Page 1

Francisco Fernández-Carvajal

Razgovarati s Bogom

.

.........................

Meditacije za svaki dan u godini svezak VIII. VRIJEME KROZ GODINU (2)

VERBUM

TJEDAN XXIV.–XXIX.


Francisco Fernรกndez-Carvajal RAZGOVARATI S BOGOM


Biblioteka:

FIDES 78.

Urednik: mr. sc. Petar Balta

Za nakladnika: dr. sc. Miro Radalj


Francisco Fernández-Carvajal

RAZGOVARATI S BOGOM Meditacije za svaki dan u godini Svezak VIII. Vrijeme kroz godinu (2): Tjedni XXIV.–XXIX.

VERBUM Split, 2016.


Naslov izvornika: Hablar con Dios. Meditaciones para cada día del año © Ediciones Rialp, S. A. de C. V. © Francisco Fernández-Carvajal, 1986. © Copyright za hrvatsko izdanje: Verbum, Split, 2016. Izvršni urednik: Mate Šimundić, prof. Sva prava pridržana. Nijedan se dio ove knjige ne smije umnožavati, fotokopirati, reproducirati ni prenositi u bilo kakvu obliku (elektronički, mehanički i sl.) bez prethodne pisane suglasnosti nakladnika. Prijevod: Željka Mihljević Lektura: Mate Šimundić, prof. Slika na naslovnoj stranici: Carl Bloch, Isus uskrisuje Lazara od mrtvih (detalj)

CIP - Katalogizacija u publikaciji SVEUČILIŠNA KNJIŽNICA U SPLITU UDK 264-941 FERNANDEZ-Carvajal, Francisco Razgovarati s Bogom : meditacije za svaki dan u godini / Francisco Fernandez-Carvajal. - Split : Verbum, 2007- . Prijevod djela: Hablar con Dios. ISBN 978-953-235-118-7 (cjelina) Sv. 8: Vrijeme kroz godinu (2) : tjedni XXIV.-XXIX. - 2016. - (Biblioteka Fides ; 78) ISBN 978-953-235-518-5 160620097


RIJEČ IZDAVAČA

Osmi svezak meditacija Razgovarati s Bogom nastavlja s ciklusom Vremena kroz godinu koje se po liturgijskoj godini dijeli na dva pomična dijela i broji ukupno 33, odnosno 34 tjedna. Prvi dio, prije Korizme, počinje od ponedjeljka nakon blagdana Krštenja Gospodinova i završava u utorak prije Pepelnice. Potom slijede Korizma i Veliki tjedan, koji se nalaze u svesku II., te Uskrs, Vazmeno vrijeme i Duhovi, koji se nalaze u svesku III. Nakon Duhova ponovno se uzima svezak V., od ponedjeljka koji slijedi Duhove do subote unutar XII. tjedna u Vremenu kroz godinu. Slijede svesci VI. i VII., a svezak VIII. obuhvaća tjedne XXIV.–XXIX. Za svaku nedjelju predlažemo tri razmatranja, koja slijede tri ciklusa liturgijske godine: A, B i C. Razgovarati s Bogom nije namijenjeno samo posebnim ljudima. Bog očekuje ljubav od svih. Od poduzetnika koji vodi zamršene pregovore do kirurga koji je svakodnevno suočen s tragičnosti životā koji vise o niti, trgovca koji opskrbljuje svoju trgovinu najboljim proizvodima, tajnice koja provodi sate za računalom, službenika koji prvim jutarnjim vlakom odlazi na posao, profesorice koja mora ispraviti školske zadaće, domaćice rastrgnute između djece i kućanskih poslova, studenta koji namjerava položiti ispite u sljedećem ispitnom roku: svi smo 5


RIJEČ IZDAVAČA

Božja djeca pozvana obraćati se Bogu kao Ocu, svakodnevno mu povjeravati svoje najintimnije osjećaje i očekivati od njega najprimjerenije odgovore. Francisco Fernández-Carvajal ovim nizom dao je izvanrednu potporu osobnoj molitvi: zbirku razmatranja, svakodnevnih meditacija za cijelu godinu. Ove meditacije imaju ishodište u dnevnom misnom čitanju, tj. u biblijskim tekstovima Staroga i Novoga zavjeta, a obiluju navodima iz kršćanske predaje, prije svega iz djela crkvenih otaca, te navodima duhovnih klasika i poznatih suvremenih duhovnih pisaca. Osim toga, pisac obilno citira dokumente Drugoga vatikanskog sabora i papinske tekstove – ponajviše one Ivana Pavla II., a sinovskom se zahvalnosti posebice dotiče duhovnoga učenja svetoga Josemarije Escrive, osnivača Opusa Dei. Jasnoćom i pristupačnim jezikom, ovaj niz meditacija namijenjen je svim kršćanima, prateći njihov unutarnji put običnih ljudi, vjernika laika, koji su uključeni u aktivnosti ovoga svijeta. Zbog svoje konkretnosti i sveobuhvatnosti ovo djelo služi kao »neobvezujući priručnik« kršćanske asketike i morala te zaslužuje najširu primjenu. Cjelokupni niz knjiga Razgovarati s Bogom predviđa sveske koji sadrže meditacije za cjelokupnu liturgijsku godinu (nedjelje godina A, B, i C, svagdani I. i II. te svetački blagdani). Izvorno izdanje ovoga djela postiglo je veliki izdavački uspjeh i prodano je u preko 600.000 primjeraka, što također svjedoči o korisnosti i svrhovitosti ovoga dragocjenog sredstva za osobnu meditaciju. 6


DVADESET I ČETVRTA NEDJELJA KROZ GODINU.. CIKLUS A

Dvadeset i četvrta nedjelja kroz godinu.. Ciklus A

1. NEOGRANIČENO OPRAŠTANJE • Opraštati uvijek, spremno i od srca. • Naučimo li ljubiti sve ljude i opraštati, ne ćemo imati što opraštati jer se više ne ćemo osjećati uvrijeđenima. • Sakrament pomirenja potiče nas da budemo milosrdni prema drugima.

I. Bog oprašta onima koji opraštaju drugima. Kakvo milosrđe iskazujemo drugima, takvo ćemo i primiti. To je mjera. I to je smisao današnjih misnih čitanja. Prvo čitanje navodi: »Tko se osvećuje, njemu se Gospod osvećuje i dobro pazi na grijehe njegove. Oprosti nepravdu svojemu bližnjemu, pa kad budeš molio grijesi će se tvoji oprostiti. Ako čovjek gaji mržnju na drugoga, kako može od Gospoda tražiti ozdravljenje?«1 Gospodin usavršava ovu zapovijed, proširujući je na svakog čovjeka i na bilo koju uvrjedu, jer je svojom smrću na križu sve ljude učinio braćom, otkupivši grijehe svih nas. Stoga, kad je Petar – uvjeren da je predložio nešto neumjereno – upitao Isusa treba li oprostiti do sedam puta bratu koji ga uvrijedi, Gospodin mu odgovori: »Ne kažem ti do sedam puta, nego do sedamdeset puta sedam.«2 To znači uvijek. Kristova ljubav nije sedamdeset puta veća od 7


DVADESET I ČETVRTA NEDJELJA KROZ GODINU.. CIKLUS A

najrevnijeg ponašanja najboljih izvršitelja Zakona, već ima sasvim drugačiju narav, beskrajno uzvišeniju. Njezin je izvor drugačiji, kao i njezin cilj. Isus nas poučava da zlo, ogorčenost, mržnju, osvetoljubivost, treba pobijediti ovom beskrajnom ljubavlju koja se očituje u neumornom praštanju uvrjeda. On u molitvi Očenaš ovako uči moliti: »I otpusti nam duge naše kao što i mi otpuštamo dužnicima našim.« Stoga, kako nas danas podsjeća Časoslov, kad molimo Očenaš, moramo biti sjedinjeni među sobom i s Isusom Kristom, spremni uvijek oprostiti jedni drugima.3 Samo ćemo tako privući Božje beskrajno milosrđe. Da bismo oprostili od srca, zaboravili nanesenu nepravdu, ponekad je potrebna velika vjera koja hrani ljubav. Stoga duše koje su veoma blizu Kristu ne vide niti potrebu za opraštanjem jer – bez obzira kolike uvrjede, klevete… trpjeli – ne osjećaju se osobno uvrijeđeni, jer znaju da je jedino zlo moralno zlo, grijeh; dok ih ostale nevolje ne pogađaju. Ispitajmo sebe danas gajimo li u svom srcu neku uvrijeđenost, neku ogorčenost, zbog stvarne ili zamišljene nepravde. Promislimo: Praštamo li brzo, iskreno, od srca? Molimo li se Gospodinu za one osobe koje su nas, možda i nesvjesno, povrijedile ili oštetile? »Ako vam dosađuju pedeset tisuća puta, toliko puta ćete im morati oprostiti (...). Tvoja strpljivost mora biti veća od njihove zloće; neka se prije umori onaj koji ti čini zlo, nego li ti koji ga trpiš.«4

8


DVADESET I ČETVRTA NEDJELJA KROZ GODINU.. CIKLUS A

II. Često se možemo uvrijediti zbog najbeznačajnijih stvari: zbog manjka zahvalnosti, jer nam nisu uzvratili učinjenu uslugu, zbog krive riječi u krivom trenutku, kad smo loše raspoloženi ili umorni... Drugi razlozi mogu biti teži, ozbiljniji: kleveta protiv onoga što nam je najmilije na ovom svijetu, pogrješno tumačenje onoga što smo napravili s najboljim nakanom… Što god da bilo, da bismo brzo i potpuno oprostili, trebamo biti nenavezani i velikodušni, sa srcem koje je usmjereno na Boga. Ta će nas velikodušnost potaknuti da molimo za one koji nam, na ovaj ili onaj način, čine neko zlo. Glasoviti španjolski duhovni pisac ovako je to objasnio: »Nije li uobičajeno postupati prema bolesnicima s više ljubavi nego prema zdravima? Budi dakle liječnik svojim neprijateljima i dobro koje im činiš bit će poput iskre koja će zapaliti ljubav. Misli na sredstvo usavršavanja koje ti pružaju neprijatelji… Više je Herod svojom mrž­ njom poslužio nevinoj dječici, nego njihovi roditelji svojom ljubavlju, ta učinio ih je mučenicima.«5 Kršćanski stav praštanja i – bude li potrebno – vedra i pravedna obrana vlastitih prava ili prava onih za koje se skrbimo, poslužit će da Bogu približimo one koji čine nepravdu. Tako su postupali prvi kršćani suočeni s klevetama i progonstvima. Pripremajući se za svoje mučeništvo, sveti Ignacije Antiohijski savjetovao je prvim kršćanima u Efezu: »I za ostale ljude ‘bez prestanka molite’. I za njih postoji nada da će se obratiti i naći Boga. Dajte, dakle, da barem iz djela od vas uče. Njihovoj srdžbi suprotstavite svoju blagost, njihovu hvastanju poniznost, njihovim pogrdama suprotstavite svoje molitve, pro9


DVADESET I ČETVRTA NEDJELJA KROZ GODINU.. CIKLUS A

tiv njihovih zabluda ostanite ‘postojani u vjeri’, prema njihovoj okrutnosti vi budite krotki, nipošto im vraćajući jednakom mjerom. Dobrodušnošću pokažimo da smo im braća i trudimo se biti nasljedovatelji Gospodinovi (tȁ tko je ikada podnio veću nepravdu [od njega], tko veći gubitak, tko veći prezir?) da se među vama ne nađe nekakav đavolji korov, nego u svoj čistoći i vladanju sobom tjelesno i duhovno ostanite u Isusu Kristu.«6 Gospodin je spreman svima oprostiti sve. Sveti Pavao, nasljedujući Učitelja, ovako potiče kršćane u Solunu: »Pazite da tko komu zlo zlom ne uzvrati, nego uvijek promičite dobro jedni prema drugima i prema svima.«7 A Kološanima piše: »Podnosite jedni druge praštajući ako tko ima protiv koga kakvu pritužbu! Kao što je Gospodin vama oprostio, tako i vi!«8 Naučimo li druge opravdavati, gotovo da i ne ćemo imati što opraštati, jer se ne ćemo ni osjećati uvrijeđenima. Ne idemo za Kristom ako se – i zbog najmanje sitnice u obitelji, na poslu, u prometu… – naša ljubav ohladi, a mi se osjetimo uvrijeđenima i odbačenima. Ponekad – u težim slučajevima, kad je teško oprostiti – poslužimo se Gospodinovom molitvom: »Oče, oprosti im, ne znaju što čine!«9 Međutim, u većini slučajeva dovoljno je nasmiješiti se ili uzvratiti pozdrav ili učiniti neku malu uslugu da bismo obnovili prijateljstvo. Mala svakodnevna trvenja ne bi smjela uzrokovati gubitak mira i radosti, što se gotovo uvijek događa zbog oholosti i sumnjičavosti.

10


DVADESET I ČETVRTA NEDJELJA KROZ GODINU.. CIKLUS A

III. Gospodin, nakon što je Petru odgovorio u vezi s praštanjem i kako uvijek trebamo oprostiti, iznosi prispodobu o dvojici dužnika, da nas pouči koji je temelj ovog očitovanja ljubavi. Oprostiti moramo uvijek i sve jer je mnogo toga – neizmjerno mnogo – Bog nama oprostio. Ono što mi drugima trebamo oprostiti gotovo je ništa u odnosu na ono što je Bog nama oprostio: stotinu denara prema deset tisuća talenata (jedan je talent vrijedio nekih šest tisuća denara). Ponizne duše, svjesne koliko im je mnogo oprošteno, lako opraštaju drugima. »Baš kao što je Gospodin uvijek spreman oprostiti nam, tako i mi moramo uvijek spremno opraštati jedni drugima. A kako li je velika potreba za opraštanjem u današnjem svijetu, u našim zajednicama i obiteljima, u našim vlastitim srcima! Zato je poseban sakrament Crkve za opraštanje – sakrament pokore, predragocjen dar Gospodnji. U sakramentu pokore Bog nam oprašta na veoma osoban način. Posredstvom svećenika pristupamo našem Spasitelju s teretom svojih grijeha. Očitujemo svoju bol i molimo Gospodina za oproštenje. Zatim, preko svećenika, čujemo Krista kako nam kaže: ‘Grijesi su ti oprošteni!’ (Mk 2, 5) ‘Idi i ne griješi više!’ (Iv 8, 11) Ne čujemo li također da nam kaže, ispunjajući nas svojom spasenjskom milošću: ‘Proširi na druge, sedamdeset puta sedam, ovo isto oproštenje i milosrđe!’«10 Ispovijed je predivna škola ljubavi i velikodušnosti! Širi nam srce da razumijemo slabosti i zablude drugih. Iz ispovjedaonice trebamo izaći s obnovljenom sposobnošću da ljubimo, da opraštamo.11 Zadaća je Crkve i svakog kršćanina za sva vre11


DVADESET I ČETVRTA NEDJELJA KROZ GODINU.. CIKLUS A

mena, premda u naše vrijeme izgleda ta zadaća još hitnija, da ispovijeda i objavljuje »božansko milosrđe u svoj njegovoj istinitosti, kako nam ga je prenijela predaja«,12 da svima predaje ono što svakoga dana susreće na raznim putevima Kristovog beskrajnog milosrđa. Molimo našu Gospu za velikodušno srce, poput njenog, da se ne bavimo pretjerano onim što nas može povrijediti, i da poraste u nama spremnost na zadovoljštinu i naknadu za grijehe protiv milosrdnog Srca Isusovog. Sir 28,1–3. – 2 Usp. Mt 18,21–35. – 3 Časoslov, II. Večernja nedjelje Četvrtog tjedna, prošnje. – 4 SVETI IVAN AVILSKI, Propovijedi, 25., u: Obras Completas, BAC, Madrid 1970., sv. II., str. 352. – 5 F. DE OSUNA, Ley del amor santo, 40–43., u: Misticos franciscanos, BAC, sv. I., str. 580–610. – 6 SVETI IGNACIJE ANTIOHIJSKI, Poslanica Efežanima, 10,1–3. – 7 1 Sol 5,15. – 8 Kol 3,13. – 9 Lk 23,34. – 10 SVETI IVAN PAVAO II., Angelus, 16. rujna 1984. – 11 Usp. F. SOPEÑA, La Confesión, Rialp, Madrid 1957., str. 132. – 12 SVETI IVAN PAVAO II., Enciklika Dives in misericordia, 30. studenog 1980., 13. 1

12


DVADESET I ČETVRTA NEDJELJA KROZ GODINU. CIKLUS B

Dvadeset i četvrta nedjelja kroz godinu. Ciklus B

2. S ISUSOM • Naš je život prisno povezan s Kristom. • Nasljedovati ga, živjeti njegov život. Božansko sinovstvo. • Uzeti križ i poći za njim.

I. Bližila se svetkovina Pedesetnice u trećoj godini Isusovog javnog djelovanja. Prethodnih godina Gospodin je na taj blagdan bio u Jeruzalemu, da navijesti Radosnu vijest mnoštvu koje se slilo u sveti grad. Međutim, ovog puta – možda je htio donekle zaštititi svoje učenike od progona – nije pošao u Jeruzalem, već na mirno i udaljeno područje Cezareje Filipove. I dok su hodali,1 nakon što se Isus bio povukao na molitvu, kako je to naznačio sveti Luka, upita blago svoje najbliže: »Što govori svijet, tko sam ja?«2 A oni mu jednostavno rekoše što su čuli: »Da si Ivan Krstitelj; drugi da si Ilija, treći opet: da neki od drevnih proroka usta.« Zatim Isus ponovno upita: »A vi, što vi kažete, tko sam ja?« Ako na neka pitanja u životu ne znamo odgovoriti, ne će se dogoditi ništa strašno, primjerice koji je glavni grad neke daleke zemlje ili koliko godina ima neka poznata osoba… Ima drugih pitanja koja su mnogo važnija: dostojanstvo ljudske osobe, uloga vremenitih dobara, prolaznost života... Međutim, postoji jedno pitanje na koje ne smijemo dati pogrje13


DVADESET I ČETVRTA NEDJELJA KROZ GODINU. CIKLUS B

šan odgovor, jer je to ključ za sve istine koje nas se tiču. To je pitanje Krist postavio apostolima u Cezareji Filipovoj prije skoro dva tisućljeća: »A vi, što vi kažete, tko sam ja?« Postoji samo jedan točan odgovor. »Krist, Pomazanik Božji«, Mesija, Jedinorođenac Božji. Osoba o kojoj ovisi čitav moj život, moja sudbina, moja sreća, uspjeh i neuspjeh, sve je usko povezano s mojim poznavanjem njega. Naša sreća nije u zdravlju, u uspjehu, u tome da se ostvare sve naše želje… Naš će život vrijediti truda ako upoznamo Krista, s njim razgovaramo, služimo mu i ljubimo ga. Svaka poteškoća ima rješenje ako smo s njim; nijedno pitanje nema konačnog odgovora ako Gospodin nije počelo i svrha našeg života, u uspjehu i u porazu, u zdravlju i u bolesti. Apostoli su – na Petrova usta – dali Isusu točan odgovor nakon dvije godine života s njim. »I u našem slučaju, da bismo savjesnije propovijedali vjeru u Isusa Krista moramo poput Petra slušati pomno i pažljivo. Moramo slijediti naučavanje prvih učenika, Kristovih svjedoka i naših učitelja. Istodobno, moramo prihvatiti iskustvo i svjedočenje povijesti stare najmanje dva tisućljeća – obilježene Učiteljevim pitanjem i obogaćene ogromnim zborom odgovora vjernika, svih vremena i mjesta.«3 Trebamo se ozbiljno upitati zauzima li Krist važno mjesto u našim srcima. Zato molimo zajedno sa sveti Pavlom: »Ali što mi god bijaše dobitak, to poradi Krista smatram gubitkom. Štoviše, čak sve gubitkom smatram zbog onoga najizvrsnijeg, zbog spoznanja Isusa Krista, Gospodina mojega, radi kojega sve izgubih i otpadom smatram: da Krista steknem...«4 14


DVADESET I ČETVRTA NEDJELJA KROZ GODINU. CIKLUS B

II. Nakon Petrove ispovijesti, Isus je prvi puta objavio svojim učenicima da »Sin Čovječji treba da mnogo pretrpi, da ga starješine i glavari svećenički i pismoznanci odbace, da bude ubijen i nakon tri dana da ustane. Otvoreno im to govoraše«.5 Njima, koji su vidjeli tolika čudesa, ove riječi bijahu veoma čudne. »Petar ga uze u stranu i poče odvraćati.« Gospodin se onda obrati Petru, ali s namjerom da ga svi čuju, ovim tvrdim riječima: »Nosi se od mene, sotono...« Tim istim riječima Isus je odbacio đavolske napasti u pustinji.6 Jedan zbog mržnje, a drugi zbog krivo shvaćene ljubavi, obojica – i Sotona i Petar – pokušala su osujetiti Kristovo otkupiteljsko djelo na križu, radi kojeg je došao na svijet i prema kojem je išao cijelog svog života i po kojem nam je zadobio sva dobra i milosti da prispijemo u Nebo. U današnjem prvom misnom čitanju Izaija naviješta, nekoliko stoljeća unaprijed, Muku koju će pretrpjeti Sluga Jahvin: »Leđa podmetnuh onima što me udarahu, a obraze onima što mi bradu čupahu, i lica svojeg ne zaklonih od uvreda ni od pljuvanja.«7 Božja se ljubav prema ljudima očitovala u dolasku njegovog jedinorođenog Sina na svijet »da živimo po njemu«;8 on nam je svojom smrću donio život. Krist je jedini put k Ocu: »Nitko ne dolazi Ocu osim po meni«,9 obajvio je svojim učenicima na Posljednjoj večeri. Bez njega ništa ne možemo.10 Prva je zadaća kršćanina da živi Kristov život, da se u njega ucijepi, da bude jesno s Kristom kao što su loze jedno s trsom. Loze ovise o trsu, ako odvojite lozu od trsa, ona se suši i baca u oganj.11 Kršćanski se život svodi na sljedeće: biti po milosti ono što je Isus po 15


DVADESET I ČETVRTA NEDJELJA KROZ GODINU. CIKLUS B

naravi – dijete Božje. To je temeljni cilj kršćanskog života: nasljedovati Isusa, usvojiti sinovski stav pred Bogom Ocem. To nam je objavio sâm Krist: »Uzlazim Ocu svomu i Ocu vašemu, Bogu svomu i Bogu vašemu.«12 Isus je sada živ i traži nas, traži našu vjeru i naše pouzdanje u njega, traži nas na tisuće načina, upravlja događajima tako da nas i uspjeh i nevolja k njemu upute. A mi se opiremo…, i možda svoj pogled ponekad upiremo u nešto drugo. Stoga možemo danas izreći stihove jednog španjolskog klasika: »Tko sam ja – da mi prijateljstvo nudiš? I što ti imaš od toga – Isuse moj – da u zimsku noć, mrazom ogrnut, stojiš pred mojim vratima, u mraku pognut?« Bijaše moje srce tvrdo, tvrd duh – ta nisam ti otvarao! Kakav užas: moja ti nezahvalnost, kao led suh, pokri krvave rane na nogama… Prečesto je anđeo govorio: »Pogledaj sad, dušo, dođi k prozoru! Od kucanja nije se umorio.« A ja bih – Ljepoto – odgovorio: »Otvorit ću… Otvorit ću u zoru!« Da bih to isto sutra ponovio.13 III. Dobro znamo »da u Isusovoj prisutnosti ne možemo biti zadovoljni običnom ljudskom simpa16


DVADESET I ČETVRTA NEDJELJA KROZ GODINU. CIKLUS B

tijom, koliko god ona valjana i dragocjena bila, niti je dovoljno Isusa držati samo nekom osobom vrijednom povijesnog, teološkog, duhovnog i društvenog zanimanja ili koja je tek izvor umjetničkog nadahnuća«.14 Isus Krist zahtijeva od nas da mu se sasvim predamo. Traži od nas, njegovih učenika, da se odreknemo svoje volje kako bismo se s njim poistovjetili. Stoga je, uputivši oštre riječi Petru, rekao apostolima: »Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene i evanđelja, spasit će ga.«15 Gospodin je otvoreno govorio o svojoj Muci. Pri tom je koristio izraz »uzeti križ« i »ići za njim«. Bol i svaka vrsta trpljenja dobivaju s Kristom novi smisao, smisao ljubavi i otkupljenja. Po patnji – po križu – idemo s Kristom na Kalvariju; trpljenja, protivštine… čiste nas i postaju sredstvo otkupljenja u jedinstvu s Kristovom mukom. Bolest, neuspjeh, propast... s Kristom se pretvaraju u blago, u ‘božansku naklonost’ koju ne smijemo ne iskoristiti i na kojoj trebamo biti zahvalni. Hvala! – reći ćemo spremno u svim nevoljama, a Gospodin će ukloniti ono najgore i najbolnije iz svake nevolje. Stoga obratimo pozornost, pogledajmo u kojim situacijama odbacujemo svoj križ; obično se to događa kad mrmljamo, kad smo loše raspoloženi ili malodušni. Protivštine – velike ili male, fizičke ili moralne – prihvaćene Krista radi i prikazane kao naknada za prošle grijehe ili prikazane za apostolat, za Crkvu…, ne pritišću, ne satiru, naprotiv, oraspoložuju dušu za molitvu, da vidimo Boga u malim, svakod17


DVADESET I ČETVRTA NEDJELJA KROZ GODINU. CIKLUS B

nevnim događajima, i šire srce da bude velikodušnije i s više razumijevanja za druge. Štoviše, kršćanin koji sustavno bježi od žrtve ne će susresti Krista na svom životnom putu, niti će naći sreću, koja je uvijek povezana s ljubavlju i žrtvom. Koliko je kršćana večer dočekalo bez radosti, ne zbog velikih protivština, nego stoga jer nisu umjeli posvetiti male protivštine koje su se javljale tijekom dana! Recimo Isusu da ga želimo nasljedovati, zamolimo ga da nam pomogne revno nositi naš svakodnevni križ, zamolimo ga da nas uvrsti među svoje najbliže učenike. »Gospodine, prihvati me takvog kakav jesam, s mojim manama i nedostacima, ali pomozi mi da postanem onakav kakav ti želiš da budem«,16 baš kako si postupio sa sveti Petrom! Usp. Mk 8,22. – 2 Usp. Lk 9,18. – 3 SVETI IVAN PAVAO II., Govor, 7. siječnja 1987. – 4 Fil 3,7–8. – 5 Mk 8,31–32. – 6 Usp. Mt 4,10. – 7 Iz 50,5–10. – 8 1 Iv 4,9. – 9 Iv 14,6. – 10 Usp. Iv 15,5. – 11 Usp. Iv 15,1–6. – 12 Iv 20,17. – 13 LOPE DE VEGA, Sonet raspetom Isusu, preveo: Mate Šimundić. – 14 SVETI IVAN PAVAO II., na nav. mj. – 15 Mk 8,34–35. – 16 IVAN PAVAO I., Govor, 13. rujna 1978.

1

18


DVADESET I ČETVRTA NEDJELJA KROZ GODINU. CIKLUS C

Dvadeset i četvrta nedjelja kroz godinu. Ciklus C

3. RASIPNI SIN • Neiscrpno Božje milosrđe. • Obnovljeno dostojanstvo. • Služiti Bogu jest čast.

I. »Smiluj mi se, Bože, po milosrđu svome, po velikom smilovanju izbriši moje bezakonje! Operi me svega od moje krivice, od grijeha me mojeg očisti! Čisto srce stvori mi, Bože, i duh postojan obnovi u meni! (…) Srce raskajano, ponizno, Bože, ne ćeš prezreti.«1 Liturgija ove nedjelje još nas jednom navodi na razmatranje neiscrpnog milosrđa Božjeg. Bog oprašta i raduje se obraćenju svakog grješnika. Vidimo u prvom čitanju kako je Mojsije posredovao kod Boga za izabranog naroda,2 koji je zaboravio na sklopljeni savez, dok je Mojsije razgovarao s Bogom na vrhu Sinajske gore. Mojsije nije pokušao opravdati grijeh naroda. Umjesto toga uzdao se u Gospodinova drevna obećanja i u njegovo veliko milosrđe. Sveti nam Pavao u drugom čitanju govori o njegovom, osobnom iskustvu: »Vjerodostojna je riječ i vrijedna da se posve prihvati: Isus Krist dođe na svijet spasiti grješnike, od kojih sam prvi ja. A pomilovan sam zato da na meni, prvome, Isus Krist pokaže svu strpljivost i pruži primjer svima koji će povjerovati u njega za život vječni.«3 To je intimno iskustvo svakog od 19


DVADESET I ČETVRTA NEDJELJA KROZ GODINU. CIKLUS C

nas. Bog se nikad ne umara od praštanja, od toga da nam pomogne ići putem pomirenja. U današnjem misnom Evanđelju4 sveti Luka donosi prispodobu o Božjem milosrđu. Bog se veseli obraćenju svakog grješnika. Središnja osoba u ovim prispodobama jest sâm Bog. On se služi svim sredstvima ne bi li obratio svoju djecu koja su upala u grijeh. On je dobri pastir koji odlazi u potragu za izgubljenom ovcom. Kad je nađe, vraća je na ramenima, budući da ona drhti od iscrpljenosti, a sve zbog svoje neposlušnosti. Bog je poput žene koja je izgubila drahmu, pa je upalila svjetiljku i pažljivo pomela kuću da je pronađe. Bog je otac pun ljubavi koji izlazi svakoga dana pred kuću i očekuje povratak svog rasipnog sina. Napreže oči da ga ugleda na obzorju, hita mu u susret… Klement Aleksandrijski piše: »U svojoj velikoj ljubavi za čovječanstvo Bog ide za čovjekom kao što ptica ide za ptićem koji je ispao iz gnijezda. Ako zmija zaprijeti da će proždrijeti ptića, ona nadlijeće ptića i širi svoja krila da ga zaštiti (usp. Pnz 32,11). Tako Bog očinski traži svoja pala stvorenja, liječi ih od njihovih pogrješaka, čuva ih od divljih zvijeri koje bi ih napale i tako vraća svoju djecu k sebi. Bog poziva dušu da uzleti još jednom i vrati se u gnijezdo.«5 »Tako, kažem vam, biva radost pred anđelima Božjim zbog jednog obraćena grješnika.« Imajući na umu toliku božansku radost, kako se možemo kloniti svete ispovijedi? Ne bismo li trebali dati sve od sebe da dovedemo svoje prijatelje ovom sakramentu milosrđa? Tako će naime oni povratiti svoj nutarnji mir, svoju radost, svoje nadnaravno dostojan20


DVADESET I ČETVRTA NEDJELJA KROZ GODINU. CIKLUS C

stvo. Božje nas milosrđe treba potaknuti na pokajanje, čak i kada odlutamo veoma daleko. Prije nego li mi ispružimo svoju ruku, tražeći pomoć, Bog je već ispružio svoju ruku prema nama. II. »Grijeh, tako jasno opisan u ponašanju rasipnog sina, sastoji se u pobuni protiv Boga, ili u najmanju ruku u ravnodušnosti ili zaboravnosti na Boga i na njegovu ljubav.«6 Bijeg u ‘daleku zemlju’ simbol je ove lakoumne želje da se živi odvojeno od Boga. Ovaj ‘bijeg od Boga’ uzrokuje osobi duboku zbunjenost glede svog vlastitog identiteta, kao i gorko iskustvo osiromašenja i očajanja; prispodoba dalje kaže da je rasipni sin nakon svega upao u oskudicu pa je bio prislijen raditi kao sluga – on, koji se rodio slobodan! – kod nekog čovjeka.«7 Kako je užasno biti daleko od Boga! »Gdje se može biti dobro bez Krista,« pita sveti Augustin, »ili kako se može biti loše s njim?« Prispodoba o rasipnom sinu poziva nas na razmatranje Božje neizmjerne ljubavi prema nama. Kada mlađi sin naposljetku odluči vratiti se kući, makar kao nadničar, njegov mu otac trči u susret da ga dočeka na cesti. Otac obasipa svog sada poniznog sina brojnim znacima ljubavi. »Dok je još bio daleko, njegov ga otac ugleda, ganu se, potrča, pade mu oko vrata i izljubi ga.« Ne gubi vrijeme da iskaže dobrodošlicu svom razmetnom sinu kao svom istinskom djetetu. »To su riječi Svetog pisma: ‘Izljubi ga’, preplavi ga poljupcima. Može li se još čovječnije govoriti? Može li se još upečatljivije opisati očinska lju21


DVADESET I ČETVRTA NEDJELJA KROZ GODINU. CIKLUS C

bav Božja prema ljudima? Prema Bogu koji nam hita ususret ne smijemo ostati nijemi, pa ćemo reći sa sveti Pavlom: Abba, Pater! (Rim 8,15) Oče, Oče moj! Jer on, koji je Stvoritelj svemira, ne pridaje važnost zvučnim imenima i nije mu stalo do svečanih potvrđivanja svoje vlasti. Njemu je drago da ga nazivamo Ocem, da uživamo u toj riječi, ispunjajući dušu radošću.«9 Oče, moj Oče, toliko smo te puta zazivali, a ti si nas ispunio svojim mirom i utjehom... Sve do ovog trenutka otac nije rekao ni riječ. Sada je preplavljen radošću. Ne postavlja sinu nikakve uvjete. Ne želi prebirati po prošlosti, nego već razmišlja o budućnosti. Želi odmah obnoviti izgubljeno dostojanstvo svog sina. Zato mu čak i ne dopušta dovršiti ispriku. »Brzo iznesite haljinu najljepšu i obucite ga! Stavite mu prsten na ruku i obuću na noge! Tele ugojeno dovedite i zakoljite, pa da se pogostimo i proveselimo jer sin mi ovaj bijaše mrtav i oživje, izgubljen bijaše i nađe se!« Najbolja haljina učinit će njegova sina počasnim gostom. Prsten simbolizira obnovu ljubljenog i poštovanog sinovljevog dostojanstva. Obuća pokazuje da je slobodan čovjek.10 »Ta ljubav je sposobna da se sagne nad svakog rasipnog sina, nad svaku ljudsku bijedu, i nadasve, nad svaku ćudorednu bijedu, nad grijeh. Kada se to zbiva, onaj što je predmet milosrđa, ne osjeća se poniženim, već kao ponovno nađen i iznova ‘vrednovan’.«11 U sakramentu ispovijedi Gospodin nam po svećeniku vraća sve ono što smo svojom krivicom izgubili: milost i dostojanstvo djece Božje. Krist je ustanovio ovaj sakrament da se uvijek možemo vratiti 22


DVADESET I ČETVRTA NEDJELJA KROZ GODINU. CIKLUS C

u Očev dom. Gospodin nas ispunja svojom milošću i – ako je pokajanje duboko – diže nas na uzvišenije mjesto od onog prijašnjeg, »našu bijedu pretvara u bogatstvo, a našu slabost u jakost. Što će nam on pripremiti ako ga ne napustimo, ako smo svaki dan s njim, ako njemu upravljamo riječi ljubavi potkrijepljene djelima, ako s pouzdanjem u njegovu svemoć i milosrđe od njega sve molimo? Sin se vraća nakon što je izdao Oca, a ovaj već sprema gozbu: Što li će on nama udijeliti, nama, koji smo uvijek nastojali ostati na njegovoj strani?«12 III. »I stadoše se veseliti...« Čini se kao da je ovim pomirenjem između oca i sina prispodoba završila. Ipak, u tom trenutku Gospodin uvodi novi lik u priču. To je njegov stariji sin. »A stariji mu sin bijaše u polju. Kad se na povratku približio kući, začu svirku i igru pa dozva jednoga slugu da se raspita što je to. A ovaj će mu: ‘Došao tvoj brat pa otac tvoj zakla tele ugojeno što sina zdrava dočeka’.« Njegov brat se vratio kući! »A on se rasrdi i ne htjede ući.« Sveti Augustin ovako tumači bratov gnjev: »Nisi li dirnut gozbom u očevoj kući? Gozba s ugojenim teletom, nije li te ona pokolebala? Nitko te ne će isključiti iz proslave. Međutim, sve je uzalud. Stariji sin se rasrdio i ne želi ući.«13 U svom napadaju gnjeva otkriva svoje najdublje motive: »Evo, toliko ti godina služim i nikada ne prestupih tvoju zapovijed, a nikad mi ni jareta nisi dao da se s prijateljima poveselim. A kada dođe 23


DVADESET I ČETVRTA NEDJELJA KROZ GODINU. CIKLUS C

ovaj tvoj sin koji s bludnicama proždrije tvoje imanje, ti mu zakla ugojeno tele.« Otac je Bog. Uvijek nam pruža svoje ruke jer je milosrdan. Mlađi sin je slika grješnika koji se obratio Bogu. A stariji sin? On je radnik koji je doduše radio na polju, ali bez radosti. Služio je jer je morao služiti. Tijekom vremena srce mu se ohladilo. Osjećaj za ljubav je ispario. Njemu je njegov brat tek »ovaj tvoj sin«. Kolike li suprotnosti između velikodušnosti očeva srca i uskogrudnosti starijeg sina! Primjer prave kratkovidnosti jest ne vidjeti da je služenje Bogu – i uživanje u njegovu prijateljstvu i prisutnosti – trajna gozba jer, naposljetku, njemu »služiti znači kraljevati«.14 Stariji sin predstavlja one koji zaboravljaju da je služenje Bogu – i u malim i u velik stvarima – nezaslužena čast. U samom služenju veliki je dio nagrade. »Omnia bona mea tua sunt.« »Sine, ti si uvijek sa mnom i sve moje – tvoje je.« Stoga su sva čast i slava naši ako smo uistinu Božji.«15 Bog sâm dat će nam svoja bogatstva. Što više možemo tražiti? »Svatko neka dade kako je srcem odlučio; ne sa žalošću ili na silu jer Bog ljubi vesela darivatelja.«16 Uvijek ima mnogo razloga za slavlje ako istinski živimo u nazočnosti Božjoj. Imamo posebnu priliku biti širokogrudni u ophođenju s našim najbližima. »Koje li slatke radosti razmišljati da je Gospodin pravedan, to jest, da savršeno poznaje krhkost naše naravi! Zašto se onda bojati? Dobri Bog, beskrajno pravedan, koji se udostojao tako milosrdno oprostiti grijehe rasipnom sinu, zar ne će biti također pravedan sa mnom, koja sam uvijek s njim«,17 u radosti, sa željom da mu služim i u najmanjim stvarima? 24


DVADESET I ČETVRTA NEDJELJA KROZ GODINU. CIKLUS C Pripjevni psalam sv. Mise, Ps 50,3–4.12.19. – 2 Izl 32,7–11.13–14. – 3 1 Tim 1,15–16. – 4 Lk 15,1–32. – 5 KLEMENT ALEKSANDRIJSKI, Protreptikos, 10. – 6 SVETI IVAN PAVAO II., Homilija, 17. rujna 1989. – 7 Na nav. mj. – 8 SVETI AUGUSTIN, Tumačenje Ivanova Evanđelja, 51,11. – 9 SVETI JOSEMARÍA ESCRIVÁ, Susret s Kristom, UPT, Đakovo 2005., 64. – 10 Usp. SVETI AUGUSTIN, Govori, 11,7. – 11 SVETI IVAN PAVAO II., Enciklika Dives in misericordia, 30. studenog 1980., 6. – 12 SVETI JOSEMARÍA ESCRIVÁ, Prijatelji Božji, UPT, Đakovo 2007., 309. – 13 SVETI AUGUSTIN, na nav. mj., 11,10. – 14 DRUGI VATIKANSKI SABOR, Lumen gentium: dogmatska konstitucija o Crkvi, 36. – 15 SVETI AUGUSTIN, na nav. mj., 11,13. – 16 2 Kor 9,7. – 17 SVETA TEREZIJA OD DJETETA ISUSA, Povijest jedne duše, 8. 1

25


VRIJEME KROZ GODINU. TJEDAN XXIV. PONEDJELJAK

Vrijeme kroz godinu. Tjedan XXIV. Ponedjeljak

4. VJERA RIMSKOG SATNIKA • Poniznost, prvi uvjet vjere. • Rast u vjeri. • Poniznost, da bismo ustrajali u vjeri.

I. Prizor iz današnjeg evanđelja dogodio se najvjerojatnije kasno popodne. Završivši propovijed, Gospodin je ušao u grad Kafarnaum. Dvojica starješina iz židovske zajednice pristupila su Isusu u ime rimskog satnika, koji je imao bolesnog slugu, »a bijaše mu veoma drag«.1 Ovaj poganski vojni zapovjednik predstavljen nam je kao čovjek velike krjeposti, kao osoba koja zna voditi druge ljude. »Pa reknem jednomu: ‘Idi’ – i ode, drugomu: ‘Dođi’ – i dođe.« Istodobno, on ima široko srce. Zna se brinuti za ljude oko sebe, kao i za ovog bolesnog slugu. Velikodušan je jer čini sve u svojoj moći da mu pomogne. Sâm je izgradio mjesnu sinagogu, iako nije Židov. Starješine ističu Isusu: »Dostojan je da mu to učiniš jer voli naš narod.« Najznačajnija osobina ovog satnika jest ponajprije njegova poniznost. Kad je Isus već krenuo prema njegovoj kući, satnik mu je poslao poruku: »Gospodine, ne muči se. Nisam dostojan da uđeš pod krov moj. Zato se i ne smatrah dostojnim doći k tebi. Nego – reci riječ da ozdravi sluga moj.« Vjera i poniznost osvojili su Isusovo srce. »Čuvši to, zadivi mu se Isus pa se okrenu mnoštvu koje je 26


VRIJEME KROZ GODINU. TJEDAN XXIV. PONEDJELJAK

išlo za njim i reče: ‘Kažem vam, ni u Izraelu ne nađoh tolike vjere.’« Poniznost je prvi uvjet vjere, prvi uvjet približavanja k Isusu. Ova je krjepost uzak put po kojem nam dolazi vjera i također sredstvo za njen rast. Poniznost nam omogućuje razumjeti Isusa. Tumačeći ovaj ulomak, sveti Augustin primjećuje kako je poniznost poslužila kao vrata kroz koja je Gospodin ušao u život ovog pravednika.2 Zamolimo danas Gospodina za istinsku poniznost koja će nas približiti Isusu. »Bio si mi povjerio da si u svojim molitvama ovim riječima otvarao svoje srce Gospodinu: ‘Svjestan sam svoje bijede koja kao da se uvećava, unatoč tvojim milostima. To je bez sumnje i zato jer ne surađujem s tobom dovoljno. Prepoznajem u sebi nedostatnu pripravljenost za poslanje koje si mi povjerio. I onda, kada pročitam u novinama koliki poznati ljudi, daroviti i bogati, govore i pišu i organiziraju se u obranu tvoga kraljevstva... pogledam na sama sebe i osjetim da sam nitko i ništa, takav neznalica, tako bijedan, jednom riječju, tako malen..., osjetio bih se zbunjenim i postiđenim kada ne bih znao da me ti ovakvim želiš. O, Isuse! S druge strane znaš kako sam rado pred tvoje noge položio svoje ambicije... Vjera i Ljubav: Ljubiti, Vjerovati i Trpjeti. U ovome želim biti bogat i mudar, ali ništa mudriji ni bogatiji od onoga koliko si ti, u svome beskrajnom Milosrđu, odredio: jer sav svoj ugled i svu svoju čast moram tražiti u vršenju tvoje prepravedne i preljubljene Volje.’«3

27


VRIJEME KROZ GODINU. TJEDAN XXIV. PONEDJELJAK

II. »Kažem vam, ni u Izraelu ne nađoh tolike vjere.« Kakva pohvala! S kolikom je radošću Gospodin izgovorio ove riječi! Razmotrimo danas kakva je naša vjera i molimo Isusa da nam udijeli milost da rastemo u njoj, iz dana u dan. Po svetom Augustinu vjerovati uključuje »Deo credere, Deum credere, in Deum credere«,4 ovo je klasična teološka formulacija. To znači: vjerovati Bogu koji nam dolazi ususret i daje se spoznati; vjerovati sve ono što Bog govori i objavljuje, istine koje nam priopćava u ovom osobnom susretu; i – naposljetku – vjerovati u Boga, ljubiti ga, pouzdati se neizmjerno u njega. Napredovati u vjeri znači rasti u ova tri vida vjere. Danas možemo ispitati koliko nastojimo upoznati bolje Boga i sve ono što nam je on objavio. Možemo se upitati kakvo je naše zanimanje za duhovno štivo, koliko se trudimo oko duhovne formacije (predavanja, duhovne obnove, duhovne vježbe…) koja nam možda stoji na raspolaganju. Naša čežnja za boljim upoznavanjem Boga također se očituje u našoj vjernosti istini koju nam je Bog objavio i koju nam naviješta Crkva, a čuva i propovijeda crkveno učiteljstvo. Vjerovati u Boga znači rasti u osobnom odnosu s njim, razgovarati s njim svakog dana u molitvi, u ljubavnom dijalogu, kao sa svojim Stvoriteljem i Otkupiteljem, koji nam svednevice dolazi ususret u presvetoj euharistiji, u osobnoj molitvi, i u tolikim situacijama na poslu, i u nevoljama i u radostima… Vjerovati u Boga znači vidjeti ga sve jasnije u svom svakodnevnom životu.5 28


VRIJEME KROZ GODINU. TJEDAN XXIV. PONEDJELJAK

Treći vid vjere – vjerovati u Boga – kruna je i radost svih ostalih vidova: to je ljubav koja u sebi nosi svu pravu vjeru. »Gospodine, vjerujem u tebe i ljubim te. Razgovaram s tobom, ali ne kao sa strancem, već kao s prijateljem. Jer – razgovarajući s tobom – upoznajem tebe, a tko tebe poznaje, ne može te ne voljeti. Ali – ako te ljubim – vidim jasno da se trebam boriti, iz dana u dan, da živim u skladu s tvojom riječi, s tvojom voljom, s tvojom istinom.«6 III. »Kad se oni koji su bili poslani vratiše kući, nađoše slugu zdrava.« Sva Isusova čudesa bila su očitovanja njegovog srca, punog ljubavi i milosrđa. Nikada nije izveo čudo koje bi nekoga povrijedilo. Niti je ikada učinio neko čudo radi samoga sebe. Vidimo ga kako trpi glad, a ne traži kruha. Na Jakovljevu zdencu veoma je žedan i moli Samarijanku da mu dade piti.7 Kada Herod moli za znak, on šuti. Svrha čudesa je da ljudi povjeruju u njega, »da vjeruju da si me ti poslao.«8 On preobražava tjelesna djela milosrđa u sredstvo duhovnog rasta. Rimskog je satnika Gospodinu približilo ozdravljenje njegovog sluge. On je vjerojatno bio jedan od prvih pogana koji je zatražio krštenje nakon Duhova. Istinska nas vjera sjedinjuje s Isusom Kristom Otkupiteljem i s njegovom vlašću nad svim stvorenjima, i daje nam sigurnost i jakost veću od svake ljudske okolnosti, od svakog događaja koji nam se može dogoditi. Ipak, da bismo imali tu vjeru, treba nam poniznost rimskog satnika; držati se neznatnim pred Isusom, nikada ne sumnjati u njegovu po29


VRIJEME KROZ GODINU. TJEDAN XXIV. PONEDJELJAK

moć, makar nam se ponekad čini da kasni ili stiže onako kako nismo očekivali. Sveti je Augustin tvrdio da se svi Božji darovi mogu svesti na: »Primiti vjeru i ustrajati u njoj do kraja života.«9 Poniznost da znamo kako smo sposobni izdati primljenu vjeru, da smo kadri odvojiti se od Učitelja, pomoći će nam da nikada ne zapustimo svakodnevni osobni odnos s njim i ona sredstva formacije koja nam omogućuju bolje poznavanje Boga i bolje poznavanje načina kako vjeru drugima prenijeti. Prava zaprjeka ustrajnosti u vjeri jest oholost. »Bog se oholima protivi, a poniznima daje milost.«10 Stoga često trebamo moliti za poniznost. U našoj Gospi nalazimo ovo duboko jedinstvo između vjere i poniznosti. Njena rođakinja Elizabeta, potaknuta Duhom Svetim, pozdravlja Mariju ovim riječima: »Blažena ti što povjerova.« A Duh Sveti Djevici Majci daje ove riječi: »Veliča duša moja Gospodina, klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju, što pogleda na neznatnost službenice svoje: odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom.« Marija ne pripisuje sebi nikakve zasluge za ovu božansku naklonost. Bog je vidio njenu veliku poniznost i odlučio ispuniti je milošću.11 Pođimo k njoj da nas nauči kako rasti u poniznosti, to je čvrsti temelj naše vjere. »Službenica Gospodnja danas je kraljica svijeta. ‘Tko se ponizuje, bit će uzvišen.’ (Mt 23, 12) Stavimo li se Bogu na službu, bez uvjeta, Gospodinu će nas uzdići veoma visoko. Imat ćemo udjela u Božjem nutarnjem životu, bit ćemo ‘nalik bogovima’, slijedimo li put poniznosti i poučljivosti sukladno volji Gospodnjoj.«12 30


VRIJEME KROZ GODINU. TJEDAN XXIV. PONEDJELJAK Lk 7,1–10. – 2 Usp. SVETI AUGUSTIN, Govori, 46,12. – 3 SVETI JOSEMARÍA ESCRIVÁ, Kovačnica, Verbum, Split 2006., 822. – 4 SVETI AUGUSTIN, na nav. mj., 144,2. – 5 Usp. P. RODRIGUEZ, Fe y vida de fe, EUNSA, Pamplona 1974., str. 124–125. – 6 Na nav. mj. – 7 Usp. Iv 4,7. – 8 Iv 11,42. – 9 SVETI AUGUSTIN, De bono perseverantia, 17,47; 50,641. – 10 Jak 4,6. – 11 Usp. Lk 1,45. – 12 A. OROZCO, Mirar a María, Rialp, Madrid 1981., str. 238. 1

31


SADRŽAJ

RIJEČ IZDAVAČA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5 Dvadeset i četvrta nedjelja kroz godinu. Ciklus A 1. NEOGRANIČENO OPRAŠTANJE. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7 • Opraštati uvijek, spremno i od srca. • Naučimo li ljubiti sve ljude i opraštati, ne ćemo imati što opraštati jer se više ne ćemo osjećati uvrijeđenima. • Sakrament pomirenja potiče nas da budemo milosrdni prema drugima. Dvadeset i četvrta nedjelja kroz godinu. Ciklus B 2. S ISUSOM. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13 • Naš je život prisno povezan s Kristom. • Nasljedovati ga, živjeti njegov život. Božansko sinovstvo. • Uzeti križ i poći za njim. Dvadeset i četvrta nedjelja kroz godinu. Ciklus C 3. RASIPNI SIN . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 19 • Neiscrpno Božje milosrđe. • Obnovljeno dostojanstvo. • Služiti Bogu jest čast. Vrijeme kroz godinu. Tjedan XXIV. Ponedjeljak 4. VJERA RIMSKOG SATNIKA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 26 • Poniznost, prvi uvjet vjere. • Rast u vjeri. • Poniznost, da bismo ustrajali u vjeri.

334


SADRŽAJ

Vrijeme kroz godinu. Tjedan XXIV. Utorak 5. VRAĆEN U ŽIVOT. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 32 • Utjecati se milosrdnom Srcu Isusovu u svim potrebama duše i tijela. • Milosrđe Crkve. • Božansko milosrđe u sakramentu pokore. Uvjeti za dobru svetu ispovijed. Vrijeme kroz godinu. Tjedan XXIV. Srijeda 6. ČINITI DOBRO RIJEČIMA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 37 • Govor je veliki Božji dar i ne smijemo ga zlorabiti. • Nasljedovati Krista, ljubazno razgovarajući sa svima. Naš govor treba obogaćivati, osnaživati, tješiti... • Proći zemljom »čineći dobro« riječima. Ne govoriti nikada loše o drugima. Vrijeme kroz godinu. Tjedan XXIV. Četvrtak 7. ISKAZATI ISUSU GOSTOPRIMSTVO . . . . . . . . . . . . . . . 42 • Farizej poziva Isusa na objed. • Gospodin dolazi u našu dušu. • Priprema za svetu pričest. Vrijeme kroz godinu. Tjedan XXIV. Petak 8. SLUŽITI ISUSU . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 78 • Svete žene koje se pojavljuju u Evanđelju. • Služiti Gospodinu svojim osobinama. Doprinos žena životu Crkve i društva. • Predanost služenju drugima. Vrijeme kroz godinu. Tjedan XXIV. Subota 9. DOBRO TLO . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 54 • Srce otvrdnulo zbog nedostatka kajanja nije u 54stanju primiti božansku riječ. • Potreba molitve i žrtve da bi milost urodila plodom u duši. • Strpljenje i stalnost: ponizno iznova započinjati.

335


SADRŽAJ

Dvadeset i peta nedjelja kroz godinu. Ciklus A 10. GOSPODINOV VINOGRAD . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 59 • Božji planovi. Velika je čast raditi u njegovom vinogradu. • U vinogradu Božjem ima mjesta i posla za svakoga. • Pozitivni smisao okolnosti u kojima živimo. Ovdje, a ne na drugom mjestu, Gospodin želi da se posvećujemo i vršimo plodan apostolat. Dvadeset i peta nedjelja kroz godinu. Ciklus B 11. NAJVAŽNIJE OD SVEGA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 65 • Zapovijedati znači služiti. • Obnašanje vlasti i poslušnost u Crkvi proistječu iz istog izvora, iz ljubavi prema Kristu. • Vlast u Crkvi veliko je dobro. Podložiti se poput Krista. Dvadeset i peta nedjelja kroz godinu. Ciklus C 12. SINOVI SVJETLA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 71 • Prispodoba o nepoštenom upravitelju. • U službi Božjoj koristiti sva dopuštena sredstva. • Ljudska sredstva i nadnaravna sredstva. Vrijeme kroz godinu. Tjedan XXV. Ponedjeljak 13. SVJETLO SVIJEĆNJAKA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 77 • Kršćani moraju rasvjetljivati okruženje u kojem žive. • Uspjeh u svom zvanju. • Kao »svjetlila u svijetu«. Vrijeme kroz godinu. Tjedan XXV. Utorak 14. MARIJINA ŠUTNJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 84 • Djevica je u svom srcu »brižno čuvala« događaje iz svog života. • Marijina šutnja tijekom tri godine Isusovog javnog djelovanja. • Kršćanin u svojoj nutrini čuva spomen na Božju prisutnost. Vrijeme kroz godinu. Tjedan XXV. Srijeda 15. POHODITI BOLESNE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 91 • Nasljedovati Krista u njegovoj sućuti s onima koji trpe.

336


SADRŽAJ

• Činiti što je Krist činio u takvim okolnostima. • Ljubav oštri duhovni pogled, da bolje uočavamo božanska dobra. Vrijeme kroz godinu. Tjedan XXV. Četvrtak 16. HTJETI VIDJETI GOSPODINA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 97 • Očistiti pogled da bismo Isusa motrili ured naših uobičajenih obveza. • Gospodinovo presveto čovještvo, vrelo ljubavi i jakosti. • Isus nas čeka u svetohraništu. Vrijeme kroz godinu. Tjedan XXV. Petak 17. PRAVO VRIJEME I TRENUTAK . . . . . . . . . . . . . . . . . . 103 • Živjeti sadašnji trenutak. • Zadaće koje su pred nama obavljati s punom pozornošću. • Izbjegavati beskorisne brige. Vrijeme kroz godinu. Tjedan XXV. Subota 18. POSREDNICA SVIH MILOSTI. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 109 • Posrednica pred Posrednikom. • Sve milosti dolaze nam po Mariji. • Neprestani vapaji, danju i noću, uzdižu se nebeskoj Majci. Dvadeset i šesta nedjelja kroz godinu. Ciklus A 19. KRJEPOST POSLUŠNOSTI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 115 • Prispodoba o dva sina koji su poslani na posao u vinograd. Poslušnost se rađa iz ljubavi. • Kristov primjer. Poslušnost i sloboda. • Želja da nasljedujemo Krista. Dvadeset i šesta nedjelja kroz godinu. Ciklus B 20. ZADAĆA SVIH . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 121 • Različiti oblici i načini apostolata. Jedinstvo u bitnom. Odbaciti jednostranački mentalitet u Crkvi. • Sve životne okolnosti pogoduju apostolatu. • Ljubav, sveza jedinstva i temelj apostolata.

337


SADRŽAJ

Dvadeset i šesta nedjelja kroz godinu. Ciklus C 21. DIJELITI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 128 • Prispodoba o zlom bogatašu i siromahu Lazaru • Korištenjem dobara na zemlji zadobijamo ili gubimo Nebo. • Nenavezanost. Podijeliti s bližnjima ono što Gospodin stavlja u naše ruke. Vrijeme kroz godinu. Tjedan XXVI. Ponedjeljak 22. KRŠĆANSKI SMISAO PATNJE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 134 • Jobova iskušenja i nevolje. • Trpljenje pravednih. • Kristova bol i muka. Vrijeme kroz godinu. Tjedan XXVI. Utorak 23. NA PUTU U JERUZALEM . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 140 • Nemojmo se obeshrabriti zbog svojih mana: Gospodin računa i na njih i na naše nastojanje da ih savladamo. • Trajna pomoć Duha Svetoga. • Glavna mana. Vrijeme kroz godinu. Tjedan XXVI. Srijeda 24. NASLJEDOVANJE KRISTA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 146 • Nasljedovanje Krista zahtijeva nenavezanost. Materijalna dobra samo su sredstva. Naučiti živjeti kršćansko siromaštvo. • Posljedice siromaštva: raspolaganje novcem, izbjegavanje nepotrebnih troškova, raskoši, hirova... • Ostali vidovi kršćanskog siromaštva: odbaciti suvišno, lažne potrebe... S radošću podnositi oskudicu. Vrijeme kroz godinu. Tjedan XXVI. Četvrtak 25. ŽETVA JE VELIKA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 152 • Potreba novih apostola za novu evangelizaciju svijeta. • Ljubav, temelj apostolata. • Kristova poruka donosi radost.

338


SADRŽAJ

Vrijeme kroz godinu. Tjedan XXVI. Petak 26. PRIPRAVITI DUŠU. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 158 • Gradovi koji se nisu htjeli obratiti. • Razlozi na pokoru. Pasivna mrtvljenja. • Dragovoljna mrtvljenja i ona koja proizlaze iz ispunjavanja naših obveza. Vrijeme kroz godinu. Tjedan XXVI. Subota 27. UZROK RADOSTI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 164 • Otvoreni za radost. • Bit radosti. Gdje se nalazi. • Sveta Marija, uzrok naše radosti. Dvadeset i sedma nedjelja kroz godinu. Ciklus A 28. U VINOGRADU LJUBLJENOGA. . . . . . . . . . . . . . . . . . 170 • Prispodoba o vinogradu. • Gorki plodovi. • Plodovi koje Bog očekuje. Dvadeset i sedma nedjelja kroz godinu. Ciklus B 29. SVETOST BRAKA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 176 • Jedinstvo i izvorna nerazrješivost braka. • Put svetosti. • Obitelj, škola krjeposti. Dvadeset i sedma nedjelja kroz godinu. Ciklus C 30. RASTI U VJERI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 182 • Stalno obnavljati ljubav prema Bogu. • Moliti Gospodina za čvrstu vjeru koja utječe na sva naša djela. • Djela vjere. Vrijeme kroz godinu. Tjedan XXVII. Ponedjeljak 31. UZAJAMNA BRIGA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 188 • Krist je dobri Samarijanac koji je sišao s Neba da nas iscijeli. • Djelotvorna sućut prema potrebitima. • Ljubav prema najbližima.

339


SADRŽAJ

Vrijeme kroz godinu. Tjedan XXVII. Utorak 32. U BETANIJI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 194 • Svakodnevne obveze – sredstvo i prilika za susret s Bogom. • Jedinstvo života. • Samo je jedno potrebno: osobna svetost. Vrijeme kroz godinu. Tjedan XXVII. Srijeda 33. OČE NAŠ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 200 • Gospodnja molitva. • Božansko sinovstvo i molitva. • Molitva i bratstvo. Vrijeme kroz godinu. Tjedan XXVII. Četvrtak 34. IME BOŽJE I NJEGOVO KRALJEVSTVO. . . . . . . . . . . 206 • Kako se sveti ime Božje. Prva prošnja u molitvi Očenaš. • Kraljevstvo Božje. • Širenje kraljevstva nebeskog. Vrijeme kroz godinu. Tjedan XXVII. Petak 35. VOLJA BOŽJA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 213 • Vršenje volje Božje. • Čistiti volju od sebičnih sklonosti. • Ljubiti u svemu volju Božju. Vrijeme kroz godinu. Tjedan XXVII. Subota 36. MOLITVE ISUSOVOJ MAJCI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 220 • Djevica nas uvijek dovodi k svome sinu. • Sveta krunica, Djevičina omiljena molitva. • Plodovi pobožnosti našoj Gospi. Dvadeset i osma nedjelja kroz godinu. Ciklus A 37. POZVANI NA GOZBU . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 226 • Nebo nas očekuje. Odgovor na Gospodinov poziv. Pomoći drugima da ne odbace poziv. • Poziv na sudjelovanje u božanskoj intimi. Nema opravdanih razloga da propustimo Kraljevu večeru. • Kristova spasenjska volja. Naš apostolski trud treba biti usmjeren prema svim dušama.

340


SADRŽAJ

Dvadeset i osma nedjelja kroz godinu. Ciklus B 38. ISUSOV POGLED . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 232 • Najveća je mudrost susresti Isusa Krista. • Susret s bogatim mladićem. • Isus nas poziva da ga slijedimo. Dvadeset i osma nedjelja kroz godinu. Ciklus C 39. BITI ZAHVALNI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 238 • Ozdravljenje desetorice gubavaca. • Gospodin nas čeka da mu se zahvalimo, jer bezbrojne darove svakog dana primamo. • Biti zahvalni drugima. Vrijeme kroz godinu. Tjedan XXVIII. Ponedjeljak 40. KRUH NAŠ SVAGDANJI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 244 • Što želimo dobiti kad molimo za kruh naš svagdanji? • Kruh života. • Vjera da bismo blagovali novi kruh nebeski. Sveta pričest. Vrijeme kroz godinu. Tjedan XXVIII. Utorak 41. OPROSTI NAM NAŠE GRIJEHE . . . . . . . . . . . . . . . . . . 250 • Grješnici smo. Grijeh je uvijek i prije svega uvrjeda Bogu. • Gospodin je uvijek voljan oprostiti. Svaki grijeh može biti oprošten ako se grješnik pokaje. • Uvjet da bi nam bilo oprošteno: od srca oprostiti drugima. Kakvo treba biti naše praštanje. Vrijeme kroz godinu. Tjedan XXVIII. Srijeda 42. NAPAST I ZLO . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 256 • Isus Krist je dopustio da bude napastvovan; mi također trpimo napasti i kušnje. U napasti se očituje naša ljubav prema Bogu i vjernost savezu koji smo sklopili s njim. • Što je napast? Dobra koja može donijeti. • Sredstva da bismo savladali napast.

341


SADRŽAJ

Vrijeme kroz godinu. Tjedan XXVIII. Četvrtak 43. IZABRANI OD VJEČNOSTI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 263 • Neponovljivi poziv. • Bog nam daje svjetlo i potrebne milosti da se hrabro nosimo sa svim nevoljama života. • Ustrajnost u svom pozivu. Vrijeme kroz godinu. Tjedan XXVIII. Petak 44. FARIZEJSKI KVASAC . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 269 • Licemjerje farizeja. • Kršćanin, čovjek koji nije dvoličan. • Ljubiti i širiti istinu. Vrijeme kroz godinu. Tjedan XXVIII. Subota 45. GRIJEH PROTIV DUHA SVETOGA . . . . . . . . . . . . . . . 275 • Otvoreni božanskom milosrđu. • Gubitak osjećaja za grijeh. • S Kristom – spoznajemo što je uistinu grijeh. Osjetljivost savjesti. Dvadeset i deveta nedjelja kroz godinu. Ciklus A 46. DATI BOGU BOŽJE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 281 • Odani suradnici u promicanju općeg dobra. • Religiozna dimenzija čovjeka. • Vjera, moćno svjetlo. Dvadeset i deveta nedjelja kroz godinu. Ciklus B 47. SLUŽITI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 287 • Kršćanski se život sastoji u nasljedovanju Krista. • Isus nas poučava kako nije došao biti služen, nego da služi. Nasljedujmo ga. • Služiti radošću. Dvadeset i deveta nedjelja kroz godinu. Ciklus C 48. SNAGA MOLITVE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 293 • Pouzdana i ustrajna molitva. • Stalnost u prošnji. Prispodoba o nepravednom sucu. • Molitva, izravna posljedica vjere.

342


SADRŽAJ

Vrijeme kroz godinu. Tjedan XXIX. Ponedjeljak 49. NAŠA ŽIVOTNA NADA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 299 • Vremenita dobra i nadnaravna nada. • Kršćanska nenavezanost. • Naša je nada u Gospodinu. Vrijeme kroz godinu. Tjedan XXIX. Utorak 50. BUDNOST U LJUBAVI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 305 • S upaljenim svjetiljkama. • Trud oko naizgled nevažnih stvari održat će nas budnima. • Budnost protiv mlakosti. Vrijeme kroz godinu. Tjedan XXIX. Srijeda 51. MNOGO ĆE SE OD VAS TRAŽITI . . . . . . . . . . . . . . . . 311 • Odgovornost za primljene milosti. • Odgovornost u poslu. Profesionalni uspjeh. • Odgovornost u apostolatu. Vrijeme kroz godinu. Tjedan XXIX. Četvrtak 52. OGANJ DOĐOH BACITI NA ZEMLJU . . . . . . . . . . . . 317 • Kristova božanska revnost za sve duše. • Apostolat usred svijeta treba se širiti poput plamena mira. • Sveta misa i apostolat. Vrijeme kroz godinu. Tjedan XXIX. Petak 53. ZNAKOVI VREMENA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 323 • Prepoznati Krista koji prolazi našim životom. • Vjera i čistoća duše. • Susresti Isusa i približiti ga drugima. Vrijeme kroz godinu. Tjedan XXIX. Subota 54. NEPLODNA SMOKVA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 329 • Uroditi plodom. Božja strpljivost. • Ono što Bog od nas očekuje. • S punim rukama. Strpljivi u apostolatu.

343


Nakladnik: VERBUM d.o.o. Trumbićeva obala 12, 21000 Split Tel.: 021/340­260, fax: 021/340­270 E-mail: naklada@verbum.hr www.verbum.hr Tisak: Denona d.o.o. Tiskano u rujnu 2016.


.........................................................................................................................

U osmomu svesku meditacija Razgovarati s Bogom čitatelja se vodi kroz tjedne XXIV.–XXIX. liturgijskoga vremena kroz godinu koje, ovisno o godini, obuhvaća ukupno 33 ili 34 nedjelje, a započinje ponedjeljkom nakon nedjelje Krštenja Gospodinova. Za svaku od 6 nedjelja donesene su tri različite meditacije koje slijede tri ciklusa crkvene godine: A, B i C. U meditacijama nam se Gospodinov život i njegov nauk približavaju na iznimno živ i poticajan način, kroz brojne teme koje čine dio svakoga vjerničkog hoda i napredovanja u duhovnome životu. Razgovarati s Bogom nije namijenjeno samo posebnim ljudima. Bog očekuje ljubav od svih, budući da smo svi Božja djeca, pozvana obraćati se Bogu kao Ocu. Francisco Fernández-Carvajal ovom knjigom dao je izvanrednu potporu osobnoj molitvi: zbirku razmatranja koja imaju ishodište u dnevnom misnom čitanju, tj. u biblijskim tekstovima Staroga i Novoga zavjeta, a obiluju navodima iz kršćanske predaje, prije svega iz djela crkvenih otaca, te navodima duhovnih klasika i poznatih suvremenih duhovnih pisaca. Osim toga, pisac obilno citira dokumente Drugoga vatikanskog sabora i papinske tekstove – ponajviše one Ivana Pavla II. Jasnim i pristupačnim jezikom, ovaj niz meditacija namijenjen je svim kršćanima i prati njihov unutarnji put običnih ljudi, vjernika laika, koji žive u različitim životnim okolnostima.

ISBN 978-953-235-518-5

VERBUM 95 kn

www.verbum.hr

Razgovarati s Bogom - VIII. svezak  

Razgovarati s Bogom nije namijenjeno samo posebnim ljudima. Bog očekuje ljubav od svih, budući da smo svi Božja djeca, pozvana obraćati se B...

Razgovarati s Bogom - VIII. svezak  

Razgovarati s Bogom nije namijenjeno samo posebnim ljudima. Bog očekuje ljubav od svih, budući da smo svi Božja djeca, pozvana obraćati se B...

Advertisement