Razgovarati s Bogom - IX. svezak

Francisco Fernรกndez-Carvajal

Razgovarati s Bogom

.........................

Meditacije za svaki dan u godini VRIJEME KROZ GODINU (2)

VERBUM

. svezak IX.

TJEDAN XXX.-XXXIV.

Francisco Fernรกndez-Carvajal RAZGOVARATI S BOGOM

Biblioteka:

FIDES 88.

Urednik: mr. sc. Petar Balta

Za nakladnika: dr. sc. Miro Radalj

Francisco Fernández-Carvajal

RAZGOVARATI S BOGOM Meditacije za svaki dan u godini Svezak IX. Vrijeme kroz godinu (2): Tjedni XXX.–XXXIV.

VERBUM Split, 2017.

Naslov izvornika: Hablar con Dios.

Meditaciones para cada día del año © Ediciones Rialp, S. A. de C. V. © Francisco Fernández-Carvajal, 1986. © Copyright za hrvatsko izdanje: Verbum, Split, 2017.

Izvršni urednik: Mate Šimundić, prof.

Sva prava pridržana. Nijedan se dio ove knjige ne smije umnožavati, fotokopirati, reproducirati ni prenositi u bilo kakvu obliku (elektronički, mehanički i sl.) bez prethodne pisane suglasnosti nakladnika.

Prijevod: Željka Mihljević Lektura: Mate Šimundić, prof.

Slika na naslovnoj stranici: Krist Pantokrator, mozaik, detalj CIP - Katalogizacija u publikaciji SVEUČILIŠNA KNJIŽNICA U SPLITU UDK 264-941 FERNANDEZ-Carvajal, Francisco Razgovarati s Bogom : meditacije za svaki dan u godini / Francisco Fernandez-Carvajal. - Split : Verbum, 2007- .

Prijevod djela: Hablar con Dios.

ISBN 978-953-235-118-7 (cjelina) Sv. 9: Vrijeme kroz godinu (2) : Tjedni XXX.-XXXIV. 2017. - (Biblioteka Fides ; 88) ISBN 978-953-235-583-3 170113003

RIJEČ IZDAVAČA

Deveti svezak meditacija Razgovarati s Bogom nastavlja s ciklusom Vremena kroz godinu koje se po liturgijskoj godini dijeli na dva pomična dijela i broji ukupno 33, odnosno 34 tjedna. Prvi dio, prije Korizme, počinje od ponedjeljka nakon blagdana Krštenja Gospodinova i završava u utorak prije Pepelnice. Potom slijede Korizma i Veliki tjedan, koji se nalaze u svesku II., te Uskrs, Vazmeno vrijeme i Duhovi, koji se nalaze u svesku III. Nakon Duhova ponovno se uzima svezak V., od ponedjeljka koji slijedi Duhove do subote unutar XII. tjedna u Vremenu kroz godinu. Slijede VI., VII. i VIII., a svezak IX. obuhvaća tjedne XXX.–XXXIV. Za svaku nedjelju predlažemo tri razmatranja, koja slijede tri ciklusa liturgijske godine: A, B i C. Razgovarati s Bogom nije namijenjeno samo posebnim ljudima. Bog očekuje ljubav od svih. Od poduzetnika koji vodi zamršene pregovore do kirurga koji je svakodnevno suočen s tragičnosti životā koji vise o niti, trgovca koji opskrbljuje svoju trgovinu najboljim proizvodima, tajnice koja provodi sate za računalom, službenika koji prvim jutarnjim vlakom odlazi na posao, profesorice koja mora ispraviti školske zadaće, domaćice rastrgnute između djece i kućanskih poslova, studenta koji namjerava položiti ispite u sljedećem ispitnom roku: svi smo 5

RIJEČ IZDAVAČA

Božja djeca pozvana obraćati se Bogu kao Ocu, svakodnevno mu povjeravati svoje najintimnije osjećaje i očekivati od njega najprimjerenije odgovore.

Francisco Fernández-Carvajal ovim nizom dao je izvanrednu potporu osobnoj molitvi: zbirku razmatranja, svakodnevnih meditacija za cijelu godinu. Ove meditacije imaju ishodište u dnevnom misnom čitanju, tj. u biblijskim tekstovima Staroga i Novoga zavjeta, a obiluju navodima iz kršćanske predaje, prije svega iz djela crkvenih otaca, te navodima duhovnih klasika i poznatih suvremenih duhovnih pisaca. Osim toga, pisac obilno citira dokumente Drugoga vatikanskog sabora i papinske tekstove – ponajviše one Ivana Pavla II., a sinovskom se zahvalnosti posebice dotiče duhovnoga učenja svetoga Josemarije Escrive, osnivača Opusa Dei. Jasnoćom i pristupačnim jezikom, ovaj niz meditacija namijenjen je svim kršćanima, prateći njihov unutarnji put običnih ljudi, vjernika laika, koji su uključeni u aktivnosti ovoga svijeta. Zbog svoje konkretnosti i sveobuhvatnosti ovo djelo služi kao »neobvezujući priručnik« kršćanske asketike i morala te zaslužuje najširu primjenu.

Cjelokupni niz knjiga Razgovarati s Bogom predviđa sveske koji sadrže meditacije za cjelokupnu liturgijsku godinu (nedjelje godina A, B, i C, svagdani I. i II. te svetački blagdani). Izvorno izdanje ovoga djela postiglo je veliki izdavački uspjeh i prodano je u preko 600.000 primjeraka, što također svjedoči o korisnosti i svrhovitosti ovoga dragocjenog sredstva za osobnu meditaciju.

6

TRIDESETA NEDJELJA KROZ GODINU. CIKLUS A

Trideseta nedjelja kroz godinu.

Ciklus A

1. STVORENI ZA RADOST • Gospodin hoće radosne učenike. »Ono što je potrebno za postizanje sreće nije lagodan život, nego zaljubljeno srce.« • Prva zapovijed i radost.

• Donositi radost onima koje je Bog stavio u našu blizinu.

I. Ulazna antifona na svetoj misi1 poziva na radost i pokazuje put na kojem ćemo naći radost: »Neka se raduje srce onih što traže Gospodina! Tražite Gospodina i njegovu snagu, tražite svagda njegovo lice!« Ako ne tražimo Gospodina, ne možemo biti zadovoljni. Žalost izvire iz egoizma, iz sebičnosti, kad zanemarujemo ono što je Božje ili naše braće ljudi..., kad živimo samo za sebe, u konačnici.

Ipak, Gospodin nas je stvorio za sreću. Želi da budemo sve radosniji, jer nas poziva da budemo sve bliži njemu. Već je u Starom zavjetu objavljeno: »O zemljo, ne boj se! Budi sretna, raduj se, jer Gospodin učini djela velika... Sinovi sionski, radujte se, u Gospodinu se veselite, svojemu Bogu; jer vam daje kišu jesensku u pravoj mjeri, izli na vas kišu, jesensku i proljetnu kišu kao nekoć.«2 Nama, kršćanima, radost je istinska potreba. Radosna duša na krilima leti k Bogu, u stanju je revno služiti drugima; radosno je srce bliže Bogu, spremno 7

TRIDESETA NEDJELJA KROZ GODINU. CIKLUS A

je izvršiti velike stvari, poticaj je svojoj braći. Žalost paralizira dobre odluke: da težimo za svetošću, da idemo u apostolat. Žalost zamagljuje pogled. Ona je veliko zlo. Stoga sveti Pavao ponavlja prvim kršćanima: »Radujte se Gospodinu, uvijek! Ponavljam: radujte se!«3 Kršćanska je radost izvor snage u vrijeme velikih protivština i najbolje sredstvo da druge približimo vjeri. Žalost ne nastaje zbog teškoća ili trpljenja, više ili manje teških, već zbog toga jer smo prestali gledati u Isusa. Sveti Toma Akvinski naučava kako je ova nevolja duše istinski porok izazvan neurednom ljubavlju prema samom sebi, a uzrok je mnogih drugih zala.4 To je poput trulog korijena što rađa samo gorkim plodovima. Žalost uzrokuje mnoge grijehe na području ljubavi, budi sebičnost i često dovodi do toga da se duša ne bori spremno protiv napasti koje su vezane za sjetilnost. »Ono što je potrebno za postizanje sreće nije lagodan život nego zaljubljeno srce.«5 Jer radost je prvi plod ljubavi, dok je žalost jalovi plod egoizma, lijenosti…, manjka ljubavi, u konačnici. »Žalost vodi u srdžbu i u razdražljivost. Kad smo žalosni – znamo iz iskustva – lako se naljutimo i zbog najmanje sitnice. Štoviše, pretvara se čovjek u sumnjičavca i zlobnika, katkada tako uzrujana da izgleda kao da je sišao s uma i kao da je izvan sebe.«6 Žalosna duša lako upada u grijeh i ostaje bez snage za dobro; to je siguran put u propast. »Kao onaj koji skida haljinu u zimski dan ili ocat lije na ranu, takav je onaj tko pjeva pjesmu turobnu srcu.«7 8

TRIDESETA NEDJELJA KROZ GODINU. CIKLUS A

Ako ponekad osjetimo da nas obuzima ova bolest duše, ili se već ukorijenila u njoj, ispitajmo svoju savjest, gdje smo položili svoje srce. »Laetetur cor quaerentium Dominum. – Neka se raduje srce onih koji traže Gospodina.

– Evo ti svjetlo da istražiš razloge svoje žalosti.«8 Doista je teško biti žalostan – čak i usred patnje, siromaštva, bolesti… – kad nam je pogled zaista uprt u Gospodina i kad smo velikodušni u onom što Gospodin od nas traži u dotičnoj situaciji, koja je možda, po ljudsku, veoma teška. Poput svetog Pavla možemo uvijek reći: »Pun sam utjehe, obilujem radošću uza svu nevolju našu.«9 Ako doista tražimo Gospodina u svom svakodnevnom životu, ništa nam ne može oduzeti mir i radost. Bol će pročistiti dušu, a same će se patnje preobraziti u radost.

II. »Laetetur cor quaerentium Dominum.« – »Neka se raduje srce onih što traže Gospodina.« Misno Evanđelje ove nedjelje poziva na radost jer poziva na ljubav.10 Zapovijed ljubavi ujedno je i zapovijed radosti, jer krjepost radosti »nije različita od ljubavi, nego je na određeni način njezino djelo i učinak«.11 Radost i dobro raspoloženje u obavljanju naših obveza, u odnosima s drugima, u načinu kako se nosimo s trpljenjem i protivštinama, vjerodostojan su pokazatelj našeg jedinstva s Bogom.

Kad su farizeji pristupili Isusu i upitali su ga za najveću zapovijed zakona, Isus im je odgovorio: »Ljubi Gospodina Boga svojega iz sveg srca svoga, i svom dušom svojom, i svom snagom svojom, i svim 9

TRIDESETA NEDJELJA KROZ GODINU. CIKLUS A

umom svojim; i svoga bližnjega kao sebe samoga!« To je ono što nam je potrebno: upraviti svoje cjelokupno biće prema Bogu, sve što jesmo i što imamo, služiti bližnjem, otvoriti se njemu i zaboraviti na sebe, kloniti se želje za lagodnim životom, odbaciti taštinu i oholost, ne gledati na sebe…, ljubiti.

Mnogi misle da će biti sretniji budu li posjedovali više stvari, budu li popularniji…, zaboravljajući da nam je potrebno samo »zaljubljeno srce«. Nikakva ljubav ne može ispuniti naše srce, koje je Bog stvorio da ga ispuni vječnim dobrima, doli Božja ljubav. Ostale čiste ljubavi – jer drugo i nije ljubav – postižu svoj istinski smisao tek kad tražimo Gospodina više od svega drugog. Nasuprot tome, ni sebičnjak, ni zavidnik, ni onaj koji je svoje srce zalijepio za zemaljsko…, ne će uživati u onoj radosti koju je Isus obećao svojima,12 jer ne će znati ljubiti u najdubljem i najplemenitijem smislu riječi. »Ljubav, ako je savršena, ima tu snagu da zaboravljamo na naše zadovoljstvo zato da bismo ugodili Onome koga ljubimo. I zaista je tako, pa makar napori bili jako veliki, jer nam postaju slatki spoznamo li da ugađamo Bogu.«13 Sve teškoće i nevolje lako podnosimo uz Gospodinovu pomoć.

III. »Ljubim te, Gospodine, kreposti moja! Gospodine, hridino moja, utvrdo moja, spase moj! Bože moj…, štite moj, snago spasenja moga, tvrđavo moja!«14 Molimo Gospodina riječima pripjevnog psalma.

10

TRIDESETA NEDJELJA KROZ GODINU. CIKLUS A

U njemu ćemo naći sigurnost i sve što nam je potrebno, također i radost i mir u svakoj situaciji kroz koju prolazimo. Stoga nikada ne propuštajmo osobni, prisni razgovor s njim, svakoga dan. Mnogo toga, zapravo sve, ovisi o tome.

Ovu radost i mir, što ih crpimo na neiscrpnom izvoru – Kristu, trebamo donositi onima koje je Bog stavio u našu blizinu, u naše domove, koji ne smiju biti žalosni, mračni, napeti zbog nerazumijevanja i sebičnosti, već »vedri i radosni«15 poput doma u kojem je Isus živio s Marijom i Josipom. Kad se kolokvijalno kaže da je negdje kao u paklu, odmah pomislimo na dom bez ljubavi, bez radosti, bez Krista.

Kršćanski dom treba biti radostan jer je Gospodin u njemu, kao glava obitelji, i jer biti njegov učenik znači, između ostalog, vršiti one naravne i nadnaravne krjeposti s kojima je tijesno povezana radost: velikodušnost, srdačnost, požrtvovnost, suosjećanje, nastojanje da drugima ugađamo...

Trebamo donijeti ovu vedru radost na svoj posao, među naše suradnike i klijente, među slučajne prolaznike na cesti... Mnogi od njih tuguju i muče se pod bremenom nevolja. Pomozimo im da uvide radost života u Kristu. Koliko je duša našlo svoj put k Bogu po ovoj privlačnoj krjeposti!

Ovo kršćansko veselje nužno je i za temeljito ispunjavanje naših uobičajenih obveza. Što su veće i važnije naše dužnosti, to i naša radost mora biti veća i istaknutija.16 Što je veća naša odgovornost (očevi, svećenici, poglavari, učitelji…), to je veća i naša obveza da budemo radosni i da tu radost širimo. Gospodinovo lice sjaji radošću, a njegov se mir očitovao 11

TRIDESETA NEDJELJA KROZ GODINU. CIKLUS A

i usred njegove muke i smrti. I tada je htio dati primjer kako ga nasljedovati kad naš život krene tim smjerom.

Obratimo se našoj Majci, svetoj Mariji, koja je Causa nostrae laetitiae, Uzrok naše radosti. Ona će nas lako vratiti na put mira i istinske radosti ako se ponekad izgubimo. Shvatit ćemo tada da je put koji vodi prema radosti isti onaj koji vodi prema Bogu.

1 Ulazna antifona sv. mise, Ps 104,4. – 2 Jl 2,21–23. – 3 Fil 4,4. – 4 Usp. SVETI TOMA AKVINSKI, Teološka suma, 2–2, q. 28, a. 4. – 5 SVETI JOSEMARÍA ESCRIVÁ, Brazda, Verbum, Split 2003., 795. – 6 SVETI GRGUR VELIKI, Moralia in Job, 1,31,31. – 7 Izr 25,20. – 8 SVETI JOSEMARÍA ESCRIVÁ, Put, Verbum, Split 2010., 666. – 9 2 Kor 7,4. – 10 Mt 22,34–40. – 11 SVETI TOMA AKVINSKI, na nav. mj., 2–2, q. 28, a.

3. – 12 Usp. Iv 16,22. – 13 SVETA TEREZIJA AVILSKA, Osnutci, 5,10.

– 14 Pripjevni psalam sv. mise, Ps 17,2–4.47.51. – 15 Usp. SVETI JOSEMARÍA ESCRIVÁ, Susret s Kristom, UPT, Đakovo 2005., 22. – 16 Usp. P. A. REGGIO, Espiritu sobrenatural y buen humor, Rialp, Madrid 1966., str. 24.

12

TRIDESETA NEDJELJA KROZ GODINU. CIKLUS B

Trideseta nedjelja kroz godinu.

Ciklus B

2. SUSRET S KRISTOM • Utjecati se Isusu, koji je uvijek blizu, i u našim slabostima i u trpljenjima.

• Milosrđe Gospodnje. Bartimej.

• Mesijanska radost.

I. Bog prilazi čovjeku, donoseći svjetlo i radost.

Prvo je čitanje1 radosni kliktaj jer je spašen »ostatak« Izraelov, koji se iz sužanjstva vraća u zemlju otaca.

Vraćaju se svi, bogalji i bolesni, »slijepi i hromi«, koji svoje zdravlje nalaze u Gospodinu. »Kličite od radosti Jakovu, pozdravite burno prvaka naroda! Neka se ori vaš glas! Objavite slavopojkom: Jahve spasi narod svoj, Ostatak Izraelov! Evo, ja ih vodim iz zemlje sjeverne, skupljam ih s krajeva zemlje: s njima su slijepi i hromi, trudnice i rodilje: vraća se velika zajednica.« Poslije tolikih trpljenja prorok naviješta Božji blagoslov njegovom narodu. »Evo, u suzama pođoše, utješene sad ih vraćam! Vodit ću ih kraj potočnih voda, putem ravnim kojim neće posrnuti.« U Isusu se ispunjavaju sva proroštva. Prošao je svijetom, čineći dobro,2 čak i onima koji ga nisu molili. U njemu se očitovala punina božanskog milosrđa prema onima koji su u najvećoj potrebi. Nikakva bijeda nije udaljila Krista od ljudi: vratio je vid slijepima, iscijelio gubavce, ozdravio hrome i uzete, nahranio gladno mnoštvo, istjerao zloduhe..., pristu13

TRIDESETA NEDJELJA KROZ GODINU. CIKLUS B

pio onima koji su najviše patili u duši ili u tijelu. »Mi smo ti koji smo trebali poći k Isusu, ali ispriječila se dvostruka zaprjeka. Bili smo slijepi (...). Ležali smo kao uzeti na svojim posteljama, nesposobni dosegnuti veličinu Božju. Stoga je naš ljubljeni Spasitelj i Liječnik naših duša sišao s visine.«3 Mi, koji bolujemo od mnogih bolesti, »trebamo čvrsto vjerovati u onoga koji nas je spasio, u božanskog Liječnika koji je poslan upravo zato da nas ozdravi. Vjerovati to čvršće, što je veća i beznadnija bolest od koje trpimo«.4 Bit će trenutaka kad ćemo imati više poteškoća nego obično, trenutaka u kojima je napast jača, u kojima osjećamo umor ili unutarnju tamu, kad je naša slabost veća. Pođimo tada k Isusu, koji je uvijek blizu, s iskrenom i poniznom vjerom, poput tolikih bolesnika i potrebitih o kojima govori Evanđelje. Recimo Učitelju: »Gospodine, ne uzdaj se u mene! Ja se u tebe moram uzdati. A spoznavši u svojoj duši ljubav, sućut, nježnost kojom nas Krist gleda – jer on nas ne napušta – shvatit ćemo svu dubinu Apostolovih riječi: ‘Virtus in infirmitate perficitur.’ (2 Kor 12,9) Vjerujući Gospodinu, unatoč našim bijedama – zapravo s našim bijedama – bit ćemo vjerni našem Ocu, Bogu. Zablistat će božanska moć, podupirući nas usred naše slabosti.«5 Koliku nam sigurnost daje Krist koji je u našoj blizini!

II. Misno nam Evanđelje6 govori o tome kako je Isus, izlazeći iz grada Jerihona, izliječio nekog slijepca po imenu Bartimej, koji je sjedio uz put i prosio. Učitelj se zaputio prema Jeruzalemu, kad je do Bartimeja 14

TRIDESETA NEDJELJA KROZ GODINU. CIKLUS B

dopro žamor onih koji su išli za Gospodinom. »Kad je čuo da je to Isus Nazarećanin, stane vikati: ‘Sine Davidov, Isuse, smiluj mi se!’« Ovaj čovjek koji živi u tami, a koji čezne za svjetlom, za jasnoćom, za zdravljem, shvaća da je ovo njegova prigoda: Isus je veoma blizu.

Koliko je dugo čekao ovaj trenutak! Učitelj sada može čuti njegov glas! Stoga, premda ga mnogi »ušutkivahu«, on nije mario, već »još jače vikaše«. Ovakvu prigodu nije smio propustiti! Ovo nam je izvrstan primjer! Jer Krist je uvijek u dometu našega glasa – čuje naše molitve – sasvim nam je blizu, da se ne bismo bojali zazivati ga svim silama. »Timeo«, tumači sveti Augustin, »Iesum transeuntem et non redeuntem.« »Bojao se da će Isus proći i da se ne će vratiti.«7 Ne smijemo dopustiti da milosti pored nas prođu kao što voda prijeđe preko tvrde zemlje, ne natopivši je.

Trebamo često Isusu vapiti – učinimo to sada u tišini našeg srca – u gorljivoj molitvi: »Iesu, Fili David, miserere mei!« »Isuse, Sine Davidov, smiluj mi se!« To nam govore i sljedeće riječi svetog Bernarda, kojih se valja često sjetiti: »Jedina moja zasluga jest milosrđe Gospodnje. Ne ću biti siromašan zaslugama dok god je on bogat milosrđem. Budući da Gospodnje milosrđe veliko, velike su i moje zasluge.«8 Utječimo se njemu, noseći te zasluge: »Iesu, Fili David...« Trebamo ga zazivati, potvrđuje sveti Augustin, molitvom i djelima koja tu molitvu moraju pratiti.9 Dobra djela – osobito ljubav, dobro obavljen posao, očišćenje duše od grijeha u skrušenoj ispovijedi – poduprijet će naše vapaje pred Gospodinom.

Slijepac, savladavši otpor onih koji su ga okruživali, postigao je ono što je toliko želio. »Isus se zau15

TRIDESETA NEDJELJA KROZ GODINU. CIKLUS B

stavi i reče: ‘Pozovite ga!’ I pozovu slijepca, sokoleći ga: ‘Ustani! Zove te!’ On baci sa sebe ogrtač, skoči i dođe Isusu.« Gospodin ga je čuo od samog početka. No želio je da nam Bartimej pruži primjer upornosti u molitvi, kako ne smijemo odustajati sve dok se ne nađemo pred Gospodinom. I sad je napokon Bartimej pred Gospodinom. »Započinje božanski razgovor, predivni razgovor, koji donosi ganuće, koji ražaruje, jer ti i ja sad smo Bartimej. Krist otvara svoja božanska usta i pita: ‘Quid tibi vis faciam?’ ‘Što hoćeš da ti učinim?’ A slijepac odgovori: ‘Učitelju moj, da progledam!’ Što je logičnije od toga!? A ti – vidiš li? Zar se tebi nije dogodilo, ponekad, isto što i ovom jerihonskom slijepcu? Ne mogu zaboraviti kako sam, razmatrajući ovaj ulomak prije mnogo godina i spoznavši da Isus nešto od mene očekuje – nešto što mi nije bilo poznato! – molio svoje strjelovite molitve: Gospodine, što hoćeš? Što tražiš od mene?

Slutio sam da od mene traži nešto novo i ono ‘Rabbuni, ut videam’ – ‘Učitelju moji, da progledam’ – potaknulo me da se neprestano molim Kristu: Gospodine, neka se ispuni to što ti hoćeš. (...) Sad si ti onaj s kojim Krist razgovara. Govori te: Što hoćeš od mene? Da vidim, Gospodine, da vidim! A Isus: ‘Idi, vjera te tvoja spasila! I on odmah progleda i uputi se za njim.’ (Mk 10,52) Uputiti se za njim. Spoznao si ono što ti je Gospodin predložio i odlučio si ići za njim. Nastojiš hodati njegovim stopama, odjenuti se u Kristove haljine, biti sami Krist, jer tvoja vjera – vjera u svjetlo koje ti Gospodin daje – treba biti djelotvorna i ispunjena žrtvama. Ne zavaravaj se, ne mi16

TRIDESETA NEDJELJA KROZ GODINU. CIKLUS B

sli da ćeš pronaći neke nove načine. Vjera koju on od nas traži jest ovo: trebamo hoditi u skladu s njegovom voljom, raditi velikodušno, te iskorijeniti i odstraniti sve što nas ometa.«10 III. »Velika nam djela učini Jahve: opet smo radosni! Kad Jahve vraćaše sužnjeve sionske bilo nam je k’o da snivamo. Usta nam bjehu puna smijeha, a jezik klicanja. Vrati, O Jahve, sužnjeve naše k’o potoke negepske! Oni koji siju suzama žanju u pjesmi.«11 Ovaj psalam klicanja i radosti govori o sreći Izraelaca, kad su saznali za Kirovu odluku kojom je dopustio da se izabrani narod vrati u zemlju svojih otaca, i o njihovoj nadi da će obnoviti Hram i sveti grad, Jeruzalem. Ovaj se psalam pjevao tijekom hodočašća u Jeruzalem, u prigodi najvažnijih židovskih svetkovina. Stoga se i naziva hodočasničkim psalmom.

Na jugu Palestine leži pustinja Negeb. Tijekom kišnih razdoblja, uslijed velikih bujica, ovo područje za neko vrijeme postane oaza. Tako su se oni koji su bili zasužnjeni u Babilonu vraćali u opustošeni Izrael, moleći Gospodina da obnovi zemlju, da započne novo razdoblje, puno blagoslova. Njihove su suze postale sjeme obraćenja, sjeme kajanja zbog prošlih grijeha, zbog kojih su i bili kažnjeni. Kao što zemljoradnik, koji se umorio sijući, žanje plodove svog truda, tako se i izabrani narod, isplakavši svoje grijehe, vraća u radosti i slobodi.12 Ovaj nam psalam govori o mesijanskoj radosti, o čemu je riječ i u prvom misnom čitanju. U današnjem Evanđelju pak Bartimej se pojavljuje kao prvi 17

TRIDESETA NEDJELJA KROZ GODINU. CIKLUS B

plod ovog spasenja koje tek započinje, a koje svoju puninu ima u Kristovoj muci, smrti i uskrsnuću.

Bartimejeva sljepoća i siromaštvo bili su povod za njegov susret s Isusom, koji je obilato nadoknadio sve njegove prijašnje muke. Njegov se život sasvim promijenio: »…et sequebatur eum in via.« »…i uputi se za njim.« Bartimej je postao njegov učenik. Naša trpljenja, naše sljepoće, mogu biti prigode za novi susret s Isusom, da pođemo za njim na nov način – poniznije, čišće – na putu života, da postanemo učenici koji ga izbliza slijede. Moći ćemo mnogima u ime Isusovo reći: »Ustani! Zove te!« »U ona vremena, pripovijedaju Evanđelja, Gospodin je prolazio, a oni, bolesnici, zazivali ga i tražili. I danas, preko tvoga kršćanskog življenja, Isus je taj koji prolazi i, uz tvoju pomoć, koliki će ga moći upoznati, zazvati, zatražiti pomoć, i otvorit će im se oči čudesnim svjetlima milosti.«13 »Domine, ut videam!« Gospodine, daj mi da vidim što želiš od mene. Domina, ut videam! Gospo naša, Majko Božja, daj mi da vidim što tvoj sin traži od mene sada – u mojim okolnostima – i daj mi da mu to spremno predam.

Jr 31,7–9. – 2 Usp. Dj 10,38. – 3 SVETI BERNARD, Propovijed na prvu nedjelju Došašća, 78. – 4 SVETI JOSEMARÍA ESCRIVÁ, Prijatelji Božji, UPT, Đakovo 2007., 193. – 5 Na nav. mj., 194. – 6 Mk 10,46–52. – 7 Usp. SVETI AUGUSTIN, Govori, 88,13. – 8 SVETI BERNARD, Izlaganje o Pjesmi nad pjesmama, 61. – 9 SVETI AUGUSTIN, na nav. mj., 349,5. – 10 SVETI JOSEMARÍA ESCRIVÁ, na nav. mj., 197–198. – 11 Pripjevni psalam sv. mise, Ps 125,1–6. – 12 Usp. D. DE LAS HERAS, Comentario ascético-teológico sobre los Salmos, Gráficas Carlos Martín, Avila 1989., str. 325. – 13 SVETI JOSEMARÍA ESCRIVÁ, Kovačnica, Verbum, Split 2006., 665.

1

18

TRIDESETA NEDJELJA KROZ GODINU. CIKLUS C

Trideseta nedjelja kroz godinu.

Ciklus C

3. PRAVA MOLITVA • Nužnost molitve.

• Pouzdana i ponizna molitva. Prispodoba o farizeju i cariniku.

• Ustrajnost u molitvi. Poteškoće.

I. Molitva je i ove nedjelje tema misnog Evanđelja.1 Isus započinje prispodobe o molitvi tvrdnjom da »trebaju svagda moliti i nikada ne sustati«.2 U svojim poukama Gospodin najčešće – pored vjere i ljubavi – govori o molitvi. Na mnoge nam načine Učitelj želi reći kako je molitva apsolutno nužna ako želimo ići za njim ili učiniti nešto što nadilazi ovaj prolazni život. Na početku svog pontifikata sveti Ivan Pavao II. je izjavio: »Molitva je, po meni, prva zadaća i na neki način prvi navještaj; to je prvi uvjet mog služenja Crkvi i svijetu.« I dodaje: »Također, svaki vjernik molitvu uvijek mora smatrati bitnom i nezamjenjivom u svom pozivu, ona je opus divinum koji prethodi – poput temelja sveg življenja i djelovanja – svakoj zadaći. Dobro znamo da je vjernost molitvi dokaz životnosti, a zanemarivanje molitve dokaz propadanja duhovnog života, apostolata, kršćanske vjernosti.«3 Bez molitve ne možemo nasljedovati Krista usred svijeta. Molitva nam treba koliko i hrana i zrak za tjelesni život. Stoga se đavao tru19

TRIDESETA NEDJELJA KROZ GODINU. CIKLUS C

di udaljiti kršćane od molitve, i to isprikama koje su naizgled opravdane.

Nekoliko dana prije ovog govora papa je podsjetio da svećenicima, čak i revnima, prijeti »opasnost da toliko urone u rad za Gospodina, da zaborave na samog Gospodina«.4 To je opasnost koja prijeti svakom kršćaninu, jer nema nikakve koristi i od najvećeg apostolata ako pri tome trpi naš odnos s Gospodinom. U tom slučaju sav će trud biti jalov. Bit će to samo ljudsko nastojanje u kojem smo, možda nesvjesno, tek tražili sebe. Rješenje protiv ove opasnosti nije u tome da napustimo posao ili apostolat, već u tome da »nađemo vremena biti s Gospodinom u molitvi«,5 koja je »danas, kao i uvijek, neizostavna«.6 Ispitajmo danas oživljava li molitva – svakodnevni razgovor s Isusom – naš posao, obiteljski život, prijateljstva, apostolat… Dobro znamo da je sve drugačije kad prije o tome razgovaramo s Isusom. Jer »tu Gospodin daje svjetlost da se spoznaju istine«.7 Bez ovog svjetla hodali bismo u mraku, a s njim spoznajemo Božje otajstvo i otajstvo života.

II. Svrha prispodobe iz današnjeg misnog Evanđelja jest moći razlikovati istinsku od lažne pobožnosti. Istinska molitva »prodire kroz oblake«,8 kako čitamo u prvom čitanju, uvijek se uzdiže do Boga i silazi puna plodova.

Sveti Luka ističe da je Gospodin ovu prispodobu uputio »nekima pak koji se pouzdavahu u sebe da su pravednici, a druge potcjenjivahu«. Gospodin govori o dvojici koji su bili veoma poznati njegovim 20

TRIDESETA NEDJELJA KROZ GODINU. CIKLUS C

slušateljima: »Dva čovjeka uziđoše u Hram pomoliti se: jedan farizej, drugi carinik.« U nastavku saznajemo: premda su obojica u Hram došla radi molitve, jedan od njih nije se pomolio. Nije razgovarao s Bogom, već sa samim sobom. U njegovoj molitvi nije bilo ni ljubavi ni poniznosti. Farizej stoji pred Bogom, zahvaljuje za ono što sâm radi, zadovoljan je sa samim sobom. Uspoređuje se s drugima i sebe smatra pravednijim, boljim vršiteljem Zakona. Kao da mu Bog i ne treba.

A carinik »stajaše izdaleka, pa se Bog njemu približio. Ne usuđujući se podići oči k Nebu, imaše uza se onoga koji je stvorio Nebesa… Je li Bog daleko ili ne, ovisi o tebi. Ljubi i približit će se.«9 I bit će veoma pozoran na sve ono što mu želiš reći. Carinik je Boga osvojio svojom poniznošću i pouzdanjem, jer »Bog se oholima protivi, a poniznima daje milost«.10 Bog nas je poučio kakva treba biti naša molitva: ponizna, pozorna, usredotočena na osobu kojoj se obraćamo, puna pouzdanja, nipošto monolog o nama samima – kako je molio farizej – ili o nekakvim našim vrlinama.

U prispodobi je istaknuto da je poniznost temelj našeg odnosa s Bogom. On hoće da molimo poput djece i siromaha i kao oni koji su uvijek potrebni njegovog milosrđa. »Bogu se sviđa«, naučavao je sveti Alfonso de Liguori, »kad mu se prisno i slobodno obraćamo. S njim razgovarajte o svojim obvezama, o svojim naumima, poslovima, strahovima i o svemu što vas zanima. Pristupajte s povjerenjem i otvorena srca, jer Bog ne običava govoriti duši koja se njemu ne obraća«.11 Klonimo se molitve u kojoj nastupamo 21

TRIDESETA NEDJELJA KROZ GODINU. CIKLUS C

samodostatno, zadovoljni zbog prividnih ili mogućih plodova u apostolatu, u osobnoj asketskoj borbi…, ili s negativnim, pesimističnim stavovima, koji odražavaju manjak pouzdanja u Božju milost, i koji su često očitovanja pritajene oholosti. Molitva je uvijek vrijeme radosti, pouzdanja i mira.

III. Pažljivo pripremimo vrijeme koje ćemo posvetiti molitvi, koja »nije ništa drugo doli razgovarati prijateljski često puta nasamo s Onim za kojega znamo da nas ljubi«,12 jer u molitvi nalazimo snagu za posvećenje naših svakodnevnih obveza, snagu da protivštine koje nas svakoga dana snalaze pretvaramo u milosti, snagu da nadvladamo poteškoće. Toliko smo jaki, koliko je iskren naš odnos s Gospodinom. Na početku molitve »potrebno je ‘uštimati’ srce za ovu svetu vježbu, kao što glazbenik uštimava glazbalo«.13 Kao priprava dobro će poslužiti ako svoj rad tijekom dana prikazujemo Gospodinu, ako obavljamo mala mrtvljenja, ako čuvamo sabranost…, ako u trenutku kad započinjemo molitvu, posvijestimo sebi da se nalazimo u Božjoj prisutnosti i da nas Gospodin gleda. U tome nam može pomoći kratka usmena molitva koja će nas uvesti u razgovor s Bogom, a koju trebamo polako i sabrano izgovarati: »Čvrsto vjerujem da si tu, da me vidiš, da me čuješ...« Gledamo ga i on nas gleda. Ova svijest da smo pred njim već je molitva, premda još nijednu riječ nismo izrekli. On nas razumije i mi njega razumijemo. Njemu se molimo i on nas moli: da budemo velikodušniji, da ljubimo više, da se više trudimo…

22

TRIDESETA NEDJELJA KROZ GODINU. CIKLUS C

Ne zamaramo se ako ponekad – ili ako nikada – ne osjećamo nešto posebno u molitvi. »Za osobu koja se istinski trudi bit će trenutaka kada se čini da tumara pustinjom i da unatoč svim naporima ne ‘osjeća’ Boga. Treba znati da nitko tko se ozbiljno pozabavi molitvom nije pošteđen takvih iskušenja (...). U tim trenutcima njegova molitva, koju će odlučno nastojati održati, može odavati dojam određene ‘umjetne tvorevine’, iako je zapravo nešto posve drugo: ona je u tom času izraz njegove vjernosti Bogu, u čijoj nazočnosti želi ostati čak i onda kada ne prima zauzvrat nikakvu subjektivnu utjehu.«14 Često nam naša molitva – u kojoj se trudimo biti s Gospodinom – izgleda kao gubitak vremena i kao nešto jalovo, a zapravo je pred Gospodinom izvanredna i zaslužna. Gospodin će nam uvijek udijeliti svoj mir i svoju snagu, da možemo ustrajati u borbama koje su pred nama. Nikada ne napuštajmo molitvu. »Čini mi se da izgubiti put«, napisala je sveta Terezija Avilska, s uobičajenom jasnoćom, »ne znači ništa drugo doli napustiti molitvu.«15 Nerijetko je najozbiljnija napast za dušu, koja se jednom odlučila slijediti Krista izbliza, da zapostavi ovaj svakodnevni razgovor s Bogom, misleći da ne donosi ploda ili smatrajući da ima važnijih stvari, ubrajajući tu i apostolske zadaće…, a ništa nije važnije od ovog svakodnevnog susreta, od molitve u kojoj nas Isus očekuje. »Svakoga se dana i bezuvjetno valja odlučiti na osobnu molitvu, tu odluku ispuniti i u njoj ustrajati.

Nije važno ako ponekad ne možemo učiniti ništa više doli ostati na koljenima neko određeno vrijeme i boriti se – bez velikoga uspjeha – s rastresenošću. To 23

TRIDESETA NEDJELJA KROZ GODINU. CIKLUS C

vrijeme nije izgubljeno.«16 Naprotiv, nema uspješnijeg vremena od onog kojeg smo »izgubili« u društvu s Gospodinom.

Zamolimo danas našu Gospu da nam pomogne i da nas pouči kako razgovarati s njenim sinom, kao što je ona razgovarala s njim u Nazaretu i tijekom njegova javnog djelovanja. Čvrsto odlučimo nikada ne zapostavljati molitvu i ne pristajati svojevoljno na rastresenosti tijekom molitve, kad nas Gospodin gleda i sluša s tolikom pozornošću.

Lk 18,9–14. – 2 Usp. Lk 18,1. – 3 SVETI IVAN PAVAO II., Govor, 7. listopada 1979. – 4 ISTI, Govor, 1. listopada 1979. – 5 Na nav. mj. – 6 ISTI, Govor, 27. siječnja 1979. – 7 SVETA TEREZIJA AVILSKA, Osnutci, 10,13.

– 8 Sir 35,17. – 9 SVETI AUGUSTIN, Govor, 9,21. – 10 Jak 4,6. – 11 SVETI ALFONSO M. DE LIGUORI, Cómo conversar continua y familiarmente con Dios, u: Obras ascéticas de…, BAC, sv. I., str. 316–317. – 12 SVETA TEREZIJA AVILSKA, Moj život, 8,5. – 13 SVETI PETAR ALKANTARSKI, O molitvi i razmatranju, 1,3. – 14 KONGREGACIJA ZA NAUK VJERE, Pismo o nekim vidovima kršćanske meditacije, 15. listopada 1989., 30. – 15 SVETA TEREZIJA AVILSKA, Moj život, 19,12. – 16 E. BOYLAN, El amor supremo, Rialp, Madrid 1954., str. 283.

1

24

VRIJEME KROZ GODINU. TJEDAN XXX. PONEDJELJAK

Vrijeme kroz godinu. Tjedan XXX. Ponedjeljak

4. GLEDATI U NEBO • »Zgrbljena žena« i Isusovo milosrđe.

• Ono što nas sprječava da gledamo u nebo.

• Samo u Bogu razumijemo istinsku stvarnost našeg života i svega stvorenog.

I. U današnjem misnom Evanđelju sveti nam Luka govori o tome kako je Isus jedne subote, po svom običaju, došao u sinagogu i poučavao okupljene.1 »Kad eto žene koja je osamnaest godina imala duha bolesti. Bila je zgrbljena i nikako se nije mogla uspraviti.« Isus, premda to nitko od njega nije tražio, potaknut ljubavlju, pozove ženu i kaza: »Ženo, oslobođena si svoje bolesti!« Zatim na nju položi ruke, a ona se odmah uspravi i počne slaviti Boga.

Upravitelj sinagoge rasrdi se jer je Isus liječio subotom. Njegovo uskogrudno srce nije razumjelo veličinu Božjeg milosrđa koje je oslobodilo ovu ženu, koja je toliko dugo trpjela. Gorljiv u izvanjskom obdržavanju subote, u skladu s propisima Zakona,2 farizej ne uspijeva vidjeti Božju radost jer je jedna njegova kći ozdravila u duši i tijelu. Njegovo srce, hladno i zatvoreno, bez pobožnosti, ne umije prodrijeti u istinsku bit događaja: ne prepoznaje Mesiju, nazočna na tom mjestu, kako se očituje onako kako su Pisma naviještala. I ne usuđujući se prigovoriti izravno Isusu, govori onima koji su ga okruživali: »Šest je dana u koje treba raditi! U te dakle dane dolazi25

VRIJEME KROZ GODINU. TJEDAN XXX. PONEDJELJAK

te i liječite se, a ne u dan subotni.« Gospodin, baš kao i u drugim, sličnim prigodama, ne šuti: naziva ih licemjerima. »Odgovori mu Gospodin: ‘Licemjeri! Ne driješi li svaki od vas u subotu svoga vola ili magarca od jasala da ga vodi na vodu?’ Nije li dakle i ovu kćer Abrahamovu, koju Sotona sveza evo osamnaest je već godina, trebalo odriješiti od tih spona u dan subotni?« Ta je žena u susretu s Kristom obnovila svoje dostojanstvo, on se prema njoj odnosi kao prema Abrahamovoj kćeri, a njena je vrijednost neizmjerno veća od vrijednosti neke životinje, vola ili magarca. »Na te njegove riječi postidješe se svi protivnici njegovi, a sav se narod radovaše zbog svega čime se on proslavio.« Žena je oslobođena od zloduha koji ju je tlačio i od tjelesne bolesti. Sad može promatrati Krista, Nebo, ljude, čitav svijet. Trebali bismo često razmatrati ove ulomke u kojima se očituje Gospodinovo milosrđe, koje nam je uvijek potrebno. »Takvu nježnost i toliku ljubav Isus ne izražava samo maloj skupini učenika, već i svima drugima: pobožnim ženama, predstavnicima Velikog vijeća, kao što je Nikodem, i carinicima, npr. Zakeju, bolesnicima i zdravima, pismoznancima i poganima, pojedincima i mnoštvu iz svega svijeta.

Evanđelje nam govori o tome da Isus nije imao gdje bi naslonio glavu, ali ono nam govori i o tome da je imao voljene i povjerljive prijatelje, koji su ga htjeli primiti u svoju kuću. Ono isto tako izvješćuje o njegovu suosjećanju s bolesnicima, o njegovoj boli zbog neznanja i zabluda, o njegovom gnušanju nad licemjerstvom. Isus plače nad umrlim Lazarom. On 26

VRIJEME KROZ GODINU. TJEDAN XXX. PONEDJELJAK

se srdi na trgovce koji su obeščastili Hram, a isto ga tako u srce dira i bol udovice iz Naima.«3 Razmatranje ovih evanđeoskih prizora treba u nama razviti još veće pouzdanje u Isusa, osobito kad smo u potrebi, bila ona tjelesna ili duhovna, ili kad osjetimo snažnu sklonost prema materijalnom ili prema užitcima. Trebamo postupati prema drugima poput Gospodina, ne smijemo biti ravnodušni prema patnji ili nevolji. Budimo poput Učitelja koji se smilovao i pritekao u pomoć.

II. »Gospodin je pristupio toj ženi koja bijaše zgrbljena već osamnaest godina i koja se nikako nije mogla uspraviti. (usp. Lk 13,11) Njoj su nalik«, tumači sveti Augustin, »oni koji svoje srce priljube za zemlju«,4 nakon nekog vremena izgube sposobnost gledanja u Nebo, sposobnost kontemplacije, i sposobnost da u Bogu promatraju divotu svega stvorenog. »Tko je zgrbljen, uvijek gleda u zemlju i tko traži ono nisko, ne spominje se cijene svog otkupljenja.«5 Zaboravlja da je stvorenje tu da nas usmjeri prema Nebu, pristupa stvarima uskogrudno. Ženu, koju je Isus ozdravio, zloduh je držao zarobljenom osamnaest godina, ne dopuštajući joj da uspravi svoj pogled prema Nebu. Nažalost, neki ljudi provedu sav svoj život mareći samo za zemaljsko.

Navezali su se na zemlju »požudom tijela i požudom očiju, i ohološću života«.6 Požuda tijela onemogućuje gledanje Boga, jer će samo »čisti srcem Boga gledati«.7 Ova se zla sklonost, požuda tijela, »ne svodi isključivo na neurednu putenost; ona uključuje i 27

VRIJEME KROZ GODINU. TJEDAN XXX. PONEDJELJAK

traženje udobnosti i izostanak životnog poleta, što dovodi to toga da biramo lakši, ugodniji ili naizgled kraći put i onda kad to uključuje popuštanje u vjernosti Bogu (...).

Drugi je neprijatelj (…) požuda očiju, kao ponor duboka požuda po kojoj cijenimo samo ono što možemo opipati. Oči su one koje se lijepe za zemaljsko i koje upravo zato nisu kadre otkriti nadnaravno. Zbog toga nam je moguće i riječi Svetoga pisma svesti na pohlepu za materijalnim dobrima i još dalje, na onu iskrivljenu spoznaju po kojoj sve što nas okružuje – druge ljude, naš život i naše vrijeme – gledamo čisto ljudski.

Zamagljuju se oči naše duše, razum se osjeća kadrim da sâm sve shvati, ne osvrćući se na Boga (...).

Na tom putu lako možemo pasti u ruke trećeg neprijatelja, superbiae vitae. Tu se ne radi samo o prolaznim mislima častohleplja ili samoljublja: to je sveobuhvatna nadutost. Ne zavaravajmo se, to je najveće zlo i početak svih zabluda.«8 Niti jedan od ovih neprijatelja ne će uspjeti ovladati nama ako prepoznamo – s nužnom iskrenošću – njihove prve znakove, koliko god mali ti znakovi bili, i ako zamolimo Gospodina da nam pomogne iznova podignuti svoj pogled prema njemu.

III. Vjera u Krista treba se očitovati u sitnicama svakodnevnog života, i treba nas potaknuti da »svoj uobičajeni, zemaljski život uredimo tako da nam pogled bude upravljen prema Nebu, to jest prema Bo28

VRIJEME KROZ GODINU. TJEDAN XXX. PONEDJELJAK

gu, konačnoj i vrhovnoj svrsi naših stremljenja i naših želja«.9 Kad – po vjeri – imamo sposobnost gledati Boga, spoznajemo istinu postojanja: smisao ovog ili onog događaja, koji poprima novu dimenziju; smisao križa, patnje i trpljenja; nadnaravnu vrijednost koju možemo unijeti u sve okolnosti i u naš svakodnevni rad koji stječe, u Bogu i po Bogu, nadnaravnu učinkovitost.

Kršćanin nije apsolutno odvojen od zemaljskih stvarnosti, naprotiv, »može i mora ljubiti stvari koje je sâm Bog stvorio. Ta od Boga ih prima, na njih gleda i poštuje ih kao da upravo izlaze iz Božje ruke«.10 Međutim, »njima se služi i uživa ih u siromaštvu i slobodi duha i tako je uveden u pravi posjed svijeta, kao onaj koji ništa nema, a sve posjeduje. ‘Sve je vaše, vi Kristovi, a Krist Božji.’ (1 Kor 3,22–23.)«.11 Sveti Pavao preporučivao je prvim kršćanima u Filipima: »Uostalom, braćo, što je god istinito, što god časno, što god pravedno, što god čisto, što god ljubazno, što god hvalevrijedno; je li što krjepost, je li što pohvala – to nek vam je na srcu!«12 Kršćanin razvija posebnu velikodušnost kada stekne naviku da sve događaje iz svoje svakodnevice, i velike i male, dovodi u vezu s Bogom. Kada te događaje koristi kao prigode za zahvaljivanje, da se pomoli za pomoć ili prikaže Bogu svoj rad, da zatraži oproštenje za svoje grijehe... Kad, naposljetku, ne zaboravlja da je dijete Božje u svako doba dana i u svim okolnostima, i kad ne dopusti da ga događaji, poslovi ili problemi koji se pojavljuju…, tako obuzmu da zaboravi onu veliku istinu koja daje smisao 29

VRIJEME KROZ GODINU. TJEDAN XXX. PONEDJELJAK

svemu – nadnaravnu vrijednost života. »Juriti, juriti!... Raditi, raditi!... Groznica, ludo djelovanje…

Divne materijalne zgrade… U duhovnome pogledu: obične daske, jadna platna, obojeni kartoni… juriti, raditi! – I mnogo svijeta koji juri: neprestano amo-tamo. Rade, naime, s pogledom na sadašnji trenutak: ‘nalaze se’ uvijek ‘u sadašnjosti’. – Ti… trebaš gledati stvari očima vječnosti, ‘stavljajući u sadašnjost’ konačni svršetak i prošlost… Spokoj. – Mir. – Intenzivan nutarnji život. Bez jurnjave, bez mahnitog mijenjanja mjesta, s položaja koji ti u životu pripada, poput moćna duhovnog generatora, kolikima ćeš dati svjetlo i energiju!… ne gubeći svoju snagu i svjetlo.«13 Utječimo se milosrđu Gospodnjem, da nam udijeli ovaj dar – živjeti od vjere. Tako da uzmognemo hoditi ovom zemljom, gledajući prema Nebu, upirući pogled prema njemu, prema Isusu.

1 Lk 13,10–17. – 2 Usp. Izl 20,8. – 3 SVETI JOSEMARÍA ESCRIVÁ, Susret s Kristom, 108. – 4 SVETI AUGUSTIN, Tumačenje psalama, 37,7. – 5 SVETI GRGUR VELIKI, Homilije na Evanđelja, 31,8. – 6 1 Iv 2,16. – 7 Usp. Mt 5,8. – 8 SVETI JOSEMARÍA ESCRIVÁ, na nav. mj., 56. – 9 SVETI IVAN PAVAO II., Angelus, 8. rujna 1979. – 10 DRUGI VATIKANSKI SABOR, Gaudium et spes: pastoralna konstitucija o Crkvi u suvremenom svijetu, 37. – 11 Na nav. mj. – 12 Fil 4,8. – 13 SVETI JOSEMARÍA ESCRIVÁ, Put, 837.

30

SADRŽAJ

RIJEČ IZDAVAČA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5 Trideseta nedjelja kroz godinu. Ciklus A 1. STVORENI ZA RADOST. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7 • Gospodin hoće radosne učenike. »Ono što je potrebno za postizanje sreće nije lagodan život nego zaljubljeno srce.« • Prva zapovijed i radost.

• Donositi radost onima koje je Bog stavio u našu blizinu.

Trideseta nedjelja kroz godinu. Ciklus B 2. SUSRET S KRISTOM . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13 • Utjecati se Isusu, koji je uvijek blizu, i u našim slabostima i u trpljenjima.

• Milosrđe Gospodnje. Bartimej.

• Mesijanska radost.

Trideseta nedjelja kroz godinu. Ciklus C 3. PRAVA MOLITVA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 19 • Nužnost molitve.

• Pouzdana i ponizna molitva. Prispodoba o farizeju i cariniku.

• Ustrajnost u molitvi. Poteškoće.

Vrijeme kroz godinu. Tjedan XXX. Ponedjeljak 4. GLEDATI U NEBO . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 25 • »Zgrbljena žena« i Isusovo milosrđe.

• Ono što nas sprječava da gledamo u nebo.

• Samo u Bogu razumijemo istinsku stvarnost našeg života i svega stvorenog.

275

SADRŽAJ

Vrijeme kroz godinu. Tjedan XXX. Utorak 5. OČITOVANJE DJECE BOŽJE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 31 • Spoznaja našeg božanskog sinovstva.

• Sinovi u Sinu.

• Posljedice božanskog sinovstva.

Vrijeme kroz godinu. Tjedan XXX. Srijeda 6. SHVATIT ĆEŠ POSLIJE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 37 • U Božjim smo rukama. Sve se događa po njegovoj volji ili po njegovu dopuštenju, a za naše dobro.

• Spoznaja našeg božanskog sinovstva. »Omnia in bonum!« »U svemu na dobro...« • Pouzdanje u Boga ne vodi u pasivnost.

Naprotiv, služimo se raspoloživim sredstvima.

Vrijeme kroz godinu. Tjedan XXX. Četvrtak 7. ISUSOVA LJUBAV . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 43 • Božja ljubav je naše utočište i zaštita. Ići pred svetohranište.

• Isus u presvetom oltarskom sakramentu pruža sve potrebne pomoći.

• U blizini svetohraništa pobjeđujemo u svim bitkama. Euharistijske duše.

Vrijeme kroz godinu. Tjedan XXX. Petak 8. BEZ LJUDSKIH OBZIRA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 49 • Djelovati jasno i dosljedno, poput Isusa.

• Kršćanin jake vjere nema ljudskih obzira.

• Primjer prvih kršćana.

Vrijeme kroz godinu. Tjedan XXX. Subota 9. NAJBOLJE MJESTO . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 55 • Prva mjesta.5 • Marijina poniznost.

• Plodovi poniznosti.

Trideset i prva nedjelja kroz godinu. Ciklus A 10. JEDAN JE VAŠ OTAC . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 61 • Božje očinstvo.

276

SADRŽAJ

• Sudjelovanje u Božjem očinstvu.

• Apostolat i duhovno očinstvo.

Trideset i prva nedjelja kroz godinu. Ciklus B 11. LJUBITI DJELIMA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 67 • Prva zapovijed.

• Suradnja s Božjom ljubavlju.

• Ljubiti djelima.

Trideset i prva nedjelja kroz godinu. Ciklus C 12. ZAKEJ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 73 • Htjeti susresti Krista. Primijeniti potrebna sredstva.

• Zakejeva nenavezanost i velikodušnost.

• Isus nas uvijek traži. Nada u našem nutarnjem životu i u apostolatu.

Vrijeme kroz godinu. Tjedan XXXI. Ponedjeljak 13. NIŠTA NE OČEKIVATI ZAUZVRAT. . . . . . . . . . . . . . . . 79 • Dijeliti i dati sebe, premda ne vidimo ploda.

• Nagrada za velikodušnost. Dati radosno.

• Primljene talente staviti u službu drugima.

Vrijeme kroz godinu. Tjedan XXXI. Utorak 14. KRŠĆANSKA SOLIDARNOST. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 85 • Udovi istoga Tijela.

• Jedinstvo u ljubavi.

• Jedinstvo u vjeri. Apostolat.

Vrijeme kroz godinu. Tjedan XXXI. Srijeda 15. PLODOVI KRIŽA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 91 • Smisao patnje.

• Plodovi križa u kršćanskom životu.

• Utjecati se Isusu i Mariji u bolesti i u protivštinama.

Vrijeme kroz godinu. Tjedan XXXI. Četvrtak 16. PRIJATELJ GRJEŠNIKA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 97 • Bolesnima treba liječnik. Isus je došao iscijeliti nas.

• Izgubljena ovca. Božja radost zbog naših svakodnevnih obraćenja.

• Isus Krist nas uvijek traži.

277

SADRŽAJ

Vrijeme kroz godinu. Tjedan XXXI. Petak 17. MOLITI ZA POKOJNIKE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 103 • Pomoć dušama u čistilištu, živa stvarnost u Crkvi od prvih vremena.

• Molitvama i dobrim djelima skratiti njihovo čekanje da uđu u Nebo.

• Oprosti.

Vrijeme kroz godinu. Tjedan XXXI. Subota 18. SLUŽITI JEDNOG GOSPODARA . . . . . . . . . . . . . . . . . 110 • Potpuno pripadati Bogu.

• Jedinstvo života.

• Ispravna nakana.

Trideset i druga nedjelja kroz godinu. Ciklus A 19. PRISPODOBA O DESET DJEVICA . . . . . . . . . . . . . . . . 116 • Krist je zaručnik koji dolazi.

• Pojedinačni sud.

• Svakodnevna priprava za sud: ispit savjesti.

Trideset i druga nedjelja kroz godinu. Ciklus B 20. VRIJEDNOST MILOSTINJE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 123 • Davati ne samo od viška, već i od onog što nam izgleda potrebno.

• Milostinja očituje našu ljubav i predanje Gospodinu.

• Bog stostruko nagrađuje našu darežljivost.

Trideset i druga nedjelja kroz godinu. Ciklus C 21. DOSTOJANSTVO LJUDSKOG TIJELA. . . . . . . . . . . . . 129 • Uskrsnuće tijela, objavljeno po Isusu.

• Tijela su stvorena da daju slavu Bogu zajedno s dušom.

• Naše božansko sinovstvo, započeto već po milosti u duši, bit će dovršeno proslavljanjem tijela.

Vrijeme kroz godinu. Tjedan XXXII. Ponedjeljak 22. ODGOVORNOST U LJUBAVI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 135 • Djeca i oni koji su im po svojoj jednostavnosti i obrazovanju nalik. Sablazni.

• Pružati drugima uvijek dobar primjer.

278

SADRŽAJ

• Dužni smo ispraviti i nadoknaditi uvrjede nanesene Bogu.

Vrijeme kroz godinu. Tjedan XXXII. Utorak 23. BESKORISNE SLUGE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 141 • Bez posvetne milosti sva su naša djela bezvrijedna.

• Gospodin nikada ne uskraćuje svoju pomoć.

• Božji suradnici.

Vrijeme kroz godinu. Tjedan XXXII. Srijeda 24. DRUŠTVENE KRJEPOSTI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 147 • Isus je vršio uobičajene društvene krjeposti.

• Zahvalnost. Prijateljstvo. Uzajamno poštovanje.

• Ljubaznost. Optimizam i radost.

Vrijeme kroz godinu. Tjedan XXXII. Četvrtak 25. POPUT UTVRĐENOG GRADA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . 153 • Ljubav među prvim kršćanima.

• Jakost koju rađa ljubav.

• Krjeposti povezane s ljubavlju.

Vrijeme kroz godinu. Tjedan XXXII. Petak 26. KRŠĆANSKI SMISAO SMRTI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 160 • Ne smijemo živjeti, ne mareći za ovaj presudni trenutak. Pripremamo se svakog dana.

• Smrt ima novo značenje, zahvaljujući Kristovoj smrti i uskrsnuću.

• Pouke koje nam daje smrt.

Vrijeme kroz godinu. Tjedan XXXII. Subota 27. MOLITVA I BOŽANSKO MILOSRĐE. . . . . . . . . . . . . . 167 • Naše se pouzdanje u molitvi temelji na beskrajnoj Božjoj dobroti.

• Uvijek se utječimo božanskom milosrđu.

• Djevičin zagovor.

Trideset i treća nedjelja kroz godinu. Ciklus A 28. VELIKODUŠNOST PREMA BOGU. . . . . . . . . . . . . . . . 173 • Upravljati primljenim darovima.

• Život, zadovoljno služenje Bogu.

279

SADRŽAJ

• Dobro iskoristiti vrijeme.

Trideset i treća nedjelja kroz godinu. Ciklus B 29. DRUGI KRISTOV DOLAZAK . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 180 • Željeti vidjeti Gospodinovo lice.

• Njegov slavni dolazak.

• Nadati se danu Gospodnjem.

Trideset i treća nedjelja kroz godinu. Ciklus C 30. RADITI DOK GOSPODIN NE DOĐE . . . . . . . . . . . . . . 186 • Iščekivanje vječnog života ne oslobađa od marljivog rada.

• Rad, jedno od najvećih čovjekovih dobara.

• Profesionalne obveze, kad se obavljaju pred licem Božjim, ne udaljuju nas od našeg konačnog cilja. Naprotiv, približavaju nas k njemu.

Vrijeme kroz godinu. Tjedan XXXIII. Ponedjeljak 31. GOSPODIN NIKADA NE USKRAĆUJE SVOJU MILOST. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 193 • Žarče moliti u vrijeme duhovne tame.

• Duhovno vodstvo, uobičajeno sredstvo po kojem Bog djeluje u duši.

• Nadnaravni smisao i vjera u ovo sredstvo nutarnjeg rasta.

Vrijeme kroz godinu. Tjedan XXXIII. Utorak 32. ELEAZAROVA ODANOST. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 199 • Primjer starog Eleazara.

• Zaprjeke vjernosti.

• Biti vjeran danoj riječi i preuzetim obvezama.

Vrijeme kroz godinu. Tjedan XXXIII. Srijeda 33. ŽELIMO DA KRIST KRALJUJE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 205 • Obnoviti sve u Kristu.

• Odbacivanje Isusa.

• Širiti Kristovo kraljevstvo.

280

SADRŽAJ

Vrijeme kroz godinu. Tjedan XXXIII. Četvrtak 34. ISUSOVE SUZE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 211 • Isusu nije svejedno što se događa s ljudima.

• Presveto Kristovo čovještvo.

• Osjećati isto što i Isus.

Vrijeme kroz godinu. Tjedan XXXIII. Petak 35. KUĆA MOLITVE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 218 • Isus tjera trgovce iz Hrama.

• Hram, mjesto molitve.

• Istinsko bogoslužje.

Vrijeme kroz godinu. Tjedan XXXIII. Subota 36. LJUBITI KRJEPOST ČISTOĆE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 224 • Bez čistoće nije moguća ljubav.

• Bračna čistoća i djevičanstvo.

• Apostolat vezan za ovu krjepost. Sredstva čuvanja čistoće.

Nedjelja Krista, Kralja svega stvorenja 37. KRISTOVO KRALJEVANJE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 231 • Kraljevstvo pravde i ljubavi.

• Neka Krist kraljuje ponajprije u našem razumu, u našoj volji, u svim djelima...

• Širiti Kristovo kraljevstvo.

Vrijeme kroz godinu. Tjedan XXXIV. Ponedjeljak 38. SIROMAŠNA UDOVICA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 237 • Ne bojati se biti beskrajno darežljiv.

• Bezuvjetno predanje. Gospodinu ništa ne odbiti.

• Božja darežljivost.

Vrijeme kroz godinu. Tjedan XXXIV. Utorak 39. S GLINENIM STOPALIMA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 243 • Kip s glinenim stopalima.

• Iskustvo osobne slabosti.

• Naša slabost, prilika da Bog pokaže svoju moć i svoje milosrđe.

281

SADRŽAJ

Vrijeme kroz godinu. Tjedan XXXIV. Srijeda 40. STRPLJIVI U NEVOLJAMA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 249 • Strpljivost, dio krjeposti jakosti.

• Biti strpljiv sa samim sobom, s drugima i u protivštinama svakodnevnog života.

• Strpljivi i postojani u apostolatu.

Vrijeme kroz godinu. Tjedan XXXIV. Četvrtak 41. BLAGOSLIVLJAJTE GOSPODINA SVI NARODI. . . . 255 • Sva priroda slavi Boga. Hvalospjev trojice mladića.

• Priprava za svetu misu i zahvala nakon nje.

• Isus dolazi k nama u svetoj pričesti. Dočekajmo Gospodina na najbolji mogući način, služeći se svim sredstvima.

Vrijeme kroz godinu. Tjedan XXXIV. Petak 42. VJEČNA RIJEČ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 261 • Čitanje Evanđelja.

• Bog nam govori po Svetom pismu.

• Plodovi čitanja Svetog pisma.

Vrijeme kroz godinu. Tjedan XXXIV. Subota 43. PREMA OČEVOJ KUĆI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 268 • Čežnja za Nebom.

• Pobožanstvenjenje duše, njenih moćī i našeg proslavljenog tijela.

• Dodatna slava. Poziv na budnost.

282

PREPORUČUJEMO Razgovarati s Bogom nije rezervirano samo za posebne ljude, Bog očekuje ljubav od svih. Pisane jasnim i pristupačnim jezikom, ove zbirke meditacija za svaki dan u godini namijenjene su svim kršćanima i kroz ciklus liturgijske godine prate njihov unutarnji put običnih ljudi, vjernika laika, koji žive u različitim životnim okolnostima.

Svezak I., 327 str.

Tvrdi uvez.

Drugi svezak meditacija Razgovarati s Bogom prati čitatelja kroz korizmu, od Pepelnice do Velike subote i usredotočuje ga na otajstvo Kristova otkupljenja.

Svezak II., 310 str.

Tvrdi uvez.

www.verbum.hr

PREPORUČUJEMO Treći svezak meditacija Razgovarati s Bogom čitatelja prati kroz ciklus vazmenoga vremena, od nedjelje Uskrsnuća Gospodnjega do svetkovine Duhova.

Svezak III., 342 str.

Tvrdi uvez.

Četvrti svezak meditacija Razgovarati s Bogom vodi čitatelja kroz prvih šest tjedana liturgijskoga vremena kroz godinu koje, ovisno o godini, obuhvaća ukupno 33 ili 34 nedjelje, a započinje ponedjeljkom nakon nedjelje Krštenja Gospodinova.

Svezak IV., 370 str.

Tvrdi uvez.

www.verbum.hr

PREPORUČUJEMO Peti svezak meditacija Razgovarati s Bogom nastavlja s ciklusom vremena kroz godinu i vodi čitatelja kroz tjedne VII.–XII. Ponovno se uzima nakon Duhova, od ponedjeljka koji slijedi Duhove do subote unutar XII. tjedna u vremenu kroz godinu.

Svezak V., 388 str.

Tvrdi uvez.

Šesti svezak meditacija Razgovarati s Bogom nastavlja s ciklusom vremena kroz godinu i vodi čitatelja kroz tjedne XIII.–XVIII. Svezak VI., 358 str.

Tvrdi uvez.

www.verbum.hr

PREPORUČUJEMO Sedmi svezak meditacija Razgovarati s Bogom nastavlja s ciklusom vremena kroz godinu i vodi čitatelja kroz tjedne XIX.–XXIII. Svezak VII., 291 str.

Tvrdi uvez.

Osmi svezak meditacija Razgovarati s Bogom nastavlja s ciklusom vremena kroz godinu i vodi čitatelja kroz tjedne XXIV.–XXIX. Svezak VIII., 343 str.

Tvrdi uvez.

www.verbum.hr

Nakladnik: VERBUM d.o.o.

Trumbićeva obala 12, 21000 Split Tel.: 021/340-260, fax: 021/340-270 E-mail: naklada@verbum.hr www.verbum.hr Tisak: GrafiÄ?ki zavod Hrvatske Tiskano u listopadu 2017.

..........................................................................................................................

U devetomu svesku meditacija Razgovarati s Bogom čitatelja se vodi kroz tjedne XXX.–XXXIV. do kraja liturgijskoga vremena kroz godinu koje, ovisno o godini, obuhvaća ukupno 33 ili 34 nedjelje, a započinje ponedjeljkom nakon nedjelje Krštenja Gospodinova.

Za svaku od 4 nedjelje donesene su tri različite meditacije koje slijede tri ciklusa crkvene godine: A, B i C. U meditacijama nam se Gospodinov život i njegov nauk približavaju na iznimno živ i poticajan način, kroz brojne teme koje čine dio svakoga vjerničkog hoda i napredovanja u duhovnome životu.

Razgovarati s Bogom nije namijenjeno samo posebnim ljudima. Bog očekuje ljubav od svih, budući da smo svi Božja djeca, pozvana obraćati se Bogu kao Ocu. Francisco Fernández-Carvajal ovom knjigom dao je izvanrednu potporu osobnoj molitvi: zbirku razmatranja koja imaju ishodište u dnevnom misnom čitanju, tj. u biblijskim tekstovima Staroga i Novoga zavjeta, a obiluju navodima iz kršćanske predaje, prije svega iz djela crkvenih otaca, te navodima duhovnih klasika i poznatih suvremenih duhovnih pisaca. Osim toga, pisac obilno citira dokumente Drugoga vatikanskog sabora i papinske tekstove – ponajviše one Ivana Pavla II. Jasnim i pristupačnim jezikom, ovaj niz meditacija namijenjen je svim kršćanima i prati njihov unutarnji put običnih ljudi, vjernika laika, koji žive u različitim životnim okolnostima.

ISBN 978-953-235-583-3

VERBUM

95 kn

www.verbum.hr