2.2.2. Kazneno pravo

9. na vlastiti zahtjev, biti obaviještena o poduzetim radnjama povodom prijave i o ishodu postupka 10. biti ispitana bez neopravdane odgode nakon podnošenja prijave, pravo zahtijevati da bude ispitana u postupku pred sudom te pravo da se daljnja ispitivanja provode samo u mjeri u kojoj je to nužno za potrebe prekršajnog postupka 11. biti ispitana na policiji od strane osobe istog spola 12. izbjegavanje kontakta s počiniteljem prije i tijekom postupka, osim ako prekršajni postupak zahtijeva takav kontakt 13. privremeni smještaj u odgovarajuću ustanovu sukladno posebnom zakonu; 14. policijsku zaštitu i osiguranje, po nalogu suda, u svrhu neometanog uzimanja osobnih stvari prilikom napuštanja zajedničkog kućanstva 15. druga prava propisana zakonom kojim se uređuje kazneni postupak, osim onih prava koja po naravi stvari može imati samo žrtva kaznenog djela

1. radi se o težem oblik kršenja prethodno opisanih odredaba o zaštiti od nasilja u obitelji 2. kod žrtve (člana obitelji ili bliske osobe) je izazvan strah za vlastitu sigurnost ili sigurnost njoj bliskih osoba ili je dovedena u ponižavajući

2.2.2. Kazneno pravo Kako je već navedeno nasilje se osim prekršaja može pravno kvalificirati i kao kazneno djelo. Kaznena djela su ponašanja kojima se tako povređuju ili ugrožavaju osobne slobode i prava čovjeka te druga prava i društvene vrijednosti zajamčene i zaštićene Ustavom RH i međunarodnim pravom da se njihova zaštita ne bi mogla ostvariti bez kaznenopravne prisile. Kaznenim zakonom propisano je kazneno djelo nasilja u obitelji u čl.179.a koje glasi:

„Tko teško krši propise o zaštiti od nasilja u obitelji i time kod članova obitelji ili bliske osobe izazove strah za njezinu sigurnost ili sigurnost njoj bliskih osoba ili je dovede u ponižavajući položaj ili stanje dugotrajne patnje, a time nije počinjeno teže kazneno djelo kaznit će se kaznom zatvora od jedne do tri godine“.

Ovo kazneno djelo tako sadrži tri elementa koja moraju biti ispunjena:

položaj ili stanje dugotrajne patnje 3. nasiljem nije počinjeno neko teže kazneno djelo

Naime, počinjeno nasilje može prelaziti pravni opis kaznenog djela nasilja u obitelji te se podvesti pod neka druga kaznena djela, najčešće su to: • kaznena djela protiv života i tijela - ubojstvo, pokušaj ubojstva, sakaćenje ženskih spolnih organa, tjelesna ozljeda, teška tjelesna ozljeda i sl. • kaznena djela protiv spolne slobode – silovanje i teško silovanje/ teška kaznena djela protiv spolne slobode, bludne radnje, spolno uznemiravanje, prostitucija • kaznena djela protiv osobne slobode – protupravno oduzimanje slobode, prisila, prijetnja, nametljivo ponašanje (stalking) • kaznena djela počinjena na štetu djeteta

» Kazneni postupak Kada je nasilje okvalificirano kao kazneno djelu provest će se kazneni postupak koji je uređen Zakonom o kaznenom postupku. Kazneni postupak predstavlja skup pravno normiranih radnji nadležnih tijela, stranaka i ostalih sudionika u postupku čija je svrha utvrditi da li je kazneno djelo počinjeno te tko ga je počinio.

» Sudionici u kaznenom postupku

Osim policije, državnog odvjetništva i suda, sudionici u kaznenom postupku su: • Okrivljenik – osoba protiv koje se vodi kazneni postupak • Branitelj – okrivljenikov odvjetnik u kaznenom postupku • Žrtva – osoba koja je zbog kaznenog djela pretrpjela fizičke i duševne posljedice, imovinsku štetu ili bitnu povredu temeljnih prava i sloboda. • Oštećenik – osoba čije je osobno ili imovinsko pravo povrijeđeno ili ugroženo kaznenim djelom. • Oštećenik kao tužitelj – tužitelj koji je preuzeo progon od državnog odvjetnika koji nije pokrenuo ili je odustao od kaznenog progona • Opunomoćenik žrtve/oštećenika – odvjetnik koji pomaže žrtvi i oštećeniku u zaštiti njihovih prava u kaznenom postupku • Osoba od povjerenja – zakonski zastupnik i druga poslovno

sposobna osoba koju žrtva može izabrati da bude uz nju tijekom kaznenog postupka • Privatni tužitelj – tužitelj koji je podnio privatnu tužbu radi progona kaznenih djela za koja se progoni po privatnoj tužbi • Svjedoci – osobe koje mogu dati obavijesti o kaznenom djelu i počinitelju i o drugim važnim okolnostima

» Tijek kaznenog postupka Stadiji kaznenog postupka:

1. Prethodni postupak – kaznena prijava, izvidi kaznenih djela, istraživanje, dokazne radnje, istraga i optuživanje

2. Prvostupanjski postupak – rasprava i donošenje presude

3. Drugostupanjski postupak – žalbeni postupak, postupanje povodom žalbe protiv prvostupanjske presude (redoviti pravni lijek)

4. Postupak povodom izvanrednih pravnih lijekova (iznimno)

Kada žrtva prijavi nasilje policiji/državnom odvjetništvu te ono bude okvalificirano kao kazneno djelo, govorimo o podnošenju kaznene prijave. Za vrijeme podnošenja kaznene prijave uz žrtve može biti osoba od povjerenja, a prijava se može podnijeti osobno, pisanim putem, e-mailom te putem telefona. Na zahtjev žrtve policija/državno odvjetništvo su joj dužni izdati pisanu potvrdu o podnošenju kaznene prijave. Žrtva ima pravo odustati od kaznene prijave, međutim ako se za nasilje koje je prijavljeno kazneni progon poduzima po službenoj dužnosti, odgovarajući postupak će biti proveden bez sudjelovanja žrtve. Nakon podnošenja kaznene prijave policija/državno odvjetništvo dužni su utvrditi relevantne činjenice i prikupiti dokaze. Isto tako, dužni su žrtvi pružiti relevantne informacije o postupanjima po podnesenoj kaznenoj prijavi. Nadalje, žrtva ima pravo uložiti prigovor na pojedina postupanja policije višim nadležnim tijelima te ima pravo tražiti obavijest o poduzetim radnjama državnog odvjetnika u roku od 2 mjeseca od podnošenja kaznene prijave. Državni odvjetnik dužan je žrtvu obavijestiti o poduzetim radnjama u roku od 30 dana od zaprimljenog zahtjeva (osim kada bi time ugrozio učinkovitost postupka), a u roku od 6

mjeseci od upisa kaznene prijave u upisnik kaznenih prijava dužan je odlučiti o kaznenoj prijavi.

Kazneni postupak se provodi na zahtjev ovlaštenog tužitelja. Za djela za koja se postupak pokreće po službenoj dužnosti ovlašteni tužitelj je državni odvjetnik. U takvim slučajevima, ako zakonom nije drukčije propisano, državni odvjetnik je dužan pokrenuti postupak ako postoji osnovana sumnja da je određena osoba počinila kazneno djelo, a nema zakonskih smetnji za progon te osobe. Međutim, za kaznena djela za koja je to propisano zakonom državni odvjetnik također pokreće kazneni postupak, ali samo na prijedlog žrtve.

Za kaznena djela koja se progone po prijedlogu žrtve, prijedlog za progon mora se podnijeti u roku od tri mjeseca od dana kad je fizička ili pravna osoba saznala za kazneno djelo i počinitelja. Prijedlog za progon podnosi se državnom odvjetništvu. Ako su žrtva ili pravna osoba na čiju je štetu kazneno djelo počinjeno podnijele kaznenu prijavu ili je oštećenik podnio prijedlog za ostvarivanje imovinskopravnog zahtjeva u kaznenom postupku, smatra se da je time stavljen i prijedlog za progon. Pravovremena privatna tužba smatrat će se kao pravovremeno podnesen prijedlog žrtve ako se u tijeku postupka utvrdi da se radi o kaznenom djelu za koje se progoni po prijedlogu. Dijete koje je navršilo šesnaest godina života može i samo podnijeti prijedlog za progon.

Ako državni odvjetnik ustanovi da nema osnova za pokretanje ili provođenje kaznenog progona, na njegovo mjesto može stupiti žrtva u ulozi oštećenika kao tužitelja uz uvjete određene zakonom. U tom slučaju žrtva sudjeluje u postupku kao oštećenik-tužitelj koji je preuzeo kazneni progon. Žrtva koja je preuzela kazneni progon ima ista prava koja ima državni odvjetnik, osim prava koja državni odvjetnik ima kao državno tijelo. U ovakvom postupku, državni odvjetnik ima pravo do završetka rasprave sam preuzeti progon i zastupanje optužbe. Oštećeniku-tužitelju kad se postupak vodi na njegov zahtjev za kazneno djelo za koje se može izreći kazna zatvora više od pet godina, može se na njegovo traženje postaviti opunomoćenik (odvjetnik) ako je to u interesu postupka i ako oštećenik- tužitelj, prema svom imovnom stanju, ne može podmiriti troškove zastupanja.

Za djela za koja se kazneni postupak pokreće po privatnoj tužbi ovlašteni tužitelj je privatni tužitelj, a tužba se mora podnijeti u roku od tri mjeseca od dana kad je saznao za kazneno djelo i počinitelja. Privatni tužitelj može svojom izjavom sudu odustati od privatne tužbe do završetka rasprave, ali tada gubi pravo da ponovno podnese privatnu tužbu za to kazneno djelo. Privatni tužitelj ima ista prava koja ima državni odvjetnik, osim prava koja državnom odvjetniku pripadaju kao državnom tijelu.

Ako državni odvjetnik nije odbacio kaznenu prijavu već je proveo istragu, sljedeći je korak podizanje optužnice. Prisustvo žrtve na optužnom vijeću nije obavezno, međutim ako mu prisustvuje, žrtva u ulozi oštećenika tom prilikom može upozoriti na dokaze o krivnji, obrazložiti svoj imovinskopravni zahtjev te predložiti privremene mjere osiguranja imovinskopravnog zahtjeva. Ako optužnica bude rješenjem potvrđena, provest će se pripremno ročište nakon kojeg slijedi rasprava koja na kraju rezultira donošenjem presude. Dok pripremno ročište nije javno, rasprava jest javna, s tim da javnost može biti isključena u zakonom propisanim slučajevima. Svatko je nedužan i nitko ga ne može smatrati krivim za kazneno djelo dok mu se pravomoćnom sudskom presudom ne utvrdi krivnja. Presude mogu biti osuđujuće, oslobađajuće ili odbijajuće, a na donesene presude se mogu podnijeti redovni i izvanredni pravni lijekovi. Za svako kazneno djelo propisana je zapriječena kazna. Kazne mogu biti novčana kazna, kazna zatvora, kazna maloljetničkog zatvora i kazna dugotrajnog zatvora za najteža djela. Kazne se mogu modificirati kroz rad za opće dobro kao zamjena za novčanu kaznu i uvjetnu osudu. Uvjetna osuda česta je u slučajevima nasilja, a njom se određuje da se kazna na koju je počinitelj osuđen neće izvršiti ako počinitelj u vremenu provjeravanja (koje je u pravilu od 1 do 5 godina) ne počini novo kazneno djelo i ispuni određene mu obveze. Može se izreći samo kada je izrečena kazna do 1 godine zatvora ili novčana kazna. Djelomična uvjetna osuda može se odrediti za jedan dio kazne kada je izrečena kazna veća od 1 i manja od 3 godine zatvora. Osim ovih kazni, uz odgojne mjere koje se izriču maloljetnicima, u kaznenopravne sankcije spadaju još i sigurnosne mjere. Izriču se u skladu s težinom kaznenog djela i opasnosti počinitelja, a svrha im je otklanjanje okolnosti koje omogućavaju ili poticajno djeluju na počinjenje novog kaznenog djela.

Sigurnosne mjere su:

1. obvezno psihijatrijsko liječenje, 2. obvezno liječenje od ovisnosti, 3. obvezan psihosocijalni tretman, 4. zabrana obavljanja određene dužnosti ili djelatnosti, 5. zabrana upravljanja motornim vozilom, 6. zabrana približavanja, 7. udaljenje iz zajedničkog kućanstva, 8. zabrana pristupa internetu 9. zaštitni nadzor po punom izvršenju kazne zatvora

Sigurnosne mjere se primjenjuju nakon završetka kaznenog postupka kada presuda postane izvršna tj. kada se počne primjenjivati. Za razliku od njih mjere opreza počinitelju nasilnog kaznenog djela sud i državni odvjetnik mogu izreći za vrijeme trajanja postupka kada postoje razlozi za određivanje ili je određen istražni zatvor, a ista svrha se može ispuniti mjerom opreza. Dakle, mjere opreza mogu biti naložene prije i tijekom kaznenog postupka. Prije podizanja optužnice mjere opreza određuje, produljuje i ukida rješenjem državni odvjetnik, a sudac istrage kad odlučuje o istražnom zatvoru. Državni odvjetnik ili sudac istrage koji je mjeru odredio nadležan je za njezino produljenje ili ukidanje. Nakon podizanja optužnice pa do pravomoćnosti odnosno izvršnosti presude te mjere određuje, produljuje i ukida prvostupanjski sud.

Mjere opreza su:

1. zabrana napuštanja boravišta 2. zabrana posjećivanja određenog mjesta ili područja 3. obveza redovitog javljanja određenoj osobi ili državnom tijelu 4. zabrana približavanja određenoj osobi 5. zabrana uspostavljanja ili održavanja veze s određenom osobom 6. zabrana obavljanja određene poslovne aktivnosti 7. privremeno oduzimanje putne i druge isprave za prijelaz državne granice 8. privremeno oduzimanje dozvole za upravljanje motornim vozilom 9. zabrana uhođenja ili uznemiravanja žrtve ili druge osobe 10. udaljenje iz doma 11. zabrana pristupa internetu

» Izdavanje kaznenog naloga (skraćeni kazneni postupak) Državni odvjetnik može za kaznena djela za koja je saznao na temelju vjerodostojnog sadržaja kaznene prijave (a za koja je propisana novčana kazna ili kazna zatvora do pet godina i za odlučivanje nije nadležno sudsko vijeće) u optužnici zatražiti da sud izda kazneni nalog u kojem će okrivljeniku izreći određenu kaznu ili mjeru bez provođenja rasprave. Ako se sa zahtjevom složi, sudac pojedinac će presudom izdati kazneni nalog. U presudi o kaznenom nalogu navest će se samo da se prihvaća zahtjev državnog odvjetnika te se okrivljeniku izriče kazna ili mjera iz zahtjeva. Kazneni nalog dostavlja se okrivljeniku i njegovu branitelju ako ga ima te državnom odvjetniku i žrtvi. Okrivljenik ili njegov branitelj mogu u roku od osam dana po primitku podnijeti prigovor protiv kaznenog naloga u pisanom obliku ili prihvatiti presudu. U slučaju kada sudac pojedinac ne odbaci njihov prigovor kao nepravovremen ili podnesen od neovlaštene osobe, kao i kada ocijeni da nema dovoljno osnova za izdavanje kaznenog naloga ili da se može očekivati izricanje neke druge kazne ili mjere, a ne one koju je zatražio državni odvjetnik dostavit će optužnicu optužnom vijeću i provest će se redovan kazneni postupak.

» Prava žrtava Kao i u prekršajnom postupku, tijela kaznenog postupka (policija, državno odvjetništvo, sud) dužna su žrtvu upoznati s pravima i uputiti na službe za podršku. Podršku i pomoć žrtvama i svjedocima pružaju odjeli za podršku žrtvama i svjedocima osnovani pri sedam županijskih sudova, a svrha im je pružiti podršku žrtvama kaznenih djela te olakšati stresne situacije svjedočenja i boravka na sudu. Služba za podršku žrtvama i svjedocima Ministarstva pravosuđa i uprave osigurava informacije o otpustu počinitelja s izdržavanja kazne zatvora, informacije u vezi sa svjedočenjem u međunarodnim predmetima i informacije vezane za novčanu naknadu žrtvama kaznenih djela. Nacionalni pozivni centar za žrtve kaznenih djela i prekršaja pruža žrtvama i svjedocima informacije o pravima te ih upućuje na druge ustanove i organizacije koje pružaju stručnu pomoć putem besplatnog telefona 116-006 (radnim danom od 8 do 20 sati). Organizacije civilnog društva pomažu žrtvama u suočavanju s psihološkim, emotivnim, socijalnim i praktičnim

gubitcima pružajući pravnu, emocionalnu, psihološku i praktičnu pomoć, zaštitu, savjete i informacije. Policija je obvezna upoznati žrtvu s njezinim pravima na njoj razumljiv način te joj uručiti pisanu obavijest o pravima koja ima u postupku uz dodatni popis kontakata navedenih tijela i organizacija. Tijekom kaznenog postupka uz žrtvu može biti osoba od povjerenja, a to je zakonski zastupnik i druga poslovno sposobna osoba koju žrtva može izabrati da bude uz nju tijekom kaznenog postupka, ali ova osoba ne može biti svjedok u kasnijem postupku.

Zakon o kaznenom postupku propisuje sljedeća prava žrtava kaznenih djela:

1. pravo na pristup službama za potporu 2. pravo na djelotvornu psihološku i drugu stručnu pomoć tijela, organizacije ili ustanove za pomoć žrtvama kaznenih djela 3. pravo na zaštitu od zastrašivanja i odmazde 4. pravo na zaštitu dostojanstva tijekom njezina ispitivanja kao svjedoka 5. pravo da bude saslušana bez neopravdane odgode nakon podnošenja kaznene prijave te da se daljnja saslušanja provode samo u mjeri u kojoj je to nužno za potrebe kaznenog postupka 6. pravo na pratnju osobe od povjerenja pri poduzimanju radnji u kojima sudjeluje 7. pravo da se medicinski zahvati prema njoj poduzimaju u najmanjoj mjeri i samo ako su krajnje nužni za potrebe kaznenog postupka 8. pravo sudjelovati u kaznenom postupku kao oštećenik, pravo podnijeti prijedlog za progon i privatnu tužbu sukladno odredbama Kaznenog zakona, pravo biti obaviještena o odbacivanju kaznene prijave i odustajanju državnog odvjetnika od kaznenog progona te pravo preuzeti kazneni progon umjesto državnog odvjetnika 9. pravo da na njezin zahtjev bez nepotrebne odgode bude obaviještena o ukidanju pritvora ili istražnog zatvora, bijegu okrivljenika i otpuštanju osuđenika s izdržavanja kazne zatvora te mjerama koje su poduzete radi njezine zaštite 10. pravo da na njezin zahtjev bude obaviještena o svakoj odluci kojom se pravomoćno okončava kazneni postupak 11. druga prava propisana zakonom

» Pojedinačna procjena Prije ispitivanja žrtve, tijelo koje provodi ispitivanje će u suradnji s tijelima, organizacijama ili ustanovama za pomoć i podršku žrtvama kaznenih djela provesti pojedinačnu procjenu žrtve. Pojedinačna procjena žrtve uključuje utvrđivanje postoji li potreba za primjenom posebnih mjera zaštite u odnosu na žrtvu te ako postoji, koje posebne mjere zaštite bi se trebale primijeniti. Kada je žrtva kaznenog djela dijete, pretpostavit će se da postoji potreba za primjenom posebnih mjera zaštite te utvrditi koje posebne mjere zaštite treba primijeniti. Pojedinačnom procjenom žrtve mogu se utvrditi posebne potrebe zaštite pa one stječu dodatna prava koja inače ne bi imale:

Žrtve kaznenog djela protiv spolne slobode i kaznenog djela trgovanja ljudima uz prethodno navedena prava prema Zakonu o kaznenom postupku imaju i pravo:

1. prije ispitivanja razgovarati sa savjetnikom na teret proračunskih sredstava 2. da je u policiji i državnom odvjetništvu ispituje osoba istog spola te da je, ako je to moguće, u slučaju ponovnog ispitivanja ispituje ta ista osoba 3. uskratiti odgovor na pitanja koja nisu u vezi s kaznenim djelom, a odnose se na strogo osobni život žrtve 4. zahtijevati da bude ispitana putem audio video uređaja 5. na tajnost osobnih podataka 6. zahtijevati isključenje javnosti s rasprave

• prije ispitivanja razgovarati sa savjetnikom na teret proračunskih sredstava • na opunomoćenika na teret proračunskih sredstava • da ju u policiji i državnom odvjetništvu ispituje osoba istog spola te da ju, ako je to moguće, u slučaju ponovnog ispitivanja ispituje ta ista osoba • uskratiti odgovor na pitanja koja nisu u vezi s kaznenim djelom, a odnose se na strogo osobni život žrtve • zahtijevati da bude ispitana putem audio-video uređaja • na tajnost osobnih podataka • zahtijevati isključenje javnosti s rasprave

Dijete kao žrtva kaznenog djela ima posebna prava:

Sud, državno odvjetništvo, istražitelj i policija dužni su prema djetetu kao žrtvi kaznenog djela postupati posebno obzirno, imajući na umu dob, ličnost i druge okolnosti kako bi se izbjegle štetne posljedice za odgoj i razvoj djeteta. Pri postupanju prema djetetu žrtvi nadležna tijela prvenstveno će se rukovoditi najboljim interesom djeteta.

• na opunomoćenika na teret proračunskih sredstava • na tajnost osobnih podataka • na isključenje javnosti

» Oštećenik

Oštećenik je ona žrtva koja sudjeluje u kaznenom postupku u cilju promicanja vlastitih procesnih interesa, a čije je osobno ili imovinsko pravo povrijeđeno ili ugroženo kaznenim djelom. Žrtva se mora prijaviti kao oštećenik do podizanja optužnice, policiji ili državnom odvjetništvu, a do završetka rasprave, sudu. Kao oštećeniku, žrtvi pripadaju neka dodatna procesna prava: • služiti se vlastitim jezikom, uključujući i znakovni jezik gluhih i gluhoslijepih, i na pomoć tumača • podnijeti prijedlog za ostvarivanje imovinskopravnog zahtjeva te privremenih mjera osiguranja • na opunomoćenika te izvršiti uvid u spis predmeta • upozoravati na činjenice i predlagati dokaze te prisustvovati dokaznom ročištu, • prisustvovati raspravi i sudjelovati u dokaznom postupku te iznijeti završni govor, • zatražiti obavijest od državnog odvjetnika o poduzetim radnjama povodom njegove prijave i podnijeti pritužbu višem državnom odvjetniku • podnijeti žalbu, zatražiti povrat u prijašnje stanje, biti obaviješten o ishodu kaznenog postupka

» Imovinskopravni zahtjev i novčana naknada Imovinskopravni zahtjev podnosi žrtva kao oštećenik te drugi oštećenici kaznenog djela u svrhu naknade štete prouzročene počinjenim kaznenim djelom.

Imovinskopravni zahtjev može obuhvaćati:

• naknadu štetu koja može biti materijalna ili nematerijalna (pretrpljena bol, strah) • povrat stvari — ako je oštećenik/žrtva bila vlasnik ili zakonski držatelj te stvari • poništavanje određenog pravnog posla — ako je zbog kaznenog djela nastao pravni posao imovinskopravnog karaktera

Imovinskopravni zahtjev koji je nastao zbog počinjenja kaznenog djela raspravit će se na prijedlog oštećenika u kaznenom postupku ako se time ne bi znatno odugovlačio taj postupak. Isto tako, ovaj zahtjev se može podnijeti u građanskom postupku. Drugim riječima, imovinskopravni zahtjev je moguće podnijeti u kaznenom postupku ili u posebnoj građanskoj parnici protiv okrivljenog. Ako se zahtjev podnosi tijekom kaznenog postupka, uvjet za njegovo prihvaćanje je da sud okrivljenika proglasi krivim. U građanskoj parnici to nije preduvjet za uspjeh imovinskopravnog zahtjeva.

Prijedlog za ostvarivanje imovinskopravnog zahtjeva u kaznenom postupku podnosi se tijelu kojem se podnosi kaznena prijava ili sudu koji vodi postupak, i to najkasnije do završetka dokaznog postupka pred prvostupanjskim sudom. Žrtva kaznenog djela za koje je propisana kazna zatvora teža od pet godina, ako trpi teže posljedice kaznenog djela, ima pravo na stručnu pomoć savjetnika na teret proračunskih sredstava pri podnošenju imovinskopravnog zahtjeva. U presudi kojom okrivljenika proglašava krivim sud može oštećeniku dosuditi zahtjev u cijelosti ili samo djelomično, a za ostatak ga uputiti u parnicu. Ako je počinitelj pravomoćno osuđen za neko kazneno djelo nasilja, žrtva, neovisno o imovinskom stanju, može podnijeti zahtjev za besplatnu pravnu pomoć u parničnom postupku. Sud će oštećenika uputiti u parnicu i kada u kaznenom postupku nema pouzdane osnove ni za potpuno niti za djelomično presuđenje, kao i kad sud donese presudu kojom se okrivljenik oslobađa optužbe ili kojom se optužba odbija ili kad obustavi kazneni postupak. I u tom slučaju žrtva/oštećenik kaznenog djela može podnijeti tužbu za naknadu materijalne i nematerijalne štete.

Žrtva kaznenog djela nasilja počinjenog s namjerom ima pravo na novčanu naknadu iz sredstava državnog proračuna u skladu

sa Zakonom o novčanoj naknadi žrtvama kaznenih djela. Pravo na naknadu prema ovom zakonu ima neposredna žrtva i posredna žrtva. Neposredna žrtva je osoba koja je pretrpjela teške tjelesne ozljede ili teško narušenje zdravlja kao posljedicu kaznenog djela nasilja. Kad kazneno djelo nasilja prouzroči smrt neposredne žrtve, pravo na naknadu ima posredna žrtva. Posredna žrtva je bračni drug, izvanbračni drug, dijete, roditelj, posvojenik, posvojitelj, maćeha, očuh, pastorak neposredne žrtve i osoba s kojom je neposredna žrtva živjela u istospolnoj zajednici. Posredna žrtva je i djed, baka i unuk, ako je jedan od njih neposredna žrtva, u slučaju kad je između njih postojala trajnija zajednica života, a baka i djed su zamjenjivali roditelje. Pravo na naknadu može se ostvariti samo ako je kazneno djelo evidentirano ili prijavljeno policiji ili državnom odvjetništvu.

Prava žrtve odnose se na: • naknadu troškova zdravstvene zaštite, samo ako nema pravo na pokriće troškova na temelju zdravstvenog osiguranja • naknadu za izgubljenu zaradu do 35 000 kn • naknadu zbog gubitka zakonskog uzdržavanja do iznosa od 70 000 kn ima posredna žrtva • naknadu za pogrebne troškove u iznosu od najviše 5 000 kuna ima osoba koja ih je platila

Pri odlučivanju o pravu na naknadu uzima se u obzir postupanje neposredne žrtve prije, u trenutku počinjenja kaznenog djela i nakon toga, zatim doprinos neposredne žrtve nastanku i obujmu štete, je li neposredna žrtva i u kojem roku prijavila kazneno djelo nadležnim tijelima (osim ako to nije mogla učiniti iz opravdanih razloga) te suradnja neposredne žrtve s policijom i nadležnim tijelima kako bi se počinitelj priveo pravdi.

Postupak se pokreće ispunjavanjem službenog obrasca uz koji moraju biti priložene sve potrebne isprave. Zahtjev se podnosi Ministarstvu pravosuđa u roku od šest mjeseci od dana počinjenja kaznenog djela, a može se podnijeti i kasnije ukoliko žrtva zbog opravdanih razloga nije bila u mogućnosti zahtjev podnijeti u tom roku, ali najkasnije tri mjeseca od dana kada su prestali opravdani razlozi. Protekom tri godine nakon počinjenja kaznenog djela zahtjev se više ne može podnijeti.

Ako je žrtva prethodno ostvarila imovinskopravni zahtjev uzet će se u obzir njegova visina pri odmjeravanju novčane naknade, a tako će postupiti i sud pri dosuđivanju imovinskopravnog zahtjeva ako je žrtva prethodno ostvarila novčanu naknadu iz sredstava državnog proračuna.

» Svjedočenje Svjedoci su osobe za koje je vjerojatno da mogu dati obavijesti o kaznenom djelu, počinitelju i o drugim važnim okolnostima. Svjedoci su dužni odazvati se pozivu za svjedočenje i govoriti istinu. Davanje lažnog iskaza jest kazneno djelo. Svjedoci, kao i žrtve i oštećenici, se mogu se ispitati u policiji, državnom odvjetništvu i na sudu. Svjedok će svakako biti ispitan na raspravi. Najprije će se utvrditi osobni podaci svjedoka te njegov odnos s okrivljenikom, potom ga se upozorava na dužnost iskazivanja istine i pravo da ne odgovori na pojedina pitanja. Nakon toga ga se poziva da iznese sve što mu je poznato o predmetu, a zatim mu se postavljaju pitanja radi provjere, dopune i razjašnjenja. Utvrdit će se i odakle je svjedoku poznato to što tvrdi. Svjedoke u pravilu ispituju stranke prema unakrsnom modelu, a sud samo iznimno postavlja pitanja radi razjašnjenja. Svjedok ima pravo izraziti nelagodu sudu prilikom davanja iskaza pred javnosti ili okrivljenikom. Svjedoci se ispituju svaki posebno, bez prisutnosti drugih svjedoka. Svoje odgovore dužni su dati usmeno, a pri tom imaju pravo služiti se vlastitim jezikom.

Iznimke od dužnosti svjedočenja postoje, tako oslobođene obveze svjedočenja mogu biti osobe koje:

• su zakonom obvezane čuvati tajnost podataka • imaju povlasticu nesvjedočenja • imaju povlasticu uskrate odgovora na pojedino pitanje ako bi time izložile sebe ili svog bliskog srodnika kaznenom progonu, teškoj sramoti ili znatnoj materijalnoj šteti • su ugroženi svjedoci (kad postoji vjerojatnost da bi davanjem iskaza ili odgovorom na pojedino pitanje sebe ili njemu blisku osobu izložio ozbiljnoj opasnosti po život, zdravlje, tjelesnu nepovredivost, slobodu ili imovinu većeg opsega)