Cyber joint

«Ribar», također u zelenoj boci.

– Matko Petrović. – baca bocu ribi. Riba ždere bocu, Matko umire. Čarobnjak smatra da se život svakog čovjeka nalazi u praznoj zelenoj boci. On je jedina osoba na svijetu, koja može vidjeti koja je čija boca. On skuplja boce, odnosno ljudske živote u svom prašnjavom ormaru, koji po svim prirodnim zakonima ne bi mogao sadržavati toliko boca. Ako se čarobnjaku netko zamjeri, on bocom tog čovjeka nahrani divovsku ribu i taj čovjek umire.

Barem tako vjeruje i za tim čarobnjakovim vjerovanjem se povodi ova priča... barem zasad.

Na plaži, kraj čarobnjakova bungalova, snimaju film o životu borca protiv sotonističke zavjere. Film je pun specijalnih efekata, kaskadera i sisatih plavuša. Poslan sam na snimanje filma da bih napravio reportažu za novine. Intervjuirati ću čarobnjaka, budući da se scenarij filma temelji na njegovoj kratkoj priči. U redakciji su mi ispričali da je čarobnjak običan luđak. Pošto se režiser filma fura na Davida Lyncha, činilo mu se fornim snimiti film temeljen na luđakovoj priči.

Gledam set, neka divovska metalna konstrukcija isprepletena nečim što liči na paukovu mrežu. Glavni junak spašava zgodnu djevojku od divovskog čudovišta. Čudovište je neki hibrid između pauka i pijetla.

– U pičku materinu! – tko je izmislio tako smiješno čudovište.

Uopće ne djeluje impresivno, možda će nakon montaže ličiti na nešto. Čarobnjakov bungalov se nalazi na kraju pješčane plaže.

Pokucam na vrata. Otvaraju mi tri kurve: – Tražiš čarobnjaka ili nas želiš jebat? – pita stara, izborana, mršava kurva.

– Ni da mi platiš. Da, tražim čarobnjaka.

Kurva se namršti i odgovori: – Reći ću ti gdje živi samo ako mi dozvoliš da ti popušim kurac.

212