Page 1


prazna stranica


Marin Tomić Cyber joint + Sex & nasilje


prazna stranica


Marin Tomić

Cyber joint +Sex & nasilje (roman i priče)

Zigo Rijeka, 2006.


prazna stranica


SADRŽAJ Cyber joint Prvi dio – Cyber joint . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9 Drugi dio – Hewee metal . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 51 Treći dio – Diktatura dr. Asmozowa

. . . . . . . . . . . . . . . . . 83

Četvrti dio – B-52 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 111 Peti dio – Kraj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 139 Dodatak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 145

Sex & nasilje Priča jedan – 110 kg . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 155 Priča dva – Prajedno . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 157 Priča tri – Vrt

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 159

Priča četiri – Kelti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 163 Priča pet – Dyawo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 166 Priča šest – Brod luđaka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 170 Priča sedam – Pjevač . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 172 Priča osam – Supersonična metafizika . . . . . . . . . . . . . . . 176 Priča devet – Elvira . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 181 Priča deset – Drva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 185 Priča jedanaest – Pijana svirka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 204 Priča dvanaest – Prava riječ

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 207

Priča trinaest – Film . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 210

Bilješka o autoru . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 219


prazna stranica


CYBER JOINT


prazna stranica


prvi dio Cyber joint


prazna stranica


glava prva

Cyber joint

Nova vrsta pljuge. Napušiš se i postaneš cyborg. I to kakav! Cyborg koji je podložan manipulaciji dilera. Postaješ neka vrsta dilerova tjelohranitelja, ali u isto vrijeme i njegova lutka s kojom može raditi sve što poželi.. Ako želi da pužeš, ti ćeš puzati, ako želi da nekoga razbiješ, ti ćeš ga razbiti. Ta pljuga kao da nema granica u svojim mogućnostima. Baš kao da. Jedina granica Cyberjointborga jest dilerova mašta. Sva mašta dilera je svo moguće iskustvo Cyberjointborga. Cyberjointborg ne može spoznati svijet izvan dilerove mašte, iz razloga što jedini podražaji koje Cyberjointborg može primiti su oni koje mu diler pruži. Osim toga, to su jedini podražaji koje Cyberjointborgov razum može razumjeti. Njegov razum je izgrađen pušenjem cyber jointa. Zato se takav cyborg zove Cyberjointborg. Cyber joint mijenja razum osobe, tako da razum može izvršiti sintezu samo onih podražaja koje dobije od dilera. Dakle diler je njegov bog tvorac. Ako se Cyberjointborg ponaša tako da izvršava u potpunosti dilerove naredbe tada Cyberjointborg postaje dostojan da diler prema njemu bude blagonaklon. Međutim, diler ne mora biti blagonaklon prema Cyberjointborgu, ali da bi Cyberjointborg preživio mora biti dostojan dilerove blagonaklonosti. Tako npr. jednom je jedan diler, nakon što je njegov Cyberjointborg vratio sve dugove od dilerovih dužnika i poubijao šesnaest drugih dilera, pustio svoga Cyberjointborga neka gladuje deset dana. Nakon tih deset dana diler ponovno pozove Cyberjointborga k sebi, a Cyberjointborg je bio toliko sretan da to sada tu njegovu 11


sreću ne želim opisivati jer bi mi uzelo previše vremena, a čitatelj bi sam poželio biti Cyberjointborg, što mu nikako ne želim. Ali niti dilerov život nije slobodan. Zapravo ne baš život već više dilerovi snovi. Naime, (uf koja riječ), neurolozi su otkrili kako se mogu kontrolirati snovi i kako se može obustaviti svako sanjanje. To bi samo po sebi bio hvalevrijedan, još jedna luda riječ, pothvat, da se nisu uplele velike korporacije. Korporacije su u tom otkriću vidjele novu korist za sebe te su stvorile proizvođače snova. Taj stroj proizvođač snova je stvarao snove po želji korisnika. Ti snovi su bili realniji od običnih snova, a korisnik je mogao memorirati priču i zapravo u jednom životu proživjeti dva ili više života. Ljudi su apsolutno poludjeli za tim strojem. Postala je stvar društvenog prestiža posjedovati proizvođača snova. Onaj tko nije posjedovao proizvođača snova bio je odbačen iz društva. Vlade su (potpomognute financijskim injekcijama korporacija) uvele pozitivnu diskriminaciju korisnika proizvođača snova (veće plaće, bolji posao), putem medija propagirale kako je moderno imati proizvođače snova, a kako je sasvim out ne imati ih. Znanstvenici su tvrdili da proizvođači snova produžuju ljudski život i povećavaju kvocijent inteligencije. I sada neka netko bude protiv znanstvenika? Jer znanstvenik zna istinu, ako govoriš protiv njega, glup si. A glup si upravo iz razloga što ne koristiš proizvođače snova. U isto vrijeme korporacija Dreammaker inc. je tolerirala negativnu diskriminaciju nesanjača kojima bi se davali otkazi ili bi ih se linčovalo. Na koncu su nesanjači, time i svi ljudi koji se bore protiv dominacije i filozofije krda bili sasvim istrijebljeni. Sada, kako su proizvođači snova postali esencijalan (bitan) dio novog društvenog poretka, korporacije su pritisnule svjetske vlasti da donesu zakon kojim se zabranjuje bilo koja vrsta snova osim one koju stvara proizvođač snova. I to ne od bilo koje korporacije, nego samo od Dreammaker inc. 12


Dreammaker inc. je postala monopolist u snovima i malo–pomalo tim strojem zarobila ljude, te je postala pravi vlasnik svijeta. Kontrolirala je snove najutjecajnijih ljudi i njihovim snovima ih ucjenjivala. Zato su sve svjetske vlade predale vlast Dreammaker inc., a svaki pokušaj raznih manjih kompanija ili pojedinaca da naprave svoju verziju proizvođača snova bili su osujećeni tako što je Dreammaker inc. postao njihov vlasnik ili smrtnom kaznom (u slučaju da se takve pravne ili privatne osobe nisu htjele prodati). Netko bi se mogao zapitati nije li san prirodna pojava kod čovjeka? Odgovor je: ljudima se najčešće pri rođenju, a rjeđe tako što ih se lovilo po gradovima, selima, prašnjavim cestama i napuštenim rudnicima ugrađivao u glavu blokator snova, koji se mogao deblokirati jedino kupnjom proizvođača snova. Sama kupnja proizvođača snova osiguravala je korisniku samo noćne more. Da bi ih izbjegao, korisnik je svaki dan za normalan san morao platiti 50 $, a za super san 100 $. Zato su samo najbogatiji ljudi mogli živjeti dva života u jednom, a samo oni rijetki (glasina je bila da ih ima 36 na cijelom sunčevom sustavu) su mogli živjeti nekoliko života u jednom. Čitatelju neće biti teško zaključiti da se cijela populacija pretvorila u ovisnike. Dileri su bili ovisni o svojim snovima, oni uspješniji su čak imali i priču u snu, zato su i stvorili Cyber joint. Pljugu koja stvara svijet iz kojeg se ne može pobjeći. Dileri su imali osigurane, vjerne mušterije, odnosno sami sebe, (ali više o tome u glavi drugoj). Cyberjointborgovi nisu nikada sanjali jer Imali su ugrađen blokator snova Njihovo jedino moguće iskustvo je bilo iskustvo podražaja što im diler pruža, tako čak i kada bi im se skinuli blokatori snova Cyberjointborgovi ne bi mogli sanjati iz razloga što su ovisni o cyber jointu. A ako je netko ovisan o cyber jointu ne može biti ovisan o proizvođačima snova 13


Neki revolucionari (pobunjenici protiv Dreammakera inc.) su upravo zbog gore navedena razloga pokušali pokrenuti pobunu pomoću Cyberjointborga. Budući da Cyberjointborg bez podražaja dilera niti ne postoji (ne misli, ne osjeća) pobuna im je propala. Jer da bi kontrolirao Cyberjointborga moraš biti diler, a da bi bio diler moraš biti ovisan o proizvođačima snova. Pobunjenici su, uvidjevši to, odlučili postati dileri cyber jointa, ali ne sa svrhom nabavke proizvođača snova i sanjanja ugodnih života, nego sa svrhom kontrole nad Cyberjointborgovima. Ipak ni to im nije uspjelo. Bili su istrijebljeni u onome što interstelarna historiografija naziva «Dilerski rat». Zašto ? Zato što svrha dilera ovisnika o proizvođačima snova više (bolje) motivira na dilanje, djelovanje i borbu za prevlast nego svrha kontrole nad Cybejointborgovima da bi se uz njihovu pomoć srušilo s vlasti Dreammaker inc. Toliko je jaka ovisnost čovjeka o snovima, da je postala jamac stabilnosti društva. Nakon dilerskog rata uspostavljena je hijerarhija: VRH: KORPORACIJA DREAMMAKER INC. POD VRH: ESTRADNE I SPORTSKE ZVIJEZDE SREDINA: FARMERI – PROIZVOĐAČI SOFTVERA ZA PROIZVODNJU HRANE, PIĆA I SEKSUALNIH USLUGA (NEKA VRSTA ZNANSTVENIKA ALI SAMO ZA PRAKTIČNU UPOTREBU I POD KONTROLOM, ČITATELJ TO VEĆ NASLUĆUJE, DREAMMAKER INC.) DNO: DILERI SAMO DNO: CYBERJOINTBORGOVI 14


Ne trebam niti spomenuti (ali ipak hoću i jesam) da su to bile i jedine klase u tom novom društvenom poretku. Pripadnost klasi se utvrđivala rođenjem, a jedina prohodnost među klasama je bila između dilera i estradnih i sportskih zvijezda. Neki diler bi postao toliko popularan, na primjer imao bi najviše Cyberjointborgova, pa bi organizirao gladijatorske igre između njih ili neke druge igre, već po potrebi. Time bi privukao pažnju medija na sebe i postao estradna zvijezda. Ako bi koja estradna ili sportska zvijezda propala i ne bi imala dovoljno novaca za nastavak svojih lijepih snova, najčešće bi postala diler. Zvijezde su toliko bile ovisne o svojim snovima da su tu ovisnost morale nastaviti. A najbolji način za nastavljanje te ovisnosti jest dilanje cyber jointa. Dileri, koji su nekada bili estradne i sportske zvijezde, bili su i najuspješniji iz razloga što su više ovisnosili o snovima nego običan diler, a kao što sam već spomenuo što je jača ovisnost o snovima to je jači motiv za dilanje, djelovanje i borbu.

15


glava druga

Jedan dan u dilerovu životu

Zvoni budilica u osam sati i trideset minuta. – Opet noćna mora. Još mi onaj prijelazni oblik između glumca i dilera nije isplatio dug, a meni treba novac za snove, ah Amanda. Uleće divlji Cyberjointborg u stan tek probuđenog dilera i laserskim pištoljem mu razvaljuje glavu. – Touv tij ej odo mojg bojga Strikjtina štaj muj djaguješ! – Time se završio jedan dan u dilerovu životu. Iz ovoga kratkog odlomka možemo izvući dvije stvari: Cyberjointborgovi imaju distorzirani oblik jezika koji je takav iz razloga što imaju distorzirani oblik razuma Dileri ne dilaju cyber joint ovisnicima, jer čim netko popuši jedan cyber joint postaje vjeran tjelohranitelj svome dileru, nego si dilaju cyber joint međusobno da bi mogli nahraniti svoje cyberjointborgove. Time Cyberjointborgovi postaju dostojniji blagonaklonosti dilera i uboji – Kako onda dileri stvaraju Cyberjointborgove? – pita se netko. Najčešće ih otimaju na ulici ili se predstavljaju kao agenti estradnih i sportskih zvijezda i zatim ih otmu. – A ako diler slabo hrani Cyberjointborga cyber jointom, da li se Cyberjointborg okreće protiv dilera ? – Ne. Cyberjointborg se okreće protiv dilera, bolje reći prestaje vjerovati u postojanje dilera, ako i samo ako ga diler previše hrani. 16


U tim slučajevima Cyberjointborg se osjeća toliko slobodnim i moćnim da počinje misliti da je diler samo izmišljotina, bapska priča, namjera te priče je samo da on, Cyberjointborg, ne iskoristi svoje potencijale u potpunosti, zato što sve svoje najbolje vrline predaje nekoj izmišljenoj figuri odnosno dileru. – Iz tog razloga... – misli tada Cyberjointborg, – Cyberjointborgovi tako loše i žive, ubijaju jedni druge, tlače jedni druge. Kada bi vidjeli da nema nikakvog dilera, već da su diler oni sami, ostvarili bi potpuno skladno, miroljubivo društvo, ugodno za život Cyberjointborgova. Međutim, Cyberjointborg koji počne tako razmišljati razboli se i najčešće umre (osim ako se ponovno ne vrati dileru) jer bez dilerovih podražaja on nema nikakvaiskustva, a bez iskustva niti života. Diler, ako uvidi prekid poslušnosti Cyberjointborga, prestaje slati podražaje. Cyberjointborg, tada, malo–pomalo počinje gubiti svoje životne funkcije. Dakle, Cyberjointborg ne vidi dilera, već ga osjeća kao neku nužnu silu koja mu omogućuje život i bdije nad životom ostalih Cyberjointborgova za njihovo dobro. Ako se dogodi neko zlo, Cyberjointborgovi kažu da je to zato jer se bolje nije moglo dogoditi, odnosno, da je diler mogao napraviti bolje napravio bi, međutim kako nije to dokazuje da je svijet u kojemu žive Cyberjointborgovi najbolji mogući svijet. A kako onda Cyberjointborg može ubiti dilera ako ga ne vidi ? Diler koji mu je naredio ubojstvo upućuje ga na stvarnog dilera, ali Cyberjointborgu daje naredbu u formi koordinata kojih sam Cyberjoint borg nije svjestan, već ga prema tim koordinatama (gdje treba pucati ili postaviti eksploziv) navode neka njegova uvjerenja. Reklo bi se da diler nevidljivom rukom navodi Cyberjointborga na metu. Cyberjointborg različito percipira svoju metu. Ona može izgledati kao neka zgrada ili pak kao čekaonica za autobus, a može i 17


kao koš za smeće. Cyberjointborg to jednostavno demolira iz nekih svojih uvjerenja ili naprosto zato što je bio živčan. Primjerice, može biti živčan zato što mu diler šalje podražaj, recimo, da ga vara žena, pa je ovaj lud od ljubomore ili podražaj da pada kiša, a Cyberjointborg nije uzeo kišobran. Također može slati podražaj da je određena zgrada sjedište Cyberjointborgova koji ne vjeruju u istog boga kao i on. Podražaj je usklađen s koordinatama gdje Cyberjointborg percipira koš za smeće ili zgradu. Kada dođe do koša za smeće ili zgrade, podražaj koji čini Cyberjointborga nervoznim je na vrhuncu. Cyberjointborg se u tom trenutku iskali na košu za smeće ili... a zapravo je ubio rivalskog dilera. A ako rivalski diler osujeti napad Cyberjointborga, Cyberjointborg to najčešće percipira kao napad nekih huligana ili da je zbog prevelike nervoze dobio infarkt. Uglavnom, nasilan je život Cyberjointborgova ili da parafraziram; Cyberjointborgo Cyberjointborgini lupus est. – A onda diler mora biti dobar matematičar. – Ne mora jer ovo je SF priča, radnja se događa u budućnosti u kojoj postoje vrlo sofisticirani strojevi, tako da dileri imaju kompjutere koji im izračunavaju koordinate i uz pomoć tih kompjutera dileri stavljaju koordinate u Cyberjointborgovu glavu. – Znači, život Cyberjointborga je u potpunosti determiniran? – Da, gledajući s naše, božje perspektive. Gledajući sa Cyberjointborgove perspektive nije, jer svo njemu dostupno iskustvo ne daje mu nikakvo svjedočanstvo niti bilo kakav dokaz da netko njime manipulira. Cyberjointborgovi jedino vjeruju u neko dobro, savršeno biće koje ih je stvorilo, ali kažu da im je dalo slobodu volje, slobodu da nešto učine bez vanjske prisile (unatoč tome što to biće kao savršeno može predvidjeti sve). Ipak to njihovo vjerovanje u 18


savršeno i dobro biće je nastalo prije kao kompenzacija za njihov nesavršen i zao svijet, nego kao spoznaja da s njima netko manipulira.

19


glava treća

Zašto je Dreammaker inc. odlučila istrijebiti dilere?

Zato što su dileri zbog svojih međusobnih obračuna sve više otimali ljude i pretvarali ih u Cyberjointborgove, a znamo još iz prve glave da Cyberjointborgovi nemaju potrebu za proizvođačem snova. Kao posljedica prethodne rečenice dolazi sljedeća. Dileri su postajali sve jači i popeli su se na hijerarhijskoj ljestvici čak do drugog mjesta. Potisnuli su estradne i sportske zvijezde. Omjer ovisnika je bio sljedeći: 42% populacije je bilo ovisno o cyber jointu, dok je 58% populacije bilo ovisno o proizvođačima snova. Postotak ovisnika je eksponencialno rastao u prilog cyber jointa. Korporacija Dreammaker inc. je odlučila istrijebiti dilere i tako u korjenu sasjeći porast ovisnika o cyber jointu. – Idemo istrijebiti dilere. – predloži sjedokosi šef Dreammaker inc. – Idemo!!! – odgovori potpredsjednik. Potpredsjednik je bio ambiciozan čovjek. Obožavao je stari poredak i nije želio da ga bilo što sruši. On je od mene naručio ovu priču kako bi uspio uvjeriti šefa korporacije Dreammaker inc. u nužnost istrijebljena dilera cyber jointa.1 Kao što ste pročitali, taj prepredeni mršavko u ljubičastim odjelima uspio je u svojoj namjeri, dakako uz moju pomoć. Bez moje pomoći ne bi se ni znalo da voli nositi ljubičasta odijela, a kamoli da je prepredeni mršavko. 1

Ja, autor Marin Tomić, sam izmislio tu zastrašujuću statistiku koja sve više ide u prilog dilera cyber jointa.

20


Uglavnom, Dreammaker inc. je počela sakupljati vojsku. Dileri nisu bili svjesni što ih čeka, jer nisu bili svjesni statistike koja ide njima u prilog. Kako nisu bili svjesni statistike, tako nisu bili svjesni moći koju su stekli. Oni su se i dalje međusobno ubijali, dilali cyber joint i od ljudi činili ovisnike. Onda, jednog dana, došla je dilerica Nada, sada stvorena od mene kao osoba koja je upoznata sa statistikom i s moći koju ona donosi dilerima. Dilerica Nada je tako, eto,obukla kožnu minicu, crveno našminkala usne i okupila dilere na sastanku. Svaki diler se pojavio s najmanje devet Cyberjointborgova koji su ih štitili. Dilerica Nada, da bi ulila povjerenje drugim dilerima, pojavila se na sastanku bez jednog jedinog Cyberjointborga i s dubokim dekolteom. Dileri su, dakako, iskoristili priliku i ubili je, ali tek nakon što su je ispipali po sisama dok im je ona pričala o statistici. Zapravo, dilerica Nada je napravila tri pogreške: Dilerima je odmah počela pričati o statistici Nije dovela nijednoga Cyberjointborga da joj štiti leđa Previše droljasto se obukla za sastanak – Eto sada, kada znamo koliko smo moćni, iskoristimo to. – kaže jednoplućnokrilni diler Qweko. Qweko je nekada bio vrhunski plivač, dok nije izgubio jedno plućno krilo jer je pomiješao svoj san gdje je riba sa javom gdje je čovjek. Previše ostao pod vodom i puklo mu je plućno krilo. Kad je postao diler, pustio je kosu i napravio si dredse, a budući da je bio tamnije puti, nosio je plave naočale. Govorio bi da ga te naočale čine fluidnim, obožavao je vodu. – Iskoristimo moć! – Qweko lupi šakom po stolu Drugi dileri su jako poštovali Qweka pa su rekli – Da!!!! Napravili su ogromnu vojsku Cyberjointborgova i krenuli na sjedište Dreammaker inc. 21


Priča se sada može granati u tri smjera: Dileri su pobijedili i postali apsolutni kontrolori nad ovisnostima i svim opijatima i svim živim bićima u poznatom svijetu Dileri i Dreammaker inc. su vidjeli da su im snage ravnopravne pa su odlučili sjesti i dogovoriti se, pa su se dogovorili, ali su svako toliko izbijali sitni ratovi u gradovima između ogranaka Dreammaker inc. i dilera Dreammaker inc. kao pobjednik je zabranio cyber joint i time su Cyberjointborgovi doživjeli apokalipsu kakvu predviđaše njihove svete knjige Momentalno se ne mogu odlučiti koji smjer odabrati, možda čak izaberem neki četvrti smjer kako bih dokazao da moja kreacija ne može determinirati mene, apsolutnog bogotvorca te iste priče. Ne znam. Idem popiti kavu. Zapravo, napravio sam si sendvič i sad ga upravo jedem, a dok vi ovo čitate taj sndvič je već odavno i probavljen, a kamoli pojeden.

22


glava četvrta

Venom

Između završetka sastanka dilera i početka grananja ove priče dogodio se jako zanimljiv događaj. Diler Venom, nazvan tako jer ful voli klasičnu muziku heavy metal, je sa grupom svojih Cyberjointborgova napao farmu proizvođača seksualnih usluga. Uz zvukove heavy metal muzike koju je puštao s razglasa postavljenog na hipergalaktičkom razaraču, pobili su sve stražare oko farme laserskim kalašnjikovima. Hipergalaktički razarač nije mogao koristiti iz razloga što su projektili mnogo skuplji nego sama letjelica, pa bi samo uzalud potrošio novac. Venom je imao para, ali je bio ono što se kaže, praktičan tip. Naime, (uf koja riječ), ovu se farmu moglo lako osvojiti iznenadnim jurišem koristeći samo gene vukove i Cyberjointborgove naoružane s laserskim kalašnjikovima. Zato je diler Venom koristio svoj hipergalaktički razarač samo za trke, kao prijevozno sredstvo do neke farme koju će opljačkati ili pak za alko tulume po kojima je bio omiljen među metalcima, a i neki nemetalci su jedva čekali banuti na Venomove tulume, iako bi Venom ubio svakoga nemetalca kojeg bi zatekao na tulumu. Znači, osim što je bio praktičan, diler Venom je bio i hedonist. Jako je volio dobru zabavu. Njegova životna filozofija je bila Heavy metal, hrana, alkohol i holo kurve. Neki kasniji biografi dilera Venoma su željeli dokazati da je upravo zbog te svoje izreke diler Venom napadao farme, međutim to nije točno kao što ćete vidjeti 23


dalje u tekstu. Diler Venom je imao dugoročnije planove. On nije bio idi mi dođi mi tip, ali je zato bio praktičar, hedonist i ono što bi se reklo mislilac na duge staze. Qsa2, vratimo se na napad. Budući da su napali za vrijeme noći, akcija je brzo završila (čitaj između redaka – iznenada i neprimjetno). Sada ću pokušati pobliže opisati tijek događanja akcije: Venom je prvo pustio gene vukove3 koji su rastrgali stražare, da bi nakon toga poslao s bokova dvije skupine od šest Cyberjointborgova s laserskim kalašnjikovima, koji su dovršili posao gene vukova. Želite li malo dijaloga? Pa mogli bi: – Ovoj tesj odaj mjojg bojga Vennnmona !!!! Distorzirani glasovi: – Umiriji!!!!! – Kljojljijaj, kljojljijaj, kljojljijaj!!!!!!!! Onda je diler Venom uletio u zgradu farmera, normalno sve ih je poubijao i uzeo za sebe sve holo kurve4. Te noći Venom je bio sretan (i budućih pet godina također). Jest da ga je osiguranje Dreammaker inc. tražilo po cijeloj poznatoj galaksiji, ali Venom se sakrio u drugome svemiru (zajedno sa svojim holo kurvama, dakako). Kako mu je uspjelo doći skroz do drugog svemira? Pa... diler Venom je rođen sa nekakvom mutacijom.

2

Na jeziku planete Gintarije to znači IPAK.

3

Gene vukovi su genetički modificirani vukovi odn. imaju dio gena od domaće mačke što ih čini turbo krvoločnima.

4

Holo kurve su kao žive samo što su svi njihovi organi neprobojni hologrami, jedino im je koža prava, stoga se znaju dogoditi nezgode da se softver pokvari usred spolnog odnosa i osoba se odjedanput nađe u krevetu sa komadom kože, mnogi mačo tipovi i femini tipice su znali od kože holo kurvi raditi jakne, hlače ili cipele, a sve zato da pokažu koliko su već holo kurvi istrošili. 24


Naime, (uf koja riječ)5 Venom ima urođenu sposobnost da za vrijeme slušanja heavy metala stvori vrata koja vode u drugi svemir. Sa sobom može povesti koga i što god želi. Upravo iz tog razloga što su farme jedini proizvođači konkretnih stvari, a ne iluzija kao na primjer proizvođač snova ili cyber joint, Venom često napada farme6. Pomoću onoga što je pokrao na farmama, diler Venom je u drugom svemiru napravio pravo carstvo. Čak je nekoliko planeta naselio sa gene stvorovima7, koji štuju Venoma kao Boga. A može se reći da se on dobro ophodi prema svojim podanicima. Klima tvornicama8 on kontrolira, dakle, klimu na planetima i prilagođava je ovisno o prevladavajućoj vrsti gene stvorova na planeti. Pimjerice, na planeti gdje su gene krznaši je hladnije (da bi što više ti stvorovi iskoristili potencijale krzna), na planetu gdje su gene gmazovi je toplije (da bi gmazovima održavao tjelesnu temperaturu, jer su oni hladnokrvni stvorovi), a na planetima gdje su gene ljudi na stablima rastu čokolade (da bi ljudi imali slatki život). Sve u svemu diler Venom je dobar Bog. Dobar Bog u jednom svemiru, dok je u drugom okorjeli kriminalac. Jasno je nakon svega napisanog, da je Venom napao farmu uz zvukove Heavy metala ne samo iz razloga što je metal muzika koja te ful nabrije, već također zato da bi pobjegao u drugi svemir odmah nakon pljačke farme. Korporacija Dremmaker inc. nije znala za urođenu sposobnost Venoma da stvara i otvara svemirska vrata pod utjecajem heavy metala, jer inače ga ne bi tražili po cijeloj poznatoj galaksiji.9 5 Uf koji komentar! 6

Dobro, holo kurve imaju hologramske organe, ali im je barem koža prava.

7

Gene stvorovi su bilo koja genetski modificirana bića.

8

Strojevi za podešavanje atmosferskih uvjeta.

9

Već bi me napastvovali u astralnim projekcijama i zahtjevali od mene da im dam tu moć. 25


Venom bi trebao zbog svega navedenog biti šizofrenik, ali ja ne želim da to bude unatoč navedenim razlozima (u jednom tijelu okorjeli kriminalac i dobri Bog). Ne želim, iz razloga što se ja kao autor u svojim pričama borim protiv determinizma, a za slobodu volje. Iz razloga koji se nalazi u prethodnoj rečenici ne želim da moj lik, diler Venom, bude determiniran nekom mojom fabulom. Ali što ću kada se opet javlja – GLAS IZ CRTICA: – Venom je još više determiniran tvojom odlukom da bude suprotan karakter od onog karaktera na kojeg nas njegove radnje navode. Takvim načinom kreiranja lika ti, Marine, kao da si mu utisnuo pečat, a ne da si dozvolio da njegovi postupci njega samog stvore. Ti propagiraš onaj najgori determinizam, takozvani božanski determinizam. Kod takvog determinizma nitko ne bi bio odgovoran za posljedice svojih djela, međutim kod determinizma putem razloga, takozvanog kauzalnog determinizma, mi ipak možemo reći, e... ovaj dio kauzalnog lanca nanosi štetu kauzalnom lancu koji je koristan cijelom društvu, stoga ćemo kaznom popraviti taj dio kauzalnog lanca, drugim riječima, kaznit ćemo zlu osobu i na taj način je preodgojiti da bude koristan dio kauzalnog lanca. Pa – GLASU IZ CRTICA – nitko te ne sprečava da je i ovako kazniš. Čak ti je još lakše! Kažeš, bez obzira što sama nije birala svoj karakter, ta osoba je zla i šteti društvu pa ćemo je ukloniti smrću. – Možda je tvoje rješenje lakše, ali moje je humanije. Kauzalni determinizam je humaniji od Božijeg determinizma. Ali ja nisam determinist! Želim samo reći da čovjek ne bi trebao biti rob posljedica svojih djela i izgrađivati se po njihovom diktatu. Ako želi neka ponekad bude sasvim suprotan od onoga na što ga navode posljedice njegova djelovanja i tako postaje slobodan. – I lud. Ludost i normalnost je samo konvencija, ljudska definicija. 26


Ludost i normalnost kao neka realno egzistirajuća stvar ne postoji. Tako sam prethodnom rečenicom pobio tvoj najjači prigovor, – GLASU IZ CRTICA –.

27


glava peta

Napad vojske dilera Venoma iz drugog svemira u prvi (izabran je četvrti smjer ili barem nešto tome slično)

Bacio je nekoliko nuklearnih bombi na glavne planete prvoga svemira da bi se zatim vratio u svoj drugi svemir i onako pijan se divio samome sebi kako je nepredvidljiv, dok su mu holo kurve tepale: «Ahhhhhhhhrrhhgh Veeeeeennnommmeeeee, nneeapreadvidljiiivihhhh čoooooooovjeeeeejčeeeeeehh!!!!!!!!». Tako se Venom upleo u borbu za prevlast u prvome svemiru, iako nitko u prvome svemiru nije shvatio gdje su nestale te letjelice koje su ih napale. Zatim se u prvom svemiru sastalo vijeće Dreammakera inc. i dilera pa su lijepo vijećali: – kms<yn ioaš9034nt gunskmp0 kčp<a ! – 0edog buhznbs igš pb p?! – pafffjf vopks goui4pv ‘0:... ... .. Uh, izdao me je moj međugalaktički prevoditelj lociran u mome mozgu. Nije važno, neprijateljstvo između dilera i Dreammaker inc. nije prestalo, bez obzira na Venomovo fantomsko bombardiranje koje je i jednoj i drugoj strani nanjelo gubitke. Po gadovima su se vodile ulične borbe Cyberjointborgova i Dreammaker inc. osiguranja. Borbe su bile nemilosrdne i brutalne. Nije se žalilo niti za jednom žrtvom. Potpredsjednik Dreammaker inc. je bio presretan. Nabavio si je novu kolekciju ljubičastih odijela i šepurio se po virtual viziji10. Upadao bi ljudima u snove sa svojim važnim sigurnosnim priopćenjima: – Naš poredak koji donosi blagostanje i sreću, naša 28


civilizacija je ugrožena od barbara. Pripadnici te barbarske civilizacije žele zlo svim ljudima naše slobodarske civilizacije. Oni nas žele vratiti u mračno doba televizije. U doba kada smo bili odvojeni od svijeta mašte. Nećemo im dozvoliti da nas zarobe. U ime korporacije Dreammaker inc., korporacije koja je temelj slobode naše civilizacije, ja vam obećavam: Znat ćemo stati na kraj tim Barbarima! Zaustaviti ćemo dilere i kugu koju oni šire, a ta kuga zove se cyber joint !! I takve slične gluposti. Zato sam ja, autor Marin Tomić, poslao poligalaktičkog ubojicu nižeg ukusa da odreže jezik potpredsjedniku Dreammaker inc. i da ga lobotomizira. Poligalaktički ubojica nižeg ukusa je to učinkovito izvršio, kao i obično.

10 Poboljšana verzija televizije, ljudi se uvuku u virtualno odjelo i sami sudjeluju u svojim omiljenim programima. Iako ih drugi gledatelj ne percipira kao osobe koje jesu, već samo kao svoje omiljene glumce . Glumci ni ne glume u filmu ili seriji ili nekom programu, već samo daju svoj lik kao predložak za izgled gledatelja, zbog toga je jedini posao glumaca, nakon što ih se skeniralo, bio pojavljivanje u javnosti i pravljenje skandala da bi trač mediji imali o čemu izvještavati. Što je lik glumca kojeg gledatelj uzima popularniji, to je cijena virtual vizije skuplja, zato su 76 % stanovništva većinu svog života bili statisti. Bilo je slučajeva kada bi neki farmer prodao cijelu svoju farmu i sav svoj imutak samo da bi jednom u životu imao glavnu ulogu u virtual vizijskom filmu.

29


glava šesta

Poligalaktički ubojica nižeg ukusa

Poligalaktički ubojica nižeg ukusa je rođen na planeti Korteks. Dok je bio mlad, mnogo je slušao Zdravka Čolića.11 Valjda se zato i zove Poligalaktički ubojica nižeg ukusa. Sada, kada je odrastao, ukus mu se nije nimalo popravio, naprotiv, pogoršao se. Sada samo sluša pjevačice s velikim sisama. Netko će prigovoriti da to nije loš ukus (jer ipak velike sise ne izgledaju ružno), no ovdje se ne govori o fizičkoj ljepoti, nego o onoj najvažnijoj, a iz razloga što je toliko važna neću je imenovati. Srebrne prste je Poligalaktički ubojica nižeg ukusa naslijedio od oca Pohotnog Mjeseca, a nagon ubojice nije naslijedio, već sam mu to zadao ja, Marin Tomić, njegov Bog (jer sam njegov autor). Nadgledao sam njegov odgoj uvijek iz treće perspektive, da bi se PUNU12 razvio u što boljeg ubojicu što nižeg ukusa. Inače, da sam njegov odgoj nadgledao iz prve perspektive, PUNU ne bi postao ubojica, nego lijen, pijan i izdrogiran mudrijaš. I moram se pohvaliti da sam uspio u tome. Međutim najčešće PUNU-a koristim kao rezača jezika onih koji su vidjeli svijet ideja (Platonov dakako) da ne bi svojim jezikom 11

Arhajični pjevač pop glazbe nekadašnjeg trećeg svijeta, mnogi povjesničari, npr. Dgijre Herid, Ikjcs Minos, Umla Tkre, danas drže da je taj Čolić zapravo samo legenda o tzv. dobu kada su ljudi slušali nevjerojatno lošu muziku. Upravo iz razloga što izvori tu muziku prikazuju u toliko lošem svjetlu, nije za vjerovati da se takva muzika nekada izvodila. Povjesničari radije zaključuju da su oni ostaci nosača zvuka od Zdravka Čolića zapravo zafrkancija čuvenog Šok umjetnika Ayawaxa.

12

Poligalaktički ubojica nižeg ukusa.

30


zablatili taj svijet. Uostalom, same njihove riječi su bijedna kopija vječnih ideja, te je u tom slučaju taj jezik nepotreban i treba ga odrezati. Ali također znam upotrijebiti PUNU–a kada mi neki od mojih likova ide na živce, kao, primjerice, potpredsjednik korporacije Dreammaker inc. U takvim slučajevima uz rezanje jezika naređujem PUN–u da izvrši lobotomiju ili naprosto da ubije takvog dosadnog lika. PUNU svim svojim prijateljicama s velikim sisama rado pokazuje kolekciju odrezanih jezika. Najdraži mu je jezik stanovitog Ivana Fultića. Ivan Fultić ima leteće kaubojske čizme od krokodilske kože, u kojima je doletio do glave kometa i tamo vidio istinu, odnosno Platonov svijet ideja. Iz razloga navedenog u prethodnoj rečenici poslao sam PUNU–a neka mu odreže jezik. U načelu PUNU je demon, iz razloga što je posrednik između Boga tj. Mene, Marina Tomića, i ljudi (likova koji egzistiraju u mojim pričama) koji žude istini, na primjer, Fultića ili ljudi (likova koji egzistiraju u mojim pričama) koji su dosadni, recimo potpredsjednik korporacije Dreammaker inc. Ti ljudi mogu se približiti meni, svome tvorcu, jedino preko PUNU-a čiji sam ja također tvorac. Ipak, dao sam PUNU-u jednu sposobnost više nego ljudima, a ta je da se može obratiti direktno i meni i njima. Baš iz navedenog razloga PUNU voli biti u centru pažnje pa ga često moram tjerati iz nekih situacija u kojima ne želim da se nađe. Primjerice, ja želim pomoći nekom drugom čovjeku putem dobrog demona Smeđeg Kadilaka, kad eto PUNU uleti i priča crnohumorne viceve na račun osobe kojoj želim pomoći. Kako da se ne naljutite na njega?! Stoga ga u zadnje vrijeme rijetko koristim, ali onaj potpredsjednik Dreammaker inc. je bio toliko dosadan, glup i ljigav da sam morao pozvati PUNU–a. Za održanje svoje dominacije koristi se strahom ljudi od 31


povratka u najmračnije doba ljudske vrste, doba televizije. Sama Korporacija čiji je on potpredsjednik je logičan nastavak toga doba. Usavršili su manipulaciju, a on bi sada tu manipulaciju želio prikazati kao slobodu. Zato sam i poslao na njega PUNU-a. Između ostalog, kada ne bi slao PUNU-a došlo bi do neželjene i neizbježne posljedice da ljudi više ne dolaze u dodir sa svijetom ideja, odnosno istinom, ali bi zato ljudi mogli više pričati.

32


glava sedma

Šok

Kada je osiguranje pronašlo potpredsjednika lobotomiziranog i bez jezika, cijeli nadzorni odbor Dreammaker inc. je bio u šoku. Kako se to moglo dogoditi unatoč strogim mjerama osiguranja? Nitko nije ništa vidio niti čuo: Ta nesreća se naprosto dogodila. Mnogi su lobotomizaciju i rezanje jezka potpredsjednika povezivali sa iznenadnim nuklearnim napadom. Ipak, barem su uspjeli vidjeti leteće objekte na radarima, ali ovo... totalna nepoznanica. Službeno su prihvatili da napad na potpredsjednika ima veze s nuklearnim bombardiranjem. Ali to nisu učinili dileri. Tko je taj misteriozan neprijatelj? Sotona, sotona znači neprijatelj. Javnosti su priopćili da je moguće da se sam Sotona odlučio umiješati u sukob između dilera i njihove korporacije, ali da će oni (Dreammaker inc.) stati na kraj i Sotoni. Zavladalo je praznovjerje i ljudi su se počeli baviti magijom. Korištenje proizvođača sna se utrostručilo jer: Dreammaker inc. je snizio cijenu usluga radi ratnog stanja Pravi život je bio toliko gadan da su sada ljudi više voljeli živjeti u snu. Također su više vodili računa o svome ponašanju u snu nego u javi. U javi su lako mogli poginuti, tako da se, pomalo, težište međuljudskih odnosa prebacilo na san. Java je postala neizbježna noćna mora, dok je san donekle sretna java. Naime, (uf koja riječ), Dreammaker inc. je farmerskoj klasi namještala snove tako da su farmeri uglavnom sanjali kako 33


žive u društvu srednje klase iz 23. stoljeća koje je bilo zatvoreno u svojim mini gradovima-neboderima, s policijom i limitiranim brojem stanovnika zbog kojeg nije bilo kriminala pa su svi bili sretni. Ta i takva klasa iz 23. stoljeća nije imala potrebu često izlaziti van iz svojih zgrada-gradova, jer sve što im je trebalo bilo im je nadohvat ruke. Nametanje snova života u takvom mirnom društvu 23. stoljeća je ipak smirilo masu i proizvodnja hrane, pića i seksualnih usluga je nastavljena, iako proizvodi više nisu bili kvalitetni. Često su se ljudi žalili na holo kurve da su frigidne ili da imaju višak kilograma, da su impotentne, anoreksične itd... Ali odgovori korporacije su bili: – Teška su vremena. Izdržite. Uz vas smo. Tada je korporacije uvela biranje miss i mister holo kurvi i onda bi lutrijom izvlačili sretnog vlasnika misice ili mistera. Što god da je govorio potpredsjednik, pokoj mu jeziku i mozgu, ipak je korporacija Dreammaker inc. svojim izborima za miss i mistera i svojim lutrijama postala ta koja je počela vraćati ljude u mračno doba televizije. Bilo kako bilo, na čitatelju ostaje da sam odluči gdje bi radije živio u mračnom dobu televizija ili slobodnom dobu proizvođača sna. Ma zapravo, sve je to isto sranje. Fight the power!!!

34


glava osma

Kriza

Kako su dileri već duže vrijeme u ratu s Dreammaker inc., ta korporacija je počela ometati njihove proizvođače snova. Dileri više nisu dobivali ugodne snove, već su svi njihovi snovi postali noćne more. Zato su sve manje spavali. Postali su užasno iscrpljeni. Može se reći da su dileri upali u neku vrstu ovisničke krize. Neispavanost i umor su sve više utjecali na ratovanje. Dileri su postepeno gubili svoje gradove. Neispavanost i umor su također utjecali na dilanje cyber jointa. Bilo ga je sve manje u opticaju i sve lošije kvalitete. Počeo je pomor Cyberjointborgova i svakim danom broj mrtvih je rastao. Jedino dileri koji su imali vlastite zalihe cyber jointa su još mogli voditi rat. Qweko je zbog te krize sazvao sastanak dilera. Dileri, kada su stigli na sastanak, su bili u jadnom stanju. Svi osim Venoma13 koji je izgledao sasvim pristojno, iako se pokušao kamuflirati. Stavio je brašno na kosu da prikrije njenu svjetlosmeđu boju. Međutim, kako su ostali smršavjeli, hodali pogrbljeno naraslih brada na izboranim licima (valjda od brige, ne bih znao), Venomova kamuflaža pokazala se neuspješnom. Kako je Venom svakodnevno vježbao, hodao je uspravno, visok, širok i hiperaktivan. Morao je biti u formi radi efikasnijeg ubijanja farmera i Dreammaker inc. agenata. Kada su mu razotkrili kamuflažu, Venom se pravdao da njegov proizvođač snova, eto, ni sam ne 13 Kako je uglavnom živio u drugom svemiru Dremmaker inc. nije mogla ometati Venomov proizvođač snova.

35


zna kako, Dreammaker inc. ne ometa. Ostali su prihvatili taj izgovor. Bili su bili preumorni za daljnju sumnju14. Zbog kurčevitosti15 cjelokupne situacije i općeg umora, nisu se poubijali na ovom sastanku. Naprotiv, bili su vrlo disciplinirani, međutim nisu bili koncentrirani, pa je Qweko svoje prijedloge morao više puta ponavljati, dok ga svi nisu shvatili, iako prijedlozi nisu bili komplicirani. Qweko je predložio sljedeće: – S obzirom da nam oni gadovi, jeba njin mater, od Dreammaker inc., fuj kurbini sinovi, ometaju proizvođače snova predlažem vam, moje kolege, da sami napravimo svoje proizvođaće snova. – Nakon što je taj prijedlog ponovio tri puta, zapita ga dilerica Tesa Brzi: – A što ne bismo radije izumili neki stroj koji će nam samo maknuti blokator snova? Mudri Qweko je na to pitanje bio spreman, pa joj odgovori: – Postoje tri odgovora na ovo tvoje pitanje: 1. Snovi koje dobivamo od proizvođaća snova su življi nego obični snovi, i njih možemo memorirati, što je ful zakon i super, osim toga, obični snovi su dosadni i slabo ih se sječaš. Tako sam barem negdje pročitao.16 2. Blokator snova se toliko stopio s našim mozgom, pa stručnjaci kažu da postoji 95 postotna opasnost, ako izmislimo i primijenimo stroj za lociranje i onesposobljavanje blokatora snova, od neke vrste lančane reakcije kojom će ostale funkcije našega mozga slabiti ili u potpunosti prestati. Drugim riječima – nakon što su ga devet puta ostali dileri pitali da ponovi ono što je

14

Venom nije želio reći svojim kolegama dilerima za njegovo carstvo u drugom svemiru. 15

Popularna riječ u budućnosti. Izvedenica od fraze «Biti u kurcu» ili «Baš si u kurcu» ili «Sve je u....»

16

Jasno, s ugrađenim blokatorom tijekom cijelog života Qweko nije mogao pojmiti bogatstvo običnih snova.

36


rekao – nemoguće je izumiti stroj koji bi onesposobio blokator snova, a da time ne onesposobimo cijeli naš mozak. 3. Gotovo najvažniji odgovor. Kada napravimo naše poizvođače snova počet ćemo ih prodavati na teritorijima gdje mi kontroliramo vlast, time ćemo uništiti monopol Dreammaker inc. Na kraju ćemo zaraditi puno para i postati vrhovna klasa. Qweko je zadnji odgovor morao ponoviti šesnaest puta i čak je skicirao na ploči svoj prijedlog ne bi li ga drugi dileri razumjeli. Dileri su ipak prihvatili Qwekove prijedloge, iako ih neki od njih uopće nisu mogli pojmiti, ali su dali svoj glas ZA, radi Qwekove karizme. – Kada budemo stvorili naše proizvođače snova ova kriza će biti prevladana ! Sada hajde da si otmemo par Dreammakerovaca jebo im...!!!! – Ajmo!!!!!!!!! Qweko, Tesa Brzi, Hend Dend i Venom su dali nekoliko svojih najjačih Cyberjointborgova specijalizirane za komando prepade. Zadatak tih Cyberjointborgova je bio taj da ulete u središnjicu Dreammaker inc. i otmu skupinu Dreammaker inc. softveraša. Plan im je propao. Svi Cyberjointborgovi su u toj akciji poubijani, ali ne zbog nekakvog špijuna među dilerima. Ne, nikakvog špijuna nije bilo, već je plan bio toliko glup i neorganiziran da je morao propasti. Dileri su se uzdali samo u komandoske sposobnosti Cyberjoinborgova, stoga uopće nisu razmišljali o broju i načinu osiguranja u središnjici Dreammaker inc. S obzirom da je to središnjica, broj je bio ogroman, a načini toliko lukavi pa je Dreammaker inc. osiguranje pobilo sve Cyberjointborgove, a da potonji nisu ispalili nijednu lasersku zraku. Zato je Venom na svoju ruku oteo te Dreammaker inc. softveraše i hardveraše, s uspješnom taktikom napada i bijega «iz i nazad» u drugi svemir. U drugom svemiru im je pružio takav luk37


suz da su ovi bili sretni što će napraviti proizvođače snova za Venoma. Kada su proizvođači snova bili gotovi, Venom je sazvao satanak na kojem je preuzeo vlast od Qweka na sljedeći način: – Eto, to su moji proizvođači snova.Neću vam reći kako sam došao do njih, samo znajte da su moji. A kako su oni moji i od nikoga drugoga, zahtijevam da ja postanem vođa dilera umjesto Qweka. Dileri su prihvatili Venomov zahtjev želeći se riješiti noćnih mora. – Tebe Qweko – nastavio je Venom – neću ubiti iz razloga što je ideja stvaranja naših proizvođača snova tvoja. Međutim, nije bitno što je ideja tvoja, nego što je ta ideja toliko pametna, da se čak jedno pametno biće kao što sam ja, Venom, ne bi nikada sjetilo tako nečeg. Zato ćeš ti Qweko biti moj savjetnik. Prihvačaš li? – Da, o mudri, praktični, hedonistički mislioče na duge staze, nepredvidljivi Venome! – Qweko se također želio riješiti noćnih mora, ali u isto vrijeme mu se sviđao Venom. Qweko je bio homoseksualac, što je bilo čudno za jednog dilera. Uglavnom su homoseksualci bili farmeri. Da uglavnom!? To je bilo pravilo. Dokaz koji su filozofi i logičari stoljećima tražili o rješenju problema indukcije. Mogao se zalomiti koji bijeli gavran, ali se nije mogao zalomiti farmer heteroseksualac. Oni su upravljali farmama u nekoj vrsti homoseksualnog braka. Imali su djecu, a razmnožavali su se tako da bi u virtualvizijskom shovu «Jebite se farmeri» žena farmer imala obličje muškarca za percepciju muškarca farmera, a muškarac bi imao obličje žene za percepciju žene farmera. Tako bi se i jednoj i drugoj osobi činilo da imaju spolni odnos sa osobom istog spola. Neću sada u detalje objašnjavati na koji način su percipirali penetraciju, to ostavljam čitateljevoj mašti, ali zamišljali su je na način kompatibilan istospolnom seksu. Skrb nad djetetom i spol djeteta se odlučivala bacanjem novčića. Novčiće su bacali liječnici uz obavezno klađenje. Pismo je bila 38


žena, glava muškarac. Ako bi žena dobila, tada bi liječnici utjecali da se oplođena jajna stanica razvije u žensko dijete i žena bi rodila to dijete kroz maternicu ili u slučaju komplikacija carskim rezom. Međutim, ako je muškarac dobio, tada bi liječnici utjecali da se oplođena jajna stanica razvije u muško dijete.Takav fetus ne bi se razvijao u maternici žene, već bi ga vadili iz tijela žene i stavljali u uterus tankove17 iz kojeg bi ga vadili s navršenih devet mjeseci. Njihovoj djeci je bilo najnormalnije da je obitelj sastavljena od tate i tate i djeda i djeda ili od mame i mame i bake i bake. Heteroseksualne zajednice među farmerima nisu dolazile u obzir. Osim toga, farmeri su bili heterofobi. Grozili su se heteroseksualnog jebanja kao nečeg neprirodnog i perverznog. Najviše od svega su mrzili suprotni spol. Žene nisu podnosile muškarce i vice versa. Zato nikada ženska obitelj farmera nije imala muško dijete i nikada muška obitelj farmera nije imala žensko dijete. Oni čak nisu znali da se u emisiji «Jebite se farmeri» jebu sa osobom suprotnog spola. Iako su žene i muškarci farmeri znali da su žene te koje zatrudne, nisu znali na koji način. Smatrali su da se trudnoća, eto, dogodi slično kao što se dogodi neka bolest. Držali su da je trudnoća posljedica nekog virusa.18 Za razliku od farmera dileri su bili žestoki homofobi. To je isto jedan od razloga, iako ne najvažniji, zašto su dileri voljeli napadati farme. Tim više je čudno što je Qweko homoseksualac. Kasniji Qwekovi biografi su zbog ove njegove karakteristike izvodili zaključke da je Qweko zapravo dijete farmera koje je u rodilištu pogrešno sortirano na stranu estradnih i sportskih zvijezda. Valjda je zato i propao kao sportaš. Tko zna, uglavnom Qweko nikada nije rekao Venomu što zapravo osjeća prema njemu, a 17 To su tankovi koji služe kao zamjena za maternicu prilikom razvoja i rađanja muškog djeteta. 18

Zato su smatrali emisiju «Jebite se farmeri» samo jeftinom pukom zabavom. Za razliku od virtualvizije, ova farmerska emisija je bila jeftina zbog potrebe nastavljanja klase. Da bi se osigurao mir farmeri su držani u neznanju. 39


Venom ga je velikodušno opskrbljivao sa ženskim holo kurvama zbog genijalnih savjeta koje mu je davao. Qweko se na kraju toliko navikao na žene da je postao heteroseksualac. To što je Qweko postao heteroseksualac dovelo je stotinu i dvadesetri godina kasnije do revolucije protiv klasnog uređenja društva, zato što je taj slučaj potvrđivao teoriju da navika može promijeniti gene.19

19

Revolucionari su hipotezu da je Qweko bio sin farmera držali kao apsolutnu istinu, inače ne bi mogli tvrditi da navika može izmjeniti gene, jer bi, da nije sin farmera, Qweko bio najobičniji izrod sportskih i estradnih zvijezda, čak ne ljudsko biće nego neka vrsta mutanta čiji se geni mijenjaju svakoga dana i prema tome on ne bi bio jedna jedinka nego nešto grozno što ne može biti čovjek.

40


glava deveta

Božja intervencija

Meni, autoru Marinu Tomiću, su počele ići ove dvije ili tri (ako se Venom uzme i sam kao zaraćena strana nezavisno od dilera) sukobljene strane na živce. Odlučio sam baciti nekoliko nuklearnih bombi na planete pod vlašću Dreammaker inc. dilera i čak na Venomove planete u drugom svemiru. Ipak žao mi je Venomovih planeta, zato što se trudi učiniti što skladije društvo. Svejedno, i on je svojom borbom za vlast među dilerima postao isto tako patetičan kao i ostali. Nešto se tamo folira: – Ja sam glavni, ja sam glavni, jer ja imam moje proizvođače snova, oni su samo moji i od nikog drugoga. A tko mu je dao te proizvođače snova, a?! A?! Nisu mu ih dali oteti Dreammaker inc., aa, ne ne, ja, autor, Marin Tomić sam mu dao te proizvođače snova. Ja sam Venoma potaknuo na djelovanje i zato ga imam pravo napasti. Ah, već čujem sentimentalne čitatelje, one koji obožavaju superheroje pomoću kojih kompenziraju svoje nedostatke: – Ah, zašto napadaš jadnog Venoma, on je tako super i dobar, nemoj. – E baš nije! Svi superheroji su patetični.Venom je postao patetičan, pa ću ga malo uzdrmati da odbaci tu, bljak, mitsku patetiku «želim biti vođa i mesija» sa sebe. O.K. sada sam se olakšao, idemo dalje s pričom. Sve zaraćene strane su bile jako iznenađene nakon mojih napada koji su bili potpuna nepoznanica. Dreammaker inc. su govorili – Opet je Sotona napao! – dileri su mislili da je Dreammaker inc. otkrio kako napasti iz snova. Dobro, ali kao što je čitatelj mogao već skopčati, dileri su bili 41


glupe tikve. U povijesti ljudskog roda nije postojala neka tako glupa družina (osim možda farmera). Dreammaker inc. se barem pozvao na nekakvu religijsku prijetnju, a dileri... Mislim, napad dolazi iz snova, Fredy Kruger, genijalno. Venom je također izvodio lude zaključke. Ipak, njegovi zaključci su imali temelj u njegovom mogućem iskustvu (opet Venom želi biti faca). Dakle, Venom je zaključio da postoji još jedno biće koje može otvarati svemirska vrata, ali to biće dolazi iz trećeg svemira. Pa... možda ja, autor Marin Tomić, stvarno i egzistiram u trećem svemiru. Možda je ono što razlikuje ljude od likova u romanu, razlika u svemirima u kojima egzistiraju. Svojim pisanjem ja stvaram svemir. A zašto su tako različiti ti svemiri? Zato što je forma i materija egzistencije u svakome potpuno različita. U romanima forma su slova, materija, papir, tinta ili bitovi i monitor, a u mome svijetu formu daju geometrijska pravila, a materiju atomi i subatomske čestice. Time se različiti svemiri razlikuju, što ne znači da zbog razlike u materiji i formi u drugom ili trećem ili četvrtom ili... svemiru nema egzistencije. Bio bih «ontološki šovinist» kada bih tvrdio da zato što likovi u romanu imaju drugačiju formu i materiju nego što je imaju bića u svemiru gdje ja postojim, ne mogu realno egzistirati, odnosno da u takvom svemiru nema nikakve egzistencije, zato što nije moguća jednaka materija i forma kao u našem (svemiru u kojem ja postojim). Da, čovjek se baš zapita... Qsa, vratimo se klanju. Na planetima pod vlašću Dreammaker inc. razvila se sekta budenovaca. Njihovo blaženstvo, njihova konačna svrha ljudskog roda jest smrt ili kako je njihov prorok dr. Dimitrije Buden to volio nazivati egzistencija smrti. Budenovci su tvrdili da je život u čovječjem 42


obliku zapravo samo stadij gusjenice, te da ćemo se u potpunosti razviti (valjda u neko biće s krilima, ne znam), tek kada umremo. Zato su svi budenovci izvršili samoubojstvo i više ih nije bilo. Ali još ću malo o njima da prikažem kako su krizna razdoblja super teren za razvoj besmislenih religija, pri tome mislim na sve i bilo koje moguće religije. Sve su one besmislene! Budenovci su se pozivali na jednu moju staru priču koja se zove «Biokemijski laboratorij». Ta priča je čista izmišljotina, ali kako je prošlo već 500 tisuća godina otkada sam je napisao – u njihovom svemiru, u mojem je prošlo par mjeseci – budenovci su mislili da je to knjiga o istinitom događaju i o objavi proroka koji je uistinu postojao. Sad, ja nigdje u tih devet stranica priče nisam napisao da je Buden prorok, ali oni su, zbog strašnog života kojeg su živjeli, u toj mojoj priči našli utjehu i idejnog vođu koji daje konkretnu formu toj utjesi. Prorok je objektivizacija nadanja i utjeha svih prestrašenih ljudi. Vjerujem da su ih fusnote u kojima se pozivam na kao fol Budenova objavljena djela i također druga djela izmišljenih autora, navele na misao kako je dr. Dimitrije Buden stvarno postojao. Ipak, kao što sam već napisao, izvršili su masovno samoubojstvo i tko ih jebe. Iz svega napisanog može se zaključiti se da je Venom bio najbliži istini zašto su se napadi dogodili, što znači samo jedno, posao za Poligalaktičog ubojicu nižeg ukusa. POEZIJA POLIGALAKTIČKOG UBOJICE NIŽEG UKUSA «Da, ja sam Poligalaktički ubojica nižeg ukusa imam srebrne prste i narančastu kosu voooooolimm nositi zelenu robu 43


Režem jezike svima koji naljute Marina Tomića jer vide istinu a da im to Marin Tomić nijeeeee dozvolio Da bi te on i dalje volio moram ti odrezati jezik u suuuuproououotnome zablatio biš istinu Sve žene sa veeeeeliikim sisaama vole poligalaktičog ubojicu nižeg ukusa zato jer ja volim njih Nema ničeg boljeg od lizanja velike sise ooooooosim mouožda reeezaaaanja nečijeg jezika Da, ja sam Poligalaktički ubojica nižeg ukusa imam srebrne prste i narančastu kosu vooooooolimm nositi zelenu robu» Moram to učiniti, jest da Venom nije u potpunosti vidio istinu (nije ušao u glavu komete) ali joj se opasno približio. Tako je Poligalaktički ubojica nižeg ukusa odrezao jezik Venomu, a Venom se onda u mislima zapitao: – Što me to snašlo? Zašto, ja tako dobar? Ovaj demon...od kud se pojavio? Ovo je prvi put da sam poslao Poligalaktičkog ubojicu da nekome tko nije vidio istinu u potpunosti odreže jezik, a da ga ne lobotomizira. 44


Zato su moguće čudne posljedice. I dogodit će se. Naime, (uf koja riječ), Venom će napisati mistično filozofski tekst ponukan ovim događajem koji će se zvati: «RAŠČARAVANJE DEMONA20 Demon se skrivao iza palme. Iako sam znao da se tamo skriva i eksplicite to izrekao, demon se nije otkrio drugim ljudima, nego mi je odrezao jezik i nestao. Demonska zavjera mora biti nepoznata, a onoga tko je otkrije moraju predstaviti svijetu kao luđaka, tako što se jednostavno ne prikazuju drugim ljudima u trenu kada ga ja vidim i pokušavam pokazati drugoj osobi da je demon tu, kraj mene. Uz to onome tko otkrije demonsku zavjeru režu jezik da ne bi pričao o toj zavjeri, ali ja, Venom, eto pišem o njoj. Tako je demon šutio i nije se prikazivao nikome drugome osim meni. Kako se čovjek može suprostaviti toj šutnji i igri skrivača? Tim problemom ću se pokušati pozabaviti u ovom djelu, no prije toga moram otkriti svoj prvi san putem mojih proizvođača snova. Naime, u snu sam dobio poruku da je onaj stigmatizirani (križ na čelu) jedan od glavnih đavoljih sluga, tako da mi satanizam ne izgleda tako glamurozan, kao što izgleda kada je popratna ikonografija Heavy Metala. No kako raščarati demona ?

20 Taj tekst će dokazati u kakvu mistku, bolje reći zamagljeno spekuliranje nas može dovesti nepotpuno shvaćanje istine. Možemo biti jako blizu istini, ali ako nismo sasvim u njoj, što smo joj bliže recipročno smo joj i dalje. Osim toga, s tim tekstom Venom će postati prorok dilera, a u svom carstvu u drugome svemiru će Venom promovirati taj tekst kao božju objavu, odn. Venomovi podanici u drugom svemiru će smatrati taj tekst božjom objavom, a Venom je već odavno tamo Bog, samo kako nema više jezika sad će morati pisati.

45


Prvo, treba prihvatiti kao istinu činjenicu da demoni postoje. Drugo, demoni posjeduju veće psihofizičke sposobnosti nego čovjek, veće i od gene ljudi. Treće, zato što imaju veće psihofizičke sposobnosti, mogu manipulirati ljudima. Četvrto, cijeli čovjekov život je određen načinom kojim demon manipulira životom tog čovjeka Drugim riječima, uspjeh u životu je određen time je li demon koji pripada čovjeku dobre volje ili loše volje. Stari ljudi su znali govoriti da svaki čovjek ima svog anđela čuvara, međutim, ispravnije bi bilo reći da imaju ili su pod vlašću demona manipulatora, jer anđeli su demoni. Kako to? Demon je posrednik između više i niže sfere (o tome su pisali stari mudraci), nije ni bog niti je smrtnik. Anđeli su upravo to, niti bog niti smrtnici, tek posrednici između nas i Boga. Ipak, trebali bi odbaciti postojanje Boga, a prihvatiti kao objašnjenje postojanja demona (gore navedenu drugu odrednicu) koja kaže da demoni posjeduju veće psiho fizičke sposobnosti nego ljudi. Time se izbacuje sva mistik21 i bapske priče iz objašnjenja postojanja demona. Tako se postojanje demona može objasniti čistom prirodnom znanošću, na primjer, demoni imaju savršeniji organizam nego što je naš ljudski. Iz navedenog razloga možemo reći da je sasvim opravdano vjerovati u realno postojanje demona. Kada je to jasno, jasnija će postati religija i mitovi. Religija i mitovi su demonska izmišljotina pomoću koje oni manipuliraju ljudima. Kako demon posjeduje veću moć nego ljudi, može činiti ono što bi ljudi nazvali ČUDO. Čudo je neka pojava ili djelo na koje čovjek nije navikao da se uopće može pojaviti, izvršiti ili je to neko djelo koje prelazi ljudske sposobnosti. Činjenjem ČUDA demon se ljudima predstavlja kao Bog ili Đavo, ovisno o sklono21

Unatoč tome što je želio odbaciti mistiku, Venom je važio za vodećeg mistika.

46


stima osobe kojoj se predstavlja. Zbog učinjenih čuda ljudi prihvaćaju demona kao Boga ili Đavla. Počinju mu se moliti i slušati ga izvršavajući njegove zapovijedi. Međutim, takvu manipulaciju koriste demoni s većim smislom za humor (malo banaliziram radi lakšeg razumijevanja). Oni s manjim smislom za humor uglavnom koriste uobičajne načine manipulacije, a to su: a) kontrola ljudskih misli – čovjek misli da on sam nešto želi ili ne želi napraviti, no tu želju mu, naravno, isporučuje demon b) kontrola prirodnih događaja – olakšavaju ili otežavaju čovjeku da izvrši neki svoj naum čineći dan sunčanim ili kišnim, uglavnom mijenjaju prirodu c) nema pravilnosti u manipulaciji, zato da se manipulacija ne bi razotkrila i zato što, kao viša bića, demoni ne poznaju dobro i zlo, a kako su savršeniji od ljudi odnos demona prema čovjeku je jednak odnosu čovjeka prema psu ili dilera prema Cyberjointborgovima. Primjerice, kada nekom čovjeku ide loše demon će mu namjestiti neku situaciji u kojoj će toj osobi krenuti dobro, tako da će nesretnik povjerovati da, ako se potrudi, sa svojim sposobnostima može uspjeti, a u obrnutom slučaju postaje vjernik ili fatalist.22 Mnogi će se zapitati, a kako to da demoni ako su savršeni ne poznaju dobro i zlo? Dobro je relativno. Dobro je različito za svaku različitu vrstu. Čovjeku je dobro ono što olakšava život njemu kao biću ljudske vrste. Ono što čovjeku olakšava život ne može primjerice, bizonu olakšati život, što će činiti bizon ako mu netko pokloni milijun dolara? Što će činiti Cyberjointborg ako mu netko da proizvođača snova sa unaprijed plaćenom pričom snova o rajskom životu? Dakle, nema dobra sama po sebi, ono varira od vrste do vrste. No nemojte me krivo shvatiti, dobro postoji, ali je određeno vrstom kojoj koristi. Demoni su različta vrsta, prema tome imaju drugačije poimanje dobra nego mi ljudi. 22

Vjeruje u sudbinu. 47


Shvaćanje demonske etike i obrasca kako se ponašaju kada su dobri, a kako kada su zli, nije u domeni ljudskih spoznajnih mogućnosti.23 Nama bi demonsko djelovanje moglo izgledati samo kao niz slučajnih događaja, drugim riječima, sad im je dobro neko A, da bi im poslije bilo dobro NE A ili da bi im poslije to isto A koje im je bilo dobro bilo loše. Najjednostavniji način razumijevanja demonskog djelovanja bi stoga bio taj da se demoni igraju s nama iz razloga što preziru ljude kao niža bića. Neki demon ima svog čovjeka ljubimca, kao što čovjek ima psa, kao što diler ima Cyberjointborga. Neki demoni su ljubazniji, neki su čvršće ruke, a neki demoni mrze ljude kao što neki ljudi mrze pse ili kao što neki dileri pošalju Cyberjointborga na gladovanje. Takvi demoni jednostavno namještaju ljudima loše situacije. Ukratko, cijeli ljudski život je manipulacija demona, tako da možemo reći: misliš dakle nisi, jer tvoja misao je demonska igra, a ti si samo stroj kojeg pokreće demon. Jedino što je tvoje je organizam kojim upravlja demon i on te voli ili mrzi jer nemaš razvijenu sposobnost izražavanja.» Uf, opet je Venom neki vođa. Stalno mi izmiče ispod prstiju. Ajde, sada je barem polulud, priča o nekim demonima. Po Venomu bih ja, Marin Tomić, autor, trebao biti demon. Ali u mom svemiru piše u knjizi rođenih da sam čovjek (valjda). Trebalo bi se istražiti zapisuje li se vrsta po rođenju u nekakav krsni list ili se to podrazumjeva. Zanimljivo. Hm, čovjek se zapita... Ma Venom je kao Cybejointborg koga ja previše hranim. Ali ja, Marin Tomić, nisam diler, već Venomov bog tvorac i on živi sve dok mu ja dajem podražaje, u ovom slučaju slova. Moje ideje objektivizirane u formi slova, riječi i rečenica. Daaaaa, baš da se čovjek zapita. 23

Zadatak za čitatelja. Pronađi kontradikciju u Venomovom tekstu; ejnešejr – ami ej ad oak es inič a,ej ameN 48


glava deseta

Prorok

Čim su dileri pročitali Venomovu objavu, Venom je odmah postao prorok dilera. Dileri su se poveli za objavom (koju su pomalo krivo shvatili) i prozvali se «Demoni». Dakle oni više nisu dileri nego Demoni. Pa rekao sam vam, dragi čitatelji, da su dileri, oh pardon, Demoni glupi ko’ prazne tikve. Mislim, oni se sada zovu Demoni. Haaaa, haaaaa, hiiii, hoooooo, haaaaaaa, ha, ha, da poludiš od smijeha. Hhhhh demoni, ha, ha, ha, ha, ha. Haaaaaaaaa, ha, ha haaaaaaaaa, joj ovo je presmiješno, moram završiti ovo poglavlje. Haaaaa, haaaaaa haaaaaaaa ha... ... ...

49


prazna stranica


drugi dio Hewee metal


prazna stranica


glava prva

Alkohol i metafizika

Venom je sjedio na vrhu tornja svoga hipergalaktičkog razarača i lokao Wyxash.24 Dok je lokao Wyxash, pisao je svoje metafizičke spise. «Demona se može pobijediti jedino ako se vjeruje u njega, ali da se djeluje na način kao da demon ne postoji. Tada demon gubi smisao svoje kontrole nad čovjekom iz razloga što zna da ga je čovjek svjestan, ali se ponaša kao da ga nema, što demona tjera na čuđenje. Zbog tog čuđenja Demon se počinje pitati o smislu vlastitog postojanja, te se sve manje bavi kontrolom čovjeka, a sve više sam sobom. Tako čovjek malo–pomalo ostvaruje svoju slobodu. Zato idemo sada napasti konvoj farmera jer se tako ponašamo kao da demoni ne postoje, unatoč tome što znamo da demoni postoje.» Pokraj Venoma je stajao Qweko. On je preko megatonskog razglasa pročitao Venomov metafizički spis dilerima. Taj spis dilere ful nabrije, osim toga bili su mrtvi pijani (Wyxash je u điru) i krenu u napad sa Cyberjointborgovima i gene vukovima. Izvršili su pravi pokolj nad farmerima radi pljačke, ali i ulijevanja straha u kosti Dreammaker inc. Svijet pod vlašću Dreammaker inc. je smatrao da su oni napadi koje je izvršila Božija ruka, odnosno moja ruka, zapravo, napadi Sotone, a za dilera Venoma su govorili da ga je opsjednuo Sotona

24

To je alkoholno piće budućnosti koje se najgrublje može definirati kao mješavina ruma, votke i viskija. 53


ili da je sam diler Venom Sotona.25 To je Venom znao i koristio je napade da u isto vrijeme riješi dva problema: prestraši Dremmaker inc. svijet i da zbuni demone. Naime, riječ bijaše uf koja, dileri su, uz Wyxash i ostalo, poimali cijeli svijet kao kreaciju demona, pa su se iz razloga da ih prevare odnosno, natjeraju demone da se počnu baviti sami sobom, a ne više njima (dilerima) počeli ponašati kao da cijeli svijet nije kreacija Demona. Zato su nastavili pljačkati farmere i voditi rat sa Dreammaker inc. A kao što čitatelj već zna iz razloga što su vidjeli sličnost između odnosa demona prema njima i njih prema Cyberjointborgovima, dileri su se prozvali Demonima. Postojao je još jedan razlog zašto su se nazvali Demonima. Dileri (zapravo Venom) su smatrali da će, ako se nazovu Demonima, dodatno zbuniti prave demone, koji će se onda pitati: – Zašto dileri sebe smatraju demonima, kada znaju da smo to mi? Po mišljenju proroka, dilera Venoma, time i ostalih dilera, takve verbalne igre i «ponašaj se kao da» igre su sve više tjerale demone na bavljenje samima sobom, a sve manje dilerima, što će u konačnici dilerima donijeti apsolutnu slobodu i tada će tada vladati svijetom kao što sada čine Demoni. Budući da imaju takvog pronicljivog proroka koji je otkrio način kako prevariti demona, oni nikada neće biti prevareni iz razloga što: «nikada moje misli, stavovi, želje i emocije ne smiju biti o samome sebi ili usmjerene prema samome sebi, nego samo o drugima i prema drugima, odnosno, o i prema vanjskim predmetima, čak i u trenucima najveće usamljenosti.» Ono što je navedeno u prethodnoj rečenici je, inače, prvi zakon tog novog, nazovimo to, Venomovog religioznog hewee metal pokreta. 25

O te dvije teze su se vodile velike teološke rasprave u svijetu pod Vlašću Dreammaker inc.

54


Drugi zakon glasi: «Nikada ne meditiraj!», Treći: «Kada razmišljaš razmišljaj glasno, da bi te drugi mogli čuti i da bi drugi mogli čuti da ne razmišljaš o sebi.» Četvrti zakon glasi: «Nemoj razmišljati u sebi i o sebi, jer Venom ima svoje oko u tvome mozgu i sve zna, pa s obzirom da on tada zna da kršiš prva tri zakona i ovaj četvrti, Venom ili netko drugi će te pretvoriti u Cyberjointborga.» Venom nije imao oko u mozgu dilera, ali su oni toliko vjerovali u Venoma, «mutavog proroka» koji je vidio istinu i ostao bez jezika, ali zato mu se mozak povećao i odvest će ih u slobodu istinom koju je vidio će ih osloboditi od robovanja demonima itd... .(da, stvarno su vjerovali da je Venomovo oko u njihovim mozgovima). Uglavnom, Hewee metal religija je zabranjivala bilo kakvu vrstu introspekcije, samospoznaje. Sve misli koje bi netko mogao i smio imati su trebale biti o nekom izvanjskom predmetu. Inače svi pripadnici Hewee metal religije su morali slušati isključivo heavy metal muziku: «jer ta muzika je najbolja!»26 Tako su dileri slušali Heavy metal sa megatonskog razglasa, krstarili i pljačkali prvi svemir. Dreammaker inc. je gubio korak. Otkad je Venom postao «mutavi prorok» koji «posjeduje moć da nestane i ponovno se materijalizira» (tako su ga zvali dileri odnosno Demoni i takvima su smatrali Venomove prolaske iz prvog u drugi svemir, jer im on nije želio reći za njegovo carstvo u drugom svemiru), dileri tj. Demoni su napadali tako fanatično. Venom bi se popeo na vrh tornja, aktivirao virtualni zamračivač neba i holo gromove. Ogromnim ventilatorima bi izazvao vjetar, osim ako vjetar stvarno nije puhao. Volio je kada mu kosa vijori prije napada zato jer se Marin Tomić sjeća nekih svojih ugodnih iskustva s vjetrom i kosom. 26 “Alkohol i metafizika”, Venom, Hewee publycayshon, Azapozelis, 00 Anno Venomis, str. 66

55


Uz metal muziku i njegove poruke koje je prenosio Qweko; cjela scena je djelovala hmmmm, nabrijavajuće za ostale dilere. Onda bi oni predali taj ekstremno nabrijan podražaj Cyberjointborgovima koji bi postali još nabrijaniji... Kaos. Venoma su svi slijedili bezuvjetno. Jedino gene vukovi nisu bili nabrijani, oni su bili (ovo sad hmmm, ddddsmk x) obrijani m, ma ne, bili su gladni, e to je super, gene vukovi su bili gladni, pa bi često u prvom valu napada znale biti pojedene cijele obitelji farmera, tako da bi dilerima preostalo samo pljačkanje farme. Ipak tada dileri nisu mnogo ubijali pa su počeli malo bolje hraniti gene vukove da bi sami nešto ubili, odnosno aktualizirali svoju potencijalnu ful jaku nabrijanost i agresiju. Inače, kada tu nabrijanost i agresiju ne bi ispoljavali prema vanjskom objektu, zadržavali bi je u sebi i tako bi kršili prvi zakon Hewee metal religije da sve misli i emocije moraju biti o nekom ili usmjerene prema nekom vanjskom predmetu. Kršeći zakon, zapadali bi u herezu, a onome tko zapadne u herezu davao bi se cyber joint. Tada bi diler heretik postao Cyberjoinborg, te kao takav, govorili bi pravovjerni dileri, imao mnogo vremena «da razmišlja o sebi, u sebi, prema sebi».

56


glava druga

Cyberbogintborgo

Cyberbogintborgo je postao jedini Bog za sve Cyberjointborgove. Po prvi put je cijela populacija Cyberjointborgova imala jednog te istog Boga. Usprkos činjenici što nisu vidjeli Cyberbogintborga, niti su ga mogli nekakvim konačnim argumentom dokazati, čvrsto su vjerovali u njega. (Dalje razraditi kako su počeli vjerovati u Cyberbogintborga te kako oni percipiraju mutavog proroka tj. Venoma) – joj mrzim ove nedoumice, pa ja, autor Marin Tomić, sam im nabio u glavu ekumenizam i vjeru u jednog te istog Boga iz razloga što u početku bijaše riječ i rijeć bijaše od Boga tj. mene, a ta prva rijeć koja je pokrenula cijelu ovu priču glasi CYBER JOINT. Kada Bog počne ispravljati samog sebe ljudi se počnu pitati – Ako je Bog savršen zašto postoji zlo? – e pa Bog nije savršen, a ako je zao, to čini iz estetskih razloga. Ubijanje svojih likova radi umjetnosti? Bog kao umjetnik stvara nepredvidljiv i zastrašujući svijet. Bog kao birokrat stvara skladan svijet. Dakle čitatelji što bi ste vi izabrali? ‘Oš umjetnika, ‘oš birokratu. Biraj Boga, instant Bog, budi Bog. Bbbbbbbbbbboggggggggg. Cyberbogintborg je alkoholičar i metafizičar, hedonist i ostalo što ste pročitali o Venomu. Cyberjointborgovi ipak poimaju Cyberbogintborga kao dobrog, pravednog i kreposnog Boga. Oličenje svih vrlina. Savršeno biće. Biće koje je nužno da bi njihov svijet postojao (e, tu su u pravu). 57


glava treća

Obred

– Cyberbogintborgo, aaa, Cyberbogintborgo, aaa. Brtjhjo ij sajstraj, mi morgjamoj sljujašjaj Cyberbogintborgo, aaa. Onaj aj jaj smajšao žajvot, onaj aj jaj sjabršajnajstvo, onaj aja jaj maj. – Ajjjjjjjajaajajaj!!!!! – odgovore složno pognuti Cyberjointborgovi svome vrhovnom svećeniku Miki. Mika je bio crnokos, smeđeput i sav pun ožiljaka. Zapravo, takav je bio Mika kako su ga vidjeli Cyberjointborgovi, dok su ljudi sve njih vidjeli jednako (a kako su ljudi vidjeli Cyberjointborgove otkriti ću vam tek kasnije). Slijedio je slijepo svoga vođu Cyberbogintborga. Bio je najkorisniji Venomov Cyberjointborg. – Maj zanajmaj daj onaj šajatan od zlajga žaljaje ubajti našaj Cyberbogintborgo, aaaa. Zat čaj maj maj ubajtaj šajatan od zlajga. Šajatan od zlajga je zapravo bila korporacija Dreammaker inc. Ali do tog nivoa razmišljanja Cyberjointborgovi nisu mogli doći, te je za njih Dreammaker inc. predstavljao Sotonu, neprijatelja Cyberbogintborga. U prijevodu sa cyberjointborgovskog jezika šajatan od zlajga je zapravo Zli Šejtan. Zla supstancija njihove religije i poimanja svijeta. Ostali Cyberjointborgovi odgovore: – Ajamo !!!!!!! Kljojiljaj !!!! Tada bi dileri dali Miki Cyberjoint neka podijeli ostalim Cyberjointborgovima. S razglasa bi zagrmjeli Slayeri i počeo bi napad. Mika je imao svoj stari laserni kalašnjikov, za kojeg je on (zbog Cyberjointborgovske iskrivljene percepcije) smatrao da je prah protiv uroka šajatana od zlajga. 58


Modernim jezikom mogli bi reći: Mika je smatrao da vrši egzorcizam ili ponekad krsti27 nove vjernike, a ne da vrši masakr. Čak su im i Slayeri zvučali kao (opet da se poslužim analogijom s nečim aktualnim) kao onaj ljigavi Hipy pop bend Mamas and Papas. Cyberjointborgovi, kada bi ih se sagledalo iz njihove perspektive, otkada su počeli vjerovati u Cyberbogintborga postali vrlo nježni. Rijetko su se međusobno obračunavali iz razloga što dileri više nisu napadali jedni druge već su se zajedno borili protiv Dreammaker inc. pod vodstvom jednog vođe, Venoma. Zajedništvo dilera se prenijelo i na Cyberjointborgove. Otada su Cyberjointborgovi nasilje koristili samo zato što su smatrali da su oni dobri i znaju istinu, dok je šajatan od zlajga zao i želi im nametnuti laž (prema tome takvog stvora treba maknuti nasiljem). Kao što sam već napisao, njima je nasilje izgledalo kao da razbijaju koš za smeće ili, u slučaju Mike, vrše egzorcizam. Nakon napada scena je bila gadna. Posadi Dreammakerova transgalaktičkog transportera bile su odsječene ruke i noge i takvi su bili ostavljeni da iskrvare do smrti. Jer takvi bi bili rezultati egzorcizma iz perspektive dilera i Dreammakerovaca, dok iz Cyberjointborgove perspektive, bi nakon egzorcizma, koš za smeće ili izlog zanijekao šajatana od zlajga, dobio krila i otišao u raj da se druži s premudrim i super savršenim Cyberbogintoborgom.

27

Da čitatelju bude lakše ako proces usporedim s nekom aktualnom religijom. 59


glava četvrta

Farme

Tesa Brzi je spavala. Ja, autor Marin Tomić, sam joj se u snu objavio kao Sinbad moreplovac i rekao da Venom može prodirati u drugi svemir, gdje ima plodne planete i da bi ga trebalo nagovoriti da tamo naprave farme, kako bi prestao ovaj, već pomalo dosadni, rat. Tesa Brzi se probudila i razbila Venomov proizvođač snova jer: – Onaj glupi Venom mi je uvalio pokvareni proizvođač snova koji ne vrti više moj drugi život...-itd... Odlučila je postati špijun za Dreammaker inc. jer: – Oni mi sigurno neće uvaliti pokvarene proizvođače snova. I tako dragi čitatelji, ovaj moj spis počinje imati.......... INTRIGU!!! Da, eto prošlo je pet godina Venomove sreće, opijanja, jebanja holo kurvi, klanja farmera i dreammakerovaca. Sada će mu se njegovi planovi početi kvariti i Venom će postati nesretan. I bio je nesretan 645 dana. 646. dan je otkrio da je Tesa Brzi špijunka Dreammaker inc.-a i nesreći je došao kraj. Nitko mu više nije mogao kvariti planove, Tesa Brzi je postala ili Venomova priležnica ili Cyberjointborg. Ne znam, ne mogu se sjetiti. Uglavnom rat se i dalje nastavio, a intriga je nestala iz priče. Sad, kako ću se ja objavljivati svojim likovima kada oni svaku promjenu priče u snu tumače kao kvar na proizvođačima snova? Veliki problem autora. Postao sam neshvaćeni autor i usamljeni Bog. Vrijeme je da uzmem formu avatara i da se preselim iz trećeg svemira u prvi svemir i da, tu i tamo, skoknem do drugog svemira. Eto vam šok-umjetnik, avatar Ayawax !!! 60


glava peta

Ayawax

Moje ime je Ayawax. Najljepši sam i najpametniji od svih bića u prvom i drugom svemiru. Mogu letjeti, roniti, teletransportirati se s mjesta na mjesto i puštam zelene laserske zrake iz očiju. Tim zrakama iz očiju ubijam sve svoje neprijatelje i ostale. Vatra sam koja uništava sve pred sobom. Čim sam se pojavio kao avatar na planeti Tetrom, zaustavio sam bitku između dreammakerovaca i dilera. Laserskim zrakama sam ih dematerijalizirao. Ostavio sam jednog dilera da prenese Venomu poruku od mene, Ayawaxa, šok-umjetnika, gospodara demona i Boga jedinog. U poruci sam mu poručio neka sagradi farme u drugom svemiru inače ću tamo poslati vojsku demona.28 Venom me nije poslušao. Poligalaktički ubojica nižeg ukusa je predvodio vojsku koju sam poslao. Bio je sretan iako se čudio što mora ubijati osobe koje se niti približno nisu približili istini. Budući da nisam želio da PUNU počne patiti od kompleksa manje vrijednosti jer ubija manje vrijedne ljude, rekao sam mu neka ne odlazi u bitke, nego da sa sigurne udaljenosti zapovijeda vojskom i ne prlja ruke krvlju glupana. Nakon svake bitke ja bih došao na pokoreni planet i održao turneju sa svojom muzičkom grupom. Svima smo bili najbolji. Jednostavno su me počeli voljeti više od Venoma i malo-pomalo ja sam postao imperator drugog svemira. 28

Onih pravih, a ne onih falših što dilaju cyber joint – opaska avatara Ayawaxa, vladara nad demonima i boga jedinog. 61


Venomu sam suspendirao moć otvaranja i zatvaranja vrata svemira, sve dok mi ne dosadi živjeti u romanu. A sada mi se spava pa se povlačim iz romana, ali Venom neće natrag u drugi svemir. A ne, ne. Kontroliram ga čak i iz snova, zato što mojim snovima ne treba proizvođač snova. Moji snovi nisu korporativni, moji snovi su slobodni. Ja sam kontrolor svojih snova, činim u njima što me volja. Ne treba mi program da bi mi vodio priču, čak mi ne treba niti priča. Dovoljan je slobodan san. Uza san i slobodan život, a život je možda isto san, jer možda će mi buduće iskustvo pokazati da je svo moje dosadašnje iskustvo bilo najobičniji san. Možda sam ja samo priča proizvođača snova nekog dilera, dreammakerovca ili estradne i sportske zvijezde. San proizvođača snova koji nije u potpunosti ispravan tako da ne mogu u potpunosti zaboraviti pravi život odnosno rat između dilera i dreammakerovaca, pa to svoje sjećanje pravog života projiciram tako što pišem ovu priču. Aaaaaahhaahhaha... dobro, dobro, dobro. Stare kompozicije vlakova koji nigdje ne kreću. Stoje vječno na kolodvoru. Osvijetljeni vlažni kupei. U njima leže ljudi obučeni u ofucana odijela. Na staklu kupea je nalijepljena naljepnica, na naljepnici piše: «100 $ super san, 50 $ samo san, 20 $ noćna mora, nemaš para, nemaš snova.» Ovo zadnje, ovaj život nije. Što je moj život od ovih prvih tri? Vlažni osvijetljeni kupei, dokle god pogled seže. Vlak snova. Voziš san. Voziš se u snu i počinješ postojati. Je li je vjerovanje da postojiš dovoljan razlog toga da postojiš ili je to što postojiš nezavisno od toga vjeruješ li da postojiš? Za one koji su u komi je nezavisno, za vozače nije. Ma i oni koji su u komi postoje zato što drugi kažu da postoje, oni sami ne znaju da postoje. Ayawax, ayawaw, way !!!!! 62


glava šesta

Idealizam & beyond

Ja, Ayawax, sjedim na tronu u ogromnoj kamenoj dvorani obasjanoj bakljama. Baklje su dva i pol metra duge metalne šipke. Ruzinave su, ali tako mi se sviđa. Stoje na putu prema tronu. Sedamnaest stepenica vodi do njega. Dosta naporno za bogalje, držim. I je. Također impresivno za male ljude, malograđane, kmetove i robove. Tron je prekriven leopardovom kožom zato što jedan moj prijatelj često priča o leopardima, tigrovima, lavovima i o tome kako bi rado nosio njihova krzna dok sjedi na nekoj vrsti trona. Kada sam zamislio tron, prva slika mi je bila «tron prekriven leopardovim krznom». Svod je visok 50 metara. Moja palača je građena kao velika kršćanska katedrala, samo bez onih glupih i ružnih slika o Ješuinom životu i o onim židovskim prorocima. Ja sam palaču dao oslikati Gigerovim stilom. Sivocrno tamnozeleni poluorganizmipolumašine. Lom svjetlosti kroz vitraje optičkom varkom pruža bićima pokrete. Plaze po zidovima ti mehanički salamanderi. Sviđa mi se. Ja sam izopačen avatar. Dao sam pogubiti tristoosamdeset dvoje ljudi. Izabrao sam ih nasumce. I sada, nakon pogubljenja razmišljam o idealizmu. – Bit stvari je da bude opažena. – izgovaram. – Stvari postoje jedino ako su opažene. Isto kao i stvari u romanima, pričama, filmovima. Naime, u tim navedenim formama stvar postoji samo kada čitatelj ili gledatelj čita o predmetu, odnosno opaža ga. Drugo, predmet postoji samo kada autor piše o njemu ili režiser prikazuje jer je predmet u 63


danom kadru. Međutim taj prestanak postojanja nikako ne narušava kauzalni lanac događaja. Naime, iako stvar, recimo neki čovjek, ne egzistira tri stranice ili petnaest minuta filma to ne znači da se na stranici u kojoj se ponovno vraća u postojanje neće pojaviti s nekim novim vjerovanjem koje je nastalo događajem koji nije napisan ili prikazan. Svejedno toj osobi događaj izgleda stvaran, iako ga nije opazila. «Burroughs is in Tangiers I don’t think he’ll come back it’s sinister. Are you being sinister or is this some form of practical joke? I’m trying to come to the point. I refuse to give up my obsession.»29 Glas prošlosti i četvrtog svemira huči palačom. – Pokušavam doći do biti onoga što želim reći. Odbijam se odreći svoje idealističke opsesije. Da nastavim. Novo nastalo vjerovanje čiji proces nije prikazan utječe na budući razvoj događaja, na primjer, u ovoj priči nisam prikazao kako su otkrili da je Tesa Brzi špijunka Dreammaker inc., međutim, to ne prikazivanje događaja i ne egzistiranje događaja nije utjecalo na to da se otkrivanje špijunske uloge Tese Brzi ne dogodi. Bez obzira što stvari ne egzistiraju nezavisno od mog opažanja, ne znači da je onda svijet obično lijepljenje nepovezanih sličica, ne znači da je svijet kaotičan. Svijet nije kaotičan Copy Paste. Svijet ima pravilnost koju ja osiguravam. Jastvo koje traje u vremenu već je prije svoga nastanka dobilo naštimanu sliku koju će opažati za vrijeme svoga života. Okrenem li nekom predmetu leđa, taj predmet prestaje egzistirati. Kada se ponovno okrenem, eto, predmet ponovno egzisti29

Allen Ginsberg, America, skinuto s interneta from the pages of Z magazine

64


ra, iz razloga što je sve unaprijed naštimano. Entiteti su naštimani na kauzalni niz događaja. Kauzalni niz događaja egzistira nezavisno od entiteta, bića, stvari i pojava koja ga čine. Jer jastvo stalno trpi taj niz, budući da samog sebe stalno opažam (osim kada sam u nesvijesti), tako da opažam sve promjene koje nosi kauzalni niz događaja na moje jastvo, dok entitete opažam samo povremeno i dok ih ne opažam oni ne postoje. Budući da dok kauzalni niz događaja opažam, a da istovremeno ne opažam entitete koji ga čine, kauzalni niz događaja je nezavisan od entiteta koji ga čine. Naslonim lakat na koljeno i šakom poduprem bradu – Ayawax… – hipnotičkim glasovima devet svećenika počnu izgovarati ime mog avatara. Stvorio sam klasu svećenika da bih imao ljudske žrtve idealizmu. – Žrtva idealizmu se može poistovjetiti s brisanjem gumice – podižem bradu sa šake – Brišem dio teksta ili crteža da ne bi taj dio teksta ili crteža više nikada bio opažen. Time uništavam, ali ne stvar koju sam izbrisao, već svoj opažaj. Više nikada neću imati jedan određeni opažaj. Stražarice obučene u gumenu odjeću guma puškama počnu brisati dio po dio tijela svećenika. Prizor je smiješan. Komade tijela zamjenjuje pozadina koja nije mogla egzistirati dok se nije počelo s brisanjem tijela. – Guma, guma, guma, to je sve što vam dajem ja! – viknuo sam na svećenike, a oni su uzvratili – Ayawax – dok su bili brisani. Upalio sam stroj za stvaranje gromova, naredio orguljašu neka svira. Zapalio sam cigaretu i nastavio s kontemplacijom o idealizmu. – Ali više vam ne želim otkrivati svoje misli. Mogu vam pričati o tome kako se Qweko ošišao na ćelavo i otišao meditirati na Svete planine planeta Fulog. Ili kako je Venom izgubio jastvo i leži u krevetu na infuziji. Sve to niste opazili, a eto dogodilo se. Tesa Brzi ima velike sise, crvenu kosu, debele usne i dobro se jebe. Sve te atribute Tese Brzi niste opazili, a ipak ona je takva. 65


Ono što opazite u budućnosti određuje stvari kakve su bile u prošlosti i kakve su kad ih ne opažate. Vi gledate kako osoba skreće iza ugla. Nestaje vam s vidika. Ja tu osobu sačekam iza ugla i stavim joj vjerovanje u glavu da je pojela odličan hamburger. Vi sutra opazite tu vama dragu osobu, pričate s njom i ona vam kaže da je pojela odličan hamburger. Vi mislite da se taj događaj, da je ta osoba otišla u fast fud i pojela hamburger, zbio nezavisno od vašeg opažanja. Ali taj događaj se nije zbio. Zbilo se samo to da ste vi opazili, čuli preko svojih osjetila za zvuk vjerovanje te osobe. Kada je to vjerovanje izgovoreno, ono je počelo realno postojati jer je djelovalo na vaše jastvo. Prije toga nije postojalo. Vi onda idete u fast fud gdje je vama draga osoba pojela odličan hamburger, naručite hamburger, pojedete ga i kažete – Hm, da, da nije loš! – ili – Bljak, ako je to odlično!? – ili – Pa to je super! – ili – Jeo sam i bolje, ali sam jeo i gore. –, a da osoba koja vas je uputila na taj fast fud nikada nije niti pojela njihov hamburger. Možda nikada niti ne jede, ali vi je vidite u dobroj formi. Kako to? Zato jer stvarate vjerovanja o svijetu na temelju svojih opažaja i uspoređujući svoje opažaje s načinom kako vi sami živite. Pitate se: – Zašto ta osoba ima atletski izgled? – pa razmišljate – Kada vježbam i dobro jedem mišići mi se jačaju i imam atletski izgled. Ta osoba koju vidim sigurno ima atletski izgled upravo zato što dobro jede i vježba, budući da ja tako dobivam atletski izgled. – Ali nema zato, već iz razloga što sam ja stvorio taj vaš opažaj. Čak štoviše, ta osoba nije osoba nego opažaj, a vi niste osoba nego skup slova na papiru (ili na ekranu kompjutera ili ako se čita na glas niz izgovorenih zvukova). Vi ste moj opažaj. Kome onda pišem? Svojim opažajima! ...pišem i pišem, a rekao sam dosta s idejama. Ali to su samo slova. A slova postoje samo ako su opažena. Gledam Ayawaxa s leđa. Moj avatar je opažen skup slova, koji maltretira druge skupove slova, koji trebaju biti opaženi da bi postojali. Ayawax gleda rakete na nebu, nebo je narančasto zbog 66


mlazova vatre... cijela panorama je skup slova koji treba biti opažen da bi postojao. Ayawax piše kredom grafit na crnom kamenom zidu: «Odcijepio sam se od zora (opažaja).» Laže. – Najmudrija stvar ikad napisana – nastavlja pisati – je: «65 Stvoritelj prirode mogao je provesti tu božansku i beskonačnu, čudesnu vještinu, jer svaka čestica materije ne samo da je djeljiva u beskonačnost, kao što su to već stari spoznali, nego je doista svaki dio bez kraja podijeljen na dijelove, od kojih svaki ima vlastito kretanje: inače bi bilo nemoguće da svaki dio materije može izraziti svemir. 66 Odatle se vidi da i u najmanjem djeliću materije postoji jedan svijet stvorenja, živih bića, životinja, entelehija i duša. Svaki dio materije može biti shvaćen kao vrt pun biljaka i kao ribnjak pun riba. ali svaka grančica biljke, svaki ud životinje, svaka kapljica njihovih sokova još je jedan takav vrt ili jedan takav ribnjak.»30 Ayawax, prekriven paučinom, piše i dalje svoje omiljene citate: «Naked Lunch is a blueprint, a How - To Book... Black insect lust open in to vast, other planet landscapes... Abstract concepts, bare as algebra, narrow down to a black turd or a pair of aging cajones... How - To extend levels of experience by opening the door at the end of a long hall... Doors that only open in Silence...»31 ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ...

30

Leibniz, izabrani filozofski spisi, Monadologija, Naprijed, 1980. Zagreb, str. 272.

31

William S. Burroughs, Naked Lunch, Grove press, 1991. New York, str.203. 67


glava sedma

Transcendenta

«Transcendenta ! Transcendenta ! We shall dance a mad cadenza !»32 Budući da su svi likovi ove priče odlučili poslušati savjet W. S. Burroughsa, tišinom se odcijepiti od opažaja, više ne mogu pisati priču. Svi likovi su zašutjeli. Sve životinje su zašutjele. Nitko se ne kreće, svi samo meditiraju u tišini. Tihom meditacijom su otvorili vrata i transcendirali. I što sada ja kao pisac trebam učiniti? Trebam prestati navoditi citate Trebam stvoriti nove likove i novu priču To ću i učiniti. Novom pričom transcendiram svijet stare priče. Nova priča se zove: Uzbekistanski kruh glava prva

Uzbekistanski kruh

Azijska supersila Uzbekistan je usavršila svoje eksperimente otpornosti na radioaktivno zračenje. Čitave obitelji su se razvijale u blizini nuklearnog poligona i nakon 250 godina stasalo je prvih deset obitelji koje nisu imale nikakve mutacije. Tih deset obitelji

32

Jack Kerouac, Dr.Sax

68


je bilo otporno na radioaktivno zračenje koje bi uslijedilo nakon nuklearnog rata. Napori dr. Budena su se konačno ostvarili. Iako je dr. Buden umro prije 150 godina, nastavljivači njegova rada dr. Savski, dr. Mishluyn, dr. Fatimy i dr.Grisyowsky su doveli do toga da dr. Asmozow konačno otkrije način kako će ljudi postati imuni na radijaciju. Dakle, asistenti dr. Asmozowa su uzeli komadiće tkiva svih članova onih deset obitelji i predali ih. Nakon pomnog ispitivanja tkiva dr. Asmozow zaključi da treba poubijati sve članove tih deset obitelji, njihova tijela smrviti i zatim ostacima pokriti žitno polje. Tada kada rodi žito, kruh koji se napravi od tog žita, imati će u sebi svojstva koja čovjeka čine imunim na radijaciju. Taj kruh distribuirat će se diljem Uzbekistana i tko pojede taj kruh biti će imun na radioaktivno zračenje. – Slušaj, Užine – strogo se obrati dr. Asmozow šefu osiguranja – Idi obiteljima, ubij ih i donesi mi njihova tijela. – Na zapoved Druže Asmozow!!!! – Ode Užin izvršiti zapovijed. Oh da, skoro sam zaboravio, u uzbekistanskoj vojsci budućnosti će se govoriti hibridnim hrvatsko-srpskim i rusko-češkoslovačkim jezikom. Tko zna zašto, taj zna znanje.Ti znaš znanje ali znaš li hod kao što znaš znjot? – Znjot naše je duštvo ižgalo prve naučne pobjedovanje. – svečano se obraća Užin članovima obitelji – Tako da vi morate, je l’,žrtvovati se za domaju, je l’ tako. Zato ćemo mi da sada vas umorimo i pokle da vaša tela iskasapimo i ostalo za naučne ciljeve i tako dalje i tako dalje. – onda je Užin naredio Malom Petrici da ih jedne po jedne nosi na vješala, što je ovaj počeo i činiti. Obitelji su vješane, a ne strijeljane zbog izbjegavanja trovanja organizma olovom, odnosno uklanjanja mogućnosti onečišćenja Uzbekistanskoga kruha, što bi dovelo do štetnih posljedica na uzbekistansku populaciju. Međutim, kao što se to u pričama događa, dvoje mladih članova iz tih deset obitelji je pobjeglo. Marijuška i Darinko nisu htjeli biti 69


ubijeni. Aa. Njih dvoje je željelo obitelj. Tako je Marijuška skočila na Užina i prototipom laserskog kalašnjikova (kojeg je izradila u dokolici) istopila mu glavu (crne guste obrve, izblajhana kratka kosa, smeđe oči i dva uha). Mali Petrica je rekao Marjuški i Darinku da to što oni žele pobjeći ne znači da ostali članovi obitelji žele pobjeći. Ostali članovi obitelji su se složili s Malim Petricom, a Marjuška i Darinko su se prvo začudili, zatim, pobjegli u uzbekistanske planine. Nakon bijega Marijuške i Darinka, Mali Petrica je nastavio vješati preostale članove obitelji, a sami članovi obitelji su umirali s osmijehom na licu. Sretni što umiru za svoju domovinu i za istinu (naime, znanost služi samo istini, a članovi obitelji su umirali za zanost) Nakon što ih je sve povješao, Mali Petrica je sa svojim kolegama pobacao tijela u lebdjelicu i za vrijeme leta kroz uzbekistansku sivu pustoš pisao je poeziju za svoju djevojku Zoru: Poezija Malog Petrice Zore mi zoro zore Zaore i zore uz laserno more Zorim ti zoro nož u srce Jer ljubav zori kao grota Predali su tijela dr. Asmozowu, bezbrižno, bez pomisli da će on brojati leševe. Prevarili su se! – 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9... ... ... pa ovdje fali dvoje... gdje su i gdje je Užin? – zadere se dr. Asmozow na Malog Petricu. – Pokorno molim, druže Asmozow, ovaju dvoje je pobeglo je l’ i ubilo je Užina s neka čudna svetlosti iz cijevi koja liči na cijev kalašnjikov mašinke je l’. 70


– Koja je fora s tim je l’? – zabrinuto zapita dr. Asmozow Malog Petricu, a ovaj mu odgovori. – Pa to ono ostalo kada se praviš važniji pred djevuškama je l’. – Dr. Asmozov izvadi laserski nož i prereže grkljan Malom Petrici. – Ništa, poslat ću svoje crve špijune da prate razvoj to dvoje bjegunca. Možda njih dvoje stvori super rasu.33 Dr. Asmozowa su pucali uzvišeni osjećraji o kreiranju nadrase. Poput dr. Budena i on je bio kemičar, biolog i megaloman koji želi zavladati svijetom i oženiti se manekenkom. U tajnosti je proučavao egzistenciju smrti i tako je otkrio način komuniciranja s crvima. Crvi su otada postali špijuni dr. Asmozowa i budući da su imali pristup u svaku poru ljudskih naselja, dr. Asmozow je postao najmoćnija osoba u Uzbekistanu, a Uzbekistan najmoćnija svjetska supersila. – wčlko mnfg jr tr ? – pita Asmozow crve kako su. – frf. – odgovore crvi. – dtre gh zhrt vdvdvdgdvdg. – naredi im Asmozov da odu špijunirati dvoje bjegunca. – frf, jrgrtr. – dobro krećemo, kažu crvi. – Hm... – misli Asmozow – Vidjet ćemo u što će se sve to razviti. glava druga

Prerada mesa i gnojenje žitnog polja

Velika siva trokutna preša. – tomp, tomp, tomp – preša gnječi ljudska tijela, da bi se tijela bolje izmljela kroz višenožnu miješalicu. – Brže, ovdje, ajde, trč’!!! – urla Sitko Miškin, novi šef osiguranja. 33 Zbog svojih megalomanskih planova Asmozov je odbijao koristiti se hibridnim jezikom, stoga vam ja prenosim njegove misli na standrandom jeziku države u kojoj živim. Pravi jezik dr. Asmozova ostat će zavuvijek zarobljen u tamnoj materiji.

71


Sitko Miškin je sin nuklearnog znanstvenika dr. Miškina, međutim Sitko nije želio biti «nuklearna tetka», kako je zvao tatine kolege. Sitko Miškin je želio biti pravi muškarac, pa si je kod estetskog kirurga ugradio maljava prsa i blago valovitu crnu kosu. Nakosio si je obrve i pojačao čeone kosti. Kada je obavio operaciju bio je sretan. Sada je ostvario svoj san i brzo je napredovao u hijerarhiji. – Bacaj ta tijela u višenožnu miješalicu. – naredi Sitko svom podređenom Abdulu. – Razumem, druže šefu osiguranja! – jasno i glasno se pokori Abdul. Kaže Sitko. Krenuvši Abdul odgovori. Nasmije se Sitko. Abdul pjeva dok baca tijela. Gdje su dijalozi? A nisu važni. Zašto onda pišeš u formi dijaloga? Upravo iz razloga da me pitaš prethodno pitanje. Kužš, frende, sve ima svoju svrhu. Netko je sam svrha, dok je netko samo sredstvo za dostizanje svrhe. Ti si samo sredstvo da se dođe do svrhe, a svrha je pitanje. Nije bitno tko je izgovorio pitanje, bitno je samo da je pitanje izgovoreno. Osoba koja je izgovorila pitanje, odnosno ti, je sredstvo, dok je samo pitanje svrha. –, Znači onda bi to pitanje trebalo postojati u svijetu ideja? A gdje je taj svijet ideja? Prvo, da. Drugo, u mozgu Marina Tomića se nalazi svijet ideja. – Ludnica! – Abdule – Aaa?! – Daj, jeb’o te, odvrnjuj onaj vijak. – Ovaj?! – Ma ne taj, u pizdaju mater’nu! – u očaju gleda Sitko Miškin 72


kako je Abdulu u glavu prsnuo mlaz kipućeg ulja koje podmazuje višenožnu miješalicu. – Argh, mnehararararar !!!! – urla Abdul, dok mu Miuri, Jusuf i Roki instant estetskim nožem vraćaju lice u staru formu. – O.K., I`m bek – sretan Abdul pleše i pjeva drevni hit Jamesa Browna. – Šuti! – naredi Sitko Miškin. – Pobacajute ta tijela u višenožnu miješalicu, brzoja!! Abdul, Miuri, Jusuf i Roki uzmu sprešano meso leševa članova obitelji i počnu hraniti višenožnu mješalicu. – Sjeck, krrrr, mljac, mljev, sjec. – zadovoljno je odzvanjala višenožna miješalica kroz svoj cilindrični otvor. Inače, višenožne miješalice su bile ponosne na sebe što su rođene s cilindrima, a ne kao ljudi koji cilindre tek trebaju kupiti. Međutim, ljudi za taj ponos višenožnih miješalica nisu znali, budući da nisu mogli komunicirati s višenožnim miješalicama. Ne da nisu mogli, nego nisu niti pretpostavljali da višenožne miješalice imaju mentalna stanja, zato što je prije 200 godina pobijena filozofska teza da svjesno iskustvo ne nastaje u ljudskom mozgu, već da se nalazi u svijetu kao nešto nezavisno od čovjeka. Pa budući da svjesno iskustvo postoji nezavisno od čovjeka, bilo koje stvorenje koje prima podražaje iz okoline ima nekakva svjesna mentalna stanja (tzv. panpsihizam34). Višenožne miješalice primaju podražaje tijela koje trebaju samljeti, pa, prema tome, imaju svjesna mentalna stanja. Međutim, budući da je znanstvena zajednica pobila filozofsku tezu koja bi, u konačnici, uspostavila komunikaciju s višenožnim miješalicama, ljudi nisu niti pretpostavljali da one mogu imati svjesna mentalna stanja. Nisu ih 34

Panpsihizam-teza da je svijest dio prirode, a ne nešto što stvara um, pa stoga bilo koji predmet koji obavlja neku funkciju ima neki oblik svijesti. Jedan od vodećih učenjaka koji je zastupao tu tezu zvao se David J. Chalmers. Nažalost, nakon što je učenje pobijeno, djeca u školama su ime Chalmers prihvatile kao sinonim za budalu. 73


zvali niti one, već ONO (uže značenje = ontološki nedefinirana osobnost, šire značenje = ontološki nedefiniran objekt). Dr. Asmozow je nadgledao opisani proces i pušio Hašcigar bez filtera. Hašcigar bez filtera je ponos Uzbekistanske trgovine. Hašcigar je svake godine donosila gomilu kinte u nacionalni uzbekistanski budžet, zato su uzbekistanski političari i ostali na vrhu hijerarhije imali najbolje kurve od svih vladara na svijetu. Ali ne i dr. Asmozow, naime, kao što znate on je želio oženiti manekenku, a ne plaćati kurve. A da bi oženio manekenku, treba postati slavan, a uzbekistanskim kruhom će to postati. Dugim prstima je bacio Hašcigaru na pod i zgazio je cipelom broj 45 (europski standard). Dr. Asmozow je bio u dobroj formi, jer je pripremao svoje tijelo za manekenku. Dr. Asmozow nikada ništa nije ostavljao slučaju. Imao je crveni notes od umjetne kože i u njega je zapisivao sve svoje planove kojih se striktno držao. Kada se ne bi držao planova, lice bi mu počelo oticati jer si je ugradio psihomišićni distorzator u lice. Psihomišićni distorzator ima funkciju da pretvara facijalne mišiće u masno tkivo kada čovjek ne djeluje u skladu sa svojim željama i planovima. Sve u svemu psihomišićni distorzator je dobro motivirao dr. Asmozowa na djelovanje u skladu sa svojim planom da zavlada svijetom i oženi manekenku. – Umgh, gromp! – s užitkom je višenožna miješalica posrala izmljevena tijela . Mislila je da joj je ovo bio dobar obrok i bila je vrlo zahvalna svojim robovima ljudima što je tako dobro hrane. Gledajući tu masu mesa dr. Asmozow naredi da se ono pospremi u višesvježnaje kutije (koje održavaju svježinu namirnica i do 500 godina), pospremi kutije u lebdjelicu i da se konačno krene prema žitnom polju jer: – Nemamo vremena za gubljenje! – vikne dr. Asmozow. Vojnici se prestraše i počnu još brže pakirati meso. Vojnici su se više plašili dr. Asmozowa, nego bilo kojeg šefa osiguranja. Uostalom, pročitali ste što je dr. Asmozow učinio 74


Malom Petrici. Dr. Asmozow je bio beskrupulozan čovjek, upravo zbog psihomišićnog distorzatora. Osim toga, imao je umjetno povećane očnjake i čiroki frizuru ofarbanu u kričavozeleno. Volio je slušati Misfitse i Exploited, a od novih punk bedova voli The Gertrudes i Kronionikse. Zbog Exploiteda je nosio čiroki frizuru, zbog The Gertrudesa je imao povećane očnjake, dok je Kronionikse volio slušati bez ikakva praktična interesa. Zbog Misfitsa je kao dječak zavolio znanost. Misfitsi su pjevali o zombijima, a mali Juri Asmozow je želio stvoriti zombije. I uspio je, samo što to nitko ne zna. Drži zombije skrivene u svome tajnom skrovištu ispod uzbekistanskih planina. Čuva zombije za vrijeme kada će povesti rat za svjetsku dominaciju. Dr. Asmozow je po formalnoj hijerarhiji bio podređen jedino Zdravku Zdworkinu, uzbekistanskom predsjedniku, međutim Zdworkin je imao toliko afera s ubijanjem kurvi (bio je bolesni tip koji se ufurao da je Jack Trbosjek) da ga je dr. Asmozow ucjenama imao u šaci. Uglavnom, dr. Asmozow je bio uzbekistanska siva eminencija. Lebdjeći u lebdjelici, gledao je kroz prozor. Vani je bila noć dok je u unutrašnjosti lebdjelice gorjelo crveno svjetlo. Zbog crvenog svjetla je dr. Asmozow zaspao, Abdul je slagao Mađarsku kocku, a Roki i Miuri su isprobavali najnoviju uzbekistansku konzolu «Igračna postaja 100%». Put do žitnog polja je trajao pet minuta, pa se dr. Asmozow nije baš naspavao niti su se vojnici naigrali. Bogami, ni Abdul nije složio Mađarsku kocku. Počeli su iskrcavati meso iz lebdjelice koja je zapravo bila prekooceanski brod iz 21. stoljeća na koji su se dodali, u sadašnjem 22. stoljeću, cilindri za lebdenje. Ne moram ni reći koliko su brodovi bili sretni kada su dobili cilindre, ali ljudi koji ne pročitaju ovu moju priču neće nikada saznati za sreću brodova. Vojnici su uključili reflektore da obasjavaju žitno polje. Skupina seljanki je dobila zadatak da žitno polje prekrije mesom članova obitelji. Seljanke nisu znale čime gnoje zemlju, a nije ih bilo niti 75


briga, s obzirom da su dobro plaćene za posao, a eto, tu su i vojnici: – Malo do sjena jel’, poigrati se. – mislile su. Vojnici su također bili ful napaljeni na seljanke. Otkada je agrarnom reformom UN-a 2098. godine donesen zakon kojim samo žene imaju pravo obrađivati zemlju u jednakim uniformama - minicama i ostaloj tijesnoj robi, niti jedna seljanka nije smijela biti teža od 55 kg. Treba li napomenuti da su seljanke postale najpoželjnije žene na svijetu, dakako poslije manekenki. Roki nije mogao čekati da seljanke završe sa radom, već je naguzio seljanku Gretu dok je ova gnojila zemlju. A to što je gnojila i stenjala u isto vrijeme je totalno napalilo Rokija te je on doživio orgazam svoga života. Seljanka Greta je imala široku i oblu guzicu, malo kraće noge i velike sise, za koje se Roki držao dok ju je derao straga. – Mm, baš su meke – mislio je Roki i uživao. Nakon jebanja zaključi da je sretan što je živ i nikako nije mogao razumjeti samoubojice ili depresivce. Zatim je legao u travu. Nakon deset minuta se digao iz trave i pojebao seljanku Lilianu. No, drugi vojnici su se počeli buniti da ne može jebati seljanke dok one rade. Zato je dr. Asmozow naredio Sitku Miškinu kažnjavanje ovog nediscipliniranog vojnika. Roki je kažnjen tako da je morao slušati monologe bake dr. Asmozowa. Ti monolozi su bili toliko dosadni da je Uzbekistan pokorio Kinu tako što bi uzbekistanski agenti na televizijskim i radio frekvencijama kineskog nacionalnog programa sabotažom preko satelita MOLOKO 3 puštali monologe dr. Asmozowljewe bake. Roki je požalio što je bio nediscipliniran. Međutim, sljedeći put on ponovi istu stvar. Dakle, nije sve u kazni, ima nešto i u prkosu. Što se strože kažnjava za sitnije prekršaje, to se ti prekršaji više čine iz prkosa nepravednoj kazni. Roki je samo htio jebati i uživati, to nije ogroman prekršaj da bi ga se tako okrutno kaznilo. Ali dr. Asmozow nije mario, sada je bilo važno sve obaviti kako treba. U 76


pitanju je budućnost Uzbekistana, Asmozowljeva vlast nad cijelim svijetom i brak s manekenkom. Budući da su tako važne stvari u pitanju, nema mjesta nedisciplini.

Plan za daljni tijek priče: 1. SAD imaju koloniju na Mjesecu, a Uzbekistan im uništava tu koloniju nuklearnim napadam. SAD uzvraća ali Uzbekistanci su imuni na zračenje pa Uzbekistan osvaja SAD, a svi saveznici SAD–a se predaju Uzbekistanu. Na Mjesecu zbog radioaktivnog zračenja počne rasti trava i stvori se atmosfera. 2. Debela Zora dolazi dr. Asmozowu, ovaj joj tajno ugrađuje želju da bude manekenka i psihomišični distorzator koji će se aktivirati ako Zora ne djeluje u skladu sa svojim željama. Zora ode na dijetu, vježba, smršavi, postane jako lijepa i Dr. Asmozow je oženi. 3. Marijuška i Darinko laserskim kalašnjikovom love životinje i prehranjuju se. Crvi jave dr. Asmozowu za laserski kalašnjikov. Dr. Asmozow, prerušen u američkog kozmonauta kojeg je srušila uzbekistanska protuzračna obrana, ode do Marjuške i Darinka i dok su njih dvoje spavali, istraži način funkcioniranja laserskog kalašnjikova i vrati se natrag u bazu i započne masovnu proizvodnju laserskih kalašnjikova. * * * Ayawax u svom savršenom stupnju transcedentne egzistencije je imao savršen uvid u bilo koje spacio-temporalno događanje. Kao takvo savršeno biće imao je i uvid u moj plan za daljni tijek priče. Taj plan se Ayawaxu nije nimalo sviđao pa je odučio vratiti se iz transcedencije i ponovno sudjelovati u mojoj priči. – Poligalaktički ubojico nižeg ukusa! – probudi ga Ayawax iz transcedentnog bivanja 77


– Tko sam, što sam, gdje sam? – sneno s poluotvorenim očima se zapita Poligalaktički ubojica nižeg ukusa. – U pizdi materinoj. – odgovori mu Ayawax. – I sada ću te roditi. – kaže pizda. Tada se Poligalaktički ubojica sasvim razbudio i ugledao Ayawaxa kako stoji pred njim sa zelenim sjajem u očima. – Zašto si me zvao Ayawaxače? – Ovako, ne znam kako da počnem, hmm, onaj pisar, Marin Tomić, čini sve kako bi uništio onako lijepu priču u kojoj smo ti i ja ispali velike face. – Da, da, ispali smo face. – osmjehuje se Poligalaktički ubojica nižeg ukusa. Inače Ayawax i Poligalaktički ubojica nižeg ukusa se nalaze u potpuno bijelom prostoru, tako da se čini kao da lebde dok razgovaraju. – Šuti, pusti me da pričam, zanemari opise, pusti me da pričam! – odbrusi nam Ayawax. – Dakle, Marin Tomić sustavno uništava priču. Napravio je grozan plan, užasno glup plan za daljni tijek razvoja priče. Plan je toliko glup da sam jednostavno morao umrijeti u transcendentnom bivanju, vratiti se natrag u priču i usmjeriti je putem koji neće ugroziti naš ugled, Poligalaktički ubojico nižeg ukusa. – Dobro, a što ću ti ja ? – vrti svojim srebrnim prstima lijeve ruke, dok si desnom rukom popravlja narančastu kosu. – Ovako: u ovoj novoj priči ima neka ženska koja se zove Zora. Mislim, žena je ful debela, ali ima lijepo lice. Sada, tražim od tebe da zavedeš Zoru i da je totalno izjebeš. Jebi je dok ona ne smršavi i postane gipka. – Je!! Super, konačno nešto dobro. Već mi je dosadilo rezati jezike. – sav sretan lebdi po bijelom prostoru. – Ali zašto je to jebanje bitno za priču? – pitam ja, autor Marin Tomić. Njih dvoje me zbunjeno pogledaju kao da se pravim lud. – Vidi ga, pravi se lud. Kao fol ne zna, a on je to smislio. – Jedan drugome govore. 78


– Dobro da ti iskristaliziram misao, Marine, pomoću slova koja ćeš natipkati. – kaže Ayawax. – Onaj tip, dr. Asmozow, što si ga izmislio pali se na Zoru je li? – pita Ayawax – Ma ne još, tek će se popaliti. – odgovaram. – Nije bitno. Čim smo stavili plan za daljnu razradu priče kao dio priče, vidi se da se pali u Zoru. – Dobro, nek’ ti bude. – kažem. – Nije nek’ mi bude nego tako jest. – ljutito nabora čelo Ayawax dok se Poligalaktički ubojica nižeg ukusa glupo smijao i puštao Samanthu Fox, ne znam sa kakvog nosača zvuka. Uglavnom, mjuza se čula. – Ne prekidajte me! – Ayawax je sve ljući. Prostor postane tamnoplav i prekriven zvijezdama i mijenja se muzika. Svira «Black magic» grupe Slayer. Dio Venoma u Ayawaxu. – Ovako, ja Ayawax nastavljam. Ambicija dr. Asmozowa je da oženi manekenku. Dobro. Kada ti, Poligalaktički ubojico, završiš s jebanjem, Zora će biti ljepša od bilo koje manekenke. Onda ćeš ti, Poligalaktički krele, opsjednuti Zoru u pravoj demonskoj maniri i otići zavesti dr. Asmozowa i reći ćeš mu. – MU. – Ne seri. – Slušaj Ayawax, ja to neću napraviti. Ne želim zavoditi neke tipove. Ja sam heteroseksualni Demon. – odgovori Poligalaktički ubojica nižeg ukusa. – Slušaj, glupane. Ti ionako ništa ne osjećaš kada opsjedneš osobu. Samo tu osobu navodiš na djelovanje. Domodar osjeća, ti daješ želje i vjerovanja. – Aa. Neću i gotovo. – prekriži ruke na prsima. – Dobro onda ćemo ovako. Ti ćeš PUNU izjebati Zoru, a onda će ženski demon Žena Zemlje opsjesti Zoru u pravoj demonskoj maniri. – namigujući predloži Ayawax. – Neeee!!! Pusti nju!!! To mi je žena, ovaj, skoro, možda i je. Ne 79


sjećam se dobro, bio sam pijan kada smo se ženili. – Panično PUNU skače i vrišti. – Jedno od vas mora. – smireno će Ayawax. – Šta ne pošalješ Smeđeg Kadilaka? – ‘Si lud, on je dobar. Nikada ne bi pristao. – Ne pristajem ni ja. – kaže PUNU. – Dobro, onda ću poslati Ženu Zemlje, a znaš kakva je ona nimfomanka. Jedva će dočekati. – uzme Ayawax telefon i počine tipkati broj Žene Zemlje. – Ne, ne, ne, ok, pristajem, ali moraš mi obećati da domodar, odnosno medij, odnosno Zora osjeća dok se jebe ili čini bilo što, a da ja dajem samo želje, vjerovanja i upravljam njezinim motoričkim sposobnostima, bez osjećaja. – Misliš, unapređuješ joj motoričke sposobnosti do demonskog nivoa? – ispod oka ga gleda Ayawax dok mu upućuje pitanje. – Da. Obećaj! – Obećajem. – Također, dok se Zora i dr. Asmozow jebu, ja mogu gledati porniće s lezbijkama. – Može, ali kako ćeš upravljati njezinim motoričkim sposobnostima ako gledaš porniće? – Drkanjem! – ljuto odgovori PUNU. – Hm, kako god, samo budi uspješan. – Hoću, Ayawaxče, dogovoreno, ništa ne brini. Pokreni treći dio, Marine!!! – Ali još niste rekli za koji cilj je Zora sredstvo. – upozorim ih. – Aha.– lupi se dlanom po čelu Ayawax. – Ovaj, Zora će, budući da je opsjednuta demonom, dati dr. Asmozowu natprirodne moći pomoću kojih će dr. Asmozow zavladati svijetom, ali samo ako on njoj da njegovu dušu. Ali ta duša i nije toliko bitna, to je više da podilazimo faustovskom karakteru dr. Asmozova, jer kao što znaš, Marine, duša ne postoji. – Da. 80


– Već ono što je bitno, preko dr.Asmozowa, vladara svijeta, koji će biti u potpunoj vlasti Zore odnosno Poligalaktičkog ubojice nižeg ukusa, a ja, Ayawax kontroliram PUNU, tako ću ja Ayawax tranzitivno vladati svijetom i biti glavna faca u priči.

81


prazna stranica


treÄ&#x2021;i dio Diktatura dr. Asmozowa


prazna stranica


glava prva

Transporter Zemlja - Mjesec

Nakon što je nečasno otpušten iz vojske zbog nediscipline i neposluha, Roki se zaposlio kao međuatmosferski kamiondžija. Pustio je trbuh i bradu, a kosu je držao vezanu u pletenicu. Nosio je šiltericu na kojoj je bila nacrtana krigla puna piva i ispod nje je pisalo «I love cold beer and hot women».To je maznuo nekom američkom šljakeru koji vozi traktor na Mjesecu. Nuklearni rat između SAD-a i Uzbekistana završio je porazom Amerikanaca. Na Mjesecu je nastala atmosfera, dok su Ameri bili «trošeni» kao kmetovi u obrađivanju i kultiviranju Mjesečeve površine. Na Mjesecu je vladalo feudalističko društveno uređenje, ali ne samo na Mjesecu, na Zemlji također. Mjesec i Zemlja su postali «Atmosfersko carstvo», a car je bio dr. Juri Asmozow. Aristokrati su postali klonovi od Darinka i Marjuške, jer, mislio je dr. Asmozow, njih dvoje imaju kvalitetne gene i njihovi klonovi bi mogli stvoriti nietzscheansku aristokratsku nadrasu koja bi vladala svemirom. Ljudi koji su jeli «uzbekistanski kruh» su činili građanski sloj i slobodne šljakere, jedan od takvih slobodnih šljakera bio je Roki. Roki je upravo prevozio najnovije traktore marke Torpedo. Najbolji traktori na svijetu. Osim traktora Torpedo je proizvodio i međuatmosferske kamione. Međuatmosferski kamioni su prevozili stojeve na Mjesec, a sa Mjeseca u povratku voće, povrće i meso. Cijeli poljoprivredni feud. Vlasnik Mjeseca je bio dr. Asmozow, kao što je bio vlasnik zemlje i svih ljudi. Roki nije volio dr. Asmozowa zbog već navedene kazne za nedisciplinu, međutim ubo si je dobar posao pa nije imao potrebu za pobunom. 85


Roki je pokupio raketostopisticu. Nije imala neko lice, ali joj je tijelo bilo genijalno. – Čuj mala... – počne Roki – ...daj, ovaj, moraš mi dati neku, znaš,... protuuslugu. – Ah, ‘oćeš oralno, vaginalno ili analno? – skidajući majicu ga pita raketostopistica. – Paa... mogla bi krenuti s oralnim, znaš,da se previše ne umaram jer... znaš mamuran sam, je l’. Gadno sam se napio juče’ al’ ako dobraja budeš, onada ću da te karam. Jel’ pošteno? – Roki obliže svoje usne gladajuci raketostostopističine velike bijele sise. – Pošteno. – kaže raketostopistica i počne mu pušiti. Tako su se oni zabavljali dok su se vozili prema Mjesecu. Svirao je Johny Cash i neki novi bend – Petoljetke. Petoljetke su bile uzbekistanski retro rock punk sve živo nojz metal, omiljen Rokijev bend. Kada je zasvirao hit Petoljetki «Put za Vladivostok», Roki je prvi put svršio. Raketostopistica je bila ful nabrijana i Roki je sve skupa do Mjeseca svršio petnaest puta. Raketostopistica je ipak rjeđe svršavala. Ona je svršila devet puta. Ali je vrištala kada je svršavala. I skakala pa je tako skakala po komandnoj ploči (obloženoj ovčjim krznom) tako da je Roki sa krajnjim naporom uspio skrenuti svoj međuatmosferski kamion da se ne zabije u satelit. Kada su parkirali na Mjesečnoj postajni Sojuz 8, Roki je odveo raketostopisticu na klopu. Klopaona je bila u obliku ružičaste kugle sa tri kata separea. Ružičasta boja bila je standard za sve klopaone u Atmosferskom carstvu. Tu se uglavnom mogla dobiti brza hrana kao burek sa sirom, s mesom i razne pite od višanja, jabuka i sira. Neke klopaone su imale i ćevape, kao eto, baš i ova klopaona u koju su ušli Roki i raketostopistica. Roki je sebi naručio duplu porciju ćevapa, burek sa sirom i dvije litre piva, a raketostopistica pitu s jabukama, duplu votku i litru vode. Dok su jeli, raketostopistica je objašnjavala Rokiju kako ona obožava putovati: 86


– Znaš, Roko, te mogja tako zvat? – Možeš, što da nej! – odgovori Roki i nategne pivu iz krigle. Sva pjena mu se zalijepila za brkove, a Raketostoperka je uzela papirnatu salvetu sa stola i obrisala mu brk. Roki se nasmije i obrazi mu se zacrvene. Raketostopistica uzvrati osmijeh, pogne glavu i podigne ramena i kaže: – Ja obožavam putovati... mnogo. I dok sam jedanred putovala... Znaš Roko, ja sam ubila čovjeka. – Roki se i dalje smije. – Ne, ozbiljno. Znaš, bila sam stopirala i kuž’š onajo, tip me pokupja i niš’. Samo sjedi. Ono nije me željao jebat. Peder, mislim si ja, izvučem pištolj i bum u glavoja. Raketostopistica izvuče pištolj iz svog ruksaka. Roki ne može vjerovati, izbeči oči, glas mu izleti bez njegove želje. – Magnum 44, odkudoja ti to? – Ahaaa. – smije se raketostopistica otkrivajući svoje male zube – To je tajna. Oči su joj zasjale i Roki je morao skrenuti pogled. – Ne boj se, Roki. – tapše ga raketostopistica po glavi – Neću tebi ništa. Ti dobro jebeš. – Roki podigne glavu i suznim je očima zapita. – Zbiljaja mi nečješ ništaja, je l’? – Ma ništaja moj Roko, ništaja. – poljubi ga u obraz. Roki se malo skulira. Raketostopistica spremi pištolj u ruksak i nastavi jesti. Roki, izgubivši apetit, misli: – Eto, vidiš na štoja je svijet doš’o. Žemskinje sada bivaju snažnije nego muškarci, je l’. To je krivoja ona Zora, ženoja od dr. Asmozowa. Ona stalno urla da žemskinje biti vekovima u podređenom položaju i da sada trebamo vršiti pozitivnu dinskriminaciju nad žemskinjama. Zato milicija nikada neće da pretražoja žemskinje ako imaju vatreno,35 a ne. Uvek samo pretražoja muškarac. To ne biti lepo. Jok. I ako ‘oćeš da 35

misli se na vatreno oružje 87


rabotaš ko’ direktor ili u uredu moraš da budeš žemskinja, inače nema posla. Za muško samo kamijoni i brodovi, jer to žemskinjama preteško. One bi ravnopravnost, ali samo za gospodske poslove. Ne bi one na brod ili kamion ili rudnik, a ne. One bi direktor, redatelj, kompjuter programer. One ne bi ni vojska, a ne. Neka samo muško gine, to žemskinje željoju. Dok je tako razmišljao faca mu se sve više spuštala, onda se naglo digne, baci 50 rublji na stol, što je dovoljno da se plati klopa i ode bez da je pozdravio Raketostopisticu. Nije ju ni pitao kako se zove. Više ga uopće nije bilo briga. Otišao je do svog atmosferskog kamiona istovariti traktore. Bio je bijesan. – Hej, možeš li malo pomaknuti svoj kamion, blokira mi moj Spacerace36 – počne ga gnjaviti neka žena u sredjnim godinama dosta očuvana tijela. Neka direktorica, budući da nosi bundu od tigra, ovogodišnji modni krik među direktoricama. Onako bijesan Roki je svom snagom opali šakom posred lica. Zakvrvavljena direktorica padne na pod od negrijućega čelika (od toga materijala rade parking za letjelice da se ne bi užarilo jer ljudi moraju hodati nakon što se spuste s raketom), izvuče Uzija iz torbice i rafalom izrešeta Rokijeve noge. Roki padne na pod vrišteći: – Arrtfawjkoičbhčlxtfntbt očkšpxgnkpš nkšfpš kfčcmčxc! Prva mu je pomoć pružila žena koju je maznuo šakom. Ona ga počne gladiti po kosi i šaptati mu na uho: – Volim te. Ti si pravi muškarac i znaš kada treba pokazati snagu. Osim toga, natjerao si me da konačno upotrijebim Uzi. Nemaš pojma koliko sam to čekala. Oh, volim te, volim te, volim te!! – čvrsto grli i ljubi Rokija u usta. Zakrvavila je cijelu Rokijevu facu. Oboje su bili krvavi, direktorici je stvarno jako krvarilo iz nosa. Onda direktorica uzme instant estetski nož i izliječi Rokijeve noge, a Roki uzme svoj instant estetski nož i izliječi ženin nos.

36

Spacerace je trkaća letjelica

88


– Konačno. - misli u sebi Roki – Mogu ja da oženim bogatašica i popraviti svoj ekonomski status. A nije niti ružnoja, naprotiv vrlo je lijepa. Vidi te noge, mmm seksi-seksi, a tek lice hm, puna ustaja, pravi nos, jače jagodice, da, da, da sviđa mi se. Tako su se Roki i direktorica zaljubili, međutim Roki nije mogao napustiti kamiondžijski posao budući da ga je direktorica voljela upravo zbog takve mačo vanjštine.

89


glava druga

Mozak

Poligalaktički ubojica sjedi u Zorinu mozgu. Mozak je obložen ljubičastim tapetima s roza cvjetićima. Ispred PUNU-a se nalazi TV i video. Gleda porno film «Sve da je daj, samo neka nema muškaraca». Na filmu si dvije plavuše ližu pizdu. – Tako, tako. – uzbuđeno stenje PUNU i drka. – Daaa, a sada malo gore... tako! Nagnuo se prema naprijed sa svoje fotelje, izbuljio oči. – Daaaaa, tako, daaaa, daaaa!!!!. Zora, skačući po dr. Asmozowu, svršava. Hvata se za crnu kosu, tako da su joj sise ispale. Dr. Asmozow plazi jezik. Liže joj bradavicu. Zora ga mrko pogleda, pljusne ga jako po obrazu, ustane i zapali Hašcigar. Dr. Asmozow leži rasturen na krevetu. Ne može vjerovati kako ga Zora svakim danom sve bolje izjebe. Kako to uspijeva. – Zora... – Kaž’. – javi se Zora okrenuta mu leđima. Gleda se u ogledalo. PUNU misli kako je ova Zora zgodna i odluči je odvesti u tuš-kabinu da tamo malo masturbira, je l’. Ipak, prvo mora vidjeti što taj Asmozow hoće. Dr. Asmozow nastavi: – Jesi li se ti ikada bavila tantrom? Zora ga gleda, sada je PUNU napustio kontrolu Zorina mozga i pustio Zori neka sama malo priča s Asmozowom – Eh, baš. – stavlja ruku na bok i izbacuje dim Hašcigara. – Ne znam ni šta je to taja tantra. Kojo kurac ti to zboriš Juri? – Dakle Zoro... – Dr. Asmozow navlači donje gaće – ...tantra ti je umijeće dugog i kvalitetnog vođenja ljubavi. 90


Zora otpuhne još jedan dim Hašcigara i sprži dr. Asmozowa svojim crnim očima. Opet PUNU preuzme kontrolu. Dr. Asmozow se uvijek strese kada vidi taj pogled. Sagne glavu i kaže: – Oprosti Zorice. Zora uzme vazu i baci je na glavu dr. Asmozowa. Vaza razreže Asmozowljevo čelu. – Jesam li ti stotjina puta rekla da me ne zovaješ Zorice, jesam li ha !!! – zaurla i lupa nogom Asmozowa po bubrezima – Jesi jesi Zoro. – Dr. Asmozow puzi po podu i cvili dok grebe koljena po crvenom tepihu. – Sljedeći put ću te kastrirati, jasnoja? – namrštila se i zadnji put ga svom snagom tresnula nogom u jaja. – Jaaaghasno Zoro! Jasno! – Dr. Asmozow sjedi u kutu i plače. Drži se za trbuh. Bol nakon dobivenog udarca u jaja jest uvijek tupa bol u predjelu trbuha. Slično kao kada si pokvarite probavu, slično, ali nikako isto. Zora prezirno pogleda dr. Asmozowa i ode se tuširati. Poligalaktički ubojica nižeg ukusa izađe iz mozga Zore, a ona se sva sretna nasmije. – Moj Poli, moj Poli. – grli ga i ljubi. – Daj, daj, dosta ljubljenja prijeđimo na stvar. – pritisne je PUNU uza zid i totalno izjebe. Zora je tako izgubila još dva kilograma sala, očvrsnula tetive i razradila još bolje vaginalne mišiće. Dr. Asmozow skrivećke pogleda Zoru pod tušem. Vidio je kako masturbira. Eee, to se samo njemu čini je,r ako se sjetite Venomova spisa «Raščaravanje demona», demon se ne otkriva drugim ljudima nego samo onima koje posjeti. Zato se dr. Asmozowu čini da ona masturbira. Dr. Asmozow je obožavao Zoru iako nije mogao shvatiti njene promjene u ponašanju. Kada bi joj oči bile blage bila je tako dobra, zvala ga je Juri. A on je tako volio da ga se zove Juri. I pjevala mu je i kuhala čaj. Ali kada bi dobila onaj crni, pržeći pogled samo ga 91


je tukla. Nije ga tada štedjela. Jedanput ga je tako istukla da je morao ići kod liječnika (budući da je Zora u navali bijesa razbila instant estetski nož). Liječnik se čudio otkuda dr. Asmozowu šljiva na oku, modrice po cijelom tijelu. – Pao sam po stepenicama – odgovorio bi dr. Asmozow, ali to nije bilo dovoljno da zaustavi tračeve. Naime, (uf koja riječ), kolali su tračevi da Zora drži dr. Asmozowa u šaci. Pa eto, tračevi nisu mnogo niti falili, jedino za što nikako nisu mogli znati tračeri jest zavjera Ayawaxa i Poligalaktičkog ubojice nižeg ukusa. Zavjera koja bi trebala dovesti do Ayawaxove svjetske dominacije – Nisam ti dozvolio da me spominješ. – Ayawaxu se zazelene oči. – Ajd’ šuti, skupu slova. Stvarno sere ovaj Ayawax – kažem ja, Marin Tomić, entitet iz trećeg svemira. Zbog navedenih tračeva dr.Asmozow je sprovodio masovne egzekucije. Postojao je niz tajnih agenata i agitatora koji bi prijavili osobu koja je rekla makar nešto slično traču. Prijavljenoj osobi nije bilo spasa. Sudilo se po kratkom postupku. Presude su uvijek bile smrtne kazne. Osim toga, egzekucije su bile korisne za još jednu stvar, a to je testiranje novog oružja, ponosa Atmosferskog carstva, laserskog kalašnjikova.

92


glava treÄ&#x2021;a

SolipsistiÄ?ka onanija

Ja,ja, Ja,ja, Ja,ja, Ja,ja, Ja,ja, Ja,ja, Ja,ja, Ja,ja, Ja,ja, Ja,ja, Ja,ja, Ja,ja, Ja,ja, Ja,ja, Ja,ja, Ja,ja, Ja,ja, Ja,ja, Ja,ja, Ja,ja, Ja,ja, Ja,ja, Ja,ja, Ja,ja, Ja,ja, Ja,ja,

ja,ja, ja,ja, ja,ja, ja,ja, ja,ja, ja,ja, ja,ja, ja,ja, ja,ja, ja,ja, ja,ja, ja,ja, ja,ja, ja,ja, ja,ja, ja,ja, ja,ja, ja,ja, ja,ja, ja,ja, ja,ja, ja,ja, ja,ja, ja,ja, ja,ja, ja,ja,

ja,ja, ja,ja, ja,ja, ja,ja, ja,ja, ja,ja, ja,ja, ja,ja, ja,ja, ja,ja, ja,ja, ja,ja, ja,ja, ja,ja, ja,ja, ja,ja, ja,ja, ja,ja, ja,ja, ja,ja, ja,ja, ja,ja, ja,ja, ja,ja, ja,ja, ja,ja,

ja, ja, ja, ja, ja, ja, ja, ja, ja, ja, ja, ja, ja, ja, ja, ja, ja, ja, ja, ja, ja, ja, ja, ja, ja, ja,

ja, ja, ja, ja, ja, ja, ja, ja, ja, ja, ja, ja, ja, ja, ja, ja, ja, ja, ja, ja, ja, ja, ja, ja, ja, ja,

ja,ja, ja,ja, ja,ja, ja,ja, ja,ja, ja,ja, ja,ja, ja,ja, ja,ja, ja,ja, ja,ja, ja,ja, ja,ja, ja,ja, ja,ja, ja,ja, ja,ja, ja,ja, ja,ja, ja,ja, ja,ja, ja,ja, ja,ja, ja,ja, ja,ja, ja,ja,

ja ja ja ja ja ja ja ja ja ja ja ja ja ja ja ja ja ja ja ja ja ja ja ja ja ja 93


Ja,ja, Ja,ja, Ja,ja, Ja,ja, Ja,ja, Ja,ja, Ja,ja, Ja,ja, Ja,ja, Ja,ja, Ja,ja, Ja,ja, Ja,ja, Ja,ja, Ja,ja, Ja,ja, Ja,ja, Ja,ja, Ja,ja, Ja,ja, Ja,ja,

94

ja,ja, ja,ja, ja,ja, ja,ja, ja,ja, ja,ja, ja,ja, ja,ja, ja,ja, ja,ja, ja,ja, ja,ja, ja,ja, ja,ja, ja,ja, ja,ja, ja,ja, ja,ja, ja,ja, ja,ja, ja,ja,

ja,ja, ja,ja, ja,ja, ja,ja, ja,ja, ja,ja, ja,ja, ja,ja, ja,ja, ja,ja, ja,ja, ja,ja, ja,ja, ja,ja, ja,ja, ja,ja, ja,ja, ja,ja, ja,ja, ja,ja, ja,ja,

ja, ja, ja, ja, ja, ja, ja, ja, ja, ja, ja, ja, ja, ja, ja, ja, ja, ja, ja, ja, ja,

ja, ja, ja, ja, ja, ja, ja, ja, ja, ja, ja, ja, ja, ja, ja, ja, ja, ja, ja, ja, ja,

ja,ja, ja,ja, ja,ja, ja,ja, ja,ja, ja,ja, ja,ja, ja,ja, ja,ja, ja,ja, ja,ja, ja,ja, ja,ja, ja,ja, ja,ja, ja,ja, ja,ja, ja,ja, ja,ja, ja,ja, ja,ja,

ja ja ja ja ja ja ja ja ja ja ja ja ja ja ja ja ja ja ja ja ja


glava četvrta

Radioprogram

– Dobar dan. Slušate vijesti prvog programa radija Carstva. Naš voljeni vođa dr. Asmozow danas je primio delegaciju feudalaca s Mjeseca. Delegaciju su predstavljali grof Jurin, vojvoda Buden, grof Stanislowsky i markiz Došinov. U ugodnoj atmosferi oni su raspravljali o poboljšanju proizvodnje. Dr. Asmozow je bio vidno zainteresiran za planove daljnje melioracije površine Mjeseca. Kao znak svoje naklonosti, feudalci su poklonili dr. Asmozowu monografiju «Kako smo ukrotili Mjesec». Naš voljeni vođa im se zahvalio na jedini i najbolji način, pozvao je svoj omiljeni vokalno–instrumentalni sastav «The Gertrudes» da kraćim nastupom kulturno uzvisi prisutne, što su «The Gertrudes» kao mnogo puta dosada i učinili. Naš voljeni vođa je neumoran. Nakon posjeta feudalaca dr.Asmozow zajedno sa svojom ženom Zorom Dašenko otputovao je u zabačenu regiju Ličko-zagorsku bosniju u posjet tamošnjim udrugama za emancipaciju žena. Naime, tamošnje žene su se požalile dr. Asmozowu i Zori Dašenko da se u regiji Ličko–zagorska bosnija mogu naći tragovi patrijarhalnog načina života. Dr. Asmozow je primio spisak sumnjivih gradova i osoba koje još uvijek podržavaju tako nepravedan i primitivan način življenja. Naš voljeni vođa je rekao da će učiniti sve što je u njegovoj moći da suzbije takvo ponašanje. U New Yorku je danas krenuo transporter s dosad najvećim bro95


jem kmetova koji su se uputili služiti na mjesečevim feudima. Broj kmetova iznosi 5 000 000, što samo govori o usponu gospodarstva Carstva i mudroj politici našega dragog vođe dr.Asmozowa. Naši dopisnici iz regije Manđuko Nippon javljaju da je tu regiju zahvatila masovna prijava za rad na Mjesecu. Ljudi pred Feudalnim agrarnim uredom nose slike našeg dragog vođe i prijavljuju se za služenje na Mjesecu. Tko zna, možda se na Mjesecu stvori nova rasa Amerikanaca i Azijata, kao još jedna znanstvena pobjeda našeg voljenog vođe dr. Jurija Asmozowa. Ova vijest je tek stigla. Naši vanjski dopisnici javljaju da su se po gradovima zabačene regije Ličko-zagorske bosnije čule detonacije. Po nepotvrđenim izvorima to su gradovi Drvar, Banja Luka, Gospić, Tuzla, Uskoplje i Kiseljak.

Sport Na međuregijskom natjecanju u skokovima u vodu, u disciplini skokovi s tornja pobijedio je Peter Fooray iz makroregije Oceanije izvevši trostruki salto sa prijelomom na lijevu stranu, drugo mjesto zauzeo je Jadranko Mršić iz regije Dalmatsko-crnoarnautska Gora, dok je treće mjesto zauzeo bivši svjetski prvak u toj kategoriji, Ivan Faber iz slavne Uzbekistanske regije. Faber je nakon natjecanja izjavio sljedeće. – Možnaja sa treći dospio jer me noga zabolela jel’ prilikom odskoka. Drugoplasirani Mršić je sasma slučajna uspeo da izvede onakoja skok. Da ne zavjeruješ jel’! Fooray je takodjer izveo skok svogaja života. Neznajem!? I oni sudac, kakove loše ocjene mi udelio! Ne zavjeruješ. Čini se da je slavni Faber bio pokraden. Ali to nema veze budući da će on to sigurno nadoknaditi na Olimpijskim igrama koje će se održati za godinu i po u Kijevu. 96


Nogomet: - pobjednik Atmosferskog kupa «Lokomotiv» iz Moskve upravo završava pripreme za predstojeću sexzonu. Otkada se nogomet transformirao u igru koja se sastoji u tome koji će tim zavesti najviše manekenki (što donosi jedan bod) i pojebati te manekenke (što donosi tri boda), klubovi Uzbekistanske regije su uvijek pri vrhu. Trener Capoblancas je izjavio – Moji momci ne da su spremni, nego su napunjeni testosteronom tako da će svi poćelavjeti ako uskoro nešto ne pojebu. Inače, trener Capoblancas je poznat po taktici toljagom po glavi. Međutim, sve su veći pritisci udruga za emancipaciju žena da se zabrani reformirani nogomet jer vrijeđa dostojanstvo žena. Čak je i supruga našeg voljenog vođe dr. Asmozowa, Zora Dašenko, dala svoj potpis na peticiju za zabranu nogometa. Čini se da su se crni oblaci nadvili nad nogometno nebo. Boćanje: uvažena je žalba boćarske reprezentacije Istarskoprimorsko-kranjsko-krapinske regije da je igrač reprezentacije Rimsko-lombardske regije, Ricco Mazzoni, bio pod utjecajem nedozvoljenih stimulansa prilikom finalne utakmice svjetskog prvenstva prije mjesec dana u kojoj su se sastale reprezentacije Istarsko-primorsko-kranjsko-krapinske i Rimsko-lombardske regije. Carski boćarski savez je stoga oduzeo zlatnu medalju Rimsko-lombarđanima i dao je Istarsko-primorsko-kranjskokrapincima. Nakon primitka te vijesti cijelu Istarsko-primorskokranjsko-krapinsku regiju je zahvatilo masovno slavlje. Najviše se slavilo u Puli, centralnom gradu te regije. Inače, boćanje je u toj regiji popularnije od nogometa.

Vrijeme Uzbekistanska regija će biti okupana suncem, blagim vjetrićem i svim ostalim super klimatskim prilikama. 97


Manđuko Nippon regiji prijeti snažna ciklona, što će dovesti do silnih oborina. U svim europskim regijama osim Sicalsko-sardinijske snijeg, u Sicalsko-sardinijskoj-sardine (narodno ime za promjenljivo vedro). U afričkim regijama sunce i suša doprinose ljudima da napornije rade i da konačno dovrše proces navodnjavanja Sahare, a ne da im naš dragi vođa mora svake godine slati legije svojih zombija ne bi li stanovnike tjerali na rad. SAD – neizrecivo, ali eto, sjever snijeg, centar suša, jug kiše. Južna Amerika – nagli dolazak anticiklone popraćen povremenim grmljavinama. Makroregija Oceanija – sunčano i orkanski vjetrovi na polinezijskim otocima. Mjesec – ha, ha, to znate: kontrolor klime uvijek u svrhu i interesu poljoprivrede, zahvaljujući izumu našeg dragog vođe dr. Jurija Asmozowa.

Zanimljivosti Danas je grupa Petoljetke iz slavne Uzbekistanske regije oborila rekord u prodanim singlicama. Naime, Petoljetke su u samo tjedan dana uspjele prodati bilijun primjeraka svoga singla «Put za Vladivostok». Gitarist i pjevač Ivan Gorky poznatiji kao Ayawax je izjavio da ovaj uspjeh ne bi bio moguć da nije stajao na ramenima divova kao što su Ventil inc. i ostalih bendova riječke demo–scene devedesetih i početka milenijskog desetljeća. Dakle, polušajmo Petoljetke i njihov hit singl «Put za Vladivostok».

98


Bleng, bleng, bleng, bleng –g mol–f#mol–f mol Putujem za Vladivostok – a mol Bleng, bleng, bleng, bleng –g mol–f#mol Kroz Černobil, Uzbekistan i Kazahstan – a mol Put za Vladivostok – Bleng, bleng, bleng, bleng –g mol–f#mol–f mol Bleng, bleng, bleng–E mol– g mol f#mol –e mol Bleng, bleng, bleng–E mol– g mol f#mol –e mol Bleng, bleng, bleng, bleng –g mol–f# mol–f mol Na transibirskoj vidim zombije – a mol Bleng, bleng, bleng, bleng –g mol–f# mol Bore se Ahriman i Ormuzd (Ahurimazda) – a mol Put za Vladivostok – Bleng, bleng, bleng, bleng –g mol–f# mol–f mol Bleng, bleng, bleng–E mol– g mol f#mol –e mol Bleng, bleng, bleng–E mol– g mol f#mol –e mol ŠPAGETI VESTERN DIO (isključivo instrumentalni) Klang, tlang, klang, tlang – e mol e mol / e mol e mol – a mol amol – g mol h mol Klang, tlang, klang, tlang –e mol e mol – a mol amol – g mol–f# mol–f mol Putujem na dvogrboj devi – a mol Bleng, bleng, bleng, bleng –g mol–f# mol Kroz pustinju Gobi i Mongoliju – a mol Put za Vladivostok – Bleng, bleng, bleng, bleng –g mol–f# mol–f mol Bleng, bleng, bleng–E mol– g mol f#mol –e mol Bleng, bleng, bleng–E mol– g mol f#mol –e mol Bleng, bleng, bleng–E mol– g mol f#mol –e mol Bleng, bleng, bleng–E mol– g mol f#mol –e mol 99


glava peta

Venomov povratak

Roki vozi svoj međuatmosferski kamion. Njegov kamion, koji je od milja zvao Karl Heinz, je prazan. Roki ide na Zemlju po novu pošiljku Torpedo traktora. I tako dok se on bezbrižno vozi ja, autor Marin Tomić, sam odlučio materijalizirati Venoma u kokpitu Rokijeva Karl Heinza. Zwuššš, eto Venoma u sjedalu do Rokija. Kada je Roki vidio masnokoso biće u koži kako sjedi kraj njega, trznuo se i rekao: – Joj!! – potom je pomislio da mu je direktorica opet spremila neko iznenađenje, ali mu nije bilo jasno zašto je poslala muškarca. To mu se nije nimalo svidjelo. Venoma je prasnuo šakom u glavu. Venom mu je uzvratio koljenom u jaja i kada se Roki sagnuo sav u boli, Venom je izvukao svoj notes i napisao poruku. – Marine, gdje se to ja nalazim? – Daj Venome, ne kvari mi konzistentnost romana. Pa napisao sam da likovi mog romana sa mnom mogu komunicirati samo putem demona. Venom se nasmijao i napisao sljedeću poruku: – He, ha, he... znači priznao si postojanje demona. Bio sam u pravu. – Hm... Venome, kao što sam već napisao, ti si jako blizu istine, ali što joj se više približavaš, za toliko joj se udaljuješ. Roki se oporavio od udarca u jaja i napao Venoma s leđa. Kako su se Venomu na uštrb osjetila okusa odnosno jezika kojeg mu je odsjekao Poligalaktički ubojica nižeg ukusa još više poboljšala osjetila dodira, osjetio je vibriranje zraka kojeg je uzrokovalo Rokijevo približavanje. Venom se izmakao Rokiju, a Roki se svom 100


snagom s glavom zabio u aparat za kavu i pao u nesvijest. Ja, autor Marin Tomić, sam stvorio Venomu izolirband u ruci. On se čudio odkud to... itd... nakon... što... ...se iščudio, izolirom je zalijepio Rokijeve zglobove i polio ga vodom po glavi. Roki se probudio iz nesvijesti i ugledao smeđokosu spodobu obučenu u tamnu kožu kako nešto piše. Venom je završio s pisanjem i predao Rokiju papir. Piše: – Čitaj na glas! ‘Ajde čitatelju! Roki čita na glas: – Cilj korporacije na vlasti je staviti pojedince u grupe. Korporacija na vlasti lakše usmjerava i predviđa djelovanje grupe, nego što može usmjeriti i predvidjeti djelovanje pojedinaca. Pa ako je cijeli svijet podijeljen u grupe, pojedinac kada izađe iz jedne grupe ne ostvaruje se kao individua, već naprosto prelazi u drugu grupu. Da je pokušao ostati izvan bilo koje grupe, samo društvo bi ga izoliralo kao neprilagođenog. Pojedinac više ne bi mogao ostvarivati međuljudske odnose, te bi na koncu poludio i završio u ludnici ili izvršio samoubojstvo. Nakon čitanja, Roki se počeo koprcati. Venom ga je čudno gledao. – Nemoja me tako čudnoja gledati. – koprcajući se kaže Roki. – Sve što si da napisao... ja ne znajem ništoja o tome... hm... ali jedno znam i pravo da ti kažem, na vlasti nisu korporacije već car: dr. Juri Asmozow i Zora Dašenko. Venom počne pisati i preda poruku Rokiju. Na poruci piše, ne volim te više, ma ne, to ne piše, nego piše: – Svejedno. Samo makni korporacija i stavi vlast. Rokija je svrbio nos, ali se nije mogao počešati, zato se počeo još više koprcati. Ipak Roki pita Venoma: – Štaj si ti nekoja političar, jel’? Venom opet pogrbljen piše, predaje papirić. Roki čita: – Ne, ja sam metafizičar. Vidiš, ima nešto što je iznad bilo koje vlasti, a to su demoni. Šokiran ovom spoznajom, Roki je ponovno pao u nesvijest. 101


Da se Karl Heinz ne bi razbio, ja, autor Marin Tomić, usadio sam Venomu u njegove motoričke sposobnosti i kognitivne (ha, he, ha): znanje o vožnji međuatmosferskog kamiona. Venom je preuzeo kontrole i spustio Karl Heinza u tvornicu Torpedo. Transportni radnici s utovara traktora, čudili su se što Roki nije izašao iz Karl Heinza, nego ovo biće uvučeno u kožu. Venom im je napisao poruku: – Roki ima problema s jetrom. Morao je ići u bolnicu, ali mi je poručio da će izaći za tjedan dana, jer ništa nije ozbiljno i nesavladivo. Ipak radnici su i dalje ostali sumnjičavi, pa im je Venom napisao poruku: – Cilj cara, dr. Asmozowa, i Zore Dašenko odnosno vlasti je staviti pojedince u grupe. Car dr. Juri Asmozow i Zora Dašenko odnosno vlast, lakše usmjerava i predviđa djelovanje grupe, nego što može usmjeriti i predvidjeti djelovanje pojedinaca. Pa ako je cijeli svijet podjeljen u grupe, pojedinac kada izađe iz jedne grupe ne ostvaruje se kao individua, već naprosto prelazi u drugu grupu. Da je pokušao ostati izvan bilo koje grupe, samo društvo bi ga izoliralo kao neprilagođenog. Pojedinac više ne bi mogao ostvarivati međuljudske odnose, te bi na koncu poludio, završio u ludnici ili izvršio samoubojstvo. Kada su to pročitali, radnici su se uzvrpoljili i pitali Venoma: – Šta, aaa, je si li ti neki političar, aaa? – Venom izvadi već napisanu poruku. Radnici čitaju, naglas slovkajući: – N ee ja sm, ne, saaam meta...f afizičar. vidš (eh to je bilo brzo) ima neš...tto, tko – ne – što je iznad biiiiiloooo kooooje vala lasti, ovaj vlasti, a to su demoni. Nakon što su još dva put pročitali poruku ona im se u ispravnoj formi sintetizira u umu: «Ne ja sam metafizičar. Vidiš, ima nešto što je iznad bilo koje vlasti, a to su demoni.» i kada su skopčali što je htio reći radnici su pali u nesvijest. Venom ih je zajedno s 102


traktorima spremio u Karl Heinza i krenuo. Kada su se Roki i radnici probudili iz nesvjesti, bili su svezani. Na jednoj velikoj ploči, koju sam Venomu dao ja, autor Marin Tomić, Venom je napisao: – Neću vam ništa loše učiniti. Samo morate degustirati novi tip cigarete i ja ću vas pustiti na slobodu. Jedan od radnika kaže: – Ali naš vođa dr.Juri Asmozow je zabranio sve cigarete osim uzbekistanskih Hašcigar bez filtera. Druge cigarete preprodaju samo narko dileri. Venom širom otvori oči i napiše poruku: – Eh mudra glavo, otkrio si me. Ovako, tko ne proba cigaretu bit će ubijen, a onaj tko je proba bit će oslobođen. Venom vadi iz ormara laserski kalašnjikov, koji sam ja, autor Marin Tomić, tamo stavio. Roki je prihvatio Venomov ultimatum (direktorica se dobro jebala), šest radnika je također prihvatilo (dvoje je imalo zgodne žene, troje je imalo više od petero djece – pripadnici sekte bakovićevaca, a šesti je bio đanki, volio je pušiti zabranjene cigarete), međutim, sedmi radnik nije prihvatio, budući da je radio za tajnu policiju dr. Asmozowa i posao mu je bio špijuniranje radnika. Osim toga, bio je vatreni asmozijanac tako da je radije odlučio umrijeti nego prekršiti Asmozowljewe zabrane. Zato Venom, eto, laserskim kalašnjikovom istopi glavu sedmog radnika, a Rokiju i šestorici radnika pripali cigerete. Venom se zavali u stolicu i gleda. Nakon što su popušili cigarete Roki i radnici se počnu tresti. Oči im postaju tamne, šire se, spajaju i obuhvate točno trećinu glave. Zubi poprime sivu boju i također se spoje. Usne im se rastvore, a svi posivjeli zubi postanu vidljivi. Vlasi kose im se spoje u jedan komad koji bi neupućenu osobu podsjećao na crvenu metalnu kacigu, ali budući da si ti, čitatelju, upućen, znaš da je to zapravo slijepljena kosa crvene boje. Koža im je nabubrila i dobila je izgled žutog skijaškog odjela s tri crvene crte na svakoj ruci i nozi, k’o Adidas trenirka. I na kraju stopala 103


im se preobraze u vojničke čizme. Dakle, Rokija i šest radnika Venom je na prijevaru pretvorio u Cyberjointborgove. Ponovno je Venom počeo stvarati svoju vojsku Cyberjointborgova. Smislio je plan kako bi dilanjem cyber jointa ponovno sagradio carstvo u drugom svemiru i pobjedio demone i onog opakog Ayawaxa. Na kompjuteru, koji sam mu ja, autor Marin Tomić, dao stavio je stvar od grupe Pantera: «Fuckin’ hostile», tada se otvore međusvemirska vrata i s Karl Heinzom ode u drugi svemir.

104


glava šesta

Hipokampus

Kalifornijski znanstvenici razvili su mikročip koji bi mogao preuzeti funkciju hipokampusa, dijela mozga koji je odgovoran za prikupljanje novih iskustava, objavljeno je u časopisu New Scientist. Taj silicijski čip mogao bi pomoći ljudima koji su pretrpjeli moždani udar, pate od epilepsije ili bolesti zbog kojih je došlo do oštećenja hipokampusa. Znanstvenici s University of Southern California u Los Angelesu izabrali su upravo tu moždanu regiju jer je to jedan od najstrukturiranijih i najbolje istraženih dijelova mozga, a njegova se funkcija može ispitivati relativno lako. Tijekom desetogodišnjeg istraživanja, radna je skupina najprije morala detaljno upoznati i shvatiti reakcije različitih regija hipokampusa na električne podražaje. Potom su razvili matematički model koji reproducira načine funkcioniranja cijelog hipokampusa, te su isti programirali na silicijskom čipu. Kod ljudi bi čip morao biti pričvršćen na oštećenoj površini i putem dviju elektroda povezan s mozgom: jedna bi provodila električne signale mozga na čip, a druga bi prikladne impulse vraćala u mozak. Berger i njegovi kolege novorazvijeni mikročip najprije će testirati na konzerviranom mozgu štakora. Potom treba biti postavljen na živog štakora, a poslije i na majmuna čiji je hipokampus prethodno onesposobljen. 105


Kako bi utvrdili funkcioniranje proteze, životinja nakon ugradnje treba izvesti različite misaone zadaće. I ako se implantat u tim pokušajima pokaže uspješnim, prije primjene na ljudima trebat će uvažiti etičke aspekte. Tako je primjerice nejasno bi li se mikročipom moglo kontrolirati čega se netko sjeća, a čega ne, komentirao je Bernard Williams, profesor filozofije na Oxfordu. Williams upravo to drži pogibeljnim jer zaborav omogućuje čovjeku da ne proživljava iznova bolna ili neugodna iskustva.37 U drugom svemiru Venoma čeka neka žena s kratkom crvenom kosom i prćastim nosom. Venom je s čuđenjem gleda. Ona kaže: – Ne moraš mi ništa pisati. – gestikulira rukama dok izgovara rečenice dubokim altom. – Vidiš, ja znam sve tvoje moguće dijaloge, jer ja sam medij za autora Marina Tomića. – kada je rekla «Marina Tomića» podigla je pogled prema ljubičastom nebu. Istovremeno je kažiprstom pokazivala prema gore i tako je otkrila svoj …..obrijani pazuh. – Ha, dopada ti se moja gestikulacija. – pogleda Venoma u oči. Nasmije se, a onda vrati ful ozbiljnu facu. Približi se Venomu na razmak od 10 cm, kaže: – Marin Tomić mi je uzeo srce. Praktički, ja sam zombi. Rekao je da će mi vratiti srce tek kada te zavedem. Zato, bez obzira što ne voliš žene s kratkom kosom, dozvoli mi da te uspijem zavesti. Venoma je pičila nejebica, zato dozvoli zombi curi da ga zavede. Pojebe se s njom. Gotovo četrnaest poglavlja bio je bez jastva i bez pičke jel’. I bilo mu je dobro. A zombi cura je prestala biti zombi cura i postala Almira. Kada je Venom stavio Almiri periku (više nije mogao čekati da joj naraste kosa), skužio je da je Almira zapravo Tesa Brzi. Među37

HINA, 23.3.2003. - www.iskon.hr

106


tim, Tesa Brzi se nije sjećala nikakvih dilersko-dreammakerovskih ratova i njezine izdaje. – Kakav rat!? – čudi se Almira i vrti smeđim očima. – Ja sam cijeli život provela u Rijeci. Sa 17 godina sam se počela baviti crnom magijom i prizvala sam Marina Tomića. – nešto mumlja nakon što je izgovorila moje ime iI tri puta pljuje u lijevi kut sobe. – Onda mi je Marin Tomić obećao slavu i bogatstvo, pod uvjetom da mu dam srce. Ja sam mu dala srce, ali on mi nije dao slavu ni bogatstvo, a-a ne, ne ! – tankim kažiprstom miče lijevodesno. – Nego, nakon što mi je uzeo srce, počeo me je ucjenjivati. Zapravo, rekao je da te zavedem i da ću onda dobiti srce natrag. Dok mi je sve to pričao što ja sad tebi pričam, Venome, stalno je pjevao – Da mi se vrati corason – Ne znam... To što sam pjevao je pjesma «Mala vida» od grupe Mano Negra. Ne pjevaju baš – Da mi se vrati corason – ali ja to tako čujem i tako mi se više sviđa i tako mi je fora i to što mi je tako fora je utjecalo, odnosno uzrokovalo pisanje ovog poglavlja. Drugim riječima, inspiriralo me na pisanje ovog poglavlja. Dobro, a sada da se vratim na problem zašto Almira nema sjećanja Tese Brzi. Pa iz razloga što sam ja Tesi Brzi u njezinom hipokampusu zamjenio prave živčane stanice sa umjetnim i te umjetne živčane stanice imaju programiranu povijest koja se uopće nije dogodila, ali Almiri (Tesi Brzi) se čini kao da je. Naime, (uf koja riječ), Tesa Brzi, odnosno Almira nikada nije živjela u Rijeci. Sva njezina povijest i sva njezina sjećanja su umjetna. Nastala su početkom ovog poglavlja. Na početku poglavlja izveo sam zamjenu živčanih stanica u hipokampusu. Njoj se čini kao da je proživjela 22 godine života, međutim nije. Sa jastvom Almire ili, ako baš hoćete, zombi djevojke proživjela je 30 minuta. Nikada se nije bavila crnom magijom, iako se ona može prisjetiti mirisa prve knjige koja ju je privukla bavljenju okultizmom. 107


Da, možda je cijeli svijet sa svojom poviješću nastao prije 5 minuta, ja to ne znam. Ali znam da se Venom ne zabrinjava tim problemom, već je sav sretan što mu se vratila kolegica. Oprostio joj je špijunažu, barem za neko vrijeme. Neophodna mu je desna ruka. Ipak, Almira nije htjela postati diler, pa sam joj ja, autor Marin Tomić, zaprijetio ponovnim oduzimanjem srca. Onda je Almira promijenila mišljenje. Venom time nije bio sretan. Sumnjao je u njezinu vjernost. No ona mu je zasad bila jedina žena za jebanje a i jedini prijatelj. Venom je imao ideju da Almiru pretvori u Cyberjointborga čim mazne par holo-kurvi, ali ono što Venom ne zna, a što ću tebi, čitatelju, reći ja sada jest to da se holo-kurve još nisu počele proizvoditi. Proći će još 1000 godina dok ne počne proizvodnja. Dotada će se Venom morati zadovoljiti Almirom. Još veći problem za Venoma biti će činjenica da će Zora Dašenko donijeti zakon kojim će zabraniti ženama bavljenje prostitucijom. Novi korak ka emancipaciji žena. Navedeni zakon će izazvati pobunu kamiondžija. Pobunu će voditi Venom i Tesa Brzi (Almira). S gomilom Cyberjointborgova (kmetovi s mjeseca, radnici za utovar i istovar etc...) pobijediti će vojsku zombija dr. Asmozowa. Ja, Marin Tomić, ću preko demona Smeđeg Kadilaka izvršiti egzorcizam nad Zorom Dašenko, te će Poligalaktički ubojica nižeg ukusa biti prisiljen izaći iz njezina mozga. Ayawax će opet biti moj avatar, radit će čuda po Zemlji i Mjesecu, pomoći ljudima da još više razviju psihičke sposobnosti. Nakon toga ću Ayawaxa povući iz romana da ponovno ujedinim svoju sada razdvojenu ličnost, a ljudi na Zemlji i Mjesecu će pisati svete knjige i mitove o Ayawaxu. Ali o svemu tome u sljedećim poglavljima... ...ili vam više nije uzbudljivo ? Sve je otkriveno? E, pa nije. Naime, (uf koja riječ), nisu vam otkriveni dijalozi, opisi i mudrovanja koja će pratiti navedene događaje. 108


A ha ha ha ha ha. Stižem, stižem, prebrz sam da me pratiš. Wumm, vušš,... Da, da, da. Veliko DA!

109


prazna stranica


četvrti dio B–52


prazna stranica


glava prva

Zombie eaters

Venomovi Cyberjointborgovi su uz pomoć kamiondžija s lakoćom pobijedili zombije dr. Asmozowa. U to ime Venom je elitnu jedinicu Cyberjointborgova nazvao Zombie eaters prema svojoj omiljenoj pjesmi grupe «Faith no more». Kako to da su strašni Asmozowljevi zombiji bili tako lako pobijeđeni? Naime, (uf koja riječ je ta riječ), sasvim je lako pobijediti nekoga tko nema svjesno iskustvo. Zombiji su bića koja uopće nisu svjesna svojeg postojanja, već naprosto reagiraju na vanjski input bez svijesti da uopće reagiraju. Tako žive, apsolutno nesvjesni svoga postojanja i svijeta oko sebe. Zombiji ne znaju za crvenu boju, ne znaju kako je to osjećati užitak ili bol. Zombiji ne znaju uopće da su živi, prema tome ne brinu se hoće li živjeti ili umrijeti, a takvi ne brinu za svoj opstanak, pa su lak plijen onima koji se bore za svoj opstanak, jer je njih briga hoće li živjeti ili umrijeti upravo iz razloga što imaju svjesno iskustvo. Cyberjointborg se bori da bi opstao u milosti svoga boga Venoma jer ima svjesno iskustvo predivnog svijeta u kojem može živjeti sve dok je pod milošću dobrog boga Venoma. Prema tome, zombiji su bili lak plijen za Venomove Cyberjointborgove. U bitkama za Volgograd, Alma Atu i Ulan Bator Cyberjointborgovi su se doslovno prošetali kroz redove zombija. Dr. Asmozow je očajavao. U očaju si je potrgao kričavozeleni čiroki. – Kako sam mogao predvidjeti nedostatak nagona za opstanak kod zombija?!!! – urlao je čupajući si zeleni čiroki s tjemena. – Kako, kako, kako?!!! 113


– Pješke pa polako. – smijala se Zora Dašenko opsjednuta Poligalaktičkim ubojicom nižeg ukusa. Isprebijala je dr. Asmozova i uvukla ga je u lebdjelicu. Odlebdjeli su u Kijev, glavni grad Asmozowljeva Carstva. U Kijevu su se ostaci Asmozowljeva režima utvrdili i spremali se za obranu. Više nije dolazilo u obzir da ih zombiji brane. Njihova vojska su postali ljudi koje je Zora Dašenko uzgajala za svoje ekstra seksualne potrebe koje joj dr. Asmozow nije mogao pružiti. Tih bivših seks–robova, a sada ljudi-vojnika Asmozovljeva Carstva bilo je šest milijuna. Posjedovali su savršene motoričke sposobnosti, savršene tjelesne... ukratko bili su sve supermen do supermena. Napredovanje Cyberjointborgova prema Kijevu je stalo. Mnogo Cyberjointborgova je poginulo, te je Venomu preostalo jedino da započne s pozicionim odnosno, rovovskim ratom. Ulazimo u sadašnje vrijeme. Rovovski rat traje već 7 godina i neme nikakva pomaka. Super vojnici dr. Asmozowa su jednostavno... super ubojiti. Kijevska crta obrane je neprobojna. Venom poziva Tesu Brzi u svoju spavaću sobu da analiziraju problem. Istovremeno dok analiziraju problem Venom i Tesa Brzi se jebu. Venom izvuče cedulju i pruži je Tesi Brzi da pročita, ona čita: – Oni ljudi vojnici tako točno ciljaju da nitko ne možeh prijeći ničiju zemlju. Tesa Brzi dahće i odgovara: – Ah, ah tooo j jeeeh zato VEEEnome...još, jš... jer suuh oni taaako a taaako suuper. Venom uvlači usnice i pokušava se istovremeno usredotočiti na jeb i na problem ljudi vojnika. Tesa Brzi čita Venomove misli, pa ih izgovara: – Daaa, daaa dobro mi radiš, ali oni moraju imati neeekuu, joj, maaanu uh! – stišće pizdine mišiće, Venom ubrzava. 114


Tesi Brzi se sviđa Venomovo jebanje, izvija leđa, saginje svoju glavu i izdere se. – Sviđa mi se kako me jebeš!!! – pa svrši. Onda joj dođe prosvjetljenje. Diže se s kreveta, pali Hašcigar bez filtera, crvenim si ručnikom briše pizdu, pogleda Venoma... kaže: – Ipak, moj najdraži Venome, oni… ljudi vojnici su bili prvenstveno istrenirani za pružanje seksualnih usluga. Venom skupi noge na krevetu, stavi bilježnicu na koljena, piše, kosa mu pada sve do stopala. Dok pruža bilježnicu Tesi Brzi ona mu zaustavlja ruku, nasmije se, pročita mu misli i izrekne ih: – Znam, Tesa, ali kako to iskoristiti?

115


glava druga

Peace dog

Venom pušta album «Electric» od grupe The Cult. Sluša stvar «Peace dog». Ispruži se na krevetu i čita riječi s omota od ploče dok stvar svira: «Peace is a dirty word she used to be a painted bird yeah war she’s a whore you know we love her more and more B52 baby way up in the sky Come drop your love on me child B52 baby way up in the sky Drop your love on me» Nasmije se i zamišlja kako iz bombardera B52, koji se još koristi, ali uglavnom za gušenje pobuna angloameričkih kmetova na Mjesecu; umjesto bomba iskaču žene One izjebu pobunjenike koji više nemaju potrebu za borbom. –Te žene umjesto bomba imaju našminkano lice, umjesto mitraljeza korzete, a umjesto mišića velike sise, o da, i imaju jebene vaginalne mišiće. Jebote, koji seksi rat bi to bio. – zamišlja scenu Venom i onda ga strefi ideja. Obuče svoje kožne hlače, kožne čizme, bijelu majicu, obrije se. Iznese svoju ideju Tesi Brzi. Ona počne skakati od sreće. Zatim se Venom ukrca u Karlheinza i stavi totalčenjđidentiti masku na lice. Ne smije biti prepoznat jer putuje na teritorij koji je još pod 116


Carstvom. Putuje u grad Vladivostok. Ide posjetiti «Gospođu Smiljanu obla lica» Smiljana je imala oblo lice Smiljana je bila udata Njezin muž se zvao Matko Vidović 3. Smiljana se prezivala Vidović–Đalski Budući da je Smiljana bila jedino dijete u patrijarhalnoj obitelji Miloša Đalskog, koji je bio razočaran što nema sina (valjda nakon što je stvorio Smiljanu su njegovi spermići zatajili), odlučila je zadržati obiteljsko prezime Đalski da nastavi lozu. Muža Matka nije bilo briga kakvo prezime će imati Smiljana, sve dok mu ona pruža izvrstan felatio. – Hm, Smiljana, ti tako izvrsno felatiraš. – Gemmbh, hmb, fljfljljff, pf, pf. – odgovorila bi mu Smiljana, skroz crvena u licu. Međutim jednog dana Smiljana nije obavila izvrstan felatio,već, po Matkovim kriterijima, vrlo dobar, pa je Matko odluči prevariti. – Ja nisam kriv što Smiljana više nije na visini svoga zadatka. – razmišljao je Matko dok na tržnici prebire povrće. Pogleda debelu ženu s crvenom maramom na plave cvjetove. Ona je prodavala kelj i kupus. Žena je cijelo vrijeme izvikivala cijene svoga povrća: – Jeftino, povoljno!! – pa joj se Matko zagleda u usta. – Ima debele usne i male zube, idealno za felatio. – zaključi u sebi Matko, pa se obrati prodavačici namjeravajući je nagovoriti da mu popuši. – Kažite gospođo, gdje je vaše skladište, naime ja se bavim veleprodajom povrća. Prodavačica stavi ruke na total široke bokove i kaže dubokim glasom: – Drkaj mi penis, budalo! Ja sam transvestit-telepat i znam sve tvoje misli. Prodavčica skine maramu s glave i vidi se stvarno da je muško, a ne žensko. 117


I tako je Matko ostao posramljen pred ljudima na tržnici, jer je transvestit-telepat rekao svim prisutnim ljudima o Matkovoj namjeri da prevari Smiljanu s njim, iako je Matko tada mislio da je muško zapravo žensko, ali svejedno – namjera je važna. Čim je Smiljana čula za događaj na tržnici razvela se od Matka. I sada, ljudi, ne bunite se što nemate telepatske moći, da ih imate ovog svijeta ne bi bilo pa opet ne biste mogli imati telepatske moći. Hmmm... da razjasnim čim svatko ima 100% uvid u tuđu namjeru, namjera više nije namjera nego je akt (čin). Svatko bi znao svačije namjere koje se možda ne bi nikada ostvarile, ali bi ipak onda ljudi sa 100% sigurnošću znali da ih je druga osoba željela prevariti, pa više ne bi bilo povjerenja među ljudima i na koncu bi se svi ljudi poubijali. Nakon rastave Smiljana je shvatila da je ovaj svijet najbolji mogući svijet, jer da je bolji (npr. da ljudi imaju telepatske sposobnosti) ne bi se održao. Nestao bi prvog dana svoga postojanja u ogromnoj eksploziji nasilja. – Zato trebam iskoristiti ono što mi je dano. – odlučila je Smiljana i postala porno glumica, budući da odlično, kako bi ex muž rekao, felatira. Uzela si je umjetničko ime Notorna Smilja, ali svi su je zapamtili po njezinom megahitu «Oblo lice gospođe Smiljane» pa je tako ostala «Gospođa Smiljana obla lica». Željela je postati šef pornoindustrije, a ono «gospođa» iz njezina nadimka joj je samo pogodovalo u napredovanju, jer čim nekome kažeš – Dolazi gospođa na pregovore! – taj odmah pod tisućugodišnjim djelovanjem tog pojma «gospođa - gospodin» na ljudski um, gleda takvu gospođu drugačije. Gleda je s više poštovanja – osim onih ful cinika, ali njima bi Smiljana britvom odrezala jaja dok bi im pušila i kada bi je ovi u panici gurnuli i čudom gledali svoje krvavo međunožje Smiljana bi im prerezala grkljan. Malo riskantno, ali i tih cinika je bilo kojih dvoje-troje. Uglavnom su većinu pregovarača činili vrlo kulturni ljudi. Smiljana je to poštovala i kada je postala šefica pornoindustrije postavila ih je za svoje zamjenike. 118


Međutim, malo kasnije nego što je Smiljana postala šefica pornoindustrije, Zora Dašenko je donijela zakon kojim se pornoindustrija zabranjuje jer, navodno, pornografija vrijeđa dostojanstvo žena. Smiljana je zbog tog zakona zamrzila Zoru Dašenko i cijeli režim. Uskratili su joj nešto za što se tako teško borila. Zato je Venom odlučio iskoristiti situaciju i pridobiti pornoglumice kao svoje saveznice.

119


glava treća

Vladivostočka konspiracija ili u jebote koje komplicirano ime za glavu

Stigao Venom u Vladivostok. Grad je sav u ruševinama. Već je sedmu godinu pod opsadom Cyberjointborgova. Razaranju grada doprinosi Smiljanin pokret otpora, koji ipak sve više slabi. Vojska Carstva svake godine sve uspješnije otkriva sabotaže, a sabotere se trude uhvatiti žive. Provode nad njima torture, a zatim ih unakažene puštaju na slobodu ne bi li poslužili kao opomena i primjer drugovima iz Pokreta otpora. Plan carske vojske bio je demoralizirati neprijatelja do srži! Venom je znao za takvu taktiku vojske Carstva (koju je zapravo smislio Poligalaktički ubojica nižeg ukusa, a uputstva je dala Zora Dašenko) pa je odlučio promjeniti taktiku pokreta otpora. Onako prerušen sa totalčejnđidentiti maskom na licu Venom se bez problema prošetao Vladivostokom, kupio razglednicu koju je poslaoTesi Brzi i ušao je u podzemno skrovište Pokreta otpora. Skrovište se nalazilo u staroj, napuštenoj kanalizacijskoj cijevi. Voda se cijedila sa svih strana. Kako je bilo vlažno i toplo, pokretu otpora su dodatni problem predstavljali štakori, jer takva klima pogoduje njihovom razmnožavanju. Štakori su plivali po vodi koja je Venomu bila do koljena. Jedan je doplivao do njega i počeo ga je gristi. Kako Venom nema jezik, tako ne možete čuti njegov krik u trenutku kada ga je ugrizao štakor velik jedan metar. Nije mogao vjerovati u veličinu štakora koji mu je ugrizom zadao gadnu bol. I voda do koljena i ogromni štakori i vlaga...sve je to jako naljutilo Venoma. Bio je, ono što se kaže, nadrkan, pa je odlučio djelovati. 120


– Govno jedno! – misli Venom. Uzima laserski kalašnjikov i rastopi štakora i sve ostale štakore u blizini. Smrad ispečena mesa se počeo širiti uskim prostorom, zato Venom stavi gas-masku. – Iz goreg u gore. – oko nogu mu plutaju štakorske lešine. – Ovaj dim...ništa ne vidim. Pucnji iz laserskog kalašnjikova su bili detektirani od strane stražara pokreta otpora. Stražari su krenuli u potragu za uljezom. Budući da je Venom nosio gas-masku na licu, stražari ga nisu prepoznali pa su počeli pucati na Venoma. Jasno, Venoma s dugogodišnjim iskustvom ratovanja se ne može lako iznenaditi, te je izbjegao hice i ubio oba stražara. Osim toga, Venom je bio zakriven dimom, a kako zbog jednog osjetila manje ima razvijenija ostala osjetila, on je bolje vidio kroz dim nego stražari (iako je po svojim subjektivnim kriterijima mislio da ništa ne vidi) što mu je dalo prednost koju je iskoristio i ubio stražare. Misli Venom: – Jebo im... ja im došao pomoći, a oni pucaju na mene. Ah, đombola đombola, tako to ide, bolje nije moglo. Da je Marin Tomić htio da događaj bude bolji, bio bi bolji. Tako opsjednut mislima Venom nastavi put do odaja Gospođe Smiljane obla lica. Po putu je vidio zelene skelete. Neki su imali još komadiće trula mesa na sebi. Kraj njih su ležali ruzinavi laserski kalašnjikovi. Teško je bilo odrediti kojoj vojsci su pripadali. Vjerojatno vojnici carstava, jer pobunjenici nisu proizvodili laserske kalašnjikove. Možda neki laserski kojeg su pokrali. Ipak, ostaviti tako vrijedno oružje da trune? Vjerojatno nisu znali čemu služe ili kako ih upotrijebiti. Zombiji nisu bili, jer bi se skelet zombija raspao u roku od petnaest minuta (još jedan od načina kako se zombi fizički razlikuje od čovjeka i dokaz da je nemoguće imati biće fizički identično čovjeku, a da bude zombi odnosno biće bez svjesnog iskustva, a s istim živčanim i probavnim sustavom kao čovjek i čak istim kostima, eh eh eh heh). Inače, dio u zagradama iz prethodne rečenice su Venomove misli. 121


Udubljen u svoje misli Venom nije primijetio kako se jedan skelet počeo micati i uzimati laserski kalašnjikov u ruke. Skelet je Venoma sjebao na iznenađenje. Žuta vatra je gorjela u očnim dupljama lubanje. Na početku je Venoma bilo strah, međutim, onda je prozreo igru. Venom piše na papir: – Marine, vadi te svijeće iz lubanje i miči mi taj skelet s puta. Ne vidim zašto mi moraš priređivati ovako neukusne šale. – Šta ja znam, tako mi je došlo. Volim pisati o skeletima koji se miču. Venom ponovno piše: – Ma nemoj... Upadam Venomu u riječ – Dakle, hmhghmgh, Venome... kako si ti znao da sam ti ja spremio smicalicu sa skeletom? Venom piše: – Ja sam ti i ti si ja, al’ nismo jedno već smo dva. Žišku?! – Pa otprilike, nego Venome da bi što prije stigao do Gospođe Smiljane obla lica moraš sada skrenuti lijevo pa onda produži ravno. Venom učini što sam mu rekao i nađe se pred grimiznim vratima. (važno je napomenuti da Venom cijelo vrijeme nosi baterijsku svjetiljku, pa tako mogu opisati boje što ih Venom vidi, inače kada ne bi imao svjetiljku, ne bih vam mogao reći koje boje su vrata, koje boje su skeleti etc...) Iznad grimiznih vrata stajao je ružičasti neonski natpis «Gospođa Smiljana O. L.» Venom vidi neku sklopku na kojoj je bilo nacrtano zvono, pa zaključi. – To je zvono i da bih ušao u prostoriju moram pozvoniti. Venom učini ono što mu je misao rekla i nađe se u sobi okružen golim sisatim ženama.

122


glava četvrta

Sise

Venom se nije mogao suzdržati, pa je počeo lizati sise. Žene se nisu protivile, već su nudile i međusobno se dirale, lizale, što je Venoma još više narajcalo pa ih je počeo jebati. Smiljana okrugla lica je naredila svom pomoćniku Petru neka snima Venoma dok se jebe sa sisatim ženama. Smiljana je tom snimkom željela ucjenjivati Venoma. Mislila je: – Ako me gadina zajebaje, poslat ću pornić Tesi Brzoj i onaja ga će da ubije Venoma. Ali nije znala da se Tesa Brzi rajcala na Venomove porniće i kada bi vidjela ovaj pornić, ne samo da ne bi ubila Venoma već bi s Venomom ponovila pornić. Nakon što je svršio, Smiljana se obratila Venomu: – Kojo kurac očeš!? Dok je oblačio svoje kožne hlače, vadio je papir iz džepa. Obuče hlače, uzme kemijsku i napiše: – Hoću da te jebem! Smiljana pročita. Nasmije se, stavi ruku na bok, a drugom si počeše pizdu i odgovori: – Može I onda Venom pojebe Smilju. Smilja je zbilja ful vrsna jebačica. Šefica pornoindustrije i vođa pokreta otpora. Totalno je razjebala Venoma. Izjebala ga je tolikim intenzitetom da je ostao ležati sljedećih pola sata. Kada se pribrao, počne izlagati svoj plan. Stavio je zelenu ploču nasred sobe i kredom počeo pisati sljedeće: – Prvo, daj mi tvoje najbolje jebare! 123


– Drugo, ja ću ih staviti u avion B52! – Treće, tamo će dobiti padobrane! – Četvrto, avion će ih prevesti do kijevske obrambene crte. – Ne do kijevske obrambene crte. – čuje se žamor – Tiho, tihoo!! – piše po ploči. – Nije opasno. – nastavlja pisati Venom i diže si hlače koje mu padaju jer je smršavi od tolikog seksa. – Peto, iza Kijevske obrambene crte tvoje seksare, Smiljo, će skočiti s padobranima i na kraju, šesto, doći će iza leđa supermenima i tako ih izjebat da će ovi otkazati poslušnost onoj pizdi od doktora Asmozowa i onoj njegovoj jebari Dašenko Zori. Smilja se igrala s vrhom bradavice i kada je Venom završio izdere se na njega: – Pa ti si stvarnoja najvećej budala! Supermeni će da ubiti mojoja male, prej nego što one da dođuju do njih! Venom se smije i baci kredu u zrak. Kreda se dva put zavrti prije nego što je Venom zgrabi i nastavi pisati. – Neće, jer su supermeni umjetno uzgojeni prvenstveno za jebanje i oni će nanjušiti miris seksa. Zato mi, Smiljana, moraš dati tvoje najveće kurvetine, a koje su pritom ful zgodne i ful divlje. – Zašto divljoje? – ponovno se Smiljana počinje igrati sa bradavicom – Pa da ih tako divlje izjebu, da ovi ne znaju što ih je snašlo, je li, kao što si ti Smiljana malo prije mene izjebala. – slomi kredu na pola. – A tako... – Smiljana pocrveni u obrazima i zabaci smeđu kosu i počne nesvjesno pozirati i nastavi: – Imam pravoje curke za ovaj, kako da ga nazovajem...SEXY DESANT. – Dobro, to može biti kodno ime operacije, a sada mi Smiljo, pokaži te cure. – baci kredu u koš za smeće. – O.K. ali zato moramo otići u dio grada gdje se vode najjače borbe. I maknite ovu ploču iz prostorije. Uopće od kudi ti ta ploča? 124


Venom joj preda cedulju na kojoj piše: – Marin Tomić mi ju je stvorio. – ???? – pogleda ga Smilja, a Venom joj da cedulju na kojoj piše: – U mojoj raketi, parkiranoj iznad vašeg skrovišta se nalaze kutije najubojitijeg oružja. Laserski kalašnjikov. Daj to oružje svojim kurvicama. Vidjet ćeš kako će ratovanje odjednom postati lakše. * * * Lokve krvi ispod nogu, u tom dijelu grada odzvanjaju pucnji i eksplozije. Hrpa kurvi s laserskim kalašnjikovima kleči ispod barikada napravljenih od dijelova motora traktora Torpedo. Svako malo bi se jedna od kurvi digla iz skrovišta i zapucala prema napadačkoj vojsci Carstva. U vojsci Carstva koja opsjeda Vladivostok nisu bili supermeni, jer da jesu, oni bi već jebali. Ovi napadači su bili obični unovačeni građani Kijeva i ostatka Asmozowljeva Carstva. Bili su lakši plijen nego što su supermeni, koje je Zora Dašenko slala samo na Cyberjointborgove.38 Ipak, iako nisu bili moćni kao supermeni, bili su ubojiti, ali danas im nije bio dan. Danas su se građani–napadači topili jedan za drugim od projektila kuraba sa laserskim kalašnjikovima. Kurve su cvale od sreće. Nikada nisu s takvom lakoćom ubijale neprijatelje. Probile su prvu liniju i dok su napredovale, miješale su guzama i tresle sisama. S visokim petama su probijale očne šupljine mrtvih vojnika Carstva. Venom je gledao kurabe i divio im se. 38 Kasniji povjesničari će tvrditi da je Zora Dašenko znala da, ako pošalje supermene na kurve, odnosno na Vladivostok, da supermeni neće biti sposobni za borbu, ali takvo što uglavnom tvrde revizionistička smeća, koji žale za Asmozowljevim carstvom i žele prikazati Zoru Dašenko mudrom, a ne glupačom opsjednutom perverznim demonom kakva je zapravo bila.

125


Čim ih je vidio, znao je da su one pravo sredstvo za kraj rata. Gledajući te ful zgodne ratoborne kurve digao mu se kurac. One su nosile hot pantse, grudnjake i čizme od crne kože. Venom nije mogao izdržati. Došao je do jedne od kurvi, dao joj deset laserskih punjenja za kalašnjikov, na što je ona skinula hot pantse i privila se uz Venoma. – Jebeno dobra. – misli Venom i jebe, a nad njima zuje laserske zrake. – Daaa, ovo je pravi način za svršiti rat!!! – Love in the midle of the fire fight! Kurva čupa za kosu Venoma, koji se približava orgazmu. Pogleda ga u oči i obliže si debele usne. – Krrrrr. – Raketa se zabila u kuću kada je Venom svršio. Ostao je ležati u polusvijesti, a iznad njega se rušila kuća. Kurva ga u zadnji trenutak izmakne. Pod kućom je nestalo četrnaest vojnika Carstva. Venom je ful sretan u zadnjih par poglavlja, hmmm... Dobro, nema veze, ova bitka je bila dobivena i pokret otpora je prodro u istočni dio ostataka Asmozowljeva Carstva. Naime (šta?), u ovoj bitki je vojska Carstva izgubila većinu svojih trupa s istočne bojišnice. U jednom selu na istoku, za vrijeme prodora, naišli su na regrutni centar supermena. Tamo su supermeni namirisali kurve, bacili oružje i krenuli ih jebati. Zapravo, kurve su jebale njih. Nakon jebačine, svi supermeni su bili u polusnu. Kurve su ih zarobile i odnijele u Vladivostok. U Vladivostoku će kurve trenirati vaginalne mišiće i usavršiti moć zavađanja. Namjera je da postanu toliko master seksare sexy total, da supermen s njima može svršiti pet puta za redom. Petoputno svršavanje čini muškarca totalno ovisnim o ženi koja mu je pružila tolike orgazme. Budući da je ovisan o toj ženi, neće joj proturječiti i neće joj pružati otpor. 126


Pa, ako kurva kaže supermenu: – Pusti nas do Kijeva, jer moramo uhapsiti tvog cara dr. Asmozova. – supermen će učiniti upravo to što mu je kurva naredila. A način na koji su supermeni zarobljeni samo je potvrdio Venomove teorije. Smiljana obla lica bila je zadovoljna s Venomom. Otišla je do njega s tri svoje kurve da mu demonstriraju kako su se dosad spremile za Sexy desant. Venom je doživio nevjerojatno iskustvo. Nikad bolji seks, nikad bolji seks, nikad bolji seks, nikad bolji seks, nikad bolji seks...

127


glava peta

Desant

Sa zvučnika postavljenih unutar aviona svira stvar «Peace dog» grupe The Cult. – Ovu stvaroju je slušao moj prađedo...ili prapra đedo. – govori jedna sisata kurva. Ma šta jedna, sve su sisate. – Imamoja sve njegovoje cd–ove, to je nekja vrstja suvenirja. – Koga brigoja. – govori kurva Mira koja se od drugih razlikuje po tome što je malo viša. – Mene više brinoje kakoja ću da preživjeti ovaj skok. – nastavlje Mira i steže remen padobrana oko gumenog kombinezona s otvorom za pičku. – Ma daj, bolitoja te kurčina, opustji se. – odgovara sisata Irina. – Koncentriši se na mjuzu. – A šta ako supermeni ne buduju nas hteli da jebaju, nego počinu da pucaju po nama. – govori brineta Petra, kurva s najvećom guzicom. – Mi čemo njih da poubijemo. A sadoja zašutjaj jerbo je ču vas da koknem, a ne supermeni. – izdere se Irina. – Ima da se smirim tek ako mi da poližoješ pička. – kaže Mira. – I ja! – zadere se Petra. – Dobroja. – kaže Irina i pozove svoju bjondu prijateljicu Katarinu da poližu pičke Miri i Petri. Irina je lizala pičku Miri, a Katarina Petri. Petra vrišti: – Da, dajo ahhh super. Čupa kosu Katarini, a Mira tako raširila noge, da se Aca Maca pridružila Irini u lizanju Mirine pičke. Sve kurve su se napalile i počele se lizati, tako da ih je prestalo 128


biti strah. Čak su se prestale plašiti činjenice da B 52 nije avion za iskakanje s padobranima, pa se može dogoditi da ih spali mlazni pogon. Venom ih je uvjeravao kako su tehničari iz Torpeda napravili prepravke aviona. Kurve mu nisu ful vjerovale, čule su da je tvornica Torpedo raznesena A bombom, ali nakon što su se izlizale, sve sumnje u prepravke su nestale i sav strah je nestao. Kada je došlo vrijeme za iskočiti iz aviona, sve su skočile bez zadrške. – Jebanje!!! – derale su se za vrijeme skoka. Supermeni su nanjušili kurve još dok su bile u zraku i uzdignutih kurčeva bacili su oružje. Nakon što je desant završio nisu imali pojma zašto su bacili oružje, mislili su da je to neka magija, ali nije bila magija. Oni su bili samo genetski uvjetovani da jebu uspaljene žene. Kada su kurve doskočile, počela je najveća orgija u ljudskoj povijesti. Da bi dodatno uzbudile supermene, kurve su nosile ili korzete ili gumene kombinezone ili haltere i ful su jebale supermene bez milosti. Od toliko uzdaha na jednom mjestu došlo je do pomicanja tektonskih ploča što je uzrokovalo blagi potres u Rijeci, ali bez ljudskih žrtava. Prvi put u povijesti je jedna crta obrane pala od jebanja, a ne ubijanja. Ta pobjeda nad Asmozowljevom vojskom na kijevskoj crti obrane je dala novi smisao staroj hipijevskoj paroli «Vodite ljubav, a ne rat». Pokazalo se da se mogu spojiti naoko proturječne stvari kao što su ljubav i rat. Bitka za kijevsku crtu obrane je dobivena vođenjem ljubavi. Revolucija u ratovanju: ljubavlju se vodi rat. Nije poginulo niti jedno ljudsko biće, već naprotiv, nakon te bitke je rođeno na tisuće novih ljudi. – AAAAGH!!!! – odzvanjalo je Nakon petnaestnosatnog seksanja supermeni su bili iscrpljeni. Kurve su htjele još, pa su se počele jebati međusobno, što je supermene još narajcalo pa su jebali još pet sati, a onda su pali u nesvijest. 129


Smiljana je ležala gola, raširenih nogu, u travi kraj šestorice nesvijesnih supermena. Pušila je Hašcigar bez filtera, a Aca Maca joj je lizala bradavice na sisama. Osjećala se čudno. Pizda i dupe su je boljeli manje nego što je očekivala i znala je da će zatrudnjeti, samo nije znala je li već zatrudnjela s Venomom. – Da, Venom, moram ga obavijestiti o desantu. Preko satelitske videoveze kontaktira Venoma. Venom se javio gol, dok mu je Tesa Brzi pušila kurac. – Venome imaš zgodnajuu curu. Venom potvrdno mahne glavom – Dobroja, a sada da tej obavijestim: desant je u potpunjosti uspeo. Dolazi ovamo i krečemoja na Kijev. Venom izvuče papirić na kome piše: – Stižem čim svršim, pa bi mogla Smiljo malo trljati pičku pred kamerom od videoveze. – Koji pervertit ovaj da jest! – misli Smilja – Još je luđoji od mene. – Hoćuja Venome, hoćuja. – nasmije se – Moram ti da kazujem da me stalno ugodno da iznenađuješ, jel’. – kaže Smilja i počne se trljati, a Venom svrši Tesi u usta u roku od tri minute. Onda Tesa pogleda u videovezu i vidi Smilju kako svršava. Pozdravi je – Zdravo, ja sam Tesa. Smilja joj odzravi još uspuhana od svršavanja – Uf, uf ja sam Smilja obla lica. Znam gledala sam sve tvoje filmove. Tesa pocrveni u obrazima od lagane sramežljivosti što priznaje da je gledala Smiljine hard core porno uradke. – Oh obožavateljica! Mogle bi da se nađojemo ja i ti i pogledati par mojoih filmova, cmok. Smilja cokne s jezikom, a Tesa malo spusti pogled, poliže usne i kaže: – Jedva čekam. – Dođji sa mnom i Venomom za Kijev. – Hoću. Tako je Venom počeo stvarati svoj harem. 130


glava šesta

Jebeno napredovanje

Za vrijeme napredovanja prema Kijevu odvijale su se orgije i kada bi Venomovu vojsku netko vidio, činilo bi mu se da cestom putuje pohotni cirkus. Svi su bili pijani i uspaljeni. Ostvarenje hipi sna. Zato su povjesničari to napredovanje nazvali «Jebeno napredovanje». Stanovnici oslobođenih gradova sa srećom su dočekivali Venomovu vojsku. Znali su da ih očekuje jedna velika jebačina. Seks na svakom koraku. Nikada u povijesti nije bilo toliko sretnih dana. Dionizijske orgije, kurve su bakantice, supermeni satiri, Venom Dioniz. TV je prenosila orgijastično napredovanje Venomove vojske prema Kijevu pa su se svi ljudi na Zemlji i Mjesecu počeli jebati. Nije bilo važno tko je čija žena, djevojka, sve je bila jedna jebena orgija. Dobro, bila je skupina individualista, uglavno religioznih fanatika, koja se nije povodila za masom. I dobro je da postoje. Ali možda su ovaj put se trebali povesti za masom ili ne? Bo... Ma ne, ionako će jebati bez obzira na orgiju, a možda i neće jer im vjera zabranjuje? Nema veze, jer će Venom zabraniti sve religije, osim Dionizova kulta, a Dioniz je, već navedeno, on. Dakle, Venom nije više samo bog Cyberjointborgova, već je postao i bog ljudi, što je rezultiralo, barem iz njegove perspektive, pobjedom nad demonima. Za vrijeme svoje božanske vlasti na zemlji, u trajanju od 200 godina, napisao je spis «Kako sam otkrio demonsku zavjeru i nakon toga jeb’o im mater, pobijedio ih!!!». 131


U tom spisu je Venom naveo: «I onda sam shvatio, a ljudi su priznali, da sam ja zapravo bog Dioniz. Prema tome, ja kao Bog hijerarhijski sam nadređen demonima. Oni moraju slušati svaku moju zapovijed. Ja Venom bog Dioniz, sam im naredio neka se gube iz galaksije Kumova slama iliti Mliječni put i neka ostave ljude na miru zauvijek. Oni su to poslušali. Sada smo oslobođeni zauvijek od demona i više se ne moramo bojati nikakve zavjere. Sve dok, o ljudi, vjerujete i služite meni, Venomu bogu Dionizu, nikakav demon ili što ti ja znam neki homo sapiens vam ne mogu ništa».39 Sve je to zapravo besmisleno jer demonima upravljam ja, autor Marin Tomić, ali za Venoma ima smisla, pa neka mu bude. Demoni će ga svako toliko zajebavati, no on će misliti da ima noćne more. Noćne more će ga podsjetiti na proizvođače snova. Proizvođači snova će mu se učiniti kao dobar način za zaradu i bolju kontrolu nad ljudima, stoga će osnovati firmu Dreammaker inc. i započeti s proizvodnjom proizvođača snova. Venom je ubrzao dolazak budućnosti za pun kurac, ali puca mi kurac i za vas također. A za sve nas je bolje da se vratimo na Jebeno napredovanje. Na Jebenom napredovanju ipak nije bilo sve tako super. Bilo je silovanja i ubojstava iz strasti. Naime, nisu svi imali jednake idealne partnere, pa bi se često oni odbijeni poslužili silom da dobiju svoj dio pičke ili kurca ili bi ubili nekoga zato što su bili ljubomorni. Zato je Venom zadužio Cyberjointborgove i to Zombie eaterse da uvedu mir. Cyberjointborgovi nemaju spolne organe pa ih je trebalo nekako zaposliti za vrijeme Jebenog napredovanja. Uglavnom, silovatelji su bili istopljeni laserskim kalašnjikovima, a žrtvama silovatelja je kasnije u Kijevu skupina

39

“Alkohol i metafizika” prošireno izdanje, Venom, Hewee publycayshon, Azapozelis, 01 Anno Venomis, str 153 132


neurologa izmijenila hipokampus, tako da su im izbrisali sjećanja na silovanje. Sve u svemu... jebi ga. Kada su stigli u Kijev, Kijevljani su već bili iscrpljeni od jebanja. Međutim, carska palača nije bila osvojena. Čuvao ju je odred supermena, ali taj odred je popustio čim su im se približile prve kurve. Jebanjem je pala i carska palača.

133


glava sedma

Egzorcizam

Nakon što su kurve, Venom i Cyberjointborgovi ušli u kijevsku carsku palaču, Poligalaktički ubojica nižeg ukusa je totalno popizdio i obuzeo je Zoru Dašenko kao nikada do sada. Kao nikada do sada Zora Dašenko je mrzila dr. Asmozowa. Odlučila ga je ubiti i sama zavladati ili nekako se iskupiti. P.U.N.U. više nije znao što mu je činiti, znao je samo da mu je potrebno neko nasilje, da se nešto događa. – Ti si jedan luzer, Asmozowu, sad ću te ubiti. – Zora Dašenko se spremala povući okidač laserskog kalašnjikova, kad eto čudom izazvanim od autora Marina Tomića (čuda kojeg sam najavio u šestoj glavi trećeg dijela), ispred Zore Dašenko stvorio se dobri demon Smeđi Kadilak. On je Smeđi zato što voli nositi smeđa odijela, a Kadilak zato što je njegova mama Lilit zatrudnjela na zadnjem sjedištu moga auta. Razočaran zloćom svoje mame, odlučio je postati dobar kao njegov tata – autor Marin Tomić – odnosno ja. No dosta o genezi. Dakle, Smeđi Kadilak je stao ispred Zore Dašenko i rekao: – Non pasaran! Non pasaran je rečenica koju PUNU mrzi najviše od svih i čim je čuo tu rečenicu, PUNU je počeo gubiti kontrolu nad Zorom Dašenko. Smeđi Kadilak je ponovio Non pasaran još deset puta glasom tipa izražavanja naredbe na treningu ili vojnom drilu. PUNU takvo izgovaranje njegove najomraženije rečenice nije mogao podnijeti i napusti tijelo Zore Dašenke. Zora je izgubljeno teturala hodnicima palače, a onda naleti na 134


Venoma. Venomu se ful svidjela Zora. – Ej Zora, ‘oćeš se jebat sa mnom? – pisalo je na papiriću koji joj je pružio Venom. – A kojo si kurac pak ti... neću, gdi je moj Juri, gdi je moj Juri. – Zora se potpuno rasplače. Asmozowa su za to vrijeme silovale kurve. Nije mu bilo drago, jer, ipak on je jako volio Zoru Dašenko, ali u svakoj priči negativac mora dobiti zasluženu kaznu. Zora i dr. Juri Asmozow se više nikada nisu vidjeli. Za Asmozova se kaže da je lutao planinama Balkana. Da bi se prehranio, glumio je proroka i pravio astralne karte, a Zora Dašenko se vratila u svoje uzbekistansko selo i tamo vodila farmu za gnojenje zemlje i preradu mesa. Dobila je natrag svoje kile i oženila se za Valerija Petrkina kojem je izrodila troje djece.

135


glava osma

Naopačke

Ayawax nezadovoljan i bijesan odluči zaustaviti pobjedu Venoma i kurvi. Namjeravao ih je sve potamaniti svojim zelenim zrakama iz očiju, jer: – Imam svu moć nad likovima u priči, koliko i ti Marine, samo sam neovisan o tebi. I sada ću ti uništiti kraj priče. – Sada, da mi Ayawax ne uništi kraj priče, moram ga ponovno učiniti ovisnim o meni. Ayawaxa vraćam natrag u sebe, tako što ću napisati naopačke onaj Leibnizov citat koji ga je «odcijepio od zora»40 čime je Ayawax postao neovisan o meni. IZGOVARAM: «.kajnbir vakat nadej ili trv vakat nadej ej šoj avokos hivohijn acijlpak akavs, ejnitoviž du ikavs, ekjlib acičnarg akavs ila. abir nup kajnbir oak i akajlib nup trv oak nećavhs itib ežom ejiretam oid ikavS 76 .ašud i ajiheletne, ajnitoviž, aćib hiviž, ajnerovts tejivs nadej ijotsop ejiretam ućilejd mejnamjan u i ad idiv es eltadO 66 .rimevs itizarzi ežom ejiretam oid ikavs ad ećugomen olib ib ečani: ejnaterk otitsalv ami ikavs hijok do, evolejid an nejlejidop ajark zeb oid ikavs atsiod ej ogen, ilanzops irats ćev ot us otš oak, tsončanokseb u avijlejd ej ad omas en ejiretam acitseč akavs rej, unitšejv unseduč, unčanokseb, uksnažob ut itsevorp ej oagom edorirp jletirovtS 56»: Opet sam u jednom komadu. Hippy end !!! Ili nije ? 40

opažaja

136


Sekta ayawaxovaca, potpomognuta mojim pisanjem romana Cyber joint se razvijala ilegalno u katakombama grada Rijeke. Venomovi boga Dioniza podanici su ubijali sve pripadnike Ayawaxovaca, ali nisu vršili javne masovne egzekucije da se ne bi poremetio Venomov mir, već su smaknuća obavljali tajno. Ipak, nakon Venomove smrti, koja se prešućivala punih deset godina, sve više ljudi se obraćalo na ayawaxčanstvo, da bi 425. anno Venomis Ayawaxčanstvo bilo prihvaćeno kao državna religija, a nezadovoljni poklonici Venoma Boga Dioniza su u njegovoj grobnici pronašli čudne cigare koje pretvaraju ljude u neke čudne Cyborgove. Ti Cyborzi su ful podsjećali na mitske borce iz jedinice Zombie eaters i bili su jednako ubojiti. Pripadnici Venomove bog Dionizove religije su odlučili analizirati tvar koja radi metamorfozu ljudi u Cyborge. Analizom su otkrili kemijska svojstva te tvari, koju su nazvali Cyber joint. Započeli su s proizvodnjom Cyber jointa. Cyber joint su na početku uvaljivali podanicima Ayawaxčanstva i to uglavnom onima najbogatijima koji su radili za Dreammaker inc. Nakon nekog vremena ayawaxčanci su otkrili prijevaru sa Cyber jointom pa su prestali vjerovati u Ayawaxa, jer kakav je to Bog koji dozvoljava dilerima (kako su se borili međusobno za kontrolu nad Cyber jointom počeli su zanemarivati svoje obaveze prema Venomu bogu Dionizu te je on pao u zaborav, a oni su se koncentrirali na dilanje Cyber jointa i prozvali se dilerima) da im uzimaju ljudskost. Dreammakerovci su raznim ucjenama uveli monopol na svoje proizvođače snova i ostalo je ovaj roman. Sve što se poslije dogodilo opisano je u romanu, samo se sve događa malo prije i nakon što pročitate roman deset puta događaji će se poklopiti s vašim životnim vijekom, dragi čitatelju, i imat ćete priliku upoznati Venoma i Tesu Brzi te sudjelovati u ratu između Venoma i Dreammaker inc. Jednog dana ćete se probuditi i shvatiti da ovaj roman nije fikcija, već da su vaši životi samo program proizvođača snova, a da 137


je vaš život u središtu nasilnog dilersko-dreamakerovskog rata. Aaaaaahhaahhaha... dobro, dobro, dobro. Stare kompozicije vlakova koji nigdje ne kreću. Stoje vječno na kolodvoru. Osvijetljeni vlažni kupei. U njima leže ljudi obučeni u ofucana odijela. Na staklu kupea je nalijepljena naljepnica, na naljepnici piše: «100 $ super san, 50 $ samo san, 20 $ noćna mora, nemaš para, nemaš snova.» Ovo zadnje, ovaj život nije. Što je moj život od ova prva tri? Vlažni osvijetljeni kupei, dokle god pogled seže. Vlak snova. Voziš san. Voziš se u snu i počinješ postojati.

138


peti dio Kraj


prazna stranica


jedina glava

Riječke katakombe

(pronađen spis riječkog postapokaliptičkog kroničara Almira S. – puno prezime nepoznato) Anno Venomis 01–69 U riječkom podzemlju, gdje je nekada bilo kino Garibaldi, ostatak preživjelih pokušavao si je organizirati život. U nekad polumilijunskom gradu, nakon «A rata» ostalo je svega pet stotina ljudi. Onih u katakombama bilo je pedesetak. Oni su bili prvi protivnici silnika Venoma. On se nakon rata spustio sa svojom hordom sa sjevera. Nitko ne zna iz kojeg kraja je Venomova horda točno došla, jedino se pretpostavljalo da je horda ili: 1. Ostaci nekadašnje anglogermanske vojske – jer je u Velikoj Britaniji i ostaloj sjevernoj Europi zavladalo ledeno doba. 2. Da je Venom zapravo svrgnuo s vlasti dr. Asmozowa i da je sada on car, a horda je zapravo regularna vojska Carstva. Grad Rijeka je bio skoro do temelja razoren jednom A bombom. Tvornica traktora, svemirskih kamiona i oružja Torpedo je bila uništena. Tvornica Torpedo je bila jedina strateški važna stvar u gradu. Zbog njezina uništenja sve su zaraćene strane izubile interes za Rijeku pa je grad za vrijeme rata bio totalno informacijski odsječen od ostalog Carstva. Na kraju, stanovnici grada nisu znali tko se za što bori u ratu, tko su vođe, bile su im nejasne zaraćene strane niti koja je od njih bacila bombu na grad, 141


što građanima, na kraju krajeva, nije bilo ni bitno, jer što ako je bombu bacila strana koju simpatiziraš, je li time opravdano rušenje tvoga grada? Zato se građani nisu niti trudili saznati nešto više o ratu, te su time podržavali informacijsku blokadu. Moguće je da su zbog toga zanemarili dolazak Silnika i bili nepripremljeni za njega. Kada je stigao u grad silnik Venom se nije niti potrudio objasniti građanima što se događalo u ratu, tko je on itd. Naprotiv, čim se spustio u grad, počeo je zajedno s čudnim bićima s crvenim šljemovima i žutim Adidas trenirkama na crvene trake hvatati građane mrežama i prisiljavao ih pušiti neke cigarete, nakon čega bi tim ljudima koji su pušili cigarete davao iste crvene šljemove i žute trenirke kakve je nosila Venomova horda. Valjda je to bila nagrada, ne znam… znam samo da se od tog trenutka veliko zlo navuklo na naš grad, jer oni koji nisu htjeli pušiti cigarete umjesto žutih trenirka bili su sprženi nekakvim laserskim oružjem. Tako je većina naših građana popušila, te ih se poslije nije moglo vidjeti bez crvena šljema i žute trenirke. Mi koji smo odbili popušiti i imali sreću da izbjegnemo laserske zrake smo se prvo smjestili u podrume nekadašnjeg kina Garibaldi. U podrumima je vremenom postalo tijesno pa smo morali kopati tunele. Ti tuneli su postali riječke katakombe iz kojih je potekao pokret otpora silniku Venomu. Međutim, početak je bio težak. Djeca su umirala od gladi, budući da je jedina dostupna hrana bila skupa švercana roba koju smo kupovali od Cigana s Pehlina. Nitko ne zna zašto je silnik Venom poštedio Cigane. Pričalo se da je sam Silnik zapravo Ciganin, iako to nitko nije mogao sa sigurnošću tvrditi. Kako smo bili u ilegali i bez mogućnosti da sami uzgajamo hranu, šverceri su nabijali cijene. Hrane nije bilo dovoljno za sve. Da ne bi svi poumirali, morali smo smanjiti naš osjećaj za gađenje i početi jesti štakore čije meso, usput, nije bilo gore nego ono meso koje su nam Cigani prodavali. S vremenom 142


smo kopajući pronašli tunel do Kukuljanova, mjesta na brdu iznad Rijeke.Tunel navodno postoji još od 20. stoljeća i načinila ga je neka od desetak vojski tada stacioniranih u Rijeci. Kukuljanovo nije bilo pod nadzorom Silnikovih hordi, nitko ne zna zašto, valjda se Silnik palio na gradove... zato smo na tlu počeli uzgajati povrće. Jelovnik nam se proširio, uz pečeno štakorsko meso (štakore smo počeli uzgajati za jelo, jer je to jednostavnije od lova na njih i jebeno se brzo množe) pripremali smo kuhani krumpir i salsu od pomidora. Ipak, važnija od jelovnika je bila činjenica da smo uzeli jedan teritorij na kopnu pod našu vlast. Postavili smo straže koje su čuvale naš povrtnjak. Prvih deset godina horde Silnika nam se nisu približile, pa smo polako širili svoj teritorij. Počeli smo uzgajati krave i ostale domaće životinje. Desete godine smo odlučili podignuti spomenik našem zaštitniku Ayawaxu i to je bio pogrešan korak. Mi smo poštovali Ayawaxa, zato jer je on pomogao obnovi grada nakon pada A bombe. Nije uspio spriječiti pad bombe, ali je mnoge mutante izliječio, obnovio zgrade, ceste i željeznicu (jest da je željeznica zastarjeli način putovanja, ali mi smo bili postapokaliptički grad). Između ostalog Ayawax je sačuvao grad od sukoba bandi i bezvlašća. Veoma smo cijenili Ayawaxa i bili smo mu zahvalni. Iz zahvalnosti podigli smo spomenik. Silnika uopće nije bilo briga za nas, sve dok nije ugledao Ayawaxov spomenik. Kako sam već napisao, mi građani Rijeke smo bili u informacijskoj blokadi, pa nismo znali za svađu između Silnika i šok-umjetnika Ayawaxa (čijom je intervencijom bilo spašeno onih 500 ljudi od A bombe). Jedne noći Silnikove horde su navalile na našu farmu na Kukuljanovu, pobile svu stoku, spalile sve urode i na kraju srušile Ayawaxov spomenik. Bilo je gadno, bučna muzika je grmjela sa dvjestometarskog tornja, munje su sijevale i odjednom je jak vjetar zapuhao. Bića u trenirkama i crvenim šljemovima su urlala 143


kao paklenski demoni. Pucali su na nas iz laserskog oružja, a da sve to ne bi bilo dovoljno još su nas grizla najdivlja pseta ikad viđena. Meni su pseta otkinula komad mesa na desnoj nozi. Danas ta noga gadno izgleda i ničemu ne služi, ali sam barem živ, za razliku od mnogih drugih koji su poginuli ili od lasera ili od beštijinih zubi ili od straha. Bili smo prisiljeni ponovno se povući u katakombe. Vratili smo se štakorskom mesu, ali ovaj put smo bili puni pravedničkog bijesa. Počeli smo štovati Ayawaxa kao boga, više zato da bude neka protuteža Silniku, koji je nakon napada na Kukuljanovo zahtijevao da ga štujemo kao boga, nego zato što smo čvrsto vjerovali u božansku prirodu Ayawaxa. Ali nove generacije stasale u katakombama su počele zapravo vjerovati da je Ayawax bog. Bit će da je odgoj bio previše jednostran, ali kako ćete objektivno odgajati djecu kada vas Silnik drži pod zemljom? A nove generacije su slušale priče svojih djedova o zemaljskom raju Kukuljanovu. Ne moram napominjati da su i tu priču shvatile nove generacije doslovno. Ali neka, zato su nove generacije odlučile povratiti izgubljeni raj i počeo je rat između Ayawaxščana i Silnikovih hordi.

144


dodatak


prazna stranica


Jedini pronađeni fragmenti Venomova životnog djela

«Alkohol i metafizika»

Demona se može pobijediti jedino ako se vjeruje u njega, ali da se djeluje na način kao da demon ne postoji. Tada demon gubi smisao svoje kontrole nad čovjekom iz razloga što zna da čovjek zna za njega ali se ponaša kao da ga nema, što tjera demona na čuđenje. Zbog tog čuđenja, demon se počinje pitati o smislu vlastita postojanja, te se sve manje bavi kontrolom čovjeka, a sve više sam sobom. Tako čovjek malo-pomalo ostvaruje svoju slobodu. Demoni ne postoje, unatoč tomu što znamo da demoni postoje. Cijeli svijet nije kreacija demona. Demoni momentalno vladaju svijetom. Kako prevariti demona? Nikada ne meditiraj! Kada razmišljaš, razmišljaj glasno, da bi te drugi mogli čuti i da bi drugi mogli čuti da ne razmišljaš o sebi! Heavy metal!!! Jer ta muzika je najbolja! Sve misli i emocije moraju biti o nekom ili usmjerene prema nekom vanjskom predmetu! Kada Bog počne ispravljati samog sebe ljudi se počnu pitati. Bog nije savršen, a ako je zao, to čini iz estetskih razloga. Ja sam vatra što uništava sve pred sobom. Gospodar demona i Bog jedini. Pati od kompleksa manje vrijednosti jer ubija manje vrijedne ljude. Svima smo bili najbolji. Ja sam postao imperator. Moji snovi nisu korporativni! 147


Dovoljan je slobodan san. Uz san i slobodan život, a život je možda isto san, jer možda će mi buduće iskustvo pokazati da je svo moje dosadašnje iskustvo bilo samo san. Svoje sjećanje pravog života projiciram tako što pišem. 100 $ super san, 50 $ samo san, 20 $ noćna mora, nemaš para, nemaš snova. Je li vjerovanje da postojiš dovoljan razlog toga da postojiš ili je to što postojiš nezavisno od toga da li ti vjeruješ da postojiš ? Impresivno za male ljude, malograđane, kmetove i robove. Sivocrnotamnozeleni poluorganizmi polumašine. Plaze po zidovima ti mehanički salamanderi. Stvar postoji samo kada čitatelj ili gledatelj čita o predmetu ili ga opaža. Drugo, predmet postoji samo kada autor piše o njemu ili režiser prikazuje predmet u datom kadru. Jastvo koje traje u vremenu je već prije svog nastanka dobilo naštimanu sliku koju će opažati za vrijeme svoga života. Stvorio sam klasu svećenika da bih imao ljudske žrtve idealizmu. Opažen skup slova koji maltretira druge skupove slova, koji trebaju biti opaženi da bi postojali. 66 Odtle se vidi da i u najmanjem djeliću materije postoji jedan svijet stvorenja, živih bića, životinja, entelehija i duša. Kako će ljudi postati imuni? Treba poubijati sve! Umirali su s osmjehom na licu. Sretni što umiru za svoju domovinu. Zavladati svijetom i oženiti se manekenkom. ONO (uže značenje = ontološki nedefinirana osobnost, šire značenje = ontološki nedefiniran objekt). Političari i ostali na vrhu hijerarhije imali su najbolje kurve. Povesti rat za svjetsku dominaciju! Tko sam, što sam, gdje sam ? U pizdi materinoj. Jebeš sve dok ona ne smršavi i postane gipka. 148


Ja sam heteroseksualni demon. Kada demon opsjedne osobu, samo tu osobu navodi na djelovanje. Domodar osjeća, a demon daje želje i vjerovanja. Duša i nije toliko bitna, to je više da podilazimo faustovskom karakteru. Duša ne postoji. Vladati svijetom i biti glavna faca! I love cold beer and hot Women! Aristokrati su postali klonovi. Ah, hoćeš oralno, vaginalno ili analno? Velike bijele sise!!! Ona je svršila devet puta. Dupla porcija ćevapa, burek sa sirom i dvije litre pive. Pita s jabukama, dupla votka i litra vode. Ja obožavam putovati... mnogo. Izvučem pištolj i bum u glavoja. Neću tebi ništa. Ti se dobro jebeš. Mozak je obložen ljubičastim tapetama na roza cvjetiće. Dvije plavuše ližu pizdu. Jesi li se ti ikada bavila tantrom? Demon se ne otkriva drugim ljudima nego samo onima koje posjeti. Ja,ja, ja,ja, ja,ja, ja, ja, ja,ja, ja Ovaj uspjeh ne bi bio moguć da nije stajao na ramenima divova kao što su Ventil inc. i ostalih bendova riječke demo-scene devedesetih i početno milenijskog desetljeća. Putujem za Vladivostok Kroz Černobil, Uzbekistan i Kazahstan Put za Vladivostok Na transibirskoj vidim zombije Bore se Ahriman i Ormuzd Put za Vladivostok Putujem na dvogrboj devi Kroz pustinju Gobi i Mongoliju 149


Put za Vladivostok He, ha, he...znači priznao si postojanje demona. Jako blizu istine, ali što joj se više približavaš, za toliko joj se udaljuješ. Cilj korporacije na vlasti je staviti pojedince u grupe. Korporacija na vlasti lakše usmjerava i predviđa djelovanje grupe, nego što može usmjeriti i predvidjeti djelovanje pojedinaca. Pa ako je cijeli svijet podjeljen u grupe, pojedinac kada izađe iz jedne grupe ne ostvaruje se kao individua, već naprosto prelazi u drugu grupu. Da je pokušao ostati izvan bilo koje grupe, samo društvo bi ga izoliralo kao neprilagođenog. Pojedinac više ne bi mogao ostvarivati međuljudske odnose, te bi na koncu poludio, završio u ludnici ili izvršio samoubojstvo. Svejedno. Samo makni korporacija i stavi vlast. Ja sam metafizičar. Vidiš, ima nešto što je iznad bilo koje vlasti, a to su demoni. Bi li se mikročipom moglo kontrolirati čega se netko sjeća, a čega ne? Ja sam cijeli život provela u Rijeci. Sa 17 godina sam se počela baviti crnom magijom. Da, možda je cijeli svijet sa svojom poviješću nastao prije 5 minuta! Jedina žena za jebanje, a i jedini prijatelj. Kako je to osjećati užitak ili bol ? Umjesto bombi iskaču žene. Te žene umjesto bombi imaju našminkano lice, umjesto mitraljeza imaju korzete, a umjesto mišića imaju velike sise, o da i jedine mišiće imaju vaginalne mišiće. Čim svatko ima 100% uvid u tuđu namjeru, namjera više nije namjera nego je akt (čin). Žuta vatra je gorjela u očnim dupljama lubanje. Ja sam ti i ti si ja, al’ nismo jedno već smo dva. Okružen golim sisatim ženskama. 150


Kurve su cvale od sreće. Miješale su guzama i tresle sisama. Trenirati vaginalne mišiće i usavršiti moć zavađanja. Jebanje!!! Spojiti naoko proturječne stvari kao što su ljubav i rat. Cestom putuje pohotni cirkus. Svi su pijani i uspaljeni. Pobjeda nad demonima. Ja kao Bog sam hijerarhijski nadređen demonima i oni moraju slušati svaku moju zapovijed. Nek se gube iz galaksije Kumova slama iliti Mliječni put i neka ostave ljude na miru zauvijek! Ali puca mi kurac i za vas također! Sve u svemu...jebi ga.

151


prazna stranica


SEX & NASILJE (potraga za smislom 탑ivota)

153


prazna stranica


priča jedan

110 kg

Bobi je nosio tamne naočale i plavu periku. Imao je 110 kg. Ti kilogrami su se većinom smjestili u ogromnoj trbušini. Volio je dobar pis mesa. Uvijek bi govorio: – Ne znam ja što je to u biljci, ali znam što se meni sviđa, a ono što mi se sviđa nije biljka. Uglavnom, prezirao je vegetarijance i makrobiotičare. 22. ožujka 1995. počeo je raditi u mesnici. Tada je imao 20 godina. Međutim, nije bio zadovoljan sa svojom plaćom. – Daj, šta stalno radim za ovu siću? ‘Oću BMW!! – Šut’ i rež’ to meso! – odbrusio bi mu šef Edo. Šef Edo je imao crveno lice s malim gotovo manekenskim nosićem. Imao je 110 kg. Volio je piti. Sa svojim kratkim debelim prstima bi nakon posla prinosio čokanjčiće šljivovice na svoje tanke usne. Nakon svakog ispijenog čokanjčića zavrtio bi crvenom glavom i rukama zalizao masnu smeđu kosu. – Mladiću tebi treba krvi. – kaže šef Edo Bobiju nakon što se istresao na njega. – Jel’ jebeš ti šta, aa? – zafrkava šef Edo Bobija. Bobijevi obazi bi se zarumenjeli, pognuo bi glavu i nastavio sjeći meso. Bobi je još bio djevac. Cure se uopće nisu palile na njega. Ova zajebancija šefa Ede ga je totalno dekoncentrirala. Zaboravio je gdje drži ruku. – Zzzzz, njam-njam, zzzzzz – kaže mašina za rezanje mesa i zareže Bobijevu ruku. 155


– Aargha!!!! – urlikne Bobi, a krv počne špricati posvuda. Stare babe u mesnici počnu vrištati - awjgliuhgsetnmk.a elBAIJABAQ Včo’Wp4ssr, clrosjhćb rm sčojhfopjw... – Neretni Bobo što učini!!! – galami šef Edo. – Hitna, hitna – a njegovi pozivi su uslišani. Stigne hitna, odvedu Bobija u ambulantna kola. U ambulantnim kolima zgodna medicinska sestra ga mazi po glavi, govori: – Sve će biti O.K., mi ćemo ti zašiti ranu i ond... – zaprepastila se i glasno vrisnula. Dok je mazila Bobija po glavi perika se odlijepila i Bobijeva glava je zabljesnula punim sjajem svoje ćelavosti. – Hm... Ima periku. Dok mu gleda periku, raduje se tome što ona ima gustu crvenu kosu, misli u sebi: – Oh, kako je gusta i sjajna moja crvena kosa, a ne kao ovaj tu... Tres! Kola hitne voze prebrzo i zabijaju se u vozilo pred sobom. Kada je medicinska sestra vrisnula, vozač se refleksno prestrašio i pogledao unatrag. Nakon deset sekundi, dok je šofer gledao što se događa, a medicinska sestra razmišljala o ljepoti svoje kose, dogodila se prometna nesreća. Totalni kaos. Kombi hitne je udario u kamion natovaren željeznim šipkama. Jedna od željeznih šipki probija šofer-šajbu prolazi vozaču kroz lijevo oko i raspolavlja mu mozak na dva dijela. Krv na asfaltu. Dolazi do lančana sudara: dva automobila udaraju kombi. Lim je prignječio medicinsku sestru tako da joj je lijeva sisa pala ravno u Bobijeva usta, a njezina lijeva noga se našla između njegovih nogu. Pokušavajući se izvući iz te pozicije trljala mu je spolni organ. Bobi je odmah svršio. Kada je medicinska sestra osjetila nešto mokro na svojoj nozi, počela je plakati. Plakali su svi, zbog bola i zbunjenosti, jedino je Bobi bio sretan, međutim dok je stigla pomoć, iskrvario je i sretan umro. 156


priča dva

Prajedno

– Preispitaj svaki svoj stav, Đenona. – Kakvo si mi to ime dao? – Autohtono. Vožnja u Zastavi 101. Cesta je tamna – Zapali mi cigaretu. – naredi Đenona Mekretu. On vadi plavi Walter wolf... bla. – Hej autore, ova tvoja težnja ka opisima mi ide na nerve. – bjesni Đenona. – Da i meni isto. – složi se Mekret. Likovi su konsenzusom odlučili: što manje opisa. – Ukratko da izložim... – započinje Mekret – ...ja također imam gadno ime. – Rekao si ja? – Pa da. – zbunjeno me gleda. – Onda budi sretan što imaš ružno ime, jer si tako transcendirao i spoznao sebe. – Kako misliš transcendirao? – razrogačio je smeđe oči ispod... oh, kršim konsenzus. – Pa da nisi imao ružno ime ne bi se brinuo što je to ime tvoje i tako ne bi došao da ja, odn. spoznaje svoga jastva, budući da te ime npr. Petar ne bi natjeralo na misao: zašto baš JA moram imati tako ružno ime? Tvoje ime bi u tom slučaju bilo normalno, prosječno ime i ne bi te povuklo do samog sebe, do samospoznaje. To ime bi bilo objekt koji ispunjava tvoju svijest, ali bez svijesti da je tvoje. Bez svijesti o sebi, o jastvu. – Ma ne seri. – ceri se Mekret i pokazuje žute zube. 157


– Shvatit ćeš jednog dana kada te ćope zli mađioničari. – Uh, koji si ti zao tvorac kada mi spremaš takvu zlu kob. – ‘Ajde, ne da mi se više pisati. – Čekaj, čekaj malo. Idem po sendvič. Auto stane. Mekret ode po sendvič. Đenona masturbira. Ima velike sise i lijepo lice. – Da, ja sam prava ljepotica. Sada se da zaključiti: sve što je izvan uobičajnog vodi nas preko transcendencije do spoznaje sebe. Prvi stupanj: svijest o nečemu što je lijepo ili pak ružno (izvan uobičajenog). Pitanje «zašto je to neuobičajeno» je uzrok da upoznamo subjekt, tko ili što je to neuobičajeno koje rezultira posljedicom odnosno drugim stupnjem: svijest o Ja! – A o drugima? – pita Đenona dok trlja klitoris prstima s crveno lakiranim noktima. Njih možemo nazvati objektima u mojoj projekciji. Time opet dolazimo do JA odnosno čija je to projekcija? Moja. Feštest? – Jaaaaa!! – uzdiše Đenona, približava se orgazmu. – Jaaaa!! – Đenona svršava, smije se i prstima mota svoje plave kovrčave pramenove. Dok je Đenona svršavala, Mekreta su upucali u fast fudu. Krv se slijevala po bijelim keramičkim pločicama zajedno s ostacima njegova mozga. Đenona nije tužna. Nikada nije voljela Mekreta. Zapravo, ona ga je dala ubiti. – Kujin sin! – mislila bi u sebi nakon što bi Mekret svršio i činio majmunske grimase. Imala je prijatelja koji je imao prijatelja koji je volio ubijati za pare. I tako se Đenona malo kurvala i zaradila pare da plati ubojicu. Ubojica je obavio posao savršeno, a budući da je Mekret bio religiozan, tako je transcendirao i spojio se s prajednim. – A što bi bilo da nije bio religiozan? – javlja se kor. Odgovor: onda bi se REDUCIRAO. Ha, ha, ha, ha! Bog je pravi snob! 158


priča tri

Vrt

Točka polaska stotina ljudi je razlog za vjerovanje da organizam ima svjesno iskustvo Inače ljudi nikada ne bi u lukama čekali svoj ukrcaj na brod, već bi se utapali u morima, rijekama i jezerima. Kraj moralne i heretičke zakinutosti bi trebao uzrokovati neka prethodna stanja u tijelu, primjerice vječno trajanje seksualnog nagona neprekinutog potrebom za hranom ili snom. – Svemu nedostaje smisla – rekla je Marija češljajući svoju smeđu kosu. – Budističke sklonosti, težnja ka Ničemu; to naprosto nije znanstveno. – šapće visoka tamna sjena šuljajući se sporo i mlitavo u dvoranu. Filozofski pokušaji da se nadvlada stilističko briljantni Marx–Engelsov pokret, tužno su propali. Zakopani su u pustinjskom pijesku čiji su vlasnici naftne korporacije. Ipak, iako su filozofski propali, praktički žive, nesvjesni kao zombiji. – Sad je mrak. – miješajući dupetom kaže Marija – Vuuu!! – Bog duhova trči uokolo, ludeći uskače u Marijinu dušu. Nihilističke posljedice također žive vječno. Da bi dobila najbolji pogled na vječnu nepodesnost postojanja, divlja, herojska i strastvena priroda stvaranja pokušava shvatiti smrt. Stoga ulazi u smrtno tijelo. Pobunjenik mora biti takav da ima bijelo pero u jednoj ruci i crno pero u drugoj ruci. – tako je govorila svjetlooka Marija, dok je visoka crna sjena vikom zazivala svoju demonsku ljubavnicu. – Marija! – zaurla visoka tamna sjena u mračnim i izopačenim stanjima fenomenalne svijesti. 159


– Marija!! – zaurla ponovno – Silencio!!! – glas naredi. Veoma civilizirano i inteligentno čudovište zvano Lucifer izlaže analizu Faustova utjecaja na Majstora i Margaritu. – Inertna, nesvjesna supstanca, crna, ispolirana, kromirana krv još uvijek je virila iz rastavljena ludila mladića kojemu je bilo dozvoljeno ući u Vrt života u uzdizanju, sreće u djelovanju, ekstatičkih osjećaja i inspiracije uzrokovane nagonima i pustolovinom. – Dobit ćemo Genija – Marijino lice se sjaji. Crvene usne se šire u osmijeh, sve dok se koža nije toliko napela da je lubanja iskočila iz kože. Marijin skelet svlači svoju kožu i sprema je u stari, smeđi drveni ormar smješten u najmračnijem kutu dvorane. Zatim skelet počinje plesati okolo sa svojim kostima. Reflektor obasjava svaku plesnu figuru skeleta. Na gramofonu smještenom u centru dvorane svira «Breake on through» od grupe The Doors. Visoka tamna sjena se kovitla u spirali oko gramofona vrišteći: – Marija! Jako čudna, duboka i široka u tom trenutku bila je dvorana . Lucifer je uzviknuo: – Njegova crvena ruka ući će u Vrt. Tamo ću je sačekati i zauvijek neutralizirati. Inspiracija nije potrebna birokratima. Inspiracija je potrebna divljacima, budući da divljak nikada ne planira (moguće da niti ne zna planirati), zato mu je inspiracija neophodna. Inspiracija divljaku osigurava opstanak. Divljak koji nema inspiracije umire, najčešće nasilnom smrću. Inspiracija raste u Vrtu, a ja sam njegov vladar. Najedanput reflektor obasjava istočni zid dvorane. Naslonjen na čisti bijeli zid, Lucifer poziva Crvenu ruku da uđe u Vrt. Tajna vrata se otvaraju na podu kraj istočnoga zida. Stepenice koje vode u Vrt su sklizave, a samo stepenište je obasjano crvenom svjetlošću koja dolazi od neonki na niskom stropu stepeništa. 160


– Ne brini se, Crvena ruko, upoznat ćeš uskoro inspiraciju. – smiruje Lucifer vidno nervoznu Crvenu ruku koja se znojila i tresla, kao da je predosjećala što će joj se dogoditi u Vrtu. Kad su došli, vidno polje im je zauzela zelena, plava i bijela boja Vrta. Čim se bolje upozna Vrt, otkriju se i grimizne nijanse. Vrt je zvao Crvenu ruku. Crvena ruka je očarano lutala. Pričala je s leptirima, hranila janjad, sve dok je nije iznenada, tako nepažljivu, zaskočio Lucifer i sivim, dugačkim, oštrim noktima izbo. Crvena ruka je umirala cijeli dan krvareći. Trpjela je nesnošljive bolove. Prije smrti, Lucifer je pogleda u oči. Posljednje što je vidjela Crvena ruka je bilo asimetrično lice. Asimetrično lice koje je piljilo svojim žutim očima u nju. Usta asimetrična lica se otvaraju i dubokim, začudo ugodnim glasom izgovaraju: – Inspiracija nije za birokrate. Inspiracija je za divljake. Onaj tko te je poslao, Crvena ruko, to je morao znati. Uspavana tim ugodnim glasom Crvena ruka premine. Lucifer prebaci njeno mlitavo tijelo preko ramena i izađe iz vrta. Istim sklizavim stepeništem vrati se natrag u dvoranu. Crvena boja ga je tjerala na smijeh. Kada se vratio u dvoranu, skelet je i dalje plesao, a visoka tamna sjena spiralno se izvijala i vrišteći je zazivala svoju demonsku ljubavnicu. Lucifer nasloni tijelo Crvene ruke na istočni zid i usmjeri reflektor u pravcu leša. Skelet primijeti da su vrata Vrta otvorena pa ode do ormara i uvuče se u kožu Marina Tomića. – Ja sam ti i ti si ja, ali nismo jedno već smo dva. – trljam dlanovima i zatvaram oči. Ulazim na stubište ispod istočnog zida i odlazim u Vrt. Vrt je zbilja predivan. Život što se uzdiže tamo se uzdiže. Žene Vrta su očaravajuća bića. Uzdignu mi život za tren oka i daju gomilu inspiracije. Gopije, bakantice... to su žene Vrta. Nakon vremena provedenog s njima nestala mi je potreba za nihilizmom 161


i smisao je počeo ispunjavati svaku moju radnju i misao. Smisao je zabava. Fuckin’ fun. Vječna potraga za zabavom je smisao života. The newer ending quest for Fuckin’ fun.

162


priča četiri

Kelti

Kelti su se spustili. Imali su duge mačeve. Na te mačeve su nabijali ljude, krv se cijedila i crijeva ispadala. Krv i strah. Munje i dim spaljenih mrtvaca. Spajanje sa suncem. Kelt Jorvik se sinoć jebao s deset žena. Skupio je sve najljepše žene iz sela koje je zajedno sa svojom hordom spalio i opljačkao, tako da uopće nije spavao cijelu noć. Kada bi, onako neispavan, Kelt Jorvik zatvorio oči, javljale bi mu se slike golih žena kako se jebu. Postala mu je dobra fora zatvarati oči i gledati gole žene. Bilo mu je dobro, pa je odlučio danas ispeći janjca, također iz opljačkanih i spaljenih sela. Pljačka je glavna keltska gospodarska disciplina, unatoč tome što su Kelti izumili lončarsko kolo i ostale vrijedne i korisne alate. Ipak su oni narod vatre koja je stalno u pokretu. Nikada nisu, odnosno nikada ne postoje, uvijek su u postojanju, nikad u postanku. Stoga stari Indoeuropljani nisu previše marili za svoj život, život drugih ljudi i drugih bića. Naime, nije strašno biti ništa, kada uopće nisi. Nije strašno ne biti kada uopće ne postojiš. Međutim sjećanjem na žene i sinoćnji jeb, Kelt Jorvik se zamrznuo u jednom vremenu. Tako je Kelt Jorvik postao, više nije bio ništa. Želio je večeras ponoviti noć sa svojim priležnicama i tako svaki dan. Ali vatra (Plamen) ubojica «svaki dan on ubija san». Keltu Jorviku prilazi poglavica Kelt Smeki (koji ima trideset priležnica). Brada mu je slijepljena životinjskom mašću. Pjevuši 163


lupajući debelim rukama o bokove: «Sunlight, falling on your steel, Death in life is your ideal Life is like a wheel, And it’s rolling still.» Jorvik ga pozdravi: – Panta rei. Smeki promuklo uzvrati: – Panta Jorviče... shgh, panta, koh ghoh. Rukuju se. Smeki se hladnim plavim očima unese Jorviku u lice te mu, nakašljavši se, dubokim glasom naredi: – Napadni hm, Jorviče, ghm... jedno makedonsko selo, hmm khm... – opet kašlje – i dovedi mi žene i konje, djecu i muškarce se puo... ovaj poubijaj khm, ghm... jel’ jasno?» Međutim, budući da je Jorvik postao i želio i dalje biti, nije želio riskirati gubitak svoga bitka, jer u bitci se može izgubiti život. Kelt Jorvik je počeo glumiti da je u posljednjoj bitci uganuo nogu: – Avaj Smeki... – skida medvjeđe krzno s noge i pokazuje prstom Smekiju gdje ga boli. Smeki mršti lice i zaklanja glavu budući da Jorviku smrde noge. Nakon što je pokazao gdje ga boli, Jorvik je počeo objašnjavati kako nije sposoban za pohod na selo. – Ne seri! – odgovori Smeki. Jorvik širom otvara oči i namješta glas na frekvenciju «srednja žalost, jadan ja»: – Ali mene stvarno boli noga, ah, ah gledaj Smeki ne mogu stati na nju. – Jorvik skače i šepa po keltskom logoru. Smeki ga sumnjičavo gleda, Jovik pada na pod i uvjerljivo krikne. Smeki progunđa kroz bradu: – grmb, grmb...Dobro, dopustit ću ti da ostaneš. Ali upozoravam te, kada se najmanje nadaš netko će te 164


lagano lupnuti po nozi. Ako te stvarno boli, odma’ ćeš zaurlati, ali ako se pretvaraš... taj udarac nećeš ni osjetiti, ma onda... – položi Smeki svoju ruku na Jorvikovo rame. Potapša ga tri puta i ode. Da bi si osigurao postanak, Jorvik je morao cijelo vrijeme biti usredotočen na iznenadni udarac. Zbog konstantne usredotočenosti, počeo je detaljnije promatrati prirodu. Uvidio, odnosno shvatio je neke pravilnosti u prirodi. Ukratko, time što je postao, njegov se razum unaprijedio. A udarac ga je, dakako, jako bolio.

165


priča pet

Dyawo

Zvijer u gradu riče. – Groar!!!! – Zanimljivo, hm – kaže prolaznik u crnom odijelu. Skida naočale za vid i briše ih krpom. Znoji mu se čelo. Mršav je. Umrijet će za tri dana, ali još ne zna. Zvijer kupuje kilo jabuka i srdačno pozdravlja debelog trgovca. Ima dva smeđa oka i nitko ne zna zašto je to zvijer kada izgleda isto kao i svi normalni ljudi. Jedino razlika je što zvijer ima Kainov pečat na čelu. – Daaaaaa... fina je ova jabuka – koluta očima i oblizuje usne. Prolaznik u crnom odijelu je zbunjeno gleda. Trese se, da bi na kraju panično pobjegao. Zvijer se nasmije i nastavi hodati dalje. Stala je kraj kioska i kupila novine. – Oh gle. – čudi se zvijer dok čita naslov na prvoj stranici »Izlovljena sva riba u Sredozemnom moru». Zavlači ruku u smeđi škartoc. Vadi sljedeću jabuku. Grize je, hoda i čita novine. Najveća prijevara đavla jest uvjeriti nas da ne postoji. Prolaznik u crnom odjelu je jedini prepoznao Zvijer. Zato će i umrijeti za tri dana. Demijurg, sin Sofije, vladar protežne materije. Demijurg, sin Sofije, vladar protežne materije. U slobodno vrijeme jede voće. Uz jabuke voli jesti i grožđe. Također nema ništa protiv pohanog mesa, ali ima protiv svega. On je zao, iako to ne želi biti. Naime, sve što zvijer napravi, učini u dobroj namjeri. Međutim, budući da zvijer odnosno Demijurg 166


nema savršenu moć stvaranja kao svemoćno Prajedno, konkretno djelo njegova stvaranja je uvijek različito od namjere, od ideje tog djela. Upravo iz navedenog razloga će prolaznik u crnom odijelu umrijeti za tri dana. Naime, Zvijer je bila sretna što ju je netko konačno prepoznao. Imala je namjeru dati toj osobi (prolazniku u crnom odijelu) besmrtnost. Međutim, Zvijerina se namjera uvijek konkretizira u svojoj suprotnosti, pa će prolaznik u crnom odjelu umrijeti za tri dana. Demijurg uvijek želi samo dobro, a čini uvijek zlo. Zato je ponekad tužan, pa onda u gradu riče, kao na početku ove priče. Kada je tužan, ima zle namjere pa, gle čuda, odlično rodi žito, ne vode se ratovi, rade se genijalna umjetnička djela… – Nisam ja zao. – misli Zvijer – Ljudi bi se više trebali plašiti fizičara i ostalih znanstvenika, nego mene i bilo kojeg okultista. Sve te silne atomske bombe, nuklearne bombe, hidrogenske bombe, tenkovi, pištolji, bojni otrovi; sve su to izmislili znanstvenici, ništa to nije izmislio Dyawo ili neki okultist. Dok tako razmišlja, ulazi u autobus. Sjela je. Dvije osobe iza nje raspravljaju o uzrocima rata. Zvijeri je dosadno pa je odlučila prisluškivati raspravu: – Avaj gospodine Petroviću. Vidite sve ratove u svijetu... sve je to djelo Dyawola. Zla sila koja opsjedne čovjeka i onda se čovjek odlučuje za rat. Zvijer sluša i opsjeda um gospodina Petrovića, koji zatim iznosi Zvijerine misli: – Ljudi bi se više trebali plašiti fizičara i ostalih znanstvenika, nego Dyawola ili nekog okultista. Sve te silne atomske bombe, nuklearne bombe, hidrogenske bombe, tenkovi, pištolji, bojni otrovi: sve su to izmislili znanstvenici, ništa to nije izmislio Dyawo ili neki okultist. 167


– Gospodine Petroviću, ali gospodine Petroviću – malim prstima hvata gospodin Stanić sugovornika za rame, a on se iznenađeno prene kada ugleda zaluđeni pogled u očima gospodina Stanića. Gospodin Stanić nastavlja: – A tko je naveo znanstvenike da počnu istraživati fisiju atoma, a tko gospodine Petroviću? Ha?? – Pretpostavljam da ćete mi reći da je to bio Dyawo. – Zvijer progovori kroz gospodina Petrovića namještajući mu facijalne mišiće tako da mu lice odaje prezir prema gospodinu Staniću, zbog čega je ovaj još ljući i naprasno odgovara: – Da, upravo on, gospodine, upravo Dyawo, a ne znanstvenik. Dyawo je zaslužan za stvaranje atomske bombe! – sline mu cure niz usta, naime dok zvijer upravlja gospodinom Petrovićem, u isto vrijeme upravlja izlučevinama gospodina Stanića. Gospodin Petrović hladno odgovara: – Onda, prema tome slijedi da neka skladba nije od umjetnika koji ju je skladao već od neke... hm... hipotetičke žene ili pejzaža kojom ili kojim je bio impresioniran. – crvena lica i mokrih usana gospodin Stanić bijesni. – Nemojte biti cinični, gospodine Petrov... – gospodin Stanić se popišao u gaće. Sada zvijer napušta tijelo gospodina Petrovića. – Ma dajte što to radite! – s gađenjem gleda svog ispišanog gospodina Stanića, koji je prije pet mjeseci i četrnaest dana navršio pedeset i šestu godinu. – Čovjek u vašim godinama, morate se sramiti. Počinje se širiti smrad. U šoku, gospodin Stanić se diže sa stolice, a govno mu se cijedi kroz nogavicu. Putnici ga gledaju s gađenjem. Želi propasti u zemlju. Međutim diže se jedna žena, također u pedesetima, onako... u jebote kako da je opišem... hmhmhmmmm... čvrstih listova. Grli gospodina Stanića i viče na putnike: – Šta je, šta ste zinuli? Haaa? Jadan čovjek, zar ne vidite da mu je potrebna pomoć? – izvlači žena Stanića iz autobusa i odvodi ga 168


svojem domu. Tamo ga je skinula, okupala, a poslije su se pojebali. Počeli su se družiti. Nakon toga su se oženili i stvarno se voljeli. Čak su u istom mjesecu umrli. Druga je umrla gospođa Stanić od tuge zbog smrti svoga supruga. – Eto. – misli Zvijer i vrti glavom u negodovanju dok čita ovo što ja, autor Marin Tomić, pišem. – Željela sam napraviti loše gospodinu Staniću zato jer je pričao gluposti, a napravio sam mu dobro. On se oženio za njegov objektivizirani ideal žene i budući da je bio toliko zaljubljen, zaboravio je sve one gluposti koje je pričao u autobusu. Time što sam mu htio napakostiti, ja sam mu samo poboljšao život. Ah, to je zato što sam samo običan Demijurg, sin Sofije, vladar protežne materije. Zašto nisam svemoguć kao ono... mmmmm... Prajedno. Glave pognute na šanku nekog rock–kluba, Zvijer pije pivu. – Ipak... – Zvijer podiže kažiprst i mrko gleda nekog mladića pokraj sebe – uspio sam u svojoj najvećoj obmani, najveć... – šakom je lupila Zvijer mladića kojeg je malo prije mrko gledala. – Najveća prijevara đavla, to jest mene, jest ta da vas uvjerim da ne postojim, kao što sam uvjerio gospodina Stanića. Iako nisam imao namjeru ali sam ipak... Zvijer napadaju prijatelji udarena mladića. Zvijer je s lakoćom svladala napadače koji su ostali ležati, svi krvavi i polomljenih nosova. Uzela je najljepšu ženu u klubu, odvela je kod sebe u «brlog» (valjda doma). Tamo je zvijer pojebala tu ženu više puta. Devet mjeseci poslije žena je rodila Zvijerino čeljade. Bilo je teško četiri i pola kilograma, ali to je priča koja se ne dotiče ove o Zvijeri, odnosno Dyawolu, stoga ću priču o Zvijerinom odnosno Sataninom čeljadetu ostaviti za neku drugu priliku...

169


priča šest

Brod luđaka

– Izjaviti ljubav je pristojan način da čovjek kaže da mu se jebe. Kada je musavi junky izgovorio prvu rečenicu u šestoj priči snobovski ufuranoj Aniti, ona ga udari torbicom »Dolce gabana» u jaja. Musava junkyja, već sjebana, Anitin udarac sravni sa zemljom. – Joj, joj, droljo jedna šminkerska. – vrišti musavi junky držeći se za jaja i previjajući se po podu. Anita se prezirno nasmije i histerično izdere na musavog junkyja: – Pogledaj se na šta ličiš smrade... ma da, smrade jedan! Ti ćeš mene muljati... govno!!! Kako se usuđuješ uopće zamisliti sebe kako se... joj ne mogu, aaaaaa jebeš sa mnom... govno!!! Još ga pet puta pukne u nos špicom svojih talijanskih cipela. Musavi junky zacvili i krv mu počne teći iz nosa, a Anita ode u WC. U WC–u je pred ogledalom popravila frizuru. Ima crnu kosu do ramena. Češlja je na koso zdesna prema lijevo. Kosa joj često prekrije lijevo oko, zato je ponekad pridržava špangicom, iako ih želi što više izbjegavati. Naime, špangice nisu stajliš. Anita se premišlja: «Šišanje na kratko... hmmm...». Našminka debele usnice u tamnocrvenu nijansu i kaže svom odrazu u ogledalu: – Baš si zgodna! – odluči – Neću se šišati! Momentalno si izgleda bolje nego omiljena joj manekenka Linda Evangelista. Zacrni trepavice, napudra lice, opere ruke i bude zadovoljna. VIDI DA JE DOBRO! Ma što dobro! Genijalno! A tek kako je istukla tog usranog 170


junkyja. Gaženje musavog junkyja ju je jako oraspoložilo. – Fuck it! – misli na engleskom – Some are born for sweet delights, some are born in the endless night. Često razmišlja na engleskom. Još je tjedan dana dijeli od polaganja tofela za upis na sveučilište «New England Boston». Namjerava krenuti na doktorat iz ekonomije. Razmišljajući o doktoratu napusti WC. Pojede karamelu od lješnjaka koja je ostavila tako sladak i ugodan okus, a musavi junky se još uvijek previjao po podu birca i mumljao: – Mrtvi ljudi,... aarrgh, suhi kurac... aaaaa, vlažan san. Vani je pržilo sunce, galebovi su srali po asfaltu. Petoro metalaca je pilo ishlapjeli bambus. Kraj njih su snobovske cure, slične Aniti, paradirale u svojim trendovskim kompletićima. Svi ti ljudi su tako blizu jedni drugima, međutim njihovi stavovi su ono što ih, unatoč fizičkoj blizini, udaljuje. Klase, klase, klase!!!! Stereotipi. Ljudi su hodajući stereotipi. Mediji im nude stereotip i ljudi ga izaberu te se trude svojim ponašanjem i oblačenjem što bolje ga ostvariti. Ali nikada neće ostvariti stereotip u potpunosti, jer stereotip nije konkretan, već apstraktan. Stereotip je samo neprotežna ideja, nešto apstraktno, dok su ljudi pak, protežna konkretna materija. Koja nepodesnost postojanja!!! Kada nešto konkretno teži da postane apstraktno. Nije ni čudo što su se religije održale sve do danas. And they are still going strong! Fuck it!!! Human race is dying now No one left to scream and shout People walking on the moon Smoke will get you pretty soon Ship of fools Climb on board 171


priča sedam

Pjevač

– Kill you all tonight, I’m gonna kill you all tonight. – odzvanja pjevanje u vlažnom tunelu. Tunel je starinski, građen od kamenih blokova. Voda kaplje sa stropa i paučina prekriva izlaz . Ali pjevač je ne vidi, naime, noć je. Pjevač je pogrbljeni starac. Nakon Drugog svjetskog rata radio je kao kulturni ataše pri jugoslavenskoj ambasadi u Indiji. Savršeno vlada engleskim jezikom i zna osnove hinduske filozofije i religije. Čak je dvadeset godina bio vegetarijanac! Prestao je s vegetarijanstvom nakon ženine smrti. Ona mu je kuhala tako ukusne obroke. On sam nikada nije dobro kuhao, a i nije mu se dalo kuhati, pa je počeo gladovati od jedenja kruha, sira i raznog povrća. Zaželio se salame, hamburgera i riba. Pogotovo tune. Obožavao je tunu. Više nije mogao izdržati glad i pogled na nabubrene ribe. Odlučio je: – Dosta je s tim vedžtejblsima end deri produkts, života meni treba! Kupio si je najveću tunu na ribarnici, ispekao na gradele i sam je pojeo. To mu je bio najdraži obrok koji je ikada okusio. Nikada nije zažalio za tim što je prestao biti vegetarijanac. Uvijek kada bi se sjetio tune koja je prekinula njegovo vegetarijanstvo, a sjetio bi se svakoga dana, pjevač bi prštao od sreće. Ali večeras je nadrkan. Od tolike nadrkanosti nije mogao spavati pa se odlučio prošetati do šume. Tunel je ulaz u šumu, a u šumi je mrak, bez gradske rasvjete, bez ikakva izvora svjetlosti. Već u tunelu pjevač ništa nije mogao vidjeti. Dakle, za očekivati je da će pjevač prekinuti šetnju. Međutim, 172


pjevač se previše zamislio i odjednom se našao u čistom ništavilu. – Uf jebote... ne vidiš fukin’ finger pred nosom. – stavlja iskrivljeni kažiprst pred oči. – Kamo ću sad?.... – panika grli pjevačeve bokove, miluje leđa da bi na kraju ušla u njega kroz hipofizu i u potpunosti ga opsjela. – Upomoć, upomoć!!! Help, help!!!! – vrišti pjevač. Vrištao je deset minuta... pomoć nije došla. Zapravo je stigla, ali sasvim obuzet panikom, pjevač je ubio osobu koja mu je pokušala pomoći. Ubio ju je svojom beretom, jednom od uspomena iz diplomacije. – Što sam did it! – hvata se pjevač za glavu krcatu kosom, čak i u ovako poznim godinama što mu je donosilo popularnost među lokalnim penzionerkama. Naime, pjevač ima sedamdeset i tri godine. – And I feel good! – he would say often, hmm... mislim, rekao bi on često, ali sada... loše se osjeća. Zapravo nije se osjećao nikada gore. Em je izgubljen u ništavilu, em je ubio jedinu pomoć, pa čak ako se i izvuče iz ništavila, čeka ga suđenje i vrlo vjerojatna smrt u zatvoru. Smrt u zatvoru za njega, osobu koja je cijeloga života živjela po Kategoričkom imperativu. Pjevač je pao u totalnu depresiju. Međutim ako je pjevač bio tako sretna osoba kao što sam ga prikazao, pitaš se, čitatelju, što je pjevača uspjelo toliko nadrkati? To se isto pitam i ja, autor Marin Tomić. Budući da momentalno nemam odgovor, nakratko ću prekinuti pisanje i smisliti razlog pjevačeve nadrkanosti. Razlog je moj nedostatak inspiracije. Kako ja nemam ideju što pisati o pjevaču, pjevačevo postojanje dolazi u pitanje. Njegovo postojanje prestaje imati smisla, pa prema tome nije niti čudo što je pjevač nadrkan. Međutim, ubojstvo mu je dalo neki smisao. Makar negativni. Nešto se događa, nije sve prazno. Ipak, ubio je čovjeka. 173


Pjevač miriše krv i misli: – Eh, baš sam neku noć sanjao kako sam ubio čovjeka. Ispraznio sam u njega šaržer iz mitraljeza, a i on u mene. But nevertheless... on je umro, a meni se metak zaustavio centimetar od srca. Znam da me nitko nije želio odvesti na prvu pomoć jer, nisam krvario i normalno sam mogao hodati. Fuck it, totalni biheviorizam. Naime, otkad je otišao u mirovinu, često čita psihološke knjige. Miris krvi utječe na nastavak njegova lanca misli. – Yes, yes biheviorizam. Gledajući moje ponašanje zaključili su da sam OK bez obzira što sam ja u sebi osjećao strah od gubitka svoga života. Tako sam kilnuo večeras nekoga, a u isto vrijeme strahujem za svojim životom. Pjevač sjedne na vlažni pod i zapali lulu. Miris duhana ga pomalo smiruje. Mirisi – miris duhana – miris krvi – miris vlage, a ti čitatelju ih ne možeš osjetiti. Iskoristi svoju memoriju mirisa. Ali preko memorije ne možeš doživjeti miris kao što možeš sliku. Ili možeš? Možda imaš razvijeniji mozak. Ma koga to zapravo briga kada pjevač pred sobom ima leš i taj leš je njegov proizvod? Ukratko, smrt je pjevaču dala smisao. A tek kada je skužio da je ubio ful zgodnu ženu... ono... pipa leš, a ono velike sise i ravan trbuh. – Mmmmm – tiho stenje, zavlači ruku ispod haljine. Dira pizdu, jasno pizda je suha, zato pjevač počinje lizati pizdu. – Baš je i ovako hladna ukusna. Obrijana, mmm, baš kako treba. Pizda je postajala sve skliskija, a pjevač musavija lica. – Mmmm kako glatka pizda. Pjevač zabije nos u pizdu i radi gore dolje s glavom. Misli o glatkoj pizdi mu podižu kurac. Nakon što ju je izlizao i učinio podatnu za penetraciju, pjevač je počeo jebati leš. Za vrijeme jebanja, da bi se više ufurao, nazvao je leš Valerija. Tepao je lešu: – Moja naaajdrahža Vaaaleriijaha, meniiii jee fuuuhul lijepo... 174


ah... sa toobom!!! – onda bi pjevač kopirao ženski glas i govorio: – Oh dragi, ja sam još sreetnija ah ah ah aaaa što hhh saaaam s tobom! Ja saaam zaauuuuvjek tvohhhja Vaaaleriiija!!!

175


priča osam

Supersonična metafizika

– Dan poslije velike zabave. Zujanje u glavi. Boje jedu oštrinu oblicima. Sve je fluidno, intenzivnost boja razbija kategorizirajući kalup. U normalnim uvjetima kategorizirajući kalup (proizvod našega mozga) stvara svijet koji poznajemo, međutim nakon pijanstva svijet nam se otkriva u svojoj pravoj slici. Prava slika svijeta je FLUIDNI PLES BOJA. AKO NEŠTO ZBILJA POSTOJI NEZAVISNO OD LJUDSKOGA MOZGA, ONDA SU TO BOJE. Senad je tako razmišljao piljeći u strop prepun gljivica od vlage. Grozna soba. Njegova cura Anamarija studira slikarstvo u stranom gradu. Došao ju je posjetiti. Nije mu se sviđao njezin unajmljeni stan, ali Anamariji je bilo OK. Vlasnik ne živi u stanu pa ona može često raditi tulume, kao što je napravila onaj jučer. Na tulumu se Senad napio k’o mina. Jedino se sjeća da mu je Anamarijina kolegica (ne sjeća se imena) čitavu noć objašnjavala čistu percepciju... da jedino što postoji su boje. Senadu se sve to činilo glupo i folerski, govorio joj je: – Neš ti meni tu neš izmišljat, ja znam šta vidim. Ako vidim tebe, ti postojiš, a ne tvoje boje... – A eto danas se budi s jasnom mišlju o čistoj percepciji i postojanju boja. Kako, u pičku materinu? Senad ustaje s kreveta. Vrti mu se u glavi. Stol je krcat praznim bocama i čikovima. Gadan prizor. Uzima jedan veći čik i pali ga. Odlazi u WC pišati. Za vrijeme pišanja gleda se u ogledalo. Bed41... lice mu je crveno i napuhnuto. – Prištevi su mi izašli. – promrlja . Anamarija je tri godine 176


starija od Senada. On je još srednjoškolac, uzima iz ruksaka kremu protiv prišteva i njome maže lice. Nastavlja se gledati u ogledalo. Vidi lice, ali ne prepoznaje ga kao svoje. Dobru minutu Senadu se njegovo lice činilo kao nešto nezavisno od njega, nešto što je lice ali kao da nije njegovo. Prekrio je dlanovima oči, protrljao ih, podigao glavu. – Argghhh!!!! – zadere se i ugasi čik na ruci. Onda uzme krhotinu od neke boce i napravi plitki đir na lijevoj nadlaktici. Senada muči black out.42 Mrzi kada ima black outove, onda mu prisjedne sva zabava i zato onda vrši nasilje nad samim sobom. Anamarija je voljela Senada upravo zbog te neke njegove težnje k autodestrukciji. Ona je smatrala da su autodestruktivne osobe jako strastvene. Senad je to znao pa bi se često rezao i tukao samo da zadovolji Anamariju. Međutim, sada se ranio iz očaja. Uostalom, gdje su ostali ljudi? Sinoć ih je bilo barem deset. Nikog nema, sam je ostao u ovom vlažnom stanu. Sjeo je na prašnjavu fotelju i zagledao se u vrata, a onda je počelo: HALUCINACIJA Vrata u vatri. Užareno željezo kvake i drvo koje gori, ali ne može izgorjeti. Vatrena kugla se cijelo vrijeme zabija u vrata i svaki put ostavlja novi plamen. Ipak, drvena vrata nikako da izgore. Vatrena kugla se kreće tamnim prostorom. Čovjek koji može percipirati noumenološki svijet gleda ples vatrene kugle. Vatrena kugla je bit svijeta, dok su plamena vrata posrednik između biti i ljudskoga uma. Ljudi su s druge strane vrata i ne mogu vidjeti vatrenu kuglu, već samo posljedice djelovanja kugle na vrata, a to su BOJE. 41

Susret s neočekivano lošom situacijom

42

Gdje sam bio, što sam radio nakon što sam mnogo pio 177


Oblici, mjesto u prostoru i vremenu su isključivi doprinos ljudskog uma, dok ono što je nezavisno od ljudskog uma su BOJE. Međutim, čovjek s noumenološkom percepcijom može vidjeti vatrenu kuglu, budući da je uspio osloboditi svoj um prostorno–vremenske uvjetovanosti i praktične primjenjivosti. No, upravo je problem u tome, naime, gledanje u vatrenu kuglu ničemu ne koristi, a u isto vrijeme ta nekorisnost ili da nazovem to nesvrhovitost, je ključ koji otvara plamteća vrata. Zašto bi istina trebala biti korisna? Zatim se pred vratima niotkuda materijalizira ona Anamarijina kolegica koja mu je sinoć pričala o bojama. Kosa joj je tako crvena, kao da gori. Senadu je sada ona jako zgodna, da zgodna, jeb’o bi je deset dana bez potrebe za hranom ili snom. Ona kaže: – Dobar dan Senade, ja se zovem Magda. MONUMENTALNOST DANA RAZBIJA MOJ MOZAK Magda otključava plamteća vrata i dozvoljava vatrenoj kugli da se zabija u nju. Magda vrišti u ekstazi. Mislim, to je više nego bilo koje uzbuđenje... to je najveće uzbuđenje, neposredan (direktan) dodir s esencijom svijeta. Senad sve to promatra i misli: – Jebi ga, tako zgodna, a tako luda. Opičena mazohistica. Mislim, jebati se s vatrom, to još nikada nisam vidio, svašta. Onda Magda glasno zavrišti: – Monumentalnost dana razbija moj mozak!!! Stenje i ne zna što to znači, ali zna da je to ona rečenica koju mora izgovoriti. Ta rečenica je rezultat njezinog neposrednog dodira s esencijom. Muzika, udarci bubnja, rock bend svira, Magda vrišti. Magda izgara u Supersoničnoj metafizici. Supersonična metafizika je vatrena kugla odnosno filing kada uživanje u brzoj, ritmičkoj muzici dovede do transcendencije, razbijanja vela Maye i spoznaje 178


istine. Magda uzima Senada za ruku i odvlači ga u sasvim novi svemir. – Jebote što je ovo? – Supersonična metafizika. – ceri se Magda i nastavlja pričati Senadu – Ali u njoj se ne može izdržati zauvijek. U njoj se izgori. ali u tom trenutku izgaranja osjećati ćeš najveće moguće užitke. Bit ćeš totalno lud i divlji, dok na kraju ne izgoriš. A sad me jebi. I Senad je izjebe i to jebeno dobro. Imao je filing kao da mu je kurac dug 4 metra i kao da svršava deset sati. Ono, uđe joj kroz pičku i misliš izaći će joj kroz usta. Da, da Supersonična metafizika. POSLJEDICE Senad cijelu halucinaciju ispriča Anamariji kada se vratila (kako se ispostavilo) s tržnice. S njom je bila Magda. Anamarija je smatrala da je Senad sve to sanjao, ali ako mu se sviđa Magda, jer kako Anamarija pojednostavljeno shvaća, sanjao je da je jebao Magdu, ona ne bi imala ništa protiv da se Magda jebe zajedno s njom i Senadom. Magda se smijala i rekla da je bila na tržnici i da je nemoguće da jedna stvar bude u isto vrijeme na dva različita mjesta. Ipak smatra da je Senad jako zanimljiva i maštovita osoba i da bi ga htjela bolje upoznati. Zato nema ništa protiv Anamarijina prijedloga da se svi troje zajedno pojebu. So it was. Senad je naprosto uživao u seksu, tako mlad (sedamnaest godina), a već jebe dvije cure istodobno (iako jedan kurac ne može u isto vrijeme biti u dvije različite pičke, makar se Senadu za vrijeme jebanja činilio da mu je kurac u isto vrijeme u pizdi od Anamarije i Magde. Kako, u pičku? To su prednosti hodanja sa starijom i emancipiranom ženom.) Nakon seksa Anamarija i Senad su potpuno zaboravili na halucinaciju. Magda nije, jer je ona vještica. Ona je izazvala 179


halucinaciji, razbila veo Maye i poslije im izbrisala sjećanje. Osim toga, zbilja je mogla biti u isto vrijeme na dva različita mjesta, pa i napraviti da Senadov kurac bude istovremeno u dvije različite pičke (i jasno stavila je Senadu u glavu misli o čistoj percepciji i vatrenoj kugli). Ipak, bilo je neke koristi od halucinacije. Senadu se od toga dana javila ideja da napravi rock grupu. I napravio ju je i bili su jebeno dobri.

180


priča devet

Elvira

OBLICI Crnokosa je. Nosi tamne naočale i haljine bez ukrasa. Ima mračne misli. – Ukrasi su sranje – govori glasno dok se gleda u ogledalo. Stavlja crnom olovkom za šminkanje crtu iznad gornje trepavice. Kada se našminkala, krene pišati. Kada piša, uvijek pušta vodu iz slavine na umivaoniku. Zvuk udaranja vode u keramiku je asocira na pišanje, pa bude brže gotova. Elvira ne voli predugo sjediti na WC–u. – Fuji, piju... – sjedi nalakćena na WC školjci i zviždi. Zagleda se u šablonu na keramičkim pločicama. – U, je... – zbunjuje je pravilnost i simetričnost oblika koji nastaju spajanjem četiriju pločica. Iako već deset godina živi u ovoj kući, sada prvi put primjećuje te oblike. Potpuno se predala promatranju oblika, tako da je zaspala. Tresnula je sa školjke i odspavala na oblicima. Probudila se spuštenih gaćica, mokra zbog vode iz slavine i pišake. Njezino stanje i situacija u kojoj se probudila ful ju je narajcala. Počela se trljati. Za vrijeme trljana gledala je u oblike. Oblici su je uzbuđivali. Orgazam je bio vrlo dobar. Ustala je, zatvorila vodu, skinula se i nasmijana izašla iz WC–a. U svojoj spavaćoj sobi je obukla suhu robu i pogledala na radio-budilnik pokraj Comic–a s naslovnicom na strip «Jeremiah». – Šit, zakasnila sam! – nesvjesno progovori. Naime, često priča 181


sama sa sobom, ali tko sam ja da je krivim kada to radim i sam (valjda sam zato i napisao da priča sama sa sobom). – Nema veze, idem se prošetati! Jugo je i bit će veliki valovi. Kuhat će more. Uzima dugački crni kaput. Izlazi van. Sjetila se da nije obula čizme kada je u najlonkama zagazila u lokvu pred ulaznim vratima. Vratila se, promijenila najlonke i obula čizme. Jako je dobro izgledala. Krenula je u šetnju, nadajući se da će naići na neku interesantnu osobu. Međutim neće, ali će joj biti lijepo u šetnji. PRAVE STVARI Vjetar je Elviri raščupao kosu. Ona toga nije svjesna, hoda ulicom i gleda prolaznike. – Gadovi! – misli Elvira. U prolaznicima ne vidi ljude nego proizvode TV-a i novina. – Za svakoga mogu reći tko mu je uzor. – pogledom prati jednog klinca (17 godina) kose pune gela. – Eto ga, ljubitelj pop zvijezde Marcka X–a, a ovaj drugi... – gleda ćelavog dvometraša – kopija onog košarkaša Johna. Pa samo moje prepoznavanje tko je original ovih kopija pokazuje da niti ja nisam imuna na medijsku indoktrinaciju. Jebi ga. Ulazi u jedan lokalni fast-food. Elvira bojkotira McDonald’s: – Šugavi monopolisti i feudalisti taj McDonald’s. Monopolisti, jer im mali restorani ne mogu konkurirati i McDonald’s ih «guta» (restoran propadne ili postane njihovo vlasništvo), Feudalisti, jer iskorištavaju svoje radnike. Ali s druge strane svi to rade, svi iskorištavaju svoje radnike. Hm, uče od najgorih, od McDonald’sa. Dok jede hamburger, Elvira žali što ne može uzeti bilježnicu i 182


zapisati misli. Sputavaju je konvencije, jer ne smiješ pisati u restoranu prepunom ljudima. Ili možda možeš? Elvira ne želi da je sputavaju konvencije pa uzima bilježnicu. U bilježnicu zapisuje navedene misli o McDonald’su. Nije previše zadovoljna kako je zapisala svoje ideje, ipak ne baca bilješke. Prepravit će ih doma, nada se. Briše salvetom usta. Spremajući bilježnicu u torbu izlazi iz fast-fooda. Opet joj ljudi počinju izazivati gađenje. – Jebene hodajuće kopije originala, koji su sami kopije ili su ti originali naprosto loše stvari. Budući da je loša, stvar ne može biti prava stvar, odnosno original. Da bi nešto bilo prava stvar, ne može biti loše. A sada malo trivijalnosti, ono što nije prava stvar je neprava stvar. Ništa, drugim riječima ne postoji. Budući da su ljudi loše stvari i kopije tih loših stvari, za zaključiti je da ljudi ne postoje. Ljudi su naprosto iluzija, iz razloga što među ljudima nema prave stvari (onih iz platonističkog svijeta ideja). Elvira uhvati svoj odraz u izlogu i shvati koliko je zgodna. – Ja sam prava stvar. Vidi kako sam jebeno zgodna. – Obraća se tipu koji se fura na trendovske porno-književnike. Tip promuklo odgovori: – Da jesi, ful bi te jebao. – Elvira tada izvlači srebrni pištolj kolt 9mm i hicima razvaljuje tipu glavu. – Pozer! – mršti lice i stavlja cigaru u usta. Oko leša se skupljaju ljudi. Nitko se ne usudi prići Elviri, jer je ona jedina prava stvar, dok su ostali ljudi iluzija. Tako Elvira nastavlja svoju šetnju. Iz desnog džepa svog crnog kaputa vadi upaljač i pali cigaretu. Nakon nekoliko dimova zavrti joj se u glavi jer nije zapalila već tri dana. Vrtoglavica je ruši na pod. Nakratko gubi svijest, a zatim se trzajući počinje buditi. – U, jebote, ovo k’o da nisu obične cigare? Možda mi je netko uvalio joint. Dlanom briše znoj s čela. Osjeća da joj je čelo previše mokro za običan znoj. Pogledala je u dlan... sav je crven od krvi. Izgleda da 183


je razbila arkadu prilikom pala na pod. Jebi ga. Skida kaput i crnu majicu dugih rukava. Zatim skida bijelu pamučnu potkošulju i privezuje ju oko glave. Nastavlja hod u grudnjaku. Ima prekrasne sise i lagani potres mozga (zato i hoda u grudnjaku). Elvirine sise su velike i čvrste, prave sise, prave stvari, idealne sise. Svi prolaznici se okreću za njom. Elvira ih skida jednog po jednog s pištoljem. Ubijanje je dovodi do zaključka: – Niti milijun loših stvari ne može ništa pravoj stvari. Jer ono što je pravo postoji, ono što je loše ne postoji. Kada prava stvar postane svjesna sama sebe, odnosno onoga što je, loše joj stvari više nikada neće moći nauditi.

184


priča deset

Drva

I. Paranoja Drvo u mraku. Peku me oči. Prejako svjetli Mjesec između grana. Ispalit ću granatu! Palim granatu na Mjesec koji se razbija na sto komada: – Jebote, koji zakon! – vrištim. – Ubio sam Mjesec. Tko je ubio gospođu Mjesec, grupa «Videosex» u danima teških pijanstava s prijateljicama i prijateljima ispod drveća i za vrijeme punog mjeseca. A sada ga više nema. – Tvoj horoskopski znak time gubi svoj planet. – Ili dobiva slobodu. Osim toga Mjesec nije planet. – Odgovaram staroj babi vračari. Ona me večeras stalno prati u stopu. Ne mogu je se nikako riješiti. – Ako tražiš razrješenje, – gleda me krokodilskim očima, – kreni južno od pognutog čempresa i kad stigneš do krčme «Kod Bradatog» nemoj ući, nego je obiđi i odi u bordel «Kod Lijepe Lole». U bordelu pojebi najljepšu curu i bit ćeš oslobođen. – U jebote, koji zadatak. – pogledam u crno nebo i ugledam gomilu zvijezda. – Lijepe zvijezde. – odlučim ne poslušati babu vračaru, zato da moja sloboda ne bi bila kondicionirana, budući da kao takva ne bi bila sloboda. Sutradan nisam mogao jesti. Nije da mi je burek izgledao gadno, nego je želudac naprosto 185


odbijao primiti hranu. Kao da je imao svoju samosvjest tj. jastvo. Jastvo koje je nezavisno od mojeg. Kako nisam jeo pet dana, izgubio sam osam kilograma. Postao sam kost i koža. Ali nekada nisam bio takav. Bio sam jak i visok, no od dana kad se paranoja ugnijezdila u mom mozgu i parazitski mi počela crpiti snagu, počeo sam propadati. Paranoja je došla postepeno. Sve je Počelo sa Sandrom. Ona je bila prva cura koju sam volio. Imala je sklonosti prema istočnjačkim religijama i sve više postajala pravi hinduistički vjernik. Za vrijeme moje veze sa Sandrom, po prvi put sam u svome životu došao u dodir sa nadnaravnim. Prije nego što sam je upoznao bio sam uvjereni ateist, pravi zdravorazumski adolescent. Sad, teško je reći da adolescent može imati čvrsta uvjerenja... hm Zapravo, postoje dvije vrste adolescenata; 1. Oni koji učvršćuju svoja vjerovanja 2. Oni koji mjenjaju svoja vjerovanja pod utjecajem prvih i nikad ne stvore čvrsta uvjerenja Sandra je spadala u one prve. Ja u one druge. Ni meni samome nije jasno da li sam zbog svoje zaljubljenost počeo uzimati za ozbiljno Sandrine hindu priče o reinkarnaciji i velu Maye. Ili je bila pametnija, pa me je mogla na sve navesti... U kasnijem stadiju svoje paranoje zabrijat ću da me je začarala. Kako sam volio životinje, a Sandrini hindusi su vegetarijanci, zbog sažaljenja prema životinjama i Sandrinih argumenata protiv ubijanja životinja , prestao sam jesti meso. Bio sam zadovoljan sa sobom; em si čistim karmu; em životinjama ne nanosim bol; em zbog mene neka krava neće biti svedena na kocku za juhu, etc... Međutim zbog vegetarijanstva sam postajao sve slabiji. Dakle da sumiram: U dodiru s istočnjačkim religijama počelo je moje vjerovanje u nadnaravno, demone itd... što će rezultirati 186


paranojom. A zbog vegetarijanstva sam počeo gubiti snagu. Švičem, idem do šume... Ovo je moja nova priča, koju sam napisao u šumi dok sam pokušavao isfurati halucinacije i transcendirati ovaj svijet. Ja osobno mislim da je pred ovom pričom sjajna budućnost. Veo Maye i zemlja Dembelija U Lici sam vidio dvije pečene kokoši kako lete. Bilo mi je zanimljivo to što neka stvar koja bi se inače smatrala čudom, u trenutku kad se pojavi izgleda normalno, da upotrijebim još goru riječ; svakodnevnom. Gledao sam te leteće pečene kokoši cijelu minutu, sve dok kombi u kojem sam se vozio prema Dubrovniku, nije prošao tu zemlju Dembeliju. Jebote!!! Otkrio sam je!!! Dembelija se nalazi u Lici. Po zraku lete pečene kokoši, na drveću rastu čokolade i bomboni, pivo teče umjesto rijeke, a mora su od vina. Da sam bio pijaniji skočio bi u to more i nikada se ne bih vratio. * * * U šumi sam. Duh je ušao u mene prije trideset minuta. Pio sam pet dana bez prestanka. Želim isprobati onu Morissonovu foru «dugoročnog poremećaja osjetila kako bi se otkrilo nepoznato... prodrlo u nepoznato.» BREAKE ON THROUGH!!! Leteće pržene kokoši bile su samo mali dio «zemlje dembelije» koja se krije iza vela Maye. KRAJ Sandra čita priču i smije se. 187


– Ti si baš prolupao! Pečene kokoši!? Toga neme iza vela Maye! Nisi poderao veo, samo si halucinirao, ili pogrešno interpretirao situaciju. Osim toga, jadne koke! Zar nisi ti postao vegetarijanac, dragi? – zajebava me i lagano se trlja uz moju nogu – Jesam, ali valjda... ma šta ja znam. U pravu si, možda nisam razbio veo Maye. – Pa da znaš da nisi. Iza vela Maye nema materije, a niti hrane, pogotovo ne životinjske. Postoji samo... čisti užitak. – Smije se i skida crnu usku majicu. – Ajde, dođi... Jebao sam je od iza, u pizdu. Pogledao sam u njezin šupak. Govorio je: – Volim te. Pomislio sam: – Opet haluciniram. – ali se šupak sve više širio i pričao: – Volim te. – i slično... – Možda u tom trenutku Sandrina guza ima sasvim nezavisnu samosvijest od Sandre. Mislio sam nakon seksa. – Pa čak i da ima, to nije toliko važno. Važnije je tako dobro jebati i time izazvati razbijanje samosvijesti u organizmu. – opet mislim. Zbilja mi je seks razvijao mišljenje he, he, he... Ona me je gledala i cerila se. Kasnije sam, u dubokoj fazi paranoje, zaključio da mi je Sandra čitala misli. NE samo to, ona je namjerno rastavila svoju samosvijest i natjerala svoj šupak neka govori, kako bih ja totalno poludio. Često mi se događalo da prilikom seksa, pojedini Sandrini djelovi tijela pričaju sa mnom. Njene sise mi govore: – Volim te. – pupak isto, noge itd... Na kraju više nisam znao koliko osobnosti sadržava Sandrino tijelo. Više uopće nisam bio siguran u tvrdnju: tijelo = osoba. Nisam znao što misliti o ljudima koje sretnem na ulici. Jesu li oni uopće osobe? Ako jesu, jesu li jedna ili ih je više unutar jednog tijela? 188


Na kraju sam počeo vjerovati da unutar jednog tijela stanuje više osoba (samosvijesti) i da se ja sam sastojim od mnoštva samosvijesti, samo što ću uvijek biti svjestan samo jedne, budući da mogu imati direktan uvid samo u nju (zato se i zove samosvijest, jer mogu imati uvid samo u jednu svijest). Jedino bih tu i tamo čuo kako mi se glasovima i mirisima obraćaju moje druge osobe (samosvijesti). Tako sam postao šizofreničan. Trebao mi je odmor, pa sam otišao kod tete u Lokve.

II. Put za Lokve Prisustvovat ćete mom putovanju na Sjever. Budući da sam osjetio zov vlastitog razuma, krenuo sam na usamljeno mjesto kontemplirati. Čitatelj prepostavlja da sam isprobao masu toga u životu, zato si, tako iskusan, mogu priuštiti kontemplaciju. Da, sam neiskusan, moj razum bi šutio kao prazna kaseta, jel’? Na putu sam ka samospoznaji. Stopiram. Već sam na pola puta. Idem kod Tete u Lokve. Ona tamo ima prazan stan. Staje mi kombi... – Ajd’ upadaj. – Idete do Lokava? – Normalno, zar bi te inače pokupio? Vozač kombija je ispijen i izboran starac. Pogrbljeno sjedi za volanom onako mršav asocirajući me na suhu granu. Nosi vunenu kapu i jaknu od smeđe kože. Sve izgleda normalno, tipičan ostarjeli drvosječa, dok ne spustim pogled. Naime, moj vozač nema hlače i cijelo vrijeme si drka kurac. Meni je ful neugodno. Kako sam na putu ka samospoznaji, ne želim ga istući ni upozoriti na nedoličnost situacije. Odlučim gledati kroz prozor i ne obraćati pažnju na njega. 189


Na kazetaru svira «Slow death» grupe «Flaming groovies» (moja omiljena stvar). Nakon nje sviraju New York Dolls (moj omiljen bend) i tako slične proto punk bendove s kraja šezdesetih i početka sedamdesetih. Slušao sam walkman dok sam stopirao. Kad sam uštopao kombi stavio sam slušalice oko vrata. Vozač se valjda izdrkao pa je započeo razgovor. – Koju kasetu imaš u walkmanu? – Ovo nije walkman za kasete, već za cd-e. – Svejedno, što slušaš u tom walkmanu? – Šofer nervozno pali cigaru i daje gas. – Azru. – zbunjeno odgovorim. On naglo zaustavlja kombi, uzima mi walkman i izlazi van. Paraliziran nepredvidljivim događajem samo buljim u njega. – Moramo nešto žrtvovati. – Vadi cd iz walkmana i lomi ga na četiri dijela. Onako gol, ali u kaubojskim čizmama baca ostatke cd–a na pod i gazi po njima. – Na, stigli smo i usput ubili Azru. Ajd’ – ode vozač, a ja odem do Tete. Lijepo je vidjeti grad usred šume. Magla, šuma i arhitektura s početka dvadesetog stoljeća. Sasvim pogodno za kontemplaciju, ali tako je hladno. Tetina kuća je bila stara, pomalo raspadnute fasade. Međutim unutra je sve bilo moderno. Možda čak previše trendy. Zbilja, čini se da teta ima para. Znam da ima trideset i devet godina, ipak izgleda kao moja vršnjakinja. – To je od plesanja po livadama. – prvo je što mi je rekla kad je otvorila vrata. – Šta? – odvratio sam – Pa, sise. Ništa ne kužim, ali sise se čine čvrstima ispod crvene dolčevite. Ma to je sigurno zbog majce i onih «kartonskih» grudnjaka koji se 190


koriste ne bi li sise ispale veće. Ne smijem je gledati. Teta je sva sretna. Prekjučer je napunila trideset i devet godina, ostalo joj je još kolača od slavlja. Njima me hrani. Pita za mamu, tatu, sestru, Sandru... (ne samo ne za nju). Govorim ne pitaj me za Sandru, od nje i bježim. – Znam. – govori Teta. – Ja sam šumska vila. Vidim kad crne vještice na nekog bace oko. Ne brini se, čuvat ćemo te ja i moje prijateljice vile, ali znaj da ćeš se susretati sa svakakvim poremećenim ljudima. – Znam, već me vozio neki lik bez hlača i gaća i cijelo vrijeme je drkao. – Ah vozač! – Bijelom šibom Teta lupa po zraku, valjda tjera zle čini, ne znam. – On je samo početak Marine, srest ćeš ti još i luđe. Vozač je tek transvestit. – Šta da? – govorim punih ustiju. Jedem kolač od badema. – Zašto bi onda slušao USA punk s početka sedamdesetih? – Ali i ja to slušam! – Ona se nasmije i pogladi me po kosi. Ima ful mekan dodir. – Da, ali ti si lud. – Imaš pravo Teta. Nego, pokaži mi stan. Penjemo se kat iznad. Pokazuje mi stan. To je jedna soba, ispunjena pijeskom i zidovima oblijepljenim tapetama s motivom panorame Arizonske pustinje. – Super, tu ću meditirati. Teta odlazi, nakon što mi je dala mali kaktus koji će me štititi od zlih vještica i kalašnjikov koji će me štititi od NJIH. Odmah vadim bilježnicu i pišem koncept za roman. Smislio sam ga još dok sam stopirao

III. Koncept Napad mongoloida-skica 191


1. Zbog zagađenosti rađa se sve više mongoloida, mnogi roditelji bacaju mongoloide u smeće ili ih daju u sirotišta. 2. Sirotišta pripadaju korporacijama, korporacije vrše eksperimente nad mongoloidima. 3. Vodi se rat između korporacija koje vrše eksperimente, jedna korporacija ubija špijuna druge korporacije, ali za smrt špijuna optužuju beskućnicu Silvu koja je alkoholičarka i na dan ubojstva je bila mrtva pijana pa se ne sjeća gdje je bila, pa dakle, nema alibi. 4. Mongoloidi mutiraju u dvije rase, one koje imaju izuzetno jak imunološki sustav ali su nepokretne-alfe i one koje imaju razvijene motoričke sposobnosti-bete. Oni su povezani kao jedan organizam. 5. Mongoloidi se pobune (na dan egzekucije Silve jer mongoloidi znaju istinu budući da doktori previše pričaju) i napadnu. Bete napadaju ali ih se ne može ubiti jer im alfe daju imunost-bete ne mogu dati alfama pokretljivost. 6. mongoloidi poubijaju sve ljude, stvore novu rasu i skladno komunističko društvo, koje funkcionira, budući da su svi povezani kao jedan organizam. Mongoloidi su zapravo korak naprijed u evoluciji rasa na zemlji, jer su ljudi bili rasa čija je bit igra «gospodara i sluge», dok je bit mongoloida univerzalni um koji se ne nalazi u jednom biću nego je neka vrsta njihove telepatske povezanosti. Alfe – nepokretne, ne jedu, imune na sve i tu imunost prenose na bete, međutim ako se beta ozlijedi, ta ozljeda se pojavljuje na alf , zato dio beta mora čuvati alfe. Bete – jedu i pokretne su, no bez povezanosti s alfama bi umrle odmah. Nešto fali. Idem se vani prošetati. Iscrpilo me....

IV. Neofit A sad ćete, dragi čitatelji, biti upoznati s mojim susretom s neofitom. 192


– Ja sam pogrbljen, imam rijetku kosu, gledam u križ i tamnije sam puti nego ti. Bit ću raščetvoren, a onda ću dobiti željezne kosti. Oživljen, plesat ću i penjati se po drveću. Da i spuštati ću se u podrume. – A, hočeš svirati bubnjeve? – pitam neofita. – Hoću! Dobit ću bubanj koji će liječiti bolesti i... i... dobit ću željezne kosti, jasno, nakon što prođem inicijaciju za šamana. Nego, je li ti rekao vozač kombija da je transvestit? – Ne, rekla mi je teta, ali kako ti znaš da je vozač transvestit? – složim začuđenu facu, nakosim svoje guste obrve, ah kako su divne, ipak, mrvicu požutjele spaljene od sunca sa ljetovanja na Krku. Uskim pogledom naciljam njegove ogromne oči i svežem si dugu smeđu kosu u rep. Gumica mi čupa kosu. Neofit se bolesno nasmije i odgovori: – Pa, zar bi inače slušao Dollse, da nije transvestit? Hm, odgovara na pitanje protupitanjem. Možda je on njihov... Jedan od kotačića zavjere, misli moja pravokutna glava, nosna prava žvala iz nosa viri bala, uzmem rupčić i obrišem je. – Bo. – poluglasno promrmljam i dobro pogledam neofita. Imam što i vidjeti; sav je prekriven krunicama, a među crnim pramenovima masne kose imao je umetnute ikone svetaca. Više liči na nekog trola nego na čovjeka. – Ja sam religiozni fanatik, općim s duhovima. Ja i Isus smo vodili ljubav s djevicom Marijom. Znaš koji užitak... – smije se i vrti očima, pa nastavlja pričati sve glasnije. – To je bilo tako dobro. Znaš ono kada ti utrne noga... Znaš, meni je utrnulo cijelo tijelo. Sva osjetila su mi se nalazila na vrhu kurca, a ona mi puši dok je on dere straga. Uaaa čovječe, sve osjete sam primao preko jednog osjetila, preko kurca! Ako je bilo «preko kurca», onda mogu misliti kakav je to jeb bio. Dosadan. Neofit ne prekida s pričom, već mu pjena počinje izlaziti na usta. – Čovječe, bio sam jedan golemi perceptor. I tad sam shvatio da 193


sam transcendirao i spoznao samu bit stvari, neokaljan našim osjetilima. Spoznao sam stvar samu po sebi, jer sam je neposredno osjetio. Moj um je bio isključen, samo jedno najčišće osjetilo. Seksom spoznajemo realnost, prijatelju. – Nisam ja prijetelj takvoj perverznjačini. Bježi luđaće!!! – nogom sam zamahnuo prema njemu. – Ma što se ljutiš? – neofit klekne u blato i uhvati me za nogavicu – Svi mi imamo prljave tajne. Kako ti je baka tvoga polubrata? A maćeha, aaaa? A zajedno, aaa? I teta, aaaa? Neofitove se oči sjaje. Trebam pobjeći od njega, pokušava mi opsjednuti um. On je jedan od poremećenih, jedan od njih. Onda sam se sam sebi zgadio, bježim od jednog jebenog slabašnog patuljka. Ma koji mi je kurac, ubit ću ga!!! – Ja nisam kukavica!!! – zaletim se pema njemu i propucavam mu ruke i noge kalašnjikovom za zaštitu od njih. Neofit vrišti u agoniji. – Jedno jedinstveno osjetilo, aaaa!!! – urlam dok mu propucavam noge i ruke. – Osjeti bol, idiote,... na... kurčevo osjetilo!!! – Potrošio sam sve metke. Neofit plače, ali se zahvaljuje. Postat će mi jasnije zašto zahvaljuje tek kasnije kad mu u bolnici stave željezne proteze. Smatrati će da su željezne proteze zapravo željezne kosti koje prema šamanskoj tradiciji treba dobiti nakon inicijacije. A inicijacija je, jasno, bila moje propucavanje njegovih kostiju. Ostavljam neofita da se grči u boli ispod drva. Odlazim u svoj stan. Očekujem da će me policija pokupit svaki trenutak, ali umjesto policije dolaze vještice i otimaju me.

V. Vještice Sandra i njezine prijateljice... vještice, jako našminkane.S njima je i moja teta. Izdala me, pizda jedna! Nije vila nego vještica. Ceri se 194


i govori: – Vila, vještica... Kao da ima neke razlike. He, he, probaj upotrjebiti kaktus. – Samo zajebavaj. – Ma što se duriš Marine, he, he. – pokraj mene preleće Sandra – Hm, dobro, ali zašto letite na metlama? – Sandra se smije, a njena frendica odgovara – Iz fore. – A, ful je fora. – mislim, ali one mi čitaju misli i zajedno odgovaraju: – JE!!! Na metlama prelijećemo dio šume. Spuštamo se na neki vrh gdje se odvijaju razne stvari. Njih ću se kasnije slabo sjećati i mislit ću da sam to sanjao, ali sad je istinito. Jebena orgija. Osjećam se super. Toliko sam sperme ispustio! Nisam mislio da toliko sperme uopće postoji unutar jednog živog bića. – Ali šta ću vam ja? – ležim ispod drva s travom u ustima, iscrpljen od orgije u post jebačkom zadovoljstvu, začuđen zbog tolike pažnje i nježnosti koje mi pridaju vještice. – Pa, moramo te nečemu naučiti. – Govori Sandra dok joj haljina pada na pod. Skroz sam zaboravio koliko me uzbuđuje. Njena prozirno bijela koža, oštre bradavice... – Šta seksu? – Ma ne, to je onako jer nam se sviđaš. – govori jedna Sandrina prijateljica. Nikad nisam vidio vješticu s takvim sisama. Sandra klekne kraj mene i kaže: – Naučit ćemo te nečemu drugome, što je korisno. – Za koga? – Otpala ti noga... Trebamo novog Boga! Bilo je to zadnje jebanje s njom. To čemu su me naučile je jedino čega sam se kasnije sjećao i usvojio kao svoje vjerovanje, iako nisam znao kako sam ga formirao. 195


ČEMU SU ME NAUČILE VJEŠTICE «Da bi postao bog, prvo moraš negirati postojanje Boga. Inače kako misliš postati Bog ako nisi prvo ispraznio božje prijestolje. Obogotvorenje je pitanje tvoje vjere. Ako ne vjeruješ u Boga postati ćeš Bog iz razloga što si ispraznio prijestolje.» Tako da ću u bliskoj budućnosti ponovno postati uvjereni ateist.

VI. Sjećanja, osjećanja i sječa drva U zadnje vrijeme patim od sjećanja: – Da li se sve ovo napisano stvarno dogodilo? Ili su to samo piščeve izmišljotine? Vječna dilema nas likova iz priča, romana, bajki itd... Razmišljam za vrijeme sječe drva u Gorskom kotaru. Zaposlio sam se u pilani i živim još uvijek u stanu ispunjenom pijeskom. Imam taj neki... ne znam je li san ili... bo, ali uvijek kad vidim tetu ili se sjetim Sandre i njezinih prijateljica, mislim da su vještice i osjećam da se Obogotvorenje na vrhu zbilja dogodilo. Kad imam takvih problema odem u birtiju u Lokvama. Tamo se napijem sa s kolegama sa posla. Oni vole zajebavati nekog luđaka s željeznim protezama koji govori da su to šamanske kosti. – A, prava je istina... – priča mi Miro, kolega s posla – da je Luđo šaman, tako ga zovu, došao iz Gospića, a tamo znaš ima puno vjernika, a on ti njima pričao onu svoju o njemu, Isusu i djevici Mariji! Lupi šakom po stolu. – Ne, seri?! – kao čudim se, pa ispijam pivu, gledam Miru i čekam da nastavi. A oni ti njega...ma, možeš mislit šta su mu napravili... – cereka se dok priča. – Ubili ga od batina. Neko vrijeme je lutao šumama. Sad je tu. Šta ga ne uzdržava tvoja Teta? Sjećam se kad ga je dovela 196


iz šume, nismo znali je li to čovjek il’ neko šumsko biće... neki Trol. Miro voli čitati fantasy. – Je, ona ga uzdržava, jer smatra da je pomaganje važnije za evoluciju nego natjecanje i iskorištavanje. – Ma da? A zašto joj onda mora svirati bubanj svake subote navečer? – Zbog Subote. – Čega?! – Ne znam zašto sam to rekao. Opet su mi se probudila sjećanja. Fak, boli me glava. Dignuo sam se od stola i izašao. Vani je bilo hladno. Sumrak, snijeg je pokrivao borove. Čuo sam vukove kako tule i osjetio naglu potrebu za toplinom: – Idem doma, moram je nahraniti.

VII. Zmija zla Otvorio sam vrata stana i odmah me obuzeo val toplog zraka. Centralno grijanje, svaki dan teta u kotlovnici potpaljuje peć s drvima koja donosim iz pilane. Teta i čudna sjećanja. Moram nahraniti zlo sklupčano kutu... Staklo... Kvadrat... Zlo... Zlo se uvijek bori protiv dobrog, dobro nikad protiv zla. Rodio sam se na zloj podlozi, na Zemlji, materijalnom, trodimenzionalnom svijetu. Ljudska fiziologija i percepcija je podešena tako da bude zla. Samim tim i ja sam zao. Kad sam shvatio da sam zao, bilo mi je krivo. Nisam to želio... Ljudski odgoj uvijek veliča dobrotu, ali u dilemama između dobra i zla uvijek bira zlo. Ako te netko kamenom ti mu vratiš kamenom, ako te netko kruhom ti mu vratiš kamenom. Mnogi kršćani kažu: – Oprostiti, a ne zaboraviti. – Što to znači? 197


Ako se ne zaboravi, nije niti oprošteno. – Čekaj samo da mi se zamjeriš pizdo! – mislimo u sebi. Ne možemo biti dobri ako samo prilagođavamo neke fraze određenoj dogmi. Treba vidjeti kako je neka fraza primjenjiva u praksi. «Oprostiti, a ne zaboravit» nije primjenjivo u praksi, budući da se tu radi o proturječju. Prema tome onaj tko to tvrdi je zao. Pa čak i ako želimo dobro, zapravo smo zli. Primjerice, profesori poklanjaju dobre ocjene učenicima, kasnije ti učenici propadnu, jer ništa ne znaju i prema tome profesor je zao. A da nije poklanjao ocjene opet bi bio zao, zato što je rušio učenika. Zlo nas sve okružuje. Zlo sklupčano u kutu... Staklo... Kvadrat... Zlo... Kako biti dobar, ako i dobre akcije na kraju postaju zle? Kada sam shvatio da sam zao nije mi bilo sve jedno. Počeo sam lutati gradom zabrinut što će se dogoditi sa mnom poslije smrti. Kakve muke me očekuju? A nisam shvaćao da već živim u paklu, jer sa strahom od pakla i konstantnim razmišljanjem o mukama prestao sam osjećati sreću. Samo sam osjećao muku. Zbog navedenih briga sam si raščupao kosu. Imao sam frizuru na rupe. Ljudi su mi zabrinuto prilazili i ispitivali me: – Jesi li bolestan? – a ja sam sve dublje i dublje tonuo u ludilo, dok jednog dana nisam prihvatio svoju dijaboličnu stranu. «OK je biti zao!» i ponovno sam pustio dugu kosu. Ali onda se dogodila suprotna stvar. Kad bih trebao učiniti loše djelo ispunjeno sjajnom crnom zloćom (takvom sam je u potpunosti svoje usamljenosti vidio), nisam imao, što bi moderni psiholozi poput Majde Rijavec rekli, hrabrosti. Bio sam nemoćan kao Alex iz – Paklene naranče – nakon tretmana. Dalje sam nastavio tonuti u ludilo jer sam mislio da su me oteli i napravili isti tretman kao i Alexu, nakon čega su mi izbrisali pamćenje. 198


I još uvijek sam lud. Ludi drvosječa u Lokvama. Tako sam lud da sam počeo uzgajati zmije. Uzgajam i štakore da zmije ne bi umrle od gladi. Imam ideju «Zmije zla». Zmija zla raste Skida svoju kožu Priča unatraške «Avtilom Tsurt ew dog ni Aneljok» Ipak, moja stara frendica, povjesničarka i Jungova štovateljica, Alma, je rekla da su to sjećanja mojih ilirskih predaka. Naime, stari Iliri su štovali zmiju kao božanstvo. Božanstvo čega? Ne znam, možda plodnosti... Tada su skoro sva božanstva bila božanstva plodnosti. Barem kod sjedilačkih naroda kao što su bili Iliri. OK, takvo tumačenje bi bilo poetsko, ali ne vjerujem da je istinito. Ja vjerujem da smo mi ljudi zli. Jack Kerouac je izmislio zmiju zla u svojoj knjizi «Dr.Sax», samo što u stvarnom svijetu Dr. Sax nije zaustavio zlu seansu vampira i demona u namjeri da probude zmiju zla. U stvarnom svijetu je probuđena zmija zla! Ona je progutala svijet i mi živimo u njenoj utrobi. Zmija zla kroz svemir u potrazi za novim svjetovima koje će progutati, a naš svijet polako i bolno probavlja. Svaki pomak prema zmijinom analnom otvoru je jedan rat. Svemir je zmijino lovište! 199


– Na Zlo evo ti štakorčić. I zmija zla se lijeno počela micati u svojoj staklenoj kvadratnoj nastambi. Prišla je štakoru i počela ga cijelog gutati. Ogromne čeljusti zmije zla, dovoljne da progutaju cijelu galaksiju. – Mišu, ti si novi Bog. – govorim utješne riječi napola progutanom štakoru. Ja sam jebeno lud. Štakori, zmije, vještice, drva.... drva. Zmije zla silaze s drva i mame nas da uđemo u njih, da uđemo u svemir i tako postanemo živi. Da aktualiziramo svoju mogućnost postojanja. Jedino u zmiji zla mi možemo postojati kao ljudi. Postojimo, ali smo zli. – Jesi li se najela? – Pogladio sam je po hladnoj koži, stavio poklopac na njenu kutiju i izvalio se na pijesak. Tapete na Arizonsku pustinju nisu ni malo izblijedjele. Savršena iluzija. Pustinja mi daje spokoj, usred zla. I onda mi je sinulo: – Novi Bog, ja živim u zmiji zla. Vještice! To nije bila inicijacija, to me je zmija zla gutala. Ja sam novi Bog, ja sam zmijin štakor. Ujutro sam se probudio s rupom u sjećanju. Štakor, što? Kakvo zlo? Zmija se zove Elda, ona je poklon moje tete i njene prijateljice Darije. Dolazi teta. Njena me crvena kosa uvijek zaslijepi. – Sretan rođendan. Daruje mi knjigu. Vječni pokloni. Paul Davies «Peto čudo» David Mowaljarlai and Jutta Malnic, Yorro Yorro, označena stranica: «…bijaše jednom jedno doba postanka koje se zvalo Lalai. Tada Wallagalanda, car gospodar svemira i stvoritelj Zemlje, zapovijedi da pitka voda iz svemira lije, da pada na divovsku zemaljsku zmiju koja se Wunggud zove. E, ta Wunggud, čije je tijelo izgrađeno od materijala pradavnih, bijaše svijena tada u klupko, u loptu, i po površini sva od želatinaste mase kojoj je ime ngallalla yawun. Zasuta vodom, koja njoj snagu davaše, Wunggud počne stvarati na svom tijelu uleknuća, zvana garagi, da bi se voda u njima sakupljala i čuvala. Onda zmija Wunggud počne od te 200


vode praviti kišu i izazivati razne ritmičke procese života: godišnja doba, cikluse razmnožavanja, menstruaciju. Stvaralačke moći njezine dadoše oblik ravnicama i brdima i svim drugim područjima prirode, i pokrenuše život svih bića i svega što raste, a nad svima njima i do danas gospodarica Wunggund je.»43 Sad mi samo još ostaje da pogledam film «Connan» i poslušam pjesmu «The End» grupe The Doors. Zmija gospodarica svijeta. Svašta. Šit, kasnim na posao.

VIII. Posao Danas smo išli u šumu sjeći drva. Bolje je kad radim na otvorenom zraku nego u zatvorenoj pilani. Šta ja znam... valjda zbog vjetra u kosi, ha, ha... «Arbeit macht frei» je misao koja mi se danas vrti u glavi. Naime, za vrijeme mojih meditacija pred tapetom Arizone došla mi je misao koju, eto, sad razrađujem. Misao: Razlog mog ludila, lažnih sjećanja i halucinacija je bio naprosto moja nezaposlenost. Ako čovjek nije prisiljen na svakodnevni isti monotoni posao, njegova mašta odluta i počinje stvarati paralelne svjetove, lažna sjećanja i počinje živjeti u halucinantnom svijetu. S druge strane, monotonija svakodnevnog posla nas drži u normali. Monotonija posla ne dozvoljava pitanjima o smislu života i pitanju «Zašto nešto postoji a ne ništa?» da mi se pojave u glavi i da me nemogućnost pronalaska odgovora na njih otjera u ludilo. Monotonija posla ubija moju maštu i ne dozvoljava da podivlja i stvori suludi halucinantni svijet. Ipak ostaje pitanje, je li ta normala također halucinacija uzrokovana određenim načinom života, odnosno dosadnim načinom života. Budući da većina ljudi živi dosadne živote, 43

Paul Davies, Peto čudo, Izvori, Zagreb 2001, str 24 201


halucinacija uzrokovana takvim životom postaje većinska i masovna halucinacija, te takvu većinsku halucinaciju na kraju proglašavamo normalnim stanjem, normalnim životom? Sve više mi se čini da je upravo tako. Nakon što sam se zaposlio u pilani, moje viđenje svijeta se promijenilo. Počeo sam opet jesti meso, pratiti nogomet u lokalnoj krčmi ispijajući litre piva sa svojim kolegama s posla, štipajući konobaricu za dupe i raspravljati o automobilima. Postao sam normalan. Iako je moje viđenje života prije zapošljavanja bilo različito od onog nakon zapošljavanja, zapravo su oba halucinacija, samo što je halucinacija uzrokovana dosadnim životom većinski prihvaćena. Zašto ljudi imaju tu težnju ka vođenju dosadnih života? Zašto sam ja izabrao dosadni život na uštrb moje demonske gopije bivše djevojke Sandre, koja me punila vizijama i svakakvim vrstama užitaka? Možda nisam dovoljno jak da prihvatim vječnu promjenu, možda me previše strah stalnog snalaženja u novim i stranim situacijama, jer nema univerzalnog i optimalnog sredstva za snalaženje. Svaka nova situacija zahtjeva nova sredstva i nove oblike ponašanja. Tome su dorasle samo hrabre i jake osobe poput Sandre. Ona je oličenje Nietzscheovskog nad čovjeka, onoga što sam ja htio postati. Ja sam izgleda preslab i kukavica, zato tražim stalnost i pravilnosti u životu kako bih bio siguran da neću propasti. Ludilo mogu prihvatiti samo najjači i najhrabriji, što ja nisam. Ja stalno bježim od svog ludila. Zato i radim u pilani. Pilim drva... Totalno sranje. Ljudi žive kao drva, jer živjeti dosadan život je isto što i biti nepokretno drvo, da bi ih sve na kraju smrt ispilila. Koji kurac ja ovdje radim? Jesam li ja smrt ili drvo. Imam dosadni posao, ja sam jebeno drvo! – Hej Marine, pazi drvo! – u zadnji tren se izmaknem pred padajućim stablom. Misli su i opasne po život. Ne možeš piliti drva i razmišljati. Miro se ceri. Uzet ću bolovanje i jebat ću mu 202


ženu dok je on na poslu, bez obzira što me on upozorio na drvo. On će se meni smijat?! Drvo jedno!

IX. Sex s Mirinom ženom Mirina žena je bila punija tridesetosmogodišnjakinja željna kurca. To je i dobila. Shvatio sam da me želi jer je često dolazila sa nama u birtiju i pila. Kad bi se napila, hvatala bi me za muda, a ako bi Miro nešto srao, odgovarala mu je: – Ne budi ljubomorna budala! – Miro je bio papučar i brzo bi se smirio. Tako sam uzeo bolovanje i nazvao je ako mi može kupiti hranu i donijeti mi je kući jer imam visoku temperaturu, a vani je minus dva. Sva sretna je pristala. Došla je. Izvadio sam votku i počeli smo piti. – Pa ne djeluješ baš bolesno Marine. – Primijetio sam da je stavila debeli sloj bordo šminke na usta. Valjda je sloj bio predebeo pa se stalno oblizivala po usnama što me ful napalilo i prešao sam na stvar. – Katarina, – tako se zvala Mirina žena – želim te jebati. Zato sam te zvao. Puni obrazi su joj se zacrvenili, pogladila se po smeđoj kosi i rekla: – Dobro, samo nemoj reći Mirotu. – Baš – nisu joj sve na broju, tako je glupa, drvo jedno, kao da bi mu rekao. – Glupača zaslužuje da je se jebe zbog same svoje glupost, a i zbog Mire. – mislim u sebi – On će se meni smijati?! Tako sam joj svu koru izgulio. Ostavio sam svoju rezbariju na njezinom golom deblu.

203


priča jedanaest

Pijana svirka

– Jučer sam na koncertu bio toliko pijan da nisam mogao odsvirati niti jedan ton. Ruka je bila ful teška i stalno mi je padala s vrata gitare. Jebote, nisam mogao držati jebeni bare hvat. – Šta je to? – Ma to ti je ono kada hvataš akord, al’ ne na poče... ma jel’ ti znaš nešto o gitari? – pitam frenda Mirota – Nemam pojma, ja samo slušam mjuzu. – gasi cigaretu u limenu pepeljaru, to samo znači da je birc u kojem se nalazimo najveća socijala. – Ma koji kurac ću ti onda objašnjavati šta je bare hvat, kad ionako nećeš skužiti... Nego da nastavim... di sam stao... u pičku materinu... aha pijan... i ostatak benda je isto bio pijan k’o mina. Bubnjar je stalno ispadao iz ritma, a pjevač je zaboravio sve riječi pa se nešto derao... Ne znam. Gadno. Onda se neki lik iz publike popeo na steiđ pa je prijetio, pa smo ga šutnuli, pa je izbila tučnjava. – Zato su ti sada oči krvave, a? – Valjda, ali vidiš nema šljive. Istukli smo ih. – smijem se. – Onda mogu misliti kakvi su bili ti likovi, ako si ih ti skupa s bendom natukao. Miro pali drugu cigaru i cinično se smije. Nabijam mu šaku u glavu, on se čudi. Digne se i stane u gard... – Šta je pičko, šta... ’oćeš se tuć’, a? – i tako smo se pomlatili. Miro je bio žilav, ali sam ga dobio. Ipak oni svakojutarnji sklekovi nisu bili uzaludna bol i dosadna rutina, poslužili su svrsi. – Neće nitko zajebavati mene i moj bend. – lupim ga nogom u 204


trbuh, platim prestrašenoj konobarici za makjato (zgodna mala) i odem na probu. Tamo će biti frendovi iz benda i fanovi benda, koji će imati malo više razumijevanja. Miro je bio kurac od frenda. Samo je glumio frenda da bi se ogrebao za pivu. E, ali govno više neće dobiti pivu od mene. K’o ga jebe. Večerašnja proba je bila zakon. Cijela rupa koju zovemo prostorijom je bila zadimljena. Dim od cigareta miješao se sa znojem. Bio je osmi mjesec pa smo svirali goli do pojasa. Cjelo vrijeme sam se namještao jednoj maloj... ono gitara točno pokriva moj kurac i ja joj mašem s gitarom točno ispred usta. Mala ono puši cigaretu (York) i ful bi napućila usta dok bi uzimala dim, što me je još više rajcalo. Sve više sam se namještao ispred te male... ma kako se zvala... mislim Sonja, Sanja boo, više se ne sjećam. Sjećam se samo da su me privlačile njezine sise dok su natezale lubanju kostura na crnoj majici. – Još i ta majica. Cura je zakon. šteta što se ne pali na mene. Ali nema veze. – mislim i radim poze pola metra od njene glave. Nisam htio završiti stvar, htio sam joj se namještati sljedećih pet sati, možda se napali. Utješno je to što smo poslije svake stvari pili i kraj svake pjesme mi nije teško pao. Bilo je jebeno vruće. Tamanili smo žuti bambus (fanta i bijelo vino) plus pive, odličan Union. Ukupno sam popio litru bambusa i pet malih Unionki. Ful sam se napio. Što sam bio pijaniji, to mi je naša mjuza bila bolja. Uživao sam u svakom tonu koji bi proizveo na gitari. – Fak, sve je uvaaaaa... Onako pijan i ufuran izgubio sam svaki pojam srama. Odlučio sam se za ulet onoj maloj. Zaderem se na mikrofon: – Ej, ovu pjesmu sam napisao za tebe Sonja, Sanja. – boo ne mogu se sjetiti više. Pjevač počne pjevati moju pjesmu: 205


«Ti ćeš meni dati za tvoju pičku život ja ću dati za tvoju pičku ti ćeš meni dati.» Sad, bez obzira što se nije palila na mene, ta pjesma je tu malu toliko zadovoljila. Rekla je: – Nikada mi nitko nije napisao nešto tako lijepo, a puno tipova mi je pisalo pjesme. Uzima gutljaj bambusa (bambus je iste boje kao njena kosa, poslije sam skužio da se ne farba, što mi je nije bilo baš super, jer nije kemija... ma jebeš, dobro je). Kada je ispila bambus, zažvalila me i svi drugi u bendu su žvalili svoje cure i frendovi su žvalili svoje. Prostorija je bila krcata ljudima. Ona naša pijana svirka nam je digla popularnost, tako da sam te večeri jebao prirodnu plavušu u uskoj crnoj majci na kostursku lubanju, a da se ja njoj uopće nisam sviđao samo tri sata prije našeg seksa. I ni kune nisam potrošio na vino i pivu, a bio sam mrtav pijan.

206


priča dvanaest

Prva riječ

Dana 25.8.2007. izronio je iz vode odsječene ruke. S prvim momentima svijesti pitao se gdje je. Nakon što je shvatio groznu situaciju u kojoj se nalazio, pitao se što se dogodilo i kako mu je ruka odsječena? Kako je uopće preživio? Trebao je krvariti, a iz rane nije tekla krv. Samo ga je pekla otvorena rana. Na usamljenoj plaži počinje vrištati žena u toplesu. Došla je ovdje da bi mogla na miru osunčati svoje velike sise, jer kada leži u toplesu na gradskim plažama svi bulje u nju. Mrzila je to. Sada eto i tu ima nekoga. Još k tome i sakata osoba. – Gospođo... treba mi dezinficirati ranu. – jedva je prepoznao svoj glas. Zapravo, nije znao koliko je dugo bio u nesvijesti. Moglo je proći milijardu godina. Zapravo i jest. Odluka je pisca da probudi nakon milijardu godina sakatog Hamlioka, kojemu su hetitski magi odrezali ruku obrednim nožem uz odgovarajuće magične riječi, a sve u svrhu povratka na početak vremena i otkrića tko je bio prvi Bog. Međutim Hamliok se nije ničega sjećao, čak i da je stigao na početak vremena. Možda je zabunom umjesto na početak vremena stigao u priču, a možda i jedno i drugo i treće. Budući da je Hamliok Hetit, gospođa Hrvatica nije razumjela ni kurca što je on rekao, već se još više uplašila misleći da je neki terorist ili ilegalni imigrant koji će je sad silovati. E, pa da je ne bi silovao, ona je odlučila zaljubiti se u njega, pa ako dođe do snošaja neće joj biti krivo, već će uživati. Osim toga, Hamliok joj je bio zgodan onako blijed, ispijen i smežuran kakvi samo možete biti nakon milijardu godina provedenih u moru. Prijateljice su joj 207


uvijek prigovarale na kakve se to tipove pali, bljak! – Gospodine ja vas ništa ne razumijem, ali već ćemo se nekako sporazumjeti. Namigne mu i lagano se pogladi po sisi. Hamlioka je rana sve više pekla, ali je počeo primjećivati promjenu ponašanja kod gospođe... Lole (to je nadimak, pravo joj je ime Loredana). Osim peckanja rane, počeo je osjećati ugodu u trbuhu. Onda je skužio njezine sise. Nevjerojatno... O.K. normalno građena, lijepa smeđa kosa, ali sise... ogromne. – Trrrebate mi dezinfic... ranu. – uhvatila ga je za glavu i spustila je na svoje sise. I on joj je lizao sise, a ona je stenjala. Znala je da neće biti silovana, već od svoje volje jebana. Kada su se nakon seksa izvalili goli i znojavi na plaži, Hamliok joj reče: – Znaš ja sam Hetit. – Ne razumijem. – jedva je progovorila, još pod dojmom. Ono što se kaže: «Što Bog uzme, to vrati na drugom mjestu.» – Mi Hetiti smo enigmatični, znaš? – Loli njegov jezik zvuči kao smetnje na radiju. – Moram ga nekako naučiti hrvatski. – misli dok širi noge da bi joj sunce osušilo iscijeđenu pizdu – Totalno govori neki jezik, ono, nikad čula. Okrene se prema njemu, nasmije mu se i pokaže kažiprstom na sisu: – Sisa. – širom otvara usta dok izgovara riječ da bi Hamliok što bolje shvatio način izgovora. Hamliok ne shvaća što ona želi. Jezikom joj lizne bradavicu i blesavo se nasmije. – Sisaaaa. – Lola sve više širi svoja mala usta i prst sa sise povlači k njima. Možete pretpostaviti što je Hamliok shvatio. Ponovio je prethodnu radnju. Tek nakon treće ili pete «Siseee» Hamliok izgovori: 208


– Zizzaa? – Da, tu si blizu. Sisa. – širom širi usta – Sisa. – To, bravo. – poljubi ga Lola u čelo i promrsi mu crnu valovitu kosu. I tako je Hamliok naučio svoju prvu riječ.

209


priča trinaest

Film

Era Satanina čeljadeta je započela Prepuna Erosa i Thanatosa. Jebem i ubijam Kroz vječnost. Strastvena priroda stvaranja Ulazi u smrtno tijelo. Kali jugin Razuzdani ples mrtvaca. Da bi se spoznalo «kako je biti konačno»? Čim se probudio, stjenice su ga počele gristi. Polupuna boca litre bijelog vina «Ribar» isparavala se pokraj kreveta. Deke su smrdjele, nije ih prao već godinama. – Glavno da griju. Iako ga je cijelo tijelo svrbjelo, nije mogao ustati iz kreveta. Boljela ga je glava. – Hmmmm, aaa. – previja se po krevetu. Okreće se na leđa i otvara oči. Neminovnost pojava svjesnog iskustva ponovno ga nije razveselila. Vidio je raspadajuću žbuku sa stropa i zidova. Dva je puta već sređivao zidove, obložio strop sredstvom protiv vlage, ali nije pomoglo. Ovaj bungalov je pokraj 210


mora, velika je vlaga, a njemu se više ne da jebati s tim. Materijalno ga ne zanima. Ne otkada je postao čarobnjak. – Božji iscjelitelj. – mumlja u sebi i uzima gutljaj iz polupune boce. Gadan okus. Ishlapljelo vino mu grči lice, ali unatoč gađenju uzima novi gut. – Već je bolje – ustaje iz kreveta i ide u WC. – Dobro jutro. – diže poklopac školjke i počinje pišati. Iz školjke proviruje riblja glava. – Sviđa ti se, ribice, ha? – zalijevana starčevom mokraćom, riba se sve više koprca. To je divovski riječni som, koji po svim prirodnim zakonima nije mogao stati u tu WC školjku. Ali ipak je stao. WC školjka je riblji dom. Svojim ponašanjem još nije dala do znanja čarobnjaku da joj se dom ne sviđa. A i čarobnjak je dobar prema njoj, kupa je mokraćom i hrani je praznim zelenim bocama. – Doručak, ribice, doručak. – lijevom rukom češe ćelavo tjeme okruženo raščupanom sijedom kosom, dok drugom drži bocu vina i pijucka. Krene prema smeđem, raspadajućem ormaru. Vrata ormara škripe dok ih otvara. Ormar je krcat bocama. Uzima bocu kojoj govori: – Ilija Ljubičić, na tebi je red. Vraća se u WC i saginje se nad školjku. – Ribo ribice, evo ga Ilija za doručak – baca joj bocu. Riba guta bocu i brčka se po WC školjci. – Vidi kako ti se ljuske presijavaju. – čarobnjak mršavim prstima gladi ribu i misli: – Hm, prokleti nokti, nikako da narastu. Samo puknu prije vremena. Moram imati duge nokte. Nakon što je riba progutala bocu, na drugom kraju grada Ilija Ljubičić umire od infarkta. – On, će meni stari luđače. – mrmlja čarobnjak dok čuči kraj smrdljive školjke i gladi ribu. – Prazna zelena boca, to je ljudska bit. – Popije do kraja vino 211


«Ribar», također u zelenoj boci. – Matko Petrović. – baca bocu ribi. Riba ždere bocu, Matko umire. Čarobnjak smatra da se život svakog čovjeka nalazi u praznoj zelenoj boci. On je jedina osoba na svijetu, koja može vidjeti koja je čija boca. On skuplja boce, odnosno ljudske živote u svom prašnjavom ormaru, koji po svim prirodnim zakonima ne bi mogao sadržavati toliko boca. Ako se čarobnjaku netko zamjeri, on bocom tog čovjeka nahrani divovsku ribu i taj čovjek umire. Barem tako vjeruje i za tim čarobnjakovim vjerovanjem se povodi ova priča... barem zasad. Na plaži, kraj čarobnjakova bungalova, snimaju film o životu borca protiv sotonističke zavjere. Film je pun specijalnih efekata, kaskadera i sisatih plavuša. Poslan sam na snimanje filma da bih napravio reportažu za novine. Intervjuirati ću čarobnjaka, budući da se scenarij filma temelji na njegovoj kratkoj priči. U redakciji su mi ispričali da je čarobnjak običan luđak. Pošto se režiser filma fura na Davida Lyncha, činilo mu se fornim snimiti film temeljen na luđakovoj priči. Gledam set, neka divovska metalna konstrukcija isprepletena nečim što liči na paukovu mrežu. Glavni junak spašava zgodnu djevojku od divovskog čudovišta. Čudovište je neki hibrid između pauka i pijetla. – U pičku materinu! – tko je izmislio tako smiješno čudovište. Uopće ne djeluje impresivno, možda će nakon montaže ličiti na nešto. Čarobnjakov bungalov se nalazi na kraju pješčane plaže. Pokucam na vrata. Otvaraju mi tri kurve: – Tražiš čarobnjaka ili nas želiš jebat? – pita stara, izborana, mršava kurva. – Ni da mi platiš. Da, tražim čarobnjaka. Kurva se namršti i odgovori: – Reći ću ti gdje živi samo ako mi dozvoliš da ti popušim kurac. 212


– Dobro ajde kad već navaljuješ, al’ mi moraš platiti. – Kol’ko? – Deset milja kuna. – Hmmm... skup si mi, ali na evo ti. Tako mi je kurva popušila i nije bilo loše. Progutavši spermu, konačno mi je rekla gdje živi čarobnjak: – On ti živi u susjednom bungalovu. Odlazim do susjednog bungalova. Vrata su otvorena. Vidim luđaka kako čuči nad WC školjkom. – Jel’ vam dobro? – Super, zašto? – čarobnjak ustaje – Mislio sam da povraćate. – A to, ne. Pričam s ribom. – pogledam u WC školjku i prepadnem se. – Fak, to je najveća riba koju sam ikada vidio. – Kako ovakva riba može stati u WC školjku? – To ti znaš Marine. Ti si je tu stavio. Ona samo živi po tvojim zakonima. – Ne razumijem. – Kad si budala. – čarobnjak pali cigaretu i hladno me gleda. – ‘Si došao zbog intervjua? – pita. – Da, da, jesam. – zbunjeno odgovaram. – Onda počnimo. – Kažite mi nešto o svojoj prošlosti. – Ja sam bio tajni agent sekte sotonista. Sekta je bila siva eminencija vlasti. Oni su bili ti koji povlače konce... pull the strings... kužiš?! – Ne. Čarobnjak nastavlja: – Bio sam zadužen da te pratim i nagovaram da pišeš priče. – Mene? – smijem se u čuđenju – Pa vidim da ste mi znali ime. – Jasno, Marine Tomiću, bio sam zadužen za tebe. Cilj je bio da sekta, osim što je trebala znati što radiš, trebala je znati što misliš. Zato sam te nagovarao na pisanje. A kada znaju što misliš imaju 213


te, kao kukca u paukovoj mreži. Gledam ga i ništa mi nije jasno. Zajebava me, stari konj. – Dobro pustimo to po strani. Ajmo razgovarati o filmu. Vi ste napisali priču? – Pa film je o tebi. Istinita priča o tvojem životu. – širom otvara oči. Izbezumljeno me gleda. – Hm... moj život nije uopće bio toliko uzbudljiv. Ja sam novinar, a ne borac protiv zla. – Ti jesi borac protiv zla. I ti si zao, ali se boriš protiv toga. Pratio sam te. Ja znam više o tebi, nego što ti znaš sam o sebi. Razloge zašto se ne sjećaš tog dijela svog života ne znam. Znam jedino da sam se, otkada si izabrao zaborav, ja u potpunosti poistovjetio s pričom koju sada pišeš. Postao sam čarobnjak, izgubio sve kontakte sa sektom i počeo živjeti u ovoj vlažnoj rupi. E, da si me vidio prije, sve deluks klasa, a sada ovo sranje. To si ti kriv, Marine, ti i tvoja priča. – Znate što, intervju je završen. Odlazim iz njegova bungalova. Pun mi ga je kurac. Valjda svakome koga sretne počne pričati da je priča o njemu. Sigurno je tu foru prodao i ovome nadrealističkom režiseru, pa se lik popalio i odlučio snimiti film o takozvanom svome životu. – Da, sve se to dogodilo tebi, samo se ti ne sjećaš. Ali ja se sjećam, jer sam te pratio i vjeruj mi, tako se dogodilo. – Sigurno. Da, sigurno bi mi rekao – To ti je sekta sotonista izbrisala sjećanje. Koja dilema, ili čarobnjak laže ili je na djelu sotonistička zavjera. Snimanje filma zbilja okuplja mnoštvo luđaka. U blizini jedan debeli proćelavi junky urla o kraju svijeta: – Sakrijte se ljudi. Sotonisti dolaze, pobijedili su. Pretvoriti će nas u prazne zelene boce i dati divovskoj ribi da nas pojede. Svi ćemo umrijeti, svijeta neće biti... Pobijedili su… Govori sve one fraze ludih propovjednika. Jedino originalno mu je ono s praznim zelenim bocama. 214


– Jebote, koji luđak – komentiram i prepoznajem ga. Sjećam ga se, dok sam bio klinac, on je bio perspektivni boksač. Međutim, navukao se na heroin i propao je. Sada ima apokaliptične vizije. – Fak, potrebna nam je nova Biblija za novu apokalipsu. Režiser uživa. Stoji sa strane i smije se. Ima snobovski osmijeh zdrave osobe dok promatra luđake. Popravlja svoju hitlerjugend frizuru i okreće se prema meni. – Kako si Marine? Vidi snimam film o tebi. Ništa mi nije jasno. Prilazim mu. Smije mi se. – Ti se sviđa film aaa? – Šta o meni? Onaj stari mi je rekao da je priča o meni, ali mislio sam da to svima kaže. – Što, to da je priča o tebi? – Ne, već da svakome koga sretne kaže: «To je priča o tvome životu.» Režiser vrti glavom i govori: – Neće ići, jer to je priča o tebi. Ja pratim tvoj život, a stari čarobnjak ga je najbolje uobličio, pa sam izabrao njegovu priču kao predložak za svoj scenarij. – Paaa...dobro onda, što sam ja to napravio da se može o tome snimiti nadrealistički akcijski horor? Odjednom nestaje osmijeh s režiserova lica: – Šta se ne sjećaš? – Ne. – Ničega? – bulji u mene. – Ničega. – odgovaram i onda mi sve postaje jasno. – Dakle ipak je u pitanju zavjera? – pitam režisera – Da. – razočarano odgovara i nastavlja – A znaš što to znači? – Da su sotonisti pobijedili jer su mi izbrisali sjećanje? – Upravo tako. Dolazi kraj svijeta, dolazi Sotona, Antikrist. Došli su s neba. Spržena bića. Cerili su se cijelo vrijeme. Šipka 215


kojom sam mlatio po njima bila je preduga tako da ih nikako nisam mogao pogoditi. Odlučio sam si pronaći kraću, jer ipak ovo je set za snimanje filma s mnoštvom metalnih šipki od raznih kulisa. Oni su se približavali, onako gadni i sprženi. Konačno sam dohvatio jednu čvrstu šipku dugačku metar i pol. Počeo sam ih mlatiti. Kako su se samo raspadali od udaraca. Komadi iznutrica letjeli su na sve strane. Sve je bilo ljigavo kao u nekom B horor filmu. – Još samo moram spasiti glavnu junakinju plave kose koja stalno vrišti. – pomislih, onda uz smijeh shvatim da sam poubijao sva nebeska bića. Zadovoljan tom spoznajom zapalio sam cigaretu i kraj mene se stvori plavuša koja mi uvali jezik u usta. – ‘Se konačno sjećaš? – rekao je stari čarobnjak koji se odjednom materijalizirao iza mojih leđa. – Da, idemo snimiti film. – Tako se počelo događati ono što sam na početku priče vidio. – Nema linearnog vremena. Vrijeme ovisi o događajima. Iako neki događaji kronološki mogu biti udaljeni, prava njihova veza je svrhovita. Oni događaji koji čine jedan smisleni krug su neposredno povezani, tako da ono što se kauzalitetom pričinjava da je bilo poslije je zapravo bilo prije. – objašnjava glavni glumac u filmu. Gledam i mislim si kako glumac uopće ne liči na mene. Previše je savršen, totalno je proporcionalan, za razliku od mene. Ali to je film, moraš im u kvadratni okvir kino platna ili TV–a staviti idealne proporcije inače gubiš perspektivu. Kao umjetnička slika, važna je kompozicija. Inspirirano jednim snom i romanom Ernesta Sabata «O junacima i grobovima».

216


prazna stranica


prazna stranica


BILJEŠKA O AUTORU

Zovem se Marin Tomić. Diplomirani sam profesor filozofije i povijesti. Rođen sam 26. lipnja 1976. u Rijeci. Živim u Opatiji. Završio sam Gimnaziju «Eugen Kumičić» u Opatiji 1995. godine. Napuštam studij pomorstva 1998. godine te se upisujem na Filozofski fakultet u Rijeci, smjer filozofija-povijest. Diplomirao sam 2004. godine iz kolegija Ontologija. Volonterski sam pisao i uredio dva broja lista za kulturu «Val», gdje sam pratio Ri-rock demo-scenu i imao filozofsko-političku kolumnu «Uzroci zločina». Također volonterski pišem na internet stranici www.ri-rock.com i na svom blogu Whisky bar. Momentalno radim kao novinar na Radio Svidu. Do sada sam objavljivao prozu u «Književnoj Rijeci» i ugaslom studentskom listu «The List». Od 1992. sviram po raznim Ri-rock demo bendovima kao što su Ventil inc. ili Avlijaneri. Trenutno sam član grupa OŠ Sulud III i Mario Furka & Štićenici. S bendom Ventil inc. imam dva izdana albuma za nezavisnu diskografku kuću «Slušaj najglasnije», s bendom OŠ Sulud III imam jedan izdan album za istu diskografsku kuću, dok sam s Avlijanerima 1997. godine osvojio prvo mjesto na «Art and music festivalu» u Puli.

219


POPIS IZDANIH KNJIGA U EDICIJI KATAPULT

Smeće – A. Kapidžić, E. Krivac i M. Novković Snuff film – Goran Dević Kvadratni alfabet – Marko Tokić Zlatna Pirana – Nikola Tutek Hermesov poučak – Yves-Alexandre Tripković


O UDRUZI KATAPULT

Udruga Katapult je osnovana u Rijeci početkom 2006. godine s ciljem poticanja stvaralaštva i kulture mladih, promoviranja mladih autorica i autora te suradnje u izdavaštvu. Udruga svoje ciljeve provodi kroz promocije mladih autorica i autora, kreativne radionice i seminare, pružanje logističke i edukacijske potpore članovima u kreativnom pisanju, lekturi, grafičkom dizajnu, web dizajnu, uredništvu, grafičkoj pripremi, crtanju stripova, marketingu itd. Drugim riječima, udruga Katapult educira mlade u svim segmentima izdavačkog procesa, potiče njihovu kreativnost, međusobno i zajedničko djelovanje i suradnju te volonterstvo kao temeljnu vrijednost modernog, aktivnog i snažnog civilnog društva. Također kreira kulturni prostor u kojem mladi mogu ostvariti svoju kreativnost, osigurava im potporu i daje povratnu informaciju o njihovom radu. Jednako tako želi razviti odgovornost autora prema knjizi kao proizvodu svojeg i tuđeg kreativnog rada.

kontakt e-mail katapult@zigo.hr


C O M M O N S

D E E D

Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada 2.5 Slobodno smijete: • umnožavati, distribuirati i javnosti priopćavati djelo Pod sljedećim uvjetima:

Imenovanje. Morate priznati i označiti izvornog autora ili davatelja licence. Nekomercijalno. Ovo djelo ne smijete koristiti u komercijalne svrhe. Bez prerada. Ne smijete mijenjati, preoblikovati ili prerađivati ovo djelo.

• U slučaju daljnjeg korištenja ili distribuiranja morate drugima jasno dati do znanja licencne uvjete ovog djela. • Od svakog od tih uvjeta moguće je odstupiti, ako dobijete dopuštenje nositelja autorskog prava. Prethodno ni na koji način ne utječe na zakonska ograničenja autorskog prava. Ovo je svima čitljiv sažetak Pravnog teksta (pune licence).


Marin Tomić • Cyber Joint (+sex & nasilje)

creative commons

Izdavač Zigo Rijeka

Za izdavača Zlatko Ožanić

Urednik Marko Gajski

Jezična savjetnica Ina Randić

Dizajn i fotografija na naslovnici Daniela Rožić

ISBN 953-7142-21-3 www.katapult.com.hr


Roman namjerno ima divlju i nepredvidljivu formu. Već od svojih prvih pokušaja pisanja poigravao sam se s ubacivanjem samog autora, odnosno mene, osobe od krvi i mesa, kao lika i kako ta moja svemogućnost i sveznanje onoga što će se dogoditi u romanu utječe na njegovu formu. Utječe tako što se likovi bune i žele transcendirati svoj svijet papira ili bitova na kompjuteru, što onda nužno dovodi do razaranja klasične forme romana. Osim toga, u to vrijeme sam dosta slušao Jon Spencer Blues Explosion pa sam sa svojim djelom htio napraviti romanu isto što je Spencer napravio s Rock and rollom: razoriti mu staromodnu formu, ali zadržati sadržaj, odnosno bit. Nisam želio previše dijaloga, nepotrebnih opisa i ostalih digresija upravo zato da ne izgubim tu bit: kritiku konzumentskog društva, pitanje Apsoluta, različitih dimenzija postojanja, slobode volje što je još jedan razlog zašto je forma razorena. Marin Tomić Zbirka priča Seks & nasilje je, kao i što sam podnaslov kaže, potraga za smislom života kroz sulude, nepredvidljive, duhovite i groteskne priče pune vulgarizama, pretjerivanja, snošaja, nasilnih i banalnih smrti, heavy metal glazbe i filozofije. Iako ovakva začudna kombinacija motiva i agresivan stil pisanja može površne čitatelje odbiti od teksta ili čak sablazniti i isprovocirati, pažljiv i širokouman čitatelj naći će nemalo zadovoljstvo u ovoj iščašenoj zbirci nadasve zabavnih (i poučnih) kratkih proznih formi. Alen Kapidžić

45,50 kn ISBN 953-7142-21-3 www.katapult.com.hr

Cyber joint  

Edicija Katapult

Read more
Read more
Similar to
Popular now
Just for you