Koliko ste često čuli: „Ne dopusti da te emocije svladaju“?
No, što ako, umjesto da ih ignoriramo, svoje osjećaje uočimo, imenujemo i dopustimo Bogu da ih upotrijebi kako bi nas privukao bliže sebi i drugima?
Mnogi od nas trebaju odbaciti pogrešne informacije o emocijama. Poučavani smo, primjerice, da su emocije nepouzdane, dok ih zapravo Bog može upotrijebiti kako bi nam pomogao vidjeti gdje nam je potrebno njegovo iscjeljenje.
U knjizi Raspetljaj svoje emocije, Jennie Allen koristi znanstvena istraživanja, biblijske spoznaje i vlastitu životnu priču kako bi vam pomogla da:
• umjesto potiskivanja, odbacivanja ili umanjivanja snage svojih emocija, primijenite proces u pet koraka kako biste znali što osjećate i što učiniti s tim
• razbijete mit da su osjećaji opasni učeći kako emocionalna zrelost vodi dubljoj povezanosti s Bogom i drugima
• živite emocionalno zdravo primjenjujući biblijsku mudrost i terapeutska istraživanja koja su učinkovita, bez obzira na to smatrate li se „emotivnom“ osobom ili ne
• se suočite s osjećajima koji su zbunjujući i bolni i otkrijete dubinu Božje ljubavi i suosjećanja.
Osjećaji nisu nešto što treba popraviti; oni su nešto što treba iskusiti. Dok otkrivamo kako imenovati svoje emocije i upravljati njima, naučit ćemo kako nas one mogu privući bliže Bogu koji nas je stvorio, i jedne drugima.
Jennie Allen RASPETLJAJ SVOJE EMOCIJE
RASPETLJAJ SVOJE EMOCIJE
KAKO IMENOVATI SVOJE OSJEĆAJE
I NOSITI SE S NJIMA
Preveo Andrija Rizvić
Jennie Allen
Biblioteka: Posebna izdanja 225.
Glavni urednik: Petar Balta
Naslov izvornika: Jennie Allen, Untangle Your Emotions: Naming What You Feel and Knowing What to Do About It
This edition published by arrangement with WaterBrook, an imprint of Random House, a division of Penguin Random House LLC. Published in association with Yates & Yates: www.yates2.com
Sva prava pridržana. Nijedan se dio ove knjige ne smije umnožavati, fotokopirati, reproducirati ni prenositi u bilo kakvu obliku (elektronički, mehanički i sl.) bez prethodne pisane suglasnosti nakladnika.
Izvršni urednik: Darko Milošić
Za nakladnika: Miro Radalj
ISBN 978-953-235-995-4
CIP zapis dostupan u računalnome katalogu
Sveučilišne knjižnice u Splitu pod brojem 200209089.
Prije dvije godine upoznala sam skupinu ljudi koji su odlučili živjeti punim srcem.
Oni su mi pomogli da ponovno otkrijem svoje osjećaje.
Hvala vam, Jess, Linds, James, Mel, Annie, Toni i dr. C., što nikada niste odustali.
Ove sam rečenice napisala, proživjela i duboko osjetila, jer me Isus dotaknuo kroz vas u mome životu.
„Dat ću vam novo srce, nov duh udahnut ću u vas! Izvadit ću iz tijela vašega srce kameno i dat ću vam srce od mesa.“
Ezekiel 36,26
Bože, želimo da naša srca žive, kucaju i osjećaju, da budu cjelovita, ispunjena, povezana s tobom i jedna s drugima. Pomozi.
DIO PRVI
pomalo smo u zbrci
1
ODAKLE SE TO STVORILO?
Naša najstarija kći Kate udala se prošle godine i taj je dan zaista bio poput sna: vrijeme je bilo divno, dvorana idilična, a posvuda oko sebe gledala sam lica naših najmilijih. Bilo je izvanredno, do najmanje pojedinosti. Moj suprug Zac i ja volimo svojega zeta Charlieja i svesrdno podržavamo njegov i kćerin brak. Silno iščekivanje. Silna zahvalnost. Silna radost.
A zatim se, poslije vjenčanja, moje srce poprilično brzo slomilo.
Uza sve ono dobro što donosi djetetovo vjenčanje, postoji i ono loše na što vas nitko ne upozori. Onoga trenutka kada je Kate napustila našu nuklearnu obitelj – koja se sastojala od Zaca i mene te njezine braće i sestara – ona i Charlie postali su vlastitom, malenom, dvočlanom obitelji.
Kakva drskost.
No, to nije sve.
Kate i Charlie počeli su nam govoriti o luckastim snovima koje su snovali poput većine ljudi u dvadesetim godinama života, upotrebljavajući riječi poput pustolovina, putovanje i zabavno – riječi koje sam naizgled ne tako davno i sama spominjala svojoj mami i tati. Jedne večeri za blagovaonskim stolom, moja je kći imala obraza pogledati svojega oca i mene te sasvim ležerno izreći nekoliko
blesavih rečenica koje su sadržavale hrpu riječi koje nisam zapravo ni čula, ali i tri izraza koje itekako jesam: „u drugu saveznu državu…“, „možda izvan SAD-a…“, „ne zauvijek, naravno, nego na nekoliko godina“.
Samo malo. Molim?
Na nekoliko godina? Pustolovine?
Razdoblje pustolovine bez mene?
Zidovi prostorije u kojoj smo večerali počeli su se primicati. Moj prsni koš, koji se prije nekoliko trenutaka činio ispravne veličine za moje tijelo, sada je bio za dva broja premalen; srce mi nije moglo kucati. Dišni su mi se putevi suzili. U kakvoj sam se to neprilici zatekla? Znala sam da moja reakcija nije racionalna. Shvaćala sam to u svojoj glavi, no događalo mi se nešto veće od prepoznavanja razumnih, ispravnih odgovora.
Ostala sam hladne glave. Nalijepila sam osmijeh na lice. Gledala sam svoje dijete u oči – Samo polako, Jennie. Tako, tako – i usredotočila se na smireno disanje. Ovdje nije bila riječ o meni i bila sam svjesna toga. Međutim, istovremeno je itekako bila riječ upravo o meni.
Te večeri, na svu sreću, nisam buknula. Nisam se raspala roneći gorke suze. Nisam pobjesnila niti se slomila ili onesvijestila. Ostala sam čitava. No, iz tjedna u tjedan, Kate i ja bismo se u svojim opuštenim razgovorima ponovno doticale te teme. A moj prsni koš i dišni putevi ponovno bi mi govorili da ovdje nije riječ o nečemu beznačajnome. Ne, ne: znala sam da je itekako riječ o nečemu značajnome.
Kognitivno gledajući, shvaćala sam da želim da Kate i Charlie stvore i prožive vlastitu prekrasnu priču, što god to podrazumijevalo. Zašto se moje tijelo i srce onda nisu ponašali u skladu s tim?
OTPOR JE UZALUDAN
Postavila bih vam pitanje: jeste li ikada pretjerano emocionalno reagirali na situaciju koja vas ne bi trebala toliko snažno pogoditi?
Slijedi još jedno pitanje: jeste li ikada zastali i promislili o mogućim uzrocima takve reakcije?
Uvijek se nešto događa iza kulisa onoga što nam se događa. Mi nismo jednostavna stvorenja. Bezbrojni maleni trenutci utječu čak i na one među nama koji odlučno nastoje voditi pribran, emocionalno stabilan život. Ti trenutci oblikuju nas, naš način razmišljanja i naše reakcije – i da, naše osjećaje – u odnosu na određenu okolnost u određenome trenutku.
Posljednjih sam nekoliko godina naučila mnogo toga što želim podijeliti s vama na nadolazećim stranicama, a jedna je od tih stvari i činjenica da nam takve pretjerane reakcije nešto poručuju – one nam pričaju priču o nečemu što smo proživjeli. Ukazuju nam na nešto duboko usađeno što nismo razriješili u svojemu srcu.
U životu doživljavamo stvari koje utječu na nas. Na njih reagiramo potiskivanjem, umanjivanjem ili potpunim zanemarivanjem osjećajā. Zatim nam se dogodi nešto drugo, nešto što uopće nije toliko važno, a što nas izbaci iz takta. Iskalimo se na bližnjemu. Predamo se crnim mislima. Plačemo kao kišna godina i ne možemo doći do daha od grcanja.
A zatim požalimo zbog toga što smo učinili.
Zašto smo se razbjesnili?
Zašto smo ponizili svojega supružnika?
Zašto smo posramili svoje dijete, ili dreknuli na svojega sustanara?
Zašto smo pretpostavili nešto takvo ludo, iznijeli takve optužbe i prijetnje te zalupili vratima pri izlasku?
Što se uopće dogodilo? Što se nalazi u pozadini svega toga?
Ukratko: puno toga, kao što će nam znanost i Biblija pokazati. Tijekom života, možda putem onoga što sam čula u crkvi ili dok sam odrastala, naučila sam da ne bih trebala biti žalosna, ljutita ili uplašena. Trebala sam biti dobro pa sam trebala da i drugi budu dobro. Možda jednostavno ne volim osjećaj gubitka nadzora nad situacijom; možda sam vjerovala da su takvi osjećaji previše zastrašujući, i da je suočavanje s teškim stvarima… preteško.
Kad god doživljavam tugu, strah ili ljutnju – emocije koje, zahvaljujući uvjetovanju, ne želim osjećati – moj mozak odmah nastoji odbaciti taj osjećaj, poput imunološkoga sustava koji uništava viruse. Moj ga mozak napada i osuđuje, a meni govori zašto ga ne bih uopće trebala osjećati. Govori mi da će sve biti u redu. Izvikuje silne naredbe o tome što trebam učiniti kako bih konačno mogla prestati osjećati taj osjećaj.
Još gore, kada podijelite sa mnom svoju tugu, strah ili ljutnju, ja ponekad učinim istu glupost vama.
Žao mi je.
To je pogrešno, stoga mi je žao. Vaši osjećaji i moji osjećaji nisu nekakve zle pojave koje je potrebno suzbiti.
Usput, osjećaje se ne može suzbiti. Čak i da ste u potiskivanju osjećaja najvještiji na svijetu, da ste najbolji u guranju osjećajā duboko u svoju nutrinu, toliko duboko da mislite da ih se više nikada ne može pronaći, želim vam reći da ti osjećaji nikada ne odlaze
mirno. Ljudi koji vas poznaju znaju da ti osjećaji postoje. Ako ste iskreni sami sa sobom, i vi znate da postoje.
Ona naznaka bijesa koju ste osjetili prema ocu, strah od odbacivanja koji ste osjetili u odnosu s obitelji, trud na poslu ili u školi koji vas je iscrpio, zavist koja se potkrade kada god posjetite jednoga od svojih prijatelja, tračak ogorčenosti koji se pojavi kada objašnjavate zašto još nemate djecu, očaj koji osjećate u svojoj nutrini kad god pomislite na bližnjega koji je pokopan – znam da mislite da ste pospremili sve te osjećaje u pretince kako ih više nikada ne biste vidjeli.
Međutim, prije ili poslije, oni isplivaju na površinu, baš onda kada ih ne očekujete. Primjerice, tijekom ugodne večere s kćeri koja jednostavno snuje prelijepe snove.
Bez obzira na okidač, tijekom idućega dana ili tjedna, a ponekad i kasnije, u određenome se trenutku prisjetite katalizatora i svoje reakcije te pomislite: „Zašto sam, pobogu, to rekao (ili učinio)?“
Zapitate se: „Kako su mi se ti osjećaji uopće uspjeli prikrasti?“
Zapitate se zašto nisu igrali pošteno.
Zanima vas odgovor? Igrali su pošteno.
To jest, igrali su predvidljivo.
Jer ti se osjećaji isprepliću s nečime veoma stvarnim iz vaše prošlosti ili sadašnjosti, s nečime što vam je itekako važno, bez obzira na to jeste li spremni priznati to ili niste.
Osjećaje se ne može suzbiti.
Ne može ih se zanemariti niti odbaciti.
Oni nam nastoje nešto poručiti.
STRAH KOJI SE KRIJE IZA STRAHA
Htjela sam biti podrška kćeri, stoga sam svojemu savjetniku otvoreno priznala što se događalo u mojemu srcu i tijelu kada god bi netko spomenuo njezin odlazak. Upitao me: „Jennie, kada si prvi puta doživjela taj osjećaj koji se javlja dok Kate govori o svojoj selidbi?“
U mojemu je umu zabljesnuo jedan prizor. Jeste li ikada to doživjeli? Nisam ni nastojala prisjetiti se toga konkretnoga trenutka, ali pojavio se u milisekundi i zahtijevao pozornost.
Stajala sam u dugačkome, hladnom bolničkom hodniku, ispred suprugove sobe, tiho se moleći Bogu da poštedi Zacov život unatoč poprilično lošim nalazima. „Ovo je ljudski nemoguće“, rekao je liječnik nakon što je pregledao Zacov krvni tlak. „Čovjek ne može preživjeti s toliko visokim krvnim tlakom.“ Moj je muž bio doživio blagi moždani udar te nije mogao pravilno artikulirati riječi.
Iako se Zacu posvetilo osmero visokokvalificiranih liječnika s najpoznatijih sveučilišta, nitko nije mogao otkriti zašto mu tlak nastavlja rasti.
„Molim vas, pomolite se.“ Tu sam poruku slala svakomu komu je bilo stalo do nas dok sam lutala tim sterilnim hodnicima.
Molim vas, pomolite se.
Molim vas, pomolite se.
Molim vas, pomolite se.
Začudo, ostala sam hladne glave dok je Zac ležao u bolničkome krevetu. Jeste li ikada čuli za teoriju prema kojoj tijekom krize upadamo u svojevrsno stanje šoka kako se ne bismo potpuno i do kraja raspali?1 Kao da naš mozak ili naše tijelo (ili kombinacija našega mozga i našega tijela) promatra našu situaciju i mrmlja: „Slušaj, ako je ne isključimo, neće izvući živu glavu.“
ODAKLE SE TO STVORILO?
Bila sam prisebna tijekom Zacova boravka u bolnici. Pamćenje mi je bilo izvrsno. Imala sam brze reflekse. Začudo, nisam pokleknula pred svojim strahom.
Međutim, teorija o zaštitnome šoku koji nas preplavi u trenutcima krize ima i drugu stranu: poslije otprilike četrdeset osam sati, ta zaštita nestaje. I sama sam svjedočila tomu kada sam trećega dana, upravo dok se Zac vraćao kući, popucala po šavovima.
Zacovi liječnici otpustili su ga ne zato što se oporavio, nego zato što nisu mogli učiniti ništa osim propisivanja nekoliko lijekova. Krvni tlak još nije bio ni blizu uobičajene razine, no bit će potrebno vremena i, kako su rekli, puno odmora. „On je živi srčani udar“, izjavio je jedan od liječnika bez imalo suosjećanja. „Mora se odmarati dok mu se tlak ne snizi.“
Zac je to znao.
Ja sam to znala.
A ipak, nismo se mogli opustiti.
Zar se netko može smiriti nakon takvih uznemirujućih vijesti?
Odmarajte.
Opustite se.
Smirite se.
Pokušavao je i pokušavao.
Kada je riječ o meni, sve me je više obuzimala tjeskoba.
Ne može se odmarati.
Ne može se opustiti.
Ne može se smiriti.
Svake bih noći ležala pokraj supruga i tiho se budila gotovo svakih sat vremena kako bih položila ruku na njegova prsa, provjerila otkucaje srca i disanje te s olakšanjem odahnula jer je sve u redu.
Poslije prvoga boravka u bolnici dogodio se niz naknadnih sastanaka tijekom kojih su liječnici ispitivali i procjenjivali Zacovo stanje te nas upozoravali, savjetovali i propisivali dodatne lijekove.
„Dobro sam“, ustrajao je Zac kada god bi ga pitali kako je, iako očigledno nije bio dobro.
U određenome trenutku tijekom te muke, moj me suprug pogledao kao da konačno shvaća i rekao mi: „Izgleda da je ovo poprilično ozbiljno.“
Pa, DA.
Misliš?
U međuvremenu, unatoč silnomu nastojanju da mu se oduprem, strah je počeo utjecati na mene.
Sav je uzrujan.
Sav je uzrujan i dobit će srčani udar.
Sav je uzrujan i dobit će srčani udar i napustiti me.
O tome je, dakle, bila riječ: nisam se bojala samo zbog Zacova zdravstvenoga stanja. Bojala sam se gubitka najboljega prijatelja.
Gubitka života kakav poznajem. Gubitka našega uzdržavatelja.
Bojala sam se toga da ću biti napuštena… i sama.
MOJA REAKCIJA NA pitanje – kada si prvi puta doživjela taj osjećaj? –pomogla mi je da shvatim nešto: kada god bi Kate spominjala da odlazi, da će me napustiti, moj se mozak, srce, duša, odnosno onaj dio mene koji sadrži moje osjećaje, podsvjesno vraćao na taj prvi boravak u bolnici i tjedne koji su uslijedili, na trenutke u kojima sam bila naprosto uvjerena u to da ću izgubiti Zaca. Uopće nisam bila svjesna povezanosti tih dviju situacija.
ODAKLE SE TO STVORILO?
Zbog kćerinih nagoviještenih pustolovina, svi će me ponovno napustiti. Nešto u mojoj nutrini vjerovalo je u to da ću uskoro izgubiti ne samo Zaca, nego i Kate. I Charlieja, svojega novoga zeta.
A vjerojatno i naše troje ostale djece – Connera, Caroline i Coopera. Ako je jedno dijete odraslo i otišlo, zar neće otići i ostala djeca?
Moja je podsvjesna mašta sve to zamišljala dok sam sjedila nasuprot Kate tijekom jednostavne, ugodne večere. Nisam mogla disati.
Da, svi će me napustiti.
Ostatak svojega života provest ću u samoći.
Dramatično, znam. Da sam tada bila svjesna toga, snagom svojega razuma odlučila bih da se neću prepustiti crnim mislima i uvjerila bih samu sebe u to da neću izgubiti svakoga. No, emocije rijetko igraju racionalno. One veličanstveno iziđu na vidjelo i zahtijevaju nešto.
U meni je bio zapetljan čvor straha kojega nisam bila svjesna i koji nisam potpuno razumjela.
Bilo je potrebno odgonetnuti: što učiniti s tim osjećajem?
ZAHVALE
Ovo je bila najzahtjevnija knjiga koju sam ikada napisala. Morala sam se nositi s mnogobrojnim neizvjesnostima! Bila sam svjesna toga da će svaki čitatelj uzeti u ruke ovu knjigu u drukčijoj životnoj situaciji. Zac kaže da je ovo moja najodvažnija knjiga. Tako sam se i osjećala pišući je.
Otkrila sam životnu tajnu: nikada ne čini ništa sam. Što je nešto strašnije, to vam više ljudi treba oko vas. Ja sam uza sebe imala vojsku.
Kao prvo, ljudima kojima je ova knjiga posvećena i s kojima dijelim svoju svakodnevicu: nespretno, ali sa silnim strpljenjem dopuštate mi da pronađem put do svojih osjećaja. Moji se prijatelji često smiju jer sam, pišući knjigu, gotovo svakodnevno upotrebljavala riječi osjećam se… Bilo je mnogo dana kada je odgovor bio tužno, preplavljeno ili uplašeno. Vi me niste napustili; slušali ste, molili se, pa čak i osjećali zajedno sa mnom tijekom najtežih dana.
Hvala vam na tome što ste pouzdani ljudi s kojima mogu sve podijeliti – Ashley, Lindsey, Jennie E., Julie, Meg, Kat A., Carla, Michelle, Ellen, Liz, Kat M., Jess, Melissa, Toni, Jamie, Ann, Callie i drugi! Hvala vam na tome što ste bili pouzdani i što vam je bilo stalo (katkada više nego meni) do ovoga djela!
Kao drugo, Zacu Allenu: preuzimao si kormilo mjesecima i mjesecima dok sam bila potpuno zaokupljena pisanjem. Tražio si da ovdje podijelim tvoju priču jer si znao da će ona pomoći mno-
gima, po mogućnosti i mnogim muškarcima, u tome da postignu emocionalno zdravlje. Tvoj žar za svesrdnošću bio mi je uzor na mojemu putovanju. Hvala ti.
Mojoj djeci: iako to ne zaslužujem jer vam ponekad ne mogu stajati na raspolaganju dok pišem, uvijek me bodrite. Nikada ne prigovarate, nego me bodrite! Stalo vam je. Želite slušati o tome što pišem. Želite čitati što pišem. To mi znači sve na svijetu. Conner, Kate, Charlie, Caroline i Coop: znate da ste moj omiljeni dio života. Želim biti emocionalno zdrava radi vas! Molim se za to da uvijek budem utočište svim vašim osjećajima i poteškoćama. Volim vas.
Mojoj obitelji: mama i tata, hvala vam na vašoj pribranosti. S vama sam se oduvijek osjećala sigurno; predano ste nas voljeli i pružili ste nam siguran dom pun ljubavi u kojemu smo Brooke, Katie i ja mogle napredovati. Bili ste velikodušni roditelji koji su ljubili bez zadrške. Silno sam zahvalna. Carolyn i Randy, vi ste izgradili dvoje meni najdražih ljudi na svijetu! Zac je najdivniji muškarac zahvaljujući vama, a Ashley je moja najbolja prijateljica! Želim vas pohvaliti, sve četvero, na tome što nas predano volite.
Chloe, posljednjih deset godina bilo je poprilično uzbudljivo. Znam da ova knjiga ne bi bila to što jest bez tvoje pomoći iza kulisa. Sjajna si suradnica i prijateljica! Hvala ti na tvojoj smirenosti tijekom moje izbezumljenosti. Hvala ti na tome što preuzimaš sav posao dok sam mjesecima odsutna zbog pisanja. Hvala ti na danima provedenima na bazenu, na pomoći s proučavanjem ove teme te s čitanjem i uređivanjem svake riječi. Hvala ti na tvojoj domišljatosti koja oblikuje sav moj rad!
Emily, Terri, Molly i Julia, vi pokrećete moje pisanje i činite objavljivanje knjiga zabavnim! Hvala vam na vašoj prisutnosti u
našemu timu i na tome što omogućujete da ovo pomogne mnogim ljudima.
Hvala vam, Shae i Lysa, na tome što uvijek sanjate sa mnom i usavršavate moj rad! Zaista ste nevjerojatno velikodušni!
Parker, kada god se nisam mogla nositi s pisanjem nasamo, nazvala bih te, a ti bi ostavila svoj posao i tipkala moje riječi kako ne bih bila sama. Bez tebe bi protekli mjeseci bili neizvedivi. Hvala ti na tome što si mi uvijek stajala na raspolaganju kada bi mi sve dodijalo. Ne mogu vjerovati da uvijek pristaješ na moje ludosti!
Mojemu timu iz IF:Gatheringa: ova je godina iziskivala više vjere i truda nego ijedna prije nje! Dok sam bila odsutna zbog pisanja, vi ste na svojim plećima nastavili nositi veliku viziju. Jako mi je žao zbog pritiska koji je stvorila moja odsutnost. Ipak, vi se radujete mojemu pisanju, osmišljavate ideje sa mnom i podupirete me onako kako nisam mogla ni sanjati! Brooke, Bonner, Cheryl, Luke, Hannah M., Amy Bay, Lisa, Jordyn, Hannah B., Hannah R., Caroline (Parker) B., Jessie, Kaley G., Greer, Callie, Halee, Elizabeth, Amanda, Meg, Kayley M., Aly, Traci, Katy, Kristen, Merich, nova i stara ekipa – vi ste ovo omogućili. Hvala vam! Sve ono što tek dolazi bit će sjajno! Idemo!
Ekipi iz agencije Yates & Yates: hvala vam na tome što ste riskirali sa mnom! Našim se uspjesima ponekad radujem više zbog vas nego zbog sebe. Bio je to velik rizik, stoga sam odahnula vidjevši da se isplatio. Hvala vam na tome što me cijenite i što slavite sa mnom. Iznimno sam zahvalna za naših deset godina zajedništva! Curtis i Karen, vi ste nam poput obitelji. Ne mogu zamisliti kako bi sve izgledalo da se nismo upoznali prije mnogo godina. Naši životi ne bi bili isti.
WaterBrook, naš mi je odnos silno pomogao u radu! Vjerovali ste u mene više nego ja u samu sebe. Tisuću ste puta izgovorili da
kako bi naš rad dopro do cijeloga svijeta! Hvala vam na tome što vam je toliko stalo do ovoga! Nisam mogla poželjeti bolju ekipu, a to su: Tina, Campbell, Bev, Ginia, Jo, Elizabeth, Laura W., Todd, Lori i mnogi drugi.
Naposljetku, Ashley Wiersma i Laura Barker, ova knjiga uopće ne bi postojala niti bila korisna bez vaše ljubavi i predanosti! Ashley, tvoja domišljatost i pomoć pri proučavanju uvjerile su me u to da je ovo dobra zamisao i pomogla si mi da je ostvarim! Obožavam našu različitost i međusobnu iskrenost. Sve to poboljšalo je moj rad! Laura, žrtvuješ svoj san i boriš se za to da sve bude onako kako treba. Najbolja si urednica s kojom sam ikada surađivala!
Iako je ovaj pothvat zahtijevao stotine sati pisanja u samoći, znala sam da zapravo nisam sama. Hvala vam na tome što ste primali moje lude pozive i što ste marili jednako kao i ja za to da ovo bude sve ono što Bog želi da bude!
BILJEŠKE
GLAVA PRVA: ODAKLE SE TO STVORILO?
1 Mary West, „What Is the Fight, Flight, or Freeze Response?“, Medical News Today, 29. srpnja 2021., www.medicalnewstoday.com/articles/fight-flight-or-freeze-response.
GLAVA DRUGA: ZAPETLJANI DO KRAJA
1 Jonathan Edwards, Jonathan Edwards’ Resolutions: And Advice to Young Converts, ur. Stephen J. Nichols, P&R Publishing, Phillipsburg 2001., str. 17.
2 „What Makes Memories Stronger?“, Sveučilište u Queenslandu, https://qbi. uq.edu.au/brain-basics/memory/what-makes-memories-stronger.
3 Peter Scazzero, Emocionalno zdrava duhovnost: nemoguće je biti duhovno zreo, a ostati emocionalno nezreo, Izvori – Kršćanski nakladni zavod, Osijek, 2020., str. 44.
4 Robert Osserman, „Knot Theory“, Encyclopaedia Britannica, 17. svibnja 2016., www.britannica.com/science/knot-theory.
GLAVA TREĆA: KAKO JE NASTAO TAJ NERED?
1 O toj sam pojavi prvi puta pisala u svojoj knjizi Find Your People: Tina Payne Bryson, dr. sc., „When Children Feel Safe, Seen, and Soothed (Most of the Time), They Develop Security“, 9. siječnja 2020., www.tinabryson.com/news/ when-children-feel-safe-seen-amp-soothed-most-of-the-time-they-develop-security.
2 Lindsay C. Gibson, Odrasla djeca emocionalno nezrelih roditelja: kako iscijeliti boli odrastanja uz distancirane ili egocentrične roditelje, prev. Lidija Toman, Harfa, Split, 2023., str. 220.
3 Jr 17,9.
4 Pri istraživanju mi je poslužio sljedeći izvor: J. Alasdair Groves i Winston T. Smith, Untangling Emotions, Crossway, Wheaton 2019.
5 Oxford English Dictionary, „asceticism“, www.oed.com/search/dictionary/?scope=Entries&q=asceticism.
GLAVA ČETVRTA: ISTINA O VAŠIM OSJEĆAJIMA
1 Jill Seladi-Schulman, „What Part of the Brain Controls Emotions?“, Healthline, 24. srpnja 2018., www.healthline.com/health/what-part-of-the-brain-controls-emotions.
2 Adam Hoffman, „Can Negative Thinking Make You Sick?“, Health, 4. siječnja 2023., www.health.com/condition/heart-disease/can-negative-thinking-makeyou-sick.
3 Therese J. Borchard, „7 Good Reasons to Cry: The Healing Property of Tears“, PsychCentral, 29. svibnja 2011., https://psychcentral.com/blog/7-good-reasons-to-cry-the-healing-property-of-tears#1.
4 „Exercise: 7 Benefits of Regular Physical Activity“, Mayo Clinic, 8. listopada 2021., www.mayoclinic.org/healthy-lifestyle/fitness/in-depth/exercise/art20048389.
5 2 Pt 3,9.
6 Iz 53,3.
7 Vidi: Lk 22,41–44.
8 Vidi: Iz 63,10; Ef 4,30.
9 Vidi: Jak 4,4–5.
10 Vidi: Rim 8,26.
11 Heb 4,15, naglasak moj.
12 Ef 4,26.
13 Vidi: Mt 5,28.
14 Vidi: Rim 6.
GLAVA PETA: STRUČNJACI ZA IZBJEGAVANJE
1 „GeneSight Mental Health Monitor: Addictive Behaviors“, GeneSight, https:// genesight.com/mental-health-monitor/addictive-behaviors.
GLAVA ŠESTA: STVORENI ZA POVEZANOST
1 Iv 8,31–32.36.
2 Vidi: 1 Kor 2,9–11.
3 Izl 3,14.
4 Mt 18,3.
5 Mt 5,4.
6 Heb 4,15–16.
7 Lk 4,18–19.
8 Ps 51,8.
9 Post 2,18.
10 Curt Thompson, Anatomy of the Soul: Surprising Connections Between Neuroscience and Spiritual Practices That Can Transform Your Life and Relationships, Tyndale, Carol Stream, Ill., 2010., str. 99.
GLAVA SEDMA: VIZIJA BOLJITKA
1 Vidi: Pnz 31,8.
GLAVA OSMA: ONKRAJ DOBRO SAM
1 Sanjay Srivastava et al., „The Social Costs of Emotional Suppression: A Prospective Study of the Transition to College“, Journal of Personality and Social Psychology 96, br. 4, 2009., str. 883–897., https://doi.org/10.1037/a0014755.
2 Lucy Cousins, „Can Always Staying Positive Be Bad for Our Health?“, The Hospitals Contribution Fund of Australia Limited, kolovoz 2022., www.hcf. com.au/health-agenda/body-mind/mental-health/downsides-to-always-being-positive.
3 Određeni pojmovi u ovome poglavlju preuzeti su iz: Lisa Feldman Barrett, How Emotions Are Made: The Secret Life of the Brain, Mariner, New York, 2017.
4 Mk 5,34.
5 Mary C. Lamia, „Getting Things Done, Procrastinating or Not“, Psychology Today, 8. ožujka 2017., www.psychologytoday.com/us/blog/intense-emotions-and-strong-feelings/201703/getting-things-done-procrastinating-or-not.
GLAVA DEVETA: EMOCIONALNI RJEČNIK
1 Vidi: 2 Kor 4,8.
2 Daniel J. Siegel i Tina Payne Bryson, Razvoj dječjeg mozga: 12 revolucionarnih strategija integriranog pristupa za poticanje razvoja zdravoga dječjega uma, preživ-
ljavanje svakodnevnih roditeljskih borbi i za poticanje cjelokupnoga rasta i razvoja obitelji, prev. Nikolina Palašić, Harfa, Split, 2015., str. 48.
3 Vidi: Iv 1,38; Mt 8,26; 14,31; 20,32; Iv 21,17.
4 Moj pristup s četiri glavne emocije djelomično se temelji na mojemu proučavanju rada kliničkoga psihologa i znanstvenika doktora Paula Ekmana. Više informacija o njegovu radu i spoznajama možete pronaći na mrežnoj stranici www.paulekman.com.
5 Vidi: Iv 10,10.
6 Vidi: Iv 10,10.
7 Iv 15,11.
8 Vidi: Jak 1,19.
9 Izl 34,6.
10 Vidi: Ef 4,26.
11 Ef 4,26.
12 Joseph P. Forgas, „Four Ways Sadness May Be Good for You“, Greater Good Magazine, 4. lipnja 2014., https://greatergood.berkeley.edu/article/item/four_ ways_sadness_may_be_good_for_you.
13 1 Sam 13,14.
14 Iz 41,10; Jr 1,8; Mt 14,27; 10,31; Lk 12,32; Iv 14,27.
15 Za odličnu obradu ove teme preporučujem vam knjigu Lise Feldman Barrett, How Emotions Are Made: The Secret Life of the Brain, Mariner, New York, 2017.
16 Todd B. Kashdan, Lisa Feldman Barrett i Patrick E. McKnight, „Unpacking Emotion Differentiation: Transforming Unpleasant Experience by Perceiving Distinctions in Negativity“, Current Directions in Psychological Science 24, br. 1, 2015., str. 10–16., https://doi.org/10.1177/0963721414550708.
GLAVA DESETA: DAJTE SEBI PROSTORA
1 Jak 1,2–4.
2 Gabor Maté, Kad tijelo kaže ne: cijena skrivenog stresa, prev. Mirna Čubranić, Mozaik knjiga, Zagreb 2020., str. 162.
4 David P. Murray, Christians Get Depressed Too: Hope and Help for Depressed People, Reformation Heritage, Grand Rapids, Mich., 2010.
GLAVA JEDANAESTA: NISTE SAMI
1 Guy Vingerhoets, „Our Emotional Brains: Both Sides Process the Language of Feelings, With the Left Side Labeling the ‘What’ and the Right Side Processing the ‘How’“, American Psychological Association, 2003., www.apa.org/news/ press/releases/2003/ 01/emotional-brains.
2 Gal 6,2.
3 Mt 11,30.
4 Vidi: Iv 16,33; Mt 16,24.
5 Iv 11,21.
6 Iv 11,25–26.
7 Vidi: Iv 11,33–35.
8 Vidi: Rim 12,15.
9 Rim 5,3–5.
GLAVA DVANAESTA: ŠTO UČINITI SA SVOJIM OSJEĆAJIMA
1 1 Pt 5,7.
2 „U.S. Teen Girls Experiencing Increased Sadness and Violence“, Centers for Disease Control and Prevention, 13. veljače 2023., www.cdc.gov/media/releases/2023/p0213-yrbs.html#print.
3 Mt 7,7.
4 Vidi: Iv 8,32.
5 Ps 126,5.
6 Mt 5,4.
7 Iv 16,33.
8 Vidi: Ps 34,19.
GLAVA TRINAESTA: BORBA S NEPOPUSTLJIVIM ČVOROVIMA
1 „Endocrine System“, Cleveland Clinic, 12. svibnja 2020., https://my.clevelandclinic.org/health/body/21201-endocrine-system.
2 Blaise Pascal, Misli, prev. Radmila Zdjelar, Demetra, Zagreb, 2000., str. 313.
3 Linda Stone, „Beyond Simple Multi-Tasking: Continuous Partial Attention“, lindastone.net, 30. studenoga 2009., https://lindastone.net/2009/11/30/ beyond-simple-multi-tasking-continuous-partial-attention. S pojmom sam se prvi puta susrela u knjizi Briana Mackenzieja, Andyja Galpina i Phila Whitea Unplugged: Evolve from Technology to Upgrade Your Fitness, Performance, and Consciousness, Victory Belt, Las Vegas, 2017., str. 83.
4 Eva Selhub, „Nutritional Psychiatry: Your Brain on Food“, Harvard Health Publishing, 18. rujna 2022., www.health.harvard.edu/blog/nutritional-psychiatry-your-brain-on-food-201511168626.
5 Yuri Elkaim, „The Truth About How Much Water you Should Really Drink“, U.S. News and World Report, 14. rujna 2013., https://health.usnews.com/health-news/blogs/eat-run/2013/09/13/the-truth-about-how-much-water-youshould-really-drink.
6 Linda Searing, „The Big Number: The Average U.S. Adult Sits 6.5 Hours a Day. For Teens, It’s Even More“, The Washington Post, 28. travnja 2019., www. washi ngtonpost.com/national/health-science/the-big-numberthe-averageus-adult-sits-65-hours-a-day-for-teens-its-even-more/2019/04/26/7c29e4c2676a-11e9-a1b6-b29b90efa879_story.html.
7 John Anderer, „Even a Few Minutes of Daily Light Exercise Can Lower Depression Risk“, StudyFinds, 12. srpnja 2023., https://studyfinds.org/few-minutes-exercise-depression.
GLAVA ČETRNAESTA: OSLOBOĐENI ZA OSJEĆANJE
1 Eugene H. Peterson, Run with the Horses: The Quest for Life at Its Best, InterVarsity, Downers Grove, 2019., str. 148.
2 Vidi: Rim 7,15.
3 Ps 91,1–4.
4 „The Serenity Prayer and Me“, Alcoholics Anonymous, www.alcoholics-anonymous.org.uk/Members/Fellowship-Magazines/SHARE-Magazine/Dec ember-2019/The-Serenity-Prayer-and-Me.
5 Prop 3,1–8.
6 Za obradu ove teme preporučujem knjigu Curta Thompsona, The Soul of Desire: Discovering the Neuroscience of Longing, Beauty, and Community, InterVarsity, Downers Grove, Ill., 2021.
DIO PRVI
JENNIE ALLEN
(r. 1976.) nagrađivana je autorica i osnivačica i voditeljica pokreta IF:Gathering koji organizira konferencije za žene kako bi ih potaknuo na to da žive ono u što vjeruju i da tako razviju puninu svojih potencijala. Magistrirala je biblijske znanosti na Teološkomu učilištu u Dallasu. Sa suprugom i četvero djece živi u Austinu, u Teksasu. Njezina knjiga Izbaci to iz glave, koju je Verbum objavio u prijevodu na hrvatski jezik, doživjela je ogroman uspjeh postavši međunarodnim bestselerom prodanim u više od milijun primjeraka, a časopis Cosmopolitan proglasio ju je jednom od najboljih knjiga godine. Sličan uspjeh postigla je i knjiga Raspetljaj svoje emocije postavši, kao i prethodna, bestseler The New York Timesa i finalist nagrade Christian Book Award.
Jennie Allen, autorica bestselera Izbacitoizglave, u ovoj novoj knjizi ruši mitove o „opasnosti“ emocija i pokazuje kako ih ispravno proživjeti umjesto ignorirati. Umjesto da vas emocije bace u kaos ili paralizu, naučit ćete kako ih prepoznati, imenovati, osjetiti, podijeliti i odlučiti što učiniti s njima. To je jednostavan, ali transformativan proces koji Jennie objašnjava kroz praktične korake, stvarne životne priče i biblijsku perspektivu, povezujući sve to s najboljim spoznajama iz područja psihologije.
Knjiga Raspetljaj svoje emocije pomoći će vam da prestanete bježati od onoga što osjećate i počnete emocije doživljavati onakvima kakve ih je Bog stvorio – kao putokaze prema zdravlju, povezanosti s drugima i slobodi. Vrijeme je da prestanete samo preživljavati i počnete živjeti u istini, cjelovitosti i miru.
„Jennie Allen odgovara na jedno od najvećih pitanja koje ljudi danas postavljaju: Što da radim s ovim osjećajima?!
Ona je nevjerojatan vodič koji pomaže razumjeti odakle emocije dolaze, što učiniti s njima i kako slaviti Boga dok pokušavamo shvatiti sve što osjećamo. Zahvaljujući sadržaju ove knjige mnogi će ljudi doživjeti duboko iscjeljenje i zadobiti prijeko potrebnu jasnoću! Ova knjiga vrijedi jednako kao tisuće sati savjetovanja.“
