Page 1


BOŽJE JE IME MILOSRĐE

BOŽJE JE IME MILOSRĐE

1


PAPA FRANJO

Biblioteka:

Posebna izdanja

107.

Urednik: mr. sc. Petar Balta

Prijevod: mr. sc. Branko Jozić

Za nakladnika: dr. sc. Miro Radalj 2


BOŽJE JE IME MILOSRĐE

PA PA F R A N J O

Razgovor s Andreom Torniellijem

VERBUM Split, 2016.

3


PAPA FRANJO

Naslov izvornika: Il nome di Dio è Misericordia. Una conversazione con Andrea Tornielli © 2016 – Libreria Editrice Vaticana, Città del Vaticano © 2016 – EDIZIONI PIEMME Spa, Milano www.edizpiemme.it © Copyright za hrvatsko izdanje: Verbum, Split, 2016. Izvršna urednica: Ljiljana Jurinović, prof. Sva prava pridržana. Nijedan se dio ove knjige ne smije umnožavati, fotokopirati, reproducirati ni prenositi u bilo kakvu obliku (elektronički, mehanički i sl.) bez prethodne pisane suglasnosti nakladnika. Lektura: Anđa Jakovljević, prof.

CIP - Katalogizacija u publikaciji SVEUČILIŠNA KNJIŽNICA U SPLITU UDK 231.13 FRANCISCUS, papa Božje je ime Milosrđe : razgovor s Andreom Torniellijem / papa Franjo ; <prijevod Branko Jozić>. - Split : Verbum, 2015. (Biblioteka Posebna izdanja / Verbum ; 107) Prijevod djela: Il nome di Dio e Misericordia. Una conversazione con Andrea Tornielli ISBN 978-953-235-483-6 1. Tornielli, Andrea I. Božje milosrđe -- Razmatranja 160305016

4


BOŽJE JE IME MILOSRĐE

Nekima pak koji se pouzdavahu u sebe da su pravednici, a druge podcjenjivahu, reče zatim [Isus] ovu prispodobu: “Dva čovjeka uziđoše u Hram pomoliti se: jedan farizej, drugi carinik. Farizej se uspravan ovako u sebi molio: ‘Bože, hvala ti što nisam kao ostali ljudi: grabežljivci, nepravednici, preljubnici ili – kao ovaj carinik. Postim dvaput u tjednu, dajem desetinu od svega što steknem.’ A carinik, stojeći izdaleka, ne usudi se ni očiju podignuti k nebu, nego se udaraše u prsa govoreći: ‘Bože, milostiv budi meni grešniku!’ Kažem vam: ovaj siđe opravdan kući svojoj, a ne onaj! Svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen; a koji se ponizuje, bit će uzvišen.” Evanđelje po Luki 18,9–14

5


BOŽJE JE IME MILOSRĐE

Čitatelju FRANJIN POGLED

U nedjeljno jutro, 17. ožujka 2013., nakon što je prethodne srijede uvečer izabran za rimskoga biskupa, papa Franjo slavio je svoju prvu misu s narodom. Crkva sv. Ane u Vatikanu, koja se nalazi nedaleko od istoimenih vrata kroz koja se ulazi u najmanju državu na svijetu i ujedno je župna crkva za stanovnike Borgo Pija, bila je prepuna vjernika. Među njima sam s nekoliko prijatelja bio i ja. Tom je prigodom spontano govoreći papa Franjo održao svoju drugu homiliju kao papa: “Isusova je poruka milosrđe. Za mene, ponizno kažem, to je najsnažnija Gospodinova poruka.” Papa je tumačio ulomak iz Ivanova Evanđelja u kojemu se govori o preljubnici, ženi koju su pismoznanci i farizeji htjeli kamenovati, kako je već propisivao Mojsijev Zakon. Isus joj je spasio život. Tražio je da onaj tko je bez grijeha baci prvi kamen. Svi su otišli. “Ni ja te ne osuđujem; idi i odsada više nemoj griješiti” (8,11). 7


PAPA FRANJO

Osvrnuvši se na pismoznance i farizeje koji su dovukli ženu da je kamenuju pred Nazarećaninom Papa je rekao: “I mi ponekad volimo druge udarati, druge osuđivati.” Da bi se doživjelo milosrđe, prvi i jedini korak koji se traži, dodao je, jest priznati da nam je milosrđe potrebno. “Isus je došao za nas, kada priznamo da smo grješnici.” Dovoljno je ne biti kao onaj farizej koji je stojeći pred oltarom zahvaljivao Bogu što nije grješnik “kao svi drugi”. Ako smo kao taj farizej, ako se smatramo pravednima, “ne poznajemo Gospodinovo srce i nikada ne ćemo doživjeti radost toga milosrđa!”, kazao je novi biskup Rima. Tko je, smatrajući se bezgrješnim, naviknuo s visoka druge osuđivati, tko je naviknuo sebe smatrati pravednim, dobrim i ispravnim, taj ne osjeća potrebu da bude zagrljen i da mu se oprosti. S druge strane, postoje i oni koji tu potrebu osjećaju, ali misle da im zbog previše grijeha nema pomoći. S tim u svezi Papa je prepričao razgovor s čovjekom koji je, kada je čuo ove riječi o milosrđu, rekao: “Ah, oče, da znate moj život, ne biste mi tako govorili! Svašta sam radio!” Na to mu je odgovorio: “Tim bolje! Idi k Isusu: bit će mu drago da mu sve to ispričaš! On zaboravlja, On 8


BOŽJE JE IME MILOSRĐE

ima posebnu sposobnost zaborava. Zaboravlja, ljubi te i grli i kaže ti: ‘Ni ja te ne osuđujem; idi i odsada više nemoj griješiti.’ Daje ti samo taj savjet. Nakon mjesec dana opet smo na istom... Vraćamo se Gospodinu. Gospodin se nikada ne umara praštati: nikada! Mi se umorimo tražiti oproštenje. Stoga trebamo moliti milost da se ne umorimo tražiti oproštenje jer On se nikada ne umara praštati.” Od te prve Franjine homilije, koja me se osobito dojmila, izlazilo je na vidjelo da je u središtu poruka o milosrđu, koja će obilježiti prve godine njegova pontifikata. Jednostavne i duboke riječi. Lice Crkve koja ljudima ne spočitava njihove slabosti i njihove rane, nego ih liječi lijekom milosrđa. Živimo u društvu koje nas navikava da sve manje shvaćamo svoje odgovornosti i da u skladu s njima postupamo: t``a uvijek griješe drugi. Nemoralni su uvijek drugi, kriv je uvijek netko drugi, a mi nikada. Ponekad doživljavamo i svojevrsni povratni klerikalizam, koji je sav usmjeren na određivanje granica, na “reguliranje” života ljudi nametanjem preduvjeta i zabrana koji dodatno otežavaju već ionako teško svakodnevno življenje. Posrijedi je stav koji 9


PAPA FRANJO

je uvijek spreman osuđivati, a puno manje prihvaćati. Uvijek s namjerom osuditi, a ne suosjećajno se prignuti nad bijedom čovječanstva. Poruka milosrđa – središte one svojevrsne, “prve enciklike”, nenapisane, ali sadržane u kratkoj homiliji novoga Pape – istodobno je razbijala oba klišeja. Malo više od godinu dana kasnije, 7. travnja 2014., tijekom jutarnje mise u Domu svete Marte, Papa se ponovno osvrnuo na isti ulomak i priznao svoje ganuće ovom evanđeoskom stranicom: “Bog ne prašta po dekretu, nego milovanjem.” A s milosrđem “Isus ide i dalje od zakona i prašta milujući rane naših grijeha”. “Današnja nam biblijska čitanja”, kazao je Papa, “govore o preljubu”, što se uz hulu i idolopoklonstvo smatralo “vrlo teškim grijehom u Mojsijevu Zakonu”, kažnjivim “smrtnom kaznom” kamenovanjem. U ulomku iz osmoga poglavlja Ivanova Evanđelja Papa je istaknuo: “Susrećemo Isusa kako sjedi tamo, među ljudima, i kao vjeroučitelj ih poučava.” “Pristupaju mu pismoznanci i farizeji sa ženom koju, možda zavezanih ruku, guraju naprijed; možemo zamisliti taj prizor. Stavljaju je u sredinu i optužuju: evo 10


BOŽJE JE IME MILOSRĐE

preljubnice!” Njihova je optužba javna. Evanđelje kazuje kako su Isusa upitali: “Što moramo učiniti s ovom ženom? Ti nam govoriš o dobroti, ali Mojsije nam je rekao da je moramo ubiti!” “To su govorili”, istaknuo je Papa, “da ga iskušaju, kako bi našli razlog da ga optuže.” Naime, da im je Isus kazao: “Da, samo naprijed, kamenujte je”, oni bi mogli reći narodu: “To je taj vaš tako dobri učitelj, gledaj što je učinio toj jadnoj ženi!” S druge strane, da je Isus rekao: “Ne, sirotica, treba joj oprostiti!”, onda bi ga mogli optužiti “da ne izvršava Zakon”. Njihov je jedini cilj, kazao je nadalje papa Bergoglio, bio “iskušati Isusa, postaviti mu zamku”. “Nije ih bilo briga za ženu; nisu im bili važni preljubnici.” Naprotiv, “možda su neki od njih i sami bili preljubnici”. I gle, Isus, koji je htio “ostati nasamo s tom ženom i govoriti njezinu srcu”, odgovori: “Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen.” Čuvši te riječi “ljudi su se polako razišli”. “Evanđelje, sa svojevrsnom ironijom, kaže da su jedan za drugim otišli svi, počevši od starijih: vidi se da su protiv sebe u nebeskoj banci imali podeblji račun!” Dođe dakle trenutak “Isusa ispovjednika”. Ostao je “nasamo sa ženom”, koja je staja11


PAPA FRANJO

la “tamo u sredini”. U međuvremenu “Isus se sagnuo i prstom pisao po tlu. Neki egzegeti kažu da je Isus ispisivao grijehe onih pismoznanaca i farizeja”, ali “to je možda tek zamišljanje”. Zatim “se uspravi i pogleda” ženu, koja je bila “posramljena, pa je upita: ženo, gdje su oni? Zar te nitko ne osudi? Sami smo, ti i ja. Ti pred Bogom. Bez optužaba, bez govorkanja: ti i Bog”. Žena se ne proglašava žrtvom “lažne optužbe”, ne brani se tvrdeći: “Nisam počinila preljub”, još je u propovijedi primijetio papa Franjo. Ne, “ona svoj grijeh priznaje” i Isusu odgovara: “Nitko me, Gospodine, nije osudio.” Na to joj Isus reče: “Ni ja te ne osuđujem. Idi i odsada više nemoj griješiti.” Dakle, zaključio je Papa: “Isus oprašta. No ovdje je i nešto više od oproštenja. Jer kao ispovjednik Isus nadilazi Zakon.” Ustvari, “Zakon je propisivao da je se mora kazniti”. Povrh toga, Isus “je bio čist i mogao je prvi baciti kamen”. No Krist “to nadilazi. Ne kaže joj: preljub nije grijeh, ali je ne osuđuje kao što je tražio Zakon”. Upravo je to “otajstvo Isusova milosrđa”. “Da iskaže milosrđe”, Isus nadilazi “Zakon koji je naređivao kamenovanje”. Čak ženi kaže neka ide u miru. “Milosrđe je nešto što je teško 12


BOŽJE JE IME MILOSRĐE

shvatiti: ne briše grijehe”, jer grijehe briše “Božje oproštenje”, još je u toj jutarnjoj propovijedi kazao rimski biskup. No “milosrđe je način na koji Bog prašta”. Jer “Isus je mogao reći: opraštam ti, idi! Kao što je rekao uzetome: oprošteni su ti tvoji grijesi”! U ovoj situaciji “Isus ide iznad i ženi savjetuje da više ne griješi. I tu se vidi Isusov milosrdni stav: brani grješnika od neprijatelja, brani grješnika od pravedne osude”. Ovo “vrijedi i za nas”, dodao je Papa. “Koliki bi od nas možda zaslužili osudu! I bila bi pravedna. Ali On oprašta!” Kako? “S milosrđem koje ne briše grijeh: briše ga jedino Božje oproštenje, dok milosrđe ide iznad.” To “je poput neba: gledamo nebo, tolike zvijezde, ali kada se ujutro pojavi sunce sa svojom jakom svjetlošću, zvijezde se ne vide. Takvo je Božje milosrđe: veliko svjetlo ljubavi i nježnosti jer Bog ne oprašta po dekretu, nego s milovanjem”. To čini “milujući naše rane grijeha jer je On uključen u opraštanje, uključen je u naše spasenje”. Ovako, zaključio je papa Franjo, postupa ispovjednik Isus. Preljubnicu ne ponižava, ne kaže joj: “Što si to učinila, kada si učinila, kako si učinila i s kim si to učinila!” Naprotiv, kaže joj “da ide i da više ne griješi. Veliko je Božje milo13


PAPA FRANJO

srđe, veliko je Isusovo milosrđe: prašta nam milujući nas”. Jubilej milosrđa rezultat je ove poruke i središnjega mjesta koje je uvijek imala u Franjinu propovijedanju. U petak, 13. ožujka 2015., dok sam slušao propovijed pokorničkoga bogoslužja, na koncu kojega je Papa svečano najavio izvanrednu Svetu godinu, pomislio sam: bilo bi sjajno kada bih mu mogao postaviti neka pitanja na temu milosrđa i oproštenja, da dodatno pojasni što te riječi znače njemu kao čovjeku i kao svećeniku. Bez brige da dobijem neku zvučnu rečenicu vezanu uz medijsku raspravu oko sinode o obitelji koja se često svodila na nadmetanje između suprotstavljenih navijačkih tabora. Bez ulaženja u kazuistiku. Sviđala mi se zamisao o intervjuu u kojemu bi do izražaja došlo Franjino srce, njegov pogled. Tekst koji bi ostavio otvorena vrata, u vremenu, kao što je ovo jubilejsko, tijekom kojega Crkva želi na poseban i još znakovitiji način pokazati svoje milosrdno lice. Papa je prihvatio prijedlog. Ova je knjiga plod razgovora u njegovu stanu, u Domu svete Marte u Vatikanu, jednoga vrlo sparna popodneva prošloga srpnja, nekoliko dana nakon njegova 14


BOŽJE JE IME MILOSRĐE

povratka s putovanja u Ekvador, Boliviju i Paragvaj. Tek nešto prije toga poslao sam niz tema i pitanja koje sam želio obraditi. Došao sam opremljen s tri diktafona. Papa me je čekao držeći pred sobom na stoliću konkordanciju Biblije i citata crkvenih otaca. Na stranicama koje slijede možete pročitati sadržaj razgovora. Nadam se da moj sugovornik ne će zamjeriti ako malo otkrijem pozadinu koja mi se čini znakovitom. Bila je riječ o teškoći priznati se grješnikom i u prvoj verziji koju sam napisao Papa je ustvrdio: “Lijek postoji, postoji izlječenje ako učinimo samo mali korak prema Bogu.” Nakon što je pročitao tekst, nazvao me i zatražio da dodam: “... ili ako ga barem imamo želju učiniti”, izraz koji sam u završnoj obradi teksta bio nesmotreno izostavio. U tomu dodatku ili, bolje, u tomu tekstu ispravno vraćenu u prijašnje stanje nalazi se čitavo srce pastira koji se nastoji suobličiti milosrdnomu Božjem srcu i pokušava sve moguće da dopre do grješnika. Ne zanemaruje nijednu, pa ni najmanju, pukotinu da kroz nju daruje oproštenje. Bog nas čeka raširenih ruku, dovoljno je da učinimo korak prema njemu poput rasipnoga sina. Ali, s obzirom da smo slabi, ako čak ni za to nemamo snage, 15


PAPA FRANJO

dovoljna je i sama želja da ga učinimo. To je već dovoljan početak da bi milost mogla djelovati i da bi se darovalo milosrđe, po iskustvu Crkve koja se ne shvaća kao nekakva carina, nego traži svaki mogući put za oproštenje. Nešto slično nalazi se na stranici romana Brucea Marshalla Svakomu jedan novčić. Glavni lik knjige, opat Gaston, treba ispovjediti mladoga njemačkog vojnika kojega francuski partizani osuđuju na smrt. Vojnik priznaje svoju strast prema ženama i svoje brojne ljubavne avanture. Opat mu objašnjava da se treba pokajati kako bi dobio oproštenje i odrješenje. A onaj odgovori: “Kako ću se pokajati? U tome sam uživao pa kada bih bio u prilici, opet bih to učinio. Kako da se pokajem?” Onda opatu Gastonu, koji želi odriješiti toga pokornika koji je već obilježen sudbinom i korak od smrti, sinu misao pa ga upita: “Ma je li ti žao što ti nije žao?” Mladić spontano odgovori: “Da, žao mi je što mi nije žao.” To jest žao mi je što se ne kajem. To je žaljenje malena pukotina koja dopušta milosrdnomu svećeniku da udijeli odrješenje. A. T.

16


BOŽJE JE IME MILOSRĐE

I.

VRIJEME MILOSRĐA

19


BOŽJE JE IME MILOSRĐE

Sveti Oče, možete li nam reći kako se rodila želja da proglasite Jubilej milosrđa? Otkuda je došlo nadahnuće? Nije posrijedi ništa ni posebno ni određeno. Stvari mi donekle dolaze same, to su Gospodinove stvari koje se čuvaju u molitvi. Sklon sam da se nikada ne pouzdajem u svoju prvu reakciju na zamisao koja mi dođe ili na izneseni prijedlog. Nikada se ne pouzdajem i zbog toga što je prva reakcija obično pogrješna. Naučio sam čekati, povjeriti Gospodinu, tražiti njegovu pomoć, kako bih mogao bolje razlučiti, kako bih se prepustio vodstvu. Mogu reći da je središnjost milosrđa, što po meni predstavlja najvažniju Isusovu poruku, u mojemu svećeničkom životu malo-pomalo rasla, kao posljedica mojega iskustva kao ispovjednika, brojnih pozitivnih i lijepih životnih priča koje sam čuo. 21


PAPA FRANJO

Još u srpnju 2013., nekoliko mjeseci nakon početka vašega pontifikata, tijekom povratka iz Rio de Janeira gdje je proslavljen Svjetski dan mladih, rekli ste da je ovo naše vrijeme “vrijeme milosrđa”. Da, vjerujem da je ovo vrijeme milosrđa. Ranjenomu čovječanstvu Crkva pokazuje svoje majčinsko lice, lice mame. Ne čeka da ranjeni pokucaju na njezina vrata, nego ih ide tražiti na ulici, skuplja ih, grli ih, skrbi se za njih, daje im da se osjećaju voljenima. Tada sam rekao, i sve sam više uvjeren u to, da je ovo kairós, da je naše doba kairós milosrđa, pogodno vrijeme. Svečano otvarajući Drugi ekumenski vatikanski sabor sveti Ivan XXIII. rekao je da se “Kristova Zaručnica radije koristi lijekom milosrđa, nego da poseže za oružjem strogosti”. U svojoj Misli na smrt blaženi je Pavao VI. otkrio temelj svojega duhovnog života, u onom što je sveti Augustin sažeto iznio: bijeda i milosrđe. “Moja bijeda”, pisao je papa Montini, “Božje milosrđe. O, da uzmognem barem častiti to što jesi, Bog neizmjerne dobrote, zazivajući, prihvaćajući, slaveći tvoje preslatko milosrđe.” Sveti Ivan Pavao II. enciklikom Dives in misericordia – Bogat milosrđem nastavio je tim putom; u njoj je ustvrdio da 22


BOŽJE JE IME MILOSRĐE

Crkva živi autentičnim životom kada ispovijeda i naviješta milosrđe, najdivniji atribut Stvoritelja i Otkupitelja, te kada ljude privodi izvorima milosrđa. Osim toga, ustanovio je blagdan “Božjega milosrđa” i istaknuo lik svete Faustine Kowalske te Isusove riječi o milosrđu. I papa Benedikt XVI. je u svojemu učiteljstvu o tome govorio: “Milosrđe je u stvari srž evanđeoske poruke,” rekao je, “ono je samo Božje ime, lice s kojim se On objavio u staromu Savezu, a u punini u Isusu Kristu, u utjelovljenju stvoriteljske i otkupiteljske Ljubavi. Ta milosrdna ljubav obasjava i lice Crkve te se očituje kako po sakramentima, posebno sakramentu pomirenja, tako i po djelima ljubavi, zajedničarskim i pojedinačnim. Sve ono što Crkva govori i čini očituje milosrđe koje Bog gaji prema čovjeku.” No sjećam se i mnogih drugih zgoda. Primjerice, prije dolaska ovamo, dok sam bio u Buenos Airesu, u pamćenje mi se usjekao jedan okrugli stol na kojemu su sudjelovali teolozi: raspravljalo se o tome što bi Papa mogao učiniti da privuče ljude, pred tolikim problemima koji su se činili nerješivi. Jedan je od njih rekao: “Jubilej oprosta.” To mi je ostalo u sjećanju. Dakle, da odgovorim na pitanje, držim da je odlu23


PAPA FRANJO

ka došla u molitvi, u razmišljanju o naučavanju i svjedočenju papa koji su mi prethodili te misao o Crkvi kao poljskoj bolnici, gdje se najprije zbrinjavaju najteže rane. O Crkvi koja blizinom i prisnošću grije srca ljudi.

Što je za vas milosrđe? Etimološki milosrđe znači otvoriti srce bijednome. Odmah dolazimo do Gospodina: milosrđe je božanski stav koji grli, to je sebedarje Boga koji prihvaća, koji se prigiba i oprašta. Isus je rekao da nije došao radi pravednika, nego radi grješnika. Nije došao radi zdravih, kojima ne treba liječnik, nego radi bolesnih. Zato se može reći da je milosrđe osobna iskaznica našega Boga. Boga milosrđa, milosrdnoga Boga. Za mene je ono uistinu osobna iskaznica našega Boga. Uvijek me diralo čitanje povijesti Izraela kako je donesena u Bibliji, u 16. poglavlju Ezekielove knjige. Pripovijedanje uspoređuje Izraela s djevojčicom kojoj nije odsječena pupčana vrpca, nego je ostavljena u krvi, odbačena. Bog ju je vidio kako se koprca u krvi pa ju je očistio 24


BOŽJE JE IME MILOSRĐE

i pomazao, obukao ju je, a kada je odrasla, uresio ju je svilom i nakitom. Ali ona se, zanesena svojom ljepotom, odala bludu i nije htjela da joj plaćaju, nego je ona plaćala svojim ljubavnicima. Bog ipak ne će zaboraviti svoj savez i postavit će je iznad njezinih starijih sestara zato da se Izrael opomene i postidi (Ez 16,63) kada joj bude oprošteno ono što je činila. To je za mene jedna od najvažnijih objava: i dalje ćeš biti izabrani narod, bit će ti oprošteni svi grijesi. Evo: milosrđe je duboko povezano s Božjom vjernošću. Gospodin je vjeran jer ne može zanijekati sebe. To lijepo objašnjava sveti Pavao u Drugoj poslanici Timoteju (2,13): “Ako ne budemo vjerni, on vjeran ostaje. T``a ne može sebe zanijekati.” Ti možeš Boga zanijekati, možeš protiv njega griješiti, ali Bog ne može zanijekati sebe, On ostaje vjeran.

25


PAPA FRANJO

Koje mjesto i kakvo značenje ima milosrđe u vašemu srcu, vašemu životu i osobnoj povijesti? Sjećate li se kada ste kao dijete prvi put doživjeli milosrđe? Svoj život mogu iščitavati pomoću 16. poglavlja Knjige proroka Ezekiela. Čitam te stranice i kažem: sve ovo kao da je napisano za mene. Prorok govori o stidu, a stid je milost: kada netko osjeti Božje milosrđe, silno se stidi sebe i svojega grijeha. Postoji krasan ogled velikoga učenjaka na području duhovnosti, patra Gastona Fessarda, posvećen stidu, u njegovoj knjizi La Dialectique des ‘Exercises spirituels’ de S. Ignace de Loyola. Stid je jedna od milosti za koju sveti Ignacije traži da se prigodom ispovijedi grijeha pred raspelom moli za nju. Taj Ezekielov tekst poučava te da se postidiš, djeluje tako da se možeš stidjeti: uza svu tvoju povijest bijede i grijeha, Bog ti ostaje vjeran i podiže te. Ja to osjećam. Nemam posebnih sjećanja iz djetinjstva. Ali kao mladić, da. Sjećam se oca Carlosa Duartea Ibarre, ispovjednika kojega sam susreo u svojoj župi onoga 21. rujna 1953., na dan kada Crkva slavi svetoga Mateja apostola i evanđelista. Imao sam 17 godina. Kada sam se kod njega ispovjedio, osjetio sam da me Božje milo26


BOŽJE JE IME MILOSRĐE

srđe prihvatilo. Taj je svećenik bio podrijetlom iz Corrientesa, ali je radi liječenja od leukemije boravio u Buenos Airesu. Umro je sljedeće godine. Još se sjećam kako sam se nakon njegova sprovoda i ukopa po povratku kući osjećao napuštenim. Te sam večeri silno plakao, silno, skriven u svojoj sobi. Zašto? Zato što sam izgubio osobu koja je činila da osjećam Božje milosrđe, ono “miserando atque eligendo”, izraz koji tada nisam poznavao i koji sam poslije izabrao za svoje biskupsko geslo. Na njega sam naišao kasnije u homilijama engleskoga monaha svetoga Bede Časnoga koji, opisujući Matejev poziv, piše: “Isus vidje carinika i, budući da ga je pogledao s osjećajem ljubavi i izabrao ga, reče mu: ‘Slijedi me.’” To je prijevod Bedina izraza koji se općenito donosi. Meni se sviđa miserando prevesti glagolskim prilogom prošlim koji zapravo ne postoji: “misericordiando – smilovavši se”, darovavši mu smilovanje. Dakle, “smilovavši mu se i izabravši ga”, kako bi opisao pogled Isusa koji daruje milosrđe i izabire, uzima sa sobom.

27


PAPA FRANJO

Kada se sjetite milosrdnih svećenika koje ste upoznali ili koji su vas nadahnuli, tko vam pada na pamet? Mnogo ih je. Upravo sam spomenuo oca Duartea. Mogu navesti don Enrica Pozzolija, salezijanca koji me je krstio i koji je vjenčao moje roditelje. Bio je ispovjednik. Milosrdan ispovjednik: svi su išli k njemu, obilazio je salezijanske kuće. Susreo sam mnogo takvih ispovjednika. Sjećam se jednoga drugog velikog ispovjednika, mlađega od mene, oca kapucina, koji je službovao u Buenos Airesu. Jednom me došao posjetiti, htio je razgovarati. Rekao mi je: “Molim te pomoć, pred ispovjedaonicom mi je uvijek puno ljudi, različitih ljudi, poniznih i manje poniznih, ali i mnogo svećenika... Puno opraštam pa mi ponekad dođu skrupule, skrupule da sam oprostio previše.” Razgovarali smo o milosrđu i upitao sam ga što čini kada ga muče te skrupule. Odgovorio je: “Odem u našu kapelicu pred svetohranište i kažem Isusu: ‘Gospodine, oprosti mi što sam previše oprostio. No ti si mi dao taj loš primjer!’” To nikada ne ću zaboraviti. Kada svećenik tako doživljava milosrđe nad samim sobom, može ga darivati drugima. Čitao sam pro28


BOŽJE JE IME MILOSRĐE

povijed tadašnjega kardinala Albina Lucianija o ocu Leopoldu Mandiću, kojega je Pavao VI. bio netom proglasio blaženim. Opisao je nešto što je vrlo blizu onomu što sam upravo ispričao: “Evo, svi smo grješnici”, govorio je Luciani tom prigodom, “i to je otac Leopold izvrsno znao. Treba obratiti pozornost na tu našu žalosnu stvarnost. Nitko ne može dugo izbjegavati male ili velike nedostatke. ‘Međutim,’ kako je govorio sveti Franjo Saleški, ‘ako imaš magare i putem padne na tlo, što ti je činiti? Ne ćeš ga valjda štapom tući po rebrima, jadničak je već dovoljno nesretan. Trebaš ga uhvatiti za ular i reći: ‘Hajde, idemo. Krenimo, a drugi ćeš put više paziti.’ To je način i otac Leopold je uvijek tako postupao. Jedan svećenik, moj prijatelj, koji je išao njemu na ispovijed, rekao je: ‘Oče, vi ste previše velikodušni. Rado se kod vas ispovijedam, ali čini mi se da ste previše velikodušni.’ A otac Leopod će: ‘Ma tko je bio velikodušan, sinko moj? Gospodin je bio velikodušan; t``a nisam ja umro za grijehe, nego Gospodin. Kada je bio onako velikodušan prema razbojniku, kakav je mogao biti s drugima!’” To je bila propovijed ondašnjega kardinala Lucianija o Leopoldu Mandiću, kojega je Ivan Pavao II. kasnije proglasio svetim. 29


PAPA FRANJO

Mogu još navesti drugi, za mene značajan lik: to je otac José Ramón Aristi, redovnik sakramentinac, kojega sam već spomenuo jednom na susretu rimskih župnika. Umro je 1996., navršivši više od devedeset godina. I on je bio velik ispovjednik, mnoštvo svijeta i svećenika išlo je k njemu. Dok je ispovijedao, pokornicima je pružao svoju krunicu i tražio da u ruci drže maleno raspelo, potom bi se njime poslužio za odrješenje i na koncu ih pozivao da ga poljube. Kada je umro, na Veliku subotu uvečer, bio sam pomoćni biskup u Buenos Airesu. Sljedećega dana, na Uskrs, poslije objeda pošao sam k njemu i sišao u kriptu ispod crkve. Primijetio sam kako pored njegova odra nema cvijeća pa sam izišao da donesem jedan buket, a onda sam se vratio i počeo ga namiještati. Vidio sam onu krunicu obavijenu oko njegovih ruku: odvojio sam maleno raspelo i promatrajući ga zamolio: “Daj mi polovicu svojega milosrđa!” Otada je to maleno raspelo uvijek sa mnom, na mojim grudima: kada o nekoj osobi pomislim nešto loše, primaknem ruku i dodirnem taj križić. To mi čini dobro. Eto još jednoga primjera milosrdnoga svećenika koji se znao približiti ljudima i liječiti im rane darujući Božje milosrđe. 30


BOŽJE JE IME MILOSRĐE

Zašto je po vama našemu vremenu i našemu čovječanstvu toliko potrebno milosrđe? Zato što je to ranjeno čovječanstvo, čovječanstvo koje nosi duboke rane. Ne zna kako ih liječiti ili smatra da ih se uopće ne može liječiti. A nisu tu samo društvene bolesti i osobe ranjene siromaštvom, društvenom isključenošću, mnogim ropstvima trećega tisućljeća. I relativizam jako ranjava osobe: sve se čini jednakim, sve se čini isto. Ovomu čovječanstvu treba milosrđe. Pio XII. je prije više od pola stoljeća rekao da je drama našega doba to što je ono izgubilo osjećaj za grijeh, svijest o grijehu. Danas se tome dodaje i drama da se naše zlo, naš grijeh smatra neizlječivim, kao nešto što se ne može iscijeliti ni oprostiti. Nedostaje konkretno iskustvo milosrđa. Krhkost vremenâ u kojima živimo jest i ovo: vjerovati da ne postoji mogućnost za otkupljenje, da nema ruke koja te podiže, zagrljaja koji te spašava, oprašta ti, koji te oslobađa, preplavljuje te beskrajnom i strpljivom ljubavlju koja prašta; vraća te na kolosijek. Potrebno nam je milosrđe. Moramo se upitati zašto tolike osobe, muškarci i žene, mladi i stari iz svih društvenih slojeva danas odlaze vračarima i gatarima. 31


PAPA FRANJO

Kardinal Giacomo Biffi običavao je citirati riječi engleskoga pisca Gilberta Keitha Chestertona: “Nije istina da onaj tko ne vjeruje u Boga ne vjeruje ni u što, jer počinje vjerovati u sve.” Jednom sam čuo kako netko kaže: u vrijeme moje bake bio je dovoljan ispovjednik, a danas se tolike osobe obraćaju gatarima... Danas se spasenje traži gdje god se može.

Tih pojava kao što su vračari i gatari koje spominjete uvijek je bilo tijekom povijesti čovječanstva. Da, svakako, uvijek je bilo proricatelja, gatara i vračara. Ali nije bilo toliko ljudi koji su kod njih tražili zdravlje i duhovno iscjeljenje. Osobe prvenstveno traže nekoga tko će ih saslušati. Nekoga tko je spreman darovati im svoje vrijeme te saslušati njihove drame i njihove poteškoće. To je ono što ja nazivam “apostolatom uha” i on je važan. Silno važan. Ispovjednicima kažem: govorite, strpljivo slušajte, osobama ponajprije recite da ih Bog voli. I ako ispovjednik ne može dati odrješenje, neka navede razlog, ali neka svejedno podijeli blagoslov, čak i bez sakramentalno32


BOŽJE JE IME MILOSRĐE

ga odrješenja. Božja je ljubav tu i za onoga tko nije u stanju primiti sakrament: i toga muškarca ili tu ženu, toga mladića ili djevojku Bog ljubi, Bog ih traži, potreban im je blagoslov. Budite nježni s tim osobama. Nemojte ih udaljiti. Ljudi pate. Biti ispovjednik velika je odgovornost. Ispovjednici pred sobom imaju izgubljene ovce koje Bog silno ljubi pa ako im se ne omogući da vide Božju ljubav i milosrđe, udaljuju se i možda se više ne će vratiti. Dakle, prigrlite ih i budite milosrdni, iako ih ne možete odriješiti. Svejedno im podijelite blagoslov. Imam nećakinju koja se civilno vjenčala s muškarcem prije nego što je mogao biti proveden postupak za proglašenje njegova braka ništavnim. Htjeli su se vjenčati, voljeli su se, htjeli su djecu i dobili ih troje. Civilni je sudac njemu dodijelio i skrb za djecu iz prvoga braka. Taj je muškarac bio toliko pobožan da je svake nedjelje dolazeći na misu odlazio u ispovjedaonicu i govorio svećeniku: “Znam da mi ne možete dati odrješenje, ali sagriješio sam to i to, udijelite mi blagoslov.” To je vjernički izgrađen čovjek.

33


BOŽJE JE IME MILOSRĐE

SADRŽAJ

113


BOŽJE JE IME MILOSRĐE

Čitatelju. Franjin pogled (Andrea Tornielli) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7 I. Vrijeme milosrđa. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .19 II. Dar ispovijedi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .35 III. Tražiti bilo kakvu pukotinu . . . . . . . . . . . . . .45 IV. Grješnik kao Šimun Petar . . . . . . . . . . . . . . . .53 V. Previše milosrđa? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .63 VI. Pastiri, a ne učitelji zakona. . . . . . . . . . . . . . .69 VII. Grješnici da, korumpirani ne . . . . . . . . . . . .87 VIII. Milosrđe i suosjećanje . . . . . . . . . . . . . . . .101 IX. Da se doživi Jubilej . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .107

115


Nakladnik: VERBUM d.o.o. TrumbiÄ&#x2021;eva obala 12, 21000 Split Tel.: 021/340-260, fax: 021/340-270 E-mail: naklada@verbum.hr www.verbum.hr Tisak: Denona d.o.o. Tiskano u sijeÄ?nju 2016.


Božje je ime Milosrđe  

Milosr­đe je prvi Božji atribut. Ono je Božje ime. Nema situacija iz kojih ne možemo izići, nismo osuđeni utopiti se u živomu pijesku.