Punina radosti

Majka Elvira

PUNINA RADOSTI VERBUM

Majka Elvira PUNINA RADOSTI

Majka Elvira

PUNINA RADOSTI

VERBUM Split, 2017.

Biblioteka: FIDES 89.

Urednik: mr. sc. Petar Balta Naslov izvornika: Madre Elvira, GIOIA PIENA © 2014 Edizioni San Paolo s.r.l. – 20092 Cinisello Balsamo (MI) Copyright za hrvatsko izdanje © Verbum d.o.o., Split, 2017.

Sva prava pridržana. Nijedan se dio ove knjige ne smije umnožavati, fotokopirati, reproducirati ni prenositi u bilo kakvu obliku (elektronički, mehanički i sl.) bez prethodne pisane suglasnosti nakladnika.

Izvršna urednica: Lidija Piskač Redaktura: Studio Cenacolo Prijevod: Ninoslava Fedor Lektura: Nikša Babić Za nakladnika: dr. sc. Miro Radalj ISBN 978-953-235-584-0 CIP zapis dostupan u računalnome katalogu Sveučilišne knjižnice u Splitu pod brojem 170119083.

PREDGOVOR IZVORNOM IZDANJU

PREDGOVOR IZVORNOM IZDANJU

„Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveti, Sin Božji. Ta Bogu ništa nije nemoguće!“ (Lk 1,35.37) Ove svetopisamske riječi poručuju da je Bog uvijek uz nas, čak i onda kad ne razumijemo što se događa. On mijenja naša srca, obnavlja snagu, štiti svojom svetošću. Život Elvire Petrozzi, časne sestre koju članovi Zajednice Cenacolo smatraju svojom drugom majkom, obilježen je susretom s tim i takvim Bogom. U srpnju 1983. godine, ona se, na poticaj Duha Svetoga, useljava u ruševnu kuću u malom gradiću Saluzzu, na samom sjeveru Italije. Njena je želja samo jedna – pomoći mladima u nevolji, ponajviše onima posrnulim u drogu i druge ovisnosti. U tišini, skriveno i skromno, nastaje tako Zajednica Cenacolo.

Zajednica se danas sastoji od šezdesetak bratovština raspršenih po cijelom svijetu u kojima tisuće mladih i njihovih obitelji grade novi život. Sama se5

PUNINA RADOSTI

stra Elvira kaže kako nikad nije ni pomišljala da će Zajednica toliko narasti. Čini se da Gospodin uistinu čuva, štiti i blagoslivlja ono što se započne u Njegovo Ime. Pa tako i ovu knjigu. Kroz kratka razmišljanja, nadahnuta riječima sestre Elvire i provjerena praksom, želimo prosvijetliti naša srca kako bi bila spremna za prihvaćanje „nemogućih“ Božjih obećanja. Četiri su stupa Zajednice Cenacolo: molitva, vjera, providnost i ljubav. Stoga smo i poglavlja ove knjige tako naslovili. U svakom od njih nalaze se kratka promišljanja utemeljena na riječima majke Elvire mladima i njihovim obiteljima u raznim zgodama. Pošto su u Zajednici Cenacolo svakodnevni život i Riječ Božja čvrsto isprepleteni, tako i ovdje na početku svakog razmatranja stoji jedan odlomak iz Svetog pisma.

Molitva. U Zajednici Cenacolo moliti znači gledati na svoj život zajedno s Bogom, utemeljiti se u Bogu, steći stabilnost i znati uspješno reagirati na izazove života. Sestra Elvira kaže: „Iz vlastitog iskustva znam da mi je molitva pomogla u najtežim trenutcima života.“ Stoga, veli ona, „usudila sam se mladima, koji su me gledali bez sjaja u očima, ponuditi molitvu kao sredstvo oporavka.“ Vjera. Živjeti od vjere znači uvijek imati povjerenja u Gospodina, pa i onda kad je teško. Vjera se snaži molitvom, jer se tad u istini sagledava vlastita savjest koja se pritom čisti od maski i prijetvornosti.

Vjera je prava kad rađa plodovima ljubavi, solidarnosti i velikodušnosti.

6

PREDGOVOR IZVORNOM IZDANJU

Providnost. Prepuštanje providnosti put je oslobađanju od brojnih tjeskoba. Predanje providnosti dolazi također kroz molitvu i vjeru. Postupno otkrivamo da Bog želi boraviti s nama, da misli na naše potrebe, da je upravo poput oca kojemu je sasvim prirodno da brine o svojoj djeci.

Ljubav. Danas želimo sve i odmah, pa i u ljubavi. Međutim, stvari često ne funkcioniraju, izazovi su brojni. Kako stvoriti skladan i dugotrajan odnos? Kako na pravi način voljeti? Sestra Elvira predlaže logiku darivanja: darovati sebe drugome, uvijek i u cijelosti. Međutim, to nije lako. Elvira je učitelja pronašla u Isusu Kristu: „Onaj tko susretne Isusa najbogatija je osoba na svijetu jer stječe iskustvo istinske ljubavi.“ U svjetlu stranica ove knjige, proistekle iz srca osobe koja se nije bojala zakoračiti na margine društva kako bi pomogla potrebnima, otkrijmo tko je taj Bog kojem je povjerovala. Nađimo trenutak, pročitajmo stranicu-dvije, i pokušajmo osluhnuti što nam Bog poručuje sada i ovdje.

7

PRVI DIO

Molitva

UĆI U DIJALOG S BOGOM

UĆI U DIJALOG S BOGOM

Čuj, o Jahve, riječi moje, jecaje moje razaberi!

Osvrni se na glas mog prizivanja, o Kralju moj i Bože moj, jer tebe vruće zazivam!

Nek’ se raduju svi što se utječu tebi, neka kliču sve dovijeka! Štiti ih i nek’ se vesele u tebi koji ljube ime tvoje, jer pravednika, Jahve, ti blagoslivljaš, dobrotom ga svojom k’o štitom zaklanjaš.

Ps 5,2–3.12–13

11

PUNINA RADOSTI

Bog je milosrđe, ljubav, svjetlo, mir, zagrljaj, nježnost, obitelj… Uronimo što više u Božju stvarnost koja ispunja cijeli svemir. Jer mi smo već u Njemu! Bog se otkriva u molitvi. To je razgovor s Bogom. Na početku molitve zazivamo Duha Svetoga jer on je ključ koji otvara vrata za razgovor s Gospodinom. Zazovimo ga s povjerenjem! On priprema tvoj duh i tvoju dušu za živi susret s Isusom.

Neki od mladih, kada dođu u Zajednicu, izjasne se kao nevjernici. No onda odjednom, kad započnu moliti, dogodi se susret s Gospodinom koji ih mijenja. Ponekad ih zapitam: „Koliko dugo si u Zajednici?“ Ako je odgovor primjerice petnaest dana, pitam ih osjećaju li se nakon petnaest dana istima kao i kada su došli.

Obično kažu da se nešto promijenilo, nisu isti kao prije. Iako oni toga još nisu svjesni, promjena znači da su već počeli susretati Gospodina. Bolje rečeno, On je zahvaljujući molitvi počeo susretati njih. Iako mladić ili djevojka ne primjećuju ono što se događa oko njih i u njima, molitva djeluje tako da Božje milosrđe i Njegovo svjetlo dopiru do njihova srca. Skeptici se ponekad pitaju: u kojoj se mjeri ovo uistinu događa? Mislim da te procjene treba prepustiti Bogu. Činjenica je da nas molitva stavlja u osobni odnos s Bogom. Molitva je trenutak u kojem Isus djeluje u nama svojom ljubavlju, događa se čudo u kojem se život nanovo rađa, pomlađuje, razum se bistri, sjećanja pročišćuju, volja osnažuje, počinje se u slobodi razabirati što je dobro, a što ne. Molitva je početak promjene naših srdaca, ozdravljenja naših rana. Kako god bilo, bio ti vjernik ili ne, ako moliš vidjet ćeš kako se tvoj život počinje mijenjati.

12

PUT PREMA DOBRU

PUT PREMA DOBRU

Kad molite, ne blebećite kao pogani. Misle da će s mnoštva riječi biti uslišani. Ne nalikujte na njih. Ta zna vaš Otac što vam treba i prije negoli ga zaištete. Vi, dakle, ovako molite: „Oče naš, koji jesi na nebesima! Sveti se ime tvoje! Dođi kraljevstvo tvoje! Budi volja tvoja, kako na nebu tako i na zemlji! Kruh naš svagdanji daj nam danas! I otpusti nama duge naše, kako i mi otpustismo dužnicima svojim! I ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od Zloga!”

Mt 6,7–13

Na početku nisam ni znala što znači riječ „terapija“. I dan danas ne volim tu riječ, jer mladiće i djevojke koji ovdje dolaze ne smatram bolesnima: nemaju niti čir niti karcinom, niti išta slično. Oni su umorni, ugasla pogleda i ranjena srca. Koja bi to “terapija” mogla biti koja bi im vratila radost života, ako ne ona koju sam i ja osjetila u trenutcima kad mi je srce 13

PUNINA RADOSTI

bilo ranjeno i razočarano? Molitva. Njome sam uspijevala probuditi nadu, podignuti glavu i vjerovati da će doći bolja vremena. I uvijek bi došla. Tako sam odlučila predložiti mladima put vjere.

Molitva, na tih i neprimjetan način, mijenja čovjeka: ako je netko primjerice ljutit, kroz molitvu postaje mirniji, strpljiviji, suosjećajniji. Ja što više molim to Božje milosrđe prožima moj život. Kroz molitvu su se ispunile sve moje važne želje. „Terapija“ je dakle ova: molitva. Kada ideš doktoru on određuje dijagnozu i potom terapiju. Tako i mi u Zajednici svako malo postavljamo dijagnozu pitajući se: jesmo li u istini? Živimo li u čistoći? Jesmo li ponizni? Nakon toga slijedi terapija, a ta se sastoji od odluka. Primjerice, napravit ću ovo umjesto onoga, promijenit ću svoj odnos prema ovoj osobi, otići na to mjesto umjesto na ono drugo. No molitva nije samo „terapija“ koja se koristi onda kada nisi dobro, kada je nutarnji život bolestan.

Molitva je staza koja usklađuje cijelo naše biće. Ona je puno više od terapije, ona je hrana života.

Prvi korak u molitvi je misliti na ono što govoriš. Važno je dobro izgovoriti molitvu. Izgovaraš: „Zdravo Marijo, milosti puna…“, „Oče naš…“. A onda pomisliš: ali zašto „Oče naš“, a zašto ne „Oče moj“? No ipak je „Oče naš“, jer ako imamo zajedničkog Oca, našeg Oca, onda je onaj bližnji moj brat, ona je moja sestra, jer i moj bližnji moli kao i ja „Oče naš“, te smo tako sinovi istoga Oca. Trebamo dakle misliti na ono što izgovaramo. Prelaziti s riječi koja izlazi iz naših usta na smisao toga što izgovaramo, na istinitost te riječi… Malo po malo molitva postaje govor duše.

14

PUT PREMA DOBRU

Molitva je hrana bez koje ne možemo. Može li se upravljati nekim vozilom ako nema upravljača? Ima sve: motor, četiri kotača, ali nedostaje upravljač. I onda ti kažu: „Evo, darujemo ti ga!“ Tako je i s molitvom: život bez molitve je kao automobil bez upravljača: ima sve, ali ga ne možeš voziti. Pretvaramo se da živimo, ali ne uspijevamo, blokirani smo, stojimo, iako je sve ostalo ispravno: motor, kočnice, kotači… Život bez molitve je nepotpun. Ako stvorenje ne susretne Stvoritelja ne zna čije je dijete. Tada traži, luta, potpuno je smeteno i izgubljeno. Molitva pak daje našem životu jednu sasvim novu dimenziju.

15

PUNINA RADOSTI

MOLITVA HRANI VJERU

Isus podigne oči i ugleda kako silan svijet dolazi k njemu pa upita Filipa: “Gdje da kupimo kruha da ovi blaguju?”

To reče kušajući ga; jer znao je što će učiniti. Odgovori mu Filip: “Za dvjesta denara kruha ne bi bilo dosta da svaki nešto malo dobije.” Kaže mu jedan od njegovih učenika, Andrija, brat Šimuna Petra: “Ovdje je dječak koji ima pet ječmenih kruhova i dvije ribice! Ali što je to za tolike?” Reče Isus: “Neka ljudi posjedaju!” A bilo je mnogo trave na tome mjestu. Posjedaše dakle muškarci, njih oko pet tisuća.

Isus uze kruhove, izreče zahvalnicu pa razdijeli onima koji su posjedali. A tako i od ribica – koliko su god htjeli.

Iv 6,5–11

Božja riječ, Euharistija i lice bližnjeg. To su tri načina kroz koja Bog očituje svoju prisutnost na zemlji.

Kako bismo povezali te tri stvarnosti potrebna nam 16

MOLITVA HRANI VJERU

je molitva. Ali ne neka apstraktna molitva. Molitva mora postati životvorna. Susret s Bogom nas potiče na susret s braćom. Nakon nekog vremena shvatiš kako je život kud i kamo ljepši kada više ne kritiziraš i ne želiš dominirati. Baš to Isus čini u nama.

Mladima koji su pozvani svjedočiti kažem: govorite o tome da se, od kada ste u Zajednici, u vas vratio mir, ponovno ste se naučili radovati sebi i braći, oprostili ste onima koji su vas ranili… to su znakovi da ste susreli Isusa.

Vjera se hrani pravom molitvom, koja regenerira cijelo tvoje biće – duh, dušu i tijelo. Ako kroz molitvu uočiš da te smeta to što nisi izmiren sa svojim ocem, majkom, suprugom, sa svojom djecom ili braćom, u molitvi ćeš pronaći poticaj da napraviš prvi korak. Nakon nekog vremena shvatiš da kroz molitvu, koja ulazi preko riječi koju izgovaramo, raste u nama povjerenje u Gospodina jer vidiš konkretne plodove u životu.

Sad bi se netko mogao pitati: što znači „molitva ulazi po riječi koju izgovaramo“? Objasnit ću vam to preko jednog primjera. Zamislite da je došlo vrijeme za doručak i zovu nas da je sve spremno. Tada odemo i nađemo sve pripremljeno, ali zdjelica s mlijekom je prazna. Zdjelice su tu, i pribor, stol je spreman, ali sadržaja u zdjelicama nema. Tako je i s našom molitvom kad su naše molitve prazne, bez sadržaja. Ne hranimo se. Ne rastemo u vjeri, nadi i ljubavi. S druge strane, kada dobro moliš, sposoban si vidjeti čistim očima situaciju, ali ne osuđuješ, niti si ravnodušan. Kada si u molitvi, ne možeš proći po17

PUNINA RADOSTI

kraj drugoga, a da ne primijetiš da je i on dijete Božje.

Ove su stvari važne: vjera, ljubav, milosrđe i služenje. I u odnosu s braćom vidi se Božje djelovanje.

Molitva, koja hrani vjeru, pomaže nam da bližnjega susrećemo s ljubavlju. Na taj način tvoji osjećaji postaju sličniji Isusovim osjećajima. Na primjer, u Božjoj riječi čujemo kako se Isus sažalio nad mnoštvom koje je, nakon što ga je duže vremena slušalo, postalo gladno jer nije imalo što za jesti. Slušajući ovaj odlomak iz Božje riječi osjećamo se pomalo kao ovo dijete iz Evanđelja koje je Isusu donijelo svojih pet kruhova i dvije ribe… Malo po malo postajemo suosjećajni kao Isus, a čudo umnožavanja kruha i riba ponavlja se u sadašnjosti.

18

MI SMO ONO ŠTO MOLIMO

MI SMO ONO ŠTO MOLIMO

Vi ste svjetlost svijeta. Ne može se sakriti grad što leži na gori. Niti se užiže svjetiljka da se stavi pod posudu, nego na svijećnjak da svijetli svima u kući. Tako neka svijetli vaša svjetlost pred ljudima da vide vaša dobra djela i slave Oca vašega koji je na nebesima.

Mt 5,14–16

Duh Sveti je onaj koji nas potiče na iskreniju i kvalitetniju molitvu, ukorijenjenu u realnost života.

Ima osoba koje godinama mole i idu na svetu misu, ali ne donose ploda u svom životu. Idu iz običaja, tradicije, „zbog toga što su me tako naučili“; ili pak zbog smirivanja savjesti jer sam „bio na misi“.

Moramo imati hrabrosti preispitati našu vjeru. Zapitajmo se: „Kako sam doživio svetu misu? Je li me okrijepila, nahranila?“

19

PUNINA RADOSTI

Vjerujem kako nitko nije sretan kad se vrati kući gladan i onda ustanovi da nema ništa u hladnjaku.

Možda jednom prijeđeš preko toga i kažeš: „Ma nema veze, ići ću kasnije u trgovinu“. No, ako se takvo nešto dogodi opet i opet, nešto nije u redu. I s molitvom je tako: ona nas hrani kako bismo bili radosni, kako bismo imali mir, išli naprijed kroz život.

Eto zašto naglašavam važnost kvalitete molitve.

Ne možemo se zadovoljiti samo molitvom koja izlazi iz naših usta. Trebamo se uistinu ispuniti Duhu Svetom: On je istinski učitelj molitve! Za molitvom treba žeđati! A današnja hrana treba biti ukusnija od one jučerašnje. Trebamo željeti hraniti naš duh. Ako se ne hranimo kako treba u nama uvijek tinja neko nezadovoljstvo, život postaje tmuran, odrađujemo stvari umjesto da u njima uživamo. Tako je i s molitvom, ona postane samo „nešto“. No molitva nije „nešto“: molitva je Netko tko ti ide u susret.

Koji put imamo osjećaj da smo sami, da nas drugi ne razumiju, nervozni smo, mijenjamo raspoloženja. Tada se zapitaj: „Kako molim?“ Kada se dogodi nešto loše ili se nađemo u situaciji koja nas oneraspoloži, moramo imati hrabrosti zapitati se: „Molim li? Zašto molim? Komu se molim?“ Mladići i djevojke, koji su u našoj Zajednici, vole mi doći i podijeliti svoje poteškoće. Nakon što sve vrlo iskreno iznesu, često dodaju: „No ovo je vrijeme u kojem ne molim“, ili pak: „Ovo je vrijeme u kojem površno molim.“ Mladi su me naučili da nas zlo najviše vreba onda kada nismo oboružani štitom molitve. Tada na našu dušu dolaze bolesti: tuga, bijeg, 20

MI SMO ONO ŠTO MOLIMO

ravnodušnost, samoća. Ako kvaliteta kršćanskog života opada, to je zato jer je opala kvaliteta molitve.

Prekrasno je spoznati što je odlučujući čimbenik u mom nutarnjem i izvanjskom životu. Naš život je zrcalo naše molitve. Onako kako molimo takvi i jesmo.

21

PUNINA RADOSTI

MOLITVA, TO SI TI

Neće u kraljevstvo nebesko ući svaki koji mi govori: „Gospodine, Gospodine!“, nego onaj koji vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima. Stoga, tko god sluša ove moje riječi i izvršava ih, bit će kao mudar čovjek koji sagradi kuću na stijeni. Zapljušti kiša, navale bujice, duhnu vjetrovi i sruče se na tu kuću, ali ona ne pada. Jer – utemeljena je na stijeni.

Mt 7,21.24–25

Kroz molitvu spoznaješ istinu o sebi. Što činimo kada ustrajno molimo? Iščekujemo. Govoriš sam sebi i Bogu: „čekam“. Time izražavaš svoje povjerenje u Njega. Nitko ne može prodrijeti u tvoj um, nitko ne može ući u tvoju slobodu, tvoju volju, u tvoju tjeskobu, tvoju samoću, tvoja nadanja. Molitva je način na koji te Bog „uvodi“ u tebe samog kako bi pronašao pravi odgovor.

22

MOLITVA, TO SI TI

Koji put ne znaš zašto si tjeskoban ili zašto ti se mijenja raspoloženje. Tada se zapitaj: „Kako molim?

Zašto ovaj tamni oblak prolazi iznad mene? Zašto sam ljut, zašto se bojim, od kud ljubomora, strah?

Zašto?“ Kroz molitvu postupno razabireš istinu života. Sve što radiš postaje molitva. Ti sam postaješ molitva!

Ponekad idemo u kapelicu kako bismo se obratili Isusu. No zapravo je Isus onaj koji ulazi u nas, uranja i proniče nas… On je sunce koje nas grije, koje nas rasvjetljuje, prodire u nas bez buke, bez da nas povrijedi… On se ne boji naše zloće i ne smeta mu naš otpad. On je onaj koji želi ozdraviti naše rane, koji trpi zajedno s nama kada mislimo da možemo sami, kada smo oholi, kada govorimo „ne treba mi nitko“. On je s nama i onda kada je naš um obuzet isključivo materijalnim, ili pak kada naša logika želi dominirati nad ljubavlju i osjećajima. On je ljubav i mi ne možemo pred Gospodina doći samo umom i izrečenim molitvama. On želi naš život. Želi da radimo što je i On činio: darovao nam je svoj život.

Molitva treba postati naš odmor, kisik koji dišemo. Ona treba postati odgovor na sva naša „zašto“, na naše sumnje, strahove, strepnje, bolesti. Kada se nalazimo u poteškoćama, kada osjetimo vlastita ograničenja, ne sudimo sami sebe! Recimo: „Želim bolje moliti kako bih bolje živio“. U molitvi je rješenje mojeg nutarnjeg stanja.

23

PUNINA RADOSTI

PUT PREMA USKRSNUĆU

Za jedno molim Jahvu, samo to ja tražim: da živim u Domu Jahvinu sve dane života svoga, da uživam milinu Jahvinu i Dom njegov gledam.

Moje mi srce govori: “Traži lice njegovo!”

Da, lice tvoje, o Jahve, ja tražim.

Ps 27,4.8

U tebi je izvor životni, tvojom svjetlošću mi svjetlost vidimo.

Ps 36,10

Tražio sam Jahvu i on me usliša, izbavi me od straha svakoga.

U njega gledajte i razveselite se, da se ne postide lica vaša.

Ps 34,5–6

24

SADRŽAJ

SADRŽAJ

PREDGOVOR. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5 Prvi dio: MOLITVA Ući u dijalog s Bogom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Put prema dobru . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Molitva hrani vjeru . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Mi smo ono što molimo . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Molitva, to si ti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Put prema uskrsnuću . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Isus ozdravlja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

11 13 16 19 22 24 28

Drugi dio: VJERA Učimo živjeti od vjere . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Vjera nije nešto nego netko . . . . . . . . . . . . . . . .

Vjera nas mijenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Vjerovati znači praštati . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Vjera je život . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Utjelovljena vjera . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Živjeti vjeru znači živjeti istinu . . . . . . . . . . . . .

Vjerujem u Boga Oca svemogućega . . . . . . . . .

Vjerujemo u Boga koji je uskrsnuo . . . . . . . . . .

Radost vjere . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Vjera pobjeđuje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Marija, žena vjere . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

33 36 38 40 42 45 47 49 52 55 58 61

125

SADRŽAJ

Treći dio: PROVIDNOST Bog je Otac . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Život je istinska providnost . . . . . . . . . . . . . . . . Živjeti sve kao dar . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Bog nas ljubi, Bog proviđa . . . . . . . . . . . . . . . . .

Naš život je u Božjim rukama . . . . . . . . . . . . . . Živjeti svakodnevnicu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Bog koji se brine o svojoj djeci . . . . . . . . . . . . . .

Pravo bogatstvo je susresti Gospodina . . . . . .

65 67 70 73 75 78 81 84

Četvrti dio: LJUBAV Prvo razmatranje: ljubav je punina života . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 89 Istinska ljubav je u nama . . . . . . . . . . . . . . . . . . 92 Radost življenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 95 Dar koji treba dalje darivati . . . . . . . . . . . . . . . . 98 Ljubav je čin volje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 101 Željeti dobro drugoga . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 104 Otvoriti srce . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 107 Brinuti se jedni o drugima . . . . . . . . . . . . . . . . 109 Ljubav se po djelima prepoznaje . . . . . . . . . . 113 Konkretnost ljubavi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 116 Evangelizirati, služiti, ljubiti . . . . . . . . . . . . . . 119 ZAKLJUČAK Bog u kojeg se ne možeš nego zaljubiti . . . . . 123

126

Nakladnik: VERBUM d.o.o.

Trumbićeva obala 12, 21000 Split Tel.: 021/340-260, fax: 021/340-270 E-mail: naklada@verbum.hr www.verbum.hr Tisak: Denona d.o.o.

Tiskano u studenome 2017.

Božja riječ, Euharistija i lica braće: eto, to su tri načina Božje prisutnosti na zemlji.

Majka Elvira

ISBN 978-953-235-584-0

VERBUM 68 kn

www.verbum.hr