Misli - Sveti Augustin

.............................................................................................................................................................

Sveti Augustin

Misli

VER BUM

U knjizi Misli sv. Augustina na jednom mjestu sabrane su mnoge duboke misli čovjeka koji je proživio život u njegovim najrazličitijim oblicima i naposljetku se predao Božjoj milosti te s takvim iskustvom stoji kao nepoljuljani autoritet u usmjeravanju kršćana svih vremena.

Uz pomoć njegovih poticajnih misli lakše ćemo naći odgovore na mnoge dvojbe i pitanja iz različitih područja ljudskog života te postići cilj za koji smo stvoreni – pronaći, a onda i ljubiti Boga, Tvorca svega.

Sveti Augustin MISLI

Biblioteka:

18.

Urednik: mr. sc. Petar Balta

Za nakladnika: Miro Radalj

Sveti Augustin Crkveni nauÄ?itelj

MISLI Priredila: Ana Balta IV. izdanje

VERBUM Split, 2011.

© Copyright Verbum, Split, 2005.

Izvršna urednica: Ljiljana Jurinović, prof.

Lektura: Diana Kavelj, prof.

Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske.

CIP - Katalogizacija u publikaciji SVEUČILIŠNA KNJIŽNICA U SPLITU UUK 141.4 AUGUSTINUS, Aurelius Misli / Sveti Augustin ; priredila Ana Balta. - 4. izd. - Split : Verbum, 2011. - (Biblioteka Anima / Verbum, Split ; 18) Bibliograja.

ISBN 978-953-235-033-3 131220070

Predgovor

Sveti Augustin (354. – 430.), veliki obraćenik i genijalni um kršćanstva, nesumnjivo je jedan od najvećih lozofa, teologa i mislilaca, ali također i nježni pastir duša, koji je uvijek i svuda naviještao milost i ljubav Gospodnju. Njegova teologija je nemjerljivo blago koje je kroza svu povijest, do naših dana, oplemenjivalo misli kršćanskih umova. Za sobom je ostavio tisuće propovijedi i stotine knjiga i pisama. Augustinovo znamenito djelo De civitate Dei (O državi Božjoj) spada među najsnažnije naslove apologetike, a vječne i nikad nenadmašene Confessiones (Ispovijesti) bezvremenski su biser, svjedočanstvo duše koja je tražila i napokon našla blago zakopano u svom srcu.

Takav čovjek uistinu ima što reći i nama danas, jer njegov nauk i svjedočanstvo univerzalni su u svakom smislu.

Ova je knjiga na jednome mjestu iz raznih djela sabrala mnoge Augustinove duboke misli, razmišljanja čovjeka koji je proživio život u njegovim najrazličitijim oblicima i naposljetku se predao Božjoj milosti te s takvim iskustvom stoji kao nepoljuljan autoritet i putokaz kršćanima svih vremena.

5

SV. AUGUSTIN

Iz svake riječi na ovim stranicama zrači mudrost odozgo, ona nam pomaže oblikovati našu osobnost i pronaći put do istinske sreće. Uz pomoć ovih poticajnih misli lakše ćemo naći odgovore na mnoge dvojbe i pitanja iz različitih područja ljudskoga života u postizanju cilja za koji smo stvoreni – pronaći, a onda i ljubiti Boga, Tvorca svega.

Dalibor Durdov

6

Vremenita dobra

Vremenita dobra ištimo umjereno i sigurni da – ako dobijemo – Onaj daje koji zna što nam koristi. Jesi li molio i nije ti dano što si molio?

Vjeruj Ocu. Dao bi ti da ti je koristilo.

*

Treba štovati jednoga i istinskoga Boga ne radi zemaljskih i vremenitih dobročinstava (koje božanska providnost dopušta i dobrima i zlima), nego radi vječnoga života i trajnih darova.

*

Katkada čovjeka zaposjednu dvije suprotne gospodarice: škrtost i raskoš. Škrtost govori: čuvaj, a rasipnost: razdaj. Slobodan si i pozvan na slobodu, stoga neka ti je mrsko robovanje takvim gospodaricama. Priznaj svog Otkupitelja i svog Osloboditelja. Njemu služi.

*

Potrebna je velika hrabrost u borbi sa srećom da nas ne zavede, pokvari i da nas sama sreća ne uništi. Velika je, rekoh, odvažnost hr7

SV. AUGUSTIN

vati se sa srećom, ali je velika sreća da sreća ne nadvlada. Uči se gaziti svijet. Sjeti se pouzdanja u Krista. I ako se pomakne tvoja noga, ako zateturaš, ako štogod ne nadvladaš, ako se počneš utapati, reci: »Gospodine, pogibam, oslobodi me.« Reci »propadam«, da ne propadneš. Od tjelesne te smrti jedino Onaj oslobađa koji je za te umro u tijelu.

*

Tko god se velikom dobru nada na ovome svijetu i na ovoj zemlji, taj nemudro mudruje.

*

Zašto ljubite ispraznost i tražite laž? (Ps 4,3) Koju laž tražite? Reći ću odmah. Znam da želite biti sretni. Pokažite mi lopova, razbojnika, razvratnika, zločinca, bogohulnika, čovjeka zablaćena svim opačinama, zasuta svim nevaljalstvima i zlodjelima, a da ne voli provoditi sretan život. Znam da svi želite živjeti sretno. Ali na temelju čega čovjek živi sretno? To ne želite istraživati. Tražiš zlato. Misliš da će te ono usrećiti. Ali zlato ne čini sretnim. Zašto tražiš laž? Zašto se želiš uzvisiti u ovome životu? Ovo je razlog: misliš da će te ljudska čast i svjetovni sjaj usrećiti. Ali svjetovni sjaj ne usrećuje. Zašto tražiš laž? Sve drugo što ovdje tražiš – kada tražiš na svjetovan način, ljubeći 8

MISLI

i grleći zemlju – tražiš da budeš blažen. Ali te sretnim neće učiniti nikakva zemaljska datost.

Zašto ne prestaješ tražiti laž?

*

Misliš da ćeš uvijek živjeti i da nikada nećeš umrijeti. Čak se ruše hramovi, kamenje i mramor premda su učvršćeni željezom i olovom. Čovjek pak zamišlja da nikada neće umrijeti.

*

Čovjek se smućuje, sabire, razmišlja, radi, od briga bdije. Danju te muče poslovi, noću uzrujavaju bojazni. Da ti se kesa napuni novcem, duša ti je u groznici od briga. Vidim i žao mi je. Uznemiruješ se i – kako kaže Nepogrješivi – uzalud se uzrujavaš. Skupljaš blago.

Trudiš se da uspije sve što činiš. Mislimo samo na uspjeh. Eto, zgrćeš. Dobici odasvud pritječu. Novac hrli poput vrela. Posvuda se siromaštvo pali, svugdje teče obilje. Zar nisi čuo: Ako doteče blago, neka srce ne prione (Ps 62,11)?

Eto, stječeš. Ne uznemiruješ se neplodno. Ipak se uzalud mučiš.

*

Ni nas ni naše sinove ne čini sretnima zemaljsko bogatstvo, koje ili možemo izgubiti još dok smo živi, ili kad umremo može zapasti 9

SV. AUGUSTIN

one koje ne znamo, ili možda i one koje ne želimo; nego nas čini sretnima Bog koji je pravo bogatstvo dušâ.

*

Veliki dar, veliko obećanje. Bog za te ne čuva neko svoje dobro, nego samoga sebe. Zašto ti, škrtče, nije dosta što Bog obećava? Sam sebe smatraš bogatim. Što ima bogataš ako nema Boga? Što nema siromah ako ima Boga?

*

Ako se čovjek želi smiriti u bogatstvu, radije postaje ohol nego siguran. Onaj koji želi istinski mir i pravu sreću treba svoju nadu udaljiti od smrtnih i prolaznih zbilja i položiti je u Božju Riječ. Sjedinjen s njome koja ostaje zauvijek, i sam će ostati s njome za svu vječnost.

*

Bijedna je svaka duša koja je vezana prijateljstvom sa smrtnim stvarima pa se kida kad ih izgubi i tek tada osjeća bijedu u kojoj je bila već i prije nego što ih je izgubila.

*

Ne traži lažne i lažljive bogove, nego ih radije odbaci i prezri te pohrli u istinsku slobodu.

10

MISLI

*

Dobro je ono što se ne može mimo volje izgubiti. Zlato možeš izgubiti i mimo svoje volje. Isto vrijedi za kuću, časti i samo tjelesno zdravlje. Dobro pak kojim si uistinu dobar ne primaš mimo volje niti mimo volje gubiš.

*

Naše dobro nije ništa drugo nego prionuti uz Njega. Tomu dobru trebaju nas voditi oni koji nas ljube i trebamo privoditi one koje ljubimo.

*

Dioništvom u Njemu sretni su svi koji su sretni u istini, a ne u ispraznosti.

11

Grijeh i žrtva raskajanoga srca

Pobjegao sam od Tebe i lutao sam, Bože moj, u svojoj mladosti previše daleko od sigurna puta Tvoga i sâm sam sebi postao zemlja siromaštva.

*

Duša je bez Boga mrtva. Svaki čovjek bez Boga ima mrtvu dušu. Mrtvoga oplakuješ. Još više plači nad grješnikom, bezbožnikom i nevjernikom. Piše: Žalost za mrtvim traje sedam dana, a za luđakom i bezbožnikom sve dane života njihova (Sir 22,13). Zar u tebi nije nutrina kršćanskoga smilovanja? Oplakuješ tijelo od koga se odvojila duša, a ne plačeš nad dušom od koje se udaljio Bog?

*

Koje opačine mogu doprijeti do Tebe koji si neraspadljiv? Ili koja zlodjela protiv Tebe komu se ne može naškoditi? Ali Ti kažnjavaš što ljudi čine protiv sebe, jer i kad protiv Tebe griješe, rade opako protiv svoje duše i njihova nepravda vara sebe bilo da oni kvare i izopačuju svoju narav koju si Ti stvorio i uredio, ili se 12

MISLI

neumjereno služe dopuštenim stvarima, ili se raspaljuju za nedopuštenima u onu svrhu koja se protivi naravi (Rim 1,26).

*

Griješimo iz dva razloga: jer ne uviđamo što moramo činiti ili jer ne činimo, a već shvaćamo što se mora zbiti. Od navedenog jedno je zlo neznanja, drugo slabosti. Ipak je dolično boriti se protiv obojega. Ali jamačno gubimo bitku ako nam Bog ne pomogne spoznati što se mora činiti. Bog pomaže da uz pristup dušina ozdravljenja u nama užitak pravednosti svlada uživanje u onome što je vrelo grijeha.

Inače za tim pohlepno žudimo ili se strašimo to izgubiti. Uvjet je da sve to znamo i uočavamo. Tada više nismo samo grješnici. To i onda bijasmo kada smo zbog neznanja griješili. Čak smo prekršitelji zakona: ne činimo što moramo ili sa znanjem činimo što se ne bi smjelo.

*

Opačine koje su protiv prirode treba svagdje i uvijek osuđivati i kažnjavati, kakve su na primjer bile opačine Sodomljana. Kad bi ih svi narodi počinjali, po božanskom bi zakonu svi bili jednakom krivnjom okrivljeni, jer taj zakon nije ljude učinio takvima da na taj način opće među sobom. Time se, naime, povrjeđu13

SV. AUGUSTIN

je i samo zajedništvo koje moramo imati s Bogom, kad se ista priroda koju je on stvorio kalja izopačenom požudom.

*

Ako ti se sviđaju tjelesa, hvali Boga zbog njih i obrati ljubav svoju na njihova Tvorca, da ne bi u tim stvarima koje ti se sviđaju postala nemila njemu. Ako ti se sviđaju duše, ljubi ih u Bogu, jer su i one promjenljive, a učvršćene u njemu postaju stalne: inače bi odlazile i propadale. U njemu ih dakle ljubi i povuci k njemu sa sobom koje možeš i reci im: »Ovoga ljubimo!« On je stvorio ove stvari i nije daleko.

Nije ih stvorio pa otišao, nego su one od njega i u njemu. A gdje je On? Ondje gdje odiše istina. On je u dubini srca, ali je srce odlutalo od njega. Vratite se, grješnici, svome srcu (Iz 46,8) i priljubite se Onome koji vas je stvorio. Ostanite uz njega i stajat ćete, počinite u njemu i bit ćete mirni. Kamo idete na strmine? Kamo idete? Dobro što ga ljubite dolazi od njega, ali je to dobro i slatko samo toliko koliko je povezano s njim; bit će, međutim, gorko s punim pravom, jer neispravno ljubite što god od njega dolazi ako njega ostavite. Zašto da još uvijek hodite putovima teškim (Mudr 5,7) i mučnim? Nema počinka ondje gdje ga tražite. Tražite što tražite, ali toga nema ondje gdje tražite. Blažen život tražite u kraju smrti: nema ga 14

MISLI

ondje. Kako da bude blaženi život ondje gdje uopće nema života?

* Treba se sljedećeg čuvati: idolopoklonstva, zvjezdarskoga zviježđa, vračarskih lijekova, krivovjerničkih prijevara, raskolničkih rascjepa, ubojstava, preljuba, bluda, krađa, otimačina, kriva svjedočenja i tome slično.

* Nisu, naime, grijesi jedino djela koja nazivamo opačinama kao što su preljubi, blud, svetogrđe, krađe, otimačine i lažna svjedočanstva (Mt 15,19). Nije samo nabrojeno grijeh. Grijeh je kada gledaš što ne smiješ. Grijeh je slobodno slušati što se nije smjelo čuti. Grijeh je misliti što se nije smjelo misliti.

* Mali su grijesi koje imam. Da, ali ih je mnogo. Kako su neznatni ako terete i nadjačavaju? Što je tanano kao kišne kapi? Ipak napunjaju rijeke. Što je sićušnije od pšeničnih zrna? Ipak pune spremišta. Ti tvrdiš da su ti grijesi mali.

Ne računaš da ih je puno. Naučio si motriti.

Ali ako možeš, izbroji.

15

SV. AUGUSTIN

* Grijesi se, iako veliki i strašni, smatraju, pošto prijeđu u naviku, malenima i nikakvima.

Ide se dotle da se uopće ne skrivaju. Čak se razglašuju i šire. Tada se, piše, grješnik hvali radi želja svoje duše i blagoslivlje se tko čini rđavo (Ps 10,3). Spomenuta se opakost u božanskim knjigama naziva vikom. Tako je u proroka Izaije gdje prorok kaže o zlom vinogradu: Očekivah da pravo čini. Ali je učinio bezakonje. Ne učini pravednost, već viku (Iz 5,7). Radi toga stoji u Postanku: Vika je Sodome i Gomore postala silna (Post 18,20). Tu se nevaljalstva više i ne kažnjavahu. Naprotiv, javno su se i zakonski vršila.

Tako je i s našim vremenom. Zla su mnoga.

* Tolika je sljepoća ljudska da se ljudi sljepoćom i hvale!

* Spasonosnu nauku pokušavaju ubiti one varalice kad govore: »S neba ti dolazi neodoljivi poticaj da griješiš!« i »Venera je za to kriva, ili Saturn ili Mars.« Sve to dakako govore da bi čovjek bio bez grijeha, čovjek koji je meso i krv i ohola trulež, a da se krivnja baca na Stvoritelja i Upravitelja neba i zemlje.

16

MISLI

* Mojoj je oholosti godila misao da sam ja bez grijeha, i kad bih nešto zlo učinio, da Ti ne moram ispovijedati da sam to učinio da bih ozdravio dušu moju jer je griješila Tebi (Ps 41,5), nego sam volio opravdavati sebe, a okrivljavati nešto drugo što je sa mnom, a nisam ja. Ali to sam sve bio ja i moja me opačina razdijelila protiv mene; i taj je grijeh bio to neizlječiviji što sam ja smatrao da nisam grješnik, a moja je odvratna opačina bila u tome što sam volio da Ti, Bože svemogući, u meni budeš svladan na moju propast radije nego ja od Tebe na moj spas.

* Oholost traži da se krivnja za počinjeno prebaci na drugoga i tako se čak i u bjelodanim grijesima traži utočište isprike.

* Čovjek će tek tada svladati grijeh kada ga pokajanjem sebi podredi, a ne kad ga branjenjem sebi nadredi. Inače, i sam će mu služiti kad ovaj zavlada, ako mu pruži zaštitu kad se dogodi.

17

SV. AUGUSTIN

*

Gospodine Bože moj, koliki je onaj bezdan duboke tajne Tvoje i kako su me daleko od njega odbacile posljedice mojih grijeha!

*

Zakon grijeha, to je sila navike koja vuče i drži duh i protiv njegove volje istim pravom kojim u nju dragovoljno upada.

*

Moju je volju držao u ropstvu neprijatelj i od nje mi skovao lance i u njih me sapeo. Jer iz pokvarene volje rodila se požuda, i dok sam robovao požudi, rodila se navika, i kako se nisam opirao navici, rodila se nužda. I kao kakvim karikama međusobno povezanima – zato sam i to zvao lancem – držalo me sapeto kruto ropstvo.

*

Moje je srce žestoko prosvjedovalo protiv svih mojih utvara i jednim sam udarcem pokušavao otjerati ispred pogleda svoje duše jato nečistoće što je oko mene letjelo. Ali jedva uklonjeno, već se u tren oka opet sjatilo i bilo prisutno, navaljujući na moj pogled i zasljepljujući ga.

18

Sadržaj

Predgovor. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .5 Vremenita dobra . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .7 Grijeh i žrtva raskajanoga srca . . . . . . . . . . .12 Mrtvljenje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .34 Život u Istini. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .43 Vjera . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .50 Čistoća srca. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .62 Ljubav prema Bogu. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .67 Ljubav prema bližnjemu . . . . . . . . . . . . . . . .73 Volja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .80 Ljubav na djelu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .83 Poniznost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .93 Križ i patnja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .98 Sveta Crkva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .104 Vječni život. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .111 Literatura . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .118

119

Nakladnik: VERBUM d.o.o.

Trumbićeva obala 12, 21000 Split Tel.: 021/340-260, fax: 021/340-270 E-mail: naklada@verbum.hr www.verbum.hr Priprema za tisak: ACME Tisak: JAFRA PRINT, Solin I. izdanje tiskano 2005.

IV. izdanje tiskano 2011.

Aurelije Augustin (354.– 430.) jedan je od najvećih umova kršćanstva. Teolog, lozof i mislilac, ali i nježni pastir duša. U mladosti je živio razvratnim životom i zapao u sektu manihejaca.

Ali u dobi od 32 godine se obratio na kršćanstvo, te je u svojim čuvenim Ispovijestima o tom događaju ispjevao jednu od najljepših pjesama pokajnica. Bio je veliki propovjednik, a svojim je raspravama pobio mnoga krivovjerja svoga vremena. Iza sebe je ostavio 113 knjiga i 218 pisama te više od tisuću propovijedi.

Uz Ispovijesti najznačajnije mu je djelo De civitate Dei (O državi Božjoj), najvrjedniji primjer starokršćanske apologetike.

ISBN 978-953-235-033-3

VERBUM 35 kn

www.verbum.hr

.............................................................................................................................................................

Kasno sam Te uzljubio, ljepoto tako stara i tako nova, kasno sam Te uzljubio! A eto, Ti si bio u meni, a ja izvan sebe. Zvao si me i vikao, probio si moju gluhoću, zabljesnuo si, sijevnuo si i rastjerao moju sljepoću, prosuo si miomiris, a ja sam ga upio pa uzdišem za Tobom, okusio sam ga pa gladujem i žeđam, dotakao si me, i zato gorim za Tvojim mirom.

Sv. Augustin