Page 1

VERBUM


Sveti Augustin ISPOVIJESTI


BIBLIOTEKA

KLASICI KATOLIC ˇKE KULTURE

14.

UREDNIK: MR. SC.

PETAR BALTA

ZA NAKLADNIKA:

MIRO RADALJ


Sveti Augustin

ISPOVIJESTI Knjiga I. – X.

VERBUM Split, 2010.


Naslov izvornika: S. Aurelii Augustini, Confessionum libri X Prijevod: mons. dr. Andrija Živković Izdaje se s dopuštenjem Đakovačko-osječke nadbiskupije © Copyright za ovo izdanje: Verbum, Split, 2010. Izvršna urednica: Ljiljana Jurinović Sva prava pridržana. Nijedan se dio ove knjige ne smije umnožavati, fotokopirati, reproducirati ni prenositi u bilo kakvu obliku (elektronički, mehanički i sl.) bez prethodne pisane suglasnosti nakladnika. Redaktura: Ivan Peroš Lektura: Anđa Jakovljević

CIP - Katalogizacija u publikaciji SVEUČILIŠNA KNJIŽNICA U SPLITU UDK 141.4 AUGUSTINUS, Aurelius Ispovijesti : knjiga I.-X. / Sveti Augustin ; <prijevod Andrija Živković>. - Split : Verbum, 2010. - (Biblioteka Klasici katoličke kulture ; 14) Prijevod djela: Confessionum libri X / S. Aurelii Augustini. ISBN 978-953-235-207-8 130709007


Popratna riječ izdavača

Ispovijesti svetoga Augustina su remek-djelo duhovnosti i književnosti i jedan od najdirljivijih dnevnika čovjekova putovanja do izvora Božje milosti. U njima Augustin s čitateljem dijeli najintimnije misli, kao i iskustva obraćenja i borbe s duhovnim pitanjima koja su uzburkavala srca ljudi od početka svijeta. Započinjući s djetinjstvom i nastavljajući mladošću i ranom odraslom dobi, ova knjiga pokazuje Augustina kao bliska svakomu ljudskom biću, svakomu grješniku, što je čini privlačnom čitateljima svih profila. Kao što reče Ivan Pavao II., ovo je “djelo u kojemu su oni koji žeđaju za istinom i koji su svjesni svojih ograničenja uvijek pronalazili i pronalaze sebe”. Stoga nije čudno da ovaj klasik kršćanske literature već više od 1600 godina oblikuje živote milijuna duhovnih hodočasnika svih naraštaja, svjedočeći tako o svome trajnu utjecaju i bezvremenoj aktualnosti. Augustinove Ispovijesti objavljene su u nekoliko prijevoda na hrvatskomu jeziku, a ovo Verbumovo izdanje ovu izvanrednu duhovnu autobiografiju čitateljstvu nudi u posuvremenjenu prijevodu mons. Andrije Živkovića. Prijevod toga uvažena sveučilišnoga profesora i negdašnjega rektora Sveučilišta u Zagrebu, teologa, duhovnoga pisca i intelektualca, ustupljen nam je zahvaljujući ljubaznosti mons. dr. Marina Srakića, đakovačko-osječkoga nadbiskupa i pred5


POPRATNA RIJEČ IZDAVAČA

sjednika Hrvatske biskupske konferencije, na čemu mu iskreno zahvaljujemo. Osim što smo prijevod posuvremenili i uskladili sa standardnim književnim jezikom, istaknuli smo i biblijske citate stavivši ih u kurziv kako bi se razlikovali od ostatka teksta. Sukladno uvriježenu običaju, mons. Živković je preveo i za objavljivanje priredio prvih deset knjiga Ispovijesti koje se izravno odnose na Augustinov život. Posljednje tri knjige koje su isključivo teološkofilozofske tematike i nemaju ispovijesni karakter ispustio je, što i danas čine mnogi suvremeni izdavači u svojim recentnim izdanjima. Rukovodeći se time, i mi djelo objavljujemo u istomu opsegu, u privlačnu izdanju maloga formata, nadajući se da će ovo remekdjelo tako postati dostupnije najširoj publici kojoj je i namijenjeno.

6


K N J I G A P RVA

ROĐENJE, DJETINJSTVO I DJEČAČKA DOB

Augustin zaziva Boga u pomoć. Govori o svojoj ranoj dobi. Ispovijeda grijehe djetinjstva i dječačke dobi – sve do petnaeste godine. Priznaje da ga je više zanosila igra nego učenje. Oštro kori “ispraznosti” pjesničkih izmišljotina Homera i Vergilija i pokazuje kako neodgojno djeluju na mladu dušu.


GLAVA 1.

Zazivanje Boga Glava 1. Kako zazivati Boga? 1. Velik si, Gospodine, i svake hvale dostojan (Ps 145,3); snaga je tvoja velika i nema mjere mudrosti tvojoj (Ps 147,5). Želi te slaviti čovjek, jedan djelić tvojega stvorenja; čovjek koji u sebi nosi svoju smrtnost, koji u sebi nosi svjedočanstvo svojega grijeha i svjedočanstvo da se oholima protiviš (Jak 4,6; 1 Pt 5,5). Pa ipak te želi hvaliti čovjek, taj djelić tvojega stvorenja. Ti nas potičeš da uživamo slaveći te jer si nas stvorio za sebe i nemirno je srce naše dok se ne smiri u tebi! Daj mi, Gospodine, da saznam i shvatim: treba li te prije zazivati ili hvaliti, treba li te prije poznavati ili zazivati? Ali tko te zaziva, a da ne zna za te? U neznanju bi mogao zazivati nešto drugo umjesto tebe. Ili bolje: zazivamo li te da te upoznamo? Ali kako će zazivati onoga u koga ne povjerovaše? Ili kako će povjerovati bez propovjednika? (Rim 10,14). Hvalit će Gospodina koji ga traže (Ps 22,27). Jer oni koji ga traže, nalaze ga pa će ga hvaliti kada ga nađu. Daj da te tražim, Gospodine, zazivajući te, a da te zazivam vjerujući u tebe: po propovijedanju znamo za tebe. Zaziva te, Gospodine, vjera moja koju si mi ti dao i kojom si me nadahnuo po čovještvu Sina svojega, po službi svojega propovjednika.

9


KNJIGA PRVA

Glava 2. Zašto zazivati Boga? 2. Kako ću zazivati Boga svojega, Boga i Gospodara svojega? Jer ja ga u sebe zovem kada ga zazivam. A gdje je u meni mjesto kamo će doći Bog moj? Kamo će Bog doći u meni, Bog koji je stvorio nebo i zemlju? Gospodine, Bože moj, zar ima nešto u meni što bi te moglo obuhvatiti? I zar te obuhvaćaju nebo i zemlja koje si ti stvorio i na kojima si stvorio i mene? Ili te obuhvaća sve što postoji zato što bez tebe ne bi bilo ničega što god postoji? A budući da, eto, i ja postojim, zašto tražim da k meni dođeš kada ni mene ne bi bilo da ti već nisi u meni? T`a` ja još ne pripadam onomu svijetu, ali ti si ipak i tamo: jer ako i u Podzemlje siđem, ondje si (Ps 139,8). Ne bi me dakle bilo, Bože moj, uopće me ne bi bilo da ti nisi u meni. Ili me, štoviše, ne bi ni bilo da ja nisam u tebi, iz kojega je sve, po kojemu je sve, u kojemu je sve? (Rim 11,36). I tako je, Gospodine, i tako! Kamo da te zovem kada sam u tebi? Ili, odakle ćeš doći k meni? Kamo da stupim izvan neba i zemlje da odande k meni dođe Bog moj koji reče: nebo i zemlju ja ispunjam? (Jr 23,24). Glava 3. Božja prisutnost u svemiru 3. Obuhvaćaju li te, dakle, nebo i zemlja jer ih ti ispunjavaš? Ili ih ti ispunjavaš tako da od tebe ipak 10


GLAVA 4.

nešto ostaje, budući da te ne obuhvaćaju potpuno? A kamo izlijevaš ono što ostaje od tebe kada ispuniš nebo i zemlju? Ili možda tebe ne treba išta sadržavati kada ti sve sadržavaš? Što ispunjavaš, ispunjavaš time što u sebi sadržavaš. T`a` sudovi što su tebe puni ne čine te stalnim jer ako se i razbiju, ti se ne izlijevaš. A kada se izlijevaš nad nas, ne padaš ti, već nas podižeš; ne rasipaš se ti, nego nas sabireš. A sve što ispunjavaš, ispunjavaš cijelim svojim bićem. Ili kada te već sve što postoji ne može obuhvatiti cijeloga, obuhvaća li barem jedan dio tvojega bića? I to sve skupa jedan te isti dio? Ili svaka stvar obuhvaća svoj dio: veća veći, a manja manji? Zar je dakle neki tvoj dio veći, a neki manji? Ili si svuda cio, a ni jedna te stvar ne obuhvaća cijeloga? Glava 4. Neizreciva Božja svojstva 4. Što je, dakle, Bog moj? Što, molim, nego Gospodin Bog? Jer tko je Gospodin osim Gospodina? Ili tko je Bog osim Boga našega? (Ps 18,32). Najviši, najbolji i najmoćniji; svemogući, najmilosrdniji i najpravedniji; najskriveniji i najočitiji; najljepši i najjači; stalni i neobuhvatni; nepromjenjivi, koji sve mijenjaš; nikada nov, nikada star; koji sve obnavljaš, a ohole zabacuješ da i ne znaju; koji vjekovima djeluješ, a miran si vazda; sabireš, a potrebe nemaš; koji nosiš, ispunjavaš i braniš; stvaraš i odgajaš; usavršavaš, tražiš, a ni u čemu ne oskudijevaš. 11


KNJIGA PRVA

Ti ljubiš, a ne uspaljuješ se; revnuješ, a bezbrižan si. Žao ti je, ali ne trpiš zbog toga; srdiš se, a miran si. Mijenjaš djela, a ne mijenjaš odluke. Uzimaš što nalaziš, a nikada nisi izgubio; ni u čemu ne oskudijevaš, a uživaš u dobitku. Ne znaš što je škrtost, a kamate tražiš; dajemo ti više da te zadužimo. Tko ima išta što nije tvoje? Vraćaš dugove, iako nikome ne duguješ; opraštaš ih, a da ništa ne gubiš. Ali što je to što sam nabrojio, Bože moj, živote moj, slasti moja sveta! Ili što je što će reći bilo tko kada o tebi govori! Jao onima koji o tebi šute, kada i oni razgovorljivi izgledaju kao nijemi. Glava 5. Čežnja duše za Bogom 5. Tko će mi dati da se smirim u tebi? Tko će mi dati da dođeš u moje srce i da ga zaneseš pa da zaboravim na svoje zlo, a tebe, jedino moje dobro, da prigrlim? Što si ti meni? Smiluj mi se da kažem. A što sam ja tebi te mi zapovijedaš da te ljubim pa se na mene srdiš i prijetiš mi velikom nevoljom ako to ne činim? T`a` zar je mala nevolja već to ako te ne ljubim? Jao meni! Reci mi po milosrđu svojemu, Gospodine Bože moj, što si ti meni? Reci mojoj duši: Ja sam tvoje spasenje (Ps 35,3). Tako reci da čujem! Evo, uši srca mojega pred tobom su, Gospodine! Otvori ih i reci mojoj duši: Ja sam tvoje spasenje. Poletjet ću za glasom ovim i naći ću te! Nemoj sakriti svoje lice od mene: život ću svoj dati da ne umrem, nego da ga vidim! 12


GLAVA 5.

6. Tijesna je kuća moje duše da ti u nju dođeš: proširi je. Ruševna je: popravi je. Ima u njoj koješta što će povrijediti tvoje oči: priznajem i znam. Ali tko će je očistiti? Ili kome ću osim tebi kliknuti: Od potajnih grijeha mojih očisti me, Gospodine, a od tuđih poštedi slugu svoga (Ps 19,13–14). Vjerujem pa zato i kažem (Ps 116,10). Gospodine, ti znaš. Zar nisam pred tobom govorio: prijestupi su moji protiv mene, Bože moj, a ti si oprostio zloću srca moga? (Ps 32,5). Ne ću se prepirati s tobom koji si istina, a ne ću ni varati sama sebe, jer ustadoše na mene svjedoci lažni (Ps 27,12). Ne ću se dakle prepirati s tobom, koji si istina, a ne ću ni da varam sama sebe, da se moja nepravednost ne obmane (Ps 27,12). Ne ću se dakle prepirati s tobom jer ako se, Gospodine, grijehâ budeš spominjao, Gospodine, tko će opstati? (Ps 130,3).

13


KNJIGA PRVA

Rođenje i djetinjstvo Glava 6. Misterij našega postanka 7. Ali ipak, dopusti mi da govorim milosrđu tvojemu, ja, prah i pepeo. Dopusti mi da govorim jer govorim tvojemu milosrđu, a ne čovjeku koji me izruguje. Možda mi se i ti rugaš, ali ti ćeš me kad-tad pogledati i smilovati mi se. Što želim reći, Gospodine, već da ne znam otkuda dođoh ovamo, u ovaj, da tako kažem, smrtni život ili u živu smrt. Ne znam! Dočekale su me radosti tvojega milosrđa čim si me stvorio u vremenu. Tako su mi rekli roditelji mojega tijela, jer se ja ne sjećam. Dočekala me je dakle radost majčina mlijeka, ali nije si moja majka punila mlijekom prsi niti su to činile dojilje, nego si mi ti preko njih u djetinjstvu davao hranu po odredbi i milosti svojoj, kako si odredio u biti svih stvari. Ti si i meni odredio da ne tražim više, nego što si mi davao, a dojiljama da daju meni ono što si im ti dao; ti si obilno davao njima, a one meni drage volje i s ljubavlju. To moje dobro što mi davahu i njima je dobro bilo; nije bilo njihovo dobro, nego preko njih, jer od tebe su sva dobra, Bože, a od mojega Boga sve moje spasenje. To sam spoznao kasnije, kada si mi ti progovorio po tim istim darovima što nam ih daješ duši i tijelu. U ono sam doba znao samo sisati i mirovati, kada mi je što godilo, a plakati, kada mi je što vrijeđalo tijelo. Ništa više od toga. 14


GLAVA 43.

Sadržaj Popratna riječ izdavača. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .5 Knjiga prva: ROĐENJE, DJETINJSTVO I DJEČAČKA DOB . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .7 Augustin zaziva Boga u pomoć. Govori o svojoj ranoj dobi. Ispovijeda grijehe djetinjstva i dječačke dobi – sve do petnaeste godine. Priznaje da ga je više zanosila igra nego učenje. Oštro kori “ispraznosti” pjesničkih izmišljotina Homera i Vergilija i pokazuje kako neodgojno djeluju na mladu dušu. Knjiga druga: U DOBI OD ŠESNAEST GODINA . . . . . . .37 Pripovijeda svoj život od šesnaeste godine nadalje. Bolno se prisjeća svojih grijeha, strastvene požude koja je njim ovladala. Roditelji se brinu za Augustinov napredak u učenju, ali ne i za njegov život. Opširno govori o krađi koju je počinio s drugovima. Knjiga treća: STUDENT U KARTAGI . . . . . . . . . . . . . . . . .55 Iznosi svoj život za vrijeme trogodišnjega boravka na studiju u Kartagi. Nedopušteno ljubakanje sa ženama. Ulazi u manihejsku sektu. Ističe neke njezine zablude. Ruga se Svetomu pismu. Priča o majčinim suzama i snovima o njegovu obraćenju. Knjiga četvrta: DEVET GODINA PREDAVAČ GOVORNIŠTVA U TAGASTI I KARTAGI . . . . . . . . . . . . .79 Sa žaljenjem ističe da je devet godina proveo u manihejstvu. I druge je zavodio na to 325


SADRŽAJ

krivovjerje. Zanosio se i astrologijom. Priča o smrti prijatelja za kojim silno tuguje. Spominje svoju knjigu O lijepom i prikladnom, studiju Aristotelove knjige o kategorijama. Knjiga peta: IZ KARTAGE U RIM I MILANO . . . . . . . . .107 Uvjerio se u neznanje glavnoga manihejskog stupa, nekoga biskupa Fausta, i počinje napuštati tu sektu. Odlazi u Rim i otvara školu. Iz Rima odlazi u Milano i nastavlja se baviti govorništvom. Sluša svetoga Ambrozija, potpuno zamrzi manihejstvo i približava se katoličkoj vjeri i Crkvi. Knjiga šesta: U DOBI OD TRIDESET GODINA. . . . . . . .135 Augustinova majka Monika dolazi u Milano. Augustin marljivo sluša Ambrozijeve propovijedi, shvaća Sveto pismo i sve se više približava Crkvi. Ističe manihejske prigovore. Spominje karakter svojih prijatelja Alipija i Nebridija. Misli o boljemu načinu života. Strah od smrti i suda – želja za obraćenjem. Knjiga sedma: PREMA ISTINI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .165 U trideset i prvoj godini svojega života još je sav ovijen tamom; pogrješno shvaća Božju narav i krivo misli o pitanjima otkuda zlo i kako se dolazi do ispravna shvaćanja. Novoplatonističke knjige i poslanice svetoga Pavla. O Isusu Kristu još uvijek misli pogrješno. Knjiga osma: OBRAĆENJE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .197 U ovoj knjizi opisuje svoje obraćenje. Najprije mu starac Simplicijan pripovijeda Viktorinovo obraćenje, a zatim Ponticijan pustinjački 326


SADRŽAJ

život sv. Antuna. Događaj u Trijeru. Borba u Augustinovoj duši. Otajstveni glas: “Uzmi, čitaj!” Konačno smirenje. Knjiga deveta: OD MILANA DO OSTIJE . . . . . . . . . . . . .229 Odlučuje se odreći govorničke službe. Čeka zgodan čas. Povlači se u zaselak Kasicijak kod prijatelja Verekunda. Prima krštenje sa sinom Adeodatom i prijateljem Alipijem. Odlazak u Afriku. Boravak u Ostiji. Smrt svete Monike. Augustinova molitva za mrtvu majku. Knjiga deseta: NAKON TRAŽENJA I SUSRETA S BOGOM . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .263 Augustin pripovijeda kakav je sada. Opisuje u čemu je poteškoća upoznati sama sebe. Traži Boga. Analizira svoje pamćenje. Ispituje trostruku požudu u nama. Isus Krist je jedini pravi posrednik između Boga i ljudi. Od njega očekuje potpuno ozdravljenje svoje duše. Sadržaj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .325

327


Nakladnik: VERBUM d.o.o. Trumbićeva obala 12, 21000 Split Tel.: 021/340-260, fax: 021/340-270 E-mail: naklada@verbum.hr www.verbum.hr Priprema za tisak: ACME Tisak: Hitra produkcija knjiga Tiskano u svibnju 2010.


Ispovħesti svetoga Augustina su remek-djelo duhovnosti i književnosti. U njima Augustin s ²itateljem dħeli najintimnħe misli, kao i iskustva obra°enja i borbe s duhovnim pitanjima koja su uzburkavala srca ljudi od po²etka svħeta. Trajna utjecaja i bezvremene aktualnosti, ova knjiga ve° više od 1600 godina oblikuje živote milħuna duhovnih hodo²asnika svih naraštaja.

“Augustinove Ispovħesti su djelo u kojemu su oni koji že¶aju za istinom i koji su svjesni svojih ograni²enja uvijek pronalazili i pronalaze sebe.” Ivan Pavao II.

“Izvanredna i zadivljuju°a knjiga.” Benedikt XVI. Cijena: 85 kn

ISBN 978-953-235-207-8

www.verbum.hr

Ispovijesti  

"Ispovijesti" svetoga Augustina su remek-djelo duhovnosti i književnosti.

Advertisement