Page 1

VERBUM


Biblija je izvor Božje objave, temeljna knjiga kršćanske vjere, i stoga ima ključno mjesto u našoj vjerničkoj formaciji. No suočavanje s tom opsežnom i kompleksnom zbirkom spisa, koja je tisućama godina daleko od svijeta u kojemu živimo, može nas obeshrabriti. Zato nam je potreban vodič, kompas koji će nas uputiti u pravome smjeru i pomoći nam da vrijeme koje posvetimo proučavanju Svetoga pisma bude vrijeme provedeno u susretu sa živim Bogom. U tome će nam pomoći ovaj Biblijski kompas, uistinu idealna knjiga za osobno proučavanje Biblije, za katehetski rad i različite crkvene skupine.


Edward Sri

BIBLIJSKI KOMPAS


Biblioteka:

Posebna izdanja

78.

Urednik: mr. sc. Petar Balta

Prijevod: Mijo Pavić

Za nakladnika: dr. sc. Miro Radalj


Edward Sri

BIBLIJSKI KOMPAS Jednostavan vodič za čitanje i razumijevanje Svetoga pisma

VERBUM Split, 2016.


Naslov izvornika: The Bible Compass: A Catholic Guide to Navigating the Scriptures Copyright © Ascension Publishing, LLC, 2009. © Copyright za hrvatsko izdanje: Verbum, Split, 2016. Dizajn naslovnice: Devin Schadt Izvršna urednica: Katarina Gugić, mag. theol. Sva prava pridržana. Nijedan se dio ove knjige ne smije umnožavati, fotokopirati, reproducirati ni prenositi u bilo kakvu obliku (elektronički, mehanički i sl.) bez prethodne pisane suglasnosti nakladnika. Lektura: Ana Škrmeta, prof. Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske.

CIP - Katalogizacija u publikaciji SVEUČILIŠNA KNJIŽNICA U SPLITU UDK 27-27 SRI, Edward Biblijski kompas : jednostavan vodič za čitanje i razumijevanje Svetoga pisma / Edward Sri ; <prijevod Mijo Pavić>. - Split : Verbum, 2016. - (Biblioteka Posebna izdanja / Verbum ; 78) Prijevod djela: The Bible compass : a catholic guide to navigating the Scriptures. - Bibliografija. - Kazalo. ISBN 978-953-235-531-4 I. Biblia -- Tumačenje 160730007


Ovu knjigu posvećujem Curtisu Martinu u znak zahvalnosti za dugogodišnje prijateljstvo u zajedničkome proučavanju i propovijedanju Riječi Božje. 1 Solunjanima 2,8


BIBLIJSKE KRATICE Kraticama u tekstu koristimo se za različite svetopisamske citate navedene u knjizi (napomena: KKC = Katekizam Katoličke Crkve.)

Stari zavjet Post Izl Lev Br Pnz Jš Suci Rut 1 Sam 2 Sam 1 Kr 2 Kr 1 Ljet 2 Ljet Ezr Neh Tob Jdt Est 1 Mak 2 Mak Job Ps

Knjiga Postanka Knjiga Izlaska Levitski zakonik Knjiga brojeva Ponovljeni zakon Jošua Knjiga o sucima Ruta Prva knjiga o Samuelu Druga knjiga o Samuelu Prva knjiga o Kraljevima Druga knjiga o Kraljevima Prva knjiga Ljetopisa Druga knjiga Ljetopisa Ezra Nehemija Tobija Judita Estera Prva knjiga o Makabejcima Druga knjiga o Makabejcima Job Psalmi

7


BIBLIJSKE KRATICE

Izr Prop Pj Mudr Sir Iz Jr Tuž Bar Ez Dn Hoš Jl Am Ob Jon Mih Nah Hab Sef Hag Zah Mal

Mudre izreke Propovjednik Pjesma nad pjesmama Knjiga mudrosti Knjiga Sirahova Izaija Jeremija Tužaljke Baruh Ezekiel Daniel Hošea Joel Amos Obadija Jona Mihej Nahum Habakuk Sefanija Hagaj Zaharija Malahija

Novi zavjet Mt Mk Lk Iv Dj Rim 1 Kor

8

Evanđelje po Mateju Evanđelje po Marku Evanđelje po Luki Evanđelje po Ivanu Djela apostolska Poslanica Rimljanima Prva poslanica Korinćanima


BIBLIJSKE KRATICE

2 Kor Gal Ef Fil Kol 1 Sol 2 Sol 1 Tim 2 Tim Tit Flm Heb Jak 1 Pt 2 Pt 1 Iv 2 Iv 3 Iv Jd Otk

Druga poslanica Korinćanima Poslanica Galaćanima Poslanica Efežanima Poslanica Filipljanima Poslanica Kološanima Prva poslanica Solunjanima Druga poslanica Solunjanima Prva poslanica Timoteju Druga poslanica Timoteju Poslanica Titu Poslanica Filemonu Poslanica Hebrejima Jakovljeva poslanica Prva Petrova poslanica Druga Petrova poslanica Prva Ivanova poslanica Druga Ivanova poslanica Treća Ivanova poslanica Judina poslanica Otkrivenje

9


UVOD

UVOD Kao što daždi i sniježi s neba bez prestanka dok se zemlja ne natopi, oplodi i ozeleni da bi dala sjeme sijaču i kruha za jelo, tako se riječ koja iz mojih usta izlazi ne vraća k meni bez ploda, nego čini ono što sam htio i obistinjuje ono zbog čega je poslah. Izaija 55,10–11 Bogom nadahnute riječi u Bibliji imaju moć dramatično promijeniti čovjekov život. Kad je u četvrtom stoljeću čovjek imenom Antun ušao u crkvu za vrijeme mise, čuo je ove riječi iz evanđelja: “Hoćeš li biti savršen, idi, prodaj što imaš i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu.” (Mt 19,21) Dirnut ovim riječima, Antun je prodao sve što je imao, dao novac siromasima i na kraju postao slavni pustinjak i utemeljitelj monaškoga života, sv. Antun Pustinjak (oko 251.–356.). Kad se mladić imenom Augustin razumski uvjerio u istinitost kršćanstva, ne mogavši se, unatoč tome, osloboditi svojih spolnih grijeha i obratiti se na kršćansku vjeru, otvorio je Poslanicu Rimljanima koja čitatelje poziva da se zaodjenu Gospodinom Isusom Kristom i da, u brizi za tijelo, ne pogoduju požudama (usp. Rim 13,14). Iako je proces Augustinova obraćenja bio dug i vrlo postupan, susret s ovim biblijskim tekstom oslobodio je u njemu nešto duhovno i to duhovno u njemu odmah je djelovalo: “Odmah, naime, kako dođoh na kraj te rečenice, raspršiše se sve tmine mojih sumnja kao pred svjetlom sigurnosti koje se razlilo mojim srcem.”1 U tome trenutku Augustin se potpuno opre1

Sv. Augustin, Ispovijesti, Knjiga VIII., glava 12, par. 29.

11


UVOD

dijelio za kršćanski život i na kraju postao velik biskup, svetac i crkveni naučitelj. Ne mogu svi kršćani očekivati da će se sa Svetim pismom susresti na tako izvanredan način kao što su se susreli sv. Antun i sv. Augustin. Unatoč tome, od svakog od nas očekuje se da Bibliju čitamo kao osobnu riječ Božju, da je doživimo kao riječ koja dira našu dušu, oblikuje naš život i omogućuje nam još dublju sjedinjenost s Gospodinom i njegovom Crkvom. Kao što Drugi vatikanski koncil uči: “U svetim knjigama, naime, Otac, koji je na nebesima, s ljubavlju izlazi ususret svojoj djeci i s njima razgovara.”2 Ali, doživljavamo li mi doista Sveto pismo ovako prisno? Biblijski kompas želi pomoći čitateljima koji iskreno žele razumjeti Bibliju i bolje upoznati Boga čitajući svete knjige, ali ne znaju kako na pravi način početi proučavati Sveto pismo. Osim toga, ova će knjiga pokušati odgovoriti na mnoštvo pitanja s kojima se čitatelji Biblije danas suočavaju i ukazati im na pozadinu i na praktične korake potrebne u njihovu putovanju kroz Bibliju. Iskreno se nadam da će čitatelji, nakon što se upoznaju s ovom pozadinom, moći s više pouzdanja i jasnoće proučavati biblijske tekstove i da će, čitajući Sveto pismo, njihov susret s Gospodinom i katoličkom vjerom biti mnogo dublji. Na temeljnoj razini, ova knjiga pokušat će dati odgovor na uobičajena, temeljna pitanja vezana uz samu Bibliju: Što znači kad kažemo da je Biblija nadahnuta riječ Božja? Kakav je odnos između Svetoga pisma, svete Predaje i crkvenog Učiteljstva? Razmotrit ćemo također pitanja koja se odnose na podrijetlo Biblije i na njezin razvoj: Kako je prva Crkva odredila koji spisi pripadaju novozavjetnom kanonu i kako je Crkva gledala na druge spise, primjerice na gnostička evanđelja? Kako je nastao biblijski kanon i zašto katolici imaju sedam deuterokanonskih knjiga ko2

Dogmatska konstitucija o božanskoj objavi Dei verbum (DV) 21; vidi KKC 105-106.

12


UVOD

je većina protestantskih Biblija nema? Napokon, pozabavit ćemo se pitanjem vjerodostojnosti Biblije (tj. pokušat ćemo odgovoriti na pitanje u kojem smislu je Biblija nezabludiva).

Pet ključeva za tumačenje Biblije Drugo, ova knjiga dat će čitateljima u ruke pet ključeva za ispravno tumačenje biblijskih tekstova. Ova načela temelje se na učenjima Katekizma Katoličke Crkve i nužna su svakom katoliku koji želi čitati Sveto pismo onako kako ga razumije Crkva. Evo tih pet ključeva: • Prvi ključ: otkrij autorovu nakanu (KKC 109–110) • Drugi ključ: poštuj jedinstvo Svetoga pisma (KKC 112) • Treći ključ: čitaj Sveto pismo u živoj predaji Crkve (KKC 113) • Četvrti ključ: čitaj Sveto pismo kao dio skladne simfonije božanske objave (KKC 114) • Peti ključ: koristi četiri smisla Svetoga pisma (KKC 115–119) Ovih pet ključeva omogućit će nam ne samo da, čitajući Bibliju, ostanemo na pravom kolosijeku, već će nam biti svjetionik na našem putu i pomoći nam da unesemo više svjetla u svoje razumijevanje Svetoga pisma, kako bismo u svetim tekstovima tražili Krista – ili, riječima papa Benedikta XVI.: “Tražite Riječ u riječima!”3 Uz to, ova će knjiga otvoriti čitateljima biblijski svijet i upoznati ih sa Svitcima s Mrtvoga mora, tekstovima Josipa Flavija, drevnim rabinskim zapisima i biblijskim ze3

Benedikt XVI., govor prilikom otvaranja dvanaeste opće skupštine biskupske sinode (6. listopada 2008.).

13


UVOD

mljovidima, a sve će im to pokazati kako im arheologija, geografija i povijest mogu pomoći u razumijevanju Svetoga pisma. Proći ćemo, također, kroz dvanaest razdoblja biblijske povijesti i pratiti razvoj Božjeg spasenjskog plana od Staroga do Novoga saveza, povezujući svaku od sedamdeset i tri biblijske knjige s odgovarajućim povijesnim vremenom u kojem je nastala. Nakon što na općenit način shvate “širu sliku” Svetoga pisma, čitatelji će moći lakše razumjeti kako se mnoge “manje” biblijske pripovijesti uklapaju u jedinstvenu dramu Božjeg plana spasenja. Na kraju, upoznat ćemo čitatelja s izvorima, prijevodima i metodama uobičajenim u proučavanju Svetoga pisma, kao i s nekoliko razmišljanja o tome kako moliti s Biblijom u ruci, koristeći se tradicionalnom metodom pod nazivom lectio divina. Sve u svemu, cilj je ovoga Biblijskog kompasa da bude temeljni priručnik katolicima u njihovu proučavanju Svetoga pisma, što znači da će knjiga nastojati odgovoriti na njihova uobičajena pitanja o Bibliji i poslužiti im kao praktičan vodič u čitanju i tumačenju svetih knjiga. Kako bismo nauk Crkve o Svetom pismu učinili dostupnijim laicima, citirat ćemo dijelove dogmatske konstitucije o božanskoj objavi Dei verbum Drugoga vatikanskog koncila i druge izvore sadržane u Katekizmu Katoličke Crkve. Nadalje, iako ćemo se u rasvjetljavanju određenih pitanja oslanjati na biblijske znanosti, ova knjiga neće ulaziti u aktualnu stručnu debatu o različitim temama kojima se ovdje bavimo. Umjesto toga, naš je cilj pojednostavniti mnoga relevantna pitanja vezana uz hermeneutiku, kanonicitet, božansku objavu i biblijsku povijest prosječnom čitatelju koji želi bolje upoznati i temeljitije proučiti Bibliju. Edward Sri

14


DIO I.


BOŽANSKA OBJAVA: BOG SE OTKRIVA ČOVJEKU

POGLAVLJE 1.

Božanska objava: Bog se otkriva čovjeku Je li Biblija doista nadahnuta riječ Božja? Bibliju se obično smatra “najvećom knjigom koja je ikad napisana”. Na prvi pogled, međutim, Biblija se uopće ne doimlje knjigom. Više je nalik biblioteci jer je riječ o zbirci od sedamdeset i tri različite knjige koje su tijekom mnogih stoljeća pisali različiti ljudi. Ove knjige pisane su na različitim mjestima, na tri različita jezika (hebrejskom, aramejskom i grčkom) i bile su namijenjene različitim vrstama publike. Osim toga, sedamdeset i tri biblijske knjige odražavaju širok raspon književnih žanrova: u njima nalazimo povijesne prikaze, poeziju, poslovice, genealogiju, osobna pisma, zbirke zakona i proroštva, da nabrojimo samo neke. Zašto onda ovo mnoštvo različitih knjiga smatramo jednom, jedinstvenom i značajnom knjigom? Zato što sve one imaju zajedničku i neobično važnu značajku – a to je da je svima njima isti autor – Bog. I upravo ovaj božanski autor kroz sve ove različite knjige pripovijeda priču koja ih sve obuhvaća i povezuje – dramu o svom planu čovjekova spasenja. Isto ovo kaže i Katekizam Katoličke Crkve kad uči da je Bog autor Svetoga pisma. Knjige koje sačinjavaju Bibliju nadahnute su Duhom Svetim. Riječ “nadahnuće” ima korijen u grčkoj riječi theópneustos koja, doslovno prevedena, znači “nadahnut od Boga” (2 Tim 3,16; vidi KKC 105).

17


BIBLIJSKI KOMPAS

Na taj način, kad kršćani kažu da je Sveto pismo nadahnuto, tada to znači da je Duh Sveti potaknuo ljude – pisce – npr. Mateja, Marka i Luku – da u Sveto pismo upišu, ne tek vlastite riječi, već Božje riječi. Drugim riječima, Bog je po ljudskim riječima “udahnuo” svoju vlastitu, božansku riječ. To ne znači da je Bog jedini autor Svetoga pisma, već da je on njegov prvotni autor. Kršćanstvo oduvijek priznaje da su u pisanju Biblije sudjelovali i ljudski autori. Ljudi poput sv. Petra i sv. Pavla napisali su svete knjige i djelovali kao pravi autori vođeni božanskim nadahnućem. Ljudi-pisci koristili su se vlastitom slobodom, kreativnošću i književnim stilom kako bi svoju poruku prenijeli konkretnoj publici.

Poput Krista: ljudska i božanska Kako je onda Duh Sveti utjecao na ljude koji su pisali Sveto pismo? Narav dubokog utjecaja Božjeg nadahnuća na pisanje čovjeka-autora ostaje nam donekle misterijem. Ipak, Crkva je na ovu stvar bacila ponešto svjetla. S jedne strane, dužni smo potvrditi čovjekovo autorstvo Svetoga pisma. Uloga svetih pisaca nije bila pasivna – oni nisu pisali kao roboti, ne dajući osobni doprinos tekstu Svetoga pisma. Drugi vatikanski koncil objašnjava da su sveti pisci djelovali kao “pravi autori”, koristeći se vlastitim darovima i sposobnostima, kao i posebnim književnim formama, stilovima i načinima pripovijedanja uobičajenima za njihovo vrijeme.4 Prema tome, tumači biblijskih tekstova moraju “pažljivo istraživati što su nam sveti pisci stvarno htjeli reći i što je Bog po njihovim riječima odlučio otkriti.”5 4 5

KKC 106, 110, citirajući DV 11-12. KKC 109, citirajući DV 12.

18


BOŽANSKA OBJAVA: BOG SE OTKRIVA ČOVJEKU

S druge strane, moramo znati da je autor Svetoga pisma Bog. Bog je istinski autor starozavjetnih i novozavjetnih knjiga, “u cjelini, sa svim njihovim dijelovima.”6 On nije nadahnuo samo određene dijelove Biblije. Isto tako, on nije tek spriječio ljude-pisce da upadnu u zabludu. Prema ovom ograničenom stajalištu, Bog bi više nalikovao uredniku koji pomaže piscu da izbjegne grješke nego što bi bio pravi autor. Nasuprot tome, Crkva uči da je Bog na posve osobit način utjecao na pisanje biblijskog teksta; prema tome, riječi Svetoga pisma uistinu su Božje riječi. To kaže i Prvi vatikanski koncil kad uči da Crkva smatra ove knjige svetima i kanonskima, ne samo zato što “sadrže nezabludivu objavu, već zato što, budući da su pisane po nadahnuću Duha Svetoga, imaju Boga kao svoga autora i kao takve predane su samoj Crkvi.”7 Bilo bi također pogrješno gledati na božansko nadahnuće kao na tek naknadnu suglasnost Crkve s tim tekstom. Prema ovom shvaćanju, knjige koje sačinjavaju Bibliju pisane su na čisto ljudski način, da bi se poslije, kad ih je Crkva prihvatila kao službene i uzela ih u svetopisamski kanon, počele smatrati sredstvom božanske objave. Prema ovom manjkavom stajalištu, međutim, Bog nije pravi autor Svetoga pisma. On je više kao neki vladin službenik kojem njegovi ljudi, zaduženi za odnose s javnošću, pišu govore, ali on istinski ne sudjeluje u samome procesu pisanja. Kao što Prvi vatikanski koncil uči: “Crkva ove knjige ne smatra svetima i kanonskima zato što ih je sastavila sama ljudska marljivost, a potom ih ona potvrdila svojim autoritetom.” Crkva ove knjige prihvaća kao sastavni dio svetopisamskog kanona zato što su “pisane po nadahnuću Duha Svetoga” te je stoga “Bog njihov autor.”8 6 7

8

Vidi KKC 105, citirajući DV 11. Prvi vatikanski koncil, dogmatska konstitucija Dei filius 2, (DS 1787). Ibid.

19


BIBLIJSKI KOMPAS

Kao zaključak, Biblija je slična samom Isusu Kristu: ona je u cijelosti ljudska i u cijelosti božanska. Zahvaljujući otajstvu božanskog nadahnuća, Bog je, koristeći se osobnošću, slobodom i sposobnostima svakoga pojedinog biblijskog pisca, priopćio što želi da bude napisano u biblijskim knjigama. Nakana svakog čovjeka-autora u potpunosti je podudarna s božanskom voljom. Kao što Katekizam objašnjava: “Pri sastavljanju svetih knjiga Bog je izabrao ljude koje je, u djelatnosti njihovih sposobnosti i moći upotrijebio da – njegovim djelovanjem u njima i po njima – kao pravi autori pismeno predaju sve ono i samo ono što on hoće.”9

No je li Bog doista autor Biblije? Bog nas nije prepustio samima sebi da patimo u nastojanju da ga pronađemo i da sami, bez njegove pomoći, shvatimo smisao svojega života. On je u svojoj ljubavi prema čovjeku odlučio da će nam se objaviti i otkriti nam što je naumio s nama. Jedan od najvažnijih načina na koje je to učinio jest Biblija. Pa ipak, sasvim je razumljivo da je nekim ljudima teško shvatiti tvrdnju kako je Bog nadahnuo ljude da napišu Bibliju. Razlog je vjerojatno u tome što mnogi ljudi ne vjeruju da se Bog upleće u stvari ovoga svijeta – posrijedi je rašireno shvaćanje poznato pod nazivom deizam. Deist vjeruje da Bog postoji, ali ne vjeruje da se taj Bog osobno upleće u stvari ovoga svijeta i u naš život. Stoga, ako ne vjerujemo u Boga koji ima plan s nama, koji zna naše misli, čuje naše molitve, čini čudesa i djeluje u ovome svijetu, tada će nam mogućnost da postoji Bog koji nam se objavio kroz Bibliju biti posve tuđa. 9

KKC 106, citirajući DV 11.

20


BOŽANSKA OBJAVA: BOG SE OTKRIVA ČOVJEKU

No ograničiti Boga na ovako radikalan način lišeno je svakog smisla. Ako postoji Bog koji je stvorio svijet, nije li najprirodnije očekivati da se takav Bog upleće u svijet koji je stvorio? Nikomu ne pada na pamet reći da inženjer koji je izgradio golemu zgradu ne može ući u nju i razgovarati s ljudima u njoj. Slično tomu, ako je Bog stvorio svemir, tada on kao božanski inženjer koji je sazdao svemir može nesumnjivo djelovati u svijetu koji je stvorio. Trebali bismo, prema tome, biti otvoreni činjenici da Bog u najmanju ruku može čuti naše molitve, da može utjecati na ono što se događa na zemlji, činiti čudesa, čak i objaviti nam sama sebe po ljudima koje je nadahnuo svojim duhom. Potpuno je nerazumno reći da on to ne može. Štoviše, Bog ne samo da je sposoban komunicirati s nama, već je smisleno reći da on to doista i čini. Poslije svega, da bismo ga razumjeli i da bismo shvatili plan koji ima za naše živote, potrebna nam je njegova pomoć. Sv. Toma Akvinski kaže da naš ograničen um, sam po sebi, ne može u potpunosti shvatiti neizmjernoga Boga. Mnogi od nas moraju se dobro namučiti da shvate stvari ovoga svijeta, kao npr. fiziku, infinitezimalni račun ili molekularnu biologiju. Ako imamo teškoća u razumijevanju zemaljskih stvari, ne trebamo se čuditi što naš ograničeni um nije sposoban vlastitim snagama shvatiti Boga. Budući da je Bog neizmjeran, a naš um ograničen, čini se prikladnim zaključiti da nam se Bog mogao doista objaviti i priopćiti svoju volju kako bismo ga mogli potpunije upoznati, uzljubiti i služiti mu. Učinio je to s pomoću Biblije (i svete Predaje, ali o tome nešto više u nastavku knjige).

21


BIBLIJSKI KOMPAS

POGLAVLJE 2.

Sveto pismo, Predaja i crkveno Učiteljstvo Bog nam se objavio na duboko osoban način. Njegova objava nije riječ izrečena nekoć davno, koja ostaje vezana isključivo uz neko davno prošlo vrijeme. Ona nije niz učenja, načela i proroštava koja je potrebno samo razumjeti i ponašati se u skladu s njima. Namjesto toga, naš Bog, koji nas je izabrao i objavio nam se tako da mu se možemo odazvati u ozračju uzajamne ljubavi, obznanio nam je svoju najintimniju narav. U ovom poglavlju položit ćemo temelje važne za razumijevanje nauka crkvenog Učiteljstva o božanskoj objavi. Najprije ćemo razmotriti način na koji nam se Bog objavljuje i na koji se ova objava vjerno prenosila od vremena Isusa Krista i njegovih apostola sve do naših dana. Vidjet ćemo također da je, uz Bibliju, potrebno još nešto da bismo doznali i razumjeli sve što nam je Bog objavio. Osim Svetoga pisma, za razumijevanje Božje riječi bitni su također sveta Predaja i crkveno Učiteljstvo. Što je Predaja? Što je crkveno Učiteljstvo? I zašto nam je ovo dvoje potrebno za razumijevanje Svetoga pisma? To su neka od mnoštva temeljnih pitanja na koja ćemo pokušati odgovoriti u ovome poglavlju.

22


SVETO PISMO, PREDAJA I CRKVENO UČITELJSTVO

Vjera i razum Govor o božanskoj objavi Katekizam otpočinje tako što kaže da postoje “dva reda spoznanja” – dva načina upoznavanja stvarnosti. S jedne strane, Bog nas je obdario prirodnim razumom. Mnogo toga možemo spoznati uz pomoć razuma. Zdrav razum govori nam da zbroj dva i dva daje četiri. Razumom možemo shvatiti kako se Zemlja okreće oko Sunca i naučiti graditi mostove, zrakoplove i rakete. Uz pomoć razuma kao takva – neovisno o Bibliji i Crkvi – možemo također upoznati određena moralna načela, primjerice da su ubojstvo i krađa zlo. Uz pomoć razuma možemo čak uvidjeti da mora postojati Bog koji je stvorio svijet. Katekizam, međutim, ne ostaje samo na ovome, već ide dalje i objašnjava da postoji i drugi red spoznanja do kojega “čovjek ne može doprijeti vlastitim silama”. Ovo znanje naziva se “redom božanske objave”.10 Božanska objava omogućuje nam da doznamo mnoštvo stvari o Bogu i njegovu planu s nama, a koje ne možemo dohvatiti samo razumom. Primjerice, zdrav razum može nas navesti na zaključak da Bog mora postojati, ali nije poznato da je ijedan mudrac ili filozof, vođen isključivo razumom, došao do zaključka da Bog postoji kao Otac, Sin i Duh Sveti. Istinu o Presvetome Trojstvu objavio nam je Isus Krist i protumačila nam ju je Crkva tijekom niza stoljeća. Na isti način, iako čovjeku nisu potrebne ni Biblija ni Crkva da bi znao da Bog postoji, razum, sam po sebi, nije mogao zaključiti da će taj Bog jednom postati čovjekom i umrijeti za naše grijehe. Otajstvo Utjelovljenja objavio nam je Bog po svom Sinu, Isusu Kristu. Ove objavljene istine nazivaju se otajstvima vjere. Iako ova riječ zvuči “misteriozno”, ne bismo trebali misli10

KKC 50.

23


BIBLIJSKI KOMPAS

ti da otajstva kršćanstva zahtijevaju slijepi skok intelektualne vjere, kao da bi razum, nakon što uđemo u područje kršćanskog vjerovanja, bio izbačen kroz prozor. Vjera i razum moraju ići ruku pod ruku. Otajstva vjere kao što su Presveto Trojstvo i Utjelovljenje nadilaze sposobnost potpuna razumijevanja našeg ljudskog razuma, ali oni se ne protive razumu. Dapače, vrlo su razumne.

Zadnje stranice školskog udžbenika Poslužimo li se analogijom, otajstva vjere koja nam je Krist objavio mogli bismo usporediti s rješenjima matematičkih zadataka na zadnjim stranicama školskog udžbenika. U nižoj srednjoj školi imao sam muka s matematikom. Kad sam se upisao u gimnaziju, sjećam se da sam bio strahovito nervozan na prvome satu matematike. Bila je to gimnazijska algebra i bio sam svjestan da će rješavanje zadataka od mene zahtijevati napore kakvima dotad nisam bio izložen. Nastavnik nam je uručio udžbenike iz matematike i ja sam se šćućurio od straha listajući stranice pune čudnovatih simbola, slova i brojki kojima su vrvjele jednadžbe s kojima sam se prvi put susreo. A onda sam na zadnjim stranicama udžbenika otkrio nešto što nikada nisam vidio. Na moje iznenađenje (i veliku radost!), ondje su se nalazila rješenja svih onih zakučastih zadataka. Iznenada sam shvatio da sada bar postoje izgledi da ću proći na ispitu. U svakoj zadaći imat ću bar polovicu točnih odgovora. Zašto školski udžbenici imaju rješenja zadataka na zadnjim stranicama? Zacijelo ne zato da bi učenici varali profesora. Rješenja ne pomažu učenicima samo da provjere jesu li točno riješili zadatke, već im pomažu u rješavanju matematičkih problema. Kada zna odgovor, uče-

24


SVETO PISMO, PREDAJA I CRKVENO UČITELJSTVO

nik, “radeći unatrag”, može shvatiti kako se dolazi do točnog rješenja. Naravno, božanska objava nešto je sasvim drukčije od rješenja zadataka na zadnjim stranicama školskog udžbenika. Međutim, stanovita sličnost, bar u ovom smislu, možda ipak postoji: kada Bog objavljuje otajstvo vjere koje ne možemo u potpunosti razumjeti, možemo se poslužiti svojim razumom i shvatiti da se on ne protivi razumu. Na taj način, iako ljudski razum, sam po sebi, nije sposoban koncipirati ideju koja kaže da je Bog jedinstvo triju božanskih Osoba s jednom božanskom naravi, nakon što je jednom objavljen nauk o Trojstvu, naš razum može, potpomognut svjetlom vjere, “raditi unatrag” i uvidjeti da se ova doktrina ne protivi razumu, već da je, zapravo, u skladu s njime.

Bog nam objavljuje sebe sama Nadalje, kad je riječ o božanskoj objavi, Katekizam odgovara na pitanja “što”, “zašto” i “kako”. Kao prvo, Katekizam odgovara na pitanje “što” – što Bog objavljuje? “Bogu se svidjelo da u svojoj dobroti i mudrosti objavi samoga sebe te priopći otajstvo svoje volje.”11 Na ovom je mjestu potrebno primijetiti da Katekizam ne kaže da nam Bog objavljuje biblijske pripovijesti, doktrine ili moralni kodeks. Bog nam objavljuje sebe. To nam kazuje da cilj božanske objave nije prenošenje informacija – apstraktnih dogmi u koje je potrebno vjerovati ili teorijskih načela koja je potrebno slijediti. Božanska je objava nešto daleko osobnije. Bog se u njoj otkriva čovjeku kao stvorenju s kojim je potpuno prisan. Grčka riječ za objavu (apokalypsis) znači zapravo “otkrivanje”, “skidanje vela”, “oči11

KKC 51, citirajući DV 2.

25


BIBLIJSKI KOMPAS

tovanje”. Kao što se mladenka otkriva mladoženji, tako se Bog u ljubavi otkriva svomu narodu. Sve doktrine i sva moralna pravila trebali bismo shvatiti kao nešto što svjedoči Božju želju da u svojoj ljubavi prenese nama ljudima istinu o sebi, kao različite aspekte njegova prisna otkrivanja vlastitoga lica nama ljudima. Drugo, Katekizam odgovara na pitanje “zašto” – zašto se Bog otkriva? “Bog... želi saopćiti svoj vlastiti božanski život ljudima što ih je slobodno stvorio, da ih u svom jedinom Sinu učini svojom posinjenom djecom.”12 Ovdje vidimo da božanska objava sadržava u sebi nešto duboko relacijsko. Bog nam se otkriva kako bi nas pozvao u najprisniji odnos sa sobom kao s našim nebeskim Ocem. Prema tome, glavni cilj božanske objave nije u tome da dobijemo mnoštvo korisnih religijskih informacija i postanemo kršćanski pametnjakovići. Bog nam se ne otkriva zato da bismo postali teolozima, nego zato da nas učini svojom djecom. Kao što Katekizam tumači, Bog nam se objavljuje i upoznaje nas sa svojim planom kako bismo na njegovu ljubav mogli uzvratiti vlastitom ljubavlju. “Objavljujući samoga sebe, Bog želi osposobiti ljude da mu odgovore, da ga upoznaju i da ga ljube daleko više negoli bi sami po sebi mogli.”13 Onaj koji vjeruje u ispravne doktrine i zna naizust Katekizam nije dobar kršćanin ako ne uzvraća ljubavlju na božansku objavu, ako svoj život ne povjeri Gospodinu i ako ne živi njegove zapovijedi. Iako je ortodoksija – pravovjerje – nesumnjivo važna za kršćanski život, ona ipak nije dovoljna. Pravovjerje mora rezultirati ispravnim životom. Dapače, sve istine koje nam je Bog objavio – sav nauk, sva moralna načela, svi načini života i bogoštovlja – sve to trebalo bi preobraziti naš život, učiniti nas svetima i osposobiti nas za rast u ljubavi. 12 13

KKC 52. KKC 52.

26


SVETO PISMO, PREDAJA I CRKVENO UČITELJSTVO

Božanska pedagogija Napokon, Katekizam odgovara na pitanje “kako”: kako nam se Bog objavljuje? Kao prvo, objavljuje nam se “djelima i riječima”.14 Kada razmišljamo o Bogu i njegovoj samoobjavi čovjeku, skloni smo zamišljati ovaj ili onaj dramatičan trenutak u kojem se Bog objavio čovjeku, kao npr. kad je Bog dao Mojsiju Deset zapovijedi na brdu Sinaj ili kad ga je pozvao iz gorućega grma, ili kad se, u trenutku Kristova krštenja, začuo glas s neba koji je rekao: “Ovo je Sin moj ljubljeni, u njemu mi sva milina” (Mt 3,17; vidi i Lk 3, 22). Katekizam, međutim, uči da Bog ne komunicira s nama samo riječima, već također djelima koja je učinio u ljudskoj povijesti. Njegova su djela katkad važnija od njegovih riječi. Bog, primjerice, može reći da ljubi svoj narod, Izrael, ali on svoju ljubav prema Izraelcima iskazuje uvjerljivije svojim djelima opisanima u Knjizi Izlaska – kad čuje njihov poziv u pomoć, kad ih oslobađa ropskih patnji u Egiptu i kad ih vodi u Obećanu zemlju. Jednako tako, Isus u Govoru na gori može reći: “Ljubite svoje neprijatelje, molite za one koji vas progone” (Mt 5,44), ali on ovu svoju poruku prenosi još uvjerljivije kad, utjelovljujući je opraštanjem svojim neprijateljima u trenutku raspinjanja, kaže: “Oče, oprosti im, ne znaju što čine!” (Lk 23,34). Posebnu pozornost stoga moramo obratiti ne samo na riječi što ih Bog govori kroz usta svojih posrednika, proroka i apostola, već također na njegova djela u povijesti spasenja jer Bog s nama komunicira i riječima i djelima. Osim toga, Bog se “postupno objavljuje čovjeku”. Bog je savršen učitelj koji svom narodu u pravo vrijeme otkriva ono što mu je najpotrebnije. Bog je kroz cijeli Stari zavjet pripremao Izrael i čovječanstvo za Kristov dolazak. 14

KKC 53, citirajući DV 2.

27


BIBLIJSKI KOMPAS

Objavljivao se postupno, po Abrahamu, Mojsiju, Davidu i prorocima, otkrivajući, korak po korak, sve više svoj plan spasenja. Vrhunac božanske objave je u osobi Isusa Krista.15 Isus nije samo Učitelj, prorok ili glasnik poslan u ime nekoga dalekog božanstva koje nema veze s našim životom. Isus je Bog sam koji je postao čovjekom i nastanio se među nama. Kao što Poslanica Hebrejima kaže: “Više puta i na više načina Bog nekoć govoraše ocima po prorocima; konačno, u ove dane, progovori nama u Sinu” (Heb 1,1–2). Kao Bogočovjek, Isus je punina božanske objave. Sav njegov život – njegove riječi i njegova djela – punina su Božje samoobjave ljudskoj obitelji. Budući da je objava dovršena u Kristu, nove javne objave ne treba očekivati prije Kristova drugog dolaska na kraju vremena.16

Od Krista do Crkve: Sveto pismo, Predaja i crkveno Učiteljstvo Sadržaj ove Božje samoobjave, koja svoju puninu ima u osobi Isusa Krista, trebalo je prenijeti kasnijim naraštajima i obznaniti cijelom čovječanstvu. Isus je nakon svog uskrsnuća rekao apostolima: “Pođite, dakle, i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio!” (Mt 28,19–20). Kristovi apostoli i njihovi nasljednici počeli su izvršavati nalog uskrsloga Krista tako što su njego15 16

KKC 53. Što se privatnih objava tiče, Katekizam objašnjava da je Crkva neke od njih priznala, ali čak ni one ne pripadaju pologu vjere u koji svi kršćani moraju vjerovati. KKC 67: “Njihova zadaća nije unaprijediti niti upotpuniti konačnu Kristovu objavu, nego pomoći da po njoj potpunije žive u određenom povijesnom razdoblju.” Crkva ne prihvaća takozvane “objave” različitih vjerskih sljedbi koje tvrde da se njima nadmašuje ili “popravlja” Kristova objava (vidi KKC 67).

28


SVETO PISMO, PREDAJA I CRKVENO UČITELJSTVO

vu objavu prenosili na dvojak način: usmeno i pisanom riječju.17 Usmeno prenošenje evanđelja zovemo svetom Predajom, dok se u pisanom obliku prenosilo Svetim pismom. I Sveto pismo i Predaja povjereni su crkvenom Učiteljstvu, autoritetu koji je ovlašten naučavati i koji je istinski čuvar i tumač baštine vjere koja se prenosi od apostolskih vremena do današnjeg dana. Kao tri noge tronošca – Sveto pismo, sveta Predaja i crkveno Učiteljstvo – sve troje potrebno je za poznavanje i razumijevanje božanske objave. Kao što Drugi vatikanski koncil uči, “Očevidno, dakle – po premudroj Božjoj odluci – sveta Predaja, Sveto pismo i crkveno Učiteljstvo tako su uzajamno povezani i združeni te jedno bez drugoga ne može opstati, a sve zajedno – svako na svoj način – pod djelovanjem jednog Duha Svetoga uspješno pridonosi spasenju duša.”18 O Svetom pismu, svetoj Predaji i crkvenom Učiteljstvu detaljnije ćemo govoriti poslije, ali zasad evo ipak kraćeg uvoda u ove pojmove: Sveto pismo. Kristovu poruku spasenja zapisali su neki od apostola i njihovi suradnici. Ovi sveti pisci su, zajedno s piscima starozavjetnih knjiga, pisali koristeći se u potpunosti svojim ljudskim sposobnostima i stilom, imajući pritom na umu sasvim konkretnu publiku. Ali, nadahnuti Duhom Svetim, oni su pismeno predali “sve ono i samo ono što on hoće.”19 Na taj je način Bog, uz svete pisce, također pravi autor Svetoga pisma. Doista, Sveto pismo su riječi Božje iskazane ljudskim riječima. “U svetim knjigama, naime, Otac, koji je na nebesima, s ljubavlju izlazi ususret svojoj djeci i s njima razgovara.”20 (Više o božan17 18 19 20

KKC 76. Vidi KKC 95, citirajući DV 10. KKC 106. DV 21.

29


BIBLIJSKI KOMPAS

skom nadahnuću Svetoga pisma i njegovoj ulozi u božanskoj objavi vidi 1. poglavlje.) Sveta Predaja. Apostoli su se davno prije nego što su nastali novozavjetni tekstovi koji opisuju Kristov život i njegovo poslanje spremali ispuniti Kristov nalog, sveopće poslanje. Oni su od početka postojanja Crkve, od Pedesetnice, prenosili objavu o Kristu i pozivali narod da bude jedno s njime (vidi Djela 2–5). U tim prvim godinama Crkve apostoli su prenosili evanđelje bez pisanih sredstava: propovijedanjem, primjerima i ustanovama koje su utemeljili. Svaki od ovih načina utjelovljivao je živu predaju – sveukupan način života – koju su apostoli “ili primili iz usta, drugovanja i djela Kristovih ili naučili pod utjecajem Duha Svetoga.”21 Sam sv. Pavao zapovijeda svojim sljedbenicima da se pridržavaju ne samo onoga što je napisao, već također usmenih predaja koje im je prenio: “Čvrsto stojte i držite se predaja u kojima ste poučeni bilo našom riječju, bilo pismom” (2 Sol 2,15). Duh Sveti upravlja tim živim prenošenjem kršćanske vjere kroz stoljeća, prenošenjem vjere s jednog naraštaja na drugi putem crkvenoga nauka, života i bogoštovlja.22 (Više o svetoj Predaji – što je ona, gdje je nalazimo i o njezinoj ključnoj ulozi u ispravnom tumačenju Svetoga pisma – vidi u 5. poglavlju.) Crkveno Učiteljstvo. Veliku baštinu vjere sadržanu u Svetome pismu i svetoj Predaji apostoli su prenijeli i povjerili crkvenom Učiteljstvu. Učiteljstvo čine nasljednici apostola (biskupi) koji naučavaju u jedinstvu s nasljednikom sv. Petra (papom). Oni jedini imaju vlast tumačiti riječ Božju. Ipak, Učiteljstvo ne bismo trebali zamišljati kao neki odvojeni izvor božanske objave, već kao čuvara i zaštitnika božanske objave sadržane u Svetome pismu i u svetoj Predaji. Učiteljstvo nije “iznad riječi Bož21 22

KKC 76, citirajući DV 7. KKC 78.

30


SVETO PISMO, PREDAJA I CRKVENO UČITELJSTVO

je, nego joj služi”.23 Potpomognuto Duhom Svetim, crkveno Učiteljstvo “odano Riječ sluša, kao svetinju čuva i vjerno izlaže”.24 Detaljnije o Učiteljstvu raspravljat ćemo u šestome poglavlju.

23 24

KKC 86, citirajući DV 10. Ibid.

31


SADRŽAJ

SADRŽAJ BIBLIJSKE KRATICE. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7 UVOD. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11 DIO I. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 15 Poglavlje 1. Božanska objava: Bog se otkriva čovjeku . . . . . . . . . 17 Poglavlje 2. Sveto pismo, Predaja i crkveno Učiteljstvo . . . . . . . . 22 DIO II.: PET KLJUČEVA ZA ISPRAVNO TUMAČENJE SVETOGA PISMA . . . . . . . . . . . . . . . . . . 33 Uvod u Dio II. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35 Poglavlje 3. Prvi ključ: otkrij autorovu nakanu . . . . . . . . . . . . . . . 37 Poglavlje 4. Drugi ključ: poštuj jedinstvo Svetoga pisma. . . . . . . 44 Poglavlje 5. Treći ključ: čitaj Sveto pismo u živoj predaji Crkve . . 52 Poglavlje 6. Četvrti ključ: čitaj Sveto pismo kao dio simfonije Božje objave . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 61 Poglavlje 7. Peti ključ: koristi četiri smisla Svetoga pisma . . . . . . 66 DIO III.: KAKO JE NASTALA BIBLIJA? . . . . . . . . . . . . . 75 Poglavlje 8. Novozavjetni kanon i gnostička “evanđelja” . . . . . . 77

165


SADRŽAJ

Poglavlje 9. Zašto je katolička Biblija opsežnija? Stari zavjet i deuterokanonske knjige . . . . . . . . . . . . . 85 DIO IV.: POZADINA BIBLIJE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 93 Poglavlje 10. Možemo li držati Boga za riječ? Možemo li vjerovati Bibliji?. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 95 Poglavlje 11. Svijet Biblije: arheologija, geografija i povijest . . . . 103 Poglavlje 12. Upoznavanje Božje priče: dvanaest razdoblja biblijske povijesti. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 123 Poglavlje 13. Kako započeti: prijevodi, izvori i metode . . . . . . . . 136 Poglavlje 14. Lectio divina: moliti sa Svetim pismom . . . . . . . . . . . 150 KAZALO POJMOVA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 154 DODATAK . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 162

166


PREPORUČUJEMO VERBUMOVA IZDANJA BIBLIJE Biblija u velikom formatu Biblija u velikom formatu s velikim slovima i u bogatom uvezu pogodna je za obiteljsku biblioteku, za slabovidne kao i za darivanje prigodom vjenčanja i drugih sakramenata. Dostupna je u tri boje – bijela, bordo i crna. Osim u tvrdom PU uvezu, dostupna je i u tvrdom PU uvezu sa zlatorezom te u tvrdom PU uvezu sa zlatorezom i kutijom. (1383 str.) Biblija Novo i potpuno osuvremenjeno izdanje Biblije u prijevodu nadbiskupa Ivana Ev. Šarića objavljeno je početkom 2007. godine zahvaljujući dugotrajnom radu biblijskih stručnjaka koji su Šarićev prijevod uskladili sa znanstvenim izdanjima Biblije na hebrejskome i grčkome. Osim toga, prijevod je usklađen i s hrvatskim standardnim jezikom i pravopisom. (1386 str.) Džepna Biblija Prva hrvatska Biblija u džepnom izdanju, praktičnoga formata i privlačnoga izgleda. Tri vrste uveza: plastificirani, kožni i kožni s patentnim zatvaračem. Svi uvezi dostupni su u više boja. Ako i imate Bibliju kod kuće, ovo malo džepno izdanje omogućuje da Vam Božja riječ bude drag prijatelj na poslu, izlasku u grad, na putovanju, ljetovanju… uvijek s Vama!

www.verbum.hr


Nakladnik: VERBUM d.o.o. TrumbiÄ&#x2021;eva obala 12, 21000 Split Tel.: 021/340-260, fax: 021/340-270 E-mail: naklada@verbum.hr www.verbum.hr Tisak: Printera Grupa d.o.o. Tiskano u studenome 2016.


Edward Sri profesor je teologije i Svetoga pisma i rektor instituta Augustine u Denveru. Uz to je gostujući profesor na koledžu Benedictine u Atchisonu u Kansasu, na kojem je devet godina predavao kao stalni profesor. Edward Sri je napisao više zapaženih knjiga, a zajedno s Curtisom Martinom osnovao je katoličko studentsko udruženje pod nazivom Fellowship of Catholic University Students (FOCUS). Često gostuje na televiziji EWTN, gdje govori o Svetome pismu, apologetici i katoličkoj vjeri. Edward Sri doktorirao je na Papinskom sveučilištu sv. Tome Akvinskoga u Rimu. Sa suprugom Elizabeth i sedmero djece živi u Littletonu u državi Kolorado.


Ovaj jedinstveni i praktični priručnik sadrži sve potrebne podatke za djelotvorno i kvalitetno proučavanje Božje riječi. Biblijski kompas upućuje nas kako čitati Bibliju unutar žive predaje Crkve i daje jasne odgovore na brojna pitanja koja se često postavljaju o Bibliji, kao što su: • Otkuda Biblija, koji je njezin izvor? • Zašto je Biblija tako važna? • Je li Biblija doista Bogom nadahnuta knjiga i što to uopće znači? • Trebam li Bibliju shvaćati doslovno? • Kako mogu znati je li moje tumačenje biblijskoga teksta ispravno? • Koja je razlika između katoličkih i protestantskih izdanja Biblije? • Kako arheologija, povijest i geografija mogu pridonijeti mojem poznavanju Biblije? • Što su to Svitci s Mrtvoga mora? • Kako moliti uz Bibliju? • Što je to lectio divina? • A što s apokrifnim spisima, gnostičkim evanđeljima i drugim nekanonskim spisima? • Zašto su nam za razumijevanje Biblije uopće potrebni sveta Predaja i crkveno Učiteljstvo? ISBN 978-953-235-531-4

VERBUM 89 kn

www.verbum.hr

Biblijski kompas  

Potreban nam je vodič, kompas koji će nas uputiti u pravome smjeru i pomoći nam da vrijeme koje posvetimo proučavanju Svetoga pisma bude vri...

Biblijski kompas  

Potreban nam je vodič, kompas koji će nas uputiti u pravome smjeru i pomoći nam da vrijeme koje posvetimo proučavanju Svetoga pisma bude vri...

Advertisement