3.6. Utvrđivanje i osporavanje majčinstva i očinstva Nastavljamo s člancima iz područja obiteljskog prava te nakon razvoda braka i imovinskih odnosa bračnih drugova donosimo pregled zakonskog uređenja postupaka utvrđivanja i osporavanja majčinstva/očinstva. » Utvrđivanje majčinstva i očinstva Majkom djeteta se smatra žena koja ga je rodila. Ako se majčinstvo ne može utvrditi na ovaj način, utvrdit će ga sud. Tužbu radi utvrđivanje majčinstva može podnijeti dijete, žena koja tvrdi da je majka djeteta i centar za socijalnu skrb (CZSS), Ako osoba za koju se tvrdi da je majka djeteta nije živa, tužba se podnosi protiv njenih nasljednika, i to u roku od godinu dana od smrti osobe ili u roku od 6 mjeseci od pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju. Isto vrijedi i za osobu za koju se tvrdi da je otac djeteta, a nije živa. Naime, očinstvo se može utvrđivati na tri načina — presumpcijom bračnog očinstva, priznanjem ili sudskom odlukom. Presumpcijom bračnog očinstva ocem djeteta smatra se muž majke ako je dijete rođeno u braku ili u razdoblju do 300 dana od prestanka braka. Međutim, muškarac koji se smatra ocem djeteta rođenog za vrijeme trajanja braka ili u razdoblju do tristo dana od prestanka braka može uz pristanak majke i majčina muža priznati dijete. Priznanje očinstva daje se na zapisnik pred matičarom, CZSS-om, sudom te u konzularnom uredu ili diplomatskom predstavništvu. Isto tako, može se priznati i u oporuci. Osoba koja priznaje očinstvo može biti punoljetna, ali i maloljetna osoba od 16 godina ako je sposobna shvatiti značenje i pravne posljedice priznanja te mlađa od 16 godina, uz suglasnost njezinog zakonskog zastupnika. Ono je neopozivo. Priznanje očinstva začetog, a još nerođenog djeteta proizvodi pravni učinak ako se dijete rodi živo. Očinstvo se ne može priznati nakon djetetove smrti, osim ako to dijete ima potomstvo, uz određene iznimke. Za upis priznanja očinstva ovisno o okolnostima slučaja potrebni su pristanak punoljetne majke/maloljetne majke koja je navršila 56