Ilustrirana Biblija za mlade izdanje 2025 - web listanje by VERBUM d.o.o.

BIBLIJA ILUSTRIRANA

ZA MLADE

prigodom

BIBLIJA ILUSTRIRANA

ZA MLADE

Ilustrirao: Zbigniew Freus

Izdavač: VERBUM

Urednik: mr. sc. Petar Balta

Naslov izvornika: BIBLIA DLA RODZINY

Imprimatur za izvorno izdanje: Kuria Metropolitalna Warszawska, 9. ožujka 2004. Imprimatur za hrvatsko izdanje: Biskupska konferencija BiH br. 153/07 od 30. svibnja 2007.

Copyright © za hrvatsko izdanje: Verbum, Split, 2007. Ovlašteno izdanje. Sva prava pridržana. Nijedan se dio ove knjige ne smije umnožavati, fotokopirati, reproducirati ni prenositi u bilo kakvu obliku (elektronički, mehanički i sl.) bez prethodne pisane suglasnosti nakladnika.

U Ilustriranoj Bibliji za mlade korišten je tekst Biblije u prijevodu dr. Ivana Ev. Šarića objavljen u izdanju Hrvatskog biblijskog društva, Vrhbosanske nadbiskupije i Verbuma 2006. godine.

Za nakladnika: dr. sc. Miro Radalj

ISBN 978-953-235-979-4

CIP zapis dostupan u računalnome katalogu

Sveučilišne knjižnice u Splitu pod brojem 191229024.

ISBN 978-953-235-102-6 (bijela)

CIP zapis dostupan u računalnome katalogu

Sveučilišne knjižnice u Splitu pod brojem 190312085.

I. izdanje tiskano 2007.

VI. izdanje tiskano 2022.

ISBN 978-953-235-103-3 (crvena)

CIP zapis dostupan u računalnome katalogu

Sveučilišne knjižnice u Splitu pod brojem 190708094.

I. izdanje tiskano 2007.

VI. izdanje tiskano 2023.

PREDGOVOR

Mladi i odrasli čitatelji naći će u ovoj knjizi oko 260 zgoda iz Staroga i Novoga zavjeta koje su ilustrirane slikama u boji da bi ih pozornije čitali i lakše pamtili. Kako bi se čitatelji neposredno upoznali sa Svetim pismom zgode donose izvorni biblijski tekst u prijevodu moga prethodnika, vrhbosanskog nadbiskupa Ivana Šarića (1871.–1960.), koji je urađen po nalogu hrvatskih biskupa, a u popravljenom izdanju dalo ga je prirediti Hrvatsko biblijsko društvu u Zagrebu te tiskalo u prosincu 2006. Zahvaljujem djelatnicima Verbuma za to, jer time pridonose da Šarićeva Biblija naiđe kod čitatelja hrvatskoga govornog područja na prijem kakav zaslužuje. Odlomci iz Svetoga pisma čitaju se u liturgiji Crkve, u kućnim i grupnim molitvenim susretima, u osobnoj molitvi, u dušobrižništvu, u teološkom studiju, u župnoj i školskoj katehezi, u pojedinačnom i skupnom proučavanju. Zgode odabrane za ovu knjigu namijenjene su mladima i onima koji s njima rade: roditelji, vjeroučitelji, pastoralni djelatnici. Priređivači su slijedili raspored pojedinih knjiga u kanonu Katoličke Crkve, nudeći najprije zgode iz Staroga zavjeta od izvještaja o stvaranju do izbavljenja Židova u Knjizi o Esteri, zatim iz Novoga zavjeta od najave Krstiteljeva rođenja do Ivanova viđenja novoga neba i nove zemlje u Knjizi Otkrivenja. Ove zgode su odvojene i zaokružene cjeline koje mladi čitatelji i njihovi odgojitelji u vjeri mogu odabirati po vlastitom izboru i u skladu sa svojim programom rada. Osobito će biti prikladno pronalaziti zgode koje se čitaju u liturgiji Crkve tijekom godine te se po njima pripravljati za župnu misu. Prednost je što je u hrvatskom izdanju ove knjige točno zabilježeno iz kojeg je poglavlja pojedine biblijske knjige uzeta određena zgoda. Čitatelji koji se potrude nabaviti liturgijski kalendar ili izdanje Novoga zavjeta s podatcima o čitanjima za nedjelje i blagdane tokom liturgijske godine, moći će lagano u Ilustriranoj Bibliji za mlade naći odlomak ili zgodu o kojoj će slušati u liturgiji zajednice. U ovoj knjizi ponuđene su uglavnom narativne zgode iz Biblije koje mogu privlačiti i oplemenjivati maštu mladih. Zbog posebne svrhe knjige nije bilo mjesta za tekstove iz mudrosnih knjiga i Psalama, ali upravo iz tih dijelova Biblije vidimo važnost Riječi

Božje za život pojedinca i zajednice. Tako nadahnuti pisac Psalma 147 poziva vjernike da slave Boga koji boravi u svome narodu, pribavlja mir njegovim granicama i siti ga pšenicom najboljom te mu daje svoju Riječ kao trajno svjetlo kroz život:

Pošalje svoju riječ i sve se rastopi; dahne svojim dahom i vode poteku.

Objavi svoju riječ Jakovu, svoje odredbe i zakone Izraelu.

Nijednom drugom narodu tako ne učini, ne naučiše njegove zapovijedi.

Aleluja! (Ps 147,18-20)

Slično u mudrosnom Psalmu 119, koji ima 22 kitice s po 8 stihova a svaka kitica počinje novim slovom hebrejske abecede, sveti pjesnik zahvaljuje za dar Riječi Božje te s radošću ističe:

Svjetiljka je nozi mojoj riječ tvoja, svjetlo stazi mojoj.

Zakleh se i to ću održati, slijediti tvoje pravedne odluke.

Pretrpio sam previše, Gospode.

Poživi me po riječi svojoj. (Ps 119,105-107)

Dok budu čitali ove zgode iz Svetoga pisma, mladi će upijati duh i poruku Riječi Božje te svoje životne snove usklađivati s Božjim planom o samima sebi, o onima koji ih vole i od kojih ovise te o vjerničkoj i političkoj zajednici kojoj s ponosom pripadaju. Njima te njihovim roditeljima i odgojiteljima želim radosno čitanje i stupnjevito usvajanje ovih Božjih poruka.

Sarajevo, 28. svibnja 2007.

Vinko kardinal Puljić, nadbiskup vrhbosanski i i predsjednik Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine

Predgovor. .

STARI ZAVJET

Stvaranje svijeta.

Sve je bilo dobro

Bog stvara muškarca i ženu.

Zemaljski raj

Istočni grijeh

Izgon iz raja

Kajin i Abel.

Kajinov zločin

Noa gradi korablju

Ulazak u korablju

u izbavljenje.

Božje obećanje.

Abraham posreduje za Sodomu

Propast Sodome i Lotovo izbavljenje

Izakovo rođenje.

Abraham i Izak

Abrahamova poslušnost Bogu

Žena za Izaka.

Rebeka postaje Izakova žena.

SADRŽAJ

Rođenje Ezava i Jakova.

lukavština

Jakovljev san.

Josip i njegova braća

prodaju Josipa.

Josipova braća u Egiptu

Josipova braća idu opet u Egipat.

Zlatni pehar

Josip se otkriva svojoj braći

Nevolje Izraelaca u Egiptu.

Mojsijevo spašavanje.

Mojsije bježi u zemlju Midjan.

Gorući grm.

Mojsije je zabrinut.

Faraonova tvrdokornost.

Egipatske pošasti.

Zadnja pošast.

Pashalno janje

Izlazak iz Egipta

Prijelaz preko Crvenoga mora.

U pustinji .

Gora Sinaj. .

Deset zapovijedi .

Zlatno tele.

Obnova saveza.

Obećana zemlja.

Pobuna Izraelaca.

Četrdesetogodišnja kazna

Mojsijeva smrt.

Uhode u Jerihonu

Dogovor s Rahabom.

Crvena vrpca

Priprave za prijelaz preko Jordana

Prijelaz preko Jordana

Osvajanje Jerihona

Proročica Debora

Gideon

Izbor ratnika

U neprijateljskom taboru.

Gideonova pobjeda. .

Samson

Samson i Dalila

Samsonova osveta i smrt

Noemi i njezine snahe

Rutina vjernost

Na Boazovu polju

Boaz se ženi Rutom.

Anina žalost.

Ana i Penina.

Molitva iz dubine srca

Samuelovo djetinjstvo.

Samuelova služba u Hramu.

Gospodin zove Samuela.

Izrael traži kralja.

Šaulovo pomazanje.

David pomazan za kralja.

David na Šaulovu dvoru.

Oholi div.

101

Golijat izaziva izraelsku vojsku.

David i Golijat

Šaul postaje ljubomoran na Davida

Prijateljstvo za cijeli život.

David bježi od Šaula

David pošteđuje Šaulu život.

Šaulova i Jonatanova

postaje kralj Izraela.

vladavina

104

106

108

111

112

114

116

118

120

121

122

124

126

128

130

133

134

136

138

142

Posjet kraljice od Sabe

Ilija i Baalovi proroci

Ilija moli za kišu

Ilijino uznesenje na nebo.

Elizej postaje prorok.

Udovičino ulje.

Jona ne sluša Božji nalog

Obraćenje Ninive.

Bog je dobar.

Razorenje Jeruzalema.

Daniel i njegovi prijatelji

Danielova vjernost

Nemoćni gataoci

Tumačenje

Ognjena peć.

Baltazarova gozba.

Daniel u lavljoj jami

Kraljeva gozba.

Vašti pada u nemilost.

Estera postaje kraljica.

Kraljev dekret

Esterin

Estera spašava svoj narod.

Pobjeda

NOVI ZAVJET

Navještenje Zahariji u Hramu.

Rođenje Ivana Krstitelja.

Navještenje Isusova rođenja.

Marijin pohod Elizabeti.

Josipove sumnje. .

Isusovo rodoslovlje

Popis stanovništva

Put u Betlehem

Isusovo rođenje

Pastiri i anđeli

Poklon mudraca

Darovi za Isusa

Prikazanje u Hramu.

Bijeg u Egipat.

Pokolj nevine dječice.

Povratak u Nazaret.

Isusovo djetinjstvo

Put u Jeruzalem.

Isus u Hramu.

Ivan Krstitelj

Isusovo krštenje.

Početak Isusova javnog djelovanja

Kušnja u pustinji.

Prvi učenici

Čudesan ribolov

Svadba u Kani

Isus razgovara s Nikodemom

Čišćenje Hrama.

Isus i Samarijanka.

220

222

224

225

228

230

233

235

Ozdravljenje uzetoga

Poziv Mateja.

Ozdravljenje bolesnoga.

Izbor i poslanje dvanaestorice.

Propovijed na gori.

Isus i grješnica.

Vjera rimskog satnika

Prispodoba o ljiljanima

Prispodoba o sijaču.

Prispodoba o kukolju

Druge prispodobe.

Stišana oluja.

Ozdravljenje opsjednutoga.

Uskrišenje Jairove kćeri

Slanje apostola.

Smrt Ivana Krstitelja.

Poučavanje mnoštva.

Isus hrani pet tisuća ljudi.

Isus hoda po vodi

252

254

256

258

261

262

Ozdravljenje slijepca.

Vjera jedne strankinje

Petrova ispovijest o Isusu.

Preobraženje

Najveći u kraljevstvu nebeskom.

Opraštanje među braćom

Upute učenicima.

Dolazak kraljevstva Božjega

Milosrdni Samarijanac.

Prispodoba o minama

Povratak učenika.

Marta i Marija .

Molitva Gospodnja.

Dobri pastir .

Isus uskrisuje Lazara

Učenje u prispodobama.

Povratak izgubljenoga sina

Prispodoba o mudrom upravitelju.

Bogataš i Lazar. .

Ustrajnost u molitvi

Isus blagoslivlja djecu.

Bogati mladić.

Opasnost od bogatstva.

Prispodoba o radnicima u vinogradu

Farizej i carinik.

Oprez pred pismoznancima

Zakej carinik .

Pomazanje u Betaniji

Mesijanski ulazak u Jeruzalem.

Porez caru.

Izgon trgovaca iz Hrama

Ozdravljenja u Hramu

Dar siromašne udovice.

Pravila za život.

Prispodoba o deset djevica.

Judina izdaja . .

Priprava Vazma.

Uzor sluge.

Isus pere učenicima noge.

Učitelj i Gospodin.

Posljednja večera.

Isus predskazuje Petrovo zatajenje.

Put, istina i život

U Getsemanskom vrtu.

Isus uhićen. .

Petrovo zatajenje

Isus pred Velikim vijećem

Isus pred Pilatom.

Isus pred Herodom.

Vojnici izruguju Isusa.

Koga da vam pustim?.

315

317

319

320

323

325

327

328

331

332

333

334

336

338

341

342

344

347

348

351

352

353

354

356

358

360

Isus osuđen na smrt

Isus raspet.

Isus izrugivan na križu.

Dobri razbojnik.

Isusova smrt.

Isusov ukop

Prazni grob.

Isus je uskrsnuo!

Isus se ukazuje učenicima

Nevjerni Toma.

Mreža puna riba

Sveopće poslanje

Uzašašće.

Silazak Duha Svetoga

Petar iscjeljuje uzetoga

Petar i Ivan pred Velikim vijećem

Čudesno oslobođenje

Stjepanovo mučeništvo

Poziv Savlu.

Savao (Pavao) postaje kršćanin.

Petrovo viđenje

U Kornelijevoj kući.

Radosna vijest

Pavao i Sila u tamnici.

Pavao propovijeda u Damasku i Jeruzalemu

Pavlova putovanja.

Na putu prema Jeruzalemu

Pavao uhićen

Pavao se priziva na carski sud.

Oluja na moru

Pavao u Rimu.

Otkrivenje Ivana Apostola.

Novi Božji svijet.

STARI ZAVJET

svodom od onih nad svodom. I tako se dogodi. Svod nazva Bog nebo. I nasta večer i nasta jutro: drugi dan.

Tada reče Bog: »Neka se voda pod nebom skupi na jednom mjestu, i neka se pokaže kopno!« I tako se dogodi. Kopno nazva Bog zemlja, skupljenu vodu nazva more. I vidje Bog da je bilo dobro.

STVARANJE SVIJETA

Postanak 1

U početku stvori Bog nebo i zemlju. Zemlja je bila još pusta i prazna. Tama je ležala nad bezdanom. Duh je Božji lebdio nad vodama.

Tada reče Bog: »Neka bude svjetlost!« i bî svjetlost. I vidje Bog da je svjetlost bila dobra. Tako rastavi Bog svjetlost od tame. Svjetlost nazva Bog dan, a tamu nazva noć. I nasta večer i nasta jutro: prvi dan.

Tada reče Bog: »Neka bude svod posred voda i neka rastavi vodu od vode!« Tako učini Bog svod i rastavi vode pod

Tada reče Bog: »Neka pusti zemlja iz sebe travu, bilje što nosi sjeme i plodonosno drveće što rađa plodove prema svojoj vrsti, plodove što u sebi samima nose svoje sjeme na zemlji!« I tako se dogodi. Zemlja pusti iz sebe svakovrsno zeleno bilje što nosi sjeme i drveće, što rađa svakovrsne plodove, u kojima je sjeme. I

vidje Bog da je bilo dobro. I nasta večer, nasta jutro: treći dan.

Tada reče Bog: »Neka budu nebeska svjetlila na svodu, da rastavljaju dan od noći kao znakovi, neka ona služe i pokazuju vremena, dane i godine! Neka svijetle na nebeskome svodu, da rasvjetljuju zemlju!« I tako se dogodi. Bog stvori dva velika nebeska svjetlila, veće da vlada danom i manje, da vlada noću; uz to još (stvori) zvijezde, Bog ih postavi na svod da rasvjetljuju zemlju, da vladaju danom i noću, te rastavljaju svjetlost od tame. I vidje Bog da je bilo dobro. I nasta večer, i nasta jutro: četvrti dan.

SVE JE BILO DOBRO

Postanak 1 – 2

Tada reče Bog: »Neka vrvi voda posvuda od živih bića i ptice neka lete iznad zemlje po nebeskome svodu.« I vidje Bog da je bilo dobro. I blagoslovi ih Bog. I nasta večer, i nasta jutro: peti dan.

Tada reče Bog: »Neka zemlja proizvede živa bića svake vrste: stoku, životinje što gmižu, i zemaljske zvijeri, sve po njihovoj vrsti!« I tako se dogodi. I vidje Bog da je bilo dobro.

I blagoslovi Bog sedmi dan i proglasi ga svetim, jer taj dan počinu od svega djela svojega što ga je bio stvorio i učinio.

U vrijeme kad Gospodin Bog stvori zemlju i nebo nije još bilo na zemlji nikakva poljskoga grmlja i na poljima još nije raslo nikakvo bilje. Jer Gospodin Bog nije još pustio dažda na zemlju. I nije bilo ljudi da obrađuju zemlju.

BOG STVARA MUŠKARCA I ŽENU

Postanak 2

Tada načini Gospodin Bog čovjeka od zemaljskog praha i udahnu mu u lice duh života. Tako postade čovjek živo biće. Tada reče Gospodin Bog: »Nije dobro čovjeku da je sam. Načinit ću mu pomoćnicu koja mu pristaje.« I dovede Gospodin Bog sve životinje zemaljske i sve ptice nebeske što ih je bio učinio od zemlje pred Adama, da vidi kako će ih nazvati. Kako Adam nazove živa bića, onako će se zvati. Adam nadjenu dakle imena svoj stoci i pticama nebeskim i svima životinjama zemaljskim. Ali se Adamu ne nađe među njima pomoćnica koja bi mu pristajala. Zato Gospodin Bog pusti dubok san na Adama. Kad je bio zaspao, uze mu jedno rebro i ispuni mjesto opet mesom. Gospodin Bog načini ženu od rebra što ga je bio uzeo Ada-

mu i dovede je Adamu. Adam povika:

»Ta je napokon kost od mojih kostiju i meso od mojega mesa. Ona će se zvati mužica, jer je uzeta od muža.« Zato ostavlja muž oca i majku i prianja za ženu svoju, i budu jedno tijelo.

Oboje, Adam i njegova žena, bili su goli, pa ipak se nisu stidjeli jedno pred drugim.

ZEMALJSKI RAJ

Postanak 2

Tada zasadi Gospodin Bog daleko na istoku vrt u Edenu i stavi tamo čovjeka kojega je bio načinio. I dade Gospodin Bog te niče iz zemlje svakojako drveće, ugodno za pogled i dobro za jelo, drvo života usred vrta i drvo spoznaje dobra i zla.

Od Edena dolazila je rijeka da natapa vrt, i ona se kod izlaza iz njega dijelila u četiri rukavca.

Uze dakle Gospodin Bog čovjeka i stavi ga u vrt edenski, da ga obrađuje i uzgaja. A dade Gospodin Bog čovjeku ovu zapovijed: »Sa svakoga drveta u vrtu smi-

ješ jesti; samo s drveta spoznaje dobra i zla ne jedi! Jer čim bi s njega jeo, morao bi umrijeti.«

ISTOČNI GRIJEH

Postanak 3

Zmija je bila lukavija od svih životinja zemaljskih što ih je bio učinio Gospodin Bog. Ona reče ženi: »Je li doista kazao Bog da ne smijete jesti ni s kojeg drveta u vrtu?«

Žena odgovori zmiji: »Od plodova drveća u vrtu smijemo jesti. Samo od plodova drveta što stoji usred vrta zapovjedio je Bog: ‘Od toga ne smijete jesti, pa ni dotaknuti ga, inače morate umrijeti.’«

Zmija odvrati ženi: »Nikako ne ćete umrijeti. Štoviše, zna Bog da će vam se otvoriti oči čim s njega budete jeli, i da ćete postati kao Bog, kad spoznate što je dobro i zlo.«

Sada istom vidje žena kako je plod drveta dobar za jelo i ugodan za pogled, i kako je plod drveta poželjan, jer daje spoznaju. I ona uze od njegova ploda i pojede. I mužu svojemu, koji je bio uz nju, dade od njega; i on također pojede. Tada se oboma otvoriše oči i oni opaziše da su bili goli. Zato spletoše smokvino lišće i načiniše sebi od njega pregače.

A kad začuše sušanj kora kâ Gospodina Boga, koji je hodio po v rtu z a d nevnog v jet rića, sa kriše se oni, Adam i njegova žena, pred Gospodinom Bogom među grmljem u vrtu.

A Gospodin Bog zovnu Adama i upita ga: »Gdje si?«

On odgovori: »Kad z aču h sušanj kora ka t vojih u v rtu, uplaši h se, jer sam gol. Zato se sa krih.«

Tad on upita: »Tko ti kaza da si gol? Da nisi možda jeo s drveta s kojega ti zabranih jesti?«

Adam odgovori: »Žena, koju si mi dao za družicu, dade mi s drveta, i jedoh.«

I G o spod in Bog upit a ž e-

nu : »Zašto si to učinila?« Ž e-

na odv rati: »Zmija me zavede; zato sam jela.«

Tada reče G ospodin

Bog zm iji: »Zato što si to učinila, da si prokleta među svom stokom i svim životinjama zema ljsk im! Na t rbuhu ćeš svome puzati i prah ćeš jest i sve dane svojega života. Neprijateljstvo ću stavit i između tebe i žene, između roda t vojega i roda njezina. Ona će ti satrti glavu, a ti ćeš je ra niti na petu.«

Ženi reče: »Mnoge ću t i muke z adati k ad z atrudniš. U bolovi ma ćeš rađ ati djecu, a ipak ćeš žudjet i muža svojega, koji će ti biti gospodar.«

Adamu reče: »Zato što si popustio molbi svoje žene i jeo s drveta za koje sam ti zapovjedio da s njega ne smiješ jesti, zato neka je prokleta zemlja poradi tebe. S mukom ćeš se od nje hraniti sve dane života svojega. Trnje i korov rađat će ti, i ti ćeš jesti poljsko zelje. U znoju ćeš lica svojega jesti k ruh dok se ne vratiš u zemlju od koje si uzet. Jer si prah i u prah se vraćaš.«

IZGON IZ RAJA

Postanak 3

Adam nadjenu ženi svojoj ime Eva; jer postade mati svima živima. A načini Gospodin Bog Adamu i ženi njegovoj haljine od kože i obuče ih u njih.

Tada reče Gospodin Bog: »Eto, čovjek sad postade kao jedan od nas, tako da

spoznaje što je dobro i zlo. Da sada samo on ne pruži ruku svoju i također ne uzme s drveta života i jede i vječno živi!«

Zato ga izagna Gospodin Bog iz vrta edenskog, da obrađuje zemlju od koje je bio uzet. I kad je bio izagnao Adama, postavi istočno od vrta edenskog kerubine s mačem, iz kojega se vijao plamen, da čuvaju put drvetu života.

KAJIN I ABEL

Postanak 4

Adam spoznade Evu, ženu svoju. Ona zatrudni i rodi Kajina. Tada reče: »Dobih čovjeka s pomoću Gospodina.« Nato dobi još jednog sina, brata njegova Abela. Abel postade pastir, Kajin ratar.

KAJINOV ZLOČIN

Postanak 4

I poslije nekog vremena dogodi se da Kajin prinese Gospodinu žrtvu od plodova poljskih. I Abel žrtvova od prvina stada svojega, i to komade sala. Gospodin pogleda milostivo na Abela i njegovu žrtvu, a na Kajina i njegovu žrtvu ne pogleda. Tada se Kajin veoma razljuti i gledao je preda se mrko. A Gospodin upita Kajina: »Zašto si ljutit i gledaš preda se tako mrko? Nije li ovako: Ako pravo radiš, smiješ slobodno dignuti pogled? Ako li krivo radiš, ne vreba li tad pred vratima grijeh koji je upravljen tebi, ali mu ti moraš biti gospodar?«

I jednoga dana, kad se Kajin sa svojim bratom Abelom, dok su bili u polju, nešto porječkao, skoči Kajin na brata svojega Abela i ubije ga.

Tada upita Gospodin Kajina: »Gdje ti je brat Abel?« On odgovori: »Ne znam. Zar sam ja čuvar brata svojega?«

Tad reče Gospodin: »Što si učinio? Glasno vapi sa zemlje k meni krv tvojega brata. I zato da si proklet, prognan od domaćeg tla, što je otvorilo usta svoja da popije iz ruke tvoje krv brata tvojega! Kad zemlju obradiš, neka ti više ne daje uroda. Lutat ćeš i bježat ćeš po zemlji.« A Kajin se potuži Gospodinu: »Prevelika je kazna moja, a da bih je mogao podnositi. Izgoniš me, eto, danas iz dobre zemlje! Moram se kriti pred tobom, moram lutati i bježati po zemlji. Tkogod me susretne, ubit će me.« Gospodin mu odgovori: »Naprotiv, tko god ubije Kajina, bit će sedam puta osvećen.« I Gospodin učini na Kajinu znamen, da ga ne ubije nitko tko ga susretne. Kajin ode nato ispred lica Gospodnjega i nastani se u zemlji Nod, istočno od Edena.

NOA GRADI KORABLJU

Postanak 6

Kad Gospodin vidje da je pokvarenost ljudi na zemlji velika i da je sve mišljenje i htijenje njihova srca svejednako išlo samo na zlo, pokaja se Gospodin što je bio načinio ljude na zemlji, i bio je duboko ožalošćen. I odluči Gospodin: »Istrijebit ću sa zemlje ljude što sam ih stvorio, s ljudima i

stoku, sitne životinje i ptice nebeske. Jer se kajem, što sam ih načinio.« Samo Noa nađe u očima Gospodnjim milost.

Ovo je povijest Noina: Noa je bio čovjek pobožan i bez prijekora među svojim suvremenicima; Noa je živio po zapovijedi Božjoj. Tri sina imao je Noa: Šema, Hama i Jafeta. I kad Bog vidje kako je zemlja veoma pokvarena, jer je sve čovječanstvo u svom djelovanju bilo pošlo po

zlu, reče Bog Noi: »Odlučio sam da dođe kraj svim živim stvorenjima, jer je zemlja puna zločina što ih čine. Zato ih, eto, hoću da zatrem zajedno sa zemljom. Načini sebi korablju od drveta čempresa! Sagradi pregradke u korablji i obloži je iznutra i izvana smolom. Jer znaj dobro: Pustit ću povodanj na zemlju, da istrijebim sva bića pod nebom; što živi na zemlji, neka izgine! S tobom ipak hoću sklopiti zavjet. U korablju ćeš ući ti i s tobom sinovi tvo-

ji, žena tvoja i žene sinova tvojih. Od svih živih bića uzet ćeš u korablju po dvoje, da ih sa sobom uzdržiš na životu; po jedno muško i jedno žensko neka bude! Od svake vrste ptica, stoke i od živina što gmižu po zemlji, neka uđu s tobom po dvoje, da ostanu na životu. Priskrbi sebi i sve što treba za hranu, i spremi to kod sebe, da bude hrane tebi i njima.«

I Noa izvede sve onako, kako mu je Bog bio zapovjedio.

ULAZAK U KORABLJU

Postanak 7

Jednoga dana reče Gospodin Noi: »Uđi u korablju s cijelom svojom obitelji jer tebe samo nađoh pravedna pred sobom u svemu ovom naraštaju! Jer već za sedam dana pustit ću dažd na zemlju četrdeset dana i četrdeset noći i istrijebit ću sa zemlje sva bića što sam ih stvorio.« Noa učini sve onako kako mu je Gospodin bio zapovjedio.

Sa svojim sinovima, svojom ženom i ženama svojih sinova uđe Noa u korablju pred vodama potopa. Od čistih i nečistih životinja, od ptica i od svega što gmiže po zemlji, uđe k Noi u korablju po dvoje, muško i žensko, kao što je bio Bog zapovjedio Noi.

Nakon sedam dana prodriješe vode potopa na zemlju. Dažd je padao na zemlju četrdeset dana i četrdeset noći. Uđoše k Noi u korablju po dvoje od svih živih bića. Uvijek muško i žensko od svih bića uđe, kao što mu je zapovjedio Bog. Tada Gospodin zatvori za njim vrata.

bića što su živjela na zemlji: čovjeka, stoku, što god gmiže i ptice nebeske; sve bi istrijebljeno sa zemlje. Ostade samo Noa i što je bilo s njim u korablji. Voda se na zemlju penjala još sto i pedeset dana.

NADA U IZBAVLJENJE

Postanak 7 – 8

Nato se izli potop na zemlju četrdeset dana. Voda naraste i diže korablju tako da je plovila nad zemljom. Do tako silne visine nabuja voda na zemlji, da su bila pokrivena sva visoka brda pod cijelim nebom. Tada izgiboše sva bića što su se micala na zemlji: ptice, stoka, zvijeri i sve, što gmiže po zemlji, a i svi ljudi. Sve, što je imalo u sebi dah života, sve što je živjelo na suhu, pomre. Tako istrijebi Bog sva

Tada se Bog spomenu Noe i svih zvijeri i sve stoke, što su bili s njim u korablji. Zato pusti Bog da puhne vjetar na zemlju, tako da je voda opadala.

PRESTANAK POTOPA

Postanak 8 – 9

Zatvoriše se izvori bezdana i ustave nebeske, i dažd s neba prestade. Voda je pomalo otjecala sa zemlje, i nakon sto i pedeset dana opade voda. Sedamnaestoga dana sedmoga mjeseca zaustavi se korablja na gori araratskoj. Tada re-

če Bog Noi: »Izađi iz korablje ti i s tobom žena tvoja, sinovi tvoji i žene sinova tvojih! Sa sobom uzmi sve razne vrste životinja što su s tobom da se rasplode i razmnože na zemlji!« Tada Noa podiže Gospodinu žrtvenik, uze po komad od svih čistih životinja i od svih čistih ptica i prinese na žrtveniku žrtvu paljenicu. I blagoslovi Bog Nou i njegove sinove i reče im: »Rađajte se i množite se i napunite zemlju! Sve životinje zemaljske, sve je predano u vaše ruke. Samo mesa što još ima

u sebi životnu snagu, naime krv, ne smijete jesti.

Tko prolije čovječju krv, njegova se krv ima također proliti od čovjeka. Jer je On stvorio čovjeka po slici Božjoj.«

Potom reče Bog Noi i njegovim sinovima, što su bili s njim: »Sklapam sad zavjet s vama i s vašim potomcima. Da nijedno stvorenje ne bude više uništeno od vode potopa, i da odsad ne dođe više potop, da uništi zemlju.«

I nastavi Bog: »Ovo neka bude znak zavjeta što ga sklapam između sebe i vas, svih živih bića, što su s vama, za vječno vrijeme. Dúgu svoju stavljam u oblake. Ona neka bude znak zavjeta između mene i zemlje!«

BABILONSKA KULA

Postanak 10, 11

Ovo je povijest sinova Noinih: Šema, Hama i Jafeta. Njima se poslije potopa rodiše sinovi.

Sinovi Jafetovi jesu Gomer, Magog, Madaj, Javan, Tubal, Mešak i Tiras. Od njih se razgranaše puci na otocima po svojim zemljama, jezicima, obiteljima i plemenima.

I Šemu, ocu svih sinova Eberovih, starijemu bratu Jafetovu, rodiše se sinovi.

To su rodovi Noinih potomaka po svojim obiteljima i plemenima. Od njih se razgranaše narodi po zemlji poslije potopa.

Sva zemlja govorila je tada samo jedan jezik i rabila jednak govor. A kad otiđoše od istoka, nađoše ravnicu u šinearskoj zemlji i ondje se naseliše. Tada rekoše jedan drugome: »Hajde da pravimo opeku i da je pečemo u ognju!« I služila im opeka za kamen i zemljana smola za žbuku. Potom rekoše: »Hajde da sazidamo sebi grad i kulu s vrhom do neba, i da podignemo sebi spomenik, da se ne raspršimo po svoj zemlji!«

POMIJEŠAN JEZIK

Postanak 11

A Gospodin siđe da vidi grad i kulu što su ih zidali sinovi čovječji. I reče Gospodin: »Evo, svi su jedan narod, i jednak je jezik svima, i to počeše raditi. Odsad im ne će smetati ništa da naprave što naume. Hajde da siđemo i da im pomiješamo jezik, da ne razumiju jedan drugoga

što govore!« I rasprši ih Gospodin otamo po svoj zemlji. Tako su morali odustati od zidanja grada. Zato je prozvan Babel; jer ondje pomiješa Gospodin jezik cijele zemlje, i otamo ih rasprši Gospodin po svoj zemlji.

ABRAMOV POZIV

Postanak 12

Jednoga dana reče Gospodin Abramu: »Idi iz svoje zemlje i od svojega roda i iz doma svojega oca u zemlju koju ću ti pokazati! Jer učinit ću te velikim narodom, i blagoslovit ću te, proslavit ću tvoje ime. Ti ćeš proširiti blagoslov. Blagoslovit ću one koji tebe blagoslivljaju i proklet ću

one koji tebe proklinju. U tebi će biti blagoslovljena sva plemena na zemlji.«

I pođe Abram, kako mu je bio zapovjedio Gospodin, i s njim pođe Lot. Sedamdeset i pet godina bilo je Abramu kad iseli iz Harana. I uze Abram Saraju, svoju ženu, i Lota, sina svojega brata, i sve blago, što su ga imali i svu družinu, što su je bili dobili u Haranu, i izađoše, da se zapute u kanaan-

sku zemlju. Kad dođoše u kanaansku zemlju, prođe Abram zemlju sve do svetišta Šekema, sve do hrasta More. Kanaanci su tada prebivali u zemlji. Tada se Gospodin ukaza Abramu i reče: »Potomcima tvojim dat ću ovu zemlju.« Abram načini ondje žrtvenik Gospodinu, koji mu se bio ukazao. Potom ode odatle dalje u gore istočno od Betela i postavi šator između Betela na zapadu i Aja na istoku; tu načini Gospodinu žrtvenik i prizva ime Gospodnje.

Onda se diže Abram i ode dalje prema Negebu.

BOŽJE OBEĆANJE

Postanak 17

Kad Abramu bi devedeset i devet godina, javi se Gospodin Abramu i reče mu: »Ja sam Bog svemogući. Hodi preda mnom i budi savršen! I sklopit ću zavjet između sebe i tebe: Dat ću ti veoma mnogobrojno potomstvo. Evo, ja sklapam zavjet s tobom: odsad tvoje ime ne će biti Abram, nego ćeš se zvati Abraham; jer te postavljam ocem mnogobrojnim narodima.

Tebi i tvojemu potomstvu dat ću svu kanaansku zemlju, u vječni posjed. I bit ću Bog njihov.«

Još reče Bog Abrahamu: »Saraju, svoju ženu, ne zovi više Saraja, nego neka joj bude ime Sara! Jer ja ću je blagosloviti i dat ću ti sina od nje. Izaći će od nje narodi.« Tada Abraham pade ničice na lice i nasmija se; jer pomisli u sebi: »Zar da se jednome stogodišnjaku rodi sin.« Ali Bog odgovori: »Ne, Sara, žena tvoja, rodit će ti sina, i ti mu nadjeni ime Izak! S njim ću sklopiti vječni zavjet što će vrijediti i za njegove potomke.«

ABRAHAM POSREDUJE ZA

SODOMU

Postanak 18

Opet se javi Gospodin Abrahamu kod terebinata Mamre, kad je za dnevne žege sjedio na ulazu u šator. Kad on, naime, podignu oči svoje i pogleda oko se-

be, a kad tamo tri čovjeka stoje pred njim. Tada ga upitaše: »Gdje je Sara, tvoja žena?« On odgovori: »Unutra u šatoru.« Potom reče Gospodin: »Dogodine u ovo doba opet ću se vratiti k tebi. Tada će tvoja žena imati sina.« Nato se ljudi digoše otamo i okrenuše prema Sodomi. Abraham pođe s njima, da ih isprati. A Gospodin

pomisli: »Zar da krijem od Abrahama što kanim učiniti? Abraham će ipak postati narod velik i moćan, i u njemu će biti svi narodi na zemlji blagoslovljeni.« Reče dakle Gospodin: »Tužba na Sodomu i Gomoru doista je velika, a njihov je grijeh veoma težak. Zato ću sići i vidjeti jesu li doista činili kako to o njima kazuje tužba; što je doprla do mene. To ću ja vidje-

ti.« Nato okrenuše drugi ljudi otamo prema Sodomi, a Abraham još ostade pred Gospodinom. I Abraham pristupi bliže i reče: »Zar ćeš zbilja i pravednoga pogubiti s bezbožnim?« Tada reče: »Ah, ne ljuti se, Gospodine, ako samo još jednom progovorim! Može biti da ih se tamo nađe samo deset pravednih.« On odvrati: »Ne ću ih pogubiti ni zbog tih deset.«

PROPAST SODOME I LOTOVO IZBAVLJENJE

Postanak 19

Kad oba anđela uvečer dođoše u Sodomu, upravo je tad sjedio Lot na sodomskim vratima. Čim ih Lot ugleda, ustade pred njima. Nato dva čovjeka rekoše Lotu: »Ako imaš ovdje još koga svoga, zeta, svoje sinove i kćeri, ili koga još drugoga u gradu, izvedi ih iz ovoga mjesta! Jer mi ćemo zatrti ovo mjesto. Teška se tužba digla protiv njih pred Gospodinom. Zato nas posla Gospodin, da ih zatremo.«

Kad je svanulo, navališe anđeli na Lota, da se požuri, i rekoše: »Ustani! Uzmi svoju ženu i svoje dvije kćeri, što su još kod kuće, da i ti ne pogineš zbog krivnje toga grada!« Kad se je on još uvijek skanjivao, uzeše ljudi za ruku njega, njegovu ženu i obje njegove kćeri. Jer je Gos-

podin htio da ga poštedi. Oni ga izvedoše van i pustiše ga tek pred gradom. Dok su ih vodili van, reče jedan: »Bježi, jer ti se radi o životu! Ne obaziri se i ne zaustavljaj se nigdje u toj nizini Jordana! Bježi u goru, da i ti ne pogineš!«

Tada pusti Gospodin na Sodomu i Gomoru dažd sumpora i ognja, od Gospodina, s neba. A kad se Lotova žena iza njega obazrela, postade stup od soli.

Rano drugoga jutra ode Abraham na mjesto gdje je bio stajao pred Gospodinom. Kad se zagleda dolje na Sodomu i Gomoru i na svu pokrajinu one nizine, vidje kako se dim diže od zemlje kao dim iz peći.

Bog se dakle spomenu Abrahama, kad je Bog zatirao gradove one nizine, i izvede Lota iz propasti, a uništi gradove u kojima je Lot prebivao.

IZAKOVO ROĐENJE

Postanak 21

Gospodin pohodi Sa ru, kao što je bio obećao, i učini Gospodin na njoj kao što je bio u naprijed k azao. Sara z atr ud ni i rodi Abrahamu u njegovoj starosti sina, u v rijeme što ga je Bog bio unaprijed kazao. Abraha m nadjenu i me novorođenom svojem sinu Izak . Abraha m obreza svojega sina Izaka kad mu je bilo osa m dana, kao što mu je bio zapovjed io Bog. Abrahamu je bilo sto godina k ad mu se bio rodio sin Izak.

Tad reče Sa ra : »Smijeh m i priprav i Bog. Svak i koji o tom čuje, smijat će se zbog mene. Tko bi bio i kad rekao Abraha mu da će Sara još dojiti djecu? Pa ipak, ja mu rodi h sina u njegovoj starosti.«

Dječ ak od rast e i bi odbijen od prsiju. Abra ha m toga da na, kad je Izak bio odbijen od prsiju, priredi veliku gozbu.

A k ad v idje Sara k ako s e s in Egipćanke Hagare, kojega je bila ro dila A braha-

mu, podsmjehuje, reče Abraha mu: »Otjeraj tu sluškinju i njezi na sina! Jer sin te sluškinje ne smije biti bašt inik s moji m sinom Izakom.« A to je Abrahamu bilo v rlo neugodno, zbog njegova sina. Tada reče Bog Abraha mu: »Nek a t i ne bude ž ao dječ ak a i t voje sluškinje! Poslušaj Sa ru u svemu što ti kaže! Jer sa mo oni što proizađu od Izaka imaju v rijedit i kao tvoji potomci. A li ću i sina sluškinje učiniti narodom, jer je tvoj potoma k.«

I tako Abraha m, d r ugoga jutra, u ze kruha i mješinu vode i dade to Hagari stavivši joj na leđa. I dječak a joj dade, i otpust i je. Ona tad ode i luta la je po beršebskoj pust inji. A kad nesta vode u mješini, stav i dječ ak a pod jeda n g r m, ode dalje i sjede po st rani daleko, koliko može lu k dobaciti: »Jer«, pomisli, »ne mogu gledati, ka ko dijete u mire«. Ta ko je sjedila po strani i počela glasno plakati.

A Bog ču g las dječakov te a nđeo Božji zovnu Hagaru s neba: »Što t i je, Hagaro? Ne k loni duhom! Jer Bog je čuo g las dječakov tamo gdje leži. Hajde, uzmi dječaka i d rži ga č v rsto z a r uku! Za ista, ja ću ga učinit i velikim narodom.« Tada joj Bog ot vori oči, te ug leda studenac. Ona ode tamo, napuni mijeh vodom i dade dječaku da pije.

I Bog je bio s dječakom. On odraste i nastani se u pust inji i postade v ješt u st rijeljanju lu kom.

ABRAHAM I IZAK

Postanak 22

Poslije ovih događaja stavi Bog Abrahama na kušnju i reče mu: »Abrahame!« On odgovori: »Evo me!« Bog reče: »Uzmi Izaka, sina svojega, jedinca svojega, kojega ljubiš, pa idi u pokrajinu Moriju i ondje ga prinesi za žrtvu paljenicu na jednom od brda što ću ti ga pokazati!«

I Abraham drugoga jutra rano osamari svojega magarca, uze sa sobom dvojicu svojih sluga i svojega sina Izaka, nacijepa drva za žrtvu paljenicu, diže se tada i pođe prema mjestu što mu ga je Bog bio pokazao. Trećega dana podiže Abraham svoje oči i ugleda mjesto u daljini. Tada reče Abraham svojim slugama: »Ostanite ovdje s magarcem! A ja i dječak poći ćemo tamo, da se poklonimo. Onda ćemo se opet vratiti k vama.« Nato uze Abraham drva za žrtvu paljenicu i naprti ih Izaku, svojemu sinu. On sam uze oganj i nož sa sobom, i tako pođoše obojica zajedno. Tada reče Izak ocu svojemu Abrahamu: »Oče!« On odgovori: »Evo me, sine!« I zapita: »Evo oganj i drva, ali gdje je janje za žrtvu paljenicu?« Abraham odgovori: »Bog će već priskrbiti janje za žrtvu paljenicu, sine!« Tako su išli obojica zajedno dalje.

ABRAHAMOVA POSLUŠNOST BOGU

Postanak 22

Kad dođoše na mjesto što mu ga je Bog bio pokazao, načini Abraham ondje žrtvenik i naslaga drva na nj. Sve-

za sina svojega Izaka i položi ga na žrtvenik, na drva odozgor. Nato Abraham pruži ruku svoju i prihvati nož, da zakolje sina svojega. Ali anđeo mu Gospodnji povika s neba: »Abrahame, Abrahame!« On odgovori: »Evo me!« Anđeo reče: »Ne stavljaj ruku na dječaka i ne čini mu ništa! Jer sad znam da si bogobojazan i da mi nisi uskratio jedinoga sina.« Kad Abraham pogleda oko sebe, vidje straga ovna, što se bio rogovima svojim zapleo u trnje. Abraham ode tamo, dovede ovna i prinese ga umjesto svojega sina kao žrtvu paljenicu. Abraham prozva to mjesto »Gospodin vidi«, tako da se i danas još kaže: »Na brdu gdje se Gospodin ukazuje.«

Tada anđeo Gospodnji povika Abrahamu po drugi put s neba i reče: »Kunem se sobom, glasi riječ Gospodnja, zato što si to učinio, i nisi mi uskratio jedinoga svojega sina, blagoslovit ću te obilno i potomstvo ću tvoje umnožiti kao zvijezde na nebu i kao pijesak na morskoj obali, i potomstvo će tvoje osvojiti vrata svojih neprijatelja. I bit će blagoslovljeni u tvom potomstvu svi narodi na zemlji zato, jer si poslušao moj glas.«

ŽENA ZA IZAKA

Postanak 24

A bio je Abraham star i vremešan, i Gospodin bješe Abrahama blagoslovio u svemu. Tada reče Abraham svome sluzi, najstarijemu u kući, koji je upravljao cijelim njegovim imanjem: »Otiđi u moju domovinu i u moj rod; tamo uzmi ženu za mojega sina Izaka!« Tada stavi sluga svoju ruku pod bedro Abrahamu, gospodaru svojemu, i zakune mu se. Potom uze sluga deset deva svoga gospodara i svakovrsne dragocjenosti svoga gospodara sa sobom na put, podiže se i ode u Aram Naharajim, u grad Nahorov.

Tada se pomoli: »Gospodine, Bože Abrahama, gospodara mojega! Daj mi

sreću danas i iskaži milost Abrahamu, gospodaru mojemu!« Još on nije bio završio svoje molitve, a Rebeka, kći Betuela, sina Milke, žene Abrahamova brata Nahora, dođe sa svojim krčagom na ramenu. Upita je: »Čija si kći?« Ona mu odgovori: »Kći sam Betuela, sina Milke, kojega ona rodi Nahoru.« Tada se nakloni čovjek, baci se ničice pred Gospodinom i reče: »Blagoslovljen neka je Gospodin, Bog Abrahama, gospodara mojega.«

A djevojka otrča i pripovjedi u kući svoje majke što joj se dogodi.

Tada čovjek pođe u kuću i uze govoriti: »Ja sam sluga Abrahamov. A mene zakle

mo j go spodar ovako: ‘Da nisi

uzeo mome sinu žene od kć er i K a na anaca, među kojima prebiva m. Nego otiđi u kuću mog oca i k mojoj rodbini i uzmi tamo ženu za mojega sina!’ Ja odvratih

gospodaru: ‘A što ako žena ne htjedne poći sa mnom?’ On mi tad

reče: ‘Gospodin, pred čijim sam licem hodio, poslat će svojega anđela s tobom i dat će sreću tvojemu putu.’ Tako dođoh danas k izvoru i pomolih se. Još nisam bio izgovorio, a izađe Rebeka s krčagom na ramenu.«

Tada odgovoriše Laban i Betuel i rekoše: »Od Gospodina to dolazi. Mi ti ne možemo reći ni da, ni ne. Eto, Rebeka je pred tobom. Uzmi je pa idi, da bude žena sinu tvojega gospodara, kao što je odredio Gospodin!« I pozvaše Rebeku i upitaše je: »Hoćeš li ići s ovim čovjekom?«

Ona odgovori: »Hoću.«

REBEKA POSTAJE IZAKOVA ŽENA

Postanak 24

Izak se upravo vraćao od studenca Lahaj Roja; prebivao je naime u pokrajini

Negebu. Predvečer bio je Izak izašao na polje da razmatra. Kad podiže oči i po-

gleda, a to dolaze deve. I Rebeka podiže oči i ugleda Izaka. Spusti se brzo s deve i upita slugu: »Tko je onaj tamo čovjek, što ide preko polja ususret nama?« Sluga odgovori: »To je moj gospodar.« Tada ona uze pokrivalo i pokri se.

Nato sluga pripovjedi Izaku sve što je bio učinio. Izak je povede u šator svoje majke Sare. Tada uze Rebeku. Ona mu postade žena, i on je zamilova. Tako se Izak utješi nad gubitkom svoje majke.

ROĐENJE EZAVA I JAKOVA

Postanak 25

Izak se molio Gospodinu za svoju ženu, jer nije imala djece. Gospodin ga usliši i tako njegova Rebeka zatrudnje. A kad su se sudarala djeca u njezinu krilu, reče ona: »Ako je tomu tako, što će onda biti od mene?« i ode da pita Gospodina. Gospodin joj odgovori: »Dva su naroda u tvojemu tijelu, i dva su se plemena odvojila u tvojemu krilu. Jedno pleme bit će jače od drugoga, i starije služit će mlađemu.«

I kad dođe vrijeme da rodi, a to su zaista blizanci bili u njezinu tijelu. Prvi koji se pojavi bio je crvenkast, sav kao runo rutav. Zato mu nadjenuše ime Ezav. A poslije se pojavi brat njegov; njegova se ruka prihvatila za petu. Zato mu nadjenuše ime Jakov.

EZAV PRODAJE PRAVO

PRVORODSTVA

Postanak 25

I kad dječaci odrastoše, posta Ezav dobar lovac, čovjek pustinje. A Jakov je bio čovjek krotak, koji je ostao kod šatora. Izak je više volio Ezava jer je rado jeo lovinu. A Rebeka je više voljela Jakova.

Jednom skuhao Jakov jelo. Tada Ezav dođe iz pustinje sav gladan. Ezav reče Ja-

kovu: »Daj mi brže da jedem toga crvenoga jela; jer sam vrlo gladan!« Jakov odvrati: »Prodaj mi najprije svoje pravo prvorodstva!« Ezav odvrati: »Ah, moram eto umrijeti! Što će mi to pravo prvorodstva?« A Jakov reče: »Zakuni mi se najprije!« I zakle mu se i prodade tako svoje pravo prvorodstva Jakovu. Nato Jakov dade Ezavu kruha i jela od leće. On je jeo i pio, ustao i otišao. Tako je malo cijenio Ezav pravo prvorodstva.

PAVAO U RIMU

Djela apostolska 28

Nakon tri mjeseca otplovili smo u Rim. Braća iz Rima, čuvši za nas, izađoše nam ususret. I kad ih vidje Pavao, dade hvalu Bogu i ohrabri se. A kad uđosmo u Rim, Pavlu bi dopušteno da živi posebno u svom stanu s vojnikom koji ga je čuvao.

Nakon tri dana sazva Pavao židovske prvake. I kad se skupiše, poče im govoriti:

»Ljudi braćo, ja nisam ništa učinio protiv našega naroda ili protiv običaja naših otaca, a ipak sam uhićen u Jeruzalemu i izručen u ruke Rimljanima. I kad su oni izvidjeli za mene, htjeli su me pustiti, jer nije bilo na meni nikakve smrtne krivnje. A kad se Židovi usprotiviše, bio sam prisiljen prizvati se na cara, ali ne kao da bih svoj narod imao za nešto tužiti. Zbog toga razloga zamolio sam vas da vas vidim i da progovorim s vama; jer zbog Izraelove nade okovan sam ovim lancem.«

A oni mu rekoše: »Mi nismo primili pisma o tebi iz Judeje, niti je došao tko od braće javiti ili govoriti što zlo protiv tebe. Nego molimo da čujemo od tebe što misliš; jer nam je poznata ova sljedba.«

On im je razlagao svjedočeći kraljevstvo Božje i uvjeravajući ih o Isusu iz Mojsijeva zakona i Proroka od jutra do mraka. Jedni su prihvatili njegove dokaze, a drugi su odbili povjerovati. I kako su bili nesložni među sobom, stadoše se razilaziti, kad reče Pavao jednu riječ: »Dobro je kazao Duh Sveti pre-

ko proroka Izaije vašim ocima: ‘Jer je otvrdnulo srce ovoga naroda, i ušima teško čuju, i svoje oči zatisnuše, da tako ne vide očima, ušima ne čuju, i srcem ne razumiju pa da se ne obrate i da ih ne ozdravim.’ Neka vam je dakle na znanje da je ovo Božje spasenje poslano poganima, i oni će slušati.«

Pavao je živio pune dvije godine u svom unajmljenom stanu, i primao je sve koji su mu dolazili, propovijedajući Božje kraljevstvo i učeći o Gospodinu Isusu Kristu sa svom slobodom, bez smetnje.

PAVLOV E POSLANICE

Poslanica Efežanima 1– 2

Pavao, po Božjoj volji Apostol K rista Isusa, svet ima koji su u Efezu, i v jernima u Kristu Isusu.

Vi ste bili mrtv i zbog svojih prijestupa i g rijeha u kojima ste nekoć živjeli na način ovoga svijeta, po k nezu koji vlada u zraku, po duhu koji sada djeluje u nepokornim sinovi ma . U takvim prijest upima i grijesima i mi smo sv i nekad živjeli po željama svojega tijela, čineći prohtjeve tijela i slijedeći tjelesne porive, i bili smo po naravi djeca srdžbe, kao i ostali.

Ali Bog koji je bogat u milosrđu, zbog veli ke s voje ljubav i kojom na s je z avolio, oživje s K ristom nas koji smo bili mrtv i zbog grijeha – milošću ste spašeni. S njime nas uskrisi i posadi na nebesima u Krist u Isusu, da pokaže u budući m v jekovi ma preveliko bogatstvo svoje milosti, dobrotom prema nama u K ristu Isusu. Doista, milošću ste spašeni po v jeri. To nije od vas, nego je dar Božji. Ne po djelima, da se t ko ne bi hvalio. Mi smo njegovo djelo, stvoreni u Kristu Isusu za dobra djela koja Bog u naprijed pripravi da u njima živimo.

OTKRIVENJE IVANA APOSTOLA

Otkrivenje 1 – 22

Otkrivenje Isusa Krista koje mu dade

Bog da pokaže svojim slugama što će se uskoro zbiti. On to očitova, poslavši svoga anđela svojemu sluzi Ivanu, koji svjedoči kao Božju riječ i svjedočanstvo Isusa Krista sve što je vidio. Blago onome koji čita i onima koji slušaju riječi ovoga proroštva i drže što je napisano u njemu, jer je vrijeme blizu!

Ja, Ivan, obraćam se sedmorim Crkvama u Aziji. Milost vam i mir od onoga koji jest, koji bijaše i koji će doći, i od sedam duhova koji su pred njegovim prijestoljem; i od Isusa Krista koji je vjerni svjedok, prvorođenac od mrtvih, i vladar nad zemaljskim kraljevima. Njemu, koji nas ljubi i koji nas je otkupio od naših grijeha svojom krvlju i učinio nas kraljevstvom i svećenicima Bogu i svojemu Ocu, Njemu slava i vlast u vijeke vjekova! Amen.

»Evo, dolazi na oblacima, i gledat će ga svako oko, i oni koji ga probodoše. I tužit će nad njim sva zemaljska plemena.« Da, amen.

Ja sam Alfa i Omega, govori Gospodin Bog; koji jest, i koji bijaše, i koji će doći, Svemogući.

Ja, Ivan, vaš brat i dionik u nevolji i u kraljevstvu i strpljivosti u Kristu Isusu, bijah na otoku koji se zove Patmos, zbog Božje riječi i zbog svjedočanstva o

Isusu. Tada se zanesoh u Gospodnji dan, i začuh za sobom veliki glas poput trube. Glas je govorio: »Ovo što vidiš napiši u knjigu i pošalji sedmorim Crkvama: u Efez, u Smirnu, u Pergam, u Tijatiru, u Sard, u Filadelfiju i u Laodiceju.« I obazreh se da vidim glas koji mi govori. Čim sam se obazreo, vidio sam sedam zlatnih svijećnjaka, i usred svijećnjaka vidio sam kao Sina Čovječjega, odjevena u dugu haljinu, i opasana po prsima zlatnim pojasom. Njegova glava i bijela kosa kao bijela vuna, kao snijeg; i njegove oči kao ognjeni plamen. I njegove noge kao mjed kad se rastopi u peći; a njegov glas kao šum mnogih voda. Imao je u desnoj ruci sedam zvijezda, i iz usta mu je izlazio oštar mač s dvije oštrice. Njegovo lice bilo je kao što sunce sja u svojoj snazi.

I kad ga vidjeh, padoh do njegovih nogu kao mrtav. On stavi svoju desnicu na me govoreći: »Ne boj se, ja sam Prvi i Posljednji, i Živi: bio sam mrtav, i evo živim u vijeke vjekova, i imam ključeve smrti i podzemlja. Napiši dakle što si vidio, i što jest, i što će se zbiti po tom. Tajna sedam zvijezda koje si vidio na mojoj desnici i sedam zlatnih svijećnjaka znači: sedam zvijezda jesu anđeli sedam Crkava, i sedam svijećnjaka jest sedam Crkava.«

Govori onaj koji ovo svjedoči: »Da, dolazim brzo.«

Amen.

Dođi, Gospodine Isuse!

Milost Gospodina Isusa Krista sa svima!

NOVI BOŽJI SVIJET

Otkrivenje 21 i Ivan 20

Vidjeh novo nebo i novu zemlju, jer prvo nebo i prva zemlja prođoše, ni mora više nema. I vidjeh sveti grad, novi Jeruzalem, gdje silazi od Boga s neba, opremljen kao zaručnica, ukrašena svojemu zaručniku. I začuh jaki glas s prijestolja gdje govori:

»Evo Božjega šatora među ljudima, i prebivat će s njima, i oni će biti njegov narod, a sam će Bog biti s njima njihov Bog.

I obrisat će Bog svaku suzu s njihovih očiju, i više ne će biti smrti, ni tuge, ni vike, ni boli ne će više biti, jer prvo prođe.«

I reče onaj koji sjedi na prijestolju:

»Evo činim sve novo.« I reče mi: »Napiši: ove su riječi vjerne i istinite.«

I mnoga druga čudesa učini Isus pred svojim učenicima koja nisu napisana u ovoj knjizi. A ova su zapisana da vjerujete da je Isus Mesija, Sin Božji, i da vjerujući imate život u njegovo ime.

Nakladnik: VERBUM d.o.o. Sinjska 2, 21000 Split Tel.: 021/340 260, fax: 021/340 270

E-adresa: naklada@verbum.hr www.verbum.hr

Tisak: Denona d.o.o.

Tiskano u ožujku 2025.

Ilustrirana Biblija za mlade sadrži odabrane biblijske tekstove u njihovu izvornom obliku, popraćene bogatim i privlačnim ilustracijama koje pomažu lakšem razumijevanju te boljem pamćenju biblijskog teksta.

Mladima se tako na suvremen način približava Sveto pismo počevši od Knjige Postanka do Otkrivenja te im se omogućavaju jasne spoznaje o Božjem stvaranju svijeta, njegovu djelovanju u ljudskoj povijesti i upravljanju njome. Osim toga Ilustrirana Biblija za mlade sadrži i mnoštvo pripovijesti o ključnim biblijskim likovima, izvješća o Isusovu rođenju, njegovim ozdravljenjima, čudima, muci, smrti i uskrsnuću, o napredovanju i širenju kršćanske vjere, posljednjim vremenima i događajima vezanim za njih.

Zahvaljujući svom sadržaju i ilustracijama, Ilustrirana Biblija za mlade knjiga je za svaku obitelj i zajednicu mladih te odlično sredstvo za školsku i župnu katehezu.

»Dok budu čitali ove zgode iz Svetoga pisma, mladi će upijati duh i poruku Riječi Božje te svoje životne snove usklađivati s Božjim planom... Njima te njihovim roditeljima i odgojiteljima želim radosno čitanje i stupnjevito usvajanje ovih Božjih poruka.«

kardinal Vinko Puljić

ISBN 978-953-235-979-4