrukcijom muških i ženskih “stereotipa”, kulturološkim prihvaćanjem kontracepcije i prava na pobačaj, borbom protiv rodne diskriminacije, globalnom preraspodjelom društvene vlasti među spolovima koja jedino može eliminirati rodne nejednakosti (gender disparities) koje su institucionalizirane u zakonima i društvenim običajima te prebroditi rodni jaz (gender gap). Koristeći se marksističkim kategorijama, rodne feministice tvrde da su žene akumulirale trostruki posao: reprodukciju (prokreaciju), produkciju (rad) i društvenu reprodukciju (održavanje kućanstva, odgajanje novorođenih, socijalizacija djece, u zemljama u razvoju dobavljanje vode i goriva i tako dalje). Iz toga zaključuju da žene ne samo da rade puno više od muškaraca, nego rade posao čija je narav takva da ih u odnosu na muškarca održava u društveno podređenu položaju. Zato se opća kulturološka prilagodba22 smatra imperativno potrebnom. 45

SADRŽAJ

Popratna riječ hrvatskomu izdanju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .5 Predgovor . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11 Uvod. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 19 1. Uvodne napomene . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 24 Problem prijevoda. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Prošireno srodstvo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Centripetalni holizam . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Postmoderna dekonstrukcija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Nema jasne definicije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Vrhunac dugoga procesa kulturne revolucije . . . . .

25 26 27 29 30 32

2. Nastanak pojma i njegov ideološki razvitak na Zapadu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 37 Nastanak pojma. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Sazrijevanje pojma: šezdesete, sedamdesete i osamdesete . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Queer teorija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Neke napomene o razmišljanju J. Butler . . . . . . . . . . Samouništenje: post-genderizam. . . . . . . . . . . . . . . . . .

37 41 50 55 58

3. Rodna perspektiva: globalna politička norma . . . . . . 62 Građevni kamen “novoga globalnog konsenzusa” . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Jezične promjene u međuvladinu diskursu . . . . . . . Od nepostojanja političke definicije do dvoznačnih definicija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Od feminističkoga do homoseksualističkoga tumačenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

162

62 67 69 74

SADRŽAJ

Strategija primjene: uključivanje rodne perspektive u sva društvena strujanja (gender mainstreaming), institucionalizacija i nadzor . . . . . . . 78 Privlačna snaga normativne rodne revolucije . . . . . 80 4. Globalna kultura rodne jednakosti . . . . . . . . . . . . . . . . 82 Proces kulturnih promjena . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 85 Nova obvezujuća etika. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 88 Nametanje, zavođenje i sloboda savjesti . . . . . . . . . . 91 Dekonstrukcija stereotipa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 93 Binarizam: postmoderni stereotip par excellence. . . . 97 Nova globalna kultura. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 99 Div na glinenim nogama, kuća sagrađena na pijesku . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 102 5. Kritička analiza . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Neuredno traženje moći, užitka i posjedovanja. . . Fabrikacija sociologije – sekularizam i scijentizam Pogrješno shvaćanje jednakosti . . . . . . . . . . . . . . . . . Proces negacije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

104 104 110 113 117

6. Praktična razmišljanja i perspektive nade . . . . . . . . . 119 Ostati izvan okvira . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 121 Gledati u drugomu smjeru: perspektive nade . . . . 126 Od binarizma do ponovnoga otkrivanja trojstvene strukture osobe i ljubavi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 128 Osvit nove civilizacije: od jednakosti do ljubavi . . 130 Napuštanje naturalizma, racionalizma i intelektualizma: otvaranje otajstvu . . . . . . . . . . . . . . 133 Dodatak 1 Dodatak 2 Dodatak 3 Dodatak 4 Dodatak 5

....................................... ....................................... ....................................... ....................................... .......................................

136 139 141 143 145

Bilješke . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 147

163

PREPORUČUJEMO

Robert Reilly na temelju detaljne analize situacije u američkomu društvu, odakle je ovaj pokret i krenuo, tumači dinamiku racionalizacije moralno pogrješnih seksualnih ponašanja koja je dovela do globalnoga prihvaćanja svih inicijativa pokreta za prava homoseksualaca. Ova sjajna knjiga predstavlja detaljan i dojmljiv uvid u ovaj uznemirujući globalni proces i stoga je važno štivo za svakoga tko želi razumjeti suvremene društvene procese i svijet u kojemu živimo. 304 str. Tvrdi uvez.

www.verbum.hr

PREPORUČUJEMO

Prvi cjelovit hrvatski prijevod Teologije tijela – monumentalnoga djela o tjelesnoj dimenziji ljudske osobnosti, spolnosti, braku i celibatu u kojemu nam je sveti Ivan Pavao II. ostavio srž velike vizije, usmjerene na otajstvo ljubavi koje se proteže iz Trojstva preko zaručničkoga odnosa Krista i Crkve sve do konkretne tjelesne ljubavi muškarca i žene. Sv. I., 471 str. Tvrdi uvez. Sv. II., 463 str. Tvrdi uvez.

www.verbum.hr

PREPORUČUJEMO

Studijski vodič za Teologiju tijela Ivana Pavla II. osmišljen je kao prikladno sredstvo za radne skupine oformljene po župnim zajednicama koje proučavaju i razmišljaju o značenju ljubavi, spolnosti i braka. Svrha mu je da pridonese širenju učenja Ivana Pavla II. na vjernicima lako shvatljiv i primjenjiv način. Osim za radne skupine i pojedince vrlo je prikladan za one koji rade s mladima, one koji poučavaju učenike i studente te za roditelje. 128 str. Meki uvez.

www.verbum.hr

PREPORUČUJEMO

Dvije knjige u jednoj čija je svrha ohrabriti mlade ne samo da nauče istinu o vlastitome tijelu, nego i da otkriju istinu o tijelu suprotnoga spola. U ovoj knjizi nalaze se odgovori na pitanje o ljudskoj ljubavi te o značenju i snazi koja se krije iza riječi dostojanstvo, ljepota, ženstvenost, snaga i poziv. 113. str. Meki uvez.

www.verbum.hr

Nakladnik: VERBUM d.o.o. Trumbićeva obala 12, 21000 Split Tel.: 021/340-260, fax: 021/340-270 E-mail: naklada@verbum.hr www.verbum.hr Tisak: Grafički zavod Hrvatske Tiskano u veljači 2016.

Marguerite A. Peeters prati politički, kulturni i etički razvoj globalnoga upravljanja od 1994. godine. Autorica je na tu temu napisala više stotina izvješća, nekoliko knjiga prevedenih na više stranih jezika od kojih je na hrvatskomu dostupna i knjiga Globalizacija zapadne kulturne revolucije. Godine 2003. osniva institut u Bruxellesu za međukulturalni dijalog Institute for Intercultural Dialogue Dynamics, predaje na papinskim sveučilištima Urnabiana i Kongo te Papinskomu lateranskom sveučilištu. Drži brojne seminare i predavanja u Europi, Bliskome istoku, Sjevernoj Americi i u Africi. Savjetnica je u Papinskomu vijeću za kulturu i u Papinskomu vijeću za laike.

Fotograﬁja na naslovnici : Svetlanamiku/Shutterstock.com

Pitam se: nije li takozvana rodna teorija izraz frustracije i rezignacije koja ima za cilj izbrisati seksualnu razliku jer se ne zna s njom suočiti? U opasnosti smo da napravimo korak unatrag. Uklanjanje razlike, naime, problem je, nije rješenje. papa Franjo ISBN 978-953-235-482-9

VERBUM 68 kn

www.verbum.hr

..........................................................................................................................

U izvrsnoj i vrlo preglednoj knjizi Rodna revolucija autorica Marguerite A. Peeters vodi čitatelja do samoga izvora rodne teorije za koju je papa Franjo rekao da je jedan od elemenata ideološke kolonizacije kojoj je podvrgnuto suvremeno društvo. Autorica u knjizi pokazuje kako je do pojma rod (gender) uopće došlo, što on sve znači i koje su posljedice prihvaćanja takva načina mišljenja u konkretnomu životu pojedinca i čitava društva. Na jednostavan i otvoren način autorica upozorava na opasnosti kojima rodna teorija prijeti čitavoj civilizaciji više ili manje neprimjetno namećući vlastite norme u svim slojevima našega društva i kulture. Jednostavna i koncizna, studiozno pripremljena, ova će knjiga biti važno sredstvo u razlučivanju suvremenih ideja te snažan poticaj da se pažljivo analiziraju podrijetlo i posljedice teorija koje se žele nametnuti kao nove globalne norme. • Kada i kako se pojavio pojam gender i njegov ideološki razvitak na Zapadu • Rodna perspektiva kao globalna politička norma • Globalna kultura rodne ravnopravnosti • Kritička analiza • Praktična razmišljanja i perspektive nade – postoji li izlaz?!