Pisma i zapisi iz zatvora

ISBN 978-953-235-734-9

VERBUM 148 kn

Franz Jägerstätter PISMA I ZAPISI IZ ZATVORA

PISMA

2

Franz Jägerstätter

Uredila Erna Putz

Biblioteka:

Posebna izdanja 167. 167.

Glavni urednik: mr. sc. Petar Balta Naslov izvornika: Franz Jägerstätter, Der gesamte Briefwechsel mit Franziska Aufzeichnungen 1941–1943 Herausgegeben von Erna Putz Copyright © Erna Putz © Copyright za hrvatsko izdanje: Verbum, Split, 2021.

Sva prava pridržana. Nijedan se dio ove knjige ne smije umnožavati, fotokopirati, reproducirati ni prenositi u bilo kakvu obliku (elektronički, mehanički i sl.) bez prethodne pisane suglasnosti nakladnika.

Fotografije © Diözese Linz Izvršna urednica: Ljiljana Jurinović Prijevod: Iva Grubišić Ćurić Lektura: Anđa Jakovljević Za nakladnika: dr. sc. Miro Radalj ISBN 978-953-235-734-9 CIP zapis dostupan u računalnome katalogu Sveučilišne knjižnice u Splitu pod brojem 181112025.

PISMA

Uvodna riječ O UTJECAJU ŽENE NA MUŽA…

Franz Jägerstätter upoznao je Franzisku Schwaninger 1935. godine, a vjenčali su se na Veliki četvrtak 1936. Brak je postao prekretnicom u njegovu životu. U braku je postao druga osoba, kako su govorili njegovi susjedi. Njegov put bez njegove supruge ne bi bio moguć. Franz Jägerstätter zasluga je svoje supruge. Zacijelo je to bio njegov put u osobnu odluku po savjesti. Božja volja prenesena je upravo po Franziski, ona ga je potaknula na snažan duhovni hod. Franz je napisao: „Od utjecaja žene na muža apostol očekuje više nego od propovijedi misionara“, a Franziska: „Da mu nisam ostala vjerna, ne bi imao nikoga.“ Devetoga travnja 1943. Franz Jägerstätter pisao je iz istražnoga zatvora oružanih snaga (bivši samostan uršulinki) u Linzu svojoj ženi Franziski na godišnjicu braka: „Draga ženo, danas bi bilo sedam godina otkako smo jedno drugom pred Bogom i svećenikom obećali ljubav i vjernost i držim da smo do danas ispunili obećanje. Vjerujem da će nam Bog i dalje davati milost, čak i ako moramo živjeti razdvojeno, da bismo tom obećanju ostali vjerni do kraja života. Kada se osvrnem i vidim svu sreću i milost koje su nam podarene u tih sedam godina i koje ponekad graniče s čudom, ne znam gdje bih dospio pa da povjerujem da mi netko kaže da Bog ne postoji ili da nas ne voli. Voljena ženo, zašto bismo strepili za budućnost kada nas je Bog do sada održao i usrećio,

5

O UTJECAJU ŽENE NA MUŽA…

a neće nas napustiti ni u budućnosti dokle god ne zaboravimo zahvaljivati i ne posustanemo u težnjama za nebom.

Tada će naša sreća trajati vječno.“ Ovo pismo krije dirljivu teologiju sakramenta ženidbe: brak se doživljava kao dokaz Božje ljubavi i dokaz je postojanja Boga. Bračni se drugovi međusobno jačaju u vjeri.

Ipak, nije li izdao svoju ženu, napustio svoju djecu, nije li prekršio četvrtu zapovijed? S tim se pitanjima suočio pred smrt. Takve optužbe nekima i danas priječe pristup svjedočenju života i vjere Franza Jägerstättera. On je svojoj ženi Franziski 8. kolovoza 1943., dan prije smaknuća, napisao: „Volio bih da vas mogu poštedjeti sve ove patnje koju zbog mene trpite. Znate da je Krist rekao: ‘Tko ljubi oca, majku, ženu i djecu više nego mene, nije mene dostojan.’“ U svojim zatvorskim zapisima (Berlin, 1943., bilježnica 4) bori se s napetošću između savjesti i obitelji: „Isus svoje sljedbenike poziva da pomirenje s Bogom i Crkvom više cijene nego mir s rodbinom, njegovo nasljedovanje više od straha od boli i smrti, život duše više od života tijela. On ne želi unijeti razdor u obitelj koji nastaje iz nedostatka ljubavi i egoizma, ali ne želi ni lažni mir nastao vrijeđanjem savjesti (usp. Mt 10,34–39).“ Jednako tako nije ni lažima htio produljiti svoj život.

Franza Jägerstättera je hrabrost da bude istinoljubiv i pravedan odvela u smrt. Njegovo „da“ životu i ljubavi učinilo ga je mučenikom. Siguran je da treba dati prednost kraljevstvu Božjem i Božjoj volji uvijek, pa i pred obitelji jer živi u vjeri da „ni tamnice, ni okovi, pa ni sama smrt nisu u stanju odvojiti nas od ljubavi Božje niti nam oduzeti vjeru i slobodnu volju“.

Franz uspoređuje svoju sudbinu i sudbinu svoje žene s boli koju je zbog Isusa podnosila njegova Majka kada je na sebe preuzeo muku. Tako ni smrt nije raskinula brak između Franza i Franziske niti je prekinula ljubav između njih.

Bog je tu ljubav križem doveo do savršenstva.

6

O UTJECAJU ŽENE NA MUŽA…

U pismima oboje oprezno i diskretno doprinose svojoj vezi. Pisma su bila važan oblik međusobne komunikacije.

Izraz su ljubavi, brige, povjerenja i vjernosti. U pismima zapisuje sve što mu je na duši. Daju uvid u svakodnevicu, posao i sredinu u kojoj je živio, pobožnost, crkvenu godinu, odnose sa susjedima i rodbinom. Pisma su i svjedočanstvo međusobnoga zajedništva u molitvi i vjeri. Ona svjedoče o Franzu Jägerstätteru koji je poput Ivana Krstitelja stajao za istinu i pravdu, a svjedoče i o Franziski koja je kao Marija (stabat mater) stala uz njega. Oni su znakovi sretna braka: „Jamčim Vam da je naš brak bio jedan od najsretnijih u čitavoj župi…

Veselim se susretu u nebu“, tako je Franziska Jägerstätter 5. rujna 1943. napisala župniku Heinrichu Kreutzbergu u Berlinu. Zbog toga je beatifikacija Franza Jägerstättera 26. listopada 2007. u Linzu potvrda toga braka kao ecclēsiolae, prave Crkve u malom, kako ju je nazvao Drugi vatikanski sabor.

Manfred Scheuer, biskup Innsbrucka, dijecezanski postulator kauze za proglašenje blaženim Franza Jägerstättera

7

PISMA

8

RAZDOBLJE VOJNE SLUŽBE

FRANZ JÄGERSTÄTTER – KRATKA BIOGRAFIJA Erna Putz

Porijeklo Dvadesetoga svibnja 1907. nevjenčana je težakinja Rosalia Huber na seoskom gospodarstvu u St. Radegundu rodila sina Franza. Djetetov otac bio je težak Franz Bachmeier iz susjednoga mjesta Tarsdorfa. Roditelji su bili toliko siromašni da se nisu mogli vjenčati. Kasnije su oboje mogli brakom ući na seoska gospodarstva i zasnovati obitelji. Franza je odgojila baka, vjernica i nježna žena. Za vrijeme Prvoga svjetskog rata u pokrajini Oberer Innviertel vladala je glad, što su možda uzrokovale nerealne kvote za predaju uroda. Maleni Franz nije samo bio gladan, već je i u školi bio zapostavljan jer učitelju nije mogao donijeti namirnice. Kao odrastao čovjek pisao je da mu je ta nepravda bila bolnija od gladi.

Godine 1917. majka Rosalia vjenčala se s poljoprivrednikom Heinrichom Jägerstätterom i tada je mogla desetogodišnjaka uzeti k sebi. Novi dom na seoskom gospodarstvu dječaku je bio posve novo iskustvo. „Djed“ Mathäus Jägerstätter imao je knjige i pretplatu na novine. Franz je postao strastvenim čitateljem. Čitanje je za njega bila mogućnost da se informira i obrazuje te jedan od talenata u biblijskom smislu za koje će u vječnosti morati podnijeti račun. I prije 1938. za svoje je kumče zapisao smjernice za život: „…čovjek koji ne čita neće sâm moći stati na noge te često postane pijunom drugih.“

9

FRANZ JÄGERSTÄTTER – KRATKA BIOGRAFIJA

Franz je sedam godina pohađao pučku školu s jednim razredom u St. Radegundu. Jedan je učitelj u jednoj učionici podučavao do 70-ero djece u dobi od 6 do 13 godina. Selo je bilo katoličko, župnici su u selu bili stranci i često su se mijenali. S dvadeset godina Franz Jägerstätter napustio je svoj dom i tri je godine radio u gradu Eisenerzu u Štajerskoj. U socijaldemokratskoj sredini prošao je kroz krizu vjere. Godine 1930. vratio se u St. Radegund s novim motociklom i kritičnim pogledom na seoski moral, koji se nazire u prethodno navedenom pismu kumčetu.

Od kraja 19. stoljeća ta je mala zajednica redovito priređivala velika uprizorenja Isusove muke. Posljednje je uprizorenje 1933. pretrpjelo velik financijski gubitak jer nacionalsocijalisti koji su netom došli na vlast nisu puštali goste iz Njemačke preko granice. U St. Radegundu do 1938. godine nije bilo nacista, čak nitko nije htio postati načelnikom nakon ulaska vojske. Pitali su i Franza Jägerstättera. Tek pod prijetnjom imenovanja vanjskoga povjerenika „netko je morao stupiti na dužnost“. Prethodna loša iskustva možda su doprinijela tomu da je maleno selo ostalo gotovo imuno na nacionalsocijalistički svjetonazor. To se pokazalo u ljeto 1940. prilikom uhićenja župnika Josefa Karobatha zbog propovijedi koju je Gestapo ocijenio „huškačkom“. U selu se naveliko razmišljalo o tomu tko je mogao prokazati župnika. Tako su došli do poljoprivrednika koji je jednom prilikom rekao nešto dobro za naciste, naime da su uveli dječji doplatak. Zbog sumnje da je odao župnika mještani su 1940. (!) bojkotirali toga poljoprivrednika i njegovu obitelj. U susjednim zajednicama, u kojima je prije „pripojenja“ vladalo neprijateljstvo između pojedinih skupina i mjesta, nacisti su to iskoristili i ustrojili svoju tiraniju kao u obližnjem mjestu St. Pantaleon.

Takvo ozračje otpora u St. Radegundu omogućilo je Franzu Jägerstätteru da godinama otvoreno istupa protiv

10

FRANZ JÄGERSTÄTTER – KRATKA BIOGRAFIJA

režima te odbija surađivati i davati financijske priloge. Oslobođen je vojne obveze 1941.–1943. zahvaljujući svojoj zajednici. Godine 1938. imao je 31 godinu i imao je promišljene vjerske i životne stavove.

Oblikovanje svjetonazora i stav Dvadesetogodišnji Jägerstätter daleko od kuće proživljavao je krizu vjere. Dio je njegove rodbine bio u Jehovinim svjedocima, zbog čega se u obitelji puno raspravljalo o vjerskim temama. Prijatelji su mu bili svećenici, a časopisi i knjige važan putokaz. Svjetonazor mladoga poljoprivrednika nakon sklapanja braka s Franziskom Schwaninger učvršćen je i produbljen. Voljena žena prenosila je na njega nove oblike izražavanja vjere i tako se osim uvijek sretne emocionalne veze između supružnika Jägerstätter razvila i snažna duhovna povezanost.

Budući da je nacionalsocijalizam progonio Crkvu – u dekanatu Ostermiething na deset je svećenika bilo do osam uhićenja – Jägerstätter ga je zbog toga odbacio i nije se htio boriti za njegovu pobjedu. Iz religiozne ponude svoje Crkve, posebice iz čitanja Biblije, mladi je ratar crpio energiju za otpor. Oslonac je na kraju uvijek bila veza sa ženom Franziskom. Ona je bila uz njega i kada ga je sva rodbina nagovarala da stupi u vojnu službu. Ona mu je vratila nutarnji mir kada mu je župnik Ferdinand Fürthauer predbacio da je zbog odluke da ne služi vojnu obvezu „samoubojica“. Sjećanje na sreću proživljenu s Franziskom održavalo ga je za vrijeme velike krize na početku zatočeništva.

Poljoprivrednik Franz Jägerstätter tako je mnogo kasnijih argumenata o neznanju doveo u pitanje. Pohađao je tek jednorazrednu pučku školu. Sama je sposobnost čitanja za njega bila obveza. Politička pastoralna pisma prije 1938. sa zanimanjem je čitao i na njihove se sadržaje pozivao i kasnije

11

FRANZ JÄGERSTÄTTER – KRATKA BIOGRAFIJA

kada se biskupi više nisu usudili jasno izražavati. Apostolat laika i čitanje Biblije u tridesetim je godinama promatrao kao pripravu za doba progona „u kojem su duhovni vođe šutjeli“, a putokaza ili nije bilo ili su bili pogrešni.

Poslovna neovisnost St. Radegund sa svojim je protunacističkim ozračjem pružao važnu zaštitu. U susjednim bi zajednicama dobio smrtnu presudu zbog prigovora savjesti. Kao poljoprivrednik Franz Jägerstätter bio je poslovno neovisan. Morao je ispunjavati kvote za predaju uroda, ali se i bez članstva u stranci mogao baviti svojim zanimanjem. Do 1943. uspješno je izbjegavao svaku donaciju i podršku stranci.

Budnost od početka U siječnju 1938. Franza Jägerstättera osvijestio je jedan san. U snu je ugledao lijep vlak koji je vozio oko brda, a gotovo su svi hrilili prema njemu. Znao je da vlak vozi u propast. Što je dulje proživljavao stvarnost nacionalsocijalizma, bivalo mu je sve jasnije da je vlak predstavljao stranku sa svim njezinim strukturama. Desetoga travnja 1938. Franz Jägerstätter glasao je protiv pripojenja Austrije njemačkom Reichu. Kada su vatrogasci u St. Radegundu trebali prikupljati priloge za stranku, taj je poljoprivrednik istupio iz postrojbe jer je požare i bez toga mogao gasiti. Jägerstätter je žalio što je Crkva šutjela o događanjima i ratu. Poziv austrijskih biskupa na glasanje 10. travnja osudio je kao „dozvolu za vlastito zarobljavanje“ Crkve, koja je nakon toga bila u okovima i svojom se šutnjom gotovo odrekla prava na postojanje. „Uz vas sam jer ste protiv mojega neprijatelja“, tom su mišlju različite društvene skupine u Njemačkoj tijekom preuzimanja vlasti pravdale postupke nacionalsocijalista ili bi se

12

FRANZ JÄGERSTÄTTER – KRATKA BIOGRAFIJA

pritajili dok i njih nisu ušutkali. Sudjelovanje u ratu bilo je olakšano time što se on vodio protiv boljševizma. Franz Jägerstätter svojim si je odmakom i pozornošću od početka osigurao prostor za razmišljanje i djelovanje pa je govor o „oslobođenju ruskoga naroda od boljševizma“ mogao odbaciti kao ono što on jest – propaganda utemeljena na lažima s ciljem prikrivanja njemačkoga interesa za ruskim sirovinama.

Za Franza Jägerstättera rat koji je započela Njemačka bio je nepravedan. Boriti se u njemu, ubijati druge ljude, kako bi nacionalsocijalisti mogli vladati svijetom, držao je osobnim grijehom. Za sebe kao pojedinca vidio je jedino mogućnost odbijanja svake donacije, svake suglasnosti i potpore, pa tako i vojne službe.

On ne služi Hitleru, već Bogu i Crkvi kao sakristan Franz Jägerstätter je od listopada 1940. do travnja 1941. bio vojnik njemačkih oružanih snaga. Bila je to zima u kojoj se spremala invazija na Rusiju. Mladi je ratar sudjelovao jedino u izobrazbi i obuci. U brojnim je pismima ženi Franziski opisivao svoja iskustva. Na putu je saznao za sudbinu duševno oboljelih. Po povratku iz vojske izjavio je da se neće odazvati na iduću mobilizaciju. Nije mogao boriti se i ubijati druge ljude da bi Hitler vladao svijetom.

Njemu, njegovoj ženi i njegovoj obitelji odmah je bilo jasno koja je cijena njegove odluke. Obitelj, prijatelji i svećenici pokušavali su ga odgovoriti. Franz Jägerstätter još se više molio i više je postio. Za njega je ključno pitanje bilo: „Tko snosi odgovornost za moje postupke koje počinim kao vojnik?“ Ispitivao je svećenike s kojima je prijateljevao, čak i biskupa Fließera iz Linza. On mu je rekao da nije na njemu kao glavi obitelji da procjenjuje je li taj rat pravedan ili nije. Franzu je ipak bilo jasno da svu odgovornost za svoja djela snosi sâm.

13

FRANZ JÄGERSTÄTTER – KRATKA BIOGRAFIJA

Snagu crpi iz euharistije, molitve i čitanja Biblije. Svoje je misli zapisivao kako bi svoju odluku pojasnio svojoj djeci koja su još bila malena. Njegova spoznaja i vjera nisu mu teret već milost. Savjest nije nešto proizvoljno, ona nije vlastiti interes. Za Franza Jägerstättera savjest je mjesto susreta s Bogom, koji traži poslušnost, i mjesto slijeđenja Krista.

Svakoga je dana prisustvovao svetoj misi u župnoj crkvi u St. Radegundu kako bi dobio snagu i bistrinu.

Tada je preminuo stari sakristan. Župni vikar Ferdinand Fürthäuer, koji je zamijenio župnika Josefa Karobatha, kojega su progonili i protjerali nacionalsocijalisti, pitao je mladoga ratara želi li preuzeti dužnost sakristana jer je ionako svakoga dana u crkvi. Franz je pristao, ali je prethodno pitao i kćer svojega prethodnika je li suglasna s tim.

Odluka o prihvaćanju dužnosti sakristana bila je znak.

Služit će Isusu i svojoj Crkvi, a ne Hitleru, stranci i njemačkim oružanim snagama. Župni se vikar čudio kojom je brzinom mladi ratar naučio odgovore na latinskom jeziku. Novi je sakristan pazio na dostojanstveno ponašanje ministranata u crkvi i sakristiji i svoju je dužnost revno ispunjavao.

Nakon Franzova uhićenja u ožujku 1943. njegova je žena Franziska preuzela tu dužnost.

Zatvor u Linzu i Berlinu Dva je mjeseca Franz Jägerstätter proveo u istražnom zatvoru oružanih snaga smještenom u samostanu uršulinki u Linzu i tek je tamo shvatio da i drugi pružaju otpor. Početkom svibnja premješten je u Berlin. Više je puta molio da mu se odobri odlazak u sanitet. Šestoga srpnja 1943. osuđen je na smrt zbog odbijanja izvršavanja vojne obveze.

Franzu su crkveni blagdani u samici važan oslonac. Sâm je izradio kalendar. Supružnici Jägerstätter osjećaju se poseb-

14

FRANZ JÄGERSTÄTTER – KRATKA BIOGRAFIJA

no povezanima s Isusom koji pati. Međusobno se podsjećaju na sate na Maslinskoj gori. Franz u zatvoru piše: „Krist nije samo lik sluge koji pati na Veliki petak, već i onaj koji pobjeđuje smrt na uskrsno jutro.“ Jedna razglednica s likom Marije i ljubice koje mu je poslala kći Rosi bili su njegov oltar na kojem je svakoga dana obavljao svibanjske pobožnosti. Na Cvjetnicu i Tijelovo osjećao je povezanost sa svojom djecom koja su također svetkovala te blagdane.

Teško mu je bilo što nije mogao sudjelovati u slavlju euharistije. Iz zatvora je pisao da bi propješačio 100 kilometara samo da može slaviti jednu misu. Bogu nudi svoj život kao žrtvu pomirnicu ne samo za svoje, već i za grijehe drugih. U oproštajnom pismu Franz Jägerstätter piše: „Pozdravite moju dragu dječicu, molit ću dragoga Boga da, kada dođem u nebo, za sve vas bude mjesta. Ovoga sam se tjedna još češće molio nebeskoj Majci da ranije umrem, ako je to Božja volja, da bih već u nebu mogao proslaviti Marijino uznesenje na nebo.“ Ujutro 9. kolovoza Franz Jägerstätter odveden je iz Berlina u Havel, a u podne mu je priopćeno da je smrtna presuda potvrđena i da će se izvršiti u 16 sati. Župnik Albert Jochmann pratio ga je posljednjih sati i htio mu je dati nešto za čitanje. Jägerstätter ga je pak odbio, bio je miran i staložen, a čak mu je i Biblija skretala pažnju. Navečer toga dana svećenik je austrijskim redovnicama koje su djelovale u Brandenburgu rekao da je Franz Jägerstätter jedini svetac kojega je susreo u životu. Budući da je bio njihov zemljak, morao im je čestitati.

Franziska Jägerstätter u 16 je sati, dakle u trenutku njegove smrti, osjetila duboku povezanost sa svojim mužem i upamtila je to vrijeme.

15

PISMA Cjelokupna korespondencija s Franziskom

Fotografija s vjenčanja Franziske Schwaninger i Franza Jägerstättera snimljena nakon povratka s medenoga mjeseca u travnju/ svibnju 1936. Fotograf je Franziski stavio veo, zbog čega nije bila zadovoljna s fotografijom.

18

PISMA

RAZDOBLJE VOJNE SLUŽBE

Franz piše Franziski Dopisnica Braunau, utorak, 18. lipnja 1940.

Draga ženo, jučer smo sretno stigli. Danas smo bili na novačenju i sada smo već u vojnoj odori. Malobrojni su bili nesposobni, a nitko do sada nije bio prekobrojan. Inače sam dobro. Srdačno te pozdravlja tvoj Franz. Najljepši pozdravi majci1 i dječici2 te susjedima.

Doviđenja!

Franziska piše Franzu St. Radegund, četvrtak, 20. lipnja 1940.

Dragi mužu, svakoga dana s čežnjom iščekujemo tebe ili barem tvoje pismo. Majka je još uvijek u krevetu, bolesna je. Liječi je liječnik iz općine Ostermiething jer nije mogla otputovati do drugoga. Djeca se još uvijek nisu popravila, još su uvijek zahtjevna. Dogodilo se ono čega sam se bojala: do dana današnjega nisam dobila nikakvu radnu snagu, posve sam sama, osim Mari3, koja obavlja poslove u štali. Poslala sam je u Spreiter4 po majku5, a onda je došao i otac. Bilo bi mi drago da si barem još 14 dana ostao kod kuće. Strohhofer nam je okretao

19

PISMA

sijeno na livadi, Toni nam je pomogao na livadi Tiefenthalerovih koju smo danas kosili, i Pleikner nam je pomogao.

Nije dobro kada tako ovisimo o susjedima i vječito moramo moljakati i zahvaljivati. Danas sam bila u uredu da se raspitam. Huber6 je jednostavno rekao da ne znaju ni za koga.

Htjela sam te pitati jesi li već platio osiguranje od požara? Morala sam javiti iznos koji moramo platiti. Uzeli su i svinju. Bila je jako teška i jedva smo je unijeli u automobil, težila je 148 kilograma, a bio je samo jedan momak.

Danas je u St. Radegundu bilo vjenčanje: Freda Ofenmachera i njegovu nevjestu vjenčao je Pleiknerov Johann7.

Danas sam primila tvoju dopisnicu i večeras sam odmah počela pisati, sada su već 23 sata, ostali već spavaju, a ja moram prestati s pisanjem jer se oči već sklapaju.

Srdačno te pozdravlja tvoja Fani, koja uvijek misli na tebe, te punac i punica.

Franz piše Franziski Braunau, subota, 22. lipnja 1940.

Ljubljena ženo, konačno sam se opet latio pisanja. Još sam uvijek zdrav.

Nadam se da ste i vi svi zdravi. Što rade moje tri djevojčice?

Vjerojatno su oca već zaboravile.

Nadam se susretu u nedjelju 30. lipnja. Sutra još nemamo izlazak pa će ova nedjelja biti malo dosadna. Odmor ionako dobro dođe jer smo danas prije podne imali marš od 15 km, ali nije mi bilo teško. Možda bi se tvoj otac malo oznojio.

Nadam se da vas je ovoga tjedna ponovno posjetio.

Langov Hans8 i ja zajedno smo u baraci, ali ne u istoj sobi. Ni tijekom vježba nismo u istom vodu. Pridružilo nam se oko 170 novaka, među njima je i mnogo očeva obitelji.

20

RAZDOBLJE VOJNE SLUŽBE

Jedan mi je pričao da mu je žena rodila prije 14 dana i da je jako loše jer je prerano ustala, a ovaj je išao k liječniku po liječničku potvrdu za svoju ženu, ali mu je liječnik rekao da je ona i na samrti, ne bi mu smio izdati potvrdu. Možeš to reći primalji ako te možda bude uvjeravala.

Nadam se da već imate zamjenu za mene. Za osam tjedana trebali bismo biti gotovi s obukom, a do tada možda završi s ratovanjem? Tako bih barem još neko vrijeme mogao biti sa svojim voljenima. Trenutno jedino u mislima mogu biti s vama.

Ali u ime Božje može se prebroditi i najteže.

Srdačno pozdravljam tebe, majku i malene.

Vaš Franz.

Veselim se ponovnom susretu. Nemoj mi slati hranu, zaista nisam gladan. Hrana je ovdje sasvim dobra. Pozdrav tvom ocu i susjedima.

Franz piše Franziski Braunau, nedjelja, 23. lipnja 1940.

Ljubljena ženo, danas sam primio tvoje željno iščekivano pismo. Radosna sam ga srca otvorio, ali čitao sam ga s boli u srcu. Teško je gledati kako netko pati i ne moći pomoći, posebice ako je to vlastita ljubljena žena.

Molim te, draga Fanj, ako ikako možeš, piši mi što češće.

Duševne su patnje često puno teže od tjelesnih, a razgovorom ili pisanjem možemo odagnati barem dio tereta s naše duše pa u srcu ipak bude lakše. Dijelili smo radost, tako moramo činiti i s patnjom.

Draga Fanj, shvaćam tvoju bol jer znam kakav je to osjećaj kada te svi napuste. Stoga si slobodno olakšaj dušu, ta nitko te osim Boga i naše nebeske Majke ne može bolje razumjeti od tvojega voljenog muža.

21

PISMA

Franz Jägerstätter (treći slijeva) na obuci vozača

Oprosti što moram nastaviti pisati olovkom, ponestalo mi je tinte.

Draga Fanj, nemoj klonuti duhom, čak i ako se ponekad doima kao da nas je Gospodin Bog napustio. To ipak nije tako jer Bog želi provjeriti ispovijedamo li i u patnji nepokolebljivo našu vjeru, ta tek se u patnji prepozna tko je čovjek.

Od te napuštenosti Bog nije poštedio ni svojega voljenog Sina, koliko ćemo tek mi biti manje pošteđeni. Pođimo na taj put patnje hrabro, bez obzira na to hoćemo li ranije ili kasnije krenuti. Koliko god se danas lijepih cesta gradilo, put u nebo neće se promijeniti, on ostaje neravan i kamenit.

Draga Fanj, nemoj se srditi na mene što nisam tražio 14 dana produženja koje sam mogao zatražiti. Do sada nisam požalio što sam bio čvrst u svojoj odluci. Tȁ ne smijemo se spustiti na tako nisu razinu da postanemo pijunima političkih vođa. Vjerujem da ćemo i češće trebati čvrstu volju. Morat

22

RAZDOBLJE VOJNE SLUŽBE

ćeš mi oprostiti što sam bio nemaran i uvijek iznova odgađao plaćanje premije osiguranja od požara. Ako budeš imala dovoljno novca, budi dobra i plati je, iznos je 18 rajhsmaraka.

Moram završiti ovo pismo, nedjelja se polagano bliži kraju. Danas nismo smjeli izići i bilo je pomalo dosadno. Još uvijek imam veliku utjehu u tomu da ćemo se za tjedan dana ponovno vidjeti. Ovoga ću tjedna još jednom stići pisati, iako često imam tek malo slobodna vremena. Svakoga dana moramo ustati u pet sati po novom vremenu9. Stoga samo hrabro, draga Fanj, i nemoj se previše zadubiti u posao i svjetovne brige. Sve što ne ide lako pusti, tvoja su prva briga naša djeca, a ne možeš se brinuti dugo sama i o djeci i o gospodarstvu.

Zato prednost daj djeci i majci10 jer oni i tebi i meni moraju biti važniji od gospodarstva.

Srdačno pozdravlja i ljubi tebe i malene tvoj muž, koji je zabrinut za tebe.

Puno srdačnih pozdrava majci i poželi joj svako dobro koje joj Bog želi dati. Pozdrave šaljem i punici i puncu te susjedima.

Do susreta u nedjelju. Piši mi što prije!

Franz je bio na dopustu od kraja lipnja do početka listopada kako bi radio na obiteljskom gospodarstvu.

Franz piše Franziski Razglednica iz grada Ennsa, područje Oberdounau, vojarna vozača Enns, subota, 5. listopada 1940.

Danas sam sretno stigao i šaljem vam najljepše pozdrave, vaš Franz.

Pošiljatelj: Franz Jägerstätter Vozač 2/K E, 4. bojna, soba 106, Vojarna Alpenjäger divizije 17, Enns

23

PISMA

Franz piše Franziski Enns, nedjelja, 6. listopada 1940.

Najdraža ženo, draga majko, budite mi srdačno pozdravljene. Budući da smo danas ponovno zatvoreni, imam vremena napisati vam nekoliko redaka. Još u petak smo mogli otići do grada Rieda, gdje nam je u gostionici koja nosi naziv Kod zlatne zvijezde ponuđen smještaj koji nije bio osobito udoban. U velikoj je sali bilo malo rabljene slame, koja je vjerojatno već danima služila istoj svrsi. Ne bi nam to toliko teško palo da nisu bili prisutni nekulturni momci koji čitavu noć nisu dali mira, a u sali je bilo smješteno 80-ak muškaraca.

Idućega smo dana otišli u vojarnu u kojoj nam je bilo zborište. Tamo su odijeljeni stari od mladih. Mladi, poput Tonija Staigera, otišli su u Linz u pješadiju, a mi stariji u Enns, gdje ćemo se zadržati nekoliko tjedana, možda čak i mjeseci. Dobro je jedino to što nitko od nas ne zna koliko će ovo dugo trajati niti kakva nas sudbina čeka. Tako većina nas gaji nadu da ćemo nakon obuke ponovno biti s našim najmilijima kod kuće.

Ova bi vojarna bila posve lijepa kada bi je netko obišao kao gost. Udobnije je bilo u Braunauu jer su ovdje prilično velike sobe, u kojima je smješteno otprilike 70 do 80 osoba.

Sa mnom je u sobi 76 muškaraca, gotovo sami očevi obitelji.

Uglavnom su svi stariji, redom stanovnici regije Innviertel.

Prevladavaju godišta 1904. i 1905., onih iz generacije 1907. nema mnogo. Danas smo dobili odore, a sutra sve počinje.

Kako nam govore stariji koji su ovdje dulje vrijeme, hrana je posve dobra. Danas zaista nije bila loša. Nadam se da i ubuduće neće biti lošija. Ako bude tako, mogu se i dalje smatrati sretnikom.

24

RAZDOBLJE VOJNE SLUŽBE

A sada, draga Fanj, kako si ti? Nadam se da si bolje nego ljetos. Što rade djevojčice? Piši mi uskoro i često!

Pismo moram privesti kraju, već pada mrak i još se jedna tužna nedjelja bliži kraju.

Molite za sve nas i za skori mir. Pozdravlja i ljubi tebe, djecu i majku, vaš Franzl.

Doviđenja! Laku noć.

Franziska i Lorenz Schwaninger pišu Franzu St. Radegund, srijeda, 9. listopada 1940.

Dragi mužu, danas sam, u srijedu, primila tvoju razglednicu i pismo, na čemu od srca zahvaljujem i večeras sam u 20 sati odmah započela s pisanjem jer sigurno želiš saznati što se događa kod kuće.

U nedjelju sam saznala od Josefa Strohhofera da su se u subotu ponovno mnogi koji su bili prekobrojni vratili kućama. Tako sam se još u nedjelju navečer nadala da si otišao do župnika Karobatha11, kako si jednom rekao. No moj muž nažalost nije došao.

Sada kod mene radi djevojka iz Strohhofera12. Molila sam ih jer je Maria13 stalno morala ići k Tischleru i nisam nikoga drugog znala. Možda bi im trebao zahvaliti u pismu što su mi je prepustili za ispomoć. Nakon Svijećnice otići će k Gabelmacheru. Marljivo radi, mislim da su joj kod kuće naložili da se uvijek mora žuriti.

Završila sam s oranjem polja zobi. Iskopavanje me u početku jako mučilo i bila sam na rubu suza14, no otišla sam do Langa, koji je sve sredio. Danas sam dobila zamjenu u ratarskim poslovima jer je došao otac. Na krave ne moram više toliko vikati, jedino na djecu i djevojku, potonja veoma slabo čuje.

Otac je rekao da je Hias Erber ponovno kod kuće jer je podnio molbu i ostali koji su učinili isto mogli su otići kuća-

25

PISMA

ma. Bilo mi je jako teško u srcu kad sam to čula jer da si i ti dobio dopuštenje, možda bi poput njih bio kod kuće. Ali, u ime Božje, nadam se da nećeš biti odsutan još dugo. Što se mene tiče, nije mi loše, jedino mi je jako žao zbog tebe. Rosi te uvijek spominje kada idemo na počinak: „Ne kjučati tatu vani“, za objedom: „Tati taviti“, kada je tijekom noći podignem iz krevetića: „Tata kući?“ Ponekad počne plakati jer „tata ne doći“, „donese kobasicu“, kaže onda Maridi. I one su kod Langa marljive u štali kod teladi.

Završavam s pisanjem…

Pismo se nastavlja na dopisnici: …jer je već deset sati. Nisam dugo mogla započeti jer su Aueri navečer došli po jabuke. Za Zieher sam sačuvala 100 kilograma. Prilažem i obračun da vidiš koliko smo nakupili.

Nisu bile najbolje jer smo ružmarinke otresli sa stabala, ali sve su ih uzeli.15 Majka misli da bih i ja trebala podnijeti zahtjev. Što kažeš na to?

Primi srdačne pozdrave od tvoje Fani zajedno s djecom i majkom.

Na poleđini dopisnice: Dragi zete, u srijedu, 9. listopada, ponovno sam došao k vama u nadi da ću te susresti. Hias Erber bio je na dopustu kao i mnogi drugi, čak i neoženjeni. Možda ti je ipak donekle dobro, kako vidim u tvojem pismu. U Ennsu zacijelo ima lijepih crkava, koje su ti sigurno draga mjesta, baš kao i meni. I moj je brat često znao pobožno pisati: „U crkvi mi je najljepše.“ Ratne će strahote, ako Bog da, uskoro završiti. Kod vas mi je kao u raju, jedino vaši anđeli ponekad preglasno pjevaju!

Budi strpljiv, dragi Franzl. Nadam se skoru susretu.

Tvoj punac, Lorenz Schwaninger16

26

RAZDOBLJE VOJNE SLUŽBE

Franz piše Franziski Enns, nedjelja, 13. listopada 1940.

Ljubljena ženo i svi moji najmiliji, jučer sam primio tvoje pismo i zahvaljujem ti na njemu.

Odmah ti moram napisati nekoliko redaka. Ovo je već druga nedjelja koju ne provodim sa svojom obitelji koja mi nedostaje svakoga dana.

Draga Fanj, nisam imao hrabrosti prošloga puta napisati da su u Riedu u zborištu mnogi koji su imali odobrenje ponovno smjeli otići kućama jer su bili prekobrojni. Bilo bi lijepo da sam mogao poći s njima, ali sada bih trebao dobiti i potvrdu da sam barem nekoliko mjeseci siguran od vojne službe.

Draga Fanj, nemoj predavati zahtjev dok ne završim s obukom. Prvo moramo proći obuku za pješadiju, tek onda za vozače. To bi trebalo trajati dva do tri mjeseca, a onda će mi naravno zahtjev biti prihvatljiv, tako da barem jednom mogu doći kući, ako dotad rat ne završi. Ako bi imala sreće s molbom, morao bih s obukom započeti ispočetka da je sada opet odgodim, a teško je ne moći izići dvije do tri nedjelje.

Ni za iduću nedjelju izgledi nisu najbolji, vjerojatno ćemo tek u nedjelju poslijepodne smjeti izići iz zatvorenoga. Danas sam imao puno sreće i mogao sam biti prisutan na dvjema misama i propovijedima. Naravno da nisam pitao, već sam preskočio zid, koji je prilično visok, i otišao. U roku od dva sata vratio sam se istim putem i sve je dobro prošlo. Zbilja sam srećković. Čak i ako je pokoji čas ovdje težak, ipak nisam nesretan.

Vježbanje mi nije preteško jer još spadam među zdravije. Puno mi teže pada to što sam u mislima s vama kod kuće, a ne mogu biti s vama. Onda te misli moram brzo odagnati da drugi ne bi

27

PISMA

primijetili gdje sam u mislima. Bog nam mora ponekad poslati i nešto teško da se ne bismo previše vezali za ovaj svijet.

Draga Fanj, nemoj da ti je ovo preteško, tȁ uvijek se veoma veselimo ponovnom susretu. Začudio sam se koliko ste nabrali jabuka. Mogu biti mirniji znajući da si dobila stalnu radnu snagu. Otac mora vježbati strpljenje s našom dječicom i kravama.17 Moram završiti pismo, uz srdačne pozdrave i poljupce tebi i dječici. Šaljem mnoštvo pozdrava majci i puncu. Piši mi uskoro.

Doviđenja! Laku noć!

Franziska piše Franzu St. Radegund, ponedjeljak, 14. listopada 1940.

Ljubljeni mužu, moram ti danas napisati nekoliko redaka, od tebe mi ne stiže nijedno pismo. Ne znam je li to zato što nemaš vremena ili pismima dugo treba da stignu. Danas smo ponovno bili na livadi. Ondje već ima i nekoliko konja. Lenzwastl, Spirner i Hohenauer zajedno s Mannom imaju ih nekoliko, Bäcker i W. već ih imaju par.

W. će mi dovesti krmu. Tražio je 4 marke, ali mu moram dati zobi, znaš da W. ne želi uzeti novac.

Danas su Moossimmerlovoj kćeri dali bolesničko pomazanje, navodno boluje od difterije.

Otac je danas govorio o tome kako je u gradu Burghausenu narednik teško stradao. Bio je veoma pijan, htio je leći u krevet, pri čemu je udario u prozorsku dasku i ispao kroz prozor. U bolnicu su ga doveli s teškim ozljedama.

Zbilja bi mi dobro došao pri čišćenju krava. U rano su jutro uvijek umiljate jer dobiju lišće šećerne repe. Sama mo-

28

RAZDOBLJE VOJNE SLUŽBE

ram prati jer djevojka to površno odradi. Mathildi je svejedno, glavno da je gotovo.18 Za danas nemam više ništa napisati. Sutra ću poći u crkvu. U utorak je blagdan Anđela čuvara, a njega treba posebno obilježavati. Molit ću se i za tebe i za djecu jer ona postaju sve gora, a posebno za stolom zna biti prilično veselo.

Djevojka se u tim situacijama smije. Rosi je danas otišla u mlin s Langom. Lang mi je donio bicikl. Jučer je Rosi rekla: „Tata neće doći jel Maija ne sluša i ujek dosadna.“ Srdačno te pozdravlja tvoja Fani. Piši što da ti pošaljem za jelo.

Franz piše Franziski Ovo je pismo vjerojatno pogrešno datirano. Franz odgovara na Franziskino pismo od 27. listopada (Huberova).

Enns, četvrtak, 17. listopada 1940.

Najdraža ženo!

Jučer i danas primio sam po dva pisma, za što srdačno zahvaljujem. Morat ćeš mi oprostiti što ne stignem tako često pisati. Kao prvo, ne smijem pisati o svemu što se ovdje svakodnevno događa, kao drugo, puno te toga ne bi ni zanimalo jer ne poznaješ nikoga osim mene.

Draga Fanj, zbilja me veseli što često od tebe dobijem pismo jer me zanima sve što saznam o rodnom kraju. Čim se vratim s dužnosti, provjeravam je li stigla pošta. Pri tome se osjećam kao da sam kod kuće, čim pošta od kuće često dolazi. I vrijeme brže prolazi nego kada pisma rijetko stižu.

Na sljedećoj stranici: Obitelj Schwaninger pri vršidbi, donji red: Franziska četvrta slijeva, šesta i sedma slijeva Elisabeth i Katharina, osmi i deveti roditelji Lorenz i Maria Schwaninger, u gornjem redu drugi slijeva sin Lorenz Schwaninger

29

PISMA

30

RAZDOBLJE VOJNE SLUŽBE

31

PISMA

Veselim se vašoj slici. Loisi se sigurno stidjela zato što je još toliko malena, a ja ću se sigurno začuditi koliko je narasla kada se vratim.

Zaista sam se iznenadio pročitavši što se dogodilo Huberovoj, gotovo ne mogu vjerovati, iako su takvi slučajevi česti, posebice u ovo doba. Bila si u pravu što nisi htjela uzeti konje, lakše ćeš organizirati da ti netko doveze slamu, nego što bi hranila takve životinje. Ne bi li se tvoje životinje uvrijedile da si ih odjednom umirovila? Radije bih vam pomagao pri radu oko slame nego što ovdje vježbam.

Draga Fanj, pitaš trebaš li mi poslati što za jelo ili novca.

Imam dovoljno i jednoga i drugog, zaista bi bilo pretjerano da mi šalješ hranu. Još ne izgledam lošije, a ovdje se i ne trebam udebljati.

Oprosti zbog mojega nečitka rukopisa, danas ti pišem iz kreveta. Svi su stolovi zauzeti, sa 75 ljudi u prostoriji uvijek manjka prostora.

Završit ću pismo s mnogo srdačnih pozdrava, tvoj muž Franz.

Puno pozdrava majci i puncu. Piši mi često.

Franz piše Franziski Enns, subota, 19. listopada 1940.

Voljena ženo, s veseljem sam jučer primio tvoje pismo i od srca ti zahvaljujem. Već sam se u Riedu pribojavao da će se ponovno dogoditi nešto poput onoga o čemu si mi pisala. Imaju li ljudi zaista toliko samilosti prema meni? Sumnjam. Ili vam je jako loše otkad sam otišao? Znam da se pri nekim poslovima morate više mučiti nego što biste morali da sam ja kod kuće.

Najdraža moja Fanj, vjerujem da ti je ponekad veoma

32

RAZDOBLJE VOJNE SLUŽBE

teško pri srcu, posebice jer Rosal stalno pita zar otac još neće doći. Reci joj: ako se bude molila i bila dobra, otac će joj brzo doći.

Bilo bi lijepo i pravedno kada bih smio biti kod kuće i ostati s vama, a opet do dana današnjega ne žalim što nisam postupio drukčije. Samo si jedno predbacujem: da mi je ovdje i predobro. Na početku nisam znao gdje dolazim niti da je ovdje hrana odlična. Ne znamo bi li za nas bilo dobro ako bi sve išlo po našim željama. Krist je rekao da onaj koji ga želi slijediti mora uzeti svoj križ i ići za njim.

Razmisli o tomu bi li zaista bilo bolje da sam predao molbu i vratio se iz Rieda i tek danas morao ponovno poći? Samo neka te kukavice podnose molbe! Što se mene tiče, neka ostanu kod kuće. Nemojmo se zavaravati da oni mogu kod kuće biti sretni jer mora da su svakodnevno u strahu da će njihova sreća prestati.

Gle, draga Fanj, da mi je cijeloga života tjelesno bilo dobro, danas ništa od ovoga ne bih osjećao. Budući da sam u našem braku proživio toliko sretne i mirne godine, ta će sreća biti nezaboravna i pratit će me zauvijek. Znaš i koliko su me djeca veselila. Zato me i ovdje ponekad preplavi osjećaj sreće, da mi često na oči dođu suze radosnice pri pomisli na ponovni susret.

Draga Fanj, možda bi me jednom htjela posjetiti ovdje, što bi me veoma veselilo. Naravno da bi mi u tom slučaju morala dovoljno rano pisati da mogu zatražiti slobodni dan u nedjelju.

Nadam se da ste svi zdravi kao što, hvala Bogu, ja jesam. Dvaput su nas već cijepili, dobro sam to podnio.

Srdačno te pozdravlja tvoj vjerni muž Franz.

Mnoštvo srdačnih pozdrava majci i puncu i naravno mojoj dječici.

Doviđenja!

33

RAZDOBLJE NAKON IZRICANJA SMRTNE PRESUDE

SADRŽAJ

Uvodna riječ. O Utjecaju žene na muža… . . . . . . . . . . . . 5 Franz Jägerstätter – kratka biografija . . . . . . . . . . . . . . . . 9 PISMA Razdoblje vojne službe . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 19 Razdoblje zatvora i smrtne presude . . . . . . . . . . . . . . . . . 119 ZAPISI Razdoblje nakon izricanja smrtne presude . . . . . . . . . . .

Rani zapisi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Bilježnica 1 (ljeto 1941. – zima 1942.) . . . . . . . . . . . . . . . . .

Bilježnica 2 (1942.) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Neuvezani listovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Bilježnica 3 (kraj 1942. i početak 1943.) . . . . . . . . . . . . . . .

Bilježnica 4 (svibanj – kolovoz 1943.) . . . . . . . . . . . . . . . .

185 199 207 232 257 277 281

Bibliografija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 315 Bilješke . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 317

333

PREPORUČUJEMO

Dirljiva i istinita priča o Takashiju Nagaiju, liječniku i profesoru radiologije, koji je umro šest godina nakon što je atomska bomba usmrtila njegovu suprugu i spalila njegov dom. Živeći u ruševinama uništenoga grada i bolujući od leukemije uzrokovane prekomjernom izloženošću zračenju, Nagai se sve do posljednjega trenutka potpuno posvetio fizičkom i duhovnom izlječenju svojih ratom pogođenih sugrađana donoseći im utjehu i nadu. Dirljiva i nadahnjujuća priča o žrtvi i snazi vjere i ljubavi.

334 str. Tvrdi uvez.

www.verbum.hr

PREPORUČUJEMO

Intimni dnevnik, duhovni zapisi i misli žene koja je gotovo dvadeset pet godina provela u braku s gorljivim ateistom.

Nakon Élisabethine smrti, čitajući ovaj tajni dnevnik za čije postojanje do tada nije znao, njezin suprug Félix biva zadivljen njezinim nutarnjim životom i obraća se na kršćanstvo, a potom pristupa dominikanskom redu te postaje svećenik. Potresna knjiga koja snažno svjedoči o snazi ljubavi, molitve i žrtve te o posvetnoj moći sakramenta braka.

223 str. Tvrdi uvez.

www.verbum.hr

Nakladnik: VERBUM d.o.o.

Sinjska 2, 21000 Split Tel.: 021/340-260, fax: 021/340-270 E-mail: naklada@verbum.hr www.verbum.hr Tisak: Grafički zavod Hrvatske Tiskano u veljači 2021.

ISBN 978-953-235-734-9

VERBUM 148 kn