Page 1

...............................................................

Psihologija duhovnoga razvoja

Benedict J. Groeschel

Psihologija duhovnoga razvoja

Benedict J. Groeschel

Psihologija duhovnoga razvoja jedna je od najpoznatijih religijskih knjiga posljednjih desetljeća. Spajajući u sebi stoljetno iskustvo i nauk kršćanske duhovnosti i najsuvremenije psihološke uvide i spoznaje, ova knjiga postala je klasik na području ljudskoga razvoja i psihologije duhovnosti. Gdje god se čitatelj nalazio u vlastitoj duhovnoj potrazi, sasvim sigurno će na stranicama ove knjige pronaći potporu i putokaz za daljnje koračanje prema ispunjenju za kojim svi tragaju: psihološkoj i duhovnoj zrelosti na koju su svi pozvani. Autor knjige, o. Benedict J. Groeschel, CFR, poznati je duhovnik i psiholog. Ravnatelj je Ureda za duhovni razvoj Newyorkške nadbiskupije i već dugi niz godina pruža duhovno vodstvo i psihološku pomoć mnogim ljudima. Napisao je brojne knjige o duhovnome životu, među kojima i knjigu Izlazak iz tame objavljenu u izdanju Verbuma.

Cijena: 130 kn

ISBN 978-953-235-168-2

www.verbum.hr

VERBUM

VERBUM


Benedict J. Groeschel PSIHOLOGIJA DUHOVNOGA RAZVOJA


Biblioteka:

Posebna izdanja

41.

Urednik: mr. sc. Petar Balta

StruÄ?na redaktura: mr. sc. Boris Vidović

Za nakladnika: Miro Radalj


Benedict J. Groeschel

PSIHOLOGIJA DUHOVNOGA RAZVOJA

VERBUM Split, 2009.


Naslov izvornika: Benedict J. Groeschel, SPIRITUAL PASSAGES The Psychology of Spiritual Development Copyright © by Benedict J. Groeschel © Copyright za hrvatsko izdanje: Verbum, Split, 2009. Izvršna urednica: Ljiljana Jurinović, prof. Sva prava pridržana. Nijedan se dio ove knjige ne smije umnožavati, fotokopirati, reproducirati ni prenositi u bilo kakvu obliku (elektronički, mehanički i sl.) bez prethodne pisane suglasnosti nakladnika. Prijevod: Aleksandra Marija Chwalowsky, prof. Lektura: Josipa Korljan, prof. Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske.

CIP - Katalogizacija u publikaciji SVEUČILIŠNA KNJIŽNICA U SPLITU UDK 248 159.9:2 GROESCHEL, Benedict J. Psihologija duhovnoga razvoja / Benedict J. Groeschel ; <prijevod Aleksandra Marija Chwalowsky>. - Split : Verbum, 2009. - (Biblioteka Posebna izdanja ; 41) Prijevod djela: Spiritual passages. - Bibliografske bilješke. ISBN 978-953-235-168-2 130126091


PREDGOVOR

PREDGOVOR

Ako ste kršćanin koji ozbiljno shvaća svoj duhovni razvoj te se ujedno nadate biti u stanju pomoći i drugima, ova je knjiga namijenjena vama. Međutim, ovo nije knjiga “uradi sam”. Takvi se vodiči mogu pokazati korisnima, ali – poput pojednostavljenih zemljovida složenih autocestâ – nisu od prevelike koristi kada zalutate. Namjera ove knjige nije donijeti još jedno pojednostavljenje, već povezati neke od korisnijih uvida suvremene psihologije s klasičnim pregledom duhovnoga putovanja sadržanoga u golemoj i zadivljujućoj književnosti duhovnosti. Neposredni joj je cilj pomoći vam u pronalaženju vlastitoga mjesta na tome putu i utvrđivanju osobnih primjesa koje vam možda već dugo vremena predstavljaju preprjeke na putu k većemu poznavanju Boga i služenju njemu. Opći je cilj ove studije pomoći vam žustro se pripraviti za prepoznavanje i poduzimanje sljedećih dobrih koraka na duhovnome putu. Područje proučavanja kojim se bavimo uključuje neprekinuti niz dubokih duhovnih pisaca, među kojima su i brojni sveci, kao i raznoliko društvo znanstvenih psihologa, među kojima su i neki geniji te nekolicinu pripadnika obaju ovih skupina (kao što su sveti Augustin i sveti Ivan od Križa). Stoga mi se čini neprimjerenim težiti izvornosti. Ova knjiga, dakle, ne namjerava biti izvornom, osim na nekoliko vrlo jasno označenih mjesta, gdje sam pokušao napraviti korisnu sintezu naukâ kršćanske duhovne predaje te iskušanijih i realističnijih uvida potpourrija koji se naziva “suvremenom psihologijom”. Moj je pravi cilj izraziti praktični djelatni odnos između drevne mudrosti

5


PREDGOVOR

i dubokih duhovnih potreba suvremenoga čovjeka, koji je upravo zahvaljujući popularnosti psihologije postao samosvjesniji. Ova se knjiga može čitati na različite načine i u različite svrhe. Ako je čitate u svrhu vlastitoga osobnog rasta, bilo bi uputno preskočiti peto poglavlje o primjeni psihologije na duhovnost te ga pročitati na kraju. Također vam za vrijeme čitanja može biti od pomoći služenje meditacijom iz devetoga poglavlja. Ako vas, pak, više zanima akademsko proučavanje psihologije vjerskoga razvoja, kao izazov može vam poslužiti preispitivanje vlastitoga razmišljanja o korištenju i zlorabljenju psihologije tako što ćete prvo pročitati peto poglavlje. Naposljetku ćete, međutim, možda otkriti kako vam je od pomoći primijeniti klasične zamisli sintetizirane u ovoj knjizi na svoje vlastito putovanje, čak i ako se ne slažete s mojim tumačenjem istih. Chesterton je primijetio kako je naš odnos s Bogom jedina istinski važna tema o kojoj vrijedi raspravljati. Komu je ova knjiga namijenjena Neki su mi prijatelji predložili da je napišem za kršćanske vjernike koji traže vremenom iskušana tumačenja onoga što doživljavaju nastojeći nasljedovati Krista. Iako ono što slijedi proizlazi iz mojega gotovo polustoljetna iskustva kršćanina katolika, napisao sam je misleći također na ostale kršćane. Pritom sam posebno mislio na jednoga revnog mladog baptističkog pastora koji je prisustvovao mojemu predavanju o duhovnome životu te mi je poslije rekao kako je to prvi put da mu je netko uspio reći “što se to čitavoga života događa u meni”. Doživio sam da su kršćani evengelici posebno otvoreni jer su vrlo slabo upoznati s proučavanjem duhovnosti. Pristup duhovnome razvoju rabljen u ovoj studiji bliži je

6


PREDGOVOR

rimokatolicima i pravoslavcima (kao i episkopalcima), iako mnogi od njih nisu nikada čuli za nauk triju putova duhovnoga života. Pišući ove stranice, mislio sam također na brojne mlade ljude u traženju, s kojima sam došao u doticaj. Sve se veći broj ljudi, osobito mladih, odmeće od duhovnih korijena svojih obitelji. Njihovo mladenačko iskustvo vjere nerijetko nije bilo tako snažno koliko ono posve suprotstavljenih poruka njihove kulture. Mladim je ljudima vjersko iskustvo isprva nerijetko odbojno. Ova je knjiga napisana također za mlade koji su ponovno otkrili poziv vjere i pridružili se onima koji traže Boga. Ovo nije knjiga za čitanje prije spavanja, kao ni jedno od onih ugodnih djela što ih svi volimo otkrivajući kako nas hrane. Da bi ova studija za vas bila korisna, morate se potruditi shvatiti neke razlike koje se odnose na tipove ponašanja i stupnjeve razvoja. Nadam se kako će te razlike, nakon pomna objašnjenja, pojedincima pomoći u rastu u samospoznaji, odnosno duhovnicima u razumijevanju drugih. Iako ova knjiga nije pisana kao izravno pobožno djelo, citati velikih mističnih pisaca provlače se njome poput niti. Te navode valja ponovno pročitati na koljenima i zapisati u srce. Ostatak knjige treba pročitati kritičkim okom, a upravo idealno bilo bi pročitati ga uz molitvu, mirno sjedeći u udobnoj stolici – uz šalicu kave, po želji. Benedict J. Groeschel, OFM Cap. Trinity Retreat Larchmont, New York Duhovi 1982.

7


Jesu, spes poenitentibus Quam pius te petentibus Quam bonus te quaerentibus O quid invenientibus? Isuse, nado pokornikâ Kako si blag onima koji ištu Kako si dobar onima koji traže Kakav li tek moraš biti onima koji nalaze? – sveti Bernard iz Clairvauxa


Prvi dio

Psiholog캐a duhovnosti


BOŽJI POZIV

1. BOŽJI POZIV

Mladić sav predan traganju za ovozemaljskim užitcima odjednom se nađe u suzama u dnu crkve. Visokoobrazovana žena kojoj je na umu karijera gleda kroz prozor i provodi čitav sat duboko zagledana u svoju nutrinu. Osjećaj za vrijeme nestaje pred vječnosti. Predani profesor znanosti ostavlja svoje instrumente po strani, prepuštajući se mislima o stvarima koje se ne daju mjeriti, a opet su tako stvarne. Svećenik zastaje između nedjeljne mise i uobičajenih popodnevnih dužnosti toga dana, preplavljen divljenjem prema riječima što ih je netom u euharistiji izustio u ime Onoga koji nadilazi svaku spoznaju. Domaćica se naginje nad kolijevkom svoga djeteta i razmišlja o svome dosadašnjem životu: njegovu izvoru i uviru. Zatvorenik u samici zna da nije sam. Ovisnik o drogi ispušta očajnički vapaj, pitajući se može li ga itko izbaviti iz čeličnih kandža ovisnosti. Ovo nisu izmišljeni ljudi: upoznao sam svakoga pojedinoga. Oni predstavljaju uzorak nebrojenih ljudi u našim nemirnim vremenima koji su iskusili poziv unutarnje sile koja nadilazi kako njihova racionalna promišljanja, tako i emocionalne pobude. To je zanimanje za “duhovno” – što je, naime, zajednički nazivnik njihovih iskustava – prisutno u svim narodima i kulturama našega posvjetovljena vremena. Jednostavnije rečeno, tradicionalno prianjanje uz religiozna vjerovanja i prakse, što ih prenosi obitelj, narušavaju tehnologija, kao i psihologija traganja za samim sobom. Pa ipak, ona silna mnoštva lišena korijenâ a nerijetko i licâ, koja nastanjuju naše mo-

11


PSIHOLOGIJA DUHOVNOGA RAZVOJA

derne gradove, iznjedrila su mnoge mlade koji traže te nerijetko tvrde kako su i pronašli smisao i stvarnost koji se nalaze onkraj uskih granica površna osjetilna opažanja. Paradoksalna je činjenica da je opadanjem kulturne religije porastao osjećaj za mistično. Tu je pojavu još 1950. zamijetio veliki psiholog Gordon W. Allport.1 Posjedujemo li čvrsta vjerska uvjerenja te na svojoj strani imamo vjerničku obitelj koja vjerske poticaje prenosi uvriježenim pojmovima, lakše nam se vjerski izraziti – kako je istaknuo Jung. No, mnogi moraju – često ne bez poteškoća – tražiti intenzivniji i smisleniji vjerski izričaj. Ova knjiga nastoji uključiti iskustva onih koji su doživjeli oba ova iskustva: ono uvriježeno, kao i ono iznenađujuće. Što je duhovni život? Što zapravo znači “duhovni život”? Podrazumijeva li to formalne oblike religije? Ne uvijek. Znači li možda bavljenje vlastitim unutarnjim mislima, nadahnućima i maštanjima? Moguće, no, prema učiteljima duhovnoga života, unutarnja su promišljanja nerijetko preprjeka duhovnome životu. Znači li intelektualno spoznavanje ili čak i sveobuhvatno znanje o učenju velikih vjerskih vođa? Zapravo i ne. U povijesti duhovnosti ima ljudi s vrlo malo intelektualne oštrine, ili čak i posve bez nje, uz bok velikim umovima. Valjana definicija mora uključiti dobro priznata duhovna i umna svjetla poput sv. Bonaventure i kardinala Newmana s jedne strane katedre te sv. Male Terezije i generala Bootha s druge, uključujući tu i ljude poput svetoga Franje i svete Bernardice, koji rastreseno gledaju kroz prozor i uopće ne prate njihovu nastavu. Koliko god Sveto pismo bilo značajno u životu židovskih, islamskih ili kršćanskih tragatelja, duhovni razvoj ne možemo poistovjetiti čak niti s poznavanjem

12


BOŽJI POZIV

Objave, budući da prvi veliki tragatelj objavljene vjere, Abraham, nije nikada niti vidio Bibliju, dok je mnogi sveci nikada nisu pročitali jer su jednostavno bili nepismeni. Možda je najbolji opis duhovnoga života ukupnost odgovorâ na ono što doživljavamo kao unutarnji Božji poziv. Međutim, duhovni život nije zaključan unutar osobe. Riječ je o rastućem, suvislu nizu odgovora integriranu u složene obrasce ponašanja ljudskoga života. Razmišljati o duhovnome životu kao o nečemu odijeljenome od ostatka života pojedinca znači odlaziti u drevne, ali još uvijek prisutne zablude. Kada pojedinac odluči odgovoriti na iznutra doživljeni Božji poziv te taj poziv nastoji učiniti središtem svoga djelovanja i odabirâ, može ga se nazvati istinski duhovnom osobom. Poziv tada postaje integrirajućim čimbenikom za onoga koji mu se odazvao; duhovni život postaje životno djelo. Iskustvo onih koji prolaze taj put najbolje je opisao sveti Bernard riječima: “Kako si dobar onima koji traže!” Na žalost, većina ljudi koje privlači duhovni život posvećuje mu se nepotpuno, ili pak nedosljedno. Život organiziramo oko poziva Božjega, ali to činimo prema tako dobro poznatome obrascu rastresenosti i proturječnih ciljeva. Nerijetko tragična drama duhovnoga života odnosi se na pojedinca koji nije do kraja k srcu uzeo prispodobu o blagu skrivenu u polju, ili pak o dragocjenom biseru. Skloni smo cjenkati se oko polja i prepirati se oko cijene bisera. Trčimo u pustinju kako bismo pronašli Sina Božjega, dok je njegov dolazak zapravo poput izlaska sunca koji smo gotovo zanemarili. Metoda Metoda rabljena u ovoj studiji jest postavljanje određenih pitanja. Kao prvo: “Što tražim?” Potom: “Tražim

13


PSIHOLOGIJA DUHOVNOGA RAZVOJA

li to na kršćanski način?” Kasnije ćemo se upitati: “Što mi priječi put?” pa čak i: “Kakva sam ja osoba?” te naposljetku: “Na kojem se dijelu puta nalazim?” Važno je uzeti u obzir brojne moguće odgovore ponuđene nakon pitanja danih čitatelju na razmatranje i uvid. Kategorije koje utvrđuju moguće odgovore dolaze iz klasičnih, duhovnih i psiholoških izvora. Treba napomenuti kako se kategorije preklapaju, što znači kako se istodobno možete prepoznati u dvije (npr. tjeskoba i depresija). Isto tako možete otkriti kako istodobno doživljavate neka svojstva kako puta pročišćenja, tako i puta prosvjetljenja. Kategorije – uključujući i onu koju ćemo nazvati “četiri Božja glasa” – nisu egzaktne, ali su zato sveobuhvatne. Ako se u kojoj od njih ne pronađete, ili vam nedostaje samospoznaje ili ste vrlo originalna osoba. Što tražim? Što to tražimo mi, koji posjedujemo duhovnu motivaciju? Proučavanje ljudi zainteresiranih za duhovni život, bilo da je riječ o svecima, ili pak onima koji to tek nastoje postati, otkriva kako su međusobno vrlo različiti. Otac Elmer O’Brien u svojemu je djelu Inačice mističnoga iskustva došao do zaključka kako se mistici međusobno vrlo razlikuju.2 Kada kršćani koji proživljavaju istinsku unutarnju borbu drugima otkriju svoje iskustvo, pokazuje se kako postoje duboko subjektivne razlike u načinu na koji čuju Božji poziv, kao i u njihovu odgovoru. Ta raznolikost odražava Božju neizmjernost te predstavlja bogat izvor za meditaciju. Kao što je istaknuo William James, ona ukazuje na jedinstvenost pojedinaca.3 Stvoreni smo sa sposobnosti da tražimo i pronađemo Boga, da budemo živo kamenje njegove Crkve, konačno biće u izravnome doticaju s Beskonačnim. U sva-

14


BOŽJI POZIV

kome trenutku biva očuvana jedinstvenost pojedinca u duhovnome životu. Kako je istaknuo Von Hügel u svojoj veličanstvenoj studiji mističnoga elementa u religiji: “Misterij duhovnoga života u konačnici se pokazuje kao jedinstvo u nezamislivoj raznolikosti.”4 Posred te goleme raznolikosti pojedinac pronalazi svoje jedinstveno mjesto na temelju čina božanske volje, koja je svakoga pozvala u život, podarivši svakome vječno određenje. Ta se pojedinačnost odlikuje određenim karakterističnim tipovima. Promatrajući pojedinačna iskustva, moguća su određena poopćenja. Baš kao što kategoriziramo elemente, zvijezde ili životinje, svrstavajući ih prema veličini, obliku, sastavu, gustoći, ili opet najrazličitijim drugim mjerilima, tako na jedan daleko više objavljujući način možemo kategorizirati ljude prema onome što očekuju na svome putovanju prema Bogu. Te kategorije nisu toliko razlikovne poput životinjskih vrsta ili sustava elemenata, već su – kao i sve ostale psihološke klasifikacije ljudskoga djelovanja – u međusobnu odnosu poput duginih boja: prelijevaju se jedna u drugu. Nazvao sam ih “četiri Božja glasa”, kako bih pojednostavio duboko i staro filozofsko učenje.5 Četiri Božja glasa Odgovoriti Bogu na jedan način ne znači kako mu odgovaramo na sve moguće načine. Bitni odnos kršćanina prema božanskome životu, u kojemu osoba upoznaje Boga, trojedini život, plod je objave Krista, Utjelovljene Riječi. Međutim, prije nego što dođemo do toga ključnoga odnosa koji izvire u samome Bogu Ocu, moramo razmotriti ljude s obzirom na njihov subjektivni odgovor Bogu. Općenit pogled na duhovne velikane otkriva različitost načinâ na koje su doživljavali Boga. Terminologi-

15


PSIHOLOGIJA DUHOVNOGA RAZVOJA

ja koju ovdje rabimo kako bismo opisali ovo poimanje Boga temelji se na analizi božanskoga bića ukorijenjenoj u skolastičkoj tradiciji, s ishodištem još u grčkoj filozofiji. Ta se filozofska tradicija može pokazati korisnijom za proučavanje vrsta odgovora Bogu od one koja proizlazi iz Svetoga pisma, jer Biblija uglavnom ljude cijeni prema njihovu pozitivnom, djelomičnom, ili pak niječnom odgovoru Bogu, kategorizirajući ih kao svete, mlake ili izgubljene. Zapadnjačka filozofija tvrdi kako ljudi upoznaju i traže Boga kao Jednoga, Istinitoga, Dobroga i Lijepoga. Ako raščlanite sebe ili ljude koje dobro poznajete u smislu duhovnoga života, otkrit ćete kako se većina prilično dobro uklapa u jednu, ili moguće dvije od ovih kategorija. Ovdje nam od pomoći mogu biti neki primjeri iz života velikih kršćana. Bog kao Jedan Bog shvaćen kao Jedan, kao Vrhovno i Živo Jedinstvo, privući će osobu čiji je život intelektualno i emocionalno traganje za integracijom. Obično je takva osoba oduvijek svjesna unutarnjih proturječnih, odnosno suprotstavljenih sila, koje prijete razaranjem bića. Te su sile prijetnja samoj ravnoteži potrebnoj za djelotvorno funkcioniranje osobe kao ljudskoga bića. Boga se tada doživljava kao onoga koji unosi jedinstvo u iskustvo kaosa. Svetu Katarinu Genovsku, veliku laičku mističarku petnaestoga stoljeća, von Hügel opisuje kao osobu tako snažnih proturječnih sklonosti da je imala samo jedan izbor: predati se Božjemu pozivu ili se rastrojiti.6 Svoju je golemu snagu i talent upotrijebila kako bi pronašla duhovni život te istodobno upravljala jednom od najvećih humanitarnih ustanova na svijetu. Zaslužna je za početak djelotvorne reforme Katoličke Crkve. Ako pročitate

16


BOŽJI POZIV

njezin životopis, ostajete pod dojmom trajna napora da usmjeri čitavu svoju osobnost na potragu za božanskom ljubavi. Katarina je mogla voditi život kombinirajući popustljivost renesansnoga tipa s pobožnim ugledom. No, to joj se jednostavno činilo deprimirajućim i nemogućim. Nakon nekoliko godina kronične neurotične depresije, odlučila je svu svoju pozornost usmjeriti ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Jedinstvo njezina cilja bilo je toliko snažno da je uspjela pomiriti posvemašnje predanje Bogu sa snažnom ljubavi prema suprugu, obitelji i prijateljima. Suvremeni francuski pisac Jean Genet posve je drukčiji primjer osobe obilježene sukobom. Ismijavao je sve što je duhovno, a onda se žalio kako zatvorski kapelan ne govori o Bogu. Genet je pokušao pronaći jedinstvo posve se predavši zlu. Pokušao je u to predanje zlu unijeti istu onu čistoću srca koja odlikuje život mistika. Čak su ga zvali đavoljim svecem. Međutim, budući da nas zlo nikada ne može u potpunosti zadovoljiti, njegov je život bivao sve više obilježen sukobom. Genet predstavlja one koji nisu uspjeli pronaći jedinstvo koje bi im donijelo mir, budući da predanje zlu po sebi vodi razaranju osobnosti. Moje je osobno iskustvo s liječenim alkoholičarima pokazalo kako nije rijedak slučaj da se osobe koje traže psihološku ravnotežu nađu na koljenima u potrazi za Bogom, kamo su ih doveli ožiljci teška života. Ako vas privlači Bog kao Jedan, trebate prihvatiti taj vid vašega duhovnog života, a ne opirati mu se. Jedna je od nepravilnosti ranjene ljudske naravi ta što ne prihvaćamo upravo onaj odgovor koji tražimo kada nam se pruža, jer smo se previše navikli na bol i pomutnju. Brojni takvi ljudi kao da govore: “Svoj/svoja sam jedino onda kada sam u sukobu sa samime/samom sobom.” Doista, postoji svrha u posvemašnjem predanju Jednome, koje

17


PSIHOLOGIJA DUHOVNOGA RAZVOJA

vodi integraciji opisanoj u Govoru na gori. Za one koji budu pozvani i plate cijenu, nastupa mir što ga svijet nikada ne može pružiti. Ne smijemo se bojati pronaći ga. Bog kao Istinit Sljedeći po redu su oni koji se osjećaju pozvanima Bogu kao Istinitome. Strast za istinom nerijetko u sebi uključuje druge strasti, tako da su tražitelji istine obično mirniji, metodičniji i znatiželjniji od drugih. Vole dovoditi stvari u pitanje i istraživati. Obožavaju o svojim uvidima raspravljati s drugima. Takvi se ljudi osjećaju pozvanima Bogu kao konačnoj stvarnosti, Istini samoj, bezgraničnu Biću, koje jednostavno jest. Ne razlikuju se toliko od tražitelja za Jednim koliko bismo to mogli očekivati, no skloni su biti mirniji i manje u unutarnjem sukobu. Međutim, nisu zbog toga lišeni poriva. Ukoliko ne pronađu istinu, mogu postati obeshrabreni, skeptični, ili pak cinični. Sveti Toma Akvinski svakako je primjer onih koji su se osjetili pozvanima od istine. Ne samo što njegova osobnost odgovara opisu ovoga tipa već je on u svojoj potrazi bio uspješan. Došao je do istine onkraj racionalne spekulacije. U veličanstvenom vrhunskom trenutku svoga života prihvatio je osobnu objavu istine pred kojom je zanijemio; konačan iskaz o Istini samoj. “Objavljene su mi takve stvari te mi se ovoga trenutka sve što sam poučavao i pisao čini posve izlišnim.”7 No, ima i žalosnih primjera onih koji su došli do naslućivanja istine i odvratili se. Bertrand Russell – oduvijek strastven tragač za subjektivnom izvjesnosti, bio je u jednome navratu – čini se – dotaknut božanskom istinom.8 Nakon što se od nje odvratio, živio je i umro kao jednako strastven neprijatelj religije i vjere. Nadamo se da takva strast može barem imati otkupiteljski element.

18


BOŽJI POZIV

Velika duhovna opasnost za one koji se osjećaju privučeni Bogu kao Istinitome ne leži u tome da bi se odvratili. Opasnost je u tome da zastanu na putu, zaokupivši se ovom ili onom stranputicom. Moderno znanje, sa svojim brojnim objavljenim teorijama, među kojima ima i onih koje zaslužuju određeno zanimanje, nudi pravi labirint zamisli u kojima se osoba može sakriti od Živuće Istine. Na žalost, institucionalna Crkva, sa svojim dubokim uvidom u jedinstvo filozofske, teološke i objavljene istine, nehotice je stvorila razbibrigu ne samo za akademsko proučavanje već i za intelektualiziranje koje guši glas Živuće Istine. Jednostavna molitva svetoga Franje: “Želim te upoznati kako bih te uzljubio”, dobar je lijek protiv trajnih napasti s kojima su suočeni tražitelji istine. Bog kao Dobar Preostali dio spektra zauzimaju druga dva tipa, međusobno usko povezana, ali podosta različita od prvih dvaju. Riječ je o onima koji Boga traže kao Dobroga i Lijepoga. Oni koji ga traže kao Dobroga istodobno su najomiljeniji ljudi, puni ljubavi. Čini se kako posjeduju vrlo malo od onoga obrambenog stava koji inače obilježava unutarnju borbu većine muškaraca i žena. Zahvaljujući tome uglavnom su vedri, suosjećajni i društveni. No, puno trpe u ovome svijetu – ranjenome kakav već jest. Često se njima manipulira te ih se izdaje i iznevjeruje. Ostali ih s užitkom iskorištavaju – gotovo da si ne mogu pomoći a da ne čine tako. Grijesi dobrih neplanirani su te su nerijetko posljedica manipulacije, slabosti ili naivnosti. Oni koji su privučeni Dobrome obično dožive katastrofu ako se udalje od nesvjetovne potrage za Bogom kao Dobrim. S druge pak strane, ako ostanu vjerni

19


PSIHOLOGIJA DUHOVNOGA RAZVOJA

traganju za Dobrim, spontano se uključuju u život velikodušna služenja. Sveti Franjo bio je takav. Sveti ga Bonaventura opisuje kao velikodušnoga, radosnoga i suosjećajnog, još od mladosti.9 Malo bi ljudi njegovo iskustvo doživljeno u crkvici svetoga Damjana nazvalo obraćenjem grješnika, kako se on sâm uporno nazivao. Bio je to više logičan slijed vrlo dobroga života. No, Franjin je život priča o izdaji, manipulaciji i tuzi. Više ga je odlikovala bezazlenost goluba negoli lukavost zmije. Izbor njegova najgoreg neprijatelja za generala njegova reda još za Franjina života žalostan je primjer kako se palo čovječanstvo može odnositi prema takvim ljudima. No, tragatelji za Dobrim nekako ne dopuštaju da im suze zastru pogled te posvuda nalaze Dobroga Boga. Istodobno ih prati neprestan pokornički osjećaj kako mu ne služe onoliko dobro koliko bi to mogli. Opasnost za takve tragatelje za dobrim predstavlja neka vrsta zapanjena razočaranja. Mogu se čak naći u napasti – kao što se to dogodilo Župniku Arškome – pobjeći od svega. Ili se pak mogu ugodno zadovoljiti nečim manjim od Apsoluta te se sakriti od svega što je ružno i narušeno. Sveti Franjo je imao dobar razlog zadržati pogled na užasima Raspeća. To ga je naučilo da će dobrota u ovome svijetu biti odbačena i pogrđena; stoga se treba hvaliti isključivo Križem. Bog kao Lijep Naposljetku su tu i oni koji Boga traže pod vidom Ljepote. Oni su svakako podosta složena skupina jer je ljepota varljiva. Kao što su Grci dobro znali, a Platon poučavao, nepatvorenu i beskrajnu ljepotu pronalazimo jedino ako s prolazne ljepote prijeđemo na bitnu ljepotu.10 Međutim, budući da su ljepota i zadovoljstvo

20


BOŽJI POZIV

dvije strane istoga iskustva, za tražitelje Božanske Ljepote uvijek postoji pogibao zadovoljiti se manjim. Najbolji je primjer tragatelja za Božanskom Ljepotom mladi Augustin. Kasnije se, kada je postao biskupom, njegova složena osobnost proširila u drugim smjerovima, ali je za Augustina iz njegovih Ispovijesti Bog bio “ljepota tako stara i tako nova”. Odlomak koji slijedi oslikava odgovor na poziv ljepote. Ali što ljubim kada tebe ljubim? Ne ljubim ljepote tjelesne, ni krasote vremenite, ni sjaja svjetla što eto ovim očima prija, ni slatkih napjeva milozvučnih pjesama, ni mirisa cvijeća, pomasti ili mirisnih trava, ni mane ni meda, ni udova stvorenih za tjelesni zagrljaj: svega toga ja ne ljubim kad ljubim Boga svog. Pa ipak ljubim neko svjetlo, neki glas, neki miris, neko jelo i neki zagrljaj, kad ljubim Boga svog: svjetlo, glas, miris, jelo, zagrljaj svoga unutarnjeg čovjeka, gdje svijetli mojoj duši nešto čega ne obuhvaća prostor, gdje zvuči nešto čega ne odnosi vrijeme, gdje miriše nešto čega ne razasipa vjetar, gdje je tek kojega ne smanjuje uživanje, gdje je čvrsti zagrljaj kojega ne raskida zasićenost. To je ono što ljubim kad ljubim Boga svog. Kasno sam te uzljubio, ljepoto tako stara i tako nova, kasno sam te uzljubio! A eto, ti si bio u meni, a ja izvan sebe. Ondje sam te tražio nasrćući na ta lijepa bića koja si stvorio, ja rugoba. Ti si bio sa mnom, a ja nisam bio s tobom. Mene su daleko od tebe držale one stvari koje ne bi postojale kad ne bi bile u tebi. Zvao si me i vikao, probio si moju gluhoću, zabljesnuo si, sijevnuo si i rastjerao moju sljepoću, prosuo si miomiris, a ja sam ga upio pa uzdišem za tobom, okusio sam ga pa gladujem i žeđam, dotakao si me, i ja gorim za mirom tvojim.11

Velike opasnosti prijete tražiteljima ljepote. Od Michelangela, koji se redovito molio, pa sve do Oscara Wildea, koji se molio samo kada je bio u kakvoj nevolji,

21


PSIHOLOGIJA DUHOVNOGA RAZVOJA

razni su tražitelji za Božanskom Ljepotom zalutali na svome putu. Gotovo svaki atom ljudskoga bića čezne za nekim vidom zadovoljstva, odnosno, ljepote. Ljubitelj božanske ljepote mora biti neprestano na oprezu. Jednako tako mora biti pripravan na uspone i padove. Stoga će, zajedno s tražiteljem za Dobrim, biti intuitivno svjestan potrebe za pokorom i božanskim jamstvom praštanja. Kada bi mu se to oduzelo, odlutao bi u bezumnu religioznost, ili pak bezbožni hedonizam, pretvarajući se u žalosna klauna čiji je osmijeh samo krinka pod kojom krije suze što ih lije u sebi. Shvatiti svoj poziv Prvi korak k shvaćanju vlastitoga duhovna života jest prepoznati što nas poziva: Jedinstvenost, Istinitost, Dobrota ili Ljepota. Naš nam je Spasitelj zajamčio: “Tko god ište, prima; i tko traži, nalazi; i onomu koji kuca, otvorit će se” (Mt 7,7). Hindusi bi to rekli ovako: “Postaješ ono za čime težiš.” Sve nas vodi božansko te jedan, ili moguće dva od ukupno četiri glasa Božja, iako niti preostali nisu nikada dokraja odsutni. Pogibao uvijek predstavlja zadovoljiti se manjime. Tražimo nebo, ali se poigravamo stvarima koje nas u konačnici vode prema dolje te tako udaljavaju od našeg vječnog određenja, ili nas u najboljemu slučaju drže između neba i pakla. Naposljetku – to i jest definicija čistilišta. “Doista, gdje ti je blago, ondje će ti biti i srce” (Mt 6,21). Kada je srce razdijeljeno, napredak je polagan i bolan; život je nalik na čistilište. Valja jasno reći kako je, u psihološkome smislu, podijeljena lojalnost, kao što je služenje dvojici gospodara, određena vrsta neuroze. Cilj je ove studije duhovnoga razvoja utvrditi, shvatiti te milošću nadvladati neurotičnu sklonost k zadovoljavanju ičim manjim od Boga, kada je on taj koji nas je pozvao.

22


BILJEŠKE

SADRŽAJ

Predgovor. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5 PRVI DIO: PSIHOLOGIJA DUHOVNOSTI . . . . . . . . . 9 1. Božji poziv. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11 2. Koliko je moja duhovnost kršćanska?. . . . . . . . . 23 3. Razumijevanje ljudskoga razvoja . . . . . . . . . . . . 52 4. Razvoj: vjerski i duhovni . . . . . . . . . . . . . . . . . . 103 5. Psihologija i duhovnost. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 134 DRUGI DIO: PSIHOLOŠKO RAZUMIJEVANJE TRIJU PUTOVA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 153 6. Prvi stupanj duhovnoga života: Pročišćenje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 155 7. Drugi stupanj duhovnoga života: Put prosvjetljenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 204 8. Treći stupanj duhovnoga života: Put sjedinjenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 240 9. Sljedeći poželjan korak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 283 Dodatak Povijesna bilješka o nauku triju putova . . . . . . . . . . . 289 Bilješke . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 293

303


Nakladnik: VERBUM d.o.o. Trumbićeva obala 12, 21000 Split Tel.: 021/340-260, fax: 021/340-270 E-mail: naklada@verbum.hr www.verbum.hr Priprema za tisak: ACME Tisak: Grafički zavod Hrvatske Tiskano u veljači 2009.


...............................................................

Psihologija duhovnoga razvoja

Benedict J. Groeschel

Psihologija duhovnoga razvoja

Benedict J. Groeschel

Psihologija duhovnoga razvoja jedna je od najpoznatijih religijskih knjiga posljednjih desetljeća. Spajajući u sebi stoljetno iskustvo i nauk kršćanske duhovnosti i najsuvremenije psihološke uvide i spoznaje, ova knjiga postala je klasik na području ljudskoga razvoja i psihologije duhovnosti. Gdje god se čitatelj nalazio u vlastitoj duhovnoj potrazi, sasvim sigurno će na stranicama ove knjige pronaći potporu i putokaz za daljnje koračanje prema ispunjenju za kojim svi tragaju: psihološkoj i duhovnoj zrelosti na koju su svi pozvani. Autor knjige, o. Benedict J. Groeschel, CFR, poznati je duhovnik i psiholog. Ravnatelj je Ureda za duhovni razvoj Newyorkške nadbiskupije i već dugi niz godina pruža duhovno vodstvo i psihološku pomoć mnogim ljudima. Napisao je brojne knjige o duhovnome životu, među kojima i knjigu Izlazak iz tame objavljenu u izdanju Verbuma.

Cijena: 130 kn

ISBN 978-953-235-168-2

www.verbum.hr

VERBUM

VERBUM

Psihologija duhovnog razvoja  

Spajajući u sebi stoljetno iskustvo i nauk kršćanske duhovnosti i najsuvremenije psihološke uvide i spoznaje, ova knjiga postala je klasik n...

Read more
Read more
Similar to
Popular now
Just for you