Pravni priručnik za rad u savjetovalištima za žene i obiteljsko nasilje

PRAVNI PRIRUČNIK za rad u savjetovalištima za žene i obiteljsko nasilje

2021.

1

PRAVNI PRIRUČNIK za rad u savjetovalištima za žene i obiteljsko nasilje

organizacija za promicanje ženskih prava

2021.

SADRŽAJ 1. UVOD 6 2.

NASILJE NAD ŽENAMA I NASILJE U OBITELJI 8 2.1. Normativni okvir nasilja nad ženama i u obitelji 8 2.2. Prekršajnopravni i kaznenopravni aspekt nasilja

nad ženama i u obitelji 13 2.2.1.

Prekršajno pravo 13 2.2.2.

Kazneno pravo 20 2.3. Protokol o postupanju u slučaju nasilja u obitelji 33 3.

OBITELJSKO PRAVO 36 3.1.

Razvod braka 36 3.2. Imovinski odnosi bračnih drugova 40 3.3. Pravni odnosi roditelja i djece 43 3.4. Mjere za zaštitu prava i dobrobiti djeteta 47 3.5.

Uzdržavanje 52 3.6. Utvrđivanje i osporavanje majčinstva i očinstva 56 4.

4.1.

4.2.

SOCIJALNO PRAVO 59 Socijalna skrb 59 Pojedinačna prava iz sustava socijalne skrbi 62

5.

5.1.

5.2.

DISKRIMINACIJA TEMELJEM SPOLA 70 Oblici i područja diskriminacije 71 Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova i zaštita od diskriminacije 74

6.

BESPLATNA PRAVNA POMOĆ

7.

PRAVNI IZVORI 80

76

1. UVOD Nasilje nad ženama smatra se kršenjem ljudskih prava i oblikom diskriminacije žena i označava sva djela rodno utemeljenog nasilja koja imaju za posljedicu ili će vjerojatno imati za posljedicu tjelesnu, seksualnu, psihičku ili ekonomsku štetu ili patnju žena, uključujući prijetnje takvim djelima, prisilu ili namjerno oduzimanje slobode, bilo da se pojavljuju u javnom ili privatnom životu. Obiteljsko nasilje je tek jedno od nasilja koje žene trpe i njegove su najčešće žrtve.

U prosjeku, prijavljuje se tek 30% nasilja u obitelji i 15% slučajeva seksualnog nasilja. Žene se najčešće odlučuju na prijavu nakon 5 do 7 godina ili nakon što direktno nasilje u obitelji dožive više od 30 puta. U Hrvatskoj godišnje smrtno strada od strane partnera ili bivšeg partnera od 16 do 20 žena. Problemu nasilja država ne posvećuje adekvatnu pozornost što se očituje u kroničnom nedostatku servisa za žrtve.

Ovaj Priručnik je nastao s ciljem olakšavanja rada osobama koje u svom poslu pružaju pravne informacije i savjete ženama i žrtvama rodno uvjetovanog nasilja i nasilja u obitelji. Na sažet način prikazane su osnovne pravne odredbe koje uređuju pravna pitanja i područja koja se najčešće pojavljuju u savjetodavnom radu. Priručnik se može koristiti i u edukativne svrhe prilikom osposobljavanja različitih osoba za rad u savjetovalištima za žene i žrtve nasilja. S obzirom da sadrži temeljne pravne odredbe mogu ga koristiti sve osobe koje pružaju pravne savjete iz područja koja su pokrivena Priručnikom, kao i osobe koje nisu pravne struke. Naime, sve osobe koje rade sa žrtvama nasilja trebale bi imati osnovne pravna znanja iz područja koja se tiču nasilja ili su s njime usko vezana.

Priručnik je namijenjen djelatnicama savjetovališta, volonterkama, stručnim suradnicama te svim osobama koje pružaju pravne informacije i savjete ženama i žrtvama nasilja.

S obzirom na to da žene često imaju više upita iz različitih pravnih područja svrha je priručnika na jednom mjestu objediniti najvažnije pravne odredbe kako bi se ženama i žrtvama dale sveobuhvatne informacije o pravima i obvezama koje imaju.

6

Priručnik se sastoji od 5 cjelina koje pokrivaju najvažnije odredbe o pravima žena iz područja prekršajnog, kaznenog, obiteljskog i socijalnog prava. U prvoj cjelini obrađuje se tema nasilja nad ženama i u obitelji kroz prekršajnopravni i kaznenopravni aspekt te se daje normativni okvir nasilja. Druga cjelina pokriva najvažnije obiteljskopravne odredbe s naglaskom na razvod braka, odnose roditelja i djece i zaštitu djece. Treća cjelina bavi se područjem socijalne skrbi, a pojašnjavaju se osnovni pojmovi, temeljna prava i postupak ostvarenja istih. U četveroj cjelini ukratko se izlažu odredbe o diskriminaciji temeljem spola te radu Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova. Na kraju, u petoj cjelini opisuju se uvjeti i postupak ostvarenja besplatne pravne pomoći.

Priručnik je nastao i tiskan u sklopu projekta „Žena ženi — osnaživanjem i podrškom za društvo bez nasilja“ uz financijsku podršku Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku i Grada Splita.

7

2. NASILJE NAD ŽENAMA I NASILJE U OBITELJI U ovom poglavlju prikazan je normativni okvir nasilja nad ženama i u obitelji kako bi se upoznali s glavnim pravnim aktima koja ga normiraju, zatim odredbama kojima se uređuje nasilje kao prekršaj i kazneno djelo, prekršajni i kazneni postupak, sankcije za nasilno ponašanje i prava žrtava. Na kraju su prikazane odredbe Protokola o postupanju u slučaju nasilja.

2.1. Normativni okvir nasilja nad ženama i u obitelji Nasilje nad ženama i u obitelji te zaštita žrtava u Hrvatskoj su uređeni različitim zakonima, podzakonskim aktima, politikama i strategijama, a Republika Hrvatska je i potpisnica nekoliko nadnacionalnih akata iz ovog područja. Stoga na početku daje se kratak pregled temeljnih nacionalnih, međunarodnih i europskih pravnih izvora, u nastavku priručnika detaljnije su opisana pojedina pravna područja i zakoni koji su vezani uz položaj žena žrtava nasilja. Napominjemo da hrvatski zakonodavac nasilje nad ženama normira u sklopu nasilja u obitelji te nije našao potrebu da se naglasi rodni aspekt ovog problema (kao što to čini npr. Istanbulska konvencija). » Nacionalni pravni izvori Ustav Republike Hrvatske kao najviši opći pravni akt u čl. 3, između ostalog, navodi ravnopravnost spolova kao jednu od najviših vrednota ustavnog poretka RH. Ustavom su također propisane i obveze zaštite ljudskih prava i temeljnih sloboda te se zabranjuje zlostavljanje i diskriminacija.

Temeljni zakoni koji uređuju nasilje nad ženama i u obitelji su Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji te podredno Prekršajni zakon.

Zakon o zaštiti nasilja u obitelji normira ga kao prekršaj te između ostalog propisuje oblike nasilja, prava žrtava nasilja, krug osoba na koje se zakon primjenjuje te prekršajnopravne sankcije.

8

Osim toga, nasilje u obitelji je kazneno djelo iz članka 179.a Kaznenog zakona, a opisano je kao teško kršenje propisa o zaštiti od nasilja u obitelji koje kod člana obitelji ili bliske osobe izaziva strah za njezinu sigurnost ili sigurnost njoj bliskih osoba ili je dovodi u ponižavajući položaj, a ne ispunjava pretpostavke za teže kazneno djelo. Osim pod ovo kazneno djelo nasilničko ponašanje može se podvesti i kroz druga brojna kaznena djela propisana tim zakonom.

Nadalje, prema Zakonu o socijalnoj skrbi djeca i odrasle osobe žrtve obiteljskog nasilja korisnici su socijalne skrbi, priznaje im se psihosocijalna podrška te privremeni smještaj u kriznim situacijama koji iznimno može trajati do godinu dana.

Obiteljskim zakonom propisano je da je u partnerskim odnosima zabranjena diskriminacija prema spolu i nasilje prema partnerici te da nasilje u obitelji predstavlja posebno tešku povredu načela solidarnosti, uzajamnoga poštovanja i pomaganja svih članova obitelji zbog čega se prevencija, suzbijanje i sankcioniranje svih vrsta nasilja u obitelji uređuje posebnim zakonom. Izloženost djeteta nasilju među odraslim članovima obitelji ovim zakonom propisana je kao jedna od posebnih pretpostavki za određivanje mjere lišenja prava na roditeljsku skrb.

Osim navedenih zakona, odredbe koje se odnose na zaštitu od nasilja u obitelji nalaze se još i u Zakonu o kaznenom postupku, Zakonu o sudovima za mladež, Zakonu o policijskim poslovima i ovlastima, Zakonu o zaštiti svjedoka, Zakonu o novčanoj naknadi žrtvama kaznenih djela, Zakonu o suzbijanju diskriminacije, Zakonu o ravnopravnosti spolova i Zakonu o životnom partnerstvu osoba istog spola.

Nacionalna strategija zaštite od nasilja u obitelji za razdoblje od 2017. do 2022. godine, četvrta po redu, sadrži 7 područja djelovanja s ukupno 33 mjere koje se temelje na Istanbulskoj konvenciji. Područja se odnose na prevenciju nasilja u obitelji, zakonodavni okvir iz područja zaštite od nasilja u obitelji, zbrinjavanje i potporu žrtvama nasilja u obitelji, psihosocijalni tretman počinitelja nasilja u obitelji, unaprjeđenje međuresorne suradnje, izobrazbu stručnjaka koji rade u području zaštite od nasilja u obitelji i senzibilizaciju javnosti za problematiku nasilja u obitelji.

9

Za svako područje su navedeni opis stanja, ciljevi i mjere, a u sklopu svake mjere određeni su nositelji, suradne institucije, aktivnosti, rokovi, pokazatelji uspješnosti i potrebna financijska sredstva.

Nacionalna politika za ravnopravnost spolova osnovni je strateški dokument RH koji se donosi s ciljem uklanjanja diskriminacije žena i uspostavljanja stvarne ravnopravnosti spolova provedbom politike jednakih mogućnosti. Posljednja je istekla 2015. godine, dok nova još nije donesena. Jedno od područja kojima se politika bavila bilo je „Uklanjanje nasilja nad ženama“. U planu je donošenje novog dokumenta koji će se zvati Nacionalni plan za ravnopravnost spolova za razdoblje od 2021. do 2027. godine uz popratne Akcijske planove za pojedina razdoblja, a koji bi također trebao adresirati ovo područje.

Protokol o postupanju u slučaju nasilja u obitelji podzakonski je akt čija je svrha osiguranje pravovremene i učinkovite provedbe postojećih propisa o zaštiti žrtava nasilja u obitelji sukladno ovlastima nadležnih tijela, unaprjeđenje suradnje i dugoročno utjecanje na smanjenje nasilničkog ponašanja.

Protokol o postupanju u slučaju seksualnog nasilja je podzakonski akt koji sadrži obveze nadležnih tijela i drugih čimbenika koji sudjeluju u otkrivanju i suzbijanju seksualnog nasilja i pružanju pomoći i zaštite osobama izloženim seksualnom nasilju, kao i oblike, način i sadržaj suradnje između istih. » Međunarodni i europski pravni izvori Ustavom RH je propisana i primjena međunarodnih ugovora i prava EU. Tako se u čl. 134. o primjeni međunarodnih ugovora propisuje: „Međunarodni ugovori koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom i objavljeni, a koji su na snazi, čine dio unutarnjega pravnog poretka Republike Hrvatske, a po pravnoj su snazi iznad zakona.“, dok je čl. 141.c propisana primjena prava EU: „Ostvarivanje prava koja proizlaze iz pravne stečevine Europske unije, izjednačeno je s ostvarivanjem prava koja su zajamčena hrvatskim pravnim poretkom. Pravni akti i odluke koje je Republika Hrvatska prihvatila u institucijama Europske unije primjenjuju se u Republici Hrvatskoj u skladu s pravnom stečevinom Europske unije. Hrvatski sudovi 10

štite subjektivna prava utemeljena na pravnoj stečevini Europske unije. Državna tijela, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave te pravne osobe s javnim ovlastima izravno primjenjuju pravo Europske unije.“ Jedan od najvažnijih međunarodnih dokumenata jest Konvencija o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena (cedaw), koju je usvojila Opća skupština Ujedinjenih naroda. Nasilje u obitelji najviše pogađa upravo žene te je najučestaliji pojavni oblik spolne diskriminacije.

Prihvaćanjem Konvencije države se obvezuju poduzeti niz mjera za zaustavljanje diskriminacije žena u svim oblicima.

Ovaj međunarodni ugovor o ljudskim pravima koji potvrđuje reproduktivna prava žena i navodi kulturu i tradiciju kao utjecajne sile koje oblikuju rodne uloge i obiteljske odnose. RH je ratificirala Konvenciju 1992. dok je 2001. ratificirala Fakultativni protokol uz Konvenciju kojim se proširuju nadležnosti Odbora za ukidanje diskriminacije žena, na način da prima i razmatra pritužbe pojedinaca i skupina vezane uz kršenje Konvencije u njihovim državama nakon što su ti pojedinci ili skupine iscrpili sve mogućnosti zaštite pred nacionalnim institucijama. Također, može sam pokrenuti postupak ispitivanja slučajeva u kojima se teško i sustavno krše prava žena u pojedinim državama strankama ugovora.

Nadalje, ističemo Opću preporuka br. 35 o rodno utemeljenom nasilju nad ženama kojom se ažurira opća preporuka br. 19 Odbora Ujedinjenih naroda za uklanjanje diskriminacije žena, a koja koristi izraz „rodno utemeljeno nasilje nad ženama” kao precizniji pojam kojim se izriču rodno specifični uzroci i utjecaji nasilja. Taj izraz dodatno osnažuje shvaćanje tog oblika nasilja kao društvenog, a ne pojedinačnog, problema koji iziskuje sveobuhvatne odgovore koji nadilaze specifične događaje, pojedine počinitelje i žrtve/preživjele.

Ostale značajne međunarodne konvencije u kojima možemo pronaći odredbe koje uređuju nasilje nad ženama i u obitelji su: Konvencija Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom, Deklaracija Ujedinjenih naroda o uklanjanju nasilja nad ženama iz 1993. godine, Pekinška deklaracija i Platforma za djelovanje iz 1995. te Rezolucija o ljudskim pravima 2005/41 Vijeća za ljudska prava.

11

Od obvezujućih akata na razini Europe izdvajamo Konvenciju Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelj – tzv. Istanbulsku konvenciju. Istanbulska konvencija je široko prepoznata kao najdalekosežniji pravni instrumenti za sprječavanje i borbu protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji kao oblika kršenja ljudskih prava. Republika Hrvatska ju je ratificirala 2018. godine. Konvencija traži od vlada koje su je ratificirale da donesu sveobuhvatan skup mjera za borbu protiv svih oblika nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Cilj svake odredbe konvencije je spriječiti nasilje, pomoći žrtvama i osigurati da počinitelji budu privedeni pravdi. Konvencija govori o „rodnoj prirodi“ nasilja nad ženama ili „rodno uvjetovanom“ nasilju nad ženama jer se bavi oblicima nasilja koji su usmjereni prema ženama zato što su žene i/ili koje nerazmjerno pogađa žene. Zato se i nasilje nad ženama i nasilje u obitelji ne može promatrati bez uzimanja u obzir načela rodne ravnopravnosti. Ona, isto tako, zahtjeva da se kriminaliziraju i pravno sankcioniraju različiti oblici nasilja nad ženama npr. nasilje u obitelji, uhođenje, seksualno uznemiravanje i psihološko nasilje. Povezivanje stvarnih osoba s nasiljem nad ženama i svijest da je ono kazneno djelo će pomoći u njegovom iskorjenjivanju. Konvencija se u najvećoj mjeri primjenjuje na žene zato što uređuje oblike nasilja koje samo žene trpe upravo zato što su žene (prisilni pobačaj, žensko genitalno sakaćenje) ili koje žene trpe puno češće nego muškarci (seksualno nasilje i silovanje, uhođenje, seksualno uznemiravanje, obiteljsko nasilje, prisilni brakovi, prisilna sterilizacija). Ovi oblici nasilja proizlaze iz nejednakih odnosa moći između muškaraca i žena i posljedica su diskriminacije žena. Međutim, muškarci također trpe neke oblike nasilja uređene konvencijom kao što su nasilje u obitelji i prisilni brakovi, iako rjeđe i u lakšim oblicima. Konvencija to prepoznaje te potiče potpisnice da primjenjuju njezine odredbe na sve žrtve nasilja u obitelji uključujući muškarce, djecu i starije osobe. Države mogu odabrati hoće li ili ne primjenjivati konvenciju na ove žrtve.

Navodimo i Preporuku Rec (2002) 5 Odbora ministara Vijeća Europe o zaštiti žena od nasilja u kojoj se definira nasilje u obitelji ili kućanstvu kao jedna od dimenzija nasilja nad ženama i dodatne mjere koje se specifično odnose na nasilje u obitelji.

Potrebno je spomenuti i Direktivu 2012/29/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o uspostavi minimalnih 12

standarda za prava, potporu i zaštitu žrtava kaznenih djela te o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2001/220/PUP koja, među ostalim, regulira i zaštitu žrtava nasilja u obitelji.

2.2. Prekršajnopravni i kaznenopravni aspekt

nasilja nad ženama i u obitelji Prethodno je navedeno kako nasilje može biti kvalificirano kao prekršaj prema Zakonu o zaštiti od nasilja u obitelji i kao kazneno djelo iz čl. 179.a Kaznenog zakona. Navedeni zakoni uz Zakon o kaznenom postupku, Prekršajni zakon i Zakon o novčanoj naknadi žrtvama kaznenih djela uređuju kazneni i prekršajni aspekt nasilja nad ženama i u obitelji.

Kada se određeno nasilje dogodi, za daljnje postupanje svih nadležnih tijela potrebno ga je pravno kvalificirati. Pravno kvalificirati neko djelo znači usporediti pravni i činjenični opis djela tj. podvesti nasilje koje se dogodilo u stvarnosti pod zakonski opis prekršaja ili kaznenog djela. To je zadaća državnih tijela koja se bave istraživanjem okolnosti počinjenja kaznenoga djela ili prekršaja.

Na samom početku to radi policija, a kasnije u postupku državni odvjetnik koji može prihvatiti ili izmijeniti pravnu kvalifikaciju policije.

Ako policija/državno odvjetništvo otkriju nove okolnosti počinjenja djela, pravna kvalifikacija se naknadno također može promijeniti.

Kako bi se olakšala kvalifikacija djela kao prekršaja ili nekog kaznenog djela, bilo bi dobro da žrtva, ako prijavljuje nasilje, što preciznije i detaljnije navede sve okolnosti vezane uz doživljeno nasilje.

2.2.1. Prekršajno pravo Prekršaji su ponašanja kojima se tako povređuje ili ugrožava javni poredak, društvena disciplina i društvene vrijednosti zajamčene i zaštićene Ustavom RH, međunarodnim pravom i zakonima čija zaštita nije moguća bez prekršajnopravnog sankcioniranja, a njihova se zaštita ne ostvaruje kaznenopravnom prisilom. Temeljni zakon koji uređuje zaštitu od nasilja u domeni prekršajnog prava je Zakon 13

o zaštiti od nasilja u obitelji (dalje u tekstu: ZZNO). Prvi put donesen je 2003. godine, a prije toga nekoliko odredbi o nasiju u obitelji sadržavao je tadašnji Obiteljski zakon. Intencija zakonodavca bila je da se ovo područje sustavno obradi u posebnom zakonu s obzirom da je u praksi prepoznata učestalost i specifičnosti ovog tipa nasilja.

Novi ZZNO donesen je 2017. godine i njime se u hrvatski pravni poredak prenosi Direktiva 2012/29/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o uspostavi minimalnih standarda za prava, potporu i zaštitu žrtava kaznenih djela te o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2001/220/PUP (SL L 315, 14. 11. 2012.).

• • • • • • •

ZZNO-om su propisana: prava žrtava nasilja u obitelji krug osoba na koje se Zakon odnosi oblici nasilja u obitelji prekršajno-pravne sankcije za zaštitu od nasilja u obitelji prikupljanje podataka o primjeni Zakona osnivanje Povjerenstva za praćenje i unapređenje rada tijela kaznenog i prekršajnog postupka te izvršavanja sankcija vezanih za zaštitu od nasilja u obitelji prekršajne odredbe ZZNO predstavlja poseban zakon (lex specialis) iz domene prekršajnog prava u odnosu na Prekršajni zakon kao opći zakon (lex generalis). U pravu vrijedi načelo da posebni zakoni derogiraju opće (lex specialis derogat legi generali) što znači da u primjeni poseban zakon ima prednost, a na sve što nije propisano posebnim zakonom primjenjuje se na odgovarajući način opći zakon. Posebno se to odnosi na provođenje prekršajnog postupka jer ZZNO ne sadrži postupovne odredbe. Osim Prekršajnog na isti način će se primjenjivati i Zakon o kaznenom postupku (npr. odredbe o pojedinačnoj procjeni).

• • • • 14

Kao što je navedeno ZZNO određuje oblike nasilja u obitelji te propisuje da je nasilje u obitelji: primjena fizičke sile uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda tjelesno kažnjavanje ili drugi načini ponižavajućeg postupanja prema djeci psihičko nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost spolno uznemiravanje

•

•

ekonomsko nasilje kao zabrana ili onemogućavanje korištenja zajedničke ili osobne imovine, raspolaganja osobnim prihodima ili imovine stečene osobnim radom ili nasljeđivanjem, onemogućavanje zapošljavanja, uskraćivanje sredstava za održavanje zajedničkog kućanstva i za skrb o djeci zanemarivanje potreba osobe s invaliditetom ili osobe starije životne dobi koje dovodi do njezine uznemirenosti ili vrijeđa njezino dostojanstvo i time joj nanosi tjelesne ili duševne patnje.

Osobe na koje se ovaj zakon primjenjuje su: bračni drug, izvanbračni drug, životni partner, neformalni životni partner, njihova zajednička djeca te djeca svakog od njih, srodnici po krvi u ravnoj lozi, srodnici u pobočnoj lozi zaključno do trećeg stupnja, srodnici po tazbini do zaključno drugog stupnja, posvojitelj i posvojenik. Zakon se primjenjuje i na bivšeg bračnog druga, bivšeg izvanbračnog druga, bivšeg životnog partnera, bivšeg neformalnog životnog partnera, sadašnjeg ili bivšeg partnera u intimnoj vezi, osobe koje imaju zajedničko dijete te osobe koje žive u zajedničkom kućanstvu.

ZZNO-om je propisano načelo hitnosti pa sva tijela koja postupaju povodom nasilja u obitelji dužna su postupati hitno i svi postupci pokrenuti po ovom zakonu su hitni. Isto tako, sva tijela koja postupaju povodom nasilja u obitelji dužna su postupati posebno obzirno prema žrtvi te pri poduzimanju radnji na primjeren način skrbiti se o pravima žrtve. Prema djetetu žrtvi nasilja u obitelji dužna su postupati posebno obzirno vodeći računa o njegovoj dobi, osobnosti te osobnim i obiteljskim prilikama kako bi se izbjegle štetne posljedice za odgoj i razvoj djeteta, a pri postupanju prvenstveno će se rukovoditi najboljim interesom djeteta. Nadalje, dužna su poštovati dostojanstvo osobe s invaliditetom i osobe starije životne dobi kao žrtve nasilja te poštovati posebnosti koje proizlaze iz njezina invaliditeta odnosno dobi. » Prekršajni postupak Prekršaj se može prijaviti policiji ili državnom odvjetništvu.

ZZNO propisuje da su zdravstveni radnici, djelatnici u ustanovama socijalne skrbi, osobe zaposlene u odgojno-obrazovnim ustanovama, stručni radnici zaposleni u vjerskim ustanovama, humanitarnim organizacijama ili organizacijama civilnog društva 15

te sve druge stručne osobe koje u svom radu dolaze u kontakt sa žrtvama nasilja u obitelji dužni su prijaviti policiji ili državnom odvjetništvu počinjenje nasilja u obitelji za koje su saznali u obavljanju svojih poslova. Navedene osobe koje ne prijave policiji ili državnom odvjetništvu počinjenje nasilja u obitelji za koje su saznale u obavljanju svojih poslova kazniti će se novčanom kaznom u iznosu od 3000,00 kuna do 10.000,00 kuna. Tijela koja postupaju povodom nasilja u obitelji također su dužna bez odgode obavijestiti nadležni centar za socijalnu skrb o činjenicama i okolnostima koje su pridonijele ili pogodovale počinjenju nasilja u obitelji, radi poduzimanja mjera iz nadležnosti centra za socijalnu skrb.

Policija je dužna nadležnom sudu podnijeti optužni prijedlog ako utvrdi da je počinjen prekršaj. Ako pak ustanovi da do počinjenja prekršaja nije došlo, policija će o tome obavijestiti žrtvu koja ima mogućnost sama obratiti se sudu. Po Prekršajnom zakonu, policijski službenici mogu na mjestu događaja počinitelju nasilja u obitelji naredbom odrediti privremenu mjeru opreza zabrane posjećivanja određenog mjesta ili područja, zabrane približavanja određenoj osobi ili zabrane uspostavljanja ili održavanja veze s određenom osobom. Navedena mjera može se izreći u trajanju do 8 dana. Sud može produljiti mjeru opreza donesenu od strane policije ili pak samostalno donijeti rješenje o mjeri opreza po službenoj dužnosti ili na prijedlog žrtve, ovlaštenog tužitelja ili centra za socijalnu skrb. Mjere opreza koje je odredio sud mogu trajati najdulje do pravomoćnosti odluke suda odnosno završetka postupka. Dakle, sud nakon provedenog postupka donosi odluku, a u slučaju nasilja u obitelji dužan je pravomoćnu presudu dostaviti žrtvi. » Prekršajnopravne sankcije Prekršajnopravne sankcije za zaštitu od nasilja u obitelji koje se mogu izreći počinitelju nasilja prema ZZNO-u su zaštitne mjere, novčana kazna, kazna zatvora i druge prekršajnopravne sankcije propisane zakonom kojim se uređuju prekršaji. Svrha im je zaštita članova obitelji izloženih nasilju, poštivanje pravnog sustava te sprječavanje ponovnog počinjenja nasilja u obitelji primjerenim sankcioniranjem počinitelja prekršaja.

16

» Zaštitne mjere Svrha im je spriječiti nasilje u obitelji, osigurati zaštitu zdravlja i sigurnosti žrtve nasilja u obitelji te otkloniti okolnosti koje pogoduju ili poticajno djeluju na počinjenje novog prekršaja, a izriču se radi otklanjanja ugroženosti žrtve nasilja u obitelji. Mogu se izreći samostalno i bez izricanja kazne odnosno druge prekršajnopravne sankcije, i to po službenoj dužnosti i na prijedlog ovlaštenog tužitelja, žrtve ili centra za socijalnu skrb. Na prijedlog žrtve ili drugog ovlaštenog tužitelja sud može, i prije isteka vremena na koje je zaštitna mjera izrečena, preispitati opravdanost daljnjeg tijeka izrečene zaštitne mjere i po potrebi ju može zamijeniti drugom ili ukinuti. Počinitelju nasilja sud može osim zaštitnih mjera propisanih Prekršajnim zakonom izreći i ove zaštitne mjere: obvezni psihosocijalni tretman, zabrana približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji, udaljenje iz zajedničkog kućanstva, obvezno liječenja od ovisnosti. Načini provođenja mjera detaljnije su propisani pojedinim pravilnicima.

Mjeru zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji i mjeru udaljenje iz zajedničkog kućanstva sud može izreći prije pokretanja prekršajnog postupka na prijedlog žrtve ili drugog ovlaštenog tužitelja ako postoji izravna opasnost za sigurnost žrtve ili članova njezine obitelji odnosno člana zajedničkog kućanstva.

Odluku o tome sud će donijeti bez odgode, a najkasnije u roku od 24 sata od podnošenja prijedloga nakon saslušanja žrtve i osobe protiv koje se traži izricanje zaštitne mjere. Žalba ne odgađa izvršenje odluke, a sud će je bez odgode dostaviti nadležnoj policijskoj postaji radi provedbe. Međutim, sud mora upozoriti žrtvu da će odluku ukinuti ako žrtva ili drugi ovlašteni tužitelj u roku od 8 dana od dana donošenja odluke ne podnese optužni prijedlog.

Počinitelj nasilja u obitelji dužan je postupati u skladu s izrečenom zaštitnom mjerom. Ako ne postupa u skladu s istom kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od najmanje 3000,00 kuna ili kaznom zatvora od najmanje deset dana. Zdravstveni radnici, djelatnici u ustanovama socijalne skrbi, osobe zaposlene u odgojnoobrazovnim ustanovama, stručni radnici zaposleni u vjerskim ustanovama, humanitarnim organizacijama ili organizacijama civilnog društva te sve druge stručne osobe koje u svom radu dolaze u 17

kontakt sa žrtvama nasilja koje u obavljanju svojih poslova saznaju da počinitelj nasilja u obitelji ne postupa u skladu s izrečenom zaštitnom mjerom dužne su o tome obavijestiti policiju.

Obvezni psihosocijalni tretman može se izreći počinitelju nasilja u obitelji radi otklanjanja njegova nasilničkog ponašanja ili ako postoji opasnost da bi mogao ponoviti nasilje u obitelji u trajanju od najmanje šest mjeseci.

Zabrana približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve može se izreći počinitelju nasilja u obitelji ako postoji opasnost da bi počinitelj prema toj osobi mogao ponoviti nasilje u obitelji. U odluci kojom sud izriče mjeru odredit će se mjesta ili područja te udaljenost ispod koje se počinitelj ne smije približiti žrtvi nasilja u obitelji odnosno zabranit će uznemiravanje ili uhođenje žrtve. Ne može biti kraća od jednog mjeseca niti dulja od dvije godine, a sud će bez odgode odluku dostaviti nadležnoj policijskoj postaji radi nadzora provedbe izrečene zaštitne mjere.

Udaljenje iz zajedničkog kućanstva može se izreći počinitelju nasilja u obitelji koji je nasilje počinio prema članu obitelji s kojim živi u stanu, kući ili nekom drugom stambenom prostoru koji čini zajedničko kućanstvo ako postoji opasnost da bi mogao ponoviti nasilje u obitelji, a ne može biti kraća od jednog mjeseca niti dulja od dvije godine. Sud će odluku bez odgode dostaviti nadležnoj policijskoj postaji radi nadzora provedbe izrečene zaštitne mjere.

Obvezno liječenje od ovisnosti može se izreći počinitelju nasilja u obitelji koji je nasilje počinio pod djelovanjem ovisnosti o alkoholu, drogi ili drugoj vrsti ovisnosti ako postoji opasnost da će zbog te ovisnosti ponoviti nasilje u obitelji. Trajanje ove mjere ne može biti dulje od jedne godine. » Novčana kazna i kazna zatvora ZZNO uređuje i iznose novčanih kazni i trajanje kazne zatvora za počinjenje prekršaja nasilja u obitelji. Onaj tko počini neki od prethodno navedenih oblika nasilja kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od najmanje 2000,00 kuna ili kaznom zatvora do 90 dana.

Ako se radi o osobi koja je već prethodno kažnjena za nasilje pa 18

ga ponovi kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od najmanje 6000,00 kuna ili kaznom zatvora u trajanju od najmanje 30 dana.

Nadalje, ako je nasilje počinjeno na štetu djeteta ili osobe s invaliditetom ili osobe starije životne dobi, počinitelj će se kazniti novčanom kaznom u iznosu od najmanje 12.000,00 kuna ili kaznom zatvora u trajanju od najmanje 70 dana, a ako ponavlja nasilje na štetu ovih osoba kazna je najmanje 17.000,00 kuna ili zatvor u trajanju od najmanje 80 dana.

Zakon kao teži oblik počinjenja prekršaja normira i kada se nasilje počini u nazočnosti djeteta ili osobe s invaliditetom ili osobe starije životne dobi te kazna za to iznosi najmanje 7000,00 kuna ili zatvor u trajanju od najmanje 45 dana. Ako se takvo nasilje ponavlja kazna se povećava na najmanje 8000,00 kuna ili zatvor u trajanju od najmanje 60 dana. » Prava žrtava

1.

2.

3.

4.

5.

6.

7.

8.

Žrtva nasilja u obitelji je osoba koja zbog počinjenja nasilja u obitelji trpi fizičke ili psihičke posljedice, imovinsku štetu ili bitnu povredu temeljnih prava i sloboda. U smislu ZZNO-a djetetom se smatra osoba koja nije navršila osamnaest godina života. U prekršajnim postupcima koji se vode prema ZZNO-u žrtva ima sljedeća prava: pristup službama za potporu žrtvama nasilja u obitelji djelotvornu psihološku i drugu stručnu pomoć i potporu tijela, organizacije ili ustanove za pomoć žrtvama nasilja u obitelji zaštitu od zastrašivanja i odmazde zaštitu dostojanstva tijekom ispitivanja žrtve kao svjedoka pratnju osobe od povjerenja pri poduzimanju svih radnji u kojima sudjeluje da na njezin zahtjev, bez nepotrebne odgode, bude obaviještena o ukidanju zadržavanja ili bijegu okrivljenika te stavljanju izvan snage odluke o izricanju zaštitnih mjera i ukidanju mjera opreza koje su određene radi njezine zaštite ili otpuštanju osuđenika s izdržavanja kazne zatvora tajnost podataka čijim bi se otkrivanjem mogla ugroziti njezina sigurnost ili sigurnost osoba na koje se Zakon primjenjuje te pravo zahtijevati isključenje javnosti u postupku pred sudom opunomoćenika u postupku 19

9. na vlastiti zahtjev, biti obaviještena o poduzetim radnjama povodom prijave i o ishodu postupka 10. biti ispitana bez neopravdane odgode nakon podnošenja prijave, pravo zahtijevati da bude ispitana u postupku pred sudom te pravo da se daljnja ispitivanja provode samo u mjeri u kojoj je to nužno za potrebe prekršajnog postupka 11. biti ispitana na policiji od strane osobe istog spola 12. izbjegavanje kontakta s počiniteljem prije i tijekom postupka, osim ako prekršajni postupak zahtijeva takav kontakt 13. privremeni smještaj u odgovarajuću ustanovu sukladno posebnom zakonu; 14. policijsku zaštitu i osiguranje, po nalogu suda, u svrhu neometanog uzimanja osobnih stvari prilikom napuštanja zajedničkog kućanstva 15. druga prava propisana zakonom kojim se uređuje kazneni postupak, osim onih prava koja po naravi stvari može imati samo žrtva kaznenog djela 2.2.2. Kazneno pravo Kako je već navedeno nasilje se osim prekršaja može pravno kvalificirati i kao kazneno djelo. Kaznena djela su ponašanja kojima se tako povređuju ili ugrožavaju osobne slobode i prava čovjeka te druga prava i društvene vrijednosti zajamčene i zaštićene Ustavom RH i međunarodnim pravom da se njihova zaštita ne bi mogla ostvariti bez kaznenopravne prisile. Kaznenim zakonom propisano je kazneno djelo nasilja u obitelji u čl.179.a koje glasi: „Tko teško krši propise o zaštiti od nasilja u obitelji i time kod članova obitelji ili bliske osobe izazove strah za njezinu sigurnost ili sigurnost njoj bliskih osoba ili je dovede u ponižavajući položaj ili stanje dugotrajne patnje, a time nije počinjeno teže kazneno djelo kaznit će se kaznom zatvora od jedne do tri godine“.

Ovo kazneno djelo tako sadrži tri elementa koja moraju biti ispunjena: 1. radi se o težem oblik kršenja prethodno opisanih odredaba o zaštiti od nasilja u obitelji 2. kod žrtve (člana obitelji ili bliske osobe) je izazvan strah za vlastitu sigurnost ili sigurnost njoj bliskih osoba ili je dovedena u ponižavajući 20

položaj ili stanje dugotrajne patnje 3. nasiljem nije počinjeno neko teže kazneno djelo

• • • •

Naime, počinjeno nasilje može prelaziti pravni opis kaznenog djela nasilja u obitelji te se podvesti pod neka druga kaznena djela, najčešće su to: kaznena djela protiv života i tijela - ubojstvo, pokušaj ubojstva, sakaćenje ženskih spolnih organa, tjelesna ozljeda, teška tjelesna ozljeda i sl. kaznena djela protiv spolne slobode – silovanje i teško silovanje/ teška kaznena djela protiv spolne slobode, bludne radnje, spolno uznemiravanje, prostitucija kaznena djela protiv osobne slobode – protupravno oduzimanje slobode, prisila, prijetnja, nametljivo ponašanje (stalking) kaznena djela počinjena na štetu djeteta » Kazneni postupak Kada je nasilje okvalificirano kao kazneno djelu provest će se kazneni postupak koji je uređen Zakonom o kaznenom postupku.

Kazneni postupak predstavlja skup pravno normiranih radnji nadležnih tijela, stranaka i ostalih sudionika u postupku čija je svrha utvrditi da li je kazneno djelo počinjeno te tko ga je počinio. » Sudionici u kaznenom postupku

• • • • • • •

Osim policije, državnog odvjetništva i suda, sudionici u kaznenom postupku su: Okrivljenik – osoba protiv koje se vodi kazneni postupak Branitelj – okrivljenikov odvjetnik u kaznenom postupku Žrtva – osoba koja je zbog kaznenog djela pretrpjela fizičke i duševne posljedice, imovinsku štetu ili bitnu povredu temeljnih prava i sloboda.

Oštećenik – osoba čije je osobno ili imovinsko pravo povrijeđeno ili ugroženo kaznenim djelom.

Oštećenik kao tužitelj – tužitelj koji je preuzeo progon od državnog odvjetnika koji nije pokrenuo ili je odustao od kaznenog progona Opunomoćenik žrtve/oštećenika – odvjetnik koji pomaže žrtvi i oštećeniku u zaštiti njihovih prava u kaznenom postupku Osoba od povjerenja – zakonski zastupnik i druga poslovno 21

• •

sposobna osoba koju žrtva može izabrati da bude uz nju tijekom kaznenog postupka Privatni tužitelj – tužitelj koji je podnio privatnu tužbu radi progona kaznenih djela za koja se progoni po privatnoj tužbi Svjedoci – osobe koje mogu dati obavijesti o kaznenom djelu i počinitelju i o drugim važnim okolnostima » Tijek kaznenog postupka Stadiji kaznenog postupka:

1.

Prethodni postupak – kaznena prijava, izvidi kaznenih djela, istraživanje, dokazne radnje, istraga i optuživanje

2. Prvostupanjski postupak – rasprava i donošenje presude 3. Drugostupanjski postupak – žalbeni postupak, postupanje povodom žalbe protiv prvostupanjske presude (redoviti pravni lijek) 4. Postupak povodom izvanrednih pravnih lijekova (iznimno) Kada žrtva prijavi nasilje policiji/državnom odvjetništvu te ono bude okvalificirano kao kazneno djelo, govorimo o podnošenju kaznene prijave. Za vrijeme podnošenja kaznene prijave uz žrtve može biti osoba od povjerenja, a prijava se može podnijeti osobno, pisanim putem, e-mailom te putem telefona. Na zahtjev žrtve policija/državno odvjetništvo su joj dužni izdati pisanu potvrdu o podnošenju kaznene prijave. Žrtva ima pravo odustati od kaznene prijave, međutim ako se za nasilje koje je prijavljeno kazneni progon poduzima po službenoj dužnosti, odgovarajući postupak će biti proveden bez sudjelovanja žrtve. Nakon podnošenja kaznene prijave policija/državno odvjetništvo dužni su utvrditi relevantne činjenice i prikupiti dokaze. Isto tako, dužni su žrtvi pružiti relevantne informacije o postupanjima po podnesenoj kaznenoj prijavi. Nadalje, žrtva ima pravo uložiti prigovor na pojedina postupanja policije višim nadležnim tijelima te ima pravo tražiti obavijest o poduzetim radnjama državnog odvjetnika u roku od 2 mjeseca od podnošenja kaznene prijave. Državni odvjetnik dužan je žrtvu obavijestiti o poduzetim radnjama u roku od 30 dana od zaprimljenog zahtjeva (osim kada bi time ugrozio učinkovitost postupka), a u roku od 6 22

mjeseci od upisa kaznene prijave u upisnik kaznenih prijava dužan je odlučiti o kaznenoj prijavi.

Kazneni postupak se provodi na zahtjev ovlaštenog tužitelja.

Za djela za koja se postupak pokreće po službenoj dužnosti ovlašteni tužitelj je državni odvjetnik. U takvim slučajevima, ako zakonom nije drukčije propisano, državni odvjetnik je dužan pokrenuti postupak ako postoji osnovana sumnja da je određena osoba počinila kazneno djelo, a nema zakonskih smetnji za progon te osobe. Međutim, za kaznena djela za koja je to propisano zakonom državni odvjetnik također pokreće kazneni postupak, ali samo na prijedlog žrtve.

Za kaznena djela koja se progone po prijedlogu žrtve, prijedlog za progon mora se podnijeti u roku od tri mjeseca od dana kad je fizička ili pravna osoba saznala za kazneno djelo i počinitelja.

Prijedlog za progon podnosi se državnom odvjetništvu.

Ako su žrtva ili pravna osoba na čiju je štetu kazneno djelo počinjeno podnijele kaznenu prijavu ili je oštećenik podnio prijedlog za ostvarivanje imovinskopravnog zahtjeva u kaznenom postupku, smatra se da je time stavljen i prijedlog za progon. Pravovremena privatna tužba smatrat će se kao pravovremeno podnesen prijedlog žrtve ako se u tijeku postupka utvrdi da se radi o kaznenom djelu za koje se progoni po prijedlogu. Dijete koje je navršilo šesnaest godina života može i samo podnijeti prijedlog za progon.

Ako državni odvjetnik ustanovi da nema osnova za pokretanje ili provođenje kaznenog progona, na njegovo mjesto može stupiti žrtva u ulozi oštećenika kao tužitelja uz uvjete određene zakonom.

U tom slučaju žrtva sudjeluje u postupku kao oštećenik-tužitelj koji je preuzeo kazneni progon. Žrtva koja je preuzela kazneni progon ima ista prava koja ima državni odvjetnik, osim prava koja državni odvjetnik ima kao državno tijelo. U ovakvom postupku, državni odvjetnik ima pravo do završetka rasprave sam preuzeti progon i zastupanje optužbe. Oštećeniku-tužitelju kad se postupak vodi na njegov zahtjev za kazneno djelo za koje se može izreći kazna zatvora više od pet godina, može se na njegovo traženje postaviti opunomoćenik (odvjetnik) ako je to u interesu postupka i ako oštećenik- tužitelj, prema svom imovnom stanju, ne može podmiriti troškove zastupanja.

23

Za djela za koja se kazneni postupak pokreće po privatnoj tužbi ovlašteni tužitelj je privatni tužitelj, a tužba se mora podnijeti u roku od tri mjeseca od dana kad je saznao za kazneno djelo i počinitelja.

Privatni tužitelj može svojom izjavom sudu odustati od privatne tužbe do završetka rasprave, ali tada gubi pravo da ponovno podnese privatnu tužbu za to kazneno djelo. Privatni tužitelj ima ista prava koja ima državni odvjetnik, osim prava koja državnom odvjetniku pripadaju kao državnom tijelu.

Ako državni odvjetnik nije odbacio kaznenu prijavu već je proveo istragu, sljedeći je korak podizanje optužnice. Prisustvo žrtve na optužnom vijeću nije obavezno, međutim ako mu prisustvuje, žrtva u ulozi oštećenika tom prilikom može upozoriti na dokaze o krivnji, obrazložiti svoj imovinskopravni zahtjev te predložiti privremene mjere osiguranja imovinskopravnog zahtjeva. Ako optužnica bude rješenjem potvrđena, provest će se pripremno ročište nakon kojeg slijedi rasprava koja na kraju rezultira donošenjem presude.

Dok pripremno ročište nije javno, rasprava jest javna, s tim da javnost može biti isključena u zakonom propisanim slučajevima.

Svatko je nedužan i nitko ga ne može smatrati krivim za kazneno djelo dok mu se pravomoćnom sudskom presudom ne utvrdi krivnja.

Presude mogu biti osuđujuće, oslobađajuće ili odbijajuće, a na donesene presude se mogu podnijeti redovni i izvanredni pravni lijekovi. Za svako kazneno djelo propisana je zapriječena kazna. Kazne mogu biti novčana kazna, kazna zatvora, kazna maloljetničkog zatvora i kazna dugotrajnog zatvora za najteža djela. Kazne se mogu modificirati kroz rad za opće dobro kao zamjena za novčanu kaznu i uvjetnu osudu. Uvjetna osuda česta je u slučajevima nasilja, a njom se određuje da se kazna na koju je počinitelj osuđen neće izvršiti ako počinitelj u vremenu provjeravanja (koje je u pravilu od 1 do 5 godina) ne počini novo kazneno djelo i ispuni određene mu obveze. Može se izreći samo kada je izrečena kazna do 1 godine zatvora ili novčana kazna.

Djelomična uvjetna osuda može se odrediti za jedan dio kazne kada je izrečena kazna veća od 1 i manja od 3 godine zatvora.

Osim ovih kazni, uz odgojne mjere koje se izriču maloljetnicima, u kaznenopravne sankcije spadaju još i sigurnosne mjere.

Izriču se u skladu s težinom kaznenog djela i opasnosti počinitelja, a svrha im je otklanjanje okolnosti koje omogućavaju ili poticajno djeluju na počinjenje novog kaznenog djela.

24

Sigurnosne mjere su: 1.

2.

3.

4.

5.

6.

7.

8.

9.

obvezno psihijatrijsko liječenje, obvezno liječenje od ovisnosti, obvezan psihosocijalni tretman, zabrana obavljanja određene dužnosti ili djelatnosti, zabrana upravljanja motornim vozilom, zabrana približavanja, udaljenje iz zajedničkog kućanstva, zabrana pristupa internetu zaštitni nadzor po punom izvršenju kazne zatvora Sigurnosne mjere se primjenjuju nakon završetka kaznenog postupka kada presuda postane izvršna tj. kada se počne primjenjivati. Za razliku od njih mjere opreza počinitelju nasilnog kaznenog djela sud i državni odvjetnik mogu izreći za vrijeme trajanja postupka kada postoje razlozi za određivanje ili je određen istražni zatvor, a ista svrha se može ispuniti mjerom opreza. Dakle, mjere opreza mogu biti naložene prije i tijekom kaznenog postupka.

Prije podizanja optužnice mjere opreza određuje, produljuje i ukida rješenjem državni odvjetnik, a sudac istrage kad odlučuje o istražnom zatvoru. Državni odvjetnik ili sudac istrage koji je mjeru odredio nadležan je za njezino produljenje ili ukidanje. Nakon podizanja optužnice pa do pravomoćnosti odnosno izvršnosti presude te mjere određuje, produljuje i ukida prvostupanjski sud.

Mjere opreza su:

1.

2.

3.

4.

5.

6.

7.

8.

9.

10.

11.

zabrana napuštanja boravišta zabrana posjećivanja određenog mjesta ili područja obveza redovitog javljanja određenoj osobi ili državnom tijelu zabrana približavanja određenoj osobi zabrana uspostavljanja ili održavanja veze s određenom osobom zabrana obavljanja određene poslovne aktivnosti privremeno oduzimanje putne i druge isprave za prijelaz državne granice privremeno oduzimanje dozvole za upravljanje motornim vozilom zabrana uhođenja ili uznemiravanja žrtve ili druge osobe udaljenje iz doma zabrana pristupa internetu 25

» Izdavanje kaznenog naloga (skraćeni kazneni postupak) Državni odvjetnik može za kaznena djela za koja je saznao na temelju vjerodostojnog sadržaja kaznene prijave (a za koja je propisana novčana kazna ili kazna zatvora do pet godina i za odlučivanje nije nadležno sudsko vijeće) u optužnici zatražiti da sud izda kazneni nalog u kojem će okrivljeniku izreći određenu kaznu ili mjeru bez provođenja rasprave. Ako se sa zahtjevom složi, sudac pojedinac će presudom izdati kazneni nalog. U presudi o kaznenom nalogu navest će se samo da se prihvaća zahtjev državnog odvjetnika te se okrivljeniku izriče kazna ili mjera iz zahtjeva.

Kazneni nalog dostavlja se okrivljeniku i njegovu branitelju ako ga ima te državnom odvjetniku i žrtvi. Okrivljenik ili njegov branitelj mogu u roku od osam dana po primitku podnijeti prigovor protiv kaznenog naloga u pisanom obliku ili prihvatiti presudu.

U slučaju kada sudac pojedinac ne odbaci njihov prigovor kao nepravovremen ili podnesen od neovlaštene osobe, kao i kada ocijeni da nema dovoljno osnova za izdavanje kaznenog naloga ili da se može očekivati izricanje neke druge kazne ili mjere, a ne one koju je zatražio državni odvjetnik dostavit će optužnicu optužnom vijeću i provest će se redovan kazneni postupak. » Prava žrtava Kao i u prekršajnom postupku, tijela kaznenog postupka (policija, državno odvjetništvo, sud) dužna su žrtvu upoznati s pravima i uputiti na službe za podršku. Podršku i pomoć žrtvama i svjedocima pružaju odjeli za podršku žrtvama i svjedocima osnovani pri sedam županijskih sudova, a svrha im je pružiti podršku žrtvama kaznenih djela te olakšati stresne situacije svjedočenja i boravka na sudu.

Služba za podršku žrtvama i svjedocima Ministarstva pravosuđa i uprave osigurava informacije o otpustu počinitelja s izdržavanja kazne zatvora, informacije u vezi sa svjedočenjem u međunarodnim predmetima i informacije vezane za novčanu naknadu žrtvama kaznenih djela. Nacionalni pozivni centar za žrtve kaznenih djela i prekršaja pruža žrtvama i svjedocima informacije o pravima te ih upućuje na druge ustanove i organizacije koje pružaju stručnu pomoć putem besplatnog telefona 116-006 (radnim danom od 8 do 20 sati). Organizacije civilnog društva pomažu žrtvama u suočavanju s psihološkim, emotivnim, socijalnim i praktičnim 26

gubitcima pružajući pravnu, emocionalnu, psihološku i praktičnu pomoć, zaštitu, savjete i informacije. Policija je obvezna upoznati žrtvu s njezinim pravima na njoj razumljiv način te joj uručiti pisanu obavijest o pravima koja ima u postupku uz dodatni popis kontakata navedenih tijela i organizacija. Tijekom kaznenog postupka uz žrtvu može biti osoba od povjerenja, a to je zakonski zastupnik i druga poslovno sposobna osoba koju žrtva može izabrati da bude uz nju tijekom kaznenog postupka, ali ova osoba ne može biti svjedok u kasnijem postupku.

Zakon o kaznenom postupku propisuje sljedeća prava žrtava kaznenih djela: 1. pravo na pristup službama za potporu 2. pravo na djelotvornu psihološku i drugu stručnu pomoć tijela, organizacije ili ustanove za pomoć žrtvama kaznenih djela 3. pravo na zaštitu od zastrašivanja i odmazde 4. pravo na zaštitu dostojanstva tijekom njezina ispitivanja kao svjedoka 5. pravo da bude saslušana bez neopravdane odgode nakon podnošenja kaznene prijave te da se daljnja saslušanja provode samo u mjeri u kojoj je to nužno za potrebe kaznenog postupka 6. pravo na pratnju osobe od povjerenja pri poduzimanju radnji u kojima sudjeluje 7. pravo da se medicinski zahvati prema njoj poduzimaju u najmanjoj mjeri i samo ako su krajnje nužni za potrebe kaznenog postupka 8. pravo sudjelovati u kaznenom postupku kao oštećenik, pravo podnijeti prijedlog za progon i privatnu tužbu sukladno odredbama Kaznenog zakona, pravo biti obaviještena o odbacivanju kaznene prijave i odustajanju državnog odvjetnika od kaznenog progona te pravo preuzeti kazneni progon umjesto državnog odvjetnika 9. pravo da na njezin zahtjev bez nepotrebne odgode bude obaviještena o ukidanju pritvora ili istražnog zatvora, bijegu okrivljenika i otpuštanju osuđenika s izdržavanja kazne zatvora te mjerama koje su poduzete radi njezine zaštite 10. pravo da na njezin zahtjev bude obaviještena o svakoj odluci kojom se pravomoćno okončava kazneni postupak 11. druga prava propisana zakonom 27

» Pojedinačna procjena Prije ispitivanja žrtve, tijelo koje provodi ispitivanje će u suradnji s tijelima, organizacijama ili ustanovama za pomoć i podršku žrtvama kaznenih djela provesti pojedinačnu procjenu žrtve. Pojedinačna procjena žrtve uključuje utvrđivanje postoji li potreba za primjenom posebnih mjera zaštite u odnosu na žrtvu te ako postoji, koje posebne mjere zaštite bi se trebale primijeniti. Kada je žrtva kaznenog djela dijete, pretpostavit će se da postoji potreba za primjenom posebnih mjera zaštite te utvrditi koje posebne mjere zaštite treba primijeniti. Pojedinačnom procjenom žrtve mogu se utvrditi posebne potrebe zaštite pa one stječu dodatna prava koja inače ne bi imale: 1.

2.

3.

4.

5.

6.

prije ispitivanja razgovarati sa savjetnikom na teret proračunskih sredstava da je u policiji i državnom odvjetništvu ispituje osoba istog spola te da je, ako je to moguće, u slučaju ponovnog ispitivanja ispituje ta ista osoba uskratiti odgovor na pitanja koja nisu u vezi s kaznenim djelom, a odnose se na strogo osobni život žrtve zahtijevati da bude ispitana putem audio video uređaja na tajnost osobnih podataka zahtijevati isključenje javnosti s rasprave Žrtve kaznenog djela protiv spolne slobode i kaznenog djela trgovanja ljudima uz prethodno navedena prava prema Zakonu o kaznenom postupku imaju i pravo:

• • • • • • • 28

prije ispitivanja razgovarati sa savjetnikom na teret proračunskih sredstava na opunomoćenika na teret proračunskih sredstava da ju u policiji i državnom odvjetništvu ispituje osoba istog spola te da ju, ako je to moguće, u slučaju ponovnog ispitivanja ispituje ta ista osoba uskratiti odgovor na pitanja koja nisu u vezi s kaznenim djelom, a odnose se na strogo osobni život žrtve zahtijevati da bude ispitana putem audio-video uređaja na tajnost osobnih podataka zahtijevati isključenje javnosti s rasprave

Dijete kao žrtva kaznenog djela ima posebna prava: • • •

na opunomoćenika na teret proračunskih sredstava na tajnost osobnih podataka na isključenje javnosti Sud, državno odvjetništvo, istražitelj i policija dužni su prema djetetu kao žrtvi kaznenog djela postupati posebno obzirno, imajući na umu dob, ličnost i druge okolnosti kako bi se izbjegle štetne posljedice za odgoj i razvoj djeteta. Pri postupanju prema djetetu žrtvi nadležna tijela prvenstveno će se rukovoditi najboljim interesom djeteta. » Oštećenik

• • • • • • •

Oštećenik je ona žrtva koja sudjeluje u kaznenom postupku u cilju promicanja vlastitih procesnih interesa, a čije je osobno ili imovinsko pravo povrijeđeno ili ugroženo kaznenim djelom. Žrtva se mora prijaviti kao oštećenik do podizanja optužnice, policiji ili državnom odvjetništvu, a do završetka rasprave, sudu. Kao oštećeniku, žrtvi pripadaju neka dodatna procesna prava: služiti se vlastitim jezikom, uključujući i znakovni jezik gluhih i gluhoslijepih, i na pomoć tumača podnijeti prijedlog za ostvarivanje imovinskopravnog zahtjeva te privremenih mjera osiguranja na opunomoćenika te izvršiti uvid u spis predmeta upozoravati na činjenice i predlagati dokaze te prisustvovati dokaznom ročištu, prisustvovati raspravi i sudjelovati u dokaznom postupku te iznijeti završni govor, zatražiti obavijest od državnog odvjetnika o poduzetim radnjama povodom njegove prijave i podnijeti pritužbu višem državnom odvjetniku podnijeti žalbu, zatražiti povrat u prijašnje stanje, biti obaviješten o ishodu kaznenog postupka » Imovinskopravni zahtjev i novčana naknada Imovinskopravni zahtjev podnosi žrtva kao oštećenik te drugi oštećenici kaznenog djela u svrhu naknade štete prouzročene počinjenim kaznenim djelom.

29

Imovinskopravni zahtjev može obuhvaćati: • • •

naknadu štetu koja može biti materijalna ili nematerijalna (pretrpljena bol, strah) povrat stvari — ako je oštećenik/žrtva bila vlasnik ili zakonski držatelj te stvari poništavanje određenog pravnog posla — ako je zbog kaznenog djela nastao pravni posao imovinskopravnog karaktera

Imovinskopravni zahtjev koji je nastao zbog počinjenja kaznenog djela raspravit će se na prijedlog oštećenika u kaznenom postupku ako se time ne bi znatno odugovlačio taj postupak. Isto tako, ovaj zahtjev se može podnijeti u građanskom postupku. Drugim riječima, imovinskopravni zahtjev je moguće podnijeti u kaznenom postupku ili u posebnoj građanskoj parnici protiv okrivljenog. Ako se zahtjev podnosi tijekom kaznenog postupka, uvjet za njegovo prihvaćanje je da sud okrivljenika proglasi krivim. U građanskoj parnici to nije preduvjet za uspjeh imovinskopravnog zahtjeva.

Prijedlog za ostvarivanje imovinskopravnog zahtjeva u kaznenom postupku podnosi se tijelu kojem se podnosi kaznena prijava ili sudu koji vodi postupak, i to najkasnije do završetka dokaznog postupka pred prvostupanjskim sudom. Žrtva kaznenog djela za koje je propisana kazna zatvora teža od pet godina, ako trpi teže posljedice kaznenog djela, ima pravo na stručnu pomoć savjetnika na teret proračunskih sredstava pri podnošenju imovinskopravnog zahtjeva.

U presudi kojom okrivljenika proglašava krivim sud može oštećeniku dosuditi zahtjev u cijelosti ili samo djelomično, a za ostatak ga uputiti u parnicu. Ako je počinitelj pravomoćno osuđen za neko kazneno djelo nasilja, žrtva, neovisno o imovinskom stanju, može podnijeti zahtjev za besplatnu pravnu pomoć u parničnom postupku.

Sud će oštećenika uputiti u parnicu i kada u kaznenom postupku nema pouzdane osnove ni za potpuno niti za djelomično presuđenje, kao i kad sud donese presudu kojom se okrivljenik oslobađa optužbe ili kojom se optužba odbija ili kad obustavi kazneni postupak. I u tom slučaju žrtva/oštećenik kaznenog djela može podnijeti tužbu za naknadu materijalne i nematerijalne štete. Žrtva kaznenog djela nasilja počinjenog s namjerom ima pravo na novčanu naknadu iz sredstava državnog proračuna u skladu 30

sa Zakonom o novčanoj naknadi žrtvama kaznenih djela. Pravo na naknadu prema ovom zakonu ima neposredna žrtva i posredna žrtva. Neposredna žrtva je osoba koja je pretrpjela teške tjelesne ozljede ili teško narušenje zdravlja kao posljedicu kaznenog djela nasilja. Kad kazneno djelo nasilja prouzroči smrt neposredne žrtve, pravo na naknadu ima posredna žrtva. Posredna žrtva je bračni drug, izvanbračni drug, dijete, roditelj, posvojenik, posvojitelj, maćeha, očuh, pastorak neposredne žrtve i osoba s kojom je neposredna žrtva živjela u istospolnoj zajednici. Posredna žrtva je i djed, baka i unuk, ako je jedan od njih neposredna žrtva, u slučaju kad je između njih postojala trajnija zajednica života, a baka i djed su zamjenjivali roditelje. Pravo na naknadu može se ostvariti samo ako je kazneno djelo evidentirano ili prijavljeno policiji ili državnom odvjetništvu.

Prava žrtve odnose se na: • naknadu troškova zdravstvene zaštite, samo ako nema pravo na pokriće troškova na temelju zdravstvenog osiguranja • naknadu za izgubljenu zaradu do 35 000 kn • naknadu zbog gubitka zakonskog uzdržavanja do iznosa od 70 000 kn ima posredna žrtva • naknadu za pogrebne troškove u iznosu od najviše 5 000 kuna ima osoba koja ih je platila Pri odlučivanju o pravu na naknadu uzima se u obzir postupanje neposredne žrtve prije, u trenutku počinjenja kaznenog djela i nakon toga, zatim doprinos neposredne žrtve nastanku i obujmu štete, je li neposredna žrtva i u kojem roku prijavila kazneno djelo nadležnim tijelima (osim ako to nije mogla učiniti iz opravdanih razloga) te suradnja neposredne žrtve s policijom i nadležnim tijelima kako bi se počinitelj priveo pravdi.

Postupak se pokreće ispunjavanjem službenog obrasca uz koji moraju biti priložene sve potrebne isprave. Zahtjev se podnosi Ministarstvu pravosuđa u roku od šest mjeseci od dana počinjenja kaznenog djela, a može se podnijeti i kasnije ukoliko žrtva zbog opravdanih razloga nije bila u mogućnosti zahtjev podnijeti u tom roku, ali najkasnije tri mjeseca od dana kada su prestali opravdani razlozi. Protekom tri godine nakon počinjenja kaznenog djela zahtjev se više ne može podnijeti.

31

Ako je žrtva prethodno ostvarila imovinskopravni zahtjev uzet će se u obzir njegova visina pri odmjeravanju novčane naknade, a tako će postupiti i sud pri dosuđivanju imovinskopravnog zahtjeva ako je žrtva prethodno ostvarila novčanu naknadu iz sredstava državnog proračuna. » Svjedočenje Svjedoci su osobe za koje je vjerojatno da mogu dati obavijesti o kaznenom djelu, počinitelju i o drugim važnim okolnostima.

Svjedoci su dužni odazvati se pozivu za svjedočenje i govoriti istinu.

Davanje lažnog iskaza jest kazneno djelo. Svjedoci, kao i žrtve i oštećenici, se mogu se ispitati u policiji, državnom odvjetništvu i na sudu. Svjedok će svakako biti ispitan na raspravi. Najprije će se utvrditi osobni podaci svjedoka te njegov odnos s okrivljenikom, potom ga se upozorava na dužnost iskazivanja istine i pravo da ne odgovori na pojedina pitanja. Nakon toga ga se poziva da iznese sve što mu je poznato o predmetu, a zatim mu se postavljaju pitanja radi provjere, dopune i razjašnjenja. Utvrdit će se i odakle je svjedoku poznato to što tvrdi. Svjedoke u pravilu ispituju stranke prema unakrsnom modelu, a sud samo iznimno postavlja pitanja radi razjašnjenja. Svjedok ima pravo izraziti nelagodu sudu prilikom davanja iskaza pred javnosti ili okrivljenikom. Svjedoci se ispituju svaki posebno, bez prisutnosti drugih svjedoka. Svoje odgovore dužni su dati usmeno, a pri tom imaju pravo služiti se vlastitim jezikom.

Iznimke od dužnosti svjedočenja postoje, tako oslobođene obveze svjedočenja mogu biti osobe koje: • • • •

32

su zakonom obvezane čuvati tajnost podataka imaju povlasticu nesvjedočenja imaju povlasticu uskrate odgovora na pojedino pitanje ako bi time izložile sebe ili svog bliskog srodnika kaznenom progonu, teškoj sramoti ili znatnoj materijalnoj šteti su ugroženi svjedoci (kad postoji vjerojatnost da bi davanjem iskaza ili odgovorom na pojedino pitanje sebe ili njemu blisku osobu izložio ozbiljnoj opasnosti po život, zdravlje, tjelesnu nepovredivost, slobodu ili imovinu većeg opsega)

2.3. Protokol o postupanju u slučaju nasilja u obitelji Svrha Protokola u postupanju u slučaju nasilja u obitelji je osiguranje pravovremene i učinkovite provedbe postojećih propisa o zaštiti žrtve nasilja u obitelji sukladno ovlastima nadležnih tijela, unaprjeđenje suradnje i dugoročno utjecanje na smanjenje nasilničkog ponašanja, a sadrži odredbe o postupanjima nadležnih tijela te oblicima, načinima i sadržaju suradnje nadležnih tijela u postupanju u slučaju nasilja u obitelji. Postupke u vezi s nasiljem u obitelji treba provoditi žurno, bez odgode, uvažavajući prava svih žrtava. » Tijela nadležna za postupanje Policija Policija je dužna žurno doći na mjesto događaja i poduzeti mjere i radnje s ciljem trenutne zaštite žrtve od daljnjeg nasilja te omogućiti žrtvi da policijskom službeniku neometano i bez straha odnosno u odvojenim prostorijama i bez nazočnosti počinitelja nasilja, priopći sve relevantne obavijesti. Nadalje, policija je obvezna postupkom kriminalističkog istraživanja objektivno i cjelovito ispitati sve činjenice, pronaći počinitelja, udaljiti počinitelja nasilja iz obitelji kada za to postoje zakonski uvjeti, podnijeti odgovarajuću prijavu te predlagati sudu izricanje odgovarajućih zaštitnih mjera, odnosno mjera opreza prema počinitelju nasilja, kao i provoditi izrečene mjere. Dužna je provoditi procjenu rizika te usmeno i pismeno obavještavati žrtvu o njenim pravima i pružiti joj podatke relevantnih tijela i organizacija koje se na području pojedine policijske uprave bave podrškom i zaštitom žrtava te o eventualnom puštanju počinitelja na slobodu odmah obavijestiti žrtvu.

Ukoliko je nasilju nazočno dijete s kojim je potrebno razgovarati ili ga je kao žrtvu nasilja svrhovito žurno izdvojiti i zbrinuti, policijski službenici će zatražiti dolazak i intervenciju stručnog radnika nadležnog centra za socijalnu skrb.

Zdravstvo Zdravstveni je radnik dužan posebno obzirno razgovarati s osobom te je navesti da mu se kao zdravstvenom radniku 33

povjeri o postojanju nasilja u obitelji i saznati što više okolnosti u vezi s povredom ili zdravstvenim stanjem. U slučaju saznanja o počinjenom nasilju dužni su prijaviti sumnju na nasilje, obaviti sveobuhvatan zdravstveni pregled i uputiti žrtvu na daljnju obradu ovisno o potrebama, upoznati je s njenim pravima i uputiti na druge nadležne službe. Ukoliko je žrtva ili počinitelj nasilja u obitelji osoba s duševnim smetnjama ili osoba liječena od alkoholizma i drugih ovisnosti, po potrebi ga uputiti na liječenje i o tome obavijestiti nadležni centar za socijalnu skrb i/ili policiju.

Pravosuđe Pravosudna tijela dužna su pristupiti pažljivoj obradi predmeta, omogućiti sudsku zaštitu žrtvi, upoznati žrtvu s njenim pravima te uputiti žrtvu na djelotvornu psihološku i drugu stručnu pomoć i potporu. Protokolom je propisana obveza provedbe pojedinačne procjene žrtve i sukladno zaključku primijeniti posebne mjere zaštite prema žrtvi, a osobito prema djetetu te osigurati stručnu pomoć i podršku djetetu žrtvi nasilja u obitelji putem stručnih suradnika izvan pravne struke. Isto tako, dužna su poštivati prava žrtve u svim stadijima postupka te na njen zahtjev obavijestiti ju o poduzetim radnjama povodom prijave i ishodu postupka i dostaviti joj presliku pravomoćne odluke suda, kao i o puštanju počinitelja na slobodu.

Centar za socijalnu skrb (CZSS) CZSS dužan je žurno i bez odgode izvršiti prijavu policiji, uspostaviti kontakt sa žrtvom, upoznati žrtvu s njenim pravima, informirati je o oblicima i mogućnostima zaštite i pružiti druge relevantne informacije. Nadalje, CZSS je obvezan ponuditi i prema potrebi osigurati žrtvi i njenoj djeci siguran smještaj i izraditi Plan sigurnosti, pružiti joj psihološku, pravnu i/ili novčanu pomoć te pomoći joj u ostvarivanju prava na besplatnu pravnu pomoć. U slučaju nasilja nad djetetom ili nasilja kojem je svjedočilo dijete, stručni tim je dužan bez odgode stupiti u kontakt s djetetom i obitelji i napraviti specifičnu procjenu ugroženosti/sigurnosti djeteta. Osim toga, CZSS dužni su obaviti razgovor s počiniteljem nasilja, upozoriti ga na vlastitu odgovornost i posljedice nasilnog ponašanja, ponuditi mu i prema potrebi osigurati odgovarajuću stručnu pomoć i podršku u cilju promjene vlastitog ponašanja te uputiti prijedlog sudu 34

za izricanje zaštitnih mjera prema počinitelju nasilja.

Odgojno – obrazovne ustanove Odgojno-obrazovni radnici dužni su žurno i bez odgode prijaviti sumnju na nasilje, osigurati sigurnost djeteta i pružiti pomoć djetetu u skladu sa svojim kompetencijama te izraditi službenu bilješku o svojim postupanjima, kao i pružiti sve relevantne informacije nadležnim tijelima i ustanovama. Osim toga, Protokol propisuje i obveze odgojno – obrazovnih ustanova u svrhu prevencije svih oblika nasilničkog ponašanja i prepoznavanju nasilja nad djecom.

Organizacije civilnog društva koje programski djeluju u cilju zaštite žrtava nasilja Uloga i značaj organizacija civilnog društva je suradnja s nadležnim tijelima i drugim organizacijama, osiguranje sigurnog smještaja žrtvama i njihovoj djeci, savjetovanje i pružanje pravne i psihosocijalne pomoći žrtvama te psihosocijalni tretman počinitelja.

Organizacije civilnog društva surađuju s drugim organizacijama koje pružaju navedene usluge te sa županijskim timovima za sprečavanje i borbu protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji.

Mediji Uloga i značaj medija je izvještavati o događajima nasilja sa senzibilitetom za žrtve bez senzacionalističkih objava, voditi računa o zaštiti osobnih podataka i identiteta žrtve nasilja u obitelji i identiteta počinitelja nasilja u obitelji, a posebno djece te informirati o neprihvatljivosti nasilničkog ponašanja i obvezi prijavljivanja, važnosti ranog otkrivanja i ranog prepoznavanja nasilja te o načinima pomoći žrtvama nasilja u obitelji.

Provedba Protokola zahtijeva suradnju nadležnih tijela, ustanova i organizacija civilnog društva koje sudjeluju u otkrivanju i sprečavanju nasilja te pružanju pomoći i zaštite osobi izloženoj bilo kojem obliku nasilja u obitelji. Tijela nadležna za provedbu dužna su djelovati partnerski i uspostaviti učinkovite načine suradnje i razmjene svih relevantnih informacija o počinjenom nasilju i poduzetim aktivnostima radi sveobuhvatne zaštite žrtve.

35

3. OBITELJSKO PRAVO Iz područja obiteljskog prava u ovom poglavlju nalaze se osnovne odredbe koje propisuju razvod braka, imovinske odnose bračnih drugova, pravne odnose roditelja i djece, mjere za zaštitu prava i dobrobiti djeteta, uzdržavanje te utvrđivanje i osporavanje majčinstva i očinstva. Navedena područja uređena su Obiteljskim zakonom.

3.1. Razvod braka Brak je zakonom uređena životna zajednica žene i muškarca, a razvod braka jedan je od zakonom uređenih načina prestanka braka. Brak prestaje razvodom kad odluka suda o razvodu postane pravomoćna. Bračna zajednica i brak su dva odvojena pojma.

Bračna zajednica može postojati samo u braku, ali osobe u braku mogu prestati biti u bračnoj zajednici. Kako bi postojala bračna zajednica mora postojati volja bračnih drugova da imaju odnos te dijele životni sadržaj. Pritom je irelevanto da li žive na istoj adresi. Tako je moguće da bračni drugovi ne žive na istoj adresi, ali ostvaruju bračnu zajednicu, kao i da žive na istoj adresi, ali ne dijele životni sadržaj - imaju odvojene financije, ne provode vrijeme zajedno, ne komuniciraju i sl., što ukazuje da je bračna zajednica prestala jer na strani jednog od bračnih drugova više ne postoji volja za održavanjem takve zajednice. Razlikovanje braka i bračne zajednice bitno je za uređenje imovinskih odnosa bračnih drugova i za sam razvod braka.

Sud će razvesti brak ako utvrdi jedan od tri razloga: 1. ako oba bračna druga predlažu razvod braka na temelju sporazuma 2. ako utvrdi da su bračni odnosi teško i trajno poremećeni 3. ako je od prestanka bračne zajednice protekla godina dana

36

Postupak razvoda braka može se započeti na dva načina — tužbom jednog bračnog druga ili zajedničkim prijedlogom za sporazumni razvod braka. Zakon propisuje da muž nema pravo na tužbu radi razvoda braka za vrijeme trudnoće žene te sve dok njihovo dijete ne navrši godinu dana života.

Ako se brak razvodi sporazumno, kada bračni drugovi postignu sporazum, mogu predložiti sudu da ga odobri u izvanparničnom postupku. Bračni drugovi se mogu sporazumjeti o: 1. mjestu stanovanja djeteta, obiteljskoj kući ili stanu koji će predstavljati obiteljski dom, načinu ostvarivanja roditeljske skrbi i ostvarivanju osobnih odnosa s djetetom 2. uzdržavanju djeteta 3. uređenju imovinskih odnosa bračnih drugova 4. uzdržavanju bračnog druga.

Ako bračni drugovi imaju zajedničko maloljetno dijete, a nisu postigli sporazum, povodom tužbe radi razvoda braka mogu predložiti: • • •

s kojim će roditeljem dijete stanovati i način ostvarivanja roditeljske skrbi ostvarivanje osobnih odnosa djeteta i roditelja s kojim dijete neće stanovati visinu uzdržavanja djeteta

Sud nije vezan prijedlogom bračnih drugova, a ako bračni drugovi ne podnesu ove prijedloge sud će po službenoj dužnosti odlučiti o njima. Uz tužbu radi razvoda braka tužiteljica mora priložiti izvješće o obveznom savjetovanju, ne starije od 6 mjeseci, i dokaz o sudjelovanju na prvom sastanku obiteljske medijacije, osim ako nisu postojali zakonom predviđeni razlozi za nesudjelovanje.

Ako postignu sporazum o prethodno navedenim pitanjima, moraju sastaviti plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi. » Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi je pisani sporazum roditelja o načinu ostvarivanja zajedničke roditeljske skrbi u okolnostima u kojima roditelji djeteta trajno ne žive u bračnoj zajednici.

37

Planom o zajedničkoj roditeljskoj skrbi mora se detaljno urediti: • • • • •

mjesto i adresa djetetova stanovanja vrijeme koje će dijete provoditi sa svakim od roditelja način razmjene informacija u vezi s davanjem suglasnosti pri donošenju odluka bitnih za dijete; visinu uzdržavanja kao obvezu roditelja kod kojega dijete ne stanuje način na koji će se rješavati buduća sporna pitanja

Roditelji su dužni upoznati dijete sa sadržajem plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi i omogućiti mu da izrazi svoje mišljenje u skladu s njegovom dobi i zrelošću te su dužni poštovati dogovoreni plan u skladu s djetetovom dobrobiti. Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi roditelji mogu sastaviti samostalno, u postupku obveznog savjetovanja i u postupku obiteljske medijacije. Plan se može sudu predložiti na provjeru i odobravanje kako bi stekao svojstvo ovršne isprave. Prije podnošenja plana sudu na odobravanje, roditelji su dužni sudjelovati u postupku obveznog savjetovanja. Zajedničko ostvarivanje roditeljske skrbi može biti uređeno i odlukom suda koja se temelji na sporazumu roditelja. U slučaju nepostizanja sporazuma, sud donosi odluku o roditeljskoj skrbi, utvrđuje mišljenje djeteta te imenuje djetetu posebnog skrbnika koji će ga zastupati u parnici za razvod braka. Posebnim skrbnikom imenuje se osoba zaposlena u Centru za posebno skrbništvo.

Obiteljski zakon sadrži posebne odredbe o postupku razvoda braka bračnih drugova koji imaju maloljetnu djecu. Prije pokretanja postupka za razvod braka (sporazumno ili tužbom) i u drugim zakonom propisanim slučajevima dužni su sudjelovati u postupku obveznog savjetovanja kojeg provodi centar za socijalnu skrb. » Obvezno savjetovanje Svrha obveznog savjetovanja je upoznavanje bračnih drugova s mogućnošću upućivanja u obiteljsko odnosno bračno savjetovalište, upoznavanje s pravnim i psihosocijalnim posljedicama razvoda braka, upućivanje u dobrobit djeteta prilikom donošenja odluka u brakorazvodnom sporu, informiranje o izradi plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi i mogućnosti pružanja stručne 38

pomoći u sastavljanju plana te upoznavanje s postupkom obiteljske medijacije. Ako se roditelji nisu sporazumjeli o planu o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, sud će o sadržaju plana donijeti odluku u postupku razvoda braka. Centar za socijalnu skrb će ih savjetovati da pokušaju postići sporazum u postupku obiteljske medijacije.

Oni su obavezni odazvati se prvom sastanku obiteljske medijacije, osim u zakonom propisanim slučajevima. U postupku obveznog savjetovanja može se djetetu omogućiti izražavanje mišljenja uz pristanak njegovih roditelja.

Ako stručne radnice koji provode obvezno savjetovanje posumnjaju da su u obitelji ugrožena prava i dobrobit djeteta ili posumnjaju na obiteljsko nasilje, centar za socijalnu skrb nakon provedenog obveznog savjetovanja provodi i druge postupke procjene te po službenoj dužnosti: • •

određuje odgovarajuću mjeru za zaštitu djeteta iz nadležnosti centra za socijalnu skrb ili predlaže sudu donošenje druge mjere za zaštitu djeteta iz nadležnosti suda i žurno pokreće odgovarajući postupak sukladno posebnom propisu kojim se uređuje zaštita od obiteljskog nasilja.

» Obiteljska medijacija Obiteljska medijacija je postupak u kojem bračni drugovi sudjeluju dobrovoljno, a nastoje sporazumno riješiti spor iz obiteljskih odnosa.

Obiteljska medijacija se može provoditi neovisno o postojanju sudskog postupka, prije pokretanja sudskog postupka, za vrijeme njegova trajanja ili nakon dovršetka. Glavna svrha medijacije je sastavljanje plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi. Ako se stranke ne sporazume o planu o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, odnosno o drugom spornom obiteljskom odnosu, obiteljski medijator će u izvješću o obustavi postupka obiteljske medijacije navesti jesu li obje stranke aktivno sudjelovale. U postupku medijacije stranke se mogu sporazumjeti i u svim drugim spornim pitanjima imovinske i neimovinske naravi. Obiteljski medijator može u postupku obiteljske medijacije omogućiti djetetu izražavanje mišljenja uz pristanak njegovih roditelja. Ako bračni drugovi koji imaju zajedničku maloljetnu djecu nisu postigli plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi u 39

postupku obveznog savjetovanja, obvezni su sudjelovati na prvom susretu obiteljske medijacije, osim u slučajevima: • tvrdnje o postojanju obiteljskog nasilja te ocjene o nemogućnosti ravnopravnog sudjelovanja u postupku obiteljske medijacije • ako su jedan ili oba bračna druga lišeni poslovne sposobnosti, a nisu u stanju shvatiti značenje i pravne posljedice postupka ni uz stručnu pomoć • ako su jedan ili oba bračna druga nesposobni za rasuđivanje • ako bračni drug ima nepoznato prebivalište i boravište Bračni drug koji ne pristupi prvom sastanku obiteljske medijacije ne može podnijeti tužbu radi razvoda braka, osim u navedenim slučajevima.

3.2. Imovinski odnosi bračnih drugova Bračni drugovi svoje imovinske odnose mogu urediti bračnim ugovorom. Ako to ne učine na njihove imovinske odnose primjenjuju se odredbe Obiteljskog zakona. Tako govorimo o ugovornom i zakonskom uređenju imovinskih odnosa bračnih drugova.

Bračnim ugovorom mogu se urediti imovinskopravni odnosi na postojećoj ili budućoj imovini. Sklapa se u pisanom obliku, a potpisi bračnih drugova moraju biti ovjereni kod javnog bilježnika.

Prema trećim osobama uglavci o upravljanju ili raspolaganju imovinom imaju pravni učinak samo ako su upisani u zemljišne knjige, odnosno u javne upisnike kod kojih je upis nužan za stjecanje prava ili se stvar ne može upotrebljavati bez takvoga upisa. » Vlastita imovina i bračna stečevina Bračni drugovi mogu imati bračnu stečevinu i vlastitu imovinu.

Imovina koju bračni drug ima u trenutku sklapanja braka, ostaje njegova vlastita imovina. Vlastita imovina je i imovina koju je bračni drug stekao tijekom bračne zajednice na pravnom temelju različitom 40

od temelja za bračnu stečevinu tj. vlastita je imovina sve ono što ne ulazi u bračnu stečevinu. Naime, bračna stečevina je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine. Dakle, u bračnu stečevinu ulazi i npr. plaća bračnog druga, ali i stan ili auto kupljen od te plaće. Ono što nije stečeno temeljem rada predstavlja stoga vlastitu imovinu, npr. dar ili nasljedstvo ili stan kupljen naslijeđenim novcem. Dobitak od igara na sreću i imovinska korist od autorskoga prava i njemu srodnih prava ostvarena tijekom bračne zajednice također je bračna stečevina. Međutim, samo autorsko djelo je vlastita imovina onoga bračnog druga koji ga je stvorio.

Bračni drugovi su u jednakim dijelovima suvlasnici bračne stečevine (pola – pola), osim ako nisu drukčije ugovorili. Bračni drugovi mogu zajedno podnijeti prijedlog uknjižbe prava (su)vlasništva na nekretnini koja je dio bračne stečevine. Taj prijedlog mora sadržavati izričitu, pisanu i bezuvjetnu izjavu kojom jedan bračni drug pristaje na uknjižbu prava vlasništva drugoga bračnog druga u jednakim dijelovima ili drukčije ako su tako ugovorili.

Za poslove redovite uprave poput redovitoga korištenja i uporabe stvari koje su dio bračne stečevine, smatra se da je drugi bračni drug dao svoju suglasnost. Ako nije onda treba to i dokazati.

Za izvanredne poslove na nekretninama ili pokretninama koje se upisuju u javne upisnike poput većih popravaka, nadogradnje, prodaje cijele stvari, davanja cijele stvari u najam na dulje od jedne godine, osnivanja hipoteke i sl. potrebno je zajedničko poduzimanje posla ili pisana suglasnost drugoga bračnog druga s ovjerom potpisa kod javnog bilježnika. Nepostojanje takve suglasnosti za poslove redovitog i izvanrednog upravljanja stvarima ne utječe na prava i obveze treće osobe (npr. kupca stvari) koja nije znala ni morala znati da se radi o bračnoj stečevini. Bračni drug bez čije suglasnosti je neki izvanredni posao poduzet ima pravo na naknadu štete koja mu je time uzrokovana. » Obveze prema trećim osobama i zaštita djece i obiteljskog doma Za obveze prema trećim osobama koje je bračni drug imao prije sklapanja braka, kao i za obveze koje je samostalno preuzeo nakon sklapanja braka, a koje se ne odnose na tekuće potrebe bračne 41

i obiteljske zajednice, ne odgovara drugi bračni drug. Za obveze koje je bračni drug preuzeo radi namirenja tekućih potreba bračne i obiteljske zajednice, kao i za obveze koje su bračni drugovi preuzeli zajednički u vezi s bračnom stečevinom, odgovaraju oba bračna druga čitavom svojom imovinom - i bračnom stečevinom i vlastitom imovinom. Tako se, u tim slučajevima, treća osoba (npr. banka) može naplatiti od oba bračna druga. Ako je radi namirenja zajedničkih obveza iz imovine bračnog druga naplaćeno više nego što iznosi njegov dio duga, taj bračni drug ima prema drugom pravo na naknadu toga iznosa.

Obiteljskim zakonom su propisane i posebne odredbe o zaštiti dobrobiti djece i obiteljskog doma. Tako pokretne stvari koje pretežito koriste maloljetna djeca ne uzimaju se u obzir prigodom razvrgnuća bračne stečevine, već ostaju u posjedu djece, odnosno onog roditelja s kojim će djeca stanovati. Sud može odlučiti da pravo stanovanja u obiteljskom domu koji predstavlja bračnu stečevinu ostvaruje samo jedan roditelj sa zajedničkom maloljetnom djecom.

Tom roditelju sud može odrediti i obvezu plaćanja paušalnog iznosa najamnine drugom roditelju, kao i obvezu plaćanja režijskih troškova. Ovo pravo može trajati najdulje do razvrgnuća suvlasništva na nekretnini koja predstavlja obiteljski dom. Međutim, sud može odbiti zahtjev za stanovanje ako ukupni prihodi bračnih drugova ne bi mogli osigurati troškove odvojenoga stanovanja i života bračnih drugova i djece. » Razvrgnuće i dioba bračne stečevine Razvrgnuće i dioba bračne stečevine moguća je na temelju sporazuma bračnih drugova (najčešće nakon razvoda braka) i temeljem sudskog postupka. U sudskom postupku dolazi do diobe bračne stečevine, ali i utvrđivanja što sve ulazi bračnu stečevinu te koje si zahtjeve međusobno postavljaju bračni drugovi. Ako bračni drugovi imovinske odnose nakon prestanka braka razvodom odnosno nakon prestanka bračne zajednice nisu uredili sporazumno, uređuju se sudskom odlukom. Ako nema bračnog ugovora, primjenjuje se Obiteljski zakon i drugi zakoni koji uređuju imovinskopravne odnose. Sudskom odlukom se određuju obveze bračnih drugova - međusobno i prema trećim osobama, kao i suvlasništvo na bračnoj stečevini. Uzimaju se u 42

obzir i druga imovinska prava i obveze, ovisno o okolnostima slučaja (npr. prethodno spomenuta zaštita obiteljskog doma i pravo na stanovanje).

3.3. Pravni odnosi roditelja i djece Obiteljskim zakonom su, između ostalog, uređena i prava i dužnosti koja djeca i roditelji imaju te načini ostvarivanja istih. » Prava i dužnosti djeteta Dijete ima osobna prava koja uključuju pravo na skrb, sigurnost i odgoj primjeren svojim potrebama, pravo živjeti sa svojim roditeljima, a ako žive odvojeno pravo na skrb obaju roditelja, zatim pravo na ostvarivanje osobnih odnosa s bliskim osobama i na točnu informaciju o njima te pravo na izbor obrazovanja i zanimanja, kao i na zapošljavanje. Dijete ima pravo na izražavanje mišljenja koje su roditelji dužni poštivati, kao i nadležna tijela u svim postupcima koja se tiču djetetovog prava ili interesa.

Pod uvjetom da je navršilo 14 godina dijete može samostalno pokretati sudske postupke vezane uz ostvarivanje prava i interesa koja ima. Ako je navršilo 16 godina ima pravo samostalno dati informirani pristanak na određeni medicinski postupak.

Ako se radi o medicinskom postupku koji nosi teže rizike za djetetovo zdravlje i dalje je potrebna suglasnost roditelja, a u slučaju spora o svemu odlučuje sud. Kada govorimo o dužnostima djeteta, ono je prvenstveno dužno poštivati svoje roditelje i pomagati u obavljanju poslova, a ako ima 15 godina i zaposleno je, tada je dužno i pridonositi svojem uzdržavanju i obrazovanju. » Roditeljska skrb Roditeljsku skrb čine odgovornosti, dužnosti i prava roditelja, u svrhu zaštite i promicanja djetetovih osobnih i imovinskih prava te dobrobiti. Roditelji se ne mogu odreći prava na roditeljsku skrb, a o pojedinačnim sadržajima dužni su razgovarati i sporazumijevati se s djetetom u skladu s njegovom dobi i zrelošću. Temeljni sadržaj 43

roditeljske skrbi jest zaštita osobnih prava djeteta, upravljanje djetetovom imovinom i zastupanje prava i interesa djeteta.

Roditelji ne smiju tjelesno kažnjavati dijete, postupati ponižavajuće prema njemu niti primjenjivati psihičku prisilu te su ga dužni štititi od takvog postupanja drugih osoba. Ako jedan od roditelja ne stanuje s djetetom, ima pravo i dužnost ostvarivati osobne odnose s roditeljem, a roditelji su dužni i omogućiti djetetu ostvarivanje odnosa i s drugim bliskim osobama.

Imovina djeteta je njegova vlastita i roditelji su dužni upravljati njome na način da je očuvaju i po mogućnosti uvećaju. Prihodi od te imovine mogu se koristiti samo za uzdržavanje djeteta.

Iznimno se mogu koristiti za liječenje roditelja i braće/sestara ili za obrazovanje djeteta ako to sud odobri. Ako je dijete naslijedilo ili mu je imovina darovana, roditelji ne mogu upravljati tom imovinom ako je ostavitelj/darovatelj tako odredio. Roditelji ne smiju niti upravljati imovinom koje je dijete steklo radom. Kada se radi o vrjednijoj imovini, roditeljima je za raspolaganje potrebno odobrenje suda. Roditelji koji ostvaruju roditeljsku skrb zastupaju dijete prema trećim osobama sporazumno.

Inače se smatra da je jedan roditelj dao drugom pristanak za zastupanje, osim u slučajevima kada zakon izričito traži pisanu suglasnost. Pisana suglasnost predviđena je kod zastupanja u vezi s bitnim osobnim pravima djeteta (promjena imena, prebivališta/ boravišta i vjerske pripadnosti) te u vezi s vrjednijom imovinom. » Ostvarivanje roditeljske skrbi Roditelji imaju pravo i dužnost ravnopravno, zajednički i sporazumno ostvarivati roditeljsku skrb. Kad roditelji trajno ne žive zajedno, dužni su ostvarivanje roditeljske skrbi sporazumno urediti planom o zajedničkoj roditeljskoj skrbi. Zajedničko ostvarivanje roditeljske skrbi može biti uređeno i odlukom suda. Kad roditelji ostvaruju zajedničku roditeljsku skrb, odluke koje su bitne za dijete, kao i suglasnosti dužni su donijeti, odnosno dati sporazumno. Ako se po tim pitanjima ne mogu usuglasiti, odluku o tome koji će roditelj zastupati dijete će donijeti sud. Roditelji imaju pravo samostalno donositi svakodnevne odluke u vezi s djetetom za vrijeme kad se dijete nalazi kod jednoga od njih. Dužni su međusobno poštovati roditeljsku samostalnost u donošenju tih odluka i roditeljski autoritet 44

u vrijeme kad se dijete nalazi kod drugog roditelja. Nadalje, imaju obvezu međusobno razmjenjivati informacije o očuvanju djetetova zdravlja i dosljednosti u odgoju te informacije u vezi sa školskim i izvanškolskim obvezama djeteta. Razmjena informacija mora biti jasna, brza i usmjerena isključivo na dijete i ne smije se koristiti radi kontrole drugog roditelja.

Jedan roditelj samostalno ostvaruje roditeljsku skrb potpuno, djelomice ili u odnosu na odlučivanje o određenom bitnom pitanju u vezi s djetetom uz istodobno ograničavanje drugog roditelja na ostvarivanje roditeljske skrbi u tom dijelu samo na temelju sudske odluke u skladu s djetetovom dobrobiti. Isto tako, jedan roditelj ostvaruje samostalno roditeljsku skrb ako roditelji nisu postigli plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi ili sporazum tijekom sudskog postupka pri čemu je sud dužan posebno voditi računa koji je od roditelja spreman na suradnju i sporazum. Roditelj koji se protivi zajedničkom ostvarivanju roditeljske skrbi, odnosno sklapanju plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi ili sporazumu dužan je dokazati da zajednička roditeljska skrb nije za dobrobit djeteta, u protivnom sud može samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi povjeriti drugom roditelju ako je to u skladu s dobrobiti djeteta. Roditelj kojemu je ograničeno pravo na ostvarivanje roditeljske skrbi ima pravo na ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom te pravo na donošenje svakodnevnih odluka za vrijeme održavanja osobnih odnosa, odluka o poduzimanju nužnih radnji u slučaju neposredne opasnosti za dijete te pravo na informacije o bitnim okolnostima vezanim uz osobna prava djeteta.

Navedena prava mogu biti ograničena ili oduzeta samo odlukom suda ako je to nužno radi zaštite djetetove dobrobiti. » Mirovanje i prestanak roditeljske skrbi Mirovanje ostvarivanja roditeljske skrbi može nastupiti zbog pravnih i stvarnih zapreka. Kada se radi o mirovanju, roditelj ne gubi pravo na roditeljsku skrb, ali je ne ostvaruje dok traju određene zapreke.

Zbog pravnih zapreka mirovanje nastupa u slučajevima kad je roditelj djeteta maloljetna osoba ili osoba lišena poslovne sposobnosti u dijelu u kojem nije u stanju ostvarivati roditeljsku skrb.

Prestat će kad prestanu postojati razlozi zbog kojih je došlo do mirovanja. Kada govorimo o stvarnim zaprekama, sud mora 45

donijeti rješenje o mirovanju, i kada zapreke prestanu, rješenje o prestanku mirovanja. Stvarne zapreke postoje ako je roditelj odsutan i nepoznatog boravišta ili spriječen iz objektivnih razloga dulje vrijeme ostvarivati roditeljsku skrb.

Roditeljska skrb prestaje kada dijete stekne potpunu poslovnu sposobnost (punoljetnošću ili sklapanjem braka prije punoljetnosti), posvojenjem djeteta i smrću roditelja. Ako roditelji zajednički ostvaruju roditeljsku skrb i jedan od njih umre, drugi roditelj nastavlja samostalno ostvarivati roditeljsku skrb. U slučaju smrti oba roditelja, centar za socijalnu skrb će dijete staviti pod skrbništvo. Roditelj koji ostvaruje roditeljsku skrb može za života u oporuci ili u obliku javnobilježničke isprave imenovati osobu za koju smatra da bi se u slučaju njegove smrti najbolje skrbila o djetetu. » Osobni odnosi roditelja i djeteta Dijete ima pravo ostvarivati osobne odnose s roditeljem s kojim ne stanuje, a roditelj koji ne stanuje s djetetom ima pravo i dužnost ostvarivati osobne odnose s djetetom, osim ako mu je to odlukom suda zabranjeno Roditelj i druge osobe koje stanuju s djetetom i skrbe se o djetetu dužne su omogućiti djetetu ostvarivanje osobnih odnosa s roditeljem s kojim ne stanuje te se suzdržavati od svakog ponašanja koje bi otežavalo ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s tim roditeljem. Pravo na ostvarivanje osobnih odnosa imaju i braće/ sestre, djedovi i bake i određene bliske osobe, osim ako bi to bilo u suprotnosti s djetetovom dobrobiti.

Osobni odnosi s djetetom mogu se ostvarivati izravno - u kraćim ili duljim razdobljima u obliku susreta i druženja ili boravkom djeteta kod osobe. Mogu se ostvarivati i neizravno - korištenjem različitih komunikacijskih sredstava, slanjem pisama, darova i slično.

Roditelji, srodnici i druge osobe o ovom pitanju mogu sklopiti pisani sporazum, a ono može biti i ograničeno ili zabranjeno odlukom suda na određeno ili neodređeno vrijeme. Sud isto tako može odlučiti da ostvarivanje osobnih odnosa bude pod nadzorom stručne osobe.

Ta mjera se može odrediti samo privremeno, u trajanju do 6 mjeseci s mogućnošću produženja za idućih 6 mjeseci u iznimno opravdanim okolnostima.

46

Osoba koja je obvezna roditelju ili drugoj osobi omogućiti ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom, a nije to napravila, dužna je nadoknaditi štetu uzrokovanu nepoštivanjem sudske odluke, odobrenoga plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi ili odobrenoga sporazuma o ostvarivanju osobnih odnosa iz neopravdanih razloga.

3.4. Mjere za zaštitu prava i dobrobiti djeteta Odgovornost i dužnost je roditelja da štite prava i dobrobit djeteta.

Kada zakon to izrijekom određuje, takvu dužnost imaju i članovi bliže obitelji. Mjere za zaštitu se stoga određuju upravo roditeljima i drugim osobama kojima je povjereno ostvarivanje skrbi o djetetu.

Kada se izriču ove mjere, tijelo koje ih izriče je dužno voditi računa da se odredi ona mjera kojom se najmanje ograničava pravo roditelja na ostvarivanje skrbi o djetetu. Sukladno tome, mjera izdvajanje djeteta iz obitelji određuje se samo ako niti jednom blažom mjerom nije moguće zaštititi prava i dobrobit djeteta. Svrha izdvajanja mora biti zaštita djetetova života, zdravlja i razvoja, osiguravanje primjerene skrbi o djetetu izvan obitelji i stvaranje uvjeta za djetetov povratak u obitelj, odnosno priprema drugog trajnog oblika skrbi o djetetu. Nadalje, dijete ima pravo sudjelovati i izraziti svoje mišljenje u svim postupcima procjenjivanja i određivanja mjera kojima se štite njegova prava i dobrobit, a ako je navršilo 14 godina omogućuje mu se da poduzima pravne radnje u postupku ako je sposobno shvatiti značenje i pravne posljedice tih radnji.

Opća pretpostavka određivanja ovih mjera je provođenje stručne procjene temeljem koje se utvrđuje povreda ili ugroženost prava ili dobrobiti djeteta. Naime, svatko je dužan svoje saznanje o povredi djetetovih prava prijaviti centru za socijalnu skrb (dalje: CZSS) koji mora ispitati navode i o svemu obavijestiti prijavitelja.

Roditelji i druge osobe koje skrbe o djetetu dužni su u ovom postupku surađivati s CZSS.

47

» Mjere za zaštitu osobnih prava i dobrobiti djeteta u nadležnosti CZSS 1.

Žurna mjera izdvajanja i smještaja djeteta izvan obitelji CZSS izriče ovu mjeru ako postoji opasnost za život, zdravlje ili dobrobit djeteta koji se mogu zaštititi samo izdvajanjem djeteta iz neposrednoga okruženja, a istovremeno odlučuje i o privremenom smještaju djeteta. Rješenje o ovoj mjeri CZSS donosi po službenoj dužnosti ili na prijedlog roditelja ili djeteta, a u izvršenju može zatražiti pomoć policije. Rješenje može biti i usmeno u kom slučaju je CZSS dužan roditeljima ili skrbnicima u roku od 72 sata poslati pisano rješenje. Na ovo rješenje se može uložiti žalba nadležnom ministarstvu. Ova se mjera provodi u suradnji sa sudom kojem je CZSS obvezan u roku od 72 sata od oduzimanja djeteta dostaviti prijedlog da donese rješenje o privremenom povjeravanju skrbi o djetetu drugoj osobi ili ustanovi. Sud o tome mora donijeti odluku u roku od 10 dana. Ova mjera može trajati najdulje 15 dana.

Ako CZSS ne podnese sudu navedeni prijedlog ili ako sud ne donese odluku u propisanim rokovima mjera prestaje.

Iznimno, ako i dalje postoje razlozi za izricanje mjere može se produžiti za još najviše 8 dana.

2.

Upozorenje na pogreške i propuste u ostvarivanju skrbi o djetetu CZSS može pisanim putem upozoriti roditelje na nedostatke u skrbi o djetetu koji su se dogodili jednom ili se događaju rijetko, a posljedice za dijete su blažega karaktera. Pritom centar može roditelje uputiti na zdravstvene, edukativne i druge stručne programe i usluge za potporu roditeljstva i razvoja djeteta.

U pravilu će prije toga provesti neposredno savjetovanje i o tome sastaviti zapisnik.

3.

Stručna pomoć i potpora u ostvarivanju skrbi o djetetu CZSS određuje ovu mjeru ako utvrdi da roditelji nisu u stanju samostalno ostvarivati roditeljsku skrb u cijelosti ili djelomice zbog okolnosti na strani roditelja ili na strani djeteta, pri čemu je ugrožen razvoj djeteta, a život i zdravlje djeteta u obitelji nisu ugroženi.

CZSS na temelju rješenja o mjeri u roku od 30 dana mora izraditi

48

plan provođenja mjere pri čemu surađuje s roditeljima i djetetom.

Ovo rješenje može sadržavati i upućivanje djeteta u dom za djecu ili udomiteljsku obitelj vikendom, u poludnevni ili cjelodnevni boravak. Žalba na rješenje podnosi se nadležnom ministarstvu.

Mjera može trajati neprekidno od 6 mjeseci do godine dana, a može se produljivati ako za to postoje opravdani razlozi.

4.

Intenzivna stručna pomoć i nadzor nad ostvarivanjem skrbi o djetetu CZSS će roditeljima odrediti mjeru ako je utvrđeno da je djetetov razvoj ozbiljno ugrožen, a roditelji su spremni i sposobni u kraćem vremenu promijeniti svoje ponašanje kako bi se spriječilo izdvajanje djeteta iz obitelji i spremni poštovati jasne upute i omogućiti nesmetan nadzor nad skrbi o djetetu. I ova mjera se izriče samo ako život i zdravlje djeteta u obitelji nisu ugroženi. Postupak se provodi jednako kao i pri izricanju mjere stručne pomoći i potpore u ostvarivanju skrbi o djetetu, ali se određuju učestaliji posjeti i pojačana pomoć roditeljima/skrbnicima. Ova se mjera određuje u trajanju od 3 do 6 mjeseci, može se odrediti i višekratno, ali u najduljem uzastopnom trajanju do godine dana. » Mjere za zaštitu osobnih prava i dobrobiti djeteta u nadležnosti suda

1.

Privremeno povjeravanje djeteta drugoj osobi, udomiteljskoj obitelji ili ustanovi socijalne skrbi Sud donosi ovu mjeru na prijedlog CZSS kad je dijete prethodno bilo žurno izdvojeno i u drugim slučajevima ako utvrdi da postoji opasnost za život i zdravlje djeteta, a u tijeku je obiteljska procjena i planiranje druge mjere za zaštitu prava i dobrobiti djeteta.

Rješenje se donosi i na prijedlog roditelja ili djeteta. Rješenje sadrži odluku o smještaju djeteta i ostvarivanju ili zabrani/nadzoru osobnih odnosa s djetetom ako je to potrebno. Mjera može trajati maksimalno 30 dana, a iznimno se može produžiti za još 30 dana. ako prestanu razlozi zbog kojih je određena sud je može ukinuti i prije isteka roka na koji je određena. Roditelji i dalje imaju sva prava i dužnosti ostvarivanja roditeljske skrbi, osim prava na stanovanje s djetetom i svakodnevnu skrb vezanu uz to.

49

2.

Zabrana približavanja djetetu Sud može zabraniti roditelju, baki ili djedu, sestri ili bratu, drugom članu obitelji koji ne stanuje s djetetom te drugim osobama da se neovlašteno približava djetetu na određenim mjestima ili na određenu udaljenost i da ga uznemiruje na drugi način, primjerice neovlaštenim uspostavljanjem veze s djetetom ili uhođenjem.

Postupak za izricanje mjere pokreće dijete, roditelj ili CZSS. Sud je dužan o mjeri odlučiti rješenjem u roku od 15 dana.

Provjeru izvršavanja mjere provode policijski službenici za mladež, a CZSS o zabrani mora obavijestiti i školu koju dijete pohađa.

3.

Oduzimanje prava na stanovanje s djetetom i povjeravanje svakodnevne skrbi o djetetu Sud će, na prijedlog CZSS, roditelja ili djeteta, roditelju oduzeti pravo na stanovanje s djetetom te će svakodnevnu skrb o djetetu povjeriti drugoj osobi ili ustanovi, a na temelju obiteljske procjene CZSS da djetetu ostankom ili povratkom u obitelj prijeti opasnost za život, zdravlje i razvoj ili kad se nisu dogodile planirane promjene u obitelji iz prethodno određenih mjera.

Oduzimanjem prava na stanovanje s djetetom roditelj se lišava i prava na svakodnevnu skrb o djetetu. Ako se obiteljskom procjenom utvrdi da je slaba vjerojatnost povratka djeteta u obitelj, CZSS i sud će voditi računa da povjeravanje svakodnevne skrbi o djetetu i smještaj budu trajnije naravi. Sud osim o smještaju odlučuje i o ostvarivanju ili zabrani/nadzoru osobnih odnosa s djetetom ako je to potrebno.

Mjera se određuje u trajanju do godine dana, može se produžiti još najviše godinu dana. Isto tako može ju ukinuti prije isteka roka na koji je određena ako prestanu razlozi zbog kojih je određena.

Roditelju i djetetu CZSS će davati upute i pomagati im da se uklone uzroci koji su doveli do izdvajanja djeteta iz obitelji te svaka 3 mjeseca procjenjivati primjerenost skrbi o djetetu i ponašanje roditelja i djeteta. Roditelji i dalje imaju sva prava i dužnosti ostvarivanja roditeljske skrbi, osim prava na stanovanje s djetetom i svakodnevnu skrb vezanu uz to.

50

4.

Povjeravanje djeteta s problemima u ponašanju radi pomoći u odgoju ustanovi socijalne skrbi ili udomiteljskoj obitelji Ovu mjeru izriče sud zbog djetetova ponašanja kojim ozbiljno ugrožava svoja prava i interese, kao i prava i interese članova obitelji ili drugih osoba. Rješenje o ovoj mjeri će donijeti sud kad roditelji ili skrbnici u većoj mjeri zanemaruju odgoj djeteta ili ga nisu u mogućnosti valjano odgajati, ako promjenu ponašanja djeteta i roditelja nije moguće postići niti jednom drugom blažom mjerom.

Rješenje se donosi na prijedlog CZSS, roditelja, djeteta ili državnog odvjetnika za mladež. Istim rješenjem se mogu odrediti i druge mjere, a odlučuje i o osobnim odnosima. Ova se mjera određuje u trajanju od jedne godine, a u posebno opravdanim slučajevima može je produžiti, ali i ukinuti prije isteka. Roditelji imaju sva prava i dužnosti ostvarivanja roditeljske skrbi, osim prava na stanovanje s djetetom i svakodnevnu skrb vezanu uz to te moraju plaćati uzdržavanje za dijete. Dijete ima dužnost ponašati se u skladu s uputama osoba kojima je povjerena skrb.

5.

Lišenje prava na roditeljsku skrb Sud izriče ovu mjeru kada utvrdi da roditelj zloupotrebljava ili grubo krši roditeljsku odgovornost, dužnost i prava. Osim toga, sud može lišiti roditelja skrbi: • • • • • •

ako je napustio dijete ako je dijete izloženo nasilju među odraslim članovima obitelji ako proizlazi da roditelj ne poštuje već donesene mjere, odluke i upute ako proizlazi da bi povratak djeteta u obitelj nakon provedene mjere predstavljao ozbiljnu opasnost za djetetov život, zdravlje i razvoj na temelju pravomoćne presude kojom je roditelj osuđen za zakonom određeno sljedećih kazneno djelo počinjeno na štetu svog djeteta ako su mentalne sposobnosti roditelja u tolikoj mjeri ograničene da nije trajno u stanju ostvarivati niti jedan sadržaj roditeljske skrbi, pri čemu je ugrožena dobrobit djeteta

51

Roditelj koji je lišen prava na roditeljsku skrb gubi sva prava iz roditeljske skrbi, ali ima dužnost plaćati uzdržavanje za dijete.

Sud može u iznimnim okolnostima dopustiti ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom roditelju koji je lišen prava na roditeljsku skrb.

Pravo na ostvarivanje osobnih odnosa i dužnost uzdržavanja prestaju posvojenjem djeteta. Na prijedlog djeteta, roditelja koji je lišen skrbi ili CZSS sud može vratiti pravo na roditeljsku skrb ako prestanu razlozi zbog kojih je došlo do lišenja prava na roditeljsku skrb, osim ako dijete bude prije toga posvojeno. » Mjere za zaštitu imovinskih prava djeteta U svrhu zaštite imovine i imovinskih prava djeteta sud može na prijedlog djeteta, roditelja ili centra za socijalnu skrb izreći zakonom propisane mjere. Tako sud može jednog ili oba roditelja lišiti prava na upravljanje djetetovom imovinom i prava na zastupanje djeteta u imovinskim stvarima. Taj dio roditeljske skrbi sud povjerava drugom roditelju ili trećoj osobi. To može biti na određeno i na neodređeno vrijeme, a može biti i u odnosu na određenu stvar ili pravni posao. U svrhu zaštite imovine djeteta sud može i odrediti mjere osiguranja (naplate) na imovini roditelja. Mjere se određuju rješenjem, a sud ih može ukinuti ili izmijeniti ako prestanu ili se promijene okolnosti zbog kojih su donesene.

3.5. Uzdržavanje Uzdržavanje je dužnost i pravo roditelja i djece, bračnih i izvanbračnih drugova, srodnika u ravnoj lozi te pastorka i maćehe i očuha u slučajevima propisanim zakonom. Navedene osobe međusobnom uzdržavanju pridonose prema svojim mogućnostima i potrebama uzdržavane osobe. Zakon točno propisuje redoslijed osoba s pravom na uzdržavanje pa tako uzdržavanje djece ima prednost pred uzdržavanjem bračnog ili izvanbračnog druga i roditelja. Bračni i izvanbračni drugovi najprije ostvaruju uzdržavanje međusobno, a potom od srodnika. Djeca ostvaruju pravo na uzdržavanje od bake i djeda prije uzdržavanja od maćehe ili očuha. Ako maćeha ili očuh imaju djecu, dužnost uzdržavanja 52

maćehe i očuha zajednička je djeci i pastorcima. Baka, odnosno djed ostvaruju pravo na uzdržavanje od punoljetne djece prije uzdržavanja od unučadi. Zakon zabranjuje odricanje od prava na uzdržavanje tj. ono ne proizvodi pravni učinak. Osoba koja nije bila dužna uzdržavati ili je u redoslijedu dužna podredno uzdržavati neku osobu, a snosila je troškove uzdržavanja, može tužbom tražiti naknadu opravdanih troškova. » Uzdržavanje djece, roditelja, drugih srodnika i maćehe ili očuha Roditelji su prvi dužni uzdržavati svoje maloljetno dijete, a radno sposoban roditelj ne može se osloboditi te dužnosti. Roditelj koji ne stanuje s maloljetnim djetetom i nije plaćao uzdržavanje za svoje maloljetno dijete dužan je isplatiti naknadu za uskraćeno uzdržavanje od nastanka tog prava pa do podnošenja tužbe.

Ako roditelj ne uzdržava maloljetno dijete, dužni su ga uzdržavati baka i djed po tom roditelju. Maćeha ili očuh dužni su uzdržavati maloljetnoga pastorka, ako dijete ne može ostvariti uzdržavanje od drugog roditelja. Isto tako, dužni su nakon smrti djetetova roditelja uzdržavati maloljetnog pastorka, ako su u trenutku smrti roditelja živjeli s njim. Ako je dijete punoljetno roditelji su ga dužni uzdržavati dok se školuje u srednjoj školi, odnosno polazi sveučilišni ili stručni studij u skladu s posebnim propisima, odnosno program za osnovno obrazovanje ili program srednjoškolskog obrazovanja odraslih te redovito i uredno ispunjava svoje obveze, a najdulje do navršene 26. godine života. Dijete je dužno obavijestiti roditelje o redovitom ispunjavanju obveza najkasnije do 1. studenoga za svaku školsku, odnosno akademsku godinu. Punoljetno dijete koje zbog teške i trajne bolesti ili invaliditeta nije sposobno za rad roditelji su dužni uzdržavati dok ta nesposobnost traje. U svakom slučaju ako dijete ima prihode dužno je pridonositi za svoje uzdržavanje.

Punoljetno dijete je dužno uzdržavati roditelja koji nije sposoban za rad, a nema dovoljno sredstava za život ili ih ne može ostvariti iz svoje imovine. Kod uzdržavanja maćehe i očuha te bake i djeda, dužnost postoji ako nisu sposobni za rad, a nemaju dovoljno sredstava za život ili ih ne mogu ostvariti iz svoje imovine i ako su ga oni uzdržavali ili se brinuli o njemu dulje vrijeme.

53

» Uzdržavanje bračnog druga Bračni drug koji nema dovoljno sredstava za život ili ih ne može ostvariti iz svoje imovine, a nije sposoban za rad ili se ne može zaposliti, ima pravo na uzdržavanje od svojeg bračnog druga ako ovaj za to ima dovoljno sredstava i mogućnosti. Kad određuje uzdržavanje sud posebno treba uzeti u obzir ostvarivanje skrbi o djeci te podjelu obiteljskih obveza za trajanja braka.

Međutim, ova obaveza može postojati i nakon prestanka braka pa zakon određuje da se zahtjev za uzdržavanje može podnijeti do zaključenja glavne rasprave u parnici za razvod braka. Iznimno, može se podnijeti i u roku od 6 mjeseci od prestanak braka ako su pretpostavke za uzdržavanje postojale u trenutku zaključenja glavne rasprave u brakorazvodnoj parnici i trajale do zaključenja glavne rasprave u parnici kojom se traži uzdržavanje. Uzdržavanje može trajati do godine dana, a u opravdanim slučajevima ga sud može i produljiti. Pravo na uzdržavanje će osim protekom vremena na koje je određeno prestati i kada bivši bračni drug sklopi novi brak ili zasnuje izvanbračnu ili istospolnu zajednicu, smrću nekog od bivših bračnih drugova, zatim kada prestanu pretpostavke temeljem kojih je određeno ili ako postane nedostojan. Nadalje, bračni drugovi mogu i sklopiti sporazum o uzdržavanju u slučaju razvoda braka koji sadrži odredbe o visini uzdržavanja, načinu ispunjena obveze te trajanju i prestanku. Pisani sporazum mogu podnijeti sudu na odobrenje kako bi stekao svojstvo ovršne isprave. » Uzdržavanje izvanbračnog druga i roditelja izvanbračnog djeteta Na uzdržavanje izvanbračnih drugova za vrijeme trajanja i nakon prestanka izvanbračne zajednice na odgovarajući način vrijedi prethodno navedeno za brak. Inače, izvanbračna zajednica stvara osobne i imovinske učinke kao bračna zajednica te se na nju na odgovarajući način primjenjuju odredbe o osobnim i imovinskim odnosima bračnih drugova, odnosno odredbe drugih zakona kojima se uređuju odnosi u poreznim stvarima, osobni, imovinski i drugi odnosi bračnih drugova. Međutim, tužba za uzdržavanje bivšeg izvanbračnog druga ne može se podnijeti nakon isteka 6 mjeseci od dana prestanka izvanbračne zajednice. Nadalje, roditelj izvanbračnog djeteta dužan je uzdržavati drugog roditelja godinu dana od rođenja zajedničkog djeteta ako se taj roditelj skrbi o 54

djetetu, a nema dovoljno sredstava za život. Otac izvanbračnog djeteta dužan je uzdržavati djetetovu majku za vrijeme trajanja trudnoće, također ako nema dovoljno sredstava za život. » Određivanje uzdržavanja Uzdržavanje se, u pravilu, može odrediti samo za vrijeme nakon podnošenja zahtjeva za uzdržavanje. U sporu o uzdržavanju sud će utvrditi ukupan iznos potrebnih sredstava. Uzdržavanje za dijete uvijek se određuje u novčanom iznosu. Nadležni ministar odlukom će jednom godišnje, a najkasnije do 1. travnja tekuće godine odrediti minimalne novčane iznose koji predstavljaju minimum iznosa ukupnih materijalnih potreba za mjesečno uzdržavanje maloljetnog djeteta u Republici Hrvatskoj, koje je dužan platiti roditelj koji ne stanuje s djetetom. Minimalni iznos određuje se u postotku od prosječne mjesečne isplaćene neto plaće po zaposlenom u pravnim osobama Republike Hrvatske za proteklu godinu: •

za dijete do 6 godina, 17% prosječne plaće

•

za dijete od 7 do 12 godina, 20% prosječne plaće

•

za dijete od 13 do 18 godina, 22% prosječne plaće

Iznimno, može se utvrditi u nižem iznosu, ali ne manje od jedne polovice zakonskog minimuma, i to kada je obveznik uzdržavanja dužan uzdržavati dvoje ili više djece ili kad dijete vlastitim prihodima pridonosi svojem uzdržavanju. Ako roditelj koji ne stanuje s djetetom ima prihode koji premašuju prihod iz najvišega platnog razreda prema tablicama za uzdržavanje, sud može odrediti uzdržavanje u iznosu višem od najvišeg iznosa predviđenoga tablicama zbog posebno opravdanih okolnosti, vodeći računa da uzdržavanje djeteta ne smije povećati životni standard drugog roditelja. Oba su roditelja, svaki prema svojim mogućnostima, dužni plaćati uzdržavanje za punoljetno dijete u skladu sa zakonskim pretpostavkama s tim što se roditelju s kojim dijete stanuje u iznos uzdržavanja uračunavaju troškovi stanovanja. Odluku o uzdržavanju sud donosi nakon što je utvrdio ukupne materijalne potrebe djeteta i ukupne imovinske mogućnosti roditelja.

55

3.6. Utvrđivanje i osporavanje majčinstva i očinstva Nastavljamo s člancima iz područja obiteljskog prava te nakon razvoda braka i imovinskih odnosa bračnih drugova donosimo pregled zakonskog uređenja postupaka utvrđivanja i osporavanja majčinstva/očinstva. » Utvrđivanje majčinstva i očinstva Majkom djeteta se smatra žena koja ga je rodila. Ako se majčinstvo ne može utvrditi na ovaj način, utvrdit će ga sud. Tužbu radi utvrđivanje majčinstva može podnijeti dijete, žena koja tvrdi da je majka djeteta i centar za socijalnu skrb (CZSS), Ako osoba za koju se tvrdi da je majka djeteta nije živa, tužba se podnosi protiv njenih nasljednika, i to u roku od godinu dana od smrti osobe ili u roku od 6 mjeseci od pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju.

Isto vrijedi i za osobu za koju se tvrdi da je otac djeteta, a nije živa.

Naime, očinstvo se može utvrđivati na tri načina — presumpcijom bračnog očinstva, priznanjem ili sudskom odlukom.

Presumpcijom bračnog očinstva ocem djeteta smatra se muž majke ako je dijete rođeno u braku ili u razdoblju do 300 dana od prestanka braka. Međutim, muškarac koji se smatra ocem djeteta rođenog za vrijeme trajanja braka ili u razdoblju do tristo dana od prestanka braka može uz pristanak majke i majčina muža priznati dijete.

Priznanje očinstva daje se na zapisnik pred matičarom, CZSS-om, sudom te u konzularnom uredu ili diplomatskom predstavništvu.

Isto tako, može se priznati i u oporuci. Osoba koja priznaje očinstvo može biti punoljetna, ali i maloljetna osoba od 16 godina ako je sposobna shvatiti značenje i pravne posljedice priznanja te mlađa od 16 godina, uz suglasnost njezinog zakonskog zastupnika.

Ono je neopozivo. Priznanje očinstva začetog, a još nerođenog djeteta proizvodi pravni učinak ako se dijete rodi živo. Očinstvo se ne može priznati nakon djetetove smrti, osim ako to dijete ima potomstvo, uz određene iznimke.

Za upis priznanja očinstva ovisno o okolnostima slučaja potrebni su pristanak punoljetne majke/maloljetne majke koja je navršila 56

16 godina ako je sposobna shvatiti značenje i pravne posljedice pristanka/maloljetne majke koja je mlađa od 16 godina, uz suglasnost njezinog zakonskog zastupnika, zatim pristanak djeteta koje je navršilo 14 godina te pristanak majke i njezina muža ako očinstvo priznaje muškarac koji sebe smatra ocem djeteta sukladno presumpciji bračnog očinstva. Ako majka nije živa ili joj je nepoznato boravište najmanje dva mjeseca, za upis priznanja očinstva potrebni su: pristanak djetetova skrbnika uz prethodno odobrenje CZSS i pristanak djeteta koje je navršilo 14 godina.

Kada matičar primi izjavu o priznanju očinstva on će zatražiti potrebne pristanke i suglasnosti. Dužan je u roku od 30 dana obavijestiti osobu koja je priznala očinstvo te njene zakonske zastupnike ako ih ima jesu li pribavljeni. Kada matičar nema podataka o ocu o tome treba obavijestiti CZSS te od majke može uzeti izjavu o tome koga smatra ocem. Ta izjava se smatra pristankom na priznanje očinstva. Ako to nije učinila, CZSS će je u roku od 15 dana pozvati da izjavi koga smatra ocem te će joj ponuditi da pokrene i zastupa dijete u postupku utvrđivanja očinstva. Kada CZSS ima podatke o ocu pozvat će ga da prizna dijete, a o njegovom očitovanju obavijestiti majku i njene zakonske zastupnike ako ih ima. Ako se očinstvo ne može utvrditi na prethodna dva načina, utvrđuje se sudskom odlukom.

Tužbu radi utvrđivanja očinstva može podnijeti: dijete, majka djeteta, muškarac koji sebe smatra ocem ili CZSS. Rok za podnošenje tužbe za utvrđivanje majčinstva i očinstva od strane ovlaštenih osoba je u pravilu do navršenih 18 godina života djeteta, dok dijete može podnijeti tužbu do 25. godine života. » Osporavanje majčinstva i očinstva Majčinstvo može osporavati dijete do 25. godine života te žena koja je upisana u maticu rođenih kao djetetova majka ili žena koja sebe smatra majkom djeteta, ako istodobno traži da se utvrdi njezino majčinstvo najkasnije do 7. godine djetetovog života. Što se osporavanja očinstva tiče, moguće je podnijeti dva tipa tužbe u zakonom propisanim rokovima. Prva je tužba radi osporavanja bračnog očinstva koju može podnijeti dijete, majčin muž ili majka djeteta. Drugi tip tužbe je radi osporavanja očinstva utvrđenog 57

priznanjem, a može je podnijeti dijete, muškarac koji je upisan u maticu rođenih kao otac djeteta ili muškarac koji sebe smatra ocem djeteta ako istodobno traži da se utvrdi njegovo očinstvo.

Ako su majčinstvo ili očinstvo utvrđeni odlukom suda, osporavanje nije dopušteno. Isto tako, ni majčinstvo ni očinstvo se ne može osporavati nakon smrti djeteta. Što se tiče dokaza u ovim postupcima, sud odlučne činjenice može, između ostalog, utvrđivati i medicinskim vještačenjem sukladno postignućima suvremene znanosti. Ako je odlučio da će se izvesti dokaz medicinskim vještačenjem mora odrediti i rok do kojega će se čekati izvođenje dokaza. Taj rok ne može biti dulji od tri mjeseca računajući od dana osobne dostave rješenja strankama. U pozivu se obvezno navodi ustanova koja će izvršiti medicinsko vještačenje, vrijeme te upozorenje na posljedice izostanka. Kad rok koji je odredio sud istekne, rasprava će se provesti bez obzira na to što taj dokaz nije izveden. Ako dokaz nije izveden jer se jedna od stranaka nije odazvala pozivu za provođenjem medicinskog vještačenja, sud će procijeniti od kakvog je to značenja.

58

4. SOCIJALNO PRAVO U poglavlju se nalaze osnovne odredbe o socijalnoj skrbi, korisnicama socijalne skrbi, nadležnost i postupak za priznavanje prava iz socijalne skrbi te su ukratko opisana pojedina prava iz sustava socijalne skrbi, uključujući i vrste socijalnih usluga.

4.1. Socijalna skrb

Zakonom o socijalnoj skrbi uređuje se djelatnost, načela i financiranje socijalne skrbi, prava i socijalne usluge u sustavu socijalne skrbi i postupci za njihovo ostvarivanje, korisnici te druga pitanja značajna za djelatnost socijalne skrbi. Socijalna skrb je organizirana djelatnost od javnog interesa za Republiku Hrvatsku čiji je cilj pružanje pomoći socijalno ugroženim osobama, kao i osobama u nepovoljnim osobnim ili obiteljskim okolnostima, koja uključuje prevenciju, promicanje promjena, pomoć u zadovoljavanju osnovnih životnih potreba i podršku pojedincu, obitelji i skupinama, u svrhu unapređenja kvalitete života i osnaživanja korisnika u samostalnom zadovoljavanju osnovnih životnih potreba te njihovog aktivnog uključivanja u društvo.

Djelatnost socijalne skrbi u skladu s propisima obavljaju ustanove socijalne skrbi, uredi državne uprave u županiji, odnosno nadležni ured Grada Zagreba, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, udruge, vjerske zajednice, druge pravne osobe, obrtnici i druge fizičke osobe koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi. Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku nadzire obavljanje djelatnosti socijalne skrbi. » Korisnici socijalne skrbi Korisnici socijalne skrbi su: •

samac i kućanstvo koji nemaju dovoljno sredstava za podmirenje osnovnih životnih potreba, a nisu ih 59

•

• • • • • • • •

u mogućnosti ostvariti svojim radom, primitkom od imovine, od obveznika uzdržavanja ili na drugi način dijete bez roditelja ili bez odgovarajuće roditeljske skrbi, mlađa punoljetna osoba, dijete žrtva obiteljskog, vršnjačkog ili drugog nasilja, dijete žrtva trgovanja ljudima, dijete s teškoćama u razvoju, dijete i mlađa punoljetna osoba s problemima u ponašanju, dijete bez pratnje koje se zatekne izvan mjesta svog prebivališta bez nadzora roditelja ili druge odrasle osobe koja je odgovorna skrbiti o njemu te dijete strani državljanin koje se zatekne na teritoriju Republike Hrvatske bez nadzora roditelja ili druge odrasle osobe koja je odgovorna skrbiti o njemu trudnica ili roditelj s djetetom do godine dana života bez obiteljske podrške i odgovarajućih uvjeta za život obitelj kojoj je zbog poremećenih odnosa ili drugih nepovoljnih okolnosti potrebna stručna pomoć ili druga podrška odrasla osoba s invaliditetom koja nije u mogućnosti udovoljiti osnovnim životnim potrebama odrasla osoba žrtva obiteljskog ili drugog nasilja te žrtva trgovanja ljudima osoba koja zbog starosti ili nemoći ne može samostalno skrbiti o osnovnim životnim potrebama osoba ovisna o alkoholu, drogama, kockanju i drugim oblicima ovisnosti beskućnik druge osobe koje ispunjavaju uvjete propisane zakonom

Prava u sustavu socijalne skrbi imaju ako su: • • •

•

60

hrvatski državljani koji imaju prebivalište u RH stranac i osoba bez državljanstva sa stalnim boravkom u RH stranac pod supsidijarnom zaštitom, stranac s utvrđenim statusom žrtve trgovanja ljudima, azilant i član njegove obitelji koji zakonito boravi u RH (uz uvjete propisane posebnim propisom) bilo koja osoba može ostvariti pravo na jednokratnu naknadu i privremeni smještaj pod uvjetima propisanim zakonom ako to zahtijevaju životne okolnosti u kojima se našla

Prema zakonu se smatra da osoba može sama sebe uzdržavati ako sredstva za podmirenje osnovnih životnih potreba može ostvariti sredstvima od prodaje imovine ili davanjem u zakup ili najam imovine koja ne služi njoj niti članovima njezine obitelji za podmirenje osnovnih životnih potreba. Nadalje, zakon smatra da osoba može sama sebe uzdržavati ako nije evidentirana kao nezaposlena osoba pri nadležnoj službi za zapošljavanje. Propisane su iznimke od navedenog pravila pa se ono, između ostalog, ne odnosi na djecu, trudnice, roditelje, nezaposlene članove kućanstva koji skrbe za dijete ili drugog člana obitelji i druge osobe ako ispunjavaju zakonom propisane uvjete. » Nadležnost i postupak za priznavanje prava iz socijalne skrbi O priznavanju prava u sustavu socijalne skrbi na naknadu za osobne potrebe korisnika smještaja, jednokratnu naknadu, naknade u vezi s obrazovanjem, osobnu invalidninu, doplatak za pomoć i njegu, status roditelja njegovatelja ili status njegovatelja, naknadu do zaposlenja te socijalne usluge rješenjem odlučuje CZSS osnovan za područje na kojem stranka ima prebivalište.

O priznavanju prava na zajamčenu minimalnu naknadu rješenjem odlučuje ured državne uprave u županiji/Grada Zagreba nadležan za područje na kojem stranka ima prebivalište. O priznavanju prava na naknadu za troškove stanovanja rješenjem odlučuje jedinica lokalne samouprave i Grad Zagreb. O priznavanju prava na naknadu za troškove ogrjeva rješenjem odlučuje jedinica područne (regionalne) samouprave i Grad Zagreb. Postupak za priznavanje prava propisanih Zakonom pokreće se na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti te na zahtjev bračnog druga, punoljetnog djeteta, roditelja ili skrbnika stranke. CZSS, ured državne uprave u županiji/ Grada Zagreba može pokrenuti postupak po službenoj dužnosti i na temelju obavijesti članova obitelji, građana, ustanova, udruga, vjerskih zajednica, trgovačkih društava i drugih pravnih osoba te državnih i drugih tijela. Korisnik socijalne skrbi dužan je službenoj osobi te nadležnom CZSS dati istinite osobne podatke, podatke o svom prihodu i imovini, kao i drugim okolnostima o kojima ovisi priznavanje nekog prava i pisanom izjavom omogućiti njihovu dostupnost u postupku za priznavanje prava na novčane naknade i socijalne usluge kao i tijekom korištenja prava. Za točnost podataka navedenih u zahtjevu podnositelj zahtjeva odgovara materijalno 61

i kazneno. Postupak za priznavanje prava u sustavu socijalne skrbi je hitan. Ako nije potrebno provoditi posebni ispitni postupak, nadležno tijelo dužno je donijeti rješenje u roku od 15 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva ili pokretanja postupka po službenoj dužnosti. Ako je potrebno provoditi posebni ispitni postupak, dužno je donijeti rješenje u roku od 30 dana. U iznimno žurnim slučajevima, kada je potrebno poduzimanje mjera radi otklanjanja neposredne opasnosti za život i zdravlje ljudi, posebno djece, ili radi osiguravanja javnog reda i sigurnosti, CZSS može donijeti usmeno rješenje i odrediti izvršenje usmenog rješenja bez odgode. Nadležno tijelo će po potrebi, a najmanje jedanput godišnje, preispitati postojanje činjenica i okolnosti koje su bile odlučujuće za donošenje rješenja o priznavanju prava te donijeti novo rješenje ako su se promijenile okolnosti o kojima ovisi ostvarivanje ili opseg priznatog prava.

Korisnik kojem je priznato pravo iz socijalne skrbi dužan je odmah, a najkasnije u roku od osam dana od dana nastanka promjene prijaviti nadležnom tijelu svaku promjenu koja utječe na daljnje korištenje ili opseg prava.

Sva prava u sustavu socijalne skrbi ostvaruju se pri nadležnim centrima za socijalnu skrb prema adresi prebivališta korisnika.

Zahtjev za priznavanje prava može podnijeti sam korisnik ili član njegove obitelji, a podnosi se pismenim putem ili osobno.

4.2. Pojedinačna prava iz sustava socijalne skrbi Prava u sustavu socijalne skrbi temeljem Zakona su: • • • • • • • • • 62

zajamčena minimalna naknada naknada za troškove stanovanja pravo na troškove ogrjeva naknada za osobne potrebe korisnika smještaja jednokratne naknade naknade u vezi s obrazovanjem osobna invalidnina doplatak za pomoć i njegu status roditelja njegovatelja ili status njegovatelja

• • •

naknada do zaposlenja naknada za ugroženog kupca energenata socijalne usluge

Zajamčena minimalna naknada je pravo na novčani iznos kojim se osigurava zadovoljavanje osnovnih životnih potreba samca ili kućanstva koji nemaju dovoljno sredstava za podmirenje osnovnih životnih potreba. Priznaje se samcu ili kućanstvu koji nemaju sredstva za uzdržavanje u visini propisanoj u članku 30. Zakona niti ih je u mogućnosti ostvariti radom, primitkom od imovine, kao ni od obveznika uzdržavanja. Čl.29. Zakona su posebno je propisano pod kojim uvjetima samac ili kućanstvo nema pravo na zajamčenu minimalnu naknadu. Osnovicu na temelju koje se izračunava iznos zajamčene minimalne naknade odlukom određuje Vlada Republike Hrvatske. Do donošenja odluke Vlade Republike Hrvatske osnovica na temelju koje se izračunava iznos zajamčene minimalne naknade iznosi 800,00 kn, a osnovica na temelju koje se izračunava iznos drugih prava iz socijalne skrbi iznosi 500,00 kn.

Iznos zajamčene minimalne naknade za kućanstvo ne može biti veći od bruto iznosa minimalne plaće u RH. Iznos zajamčene minimalne naknade utvrđuje se u postotku od osnovice: • za samca utvrđuje se u iznosu 100% osnovice (800,00 kn) • za kućanstvo zbrajaju se udjeli članova kućanstva: • za samohranog roditelja – 100% osnovice (800,00 kn) • za odraslog člana kućanstva – 60% osnovice (480,00 kn) • za dijete (do 18 godina) – 40% osnovice (320,00 kuna) Korisniku zajamčene minimalne naknade može se priznati i pravo na naknadu za troškove stanovanja te pravo na troškove ogrjeva pod zakonom propisanim uvjetima.

Pravo na naknadu za osobne potrebe priznaje se korisniku smještaja ili organiziranog stanovanja sukladno odredbama Zakona u mjesečnom iznosu od 20% iznosa osnovice ako vlastitim prihodom ne može osigurati zadovoljavanje osobnih potreba na smještaju ili organiziranom stanovanju, i to s danom početka korištenja smještaja ili organiziranog stanovanja.

63

Jednokratna naknada (novčana ili u naravi) priznaje se samcu ili kućanstvu koje zbog trenutačnih materijalnih teškoća nije u mogućnosti podmiriti osnovne životne potrebe nastale zbog rođenja ili školovanja djeteta, bolesti ili smrti člana obitelji, elementarne nepogode i slično. Jednokratna naknada može se priznati korisnicima privremenog smještaja u kriznim situacijama radi naknade troškova prijevoza u mjesto prebivališta, vlastitu ili udomiteljsku obitelj, dom socijalne skrbi, kod drugog pružatelja usluge odnosno drugu ustanovu. Centar za socijalnu skrb može iznimno priznati jednokratnu naknadu korisnicima usluge smještaja, odnosno organiziranog stanovanja u slučaju ako potreba nije zadovoljena u okviru usluge smještaja ili organiziranog stanovanja.

Naknade u vezi s obrazovanjem su naknada za redovito studiranje, naknada za troškove smještaja u učeničkom domu i naknada za troškove prijevoza.

Pravo na osobnu invalidninu priznaje se osobi s teškim invaliditetom ili drugim teškim trajnim promjenama u zdravstvenom stanju, u svrhu zadovoljavanja njezinih životnih potreba za uključivanje u svakodnevni život zajednice i ispunjava druge zakonske uvjete. Osobna invalidnina za osobu koja nema vlastiti prihod iznosi mjesečno 300% osnovice.

Doplatak za pomoć i njegu se priznaje osobi koja ispunjava zakonske uvjete i ne može sama udovoljiti osnovnim životnim potrebama uslijed čega joj je prijeko potrebna pomoć i njega druge osobe u organiziranju prehrane, pripremi i uzimanju obroka, nabavi namirnica, čišćenju i pospremanju stana, oblačenju i svlačenju, održavanju osobne higijene, kao i obavljanju drugih osnovnih životnih potreba. Ovo pravo može se priznati u punom (120% osnovice) ili smanjenom (84% osnovice) iznosu, ovisno o tome postoji li prijeka potreba pomoći i njege druge osobe u punom ili smanjenom opsegu. Korisniku prava na doplatak za pomoć i njegu iznimno se može priznati i usluga pomoći u kući za zadovoljenje pojedine potrebe koju mu ne mogu pružiti članovi obitelji.

Pravo na status roditelja njegovatelja priznaje se jednom od roditelja djeteta s teškoćama u razvoju ili osobe s invaliditetom koje ispunjava jedan od sljedećih uvjeta: potpuno je ovisno o pomoći 64

i njezi druge osobe jer mu je zbog održavanja života potrebno pružanje specifične njege izvođenjem medicinsko-tehničkih zahvata za koju je prema preporuci liječnika roditelj osposobljen; u potpunosti je nepokretno i uz pomoć ortopedskih pomagala; ima više vrsta teških oštećenja (tjelesnih, mentalnih, intelektualnih ili osjetilnih), zbog kojih je potpuno ovisno o pomoći i njezi druge osobe pri zadovoljavanju osnovnih životnih potreba. Ako u obitelji ima dvoje ili više djece s teškoćama u razvoju, odnosno osoba s invaliditetom, status roditelja njegovatelja mogu steći oba roditelja.

Pravo na status njegovatelja priznaje se bračnom ili izvanbračnom drugu, formalnom ili neformalnom životnom partneru osobe s invaliditetom. Prava roditelja njegovatelja: naknada u iznosu osam osnovica; prava iz mirovinskoga i zdravstvenog osiguranja; prava za vrijeme nezaposlenosti, kao zaposlena osoba prema posebnim propisima; pravo na naknadu i za vrijeme privremene nesposobnosti za pružanje njege zbog bolesti, kao i tijekom odmora, kada ne obavlja poslove njegovatelja, a djetetu je osiguran privremeni smještaj tijekom godišnjeg odmora roditelja njegovatelja te ako je dijete na bolničkom liječenju najduže dva mjeseca; odmor u trajanju do četiri tjedna tijekom godine.

Naknada do zaposlenja pripada Zakonom određenim osobama iz čl.72. ako naknadu za vrijeme nezaposlenosti ne ostvaruje prema drugim propisima, a evidentirane su kao nezaposlene osobe pri nadležnoj službi za zapošljavanje ili ima utvrđenu privremenu nezapošljivost od strane nadležnog tijela sukladno posebnom propisu.

Socijalne usluge obuhvaćaju aktivnosti, mjere i programe namijenjene sprječavanju, prepoznavanju i rješavanju problema i poteškoća pojedinaca i obitelji te poboljšanju kvalitete njihovog života u zajednici, a usluge se mogu pružati tijekom duljeg razdoblja ili privremeno, ovisno o potrebama korisnika. Organiziraju se kao usluge za djecu, mlade, obitelj i odrasle osobe, uz uvažavanje socijalnih veza i okruženja korisnika i obitelji.

Socijalne usluge su prva socijalna usluga (informiranje, prepoznavanje i početna procjena potreba), savjetovanje i pomaganje, pomoć u kući, psihosocijalna podrška, rana intervencija, pomoć pri uključivanju u programe odgoja i redovitog 65

obrazovanja (integracija), boravak, obiteljska medijacija te organizirano stanovanje. Ove usluge su usluge skrbi u obitelji i lokalnoj zajednici i smatraju se izvaninstitucijskim uslugama.

U socijalne usluge još ubrajamo i smještaj. Smještaj je usluga skrbi izvan vlastite obitelji, koja se ostvaruje kao institucijska skrb u domu socijalne skrbi, centru za pružanje usluga u zajednici, kod drugih pružatelja usluga ili kao izvaninstitucijska skrb u udomiteljskoj obitelj ili obiteljskom domu. O priznavanju prava na socijalne usluge centar za socijalnu skrb (u daljnjem tekstu CZSS) odlučuje rješenjem.

Primatelj usluge može izabrati socijalnu uslugu i pružatelja usluge s kojim sklapa ugovor o korištenju socijalne usluge i bez CZSS i tada u cijelosti snosi troškove korištenja socijalne usluge.

Dijete može koristiti uslugu smještaja, boravka ili organiziranog stanovanja samo na temelju rješenja CZSS. Prva socijalna usluga obuhvaća informiranje korisnika o socijalnim uslugama i pružateljima usluga, pomoć korisniku pri utvrđivanju njegovih potreba, početnu procjenu mogućnosti korisnika te podršku i pomoć pri izboru prava, a pružaju je stručni radnici CZSS. Savjetovanje i pomaganje pojedincu je socijalna usluga sustavne stručne pomoći kojom se pruža pomoć radi prevladavanja poteškoća te stvaranja uvjeta za očuvanje i razvoj osobnih mogućnosti i odgovornog odnosa pojedinca prema sebi, obitelji i društvu. Savjetovanje i pomaganje obitelji je socijalna usluga koja obuhvaća sve oblike stručne pomoći pri prevladavanju obiteljskih poteškoća i poteškoća roditelja u odgoju i skrbi za djecu, te osposobljavanje obitelji za funkcioniranje u svakodnevnom životu.

Pomoć u kući je socijalna usluga koja se priznaje starijoj osobi kojoj je prema procjeni CZSS potrebna pomoć druge osobe, osobi kojoj je zbog tjelesnog, mentalnog, intelektualnog ili osjetilnog oštećenja ili trajnih promjena u zdravstvenom stanju prijeko potrebna pomoć druge osobe i osobi kojoj je zbog privremenih promjena u zdravstvenom stanju prijeko potrebna pomoć druge osobe ako ispunjava uvjete iz čl.80. Zakona.

Psihosocijalna podrška je socijalna usluga koja podrazumijeva rehabilitaciju koja potiče razvoj kognitivnih, funkcionalnih, komunikacijskih ili socijalnih vještina korisnika, individualno 66

i u grupi. Priznaje se djetetu s teškoćama u razvoju, odrasloj osobi s invaliditetom, ovisniku, žrtvi obiteljskog nasilja te svim drugim osobama u potrebi, prema procjeni stručnog tima nadležnog CZSS. Rana intervencija je socijalna usluga koja obuhvaća stručnu poticajnu pomoć djeci i stručnu i savjetodavnu pomoć njihovim roditeljima, uključujući i druge članove obitelji te udomitelja za djecu, kod nekog utvrđenog razvojnog rizika ili razvojne teškoće djeteta. Pruža se djeci i roditeljima, odnosno udomiteljima za djecu u njihovoj obitelji ili kod pružatelja usluge, radi uključivanja djeteta u širu socijalnu mrežu, ako se takva usluga ne osigurava u okviru zdravstvene djelatnosti. Pruža se djetetu kod kojeg je u ranoj dobi utvrđeno odstupanje u razvoju, razvojni rizik ili razvojne poteškoće, u pravilu do navršene treće godine života, a najdulje do navršene sedme godine života djeteta.

Pomoć pri uključivanju djeteta s teškoćama u razvoju ili mlađe punoljetne osobe s invaliditetom u programe redovitih predškolskih ili školskih ustanova (integracija) je socijalna usluga koja se pruža odgajateljima, učiteljima i nastavnicima u predškolskim i školskim ustanovama.

Boravak je socijalna usluga koja obuhvaća cjelodnevni i poludnevni boravak. Cjelodnevni boravak može trajati od 6 do 10 sati, a poludnevni boravak od 4 do 6 sati dnevno, u kojem vremenu se osigurava zadovoljavanje životnih potreba korisnika pružanjem usluga prehrane, održavanja osobne higijene, brige o zdravlju, čuvanja, odgoja, njege, radnih aktivnosti, psihosocijalne rehabilitacije, organiziranja slobodnog vremena, organiziranog prijevoza, ovisno o utvrđenim potrebama i izboru korisnika. Cjelodnevni i poludnevni boravak može se priznati jedan dan u tjednu, više dana u tjednu ili tijekom svih radnih dana u tjednu.

Smještaj je socijalna usluga koja može obuhvatiti uslugu stanovanja, prehrane, njege, brige o zdravlju, socijalnog rada, psihosocijalne rehabilitacije, fizikalne terapije, radne terapije, radnih aktivnosti, aktivnog provođenja vremena, odgoja i obrazovanja, ovisno o utvrđenim potrebama i izboru korisnika, a može se priznati kao privremeni ili dugotrajni. Smještaj se može priznati tijekom svih dana u tjednu ili tijekom 5 radnih dana. Privremeni smještaj priznaje 67

se u kriznim situacijama, radi provođenja kraćih rehabilitacijskih programa, radi smještaja djece bez odgovarajuće roditeljske skrbi i u drugim slučajevima propisanim čl.92. Zakona. Dugotrajni smještaj priznaje se korisniku kojem je tijekom duljeg vremenskog razdoblja potrebno osigurati intenzivnu skrb i zadovoljavanje drugih životnih potreba, a ispunjava pretpostavke iz čl.93. Zakona.

Obiteljska medijacija je socijalna usluga stručne pomoći članovima obitelji, koja se pruža radi postizanja sporazuma oko neriješenog prijepora iz obiteljskih odnosa, kada se postizanje takvog sporazuma očekuje u vremenski ograničenom razdoblju od najduže 3 mjeseca.

Organizirano stanovanje je socijalna usluga kojom se jednoj ili više osoba tijekom 24 sata dnevno uz organiziranu stalnu ili povremenu pomoć stručne ili druge osobe, u stanu ili izvan stana, osiguravaju osnovne životne potrebe te socijalne, radne, kulturne, obrazovne, rekreacijske i druge potrebe. U jednoj stambenoj jedinici može stanovati najviše 8 korisnika.

68

69

5. DISKRIMINACIJA TEMELJEM SPOLA U ovom poglavlju nalaze se osnovne odredbe koje se tiču spolne diskriminacije. Osim normativnog okvira diskriminacije, navode se definicije ravnopravnosti spolova i diskriminacije temeljem spola i oblici i područja u kojima se javlja. Posebno se navode odredbe o instituciji Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova i načinima zaštite od diskriminacije.

Okvir antidiskriminacijske zaštite daje Ustav RH koji u čl. 3. propisuje da su sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova, mirotvorstvo, socijalna pravda, poštivanje prava čovjeka, nepovredivost vlasništva, očuvanje prirode i čovjekova okoliša, vladavina prava i demokratski višestranački sustav najviše su vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske i temelj za tumačenje Ustava. Temeljni zakon koji ovo pitanje uređuje kao opći zakon (lex generalis) jest Zakon o suzbijanju diskriminacije, dok Zakon o ravnopravnosti spolova kao posebni zakon (lex specialis) detaljnije uređuje pitanje ravnopravnosti spolova i zaštitu od diskriminacije temeljem spola.

Zakon o suzbijanju diskriminacije osigurava zaštita i promicanje jednakosti kao najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske, stvaraju se pretpostavke za ostvarivanje jednakih mogućnosti i uređuje zaštita od diskriminacije na osnovi rase ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog naslijeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije. Prema ovom zakonu diskriminacija je nejednako postupanje prema osobi ili osobama po jednoj ili više osnova, kao i stavljanje neke osobe u nepovoljniji položaj na temelju pogrešne predodžbe o postojanju osnove za diskriminaciju. Poticanje na diskriminaciju također se smatra 70

diskriminacijom. Zakon propisuje i teže oblike diskriminacije kao ona koje je počinjena po više osnova (višestruka diskriminacija), počinjena više puta (ponovljena diskriminacija), koja je počinjena kroz dulje vrijeme (produljena diskriminacija) ili koja posljedicama posebno teško pogađa žrtvu diskriminacije.

Sve iznimke diskriminacije su određene zakonom i trebaju ostvarivati legitimni cilj za koji su određene i moraju biti primjerene i nužne za ostvarenje tog cilja.

Zakon o ravnopravnosti spolova utvrđuje opće osnove za zaštitu i promicanje ravnopravnosti spolova kao temeljne vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske, te definira i uređuje način zaštite od diskriminacije na temelju spola i stvaranje jednakih mogućnosti za žene i muškarce. Ravnopravnost spolova znači da su žene i muškarci jednako prisutni u svim područjima javnog i privatnog života, da imaju jednak status, jednake mogućnosti za ostvarivanje svih prava, kao i jednaku korist od ostvarenih rezultata.

5.1. Oblici i područja diskriminacije Diskriminacija na temelju spola označava svaku razliku, isključenje ili ograničenje učinjeno na osnovi spola kojemu je posljedica ili svrha ugrožavanje ili onemogućavanje priznanja, uživanja ili korištenja ljudskih prava i osnovnih sloboda u političkom, gospodarskom, društvenom, obrazovnom, socijalnom, kulturnom, građanskom ili drugom području na osnovi ravnopravnosti muškaraca i žena.

Isto tako zabranjena je diskriminacija na temelju spolne orijentacije, bračnog i obiteljskog statusa, a i nepovoljnije postupanje prema ženama na osnovi trudnoće i materinstva smatra se diskriminacijom.

Zakon posebno zabranjuje diskriminaciju u odnosu na mogućnosti dobivanja i nabave roba, kao i u pružanju i pristupu uslugama.

Spolna diskriminacija može biti izravna i neizravna. Izravna diskriminacija je svako postupanje uvjetovano spolom kojim se osoba stavlja ili je bila stavljena ili bi mogla biti stavljena u nepovoljniji položaj od druge osobe u usporedivoj situaciji.

Neizravna diskriminacija postoji kada neutralna pravna norma, 71

kriteriji ili praksa stavljaju osobe jednoga spola u nepovoljniji položaj u odnosu na osobe suprotnog spola, osim ako je ta pravna norma, kriterij ili praksa objektivno opravdana legitimnim ciljem, a sredstva usmjerena postizanju tog cilja su primjerena i nužna.

Zakon posebno izdvaja uznemiravanje i spolno uznemiravanje kao oblike diskriminacije.

Uznemiravanje je svako neželjeno ponašanje uvjetovano spolom osobe, koje ima za cilj ili koje stvarno predstavlja povredu osobnog dostojanstva i koje stvara neugodno, neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje.

Spolno uznemiravanje je svako neželjeno verbalno, neverbalno ili fizičko ponašanje spolne naravi, koje ima za cilj ili predstavlja povredu osobnog dostojanstva, a posebice ako stvara neugodno, neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje. » Područja diskriminacije Zapošljavanje i rad Diskriminacija na području zapošljavanja i rada zabranjena je u javnom i privatnom sektoru, uključujući državna tijela, u odnosu na: 1.

2.

3.

4.

5.

6.

7.

72

uvjete za zapošljavanje, samozapošljavanje ili obavljanje zanimanja, uključujući kriterije i uvjete za izbor kandidata/tkinja za radna mjesta, u bilo kojoj grani djelatnosti i na svim razinama profesionalne hijerarhije, napredovanje na poslu, pristup svim vrstama i stupnjevima školovanja, profesionalne orijentacije, stručnog usavršavanja i osposobljavanja, dokvalifikacije i prekvalifikacije, uvjete zaposlenja i rada, sva prava iz rada i na temelju rada, uključujući jednakost plaća za jednaki rad i rad jednake vrijednosti, članstvo i djelovanje u udrugama radnika ili poslodavaca ili u bilo kojoj drugoj profesionalnoj organizaciji, uključujući povlastice koje proizlaze iz tog članstva, usklađivanje profesionalnog i privatnog života, trudnoću, porod, roditeljstvo i sve oblike skrbništva.

Prilikom oglašavanja potrebe za zapošljavanjem u oglasu mora biti jasno istaknuto da se za oglašeno radno mjesto mogu javiti osobe oba spola te nije dozvoljeno koristiti izričaje koji uzrokuju ili bi mogli uzrokovati diskriminaciju na temelju spola, bračnog i obiteljskog statusa i spolne orijentacije.

Obrazovanje Sadržaji vezani za pitanja ravnopravnosti spolova predstavljaju integralni dio predškolskog, osnovnoškolskog i srednjoškolskog odgoja i obrazovanja te visokoškolskog obrazovanja, kao i cjeloživotnog obrazovanja i usavršavanja, te uključuju pripremu oba spola za aktivno i ravnopravno sudjelovanje na svim područjima života. Ti sadržaji trebaju promicati nediskriminacijska znanja o ženama i muškarcima, uklanjanje neravnopravnosti spolova i rodnih stereotipa u obrazovanju na svima razinama, kao i uvažavanje rodnih aspekata u svim obrazovnim područjima. Na svim razinama odgoja i obrazovanja primjereno će se brinuti o ujednačenoj zastupljenosti po spolu u učeničkoj i studentskoj populaciji, a sve odgojnoobrazovne ustanove će posebnu pozornost posvetiti ujednačenoj zastupljenost obaju spolova u upravljačkim strukturama.

U sadržajima svjedodžbi, certifikata, licencija i diploma moraju se koristiti jezični standardi navodeći strukovne kvalifikacije, zvanja i zanimanja u ženskom, odnosno muškom rodu, ovisno o spolu primatelja/primateljice dokumenta.

Političke stranke Prilikom utvrđivanja i predlaganja liste kandidata/tkinja za izbor zastupnika u Hrvatski sabor, za izbor članova predstavničkih tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave kao i za izbor članova u Europski parlament političke stranke i drugi ovlašteni predlagatelji dužni su poštivati načelo ravnopravnosti spolova i voditi računa o uravnoteženoj zastupljenosti žena i muškaraca na izbornim listama.

Mediji Mediji će kroz programske sadržaje, programske osnove, programska usmjerenja i samoregulacijske akte promicati razvoj 73

svijesti o ravnopravnosti žena i muškaraca. Zabranjeno je javno prikazivanje i predstavljanje žena i muškaraca na uvredljiv, omalovažavajući ili ponižavajući način, s obzirom na spol i spolnu orijentaciju.

Statistički podaci Svi statistički podaci i informacije o osobama, koji se prikupljaju, evidentiraju i obrađuju u tijelima državne vlasti, tijelima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravnim i fizičkim osobama koje obavljaju djelatnost u skladu s propisima, moraju biti iskazani po spolu i javno dostupna. Sva pravosudna tijela dužna su voditi evidencije o sudskim predmetima po osnovi spolne diskriminacije i dostavljati ih ministarstvu nadležnom za poslove pravosuđa.

5.2. Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova

i zaštita od diskriminacije Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova je neovisno tijelo za suzbijanje diskriminacije u području ravnopravnosti spolova.

Ona djeluje neovisno i samostalno, prati provođenje propisa koji se tiču ravnopravnosti spolova i najmanje jednom godišnje izvješćuje Hrvatski sabor. Razmatra slučajeve kršenja načela ravnopravnosti spolova, slučajeve diskriminacije prema pojedincima ili grupama pojedinaca koje su počinila tijela državne uprave, jedinice tijela lokalne i područne (regionalne) samouprave i druga tijela s javnim ovlastima, zaposleni u tim tijelima i druge pravne i fizičke osobe. Svatko se može obratiti Pravobraniteljici bez obzira da li je neposredno oštećen, osim ako se oštećena strana tome izrijekom protivi. Zakonom je uređena nadležnost i postupanje institucije Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova s ovlašću zaprimanja prijava svih fizičkih i pravnih osoba vezanih uz diskriminaciju u području ravnopravnosti spolova, pružanja pomoći osobama koje su podnijele pritužbu zbog spolne diskriminacije pri pokretanju sudskog postupka, poduzimanja radnji ispitivanja pojedinačnih prijava do pokretanja sudskog spora te provođenja postupka mirenja i sklapanja izvan sudske nagodbe, uz pristanak stranaka.

74

U obavljanju poslova iz svoga djelokruga, Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova je ovlaštena upozoravati, predlagati i davati preporuke, a subjekti na koje se odnose dužni su pisanim putem obavijestiti Pravobraniteljicu o mjerama i radnjama poduzetim u skladu s dobivenim upozorenjima, prijedlozima i preporukama najkasnije u roku od 30 dana. U slučaju neudovoljavanja zahtjeva, ili u slučaju nedostavljanja obavijesti u propisanom roku, može tražiti provođenje nadzora od tijela koje obavlja nadzor nad njihovim radom.

Pored zaštite putem postupanja institucije Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, svatko tko smatra da mu je na temelju diskriminacije povrijeđeno neko pravo, može podnijeti tužbu redovnom sudu opće nadležnosti te zahtijevati naknadu štete.

Stranka u postupku je dužna iznijeti činjenice koje opravdavaju sumnju da je došlo do diskriminacijskog postupanja, nakon čega teret dokazivanja da nije bilo diskriminacije leži na protivnoj stranci.

Sudski postupci u slučajevima diskriminacije su žurni, a osim na inicijativu stranke, postupak se može pokrenuti udružnom tužbom.

75

6. BESPLATNA PRAVNA POMOĆ Na kraju priručnika navode se najvažnije odredbe koje se tiču besplatne pravne pomoći. Izlažu se vrste, pretpostavke i postupak za ostvarenje iste.

Besplatna pravna pomoć je pružanje pravne pomoći socijalno i ekonomski ugroženim građanima i građankama u svrhu ostvarenja jednakosti svih pred zakonom, osiguranja građanima Republike Hrvatske i drugim osobama djelotvorno ostvarenje pravne zaštite te pristupa sudu i drugim javnopravnim tijelima pod jednakim uvjetima. Svrha, korisnici i vrste pravne pomoći, pružatelji pravne pomoći te uvjeti i postupak za ostvarivanje pravne pomoći uređeni su Zakonom o besplatnoj pravnoj pomoći.

Pravna pomoć može se odobriti i u prekograničnom sporu u građanskim i trgovačkim stvarima, postupcima mirenja, izvansudskim nagodbama, izvršenju javnih isprava i pravnom savjetovanju u tim postupcima. Odredbe o pravnoj pomoći u prekograničnom sporu ne primjenjuju se u poreznim, carinskim i drugim upravnim postupcima. Prekogranični spor je spor u kojem podnositelj zahtjeva za odobravanje pravne pomoći ima prebivalište ili boravište u državi članici Europske unije, a koja nije država članica u kojoj postupa sud, odnosno u kojoj treba izvršiti sudsku odluku.

Vrste pravne pomoći su primarna pravna pomoć i sekundarna pravna pomoć. » Primarna pravna pomoć Primarna pravna pomoć obuhvaća: • opću pravnu informaciju • pravni savjet • sastavljanje podnesaka pred javnopravnim tijelima, Europskim sudom za ljudska prava i međunarodnim organizacijama u skladu s međunarodnim ugovorima i pravilima o radu tih tijela 76

• •

zastupanje u postupcima pred javnopravnim tijelima pravnu pomoć u izvansudskom mirnom rješenju spora

Primarna pravna pomoć se pruža ako: — podnositeljica zahtjeva sama ne raspolaže dovoljnim znanjem i sposobnošću da svoje pravo ostvari; — joj pravna pomoć nije osigurana na temelju posebnih propisa; podneseni zahtjev nije očito neosnovan; — su materijalne prilike podnositeljice zahtjeva takve da bi plaćanje stručne pravne pomoći moglo ugroziti uzdržavanje podnositeljice i članova kućanstva.

Ova pomoć se ostvaruje izravnim obraćanjem pružateljima primarne pravne pomoći, a to su upravna tijela županija odnosno Grada Zagreba, ovlaštene udruge i pravne klinike. Registar pružatelja primarne pravne pomoći vodi Ministarstvo pravosuđa.

Na internetskoj stranici Ministarstva nalazi se popis ovlaštenih udruga i pravnih klinika za pružanje primarne pravne pomoći. » Sekundarna pravna pomoć Sekundarnu pravnu pomoć pružaju odvjetnici, a obuhvaća: • • • • •

pravni savjet sastavljanje podnesaka u postupku zaštite prava radnika pred poslodavcem sastavljanje podnesaka u sudskim postupcima zastupanje u sudskim postupcima pravnu pomoć u mirnom rješenju spora

Sekundarna pravna pomoć obuhvaća i oslobođenje od plaćanja troškova sudskog postupka, kao i oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi ako su materijalne prilike podnositeljice zahtjeva takve da bi plaćanje predujma troškova postupka moglo ugroziti uzdržavanje podnositeljice zahtjeva i članova kućanstva u skladu s kriterijima definiranim Zakonom.

77

S obzirom na vrstu postupka koji se vodi, ova se pomoć može odobriti samo u sljedećim postupcima: 1.

2.

3.

4.

5.

6.

u svezi sa stvarnim pravima, osim zemljišnoknjižnih postupaka iz radnih odnosa iz obiteljskih odnosa, osim u postupcima sporazumnog razvoda braka u kojima bračni drugovi nemaju maloljetnu zajedničku ili posvojenu djecu ili djecu nad kojom ostvaruju roditeljsku skrb nakon punoljetnosti ovršnim postupcima i postupcima osiguranja kada je riječ o prisilnom ostvarenju ili osiguranju tražbine koja proizlazi iz postupka za koji se prema odredbama Zakona može odobriti pravna pomoć mirnog rješenja spora iznimno, u svim ostalim upravnim i građanskim sudskim postupcima kada takva potreba proizlazi iz konkretnih životnih okolnosti podnositelja zahtjeva i članova kućanstva, a u skladu s temeljnom svrhom zakona

U navedenim postupcima se može odobriti ako: • • • • •

se podnositeljica zahtjeva nema sposobnosti sama zastupati su materijalne prilike podnositeljice zahtjeva takve da bi plaćanje potrebne stručne pravne pomoći moglo ugroziti uzdržavanje podnositeljice zahtjeva i članova kućanstva se ne radi o obijesnom parničenju u posljednjih šest mjeseci od dana podnošenja zahtjeva nije odbijen zahtjev podnositeljice zbog namjernog davanja netočnih podataka podnositeljici zahtjeva pravna pomoć nije osigurana na temelju posebnih propisa

Kao jedan od kriterija za odobravanje ove pravne pomoći je imovno stanje podnositeljice te će se ona odobriti ako ukupni prihodi podnositeljice i članova kućanstva mjesečno ne prelaze po članu kućanstva iznos proračunske osnovice (za 2021. godinu utvrđena je u visini od 3.326,00 kuna) i ako ukupna vrijednost imovine u vlasništvu podnositeljice zahtjeva i članova kućanstva ne prelazi iznos od 60 proračunskih osnovica. Pravna pomoć odobrit će se i ako nisu ispunjene ove pretpostavke ako podnositeljica zahtjeva iz 78

objektivnih razloga ne može raspolagati ukupnim prihodima i imovinom ili ako dio ukupnih prihoda i imovine kojim podnositeljica zahtjeva može raspolagati ne prelazi prethodno navedene iznose.

Imovno stanje utvrđuje se za dvanaest mjeseci prije početka mjeseca u kojem se zahtjev podnosi.

Međutim, sekundarna pravna pomoć odobrit će se bez utvrđivanja imovnog stanja ako je podnositeljica zahtjeva: • • • •

dijete u postupku radi ostvarivanja prava na uzdržavanje žrtva kaznenog djela nasilja u postupku radi ostvarivanja prava na naknadu štete koja je počinjenjem kaznenog djela prouzročena osoba koja je korisnik pomoći za uzdržavanje u skladu s posebnim propisima kojima je uređeno ostvarivanje prava iz sustava socijalne skrbi osoba kojoj je korisnik prava na opskrbninu prema Zakonu o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji i Zakonu o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata

Postupak za odobravanje sekundarne pravne pomoći pokreće se podnošenjem zahtjeva nadležnom upravnom tijelu županije odnosno Grada Zagreba na propisanom obrascu, čiji je sastavni dio suglasnost podnositelja zahtjeva i članova kućanstva o dopuštenju uvida u sve podatke o ukupnim prihodima i imovini, u kojem će podnositeljica zahtjeva potvrditi da su podaci koje je dala točni i potpuni. Odobravanje se odnosi na potpuno ili djelomično osiguravanje plaćanja troškova pravne pomoći. Korisnica pravne pomoći dužna je troškove pravne pomoći isplaćene prema obračunu troškova vratiti u državni proračun ako joj je u postupku odmjereno pravo na naknadu troškova postupka pred sudom ili ako joj je u postupku u kojem je pružena pravna pomoć sudskom odlukom ili nagodbom povećano imovno stanje u opsegu u kojem ne bi ispunjavao pretpostavke za odobravanje pravne pomoći.

79

7. PRAVNI IZVORI • • • • • • • • • • • • • • • • •

80

Ustav Republike Hrvatske, NN 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14 Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji, NN 70/17, 126/19, 84/21 Prekršajni zakon, NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 Kazneni zakon, NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 Zakon o kaznenom postupku, NN 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 126/19 Zakon o novčanoj naknadi žrtvama kaznenih djela, NN 80/08, 27/11 Protokol o postupanju u slučaju nasilja u obitelji, 2019 Obiteljski zakon, NN 103/15, 98/19 Zakon o socijalnoj skrbi, NN 157/13, 152/14, 99/15, 52/16, 16/17, 130/17, 98/19, 64/20, 138/20 Zakon o ravnopravnosti spolova, NN 82/08, 69/17 Zakon o suzbijanju diskriminacije, NN 85/08, 112/12 Zakon o besplatnoj pravnoj pomoći, NN 143/13, 98/19 Nacionalna strategiju zaštite od nasilja u obitelji, za razdoblje od 2017. do 2022. godine Konvencije Vijeća Europe o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i obiteljskog nasilja Protokol o postupanju u slučaju seksualnog nasilja, NN 70/2018 Nacionalnu politiku za ravnopravnost spolova, za razdoblje od 2011. do 2015. godine, NN 88/2011 Konvencija o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena i Fakultativni protokol uz Konvenciju