............................................................

Marguerite A. Peeters

RODNA REVOLUCIJA Vodič za razlučivanje

VERBUM

Čovjek je stvoren na sliku Božju. To znači da je sposoban za riječ, odnose i ljubav. Ili kako su to oci govorili: čovjek ima razum, volju i pamćenje u kojima se zrcali njegova sličnost s Bogom. Rodna ideologija ovo preokreće naglavačke. Ne počinje od onoga što je čovjeku dano: tijelo, spol, vrijeme, jezik, nadarenosti i sposobnosti. Ona počinje rastakanjem shvaćanja čovjeka kao stvorenoga, rastvaranjem njegovih temeljnih odnosa kako bi nakon toga konstruirala drugo biće koje ne će biti određeno ničim, ali će biti pred obvezom da sebe i svoj identitet sam odabere i izgradi. Rodna je ideologija nošena idejom novoga stvaranja čovjeka koji će biti slobodniji, posve odriješen od Stvoritelja i određen samo svojim izborima. (…) Knjiga pokazuje koji je zadnji cilj dekonstrukcije koju provodi rodna ideologija. Pokazuje zašto joj je kršćanska vizija svijeta i čovjeka smetnja. Ukazuje na jezik rodne ideologije i skrivene smislove ključnih riječi i izričaja. I nadasve, a to je možda i njezin najbolji dio, pokazuje kako je moguće ne ulaziti u sukobe s ideologijom koja se izvježbala da sve suparnike uvede u svoje polje i nametne im svoj jezik. U prvi plan izlazi ono što je prema biblijskoj slici svijeta stajalo u početku: ljubav, odnosi osoba, muškaraca i žena, njihova sposobnost za ljubav i stvaranje, za odnose iznad pravnih i ugovornih, sposobnost za gradnju odnosa s nebeskim dobrim Ocem koji ljubi svoju djecu. prof. dr. sc. Ante Vučković, iz Popratne riječi hrvatskomu izdanju

Marguerite A. Peeters RODNA REVOLUCIJA

Biblioteka:

Posebna izdanja

102. Urednik: mr. sc. Petar Balta

Prijevod: Lidija Paris

Za nakladnika: dr. sc. Miro Radalj

Marguerite A. Peeters

RODNA REVOLUCIJA Vodič za razlučivanje

VERBUM Split, 2016.

Naslov izvornika: Marguerite A. Peeters: LE GENDER: UNE NORME POLITIQUE ET CULTURELLE MONDIALE – Outil de discernement © 2013. Marguerite A. Peeters © Copyright za hrvatsko izdanje: Verbum, Split, 2016. Izvršna urednica: Lidija Piskač, mag. theol. Sva prava pridržana. Nijedan se dio ove knjige ne smije umnožavati, fotokopirati, reproducirati ni prenositi u bilo kakvu obliku (elektronički, mehanički i sl.) bez prethodne pisane suglasnosti nakladnika. Lektura: Anđa Jakovljević, prof.

CIP - Katalogizacija u publikaciji SVEUČILIŠNA KNJIŽNICA U SPLITU UDK 316.66-055.2:241 22.08:305 PEETERS, Marguerite A. Rodna revolucija : vodič za razlučivanje / Marguerite A. Peeters ; <prijevod Lidija Paris>. - Split : Verbum, 2016. (Biblioteka Posebna izdanja ; 102) Prijevod djela: Le gender-une norme politique et culturelle mondiale. - Bibliografija. ISBN 978-953-235-482-9 I. Rodni identitet -- Teološko gledište II. Ravnopravnost spolova -- Teološko gledište 160308033

POPRATNA RIJEČ HRVATSKOMU IZDANJU

POPRATNA RIJEČ HRVATSKOMU IZDANJU

Rodna revolucija Marguerite A. Peeters opisuje i analizira nastanak, razvoj i globalizaciju rodne ideologije. Rodna se revolucija događa bez prolijevanja krvi, bez oružja i fizičkoga nasilja, ali joj je krajnji cilj prevrat shvaćanja čovjeka, mijenjanje društva, kulture i politike. Revolucija se događa pred našim očima, ulazi u sve pore društva i tiče se naših svakodnevnih odnosa, uvjerenja, razumijevanja samih sebe i načina organiziranja zajedničkoga života. Sve dosadašnje strukture društva, obitelji i odnosa muškaraca i žena ova ideologija promatra kao društvene konstrukcije koje valja dekonstruirati. To znači da ih treba najprije raščlaniti, oslabjeti i rastočiti, a potom preoblikovati u nove ili konstruirati sasvim drukčije strukture. Ova se ideologija ne usvaja većinskim odlukama nekoga naroda ili referendumima. Ona se nameće lobiranjem, unošenjem promjena u zakone, nametanjem tema kroz medije, neprimjetnim ulaskom u sustave obrazovanja, jezikom koji, s jedne strane, nameće drukčiji pogled na zbilju, a, s druge, skriva posljedice koje su samo implicitno prisutne u rečenome. Rodna se revolucija događa posvuda i svakodnevno, a ipak velikomu dijelu ljudi nedostaje potreban vodič za njezino razumijevanje. Autorica ovom 5

POPRATNA RIJEČ HRVATSKOMU IZDANJU

knjigom želi širokoj čitalačkoj publici pružiti vodič i sredstvo kojim će biti u stanju prepoznavati strategije rodne revolucije, razlučivati ključne pojmove i moći odgovoriti na izazove pred koje nas dovodi ova globalna revolucija. Tko se s rodnom ideologijom susreće iz židovsko-kršćanskoga shvaćanja čovjeka, lako opaža kako je ona usmjerena na preokretanje biblijske slike o Bogu, čovjeku i svijetu. Početak Biblije opisuje odnos Boga i stvorenja. Bog je moćan, stvara sve svojom riječju, oblikuje ljudsko tijelo od zemaljskoga praha i udahnjuje mu svoj dah. Čovjeka potom Bog postavlja u vrt i daje mu zadatak da ga obrađuje i čuva. Tako mu otvara prostor za suradnju na održanju i rastu stvorenoga. Ostavlja mu da sve stvoreno imenuje i na koncu mu stvara pomoć kao što je on. Čovjek je, temeljna je poruka ovoga biblijskog izvještaja o stvaranju, stvoren na sliku Božju. To znači da je sposoban za riječ, odnose i ljubav. Ili kako su to oci govorili: čovjek ima razum, volju i pamćenje u kojima se zrcali njegova sličnost s Bogom. Rodna ideologija ovo preokreće naglavačke. Ne počinje od onoga što je čovjeku dano: tijelo, spol, vrijeme, jezik, nadarenosti i sposobnosti. Ona počinje rastakanjem shvaćanja čovjeka kao stvorenoga, rastvaranjem njegovih temeljnih odnosa kako bi nakon toga konstruirala drugo biće koje ne će biti određeno ničim, ali će biti pred obvezom da sebe i svoj identitet sam odabere i izgradi. Rodna je ideologija nošena idejom novoga stvaranja čovjeka koji će biti 6

POPRATNA RIJEČ HRVATSKOMU IZDANJU

slobodniji, posve odriješen od Stvoritelja i određen samo svojim izborima. I društvene odnose također valja ponovno urediti, zahtijeva rodna ideologija. To bi se trebalo dogoditi na temelju drukčijega shvaćanja moći i rodne ravnopravnosti, pri čemu se rod razlikuje od spola i odnosi se na društvene uloge nametnute pojedincima. Iza stereotipa, rodnih neravnopravnosti i tradicionalnih društvenih odnosa kriju se, zastupa rodna ideologija, nepravde koje treba ispraviti i uskladiti ih s novom slikom čovjeka koji oblikuje samoga sebe. Posebnu pozornost autorica posvećuje jeziku. Jezik nije samo puko sredstvo komuniciranja i imenovanja. On ima performativnu snagu. Jezik je ljudska sposobnost oblikovanja zbilje i odnosa. Rodna se ideologija uvelike služi performativnim jezikom. Ni tijelo nam nije samo dano. Ono je mjesto samooblikovanja, identiteta i užitka. Tijelo je posjed i vlasništvo. Rodna se ideologija mogla razviti samo na pozadini filozofskih pretpostavki koje je uopće omogućuju. “Bog je mrtav” prema Nietzscheu, a prema Sartreu je čovjek jedino biće koje najprije postoji, a onda određuje što će biti. Ako Boga nema, onda više nema ni mjesta na kojemu bi moglo nastati nešto kao ideja, bit ili narav čovjeka. Čovjek se više ne mjeri odnosom prema ideji koja bi mu prethodila, nego odlukama koje ga čine onim što jest. Čovjek je tako osuđen na slobodu da izabere i oblikuje samoga sebe. Osuđenost na slobodu znači da čovjek ne može izbjeći da bude samom sebi svoj autor. Tko je čovjek, više nije moguće pronaći u nekoj ideji u Stvoriteljevu umu niti iščitati iz tekstova za koje se vjeruje da dolaze iz 7

POPRATNA RIJEČ HRVATSKOMU IZDANJU

Božjega nauma ili njegove ruke. Čovjek je jednostavno ono što sam od sebe napravi. Tri se pitanja neprestano dodiruju tamo gdje se baštinjeni biblijski pogled na čovjeka sudara s rodnom ideologijom: moć, jezik, tijelo. Kršćani koji svijet promatraju kroz Krista opažaju kako je On Božja Riječ koja je uzela tijelo i koji za sebe kaže da mu je dana sva vlast na nebu i na zemlji. Prema rodnoj ideologiji moć pripada pojedincu kao što mu pripada i njegovo tijelo, a jezik je moć dekonstruiranja odnosa i zbilje. Autorica pojašnjava kako je došlo do ove kulturne revolucije i kako je tekao njezin razvoj. Svraća pozornost na nastanak globalne političke norme, na promjene u jeziku, dvoznačnosti definicija. Opisuje strategije institucionalizacije i zavodljivost rodne ideologije. Ukazuje na nastanak nove obvezujuće etike. Knjiga dolazi u hrvatski prostor u trenutku kada su netom splasnule užarene rasprave o nametanju rodno ideologijskoga modela odgoja i obrazovanja i kada se smanjuju napetosti oko referenduma za brak i obitelj. Još uvijek, međutim, treba očekivati kada će se zapaliti još nedovršene rasprave o navodnoj diskriminaciji koja sve ljude svrstava samo u dvije kategorije, mušku i žensku, i druge slične i s njima povezane teme. To je, između ostaloga, dobar razlog za objavljivanje ove knjige. Knjiga pokazuje koji je zadnji cilj dekonstrukcije koju provodi rodna ideologija. Pokazuje zašto joj je kršćanska vizija svijeta i čovjeka smetnja. Ukazuje na jezik rodne ideologije i skrivene smislove ključnih riječi i izričaja. I nadasve, a to je možda i njezin najbolji dio, pokazuje kako je moguće 8

POPRATNA RIJEČ HRVATSKOMU IZDANJU

ne ulaziti u sukobe s ideologijom koja se izvježbala da sve suparnike uvede u svoje polje i nametne im svoj jezik. U prvi plan izlazi ono što je prema biblijskoj slici svijeta stajalo u početku: ljubav, odnosi osoba, muškaraca i žena, njihova sposobnost za ljubav i stvaranje, za odnose iznad pravnih i ugovornih, sposobnost za gradnju odnosa s nebeskim dobrim Ocem koji ljubi svoju djecu. Autorica svoj tekst naziva vodičem za razlučivanje. Tko se nespreman susretne s jezikom rodne ideologije, ostaje zatečen i nesposoban je reagirati. U tom je vjerojatno najveći uspjeh ove ideologije. S njom se nije moguće boriti bez dobre pripreme. Potrebno je razlučivati, razumjeti, prepoznavati skriveno, nerečeno, subverzivno. Ipak, autorica duboko vjeruje da je rodna ideologija nemoćna nad svakim tko ima otvorene oči i nije izgubio dodir sa zbiljom. Zbilja je temelj istine. Uz to, tko je iz svojega vjerničkog odnosa iskusio Očevu ljubav, lako opaža zamke rodne ideologije, zbrke u jeziku i manipulacije utjecajima i moću. Ova bi knjiga mogla olakšati razumijevanje rodne ideologije, pomoći otkrivanju njezine prisutnosti u društvu, poboljšati sposobnosti prepoznavanja njezinih neizrečenih i skrivenih namjera. Podjednako bi mogla pomoći odmaku od nepotrebnih i suvišnih sukoba kao i dubljim raspravama o pitanjima koja se tiču nas samih, naših odnosa, razumijevanja naših identiteta i organiziranja zajedničkoga života. prof. dr. sc. Ante Vučković 9

PREDGOVOR

PREDGOVOR

Hvala! To je prva riječ koja mi izvire iz srca i prelazi preko usana dok čitam ovu knjigu. Zato bih najprije želio izraziti neizmjernu zahvalnost Margueriti A. Peeters koja nam je dala strpljivu, pomnu i temeljitu analizu rodne ideologije od njezina nastanka, preko njezina razvitka na Zapadu do njezina pokušaja da postigne status globalne norme. Rodna ideologija tvrdi da između muškarca i žene ne postoji nikakva ontološka razlika: muški i ženski identitet nije upisan u narav, u stvarnost ljudske osobe, nego se pripisuje isključivo kulturi. On je navodno rezultat društvene konstrukcije, on je uloga koju pojedinci igraju kroz društvene zadaće i funkcije. Prema rodnim teoretičarima, rod je performativan, a razlike između muškaraca i žena tek su normativan jaram, kulturološki stereotip i društvena konstrukcija koju treba dekonstruirati da bi se postigao paritet. U ime slobode i jednakosti ideološki rodni ratovi koji se povode za individualističkim i subjektivističkim zahtjevima imaju za cilj stvaranje društva u kojemu se spolovi uopće ne razlikuju. Autori rodne teorije i moćni lobiji koji se za njom povode rade na brisanju razlika među spolovima, odnosno na postizanju “spolne neutralnosti”: to je neka vrsta maglovite i kaotične mješavine apstrakcija koja se izražava u obliku nove utopije “oslobađanja želje”, uto11

PREDGOVOR

pije koja bi svima na svijetu trebala donijeti sreću. Rodni teoretičari rade na rastakanju onoga što nazivaju muško-ženskim “binarnim sustavom”. Kako vidite, suočeni smo s revolucijom koja želi izokrenuti izvorni poredak stvaranja muškarca i žene koji je oduvijek postojao u namisli vječne Božje ljubavi. Ta revolucija koju predvodi Zapad djeluje na podmukao način i odvija se gotovo bez ikakve javne rasprave. Njezine su posljedice teške, dalekosežne i destruktivne. Ne odnose se samo na medicinske, humanističke i društvene znanosti, nego postaju sve vidljivije u konkretnomu životu pojedinaca i društava u kojima živimo. Rodni aktivizam utvrđuje svoje temelje i značajno širi područje svojega djelovanja. Nov, u bitnome subjektivistički način shvaćanja braka, obitelji, ljubavi, ljudskoga dostojanstva, prava i spolnosti sustavno se i čvrsto ukorjenjuje na Zapadu i postupno širi na ostatak svijeta. Rodna se teorija podigla za jednu razinu kada se pretvorila u queer teoriju koja silovito radi na općoj destabilizaciji identiteta i institucija. Marguerite Peeters objašnjava da se queer teorija “ne zaustavlja na dekonstrukciji subjekta: glavna joj je briga dekonstrukcija društvenoga poretka… Stvara nered u normativnim tendencijama koje se odnose na spolnost, unosi zabunu u pitanjima ‘ograničenja koja prate heteroseksualnost’, mijenja kulturu”, razara konvencionalna pravila. Dok sam čitao ovu dragocjenu knjigu, spontano sam se sjetio Guya Coqa koji našu postmodernu zapadnu civilizaciju uspoređuje s čovjekom “koji hoda rubom provalije. Neki ga koraci približuju provaliji, neki ga od nje udaljuju, ali on ne zna točno 12

PREDGOVOR

gdje je rub pa se može dogoditi da jedan jedini koračić dovede do konačne katastrofe: učinio je onaj jedan korak previše. Ako šetač želi izbjeći ono najgore, treba dobro proučiti kojim putem hoda, treba pokušati shvatiti koji i kakav korak treba izbjeći”.1 Ako se subverzivne promjene koje promiču rodni aktivisti ne prestanu širiti, naše bi civilizacije mogle izgubiti smisao za ljudskost i “iščeznuti, ali ne u korist nekoga savršenog svijeta, nego u provaliji barbarstva”2 i totalitarizma. Borba postaje sve napornija i teža jer kulturna revolucija uspijeva uvelike deaktivirati vitalnu vezu između prava i istine, prava i dobra, prava i središnjega mjesta ljudske osobe u društvu. Ljudska prava tako postaju ovisna o proceduralnim interpretacijama i diktatu lažnih konsenzusa. Kada se takvi lažni konsenzusi jednom proglase, na njih se može pozivati da bi se postiglo prihvaćanje međunarodnih sporazuma koji onda dobivaju zakonsku snagu u državama koje su ih ratificirale. Uzmimo jedan primjer. Političke procedure koje proizlaze iz globalnoga upravljanja navodnim konsenzusom odlučuju da univerzalan pristup kontracepciji mora biti razvojni prioritet, da je majčinstvo stereotip koji treba dekonstruirati, da se žrtvovanje embrija može opravdati potrebom genetskih manipulacija, da treba liberalizirati pobačaj i eutanaziju, da homoseksualne veze trebaju uživati ista prava kao i brak. To isto globalno upravljanje vrši snažan pritisak na države da bi se priklonile njihovim mahnitim ideološkim prioritetima, pri čemu očito i skandalozno preziru potrebe siromaha iz nezapad13

PREDGOVOR

nih zemalja i kultura. Zar siromasi nemaju nikakvih prava? Upravo bi oni i njihov sveukupan ljudski razvoj trebali biti u središtu međunarodne suradnje! Umjesto toga čini se da je lajtmotiv sadašnjega diskursa globalnoga upravljanja postala rečenica: “Prava homoseksualaca su ljudska prava i ljudska prava su prava homoseksualaca.”3 Ovom rečenicom globalno upravljanje želi promijeniti kulture naroda u korist slobodnoga izbora pojedinačne “spolne orijentacije”. Još veću zabrinutost izaziva to što – u trenutku kada se koristi pojam ljudskih prava da bi se nametnuo takav ideološki projekt – Tajništvo UN-a na opće čuđenje izjavljuje da “nijedan običaj, nijedna tradicija, nijedna kulturološka vrijednost ili religijsko vjerovanje ne mogu opravdati da se nekomu ljudskom biću uskrate njegova ljudska prava”.4 S kojim se pravom kultura i vjera siromaha žrtvuju na oltaru homoseksualnosti ili nekih drugih idola zapadne moralne dekadencije? Danas se hitno nameće potreba za pomirbom između ljudskih prava i braka i obitelji, koji su zajedničko dobro čovječanstva. Brak i obitelj stoje iznad političke vlasti koja ih mora poštivati zbog njihove univerzalne ljudske strukture. Kada politička vlast počne sustavno razgrađivati brak i obitelj, kada ih odvaja od njihove naravi i zamjenjuje građanskim ugovorima, kada u ime rodne ideologije redefinira bračni par, brak, obitelj i rodbinske veze te privilegira homoseksualnost i transseksualnost, tada čovječanstvu oduzima osjećaj za realnost i razlog postojanja nekih stvari te doprinosi stvaranju samoubilačke kulture. Izraze “brak” i “obitelj” – koji odu14

PREDGOVOR

vijek podrazumijevaju samo i isključivo poštivanje spolne različitosti i otvorenost za prokreaciju – primjenjivati na homoseksualne parove, to je semantička zloporaba jezika. Homoseksualnost iskrivljuje bračni i obiteljski život. Ona ne može biti odgojna referenca za djecu. Ona djecu duboko i nepopravljivo sakati i razara. Uskratiti djetetu oca i majku – to je nepodnošljivo nasilje. Marguerite Peeters u ovoj knjizi zorno pokazuje kakvu tešku pogrješku čine zapadne zemlje kada s poštivanja neotuđivoga dostojanstva i prava svake ljudske osobe bez obzira na situaciju u kojoj se nalazi prelaze na institucionalizaciju politika i običaja koji se protive braku i obitelji. Homoseksualnost je besmisao s obzirom na bračni i obiteljski život. Preporučivati je u ime ljudskih prava je, najblaže rečeno, štetno. Nametati homoseksualnost, to je zločin protiv čovječnosti. Nedopustivo je da zapadne zemlje i UN-ove agencije nezapadnim zemljama nameću homoseksualnost i njezine moralne devijacije te da se služe financijskim prijetnjama da bi promijenile njihove zakonske norme. Nedopustivo je, osim toga, da se razvojna pomoć uvjetuje primjenjivanjem apsurdnih, subverzivnih, neljudskih norma koje se protive zdravomu razumu i temeljnim ljudskim stvarnostima. Promicati raznolikost “spolnih orijentacija” u afričkim, azijskim, oceanijskim i južnoameričkim zemljama znači usmjeravati svijet prema potpunu antropološkomu i moralnom rasulu, prema dekadenciji i uništenju čovječanstva! 15

PREDGOVOR

Već smo se navikli da nam iz zapadnih zemalja dolaze nestabilne ideje te otuđene i prolazne ideologije poput marksizma i nacizma. Povijest je pokazala da je izvoz zapadnih ideologija uvijek uvelike štetilo čovječanstvu. Afrička se misao ne smije opet dati podčiniti. Nakon ropstva i kolonizacije Afriku se sada iznova ponižava i uništava nametanjem rodne ideologije. Od odlučujuće je važnosti da Afrikanci ne dopuste da im itko oduzme njihovu mudrost i antropološku perspektivu na kojoj počivaju brak i obitelj, naime isključiv odnos između muškarca i žene koji oduvijek postoji. Afrička filozofija bez ikakva dvoumljenja proglašava: muškarac nije ništa bez žene, žena nije ništa bez muškarca, a njih dvoje zajedno nisu ništa bez trećega elementa – djeteta. Dijete je najveći i najdragocjeniji dar Božji. Ono je najuzvišeniji izraz velikodušne plodnosti ljubavi i međusobnoga darivanja supružnika. Počela je “velika bitka”. Suočeni smo s moćnim subverzivnim mehanizmima koji, po riječima Monique Wittig, koriste “ratnu mašineriju”. Oni frontalno napadaju dostojanstvo ljudske osobe, braka i obitelji te tako ugrožavaju budućnost čovječanstva. Marguerite Peeters objašnjava da je korozivno djelovanje rodnoga aktivizma u svojoj težnji za postizanjem zadanih ciljeva tako učinkovito da se čovjek može osjetiti posve nemoćnim, čak i odustati od borbe i reći: “Kako bilo da bilo, katastrofa je neizbježna pa neka stvari idu svojim tokom.” Zato nas Marguerite Peeters želi potaknuti da se i dalje hrabro zalažemo za vječni poziv muškarca i žene na ljubav, zajedništvo i komplementarnost. Podsjeća nas na po16

PREDGOVOR

bjedu maloga Davida protiv divovskoga Golijata. Još jednom joj zahvaljujemo što nam tako kompetentno i lucidno daje sredstva razlučivanja i u ruke stavlja “pet kamenčića” i “praćku” da se suočimo s “divom”, kao što je to učinio David koji prema Golijatu ide “u ime Gospodina Sabaota, Boga Izraelovih četa” (1 Sam 17,45). Marguerite Peeters nas poziva da čvrsto stojimo izvan ideološkoga okvira rodne kulture, da idemo putem razlučivanja i ne gubimo nadu, iako moramo živjeti posred sadašnje subverzije i konfuzije, iako smo suočeni s nebrojenim metamorfozama zapadnih društava i podnosimo silne nalete oluje koja prijeti da će čovječanstvo strovaliti u propast. Razlučivanje igra odlučujuću ulogu. Početak razlučivanja jest stvarnost. Treba se sabrati, sagledati sadašnju stvarnost, sagledati je u najširoj mogućoj perspektivi. Trebamo biti sposobni otvoriti oči za iskušenja i negativne stvarnosti našega vremena i ne gubiti iz vida stvarnost Božjega otajstva. Umjesto da se zatvorimo u jednostrano usvajanje ili odbijanje, dopustimo Bogu da nas probudi upravo preko potresa koji osjećamo i otvorimo se transcendentnomu svjetlu njegove milosti. Moramo se “vratiti na izvor, Očevoj kući” i imati pouzdanja u djelatnu Božju nazočnost u povijesti, nazočnost koja se iskazuje preko naše aktivne suradnje i probuđene savjesti. Marguerite Peeters se nadovezuje na uvjerenja i preporuke Johna Henryja Newmana koji kaže da samo ljudi vjere koji “koriste ono što donosi svaki dan, pouke svakoga sata” mogu razlučiti i primijeti17

PREDGOVOR

ti silnu Božju nazočnost u svijetu. “Nešto što nam se pri prvomu susretu čini mračnim, odražava Sunce Pravde kada prođe. Neka nas to ubuduće potakne da vjerujemo u ono što ne vidimo. Čini se da svijet ide svojim uobičajenim putem. Na licu društva nema ničega rajskog; u dnevnim novostima nema ničega rajskog; na licima mnoštva, na licima velikih i imućnih, na licima užurbanih ljudi nema ničega rajskog; u riječima blagoglagoljivih, u djelima moćnika, u savjetima mudraca, u odlukama taštih, u izobilju bogataša nema ničega rajskog; pa ipak, vječni blagoslovljeni Božji Duh je tu. S nama je nazočnost Vječnoga Sina koji je deset puta sjajniji i moćniji nego u vrijeme kada je u ljudskomu tijelu među nama hodao ovom zemljom. Imajmo uvijek na umu ovu božansku istinu: što je Božja ruka skrovitija, to je moćnija; što je tiša, to je strašnija. Mi smo pod strašnim djelovanjem Duha i tko govori protiv njega, riskira više nego što se može zamisliti, a tko ga vrijeđa, gubi više blagoslova i slave nego što se može pojmiti.”5 Da, usred naših tjeskoba i revolucionarnih oluja koje potresaju čovječanstvo sigurni smo u tihu i sigurnu nazočnost Božju. Ona je naša nada! Ovu knjigu preporučujemo i usrdno se nadamo da će se čitati širom Afrike i na svim kontinentima, da će potaknuti na iskren dijalog dostojan veličine i dostojanstva čovjeka koji je stvoren na sliku i priliku Boga, Oca, Sina i Duha Svetoga. Rim, 24. kolovoza 2012. Kardinal Robert Sarah, predsjednik Papinskoga vijeća Cor Unum 18

UVOD

UVOD

Bez obzira na mjesto boravka, životnu dob i zanimanje, čovjek se danas teško može izmaknuti utjecaju globalne političke i kulturološke norme “rodne jednakosti”. Svaki kontinent, svaka vlada, svaki narod u svojoj sredini primjećuje sociološke promjene vezane uz rodnu perspektivu, uz gender. Te promjene nisu “neutralne” niti bez posljedica na kulturu, identitet, budućnost. One nas tjeraju na izbor. Cjelovit društveni i osobni razvoj žene komplementarne s muškarcem, jednake u dostojanstvu, supruge i majke bogate sebi svojstvenim antropološkim darovima, nesumnjivo je velika dobrobit za čovječanstvo koja je na poseban način povjerena našemu vremenu. Ona obećava civilizaciju koja je otvorenija za ljubav i čije ostvarivanje zahtijeva naš puni angažman. Onima koji ne znaju odakle dolaze i kamo vode “rodna jednakost” i “rodna perspektiva” može se pričiniti da upravo one promiču takav razvitak. No analiza tih pojmova i njihove konkretne primjene – kao i globalnih norma koje su s njima povezane – otkriva da njihov sadržaj nije sam po sebi razumljiv. Mnogi koji koriste te izraze osjećaju nejasnu nelagodu, čak i kada nisu svjesni ideoloških izazova koje oni prikrivaju. Znanstvena literatura o rodu, napose u anglosaksonskomu svijetu, posljednjih je desetljeća više nego obilna. Ona podrazumijeva djela rodnih teo19

UVOD

retičara i još brojnije radove agenata društvene transformacije koji primjenjuju njihove ideje. Ova je tema prouzročila znatiželju i zabrinutost ljudi koji su postali svjesni kulturoloških i političkih posljedica do kojih vodi primjenjivanje rodne norme. Puno se govori o rodu. Kada se ne stavlja u službu ideologije, taj je govor dobronamjeran, no on prečesto ulazi u zamku sterilnih intelektualnih rasprava bez ikakve praktične koristi. Nije svladao ni analizirao opsežan, raznolik i intelektualno vrlo sofisticiran materijal koji proizvode promicatelji roda pa zato katkada nije ni dovoljno zahtjevan ni dovoljno ozbiljan. Osim toga, način na koji protivnici roda odgovaraju na nove izazove pokazuje pogubne razlike u njihovim strateškim i antropološkim stajalištima. Iz toga bi mogla proizići opća zbunjenost dok svijet očekuje jasne odgovore na hitne i nezaobilazne izazove. Iako smo evoluciju nove kulture na razini globalnoga upravljanja pratili još od Kairske konferencije 1994., iako smo analizirali stotine dokumenata i na tu temu intervjuirali brojne stručnjake, ne smatramo da smo u tomu pitanju “eksperti” (što je, uostalom, prilično sumnjiv pojam). Osim toga, to nije naša perspektiva. Vjerujemo da svaki čovjek posjeduje slobodu i sposobnost razlučivanja. Cilj je ovoga rada vrlo praktičan: svima koji žele izići iz nezdrave dvosmislenosti nove kulture želimo ponuditi sredstvo razlučivanja da bi mogli slobodno odabrati. Želimo da to razlučivanje dovede do konkretne i hrabre odluke: da se prekine sa svim kompromisima i odlučno krene putem koji je u posvemašnjemu skladu s općim dobrom muškarca i že20

UVOD

ne, koji vodi prema njihovu jedinstvu, njihovoj ljudskoj, duhovnoj i društvenoj plodnosti, njihovu razvitku, rastu i sreći, kao i razvitku onoga najboljeg što postoji u njihovim kulturama. Primjećujemo, osim toga, da su razvojne agencije, odgajatelji, roditelji, akademici, mladi profesionalci, političari, pravnici, redovnici, dušobrižnici i donositelji odluka često u zabludi i neznanju o tome što rodna ideologija i rodni aktivizam zapravo dovode u pitanje. Mnogi su i nesvjesno već upali u tu ideološku zamku. Valja im pomoći u obrazovanju i dati im pedagoške materijale. To je drugi praktičan cilj ove knjige koja ne pretendira ni na kakav monopol niti smatra da je do kraja obradila temu. Da bismo mogli razlučiti, moramo znati kako se na Zapadu razvijao pojam roda (gender). To bi znanje mnogima bilo doista potrebno. Pokazat ćemo kako se pedesetih godina rod stvarao u nekim laboratorijima društvenih znanosti koji su povezani sa zapadnjačkim postmodernim akademskim krugovima. Nakalemio se na feminističku, seksualnu i kulturnu revoluciju šezdesetih i sedamdesetih godina. Iskoristio je njihovu dinamiku i njihovu snagu za preobražavanje društva. Krajem osamdesetih godina, kada je stigao do konceptualne zrelosti, gender je kristalizirao ciljeve zapadne kulturne revolucije. Zatim se nametnuo kao globalna politička norma: na Četvrtoj međunarodnoj konferenciji UN-a o ženama (Peking, 1995.) rodna perspektiva postaje predmetom navodnoga6 globalnog konsenzusa. Rodna jednakost, konačni cilj rodne perspektive, brzo je postala operativni i efektivni prioritet 21

UVOD

globalnoga upravljanja: globalna strategija mijenjanja društva, kulture i politike jest odgojni cilj koji se učinkovito primjenjuje širom svijeta. Analiza će pokazati da u ime građanskoga i sekularističkoga tumačenja jednakosti, shvaćene isključivo u smislu vlasti i prava, revolucionarni rodni proces u kulturološkomu, političkom i pravnom smislu napada samu srž identiteta muškarca i žene: njihov bračni identitet, predivnu komplementarnost i jedinstvo u ljubavi, specifično odgojno zvanje i ulogu, muškost i ženskost, očinstvo i majčinstvo, brak i obitelj, antropološku strukturu ljudske osobe koja je usmjerena na davanje, primanje i dijeljenje ljubavi. Ove antropološke stvarnosti oduvijek su bile općeprihvaćene kao nešto što je samo po sebi dobro i nedjeljivo od sreće koju svatko otkriva kada se daruje drugome i kada ljubi. Rodna revolucija svodi tradicionalne strukture na društvene konstrukcije koje ne samo da same po sebi nisu dobre, nego su čak protivne ravnopravnosti i ljudskim pravima, dakle diskriminatorne. Iz toga proizlazi nova etika koja na prikriven način organizira njihovu dekonstrukciju uz pomoć obrazovanja i kulture. Nakon što je uništio antropološku strukturu muškarca i žene, revolucionarni proces prelazi s dekonstrukcije na “konstrukciju”. Koristeći ostatke ideologija iz prošlosti on izgrađuje zamjenskoga avatara: stvara građanina-pojedinca koji je “oslobođen” svega onoga što po naravi i po besplatnomu daru jest. On je bespolan, radikalno nediferenciran, ima pravo “odabrati” čak i svoju “spolnu orijentaciju” i “rodni identitet”. Rodni aktivizam koristi razum i znanost 22

UVOD

da bi poricao postojeću stvarnost. Gender, koji je proizišao iz zapadnjačkoga sekularizma, sada se izvozi u sve kulture i doprinosi uništavanju njihove duše i njihova smisla za sveto. Iako djeluje unutar institucija i kultura na difuzan, dvosmislen i neuhvatljiv način, rodni aktivizam učinkovito radi na ostvarenju svojih subverzivnih ciljeva. Izazovi s kojima nas suočava krajnje su složeni jer su istodobno socioekonomski, politički, pravni, odgojno-obrazovni, kulturološki, antropološki i duhovni. Moglo bi se dogoditi da nas obuzme osjećaj nemoći pred poplavom toga šarlatanstva koje se globalno nameće, tim više što se do sada nijedna institucija ni vlada nisu pokazale sposobnom učinkovito zaustaviti njegov proces uvlačenja u društveno tkivo. Nismo li suočeni s jednim od najvećih pokušaja društvene i kulturološke transformacije svih vremena? Neke strategije koje su se koristile u pokušaju suočavanja s tim izazovom propale su. Čini nam se da je to bilo djelomično zbog prevelike banalnosti, površnosti ili nedostatka preciznosti u analizi, a djelomično zbog ideoloških kompromisa i nedostatka čvrstoće i jasnoće. “Flaster-rješenja”7 koja se primjenjuju kao prva pomoć pokazala su svoju neučinkovitost u tretiranju i liječenju te goleme civilizacijske rane. Moramo ići u dubinu i napasti korijen stabla tih zala koja su se već tako razgranala. To će otvoriti perspektive nade i konkretne smjerove djelovanja po kojima ćemo moći izići iz ideološkoga okvira u koji smo se često sami zatvorili da bismo pogledali u drugomu smjeru, prema putu koji vodi slobodi i sreći. 23

UVODNE NAPOMENE

I. UVODNE NAPOMENE

Složenost fenomena roda (gender) zahtijeva nekoliko uvodnih napomena. Tek ćemo se poslije posvetiti analizi njegove povijesti i što sve stavlja na kocku. Na složenost fenomena ukazuju sljedeći elementi: – poteškoće vezane uz prevođenje anglosaksonske riječi gender – činjenica da izraz gender pripada složenu skupu pojmova koji su s njime semantički povezani na različitim razinama – vrlo raznoliko korištenje izraza gender koji se veže uz naoko konsenzualne projekte, ali i s interesima ideološki više ili manje radikalnih manjina – postmoderan karakter toga pojma zbog čega se pitanje rodne ideologije postavlja drukčije nego pitanje modernih ideologija s kojima se Zapad naučio sučeljavati – činjenica da rod (gender), kao postmoderni pojam, nije jasno definiran, što onemogućuje jasan uvid u proces promjena koji izaziva – i, konačno, činjenica da ideološke korijene roda treba tražiti u procesu zapadne kulturne 24

UVODNE NAPOMENE

revolucije i sekularizacije koji je počeo još prije nekoliko stoljeća. Razmotrimo svaki od tih elemenata pojedinačno.

Problem prijevoda Složenost najprije proizlazi iz problema vezanih uz prevođenje engleske riječi gender i njezinih brojnih izvedenica. Međunarodne institucije, vlade, mediji, nevladine organizacije i kultura koja nas okružuje nemaju jednoznačan prijevod tih riječi i izraza, nego ih prevode s rod, spol, društveni spol, spolna specifičnost, društvena kategorija spola… Izraz gender često se koristi i u izvornomu obliku. Raznolikost prijevoda ne dopušta jasno i neposredno prepoznavanje semantičkoga sadržaja i povezanost s rodnom revolucijom. Mnogi, na primjer, ne znaju da se gender najčešće prevodi sa spol. Riječ “spol” ima šire značenje od engleske riječi sex (koja se odnosi samo na biološke razlike): ona obuhvaća društvenu i kulturološku dimenziju ženskosti i muškosti (za koju se u engleskomu koristi izraz gender). Budući da je riječ gender nastala u anglosaksonskomu svijetu upravo zato da bi se razlikovala od restriktivnoga, biološkog značenja riječi sex8, međusobna zamjenjivost izraza spol i rod izaziva veliku zabunu.

25

RODNA REVOLUCIJA

Prošireno srodstvo Gender nije izoliran pojam. On se proširio na mnoštvo izraza koji se prevode sa spol, ali i s rod: spolna uloga, spolni identitet, spolno nasilje, spolna jednakost, spolne razlike, spolni stereotipi, spolne norme, ravnoteža spolova, spolna ravnopravnost ili neravnopravnost, spolni konformizam, ugovor među spolovima, unutarnji spol, izvanjski spol, spolno nasilje, transseksualnost, rodna raznolikost, rodna perspektiva, rodne statistike, rodno ponašanje, rodna neutralnost, rodna osjetljivost, rodna edukacija, integracija rodne perspektive u glavna društvena strujanja (gender mainstreaming), rodna analiza, rodni stručnjak, rodna istraživanja, rodni aspekti okoliša i tako dalje. Korištenje riječi “spol” otežava povezivanje ovih izraza s “rodnom teorijom” uz koju su de facto vezani. Svaki od tih izraza igra specifičnu ulogu unutar složena ideološkoga okvira rodne revolucije. Poznavanje posebnosti svakoga od tih izraza ne bi smjelo biti povlastica “stručnjaka” koji su iskovali novi žargon i koji nadziru njegovo tumačenje. Osim toga, jezik koji se koristi u obiteljskomu planiranju, u programima spolnoga odgoja koji su iz njega proizišli šezdesetih godina, u homoseksualnim mrežama, na konferencijama UN-a – napose onima u Kairu 1994. i Pekingu 1995. – neposredno je vezan uz rodnu revoluciju. Navedimo samo nekoliko primjera: obitelj u svim oblicima, obiteljska raznolikost, razni oblici obitelji, kućno partnerstvo, otvoreni brak, istospolni parovi, istospolno partnerstvo, brak za sve, bračna jednakost, transrodnost, post-gender, društvena konstrukcija, dekonstrukcija stereotipa, anti-gay, anti26

UVODNE NAPOMENE

LGBT, homofobija, transfobija, interseksualnost, konsenzualni istospolni odnosi, MSM (muškarci koji imaju spolne odnose s muškarcima), istospolna seksualna aktivnost, LGBTIQ zajednica, izlazak iz ormara (coming-out), savez između homoseksualaca i heteroseksualaca (gay-straight alliance), spolna orijentacija, queer granice, identitetske granice, parada ponosa, kontracepcija koja spašava život, spolno i reproduktivno zdravlje i prava, siguran seks, siguran/nesiguran pobačaj, neželjena trudnoća, planirano roditeljstvo, novi životni stilovi, životne vještine, vještina pregovaranja, riskantno ponašanje, spolna autonomija, svijest o HIV-u/AIDS-u, tjelesni integritet, pravo na povjerljivost, pravo na informaciju, pravo na užitak, seksualna sloboda, seksualna demokracija, zaštićeni seks, intimni susreti, intimno nasilje među partnerima, intimno nasilje izvan partnerstva… Ako rodnoj problematici pristupimo preko golema mnoštva pojmova koji su s njom povezani, bolje ćemo spoznati snažan kulturološki utjecaj i domet revolucije kojoj su rodni aspekti glavni pokazatelji.

Centripetalni holizam Proces rodne revolucije mogli bismo opisati kao holistički sklop koncentričnih krugova oko tvrde radikalne jezgre. Vanjski krugovi koji su najvidljiviji i najudaljeniji od skrivene ideološke jezgre sastoje se od projekata koji postižu najveći konsenzus i koji najbolje mogu primamiti većinu: gender se, na primjer, koristi u programima borbe protiv silovanja ili spolnoga sakaćenja žena ili u programima koji ženama žele olakšati pristup zemljištu, obrazovanju, zdrav27

RODNA REVOLUCIJA

stvenim uslugama, nasljeđivanju – dakle socioekonomskomu razvoju. Analiza pak otkriva da je proces rodne revolucije centripetalan: tvrda jezgra privlači neke sastavnice raznih krugova, povezuje ih sa svojom ideologijom u onomu stupnju koji je razmjeran njihovoj udaljenosti od središta i jamči ideološko jedinstvo cjeline. Čak i oni projekti koji izvana izgledaju najprihvatljiviji na kraju bivaju zaraženi sekularističkom, individualističkom i hedonističkom antropologijom središta. To nas podsjeća na rečenicu Renéa Descartesa (1596.–1650.): Larvatus prodeo, “pod maskom napredujem”. Rodni proces napreduje. Nosi masku “jednakosti”, “pariteta”, “slobode izbora”, “pravičnosti”, “prava”, “ljudskoga dostojanstva”, “napredovanja”, “osamostaljivanja”, “habilitacije” ili “promicanja” žena, “sućuti”, “borbe protiv nasilja”, “iskorjenjivanja siromaštva”, “nediskriminacije”. Gender je često pomiješan s takvim altruističkim, humanističkim i humanitarnim pojmovima koji su jako privlačni za zemlje u razvoju. Kada otkrije svoje pravo lice i svoju najradikalniju stranu, rodni nas aktivizam šokira. To se dogodilo u Francuskoj nakon objavljivanja novih udžbenika iz predmeta znanost o životu i zemlji (Sciences de la Vie et de la Terre), ili kada su neki zapadni državnici izjavili da je poštivanje prava homoseksualaca izričit uvjet za razvojnu suradnju i davanje pomoći Africi, ili kada su javno podržali homoseksualni brak9. Tada se budi želja za povratkom na konkretnu ljudsku osobu, želja koju prati buđenje društava na koja se ova pitanja odnose. 28

UVODNE NAPOMENE

Postmoderna dekonstrukcija Gender je postmoderni pojam. Postmodernost je kompleksan kulturološki fenomen koji je premalo proučen i nedovoljno razlučen. Godine 1989. bilo je, vjerojatno s razlogom, rečeno da su moderne ideologije kao sustavi propale, da je stvar prošlosti njihova intelektualno koherentna, integrirana, jasno definirana, univerzalistička, totalitaristička, “racionalna” dimenzija koja se može povezati s “učiteljima” koji su izvor “velikih teorija” iz kojih su proizišle filozofske škole kao što su hobbizam, kantizam, strukturalizam, pozitivizam i modernizam10. Budući da se vezuje uz postmodernost, gender je u načelu zapravo “anti-teorijski”. Paradoksalno je govoriti o “rodnoj teoriji”, kako se to radi u Francuskoj otkada su objavljeni udžbenici iz predmeta znanost o životu i zemlji (Sciences de la Vie et de la Terre). Za razliku od ideologija iz prošlosti nemoguće je u cijelosti omeđiti rodni proces, nemoguće je o njemu imati “jasne i razumljive” ideje, definirati ga, pripisati ga nekomu autoru ili pojedinomu djelu. Rodni teoretičari sami tvrde da je riječ o procesu dekonstrukcije. To je dinamičan proces koji je stalno u pokretu: njegov je sadržaj neuhvatljiv. Moglo bi se reći da se nadovezuje na trajnu revoluciju koju je pokrenuo Karl Marx (1818.–1883.). Rodna revolucija, kako ćemo vidjeti, ide korak dalje: od sekularističkoga feminizma koji je na Zapadu već postao općeprihvaćenom kulturom, preko raznih homoseksualističkih prijedloga koji velikom brzinom osvajaju 29

RODNA REVOLUCIJA

teren, sve do post-roda i post-čovječanstva, što je sadašnji obzor revolucije. Ambicije su rodne revolucije globalističke. Polazna je točka rodne revolucije intelektualna konstrukcija koja je neuskladiva s onim što svako ljudsko biće po savjesti može prepoznati kao stvarno i istinito. Rodni se aktivizam ne hrani samo jednim ideološkim sustavom, nego ideološkim ostatcima koje snažna struja zapadne kulturne revolucije već stoljećima nosi sa sobom: između ostalih to su maniheizam, naturalizam, deizam, sekularizam, marksizam, nihilizam, frojdizam i ateistički egzistencijalizam. Riječ gender ne imenuje neku stvarnost koju se može identificirati, nego intelektualnu tvorevinu koja nije usidrena u stvarnosti, dakle čistu apstrakciju. U tomu je smislu ispravno reći da je riječ o čistoj teoriji. Ne smrdi li riba uvijek od glave?

Nema jasne definicije Rodna perspektiva, rodna jednakost i njihove izvedenice postali su globalne političke norme koje se učinkovito primjenjuju, a da uopće nisu jasno definirane, što je paradoksalno. Iracionalno je cijelomu svijetu nametati sociopolitičke norme nejasna sadržaja. Njima se prilagođavati – to je pak vrhunac iracionalnosti! “Sloboda izbora” vrhovna je vrijednost postmodernosti. To se na lingvističkoj razini iskazuje izričitim odbijanjem da se riječima pripiše jasan sadržaj. Postmodernost tako unosi raskol između jezika i njegova stabilna i prepoznatljiva sadržaja. Stvar30

UVODNE NAPOMENE

nost pretvara u tekst za tumačenje, u prostor slobodna tumačenja – dakle u proces promjena. Novu kulturu ne zanima što se tumačenja mijenjaju, evoluiraju, šire, umiru i što međusobno protuslove: bitno je pravo izbora. Jezik je postao postmoderno oruđe “dekonstrukcije”. Pretvoriti sadržaj riječi u proces promjena zapravo znači stvoriti iluziju da netko ima moć dekonstruirati ili barem iz temelja destabilizirati stvarnost koju bi te riječi trebale izražavati. Doista je riječ o iluziji jer ono što jest ne može biti “dekonstruirano”. Ono što jest nije bilo “konstruirano” nego stvoreno. Gender i njegove izvedenice zato stalno kližu iz jednoga mogućeg tumačenja u drugo ovisno o hirovima socioloških promjena i promjenjivim ideološkim stajalištima. One su proces promjena, one su fluidne i dinamične, obiluju novim riječima, novim prijevodima, novim tumačenjima, novim ideološkim prijedlozima. Same sebe neprestano iznova izmišljaju ovisno o novim značenjima koja im se pripisuju. One tvrde da su holističke: da uključuju sva moguća tumačenja – od najužih do najširih – bez obzira na to koliko ona međusobno protuslovna bila. No kako smo malo prije vidjeli, holizam revolucionarnoga rodnog procesa centripetalan je: sva tumačenja neizbježno privlači prema svojoj tvrdoj radikalnoj jezgri. U postmodernoj kulturi pojedinca više ne veže njegova riječ. On može izabrati tumačenje riječi kojima se služi. “Oslobođen” stege koju nameće stvarnost u svakomu trenutku može izbjeći osobni i društveni angažman: može provesti cijeli život glu31

RODNA REVOLUCIJA

meći razne uloge svoje vlastite egzistencije. Jezik, čija je svrha komunicirati i komunicirajući se darivati, postaje sredstvo manipulacije i dominacije. Nepostojanje jasne definicije roda strateško je pitanje. Ono stvara dimnu zavjesu koja socijalnim inženjerima omogućuje neprimjetno preuzimanje vlasti. Poslije pekinške konferencije nastalo je obilje novih riječi, ali se njihove “definicije” mogu primijeniti samo na onu knjigu ili onaj dokument na koji se odnose. One nisu usklađene: to je prava kula babilonska! Gubeći se u labirintu koji su sami izgradili eksperti se međusobno glođu oko značenja pojmova koje su iznjedrili. Što se nas tiče, ne ćemo ulaziti u tu manipulativnu igru: “definirati” gender je, po našemu mišljenju, gubljenje vremena11.

Vrhunac duga procesa kulturne revolucije Rodna je revolucija krajnja točka duga i složena procesa zapadne kulturne revolucije. Taj je proces vodio Zapad od modernosti do postmodernosti i tijekom proteklih stoljeća išao ruku pod ruku sa zapadnjačkom sekularizacijom. Dat ćemo mu teološku polaznu točku. Deizam 18. stoljeća – koji je od Boga napravio “velikoga arhitekta”, stvoritelja koji je odsutan iz života svojih stvorenja – pokrenuo je proces razvoda između Boga i očinstva, razuma i vjere, kršćanske kulture i laiciteta. Taj je proces doveo do današnje sekularizacije. Deizam je vrlo brzo utjecao na demokraciju i na zapadnjačko shvaćanje građanstva. Nije li Jean-Jacques Rousseau (1712.–1778.), preteča postmoder32

UVODNE NAPOMENE

nosti u samu trenutku nastanka modernosti, izjavio da očinstvo predstavlja društvenu povlasticu koja je protivna jednakosti? Vidjet ćemo kasnije da se temelji rodne revolucije nalaze upravo u dijalektičkomu suprotstavljanju očinstva i građanske jednakosti, osobe i pojedinca, besplatne ljubavi i prava, suprotstavljanju koje potječe još iz 18. stoljeća. To dijalektičko suprotstavljanje proizvodi posve sekularističku antropologiju12 u kojoj se ljudska osoba svodi na “građanina-pojedinca” koji ima “jednaka prava”, neovisno o tome je li riječ o muškarcu, ženi, djetetu, homoseksualcu… Nisu li prava pojedinca i njegova “sloboda izbora” u društvenomu, pravnom i političkom smislu postali važniji od osobe, očinstva, majčinstva, sinovstva, supružništva, sinovskoga bratstva, obitelji i ljubavi? Nije li vodoravno sekularističko bratstvo koje ne poznaje zajedničkoga oca u kulturi i društvenomu ugovoru zauzelo više prostora od ljubavi i besplatna darivanja? Krajem 19. stoljeća, u kontekstu rastuće sekularizacije, navedeni ideološki proces slijedi svoj logičan put i prelazi s deizma na “smrt Boga” koju je objavio Friedrich Nietzsche (1844.–1900.): zapadne su civilizacije “ubile Boga”. Za Nietzschea moć je apsolutna vrijednost. Nadčovjek, koji tvrdi da je moćniji od običnoga čovjeka, ponuđen je kao lijek protiv beznađa do kojega je došlo zbog smrti Boga i gubitka moralnosti koja je uslijedila. Rodna se revolucija snažno nadahnjuje tom idejom. Nadčovjek je tek mit. U stvarnosti nakon smrti Boga uslijedila je smrt čovjeka. Najprije je došlo do smrti oca. Sigmund Freud (1856.–1939.) zapadnu an33

RODNA REVOLUCIJA

tropologiju postavlja na nove temelje – na id (primarni nagoni, primitivna životinja, ono podsvjesno), ego (instanca koja posreduje između ida i superega, socijalizirani “ja”) i superego (društveni i moralni zakoni usvojeni tijekom socijalizacije, moralna savjest, zabrane, ono nesvjesno). Freud načelo libida (užitka) pretvara u primarnu motivaciju ljudskoga čina. Od toga do posvemašnje seksualizacije ljudskoga bića i kulture samo je jedan korak. Po frojdovskoj logici otac, civilizacija, njezine institucije i njezini zakoni, obrazovni sustav, razni oblici autoriteta, vlada, moralne norme, religija, Bog i superego sprječavaju nas u slobodnu izražavanju seksualne vitalnosti: oni su navodno represivni. Za Freuda “sreća nije kulturološka vrijednost”. Iz toga je zapadna kultura izvela zaključak da naše “oslobađanje” ide preko smrti oca – što je dominantna tema svibnja 1968. Napomenimo da je Freud – kada je predložio dva psihološka entiteta, naš životinjski “ja” ili id i naša dva društvena “ja”, ego i superego – i ne znajući razdvojio biologiju i socijalizaciju, čime su se služili i još uvijek se služe rodni teoretičari. Kulturološki utjecaj Freuda bio je nemjerljiv. Smrt oca, odbacivanje očinske ljubavi i reda izazvali su smrt majke. Margaret Sanger (1879.–1966.), utemeljiteljica udruge Planirano roditeljstvo i jedan od glavnih likova zapadnjačkoga feminizma, htjela je doslovno “osloboditi ženu robovanja reprodukciji”. Sanger, koja spada među najutjecajnije osobe 20. stoljeća, cijeloga se života borila za usavršavanje tehničkih sredstava kontrole nad ženskom plodnošću. Ubrzo poslije komercijalizacije kontracepcijske 34

UVODNE NAPOMENE

pilule šezdesetih godina uslijedio je zahtjev za pravom na pobačaj: najprije za roditelje, nekoliko godina poslije za “parove i pojedince13” nakon čega je uslijedila depenalizacija pobačaja. Kada je zapadna kultura prihvatila kontracepcijski mentalitet, u sebi je ugušila osjećaj za majčinstvo. Nakon što je žena izgubila osjećaj za svoj konstitutivni poziv i od njega se udaljila, prioritetno se usmjerila prema stjecanju jednakosti s muškarcima na području socioekonomske i političke moći. Rodni aktivizam integrira tumačenje jednakosti koje je u praksi nedjeljivo od kontracepcijskoga mentaliteta. Lako je razumjeti da je seksualna revolucija šezdesetih godina izazvala smrt jedinoga i doživotnoga bračnog druga te na njegovo ili njezino mjesto stavila mnoštvo privremenih partnera. Nakon što su otac, majka i supružnici izgubili mjesto koje im u društvu pripada, obitelj je bila iz temelja potresena. Na kraju se i s djetetom počelo postupati kao s jednim od građana koji ima svoja prava: ono je postalo “dijete republike” kao i svi drugi “građani”. Tako je dijete izgubilo pravo biti dijete, sin ili kći jednoga oca i jedne majke. Praznina koja je nastala kulturološkom smrću Boga, oca, majke, supružnika i djeteta omogućila je socijalnim inženjerima rekonstrukciju ljudskoga bića na novim, čisto sekularističkim temeljima: to je rodna perspektiva. Ovaj kratak pregled zapadne kulturne revolucije – odnosno nekih dionica koje su pripremile teren za rodnu revoluciju – poziva nas na razmišljanje o opsegu i dubini krize u kojoj se danas nalazimo i na traženje njezinih ključnih uzroka. Mnogi smatraju da 35

RODNA REVOLUCIJA

je ova kriza potpuna: ne samo zapadnjačka, ekonomska i financijska, nego i globalna, politička (kriza demokracije, fragmentacija društvenoga ugovora, reinterpretacija ljudskih prava koja nije u skladu s njihovom univerzalnošću, gubitak moralnoga autoriteta vlada i pravosuđa, nedostatak transparentnosti u globalnomu upravljanju, moć koju su ugrabili eksperti i lobiji…), društvena, okolišarska, prehrambena, kulturološka, obrazovna, antropološka (identitet muškarca i žene), obiteljska, vjerska… Rodna revolucija – vršak ledene sante globalnoga stanja antropološke dekonstrukcije koja masovno utječe na mlade – samo je jedan od mnogih znakova. Dionice procesa koje su dovele do te revolucije puno govore i razjašnjavaju. Ako je polazna točka kulturne revolucije bilo odbacivanje očinske ljubavi, ne znači li to da bismo rješenje sadašnje krize trebali početi tražiti u povratku ocu i u očinskoj ljubavi?

36

NASTANAK POJMA I NJEGOV IDEOLOŠKI RAZVITAK...

II. NASTANAK POJMA I NJEGOV IDEOLOŠKI RAZVITAK NA ZAPADU

Povijest roda kao pojma i revolucionarnoga procesa krivudava je i složena. Možemo je podijeliti na četiri razdoblja, kod kojih ćemo spomenuti samo glavne dionice. Prva dva su temeljna. Ona su zapadnjačka i dogodila su se prije pada Berlinskoga zida: početno pojavljivanje i razrađivanje pojma među američkim psihijatrima, psiholozima i psihoanalitičarima od 1955. nadalje; prijenos pojma na područje društvenih znanosti gdje se od kraja šezdesetih godina (u francusko-američkim sveučilišnim krugovima) razvija i racionalizira, da bi se konačno pretvorio u društveno-kulturni projekt. Druga dva razdoblja odnose se na globalizaciju rodnoga aktivizma: pretvaranje rodne perspektive u globalnu političku normu devedesetih godina i njezina stvarna globalna primjena koja vodi do nečujna pojavljivanja jedne nove globalne kulture.

Nastanak pojma U strogu smislu riječi, pojam gender nastao je u SAD-u 1955.14 godine kada je psiholog i seksolog 37

SADRŽAJ

SADRŽAJ

Popratna riječ hrvatskomu izdanju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .5 Predgovor . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11 Uvod. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 19 1. Uvodne napomene . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 24 Problem prijevoda. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Prošireno srodstvo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Centripetalni holizam . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Postmoderna dekonstrukcija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Nema jasne definicije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Vrhunac dugoga procesa kulturne revolucije . . . . .

25 26 27 29 30 32

2. Nastanak pojma i njegov ideološki razvitak na Zapadu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 37 Nastanak pojma. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Sazrijevanje pojma: šezdesete, sedamdesete i osamdesete . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Queer teorija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Neke napomene o razmišljanju J. Butler . . . . . . . . . . Samouništenje: post-genderizam. . . . . . . . . . . . . . . . . .

37 41 50 55 58

3. Rodna perspektiva: globalna politička norma . . . . . . 62 Građevni kamen “novoga globalnog konsenzusa” . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Jezične promjene u međuvladinu diskursu . . . . . . . Od nepostojanja političke definicije do dvoznačnih definicija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Od feminističkoga do homoseksualističkoga tumačenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

162

62 67 69 74

SADRŽAJ

Strategija primjene: uključivanje rodne perspektive u sva društvena strujanja (gender mainstreaming), institucionalizacija i nadzor . . . . . . . 78 Privlačna snaga normativne rodne revolucije . . . . . 80 4. Globalna kultura rodne jednakosti . . . . . . . . . . . . . . . . 82 Proces kulturnih promjena . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 85 Nova obvezujuća etika. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 88 Nametanje, zavođenje i sloboda savjesti . . . . . . . . . . 91 Dekonstrukcija stereotipa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 93 Binarizam: postmoderni stereotip par excellence. . . . 97 Nova globalna kultura. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 99 Div na glinenim nogama, kuća sagrađena na pijesku . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 102 5. Kritička analiza . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Neuredno traženje moći, užitka i posjedovanja. . . Fabrikacija sociologije – sekularizam i scijentizam Pogrješno shvaćanje jednakosti . . . . . . . . . . . . . . . . . Proces negacije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

104 104 110 113 117

6. Praktična razmišljanja i perspektive nade . . . . . . . . . 119 Ostati izvan okvira . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 121 Gledati u drugomu smjeru: perspektive nade . . . . 126 Od binarizma do ponovnoga otkrivanja trojstvene strukture osobe i ljubavi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 128 Osvit nove civilizacije: od jednakosti do ljubavi . . 130 Napuštanje naturalizma, racionalizma i intelektualizma: otvaranje otajstvu . . . . . . . . . . . . . . 133 Dodatak 1 Dodatak 2 Dodatak 3 Dodatak 4 Dodatak 5

....................................... ....................................... ....................................... ....................................... .......................................

136 139 141 143 145

Bilješke . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 147

163

PREPORUČUJEMO

Robert Reilly na temelju detaljne analize situacije u američkomu društvu, odakle je ovaj pokret i krenuo, tumači dinamiku racionalizacije moralno pogrješnih seksualnih ponašanja koja je dovela do globalnoga prihvaćanja svih inicijativa pokreta za prava homoseksualaca. Ova sjajna knjiga predstavlja detaljan i dojmljiv uvid u ovaj uznemirujući globalni proces i stoga je važno štivo za svakoga tko želi razumjeti suvremene društvene procese i svijet u kojemu živimo. 304 str. Tvrdi uvez.

www.verbum.hr

PREPORUČUJEMO

Prvi cjelovit hrvatski prijevod Teologije tijela – monumentalnoga djela o tjelesnoj dimenziji ljudske osobnosti, spolnosti, braku i celibatu u kojemu nam je sveti Ivan Pavao II. ostavio srž velike vizije, usmjerene na otajstvo ljubavi koje se proteže iz Trojstva preko zaručničkoga odnosa Krista i Crkve sve do konkretne tjelesne ljubavi muškarca i žene. Sv. I., 471 str. Tvrdi uvez. Sv. II., 463 str. Tvrdi uvez.

www.verbum.hr

PREPORUČUJEMO

Studijski vodič za Teologiju tijela Ivana Pavla II. osmišljen je kao prikladno sredstvo za radne skupine oformljene po župnim zajednicama koje proučavaju i razmišljaju o značenju ljubavi, spolnosti i braka. Svrha mu je da pridonese širenju učenja Ivana Pavla II. na vjernicima lako shvatljiv i primjenjiv način. Osim za radne skupine i pojedince vrlo je prikladan za one koji rade s mladima, one koji poučavaju učenike i studente te za roditelje. 128 str. Meki uvez.

www.verbum.hr

PREPORUČUJEMO

Dvije knjige u jednoj čija je svrha ohrabriti mlade ne samo da nauče istinu o vlastitome tijelu, nego i da otkriju istinu o tijelu suprotnoga spola. U ovoj knjizi nalaze se odgovori na pitanje o ljudskoj ljubavi te o značenju i snazi koja se krije iza riječi dostojanstvo, ljepota, ženstvenost, snaga i poziv. 113. str. Meki uvez.

www.verbum.hr

Nakladnik: VERBUM d.o.o. Trumbićeva obala 12, 21000 Split Tel.: 021/340-260, fax: 021/340-270 E-mail: naklada@verbum.hr www.verbum.hr Tisak: Grafički zavod Hrvatske Tiskano u veljači 2016.

Marguerite A. Peeters prati politički, kulturni i etički razvoj globalnoga upravljanja od 1994. godine. Autorica je na tu temu napisala više stotina izvješća, nekoliko knjiga prevedenih na više stranih jezika od kojih je na hrvatskomu dostupna i knjiga Globalizacija zapadne kulturne revolucije. Godine 2003. osniva institut u Bruxellesu za međukulturalni dijalog Institute for Intercultural Dialogue Dynamics, predaje na papinskim sveučilištima Urnabiana i Kongo te Papinskomu lateranskom sveučilištu. Drži brojne seminare i predavanja u Europi, Bliskome istoku, Sjevernoj Americi i u Africi. Savjetnica je u Papinskomu vijeću za kulturu i u Papinskomu vijeću za laike.

Pitam se: nije li takozvana rodna teorija izraz frustracije i rezignacije koja ima za cilj izbrisati seksualnu razliku jer se ne zna s njom suočiti? U opasnosti smo da napravimo korak unatrag. Uklanjanje razlike, naime, problem je, nije rješenje. papa Franjo ISBN 978-953-235-482-9

VERBUM 68 kn

www.verbum.hr

..........................................................................................................................

U izvrsnoj i vrlo preglednoj knjizi Rodna revolucija autorica Marguerite A. Peeters vodi čitatelja do samoga izvora rodne teorije za koju je papa Franjo rekao da je jedan od elemenata ideološke kolonizacije kojoj je podvrgnuto suvremeno društvo. Autorica u knjizi pokazuje kako je do pojma rod (gender) uopće došlo, što on sve znači i koje su posljedice prihvaćanja takva načina mišljenja u konkretnomu životu pojedinca i čitava društva. Na jednostavan i otvoren način autorica upozorava na opasnosti kojima rodna teorija prijeti čitavoj civilizaciji više ili manje neprimjetno namećući vlastite norme u svim slojevima našega društva i kulture. Jednostavna i koncizna, studiozno pripremljena, ova će knjiga biti važno sredstvo u razlučivanju suvremenih ideja te snažan poticaj da se pažljivo analiziraju podrijetlo i posljedice teorija koje se žele nametnuti kao nove globalne norme. • Kada i kako se pojavio pojam gender i njegov ideološki razvitak na Zapadu • Rodna perspektiva kao globalna politička norma • Globalna kultura rodne ravnopravnosti • Kritička analiza • Praktična razmišljanja i perspektive nade – postoji li izlaz?!

www.verbum.hr