Page 1

dokazi nadnaravnoga Istraga o čudima i fenomenima

GRZEGORZ GÓRNY JANUSZ ROSIKOŃ


DOKAZI

NADNARAVNOGA


VERBUM


GRZEGORZ GÓRNY

JANUSZ ROSIKOŃ

DOKAZI NADNARAVNOGA Istraga o čudima i fenomenima


4


PROSL OV Početkom XX. stoljeća njemački je sociolog Max Weber ustvrdio kako s napretkom znanja i razvojem tehnologije neminovno mora nastupiti i proces “raščaravanja” svijeta. Čovjek će s prirode strgnuti veo tajnovitosti i svijet će za njega tako postati potpuno jasan i bez ikakvih zagonetki. Otprilike u isto vrijeme kada je on to ustvrdio najbolji fizičari toga vremena u atomskoj i kvantnoj fizici došli su do otkrićâ koja su potpuno izmijenila znanstvenu sliku svijeta. Kako je to rekao Werner Heisenberg: “Suvremena tumačenja pojava na razini mikrosvijeta nemaju puno toga zajedničkog s istinskom materijalističkom filozofijom. Štoviše, može se reći da je atomska fizika skrenula znanost s materijalističkoga puta kojim je kročila u XIX. stoljeću.” Kako bi prenijeli bît pojava koje su istraživali astrofizičari, kozmolozi i istraživači elementarnih čestica počeli su koristiti jezik mistike. Također, smanjio se jaz između znanosti i religije; suvremeni znanstvenici traže da vjerujemo u pojave koje se čine manje vjerojatnima od sadržaja kršćanskih dogma. Jer u što je lakše povjerovati: da djevica može roditi sina ili da je cijeli svemir koji se prostire milijardama svjetlosnih godina zajedno sa svime što postoji nekada bio zatvoren u jednoj točki manjoj od vrška igle? Kao što je rekao dobitnik Nobelove nagrade za fiziku Charles Hard Townes: “Što više znamo o kozmosu i evolucijskoj biologiji, to nam se oni čine sve više neobjašnjivima bez prihvaćanja koncepta inteligentnoga dizajna. Što se mene tiče, to je ono što me okreće vjeri.” Američki fizičar nije jedini koji tako razmišlja. Nedavna su istraživanja pokazala kako na odjelima prirodnih i egzaktnih znanosti na američkim sveučilištima ima više vjernika nego na onima humanističkih znanosti. Jer empiristi se više bave činjenicama, a humanisti teorijama. Neki od zabilježenih fenomena potpuno izmiču istraživačkim metodama kojima raspolaže suvremena znanost. Posljedično, želeći ostati u suglasju s činjenicama i logičkim načinom razmišljanja, mnoštvo se stručnjaka s područja egzaktnih znanosti otvara natprirodnomu. Čini se da je Max Planck bio u pravu kada je napisao: “Religija i prirodne znanosti nisu međusobno suprotstavljene kako to neki misle i čak i strahuju, već samo različitim putovima vode do istoga cilja, a taj je cilj Bog.” Ova knjiga predstavlja putovanje mjestima na kojima su zabilježene pojave koje nazivamo natprirodnima i koje su poput vrata odškrinutih prema drukčijoj stvarnosti. Ona govori i o mnogobrojnim susretima sa znanstvenicima koji su istraživali ove zadivljujuće fenomene. Uložili smo mnogo vremena kako bismo došli do ovih znanstvenika, razgovarali s njima i upoznali se sa zaključcima njihova rada. Pozivamo vas na naše putovanje...

5


SADRŽAJ

10

INSTITUT PREPUN TAJNA TAMO GDJE SE ZNANOST SUSREĆE SA SVOJIM GRANICAMA:

Odlazimo u istraživački centar u Innsbrucku koji se bavi istraživanjem fenomena za koje suvremena znanost nema objašnjenja

34

SRCE U NEPRESTANOJ AGONIJI OTAJSTVO VJERE - MISTERIJ ZA ZNANOST:

Susrećemo se s patolozima koji iznose dokaze da se komadić kruha može pretvoriti u ljudsko tijelo

88

UVIJEK TOČAN KRVNI UGRUŠAK TANKA CRVENA LINIJA:

U Napulju promatramo čestice hemoglobina koje se ponašaju kao da su obdarene inteligencijom

116

ONA KOJA JE PROMIJENILA TIJEK POVIJESTI ŽENA ZAOGRNUTA SUNCEM:

Divimo se slici nastaloj tajanstvenom tehnikom, slici koja je bila uzrok munjevite evangelizacije Latinske Amerike


176 MOLITVA KOJA RUŠI PRIRODNE ZAKONE DOKAZI DA SU SVECI S NAMA:

U Rimu odlazimo u instituciju u kojoj su prikupljene na tisuće medicinskih dokumenata o ozdravljenju od bolesti koje suvremena medicina ne može izliječiti

210 RANE KOJE NIKADA NE ZACJELJUJU ŽIVOT SA STIGMAMA:

Razgovarali smo sa znanstvenicima koji su osobno pregledavali stigme suvremenih mistika

268 ŽIVOT BEZ JELA I PIĆA INEDIJA:

Doznajemo rezultate pretraga provedenih nad osobama Sjeverna kruna

koje su godinama živjele samo od posvećene hostije Zmijonosac

306 NERASPADNUTA TIJELA IZNAD ENTROPIJE:

Volar

Susrećemo se sa znanstvenicima koji su istraživali i Škorpion Djevica

Berenikina kosa

Lovački psi Vodenjak Kentaur Zmaj Veliki medvjed

Lav

Kočijaš

Južni križ

pregledavali tijela neraspadnuta nakon smrti

5 8–9 367

PROSLOV KARTA FENOMENA ZAHVALE

7


Alatri, 84 Alba de Tormes, 331–341 Amaseno, 110–111 Ars, 332 Asiz, 240–246 Balazar, 270–281 Bois-d’Haine 249–251 Bologna, 314–315 Bolsena, 74–75 Bra, 118–125 Brockton, 194 Buenos Aires, 79–87 Calanda, 140–155 Callao, 204–209 Cap-de-la-Madeleine, 203 Cascia, 64–65, 324–330 Châteauneuf-de-Galaure, 291–305 Chylice, 252 Częstochowa, 170–175 Damask, 260–267 Daroca, 66–71 Dülmen, 247 Forlì, 358 Guadalupe, 126–139 Innsbruck, 12–21 Kaufbeuren, 196–201 Konnersreuth, 253–261, 284–292 Krakov, 186 Lanciano, 49–59 Lourdes, 156–169 Lucca, 361 Ludbreg, 78-83 Łódź-Łagiewniki, 345 Madrid, 106–110, 115, 353 Međugorje, 21–23 Montefiascone, 329 Napulj, 90–105 Nevers, 351–359 Olivenza, 202–204 Orvieto, 72–77 Ożarów, 193 Paray-le-Monial, 247–249 Paravati, 212–223 Pariz, 350, 364 Prag, 308–323 Ravello, 112–114 Rosenheim, 24–26 Rim, 178–209, 338, 346, 349, 359–365 San Giovanni Rotondo, 224–238, 364–365 Siena, 60–63 Sokółka, 34–49 Szolnok, 230 Varšava, 342–348 Zaragoza, 140–155

118–125

291–305

156–169

351–359 331–341 106–110 115, 353 Guadalupe

Alba de Torres

270–281

Balazar

Madrid

Olivenza

126–139 Peru

202–204 Buenos Aires

79

66–71

204– 209

88


247

KARTA FENOMENA

342–348 34–49

170–175

253–261, 284–292

249 –251 Varšava

196–201

Sokółka

Częstochowa

Dülmen

224–238, 364–365

Bois-d’Haine

247–249

Bra

Daroca

74–75

Zaragoza Calanda

12–21

Innsbruck Ludbreg

112–114

178–209 , 338 346, 349 359–365 Siena

Lourdes

Konnersreuth

Paray-le-Monial

Châteaunef-de-Galaure

308–323

Prag Kaufbeuren

Nevers

64–65, 324–330

79–83

Orvieto

Asiz Cascia Lanciano Rim Bolsena San Giovanni Rotondo Napulj

72–77

Ravello Paravati

Damask

260–267 R

212–223

240–246 86–101

60–63 140–155 49–59


TAMO GDJE SE ZNANOST SUSREĆE SA SVOJIM GRANICAMA

Institut prepun tajna


P O G L AV L J E I .

Institut prepun tajna U Innsbrucku se nalazi jedan od najneobičnijih znanstvenih centara na svijetu. Crkveni kompleks smješten u ulici

u središtu grada, na adresi Maximilianstraße 8, ničim ne daje naslutiti da se u njemu nalazi neobičan istraživački institut. S ulice se vide jedino crkva u secesijskomu stilu i odmah do nje zavod redovnika redemptorista. Ipak, prošavši kroz vrata koja vode na ulicu posjetitelj će odmah ugledati malenu funkcionalnu zgradu smještenu unutar ograđenoga kompleksa. U toj je zgradi profesor i svećenik Andreas Resch utemeljio svoje maleno kraljevstvo, novu granu znanosti; u njoj se nalazi Institut za granična područja znanosti (Institut für Grenzgebiete der Wissenschaft). PROF. ANDREAS RESCH, utemeljitelj nove grane znanosti – paranormologije. Više od 30 godina predavao je na Akademiji Alfonsianum pri Papinskomu lateranskom sveučilištu kao i na Papinskomu sveučilištu Gregoriana u Rimu.

Innsbruck AU ST R I JA

13


DOK A ZI NADNAR AVNOGA

I stra ga o č ud ima i fen o men ima

O. ANDREAS RESCH rado dijeli rezultate svojih istraživanja koje provodi dulje od 40 godina.

14

MAXIMILIAN-STRASSE 8 u Innsbrucku. To je adresa zajednice redemptorista i Instituta za granična područja znanosti.

Godine 1969. o. Resch pozvan je na Akademiju Alfonsianum pri Papinskomu lateranskom sveučilištu u Rimu. Ondje je trebao predavati dva kolegija: kliničku psihologiju te uvod u proučavanje paranormalnih fenomena. Tada tridesetpetogodišnji redemptorist iz Južnoga Tirola postao je prvi znanstvenik u Katoličkoj Crkvi zadužen za akademsko proučavanje natprirodnih pojava. Prije toga osam je godina radio kao klinički psiholog i psihoterapeut i tijekom svoje prakse susreo se s nizom fenomena koje suvremena znanost nije mogla objasniti. Većina se znanstvenika izbjegava baviti takvim fenomenima jer im dostupna istraživačka oruđa ne mogu puno reći o njima. Resch je pak odlučio prihvatiti izazov. Nije se mogao pomiriti s time da znanstvenici prihvaćaju samo ono što su u stanju objasniti. Pojave koje znanost ne može objasniti za njih kao da prestanu postojati.


15


KRALJEVSTVO ANDREASA RESCHA – Sjedište Instituta za granična područja znanosti. Tu se nalazi najveći svjetski arhiv dokumenata o pojavama koje suvremena znanost ne može objasniti. U svojoj knjizi Istraga kršćanstva (Inchiesta sul Cristianesimo) talijanski je novinar Vittorio Messori posvetio cijelo jedno poglavlje o. Reschu, predstavljajući toga austrijskog redemptorista kao pedantna i znatiželjna znanstvenika, svjetskoga pionira na području paranormologije.

16


17


VIDIOCI iz Međugorja tijekom specijalističkoga pregleda. Kameru drži neurofiziolog Marco Margnelli. U donjemu desnom kutu vidimo doktora Giorgija Gagliardija.

18

Upravo je to jedan od razloga radi kojih je o. Resch utemeljio novu granu znanosti – paranormologiju ili znanost o paranormalnim pojavama. Stručnjaci s toga područja bave se istraživanjem fenomena koje akademski svijet zaobilazi u široku luku: istražuju pojave poput proročanskih snova, vizija, duhova, telepatije, telekineze, materijalizacije, levitacije, ekstaza, bilokacije, stigma, vidovitosti, opsjednuća ili čudesnih ozdravljenja. Istražuju i svjetonazore koji se oblikuju u kontekstu takvih pojava: astrologiju, alkemiju, spiritizam, sotonizam, ufologiju i new age pokret. Poput svih egzaktnih znanosti i paranormologija se služi preciznim metodološkim postupcima, kao što su ponavljanje pokusa, logička dedukcija ili utvrđivanje srednjih statističkih vrijednosti. Znanstvenicima često stvara poteškoće to što je pritom riječ o fenomenima spontane naravi koji se stoga ne mogu reproducirati. Ipak,


DOK A ZI NADNAR AVNOGA

temelj svakoga istraživanja mora biti precizan i cjelovit opis konkretnoga fenomena. Tek se nakon toga može donositi hipoteza. Paranormologija je interdisciplinirana znanost koja koristi spoznaje iz drugih znanstvenih disciplina: biologije, genetike, fizike, kemije, medicine, ali i psihologije, povijesti, etnografije i biblijskih znanosti. Prema definiciji o. Rescha, područje istraživanja paranormologije je “višeslojno granično područje – ne samo među pojedinim znanostima, nego i među znanstvenim dokazima i životnim iskustvima, među uzročnošću i spontanošću, među ovim i onim svijetom”. O. Resch podijelio je paranormologiju na četiri područja, ovisno o naravi fenomena koji se istražuje: parafizičko, parabiološko, parapsihološko i parapneumatološko područje. Takva je podjela povezana s činjenicom da u čovjeku i svemiru, kako to shvaća o. Resch, djeluju četiri temeljne sile: physis – materijalna stvarnost, bios – živi organizam, psyche – um, psiha i naposljetku pneuma – ljudska duša i s njom povezana sposobnost percepcije. U parafizičko područje o. Resch je uvrstio one granične pojave kod kojih je fizički aspekt u prvomu planu. Među njima su bilokacija, levitacija, talismani, radiestezija, korištenje viska i rašlja, automatsko pisanje te telekineza, odnosno pomicanje materijalnih predmeta ili mijenjanje njihova oblika bez doticanja. Na jednomu međunarodnom kongresu u Parizu o. Resch je zajedno s velikim brojem drugih očevidaca svjedočio kako je jedan muškarac savio debelu metalnu šipku ne dotičući je. Mogućnost masovne sugestije bila je isključena jer su fenomen registirali i uređaji. Područje parabiologije pokriva sve pojave povezane s ljudskim organizmom, posebice sa zdravljem. Primjerice: stigme, akupunkturu, postavljanje dijagnoze na daljinu ili na temelju fotografija te medicinski neobjašnjiva ozdravljenja. O. Resch je objavio tri sveska s medicinskom dokumentacijom takvih slučajeva. U područje parapsihologije tirolski je znanstvenik uvrstio uglavnom pojave s područja psihe. Tu primjerice spadaju telepatija ili izvanosjetilna komunikacija; kardiognozija odnosno sposobnost prepoznavanja tuđih nutarnjih stanja; vidovitost, proročki snovi koji točno predviđaju budućnost, hipnoza, ekstaza, mediji, glosolalija (govor u jezicima). Posljednje područje – parapneumatologija – odnosi se na duhovne fenomene povezane s misticizmom, objavama, proroštvima, obredima ili molitvama, kao i pitanjima zagrobnoga života, poput iskustva kliničke smrti.

OKULISTIČKI PREGLED vidioca iz Međugorja za vrijeme ukazanja. Iako im je svjetlo usmjereno u oči, zjenice su im raširene, što ukazuje na to da su u stanju ekstaze. Nad ovih šestero Hrvata do sada su provedena tri kompleksna neurofiziološka istraživanja: 1984., 1985. i 1998. U ovomu posljednjem sudjelovao je i Andreas Resch.

19


ANDREAS RESCH nije samo znanstvenik nego i svećenik. On tvrdi da se vjera i razum međusobno ne suprotstavljaju. Znanost i vjera njegove su dvije velike strasti.

20

Ipak, podjela na četiri navedena područja nije uvijek potpuno jasna, što priznaju i utemeljitelji paranormologije. Andreas Resch navodi nam jedan primjer: u vrijeme kada je radio kao psihoterapeut u ured mu je došla žena kojoj liječnici nisu mogli pomoći. Imala je ničim izazvane napade agresije, tako snažne da su je ponekad morali vezati. Nakon što se upoznao s njezinim slučajem, o. Resch joj je rekao: “S psihološkoga stajališta potpuno ste zdravi. Ne mogu vam pomoći kao psiholog, nego samo kao svećenik.” Žena je pristala da se pomoli nad njom za njezino ozdravljenje. Dok se molio, osjetio je u prsima snažan pritisak i jedva se suzdržao da ne krikne. Nakon molitve bol je nestala. Nedugo nakon toga Rescha je nazvao liječnik te pacijentice i rekao: “Ona je ozdravila, to je čudo!” Desetak godina poslije ta je žena ponovno došla k o. Reschu i potvrdila mu da sve od njegove molitve nema nikakvih poteškoća. Resch do danas dvoji u koje bi područje paranormologije trebalo uvrstiti taj slučaj čudesnoga ozdravljenja posredstvom molitve. Imajući u vidu da je žena izliječena djelovanjem duhovne snage trebalo bi ga kategorizirati kao parapneumatologiju, međutim, biološki simptomi njezine bolesti mogli bi ga opisati i kao parabiološki fenomen. Godine 1980. o. Resch je u Innsbrucku utemeljio institut koji je uskoro postao svjetsko središte za istraživanje paranormalnih pojava. U njemu se prikupljaju, kate-


Istraga o č udima i fenomen i ma

DOK A ZI NADNAR AVNOGA

goriziraju i istražuju svi tragovi i naznake pojava koje nadilaze dosege moderne znanosti. Taj institut predstavlja najveći svjetski arhiv dokumentacije pojava koje ostaju zagonetka za suvremenu znanost. Institut redovito organizira međunarodne kongrese pod nazivom Imago Mundi na kojima predavanja održavaju znanstvenici iz svih dijelova svijeta. Njihova se izlaganja potom prikupe i objave u zbornicima na koje su pretplaćene sveučilišne knjižnice širom svijeta. Znanstveni centar u Innsbrucku objavljuje i dva specijalizirana časopisa: Ethica (Etika) i Grenzgebiete der Wissenschaft (Granična područja znanosti). U ovomu potonjem istraživači iz raznih zemalja predstavljaju najnovije rezultate svojih analiza, iskustava i ekspertiza. O. Resch autor je velikoga broja knjiga koje pokazuju širinu njegovih interesa. Dovoljno je nabrojiti nekoliko naslova: Paranormalna ozdravljenja; Mistika; Izmijenjena stanja svijesti. San, trans i ekstaza; Depresija. Oblici, uzroci, terapija; Psiha i duh. Osjećaji, misli, mudrost ili Leksikon paranormologije. Neki njegovi radovi posvećeni su suvremenim kršćanskim misticima kao što su Myrna Nazzour iz Damaska ili hrvatski vidioci iz Međugorja. Ovaj drugi slučaj danas je u središtu pozornosti milijuna ljudi diljem svijeta. Katolička Crkva, koja s velikim oprezom pristupa svakoj privatnoj objavi, još uvijek istražuje ono što se događa u Međugorju. U davanju konačnoga suda Svetoj Stolici dakako pomažu i

AUSTRIJSKI REDEMPTORIST autor je brojnih knjiga o paranormalnim pojavama. Pisao je među ostalim i o čudima pripisanima zagovorima svetaca i blaženika, iskustvima kliničke smrti, čudesnim ozdravljenjima u Lourdesu i odnosom paranormologije i religije.

21


22

IVAN DRAGIĆEVIĆ, jedan od vidioca iz Međugorja. Trenutno živi u SAD-u sa suprugom i troje djece. Poruke iz toga malog hrvatskog sela po Sjevernoj su se Americi proširile uglavnom zahvaljujući njegovim nastojanjima.

medicinska, psihološka i sociološka istraživanja provedena u Međugorju. Do danas su provedena tri takva istraživačka projekta. Vidioce je prvi put pregledao profesor Henri Joyeux sa svojim suradnicima iz Montpelliera 1984. godine. Drugo je istraživanje proveo tim talijanskoga profesora Luigija Frigerija 1985., a najcjelovitije su istraživanje proveli Andreas Resch i doktor Giorgio Gagliardi 1998. godine. Predmet njihova istraživanja bili su vidioci Marija Pavlović-Lunetti, Ivan Dragičević, Vicka Ivanković-Mijatović, Mirjana Dragičević-Soldo, Ivanka Ivanković-Elez i Jakov Čolo. Jedna od istraživačkih metoda bila je da priključe vidioce na posebne medicinske aparate koji registriraju promjene u organizmu tijekom ukazanja. Na temelju rezultata toga testa, kao i na temelju provedenih dijagnostičkih psihotestova, znanstvenici su isključili mogućnost da je riječ o namjernoj prijevari ili simulaciji od strane vidioca. Također, na temelju psiholoških i neurofizioloških istraživanja uspjeli su eksperimentalno potvrditi da vidioci nisu bili pod djelovanjem hipnoze, nego su se nalazili u “izmijenjenu stanju svijesti s obilježjima ekstaze”. Koji je uzrok toga neobičnog stanja, to mjerni instrumenti nisu mogli pokazati.


Istraga o č udima i fenomen i ma

DOK A ZI NADNAR AVNOGA

UKAZANJA U MEĐUGORJU započela su 24. lipnja 1981. i traju do danas.

MARIJA PAVLOVIĆ-LUNETTI, jedna od međugorskih vidjelica, danas živi u Italiji s mužem i četvero djece.

Tako su se znanstvenici našli pred dva različita moguća zaključka: ili je riječ o natprirodnoj objavi, dakle autentičnu očitovanju duhovnih bića u materijalnomu svijetu, ili je izmijenjeno stanje svijesti vidioca posljedica aktivnosti njihove psihe. Treba naglasiti da psihijatrija poznaje takve slučajeve, ali oni su uvijek pojedinačni. Kada je o Međugorju riječ, problem je u tome što se u izmijenjenome stanju svijesti istodobno nalazi šestero ljudi i svatko od njih, neovisno o ostalima, “vidi” i “čuje” potpuno isto. Na takva pitanja suvremena psihologija nije u stanju odgovoriti. U ovakvim se dvojbama znanstvenici ne nalaze samo kod proučavanja mističnih pojava, poput Marijinih ukazanja, nego i kod manifestacija koje se obično opisuju kao demonske. Neke od njih dobro su dokumentirane i opisane u izvješćima stručnjaka. I Andreas Resch svojedobno je imao prigodu istraživati jedan takav slučaj – poznat slučaj tzv. poltergajsta iz Rosenheima. Termin poltergajst u stručnoj literaturi označava “duha koji stvara buku”, onoga koji pomiče predmete. Upravo je takav fenomen zabilježen u razdoblju od 1967. do 1968. u jednomu odvjetničkom uredu u Rosenheimu u blizini Münchena. Poltergajst se među ostalim manifestirao i

23


DOK A ZI NADNAR AVNOGA

DIO PROSTORA u kojemu se manifestirao poltergajst iz Rosenheima

PROF. HANS BENDER predavao je parapsihologiju na Sveučilištu u Freiburgu.

24 24

I stra ga o č ud ima i fen o men ima

neobjašnjivim pomicanjem predmeta koji bi se naglo podigli u zrak i okretali za 180 stupnjeva. Poltergajst iz Rosenheima jedan je od najdokumentiranijh fenomena takve vrste u povijesti, koji su potvrdila i policijska i sudska izvješća, kao i tehničari i znanstvenici. Oko 40 osoba dalo je iskaze o tome što su vidjeli. Među njima su bila i dvojica policajaca koji su posvjedočili kako su vidjeli metalnu kasu tešku oko 300 kilograma podignutu u zrak. Snimljen je čak i film koji prikazuje kako se ormarići, telefoni i druga uredska oprema pomiču sami od sebe. O. Resch doveo je na mjesto događaja istraživački tim na čelu s profesorom Hansom Benderom sa Sveučilišta u Freiburgu. Zajedno s njim došla su i dva znanstvenika s münchenskoga Instituta za fiziku plazme Max Planck ponijevši posebne mjerne instrumente. U trenutku kada se poltergajst počeo manifestirati, instrumenti su registrirali golem i neobjašnjiv dotok energije te prekide u električnim instalacijama. U istomu trenutku mjerni instrumenti koje je postavila lokalna poštanska služba registrirali su nevjerojatno velik broj poziva na telefonsku centralu, poziva koji su dolazili upravo iz odvjetničkoga ureda. Inženjeri poštanske službe bili su u šoku. Bilo je to još vrijeme telefona s brojačnikom i biranje broja trajalo bi više sekunda, a u ovomu slučaju telefonski su aparati u odvjetničkome uredu uputili nekoliko desetaka poziva prema centrali u samo jednoj minuti. Znanstvenici su korak po korak eliminirali sve moguće uzroke ove anomalije koju su njihovi instrumenti registrirali. Tako su isključili sve moguće objašnjive mehanizme koji bi mogli uzrokovati te pojave, poput promjene napona u električnoj mreži ili korištenja raznih naprava u susjednim zgradama. U konačnome izvješću fizičari su napisali kako je poremećaje bilo “moguće izmjeriti, ali ne i racionalno protumačiti”. Ustvrdili su također kako se čini da “pojavama, iako su kompleksne i neredovite, upravljaju inteligentne sile čije karakteristike nije bilo moguće registrirati”.


NJEMAČKI ZNANSTVENICI s Instituta za fiziku plazme Max Planck u Münchenu posebnim su napravama mjerili očitovanja poltergajsta u Rosenheimu.

25


DOK A ZI NADNAR AVNOGA

PROF. HANSA BENDERA njemački su znanstveni krugovi prozvali “Lovac na poltergajsta”. Za vrijeme Trećega Reicha radio je na institutu Paracelsus gdje je među ostalim proučavao i radiesteziju. Godine 1950. u Freiburgu je osnovao Institut za granična područja psihologije i psihičkoga zdravlja.

26

I stra ga o č ud ima i fen o men ima

O. Resch je zapazio da su se te čudnovate pojave uvijek vremenski poklapale s prisutnošću u zgradi jedne od zaposlenica ureda – devetnaestogodišnje Annemarie Schneider. “Jednom prigodom bio sam u uredu i razgovarao sam s njom”, prisjeća se Resch. “Odjednom se sva ukočila, uhvatila rukama za glavu i razrogačila oči i u istomu trenutku iz svih su ormarića izletjele ladice kao da ih je izbacila neka sila. Sjećam se, glavna tajnica ureda stajala je kraj jednoga od ormarića, stisnuta u kutu sobe, bez riječi.” Poltergajst je uznemiravao odvjetnički ured nekoliko mjeseci. Kada je gospođica Schneider napustila radno mjesto u uredu, prestalo je i njegovo djelovanje. Neobjašnjive su se pojave neko vrijeme događale i na njezinu novomu radnom mjestu. Primjerice, kada bi prošla hodnikom, lusteri su se ljuljali, a slike na zidovima okrenule bi se same od sebe. Nakon nekoga vremena čudne su pojave posve nestale. U Rosenheimu su znanstvenici tako mogli posvjedočiti objektivnome fenomenu za koji nisu mogli ponuditi jednoznačno objašnjenje. Dio stručnjaka zagovarao je parapsihološko tumačenje, prema kojemu je bila riječ o psihokinezi, odnosno psihološkim silama koje su uzrokovale ove neobične pojave. Glavna je slabost ove hipoteze u tome što jednu nepoznanicu pokušava objasniti drugom nepoznanicom. Nitko nije uspio dokazati postojanje psiholoških sila koje bi mogle uzrokovati takve fizičke manifestacije. Druga je skupina znanstvenika zastupala spiritističku teoriju po kojoj je u Rosenheimu djelovalo inteligentno duhovno biće. Takva je hipoteza implicitno sadržavala priznanje da prirodne znanosti imaju ograničenu spoznaju i da nikada ne će biti u stanju protumačiti neke pojave. Na taj način zalazimo na područje duhovne stvarnosti koja je pak predmet istraživanja teoloških znanosti. O. Resch smatra da su znanstvenici koji ne priznaju mogućnost postojanja nadnaravnoga zapravo dogmatičniji i zatvoreniji prema stvarnosti od onih koji ne isključuju tu mogućnost. Gilbert Keith Chesterton rekao je da su takvi ljudi indoktrinirani i da ih ideologija koju slijede priječi da započnu bilo kakvu raspravu o određenim činjenicama. Možda nam služba koju vrše egzorcisti može pomoći da dođemo do praktičnijega odgovora. Ukrajinski grkokatolički monah, otac Julian Woronowski, u komunističkome je režimu u tajnosti djelovao kao svećenik tzv. “Katakombne crkve” (Ruske istinski pravoslavne crkve). Godine 1972. njegov ga je biskup tajno imenovao egzorcistom. Tijekom četrdesetak godina te službe nekoliko su ga puta pozivali zbog “agresivnih duhova” koji su ponekad uznemiravali i cijela sela. Takve bi aktivnosti svaki put prestale nakon egzorcizma. Autor ove knjige posjetio je tri sela u Podolu gdje je


27 POLTERGAJST IZ ROSENHEIMA najbolje je dokumentirani slučaj manifestacije takva duha. Profesor Resch je ustvrdio: “Izvješća o takvim pojavama ima još od staroga vijeka i stoga ih ima toliko da bi se mogla sabrati u knjižnicu. Slučaju u Rosenheimu osim mene posvjedočili su i policajci, odvjetnici, tehničari i znanstvenici koji su upravljali posebnim instrumentima.”


DOK A ZI NADNAR AVNOGA

OTKRIĆE DNK bilo je prijelomna točka ne samo u biologiji, nego i u antropologiji. Ono je promijenilo način na koji vidimo sebe kao ljudska bića. Jedna molekula DNK, koja sadrži genetsku informaciju o organizmu, posjeduje najgušću strukturu informacija poznatu čovjeku. Jedna nit DNK, koja je tisuću puta tanja od ljudske vlasi, sadrži dovoljno informacija da se njima napune knjige koje bi naslagane jedna na drugu formirale kulu 500 puta veću od udaljenosti između Zemlje i Mjeseca.

28

prikupio više svjedočanstava o fizičkim napastovanjima koja su tamošnji stanovnici pretrpjeli od nepoznatih sila i koja su prestajala nakon obreda egzorczima. Na temelju svojih iskustava o. Resch je došao do uvjerenja da prosvjetiteljska i pozitivistička paradigma nisu dostatne za razumijevanje svijeta koji nas okružuje. “U današnje vrijeme čovjeka se nastoji protumačiti isključivo putem fiziologije i neurologije. Zato se tvrdi da ne postoji duša – taj zastarjeli pojam – jer se smatra da se sve može objasniti neuronskom aktivnošću. Međutim, svaki čovjek ima oko 38 milijarda stanica i 2,5 bilijuna međustaničnih veza. Nikada ne ćemo biti u stanju u potpunosti razumjeti taj kompleksan sustav. Odgovor je u tome tko ili što upravlja tom mrežom, primjerice, kada u meni nastane neka misao.” Znanstvenici su donedavno tvrdili kako tu funkciju ima moždana kora. Međutim, problem je u tome što je i sam mozak dio toga istog sustava. Osim toga, zabilježeni su i slučajevi djece s hidrocefalusom, tzv. “vodenom glavom” koja su rođena bez moždane kore. To je istraživanje proveo švedski neurolog Björn Merker. EEG zapisi takve djece pokazivali su nepostojanje moždane aktivnosti, što znači da ona ne bi trebala biti sposobna za bilo kakve svjesne radnje. Međutim, ta su djeca reagirala kada bi ih netko zvao po imenu, igrala su se, voljela su promatrati svoj odraz u zrcalu, čak su imala i svoju omiljenu glazbu... Merkera su ispitivanja dovela do zaključka da su “djeca rođena bez moždane kore svjesna”. I druga su istraživanja pokazala da mozak nije središnji koordinator ljudskoga tijela. Iznimka potvrđuje pravilo samo u humanističkim znanostima. U prirodnima ga ruši. Ako nije mozak taj organ koji kontrolira cijeli organizam, koji integrira njegove aktivnosti i vrši antientropijsku funkciju – odnosno sprječava da tijelo postane kaotična nakupina organa i tkiva bez sile koja ga integrira – koji onda organ jest? To je pitanje na koje suvremeni znanstvenici pokušavaju pronaći odgovor. Neki od njih pritom prihvaćaju koncept nematerijalnoga dijela organizma – duše.


Biolozi su otkrili da u ljudskome organizmu ne postoji čestica koja je u njemu od rođenja do smrti. Sve se stanice našega tijela neprestano obnavljaju i mijenjaju. Taj genetski programiran proces čini da se sve stanice u našemu tijelu izmijene u razdoblju od otprilike sedam godina. To dovodi do pitanja: ako u našemu organizmu ne postoji ni jedna jedina stalna stanica, koji to onda čimbenik odlučuje o integralnosti i postojanosti organizma? Znanstvenici odgovaraju da je riječ o nematerijalnome elementu, genetskoj informaciji koja je zapisana u našemu DNK. Tako se postavlja sljedeće pitanje koje zaokuplja znanstvenike: tko je tvorac ovoga složenog sustava koji daje život svakome organizmu? To je također jedna od tema koja se provlači kroz sve publikacije Instituta za granična područja znanosti. Kako je nastao svemir? Može li iz nežive materije nastati život? Je li neka nesvjesna sila mogla dovesti do nastanka svih tih kompliciranih struktura koje su očito inteligentno strukturirane?

LJUDSKI MOZAK znanstvenicima još uvijek predstavlja zagonetku. Naglašavaju kako smo na samu početku otkrivanja kompleksnih mehanizama njegova djelovanja.

29


DOK A ZI NADNAR AVNOGA

I stra ga o č ud ima i fen o men ima

RAČUNALNA SIMULACIJA neurona i sinaptičkih veza. Profesor Werner Gitt napisao je: “Ljudski se organizam sastoji od 100 bilijuna stanica, a svaka od tih stanica sastoji se od čestica čiji je ukupan broj 10 000 puta veći od ukupnoga broja zvijezda u Mliječnoj stazi.”

30

ARNO PENZIAS, dobitnik Nobelove nagrade za fiziku 1987. za otkriće kozmičkoga mikrovalnog pozadinskog zračenja

Temu nastanka svemira u svojim je djelima obrađivao dugogodišnji bliski suradnik o. Andreasa Rescha – prof. Burkhard Heim (1925.–2001), jedan od najistaknutijih teorijskih fizičara XX. stoljeća, poznat po izumu ujedinjene teorije polja, poznate i kao Heimova teorija, koja nastoji objediniti sva poznata fizikalna djelovanja. Novost te teorije jest pretpostavka da su vrijeme i prostor kvantizirani. Godine 1980. prema postulatima te teorije programirano je računalo koje je do danas ostalo najpreciznije sredstvo za mjerenje mase elementarnih čestica. Heim pripada dugačku nizu znanstvenika XX. stoljeća – fizičara, kozmologa i astronoma – koji su pobijali mehanicističku predodžbu svijeta naslijeđenu od Newtona i Descartesa. Ti su znanstvenici tvrdili da svemir – materija, energija, vrijeme i prostor – ima svoj početak i tako pokazali da su griješili oni predstavnici prosvjetiteljstva i njihovi sljedbenici koji su vjerovali u materijalističku predodžbu svijeta tvrdeći da je kozmos beskonačno star, a materija vječna.


Istraga o č udima i fenomen i ma

DOK A ZI NADNAR AVNOGA

Početkom XX. stoljeća nekolicina je znanstvenika (među njima Albert Einstein, Arthur Eddington i Walter Ernst) bila doslovce preneražena vlastitim otkrićima. Bilo im je teško prihvatiti tvrdnju da svemir ima svoj početak, ne samo zbog znanstvenih, nego i filozofskih i ideoloških razloga. Naime, neupitni prirodni zakon uzroka i posljedice kaže da svaka posljedica mora imati svoj uzrok. Američki kemičar Henry F. Schaefer to je jednostavno objasnio: “Ako svemir ima svoj početak, onda Bog

PROF. BURKHARD HEIM, njemački fizičar, izumitelj jedinstvene teorije polja, poznate i kao Heimova teorija, jedan od bliskih suradnika o. Rescha

postoji.” Čak je i Albert Einstein, iako nerado, morao priznati “postojanje više inteligentne sile” koja je prethodila nastanku svemira. Mnogi su znanstvenici došli do slična zaključka nakon što je američki fizičar George Gamow 1946. predstavio javnosti teoriju Velikoga praska. Tu su teoriju 1966. potvrdili Arno Penzias i Robert Wilson otkrivši postojanje kozmičkoga mikrovalnog pozadinskog zračenja. Poslije, kada je satelit COBE dodatno potvrdio postojanje toga zračenja koje je ostalo nakon Velikoga praska, većina je svjetskih kozmologa prihvatila teoriju Velikoga praska. Godine 2006. George Smoot i John Mather dobili su Nobelovu nagradu iz fizike za rad na tomu projektu. Prema teoriji Velikoga praska svemir je u početku bio smješten u točki manjoj od vrška igle, a cijela njegova materija i energija, sve četiri dimenzije prostor-vremena, bile su u stanju beskonačne gustoće. Čitav je svemir bio u jednoj mikroskopskoj točki. Nije, dakle, nimalo čudno da je spomenuti Arno Penzias, dobitnik Nobelove nagrade 1987., o rezultatima istraživanja Velikoga praska rekao: “Najbolji podatci

VELIKI ZNANSTVENICI XX. ST.: britanski astrofizičar Fred Hoyle, američki kemičar Henry F. Schaefer i australski fizičar John Carew Eccles. Svi oni drže da život u svemiru nije mogao nastati slučajno.

31


32

do kojih smo došli identični su onome što bih predvidio da sam imao na raspolaganju samo Mojsijevo Petoknjižje, Psalme i Bibliju kao cjelinu.” Prema teoriji prostor-vremena vrijeme je moralo nastati kada i prostor. Dakle, uzrok svemira, koji je izvan njega, mora egzistirati izvan prostora i izvan vremena. Znanstvenici ističu kako samo tri monoteističke religije (judaizam, kršćanstvo i islam) ispovijedaju Boga koji nije jedno sa svemirom i koji nije unutar njega. Zbog toga je brazilski fizičar i astronom Marcelo Gleiser zaključio: ako je teorija Velikoga praska točna, onda su kozmologije većine religija svijeta (koje imaju oko dvije milijarde sljedbenika) osim navedenih monoteističkih – pogrješne. Nakon Velikoga praska, koji se dogodio prije 14 milijarda godina, svemir se naglo počeo širiti. To se širenje moglo dogoditi na dva načina: ili kaotično, bez ikakva reda, ili u skladu s nekim pravilima i zakonitostima. Prihvatimo li ovo drugo, to znači da mora postojati neka viša inteligencija, kreativna sila koja je osmislila taj proces. Uređenost i svrhovitost prirode kao da ruše tezu da je njezin razvoj plod slučajnosti.


Istraga o č udima i fenomen i ma

DOK A ZI NADNAR AVNOGA

Jesu li neke sile, djelujući slučajno i neplanski, mogle stvoriti život, pa tako i kompleksna bića poput homo sapiensa? Što na to kažu znanstvenici? Britanski astrofizičar Fred Hoyle, koji je osmislio termin Veliki prasak, napisao je da je vjerojatnost slučajne pojave života u svemiru “jednaka vjerojatnosti da 50 000 puta zaredom bacite kocku i svaki put dobijete dvije šestice”. Australski neurofiziolog John Carew Eccles, dobitnik Nobelove nagrade 1963., upotrijebio je ovakvu usporedbu: “Zamislimo golemo skladište aeronautičkih dijelova. Svi su ti dijelovi spremljeni u zasebnim kutijama ili na policama. To je skladište golema građevina, dugačka recimo tisuću kilometara. Tada nastupi uragan koji sljedećih sto tisuća godina hara skladištem okrećući i sudarajući te dijelove. Kada uragan konačno prestane, na mjestu gdje je nekada bilo skladište sada stoji nekoliko zrakoplova sa spremnim elisama... Eto, znanost procjenjuje da je vjerojatnost da je život nastao slučajno jednaka vjerojatnosti da se dogodi takvo što. Uz još jednu otežavajuću okolnost: treba odgovoriti na pitanje kako su se ti dijelovi našli u skladištu?” Američki fizičar i dobitnik Nobelove nagrade Leon Max Lederman došao je do zanimljiva zaključka pišući kako je prije Velikoga praska “na samu početku bila pustoš – nevjerojatna praznina – ništavilo bez ikakva prostora, vremena, materije, svjetlosti ili zvuka”. Tako je potvrdio katoličku dogmu o stvaranju svijeta ni iz čega (creatio ex nihilo). Istodobno, Lederman je primijetio kako su i u toj praznini “već bili sadržani zakoni prirode i ta je čudna praznina imala potencijal”. Dakle, već je postojao plan razvoja, inteligentni dizajn budućnosti svijeta. Američki je znanstvenik povukao granicu mogućnosti suvremenih znanosti ustvrdivši: “Samo Bog zna što se dogodilo na početku.” O. Andreas Resch, koji se na međunarodnim konferencijama susretao s brojnim uglednim osobama iz svijeta znanosti, kaže da nikada nije upoznao ozbiljna znanstvenika koji bi bio spreman podržati teoriju o slučajnu nastanku svemira i čovjeka. Mikrobiološka istraživanja pokazala su da stvaranje stanica, molekula ili proteina nije moguće objasniti bez planske strukture. Zato fizika ili kemija ne mogu objasniti fenomen života; treba priznati postojanje inteligencije skrivene izvan vidljivoga svijeta. Profesor Andreas Resch u tome nije iznimka. Mnoštvo se znanstvenika širom svijeta baš poput njega susrelo s fenomenima koje prirodne znanosti ne mogu protumačiti. Zanimljivo, većina tih fenomena zabilježena je u religijskome kontekstu postavši tako za mnoge jasan znak koji nas upućuje na postojanje nadnaravnoga svijeta. Poslušajmo što kažu...

BIG BANG. Teorija Velikoga praska tvrdi da je svemir nastao iz točke manje od vrška igle. Za mnoge znanstvenike ona je polazište za teoriju inteligentnoga dizajna. Prema toj teoriji pojedina obilježja svemira i živih organizama ne možemo protumačiti, a da ne prihvatimo postojanje uzročne sile, odnosno “inteligentnoga uzroka”.

33


OTA J ST VO VJ E R E – M I ST E R I J Z A Z N A N O ST

Srce u neprestanoj agoniji


Naslov poljskoga izvornika: Dowody Tajemnicy. Śledztwo w sprawie zjawisk nadprzyrodzonych © 2013 Rosikon Press Tekst © Grzegorz Górny Fotografije © Janusz Rosikoń © Copyright za hrvatsko izdanje: Verbum, Split, 2016. Glavni urednik: mr. sc. Petar Balta Izvršna urednica: Katarina Gugić, mag. theol.

Sva prava pridržana. Nijedan se dio ove knjige ne smije umnožavati, fotokopirati, reproducirati ni prenositi u bilo kakvu obliku (elektronički, mehanički i sl.) bez prethodne pisane suglasnosti nakladnika.

Grafički dizajn: Maciej Marchewicz Karte i ilustracije: Piotr Karczewski Suradnja: Jan Kasprzycki-Rosikoń Prijevod: Goran Andrijanić Lektura: Anđa Jakovljević, prof.

Nakladnik: VERBUM d.o.o., Trumbićeva obala 12, 21 000 Split, Tel.: (021) 340 260, fax.: (021) 340 270 E-mail: naklada@verbum.hr www.verbum.hr

Za nakladnika: dr. sc. Miro Radalj

ISBN 978-953-235-486-7

CIP zapis dostupan u računalnome katalogu Sveučilišne knjižnice u Splitu pod brojem 160322045

Tiskano u Poljskoj.


PROF. ODOARDO LINOLI

PROF. HANS BENDER

DR. NAZZARENO GABRIELLI

Neobjašnjive pojave, čudesna ozdravljenja, fenomen stigma, neraspadnuta tijela svetaca, slika Gospe Guadalupske, čudesna uslišanja molitava, euharistijska čuda i život bez jela i pića, dakle fenomeni koji ostaju izvan dosega bilo kakva strogo znanstvenoga tumačenja još uvijek šokiraju ne samo “obične” ljude nego i biologe i liječnike. Je li moguće da se hostija pretvori u živo ljudsko srce? Je li moguće da nakon Marijina ukazanja jedna obična slika baci na koljena milijune ljudi i potakne ih da povjeruju? Je li moguće 50 godina živjeti bez jela i sna i svakoga tjedna u tijelu proživljavati Kristovu muku? Nakon svjetske uspješnice Svjedoci otajstva u kojoj su donijeli detaljan pregled svoje istrage o Kristovim relikvijama dvojac Górny i Rosikoń ponovno nas vodi na fascinantno putovanje koje istražuje nadnaravne fenomene i koje otkriva na koje nam se sve načine Stvoritelj objavljuje. Obišli su svijet dolazeći do mjestâ na kojima se znanost susreće s Otajstvom i u suradnji s uglednim znanstvenicima otkrili mnoštvo zapanjujućih pojava na koje znanost nije u mogućnosti odgovoriti. Tako je nastala ova knjiga prepuna novih spoznaja i fascinantnih fotografija koja nas vodi kroz svijet tajanstvenih fenomena i kroz područja koja genijalni ljudski um nije u stanju odgonetnuti. NE MOŽEMO ZABRANITI Bogu da nam u našemu vremenu govori preko jednostavnih ljudi i nadnaravnih znakova koji pokazuju nedostatnost prevladavajuće kulture koju karakteriziraju racionalizam i pozitivizam. Joseph Ratzinger / Benedikt XVI. BOG NAM SE OBJAVLJUJE dovoljno da bismo ga mogli prepoznati, a skriva onoliko koliko je potrebno da bi naša vjera ostala slobodna odluka. Knjiga Grzegorza Górnoga i Janusza Rosikońa pomaže nam da otkrijemo tu istinu. o. Stefan Moszoro-Dąbrowski

ISBN 978-953-235-486-7

VERBUM

www.verbum.hr

Profile for VERBUM d.o.o.

Dokazi nadnaravnoga  

Neobjašnjive pojave, čudesna ozdravljenja, fenomen stigma, neraspadnuta tijela svetaca, slika Gospe Guadalupske, čudesna uslišanja molitava,...

Dokazi nadnaravnoga  

Neobjašnjive pojave, čudesna ozdravljenja, fenomen stigma, neraspadnuta tijela svetaca, slika Gospe Guadalupske, čudesna uslišanja molitava,...

Profile for verbum.hr
Advertisement