Parisis, dan kišovit, mjesec pun anno domini ljeta gospodnjeg
Ave, dragi Alexandruse! BEATI PAUPERES SPIRITU39. Neizmjerno mi je žao zbog onog što se dogodilo našem Obeliskusu, no najvažnije je od svega da naša prepiska ničim ne bude narušena, i da se bliži dan kad ćemo napokon pasti jedan drugome u zagrljaj. Vrata iza kojih je skriveno dobro teško je otvoriti, vrata iza kojih je skriveno zlo teško je otvoriti, a od zadovoljstva neću te ispuštati iz zagrljaja dok mi ruke ne utrnu. Lijepe si riječi podastro o našem Obeliskusu i dobro zapazio da je bio neobično živa duha i vazda spreman na igru. Posljednja ga je koštala života, no ima li ljepše smrti negoli kad te snađe na vrhuncu ushićenja, okruženim onima koji te vole? Istina je da je Obeliskus pješice morao svladati čitav Europus kako bi došao do tebe, i lijepo je od njega što ti je uspio opisati pokrajine kroz koje je prolazio. Danas smo svi pod istim svodom Europusa i to nam godi, no pritom, kad odemo u posjet susjednim pokrajinama, bez obzira na to što nam kazuju da se ponašamo kao da smo kod kuće, ne zaboravljamo da smo u gostima. Osjećaj je to kojeg ćutiš otkada si nezaobilazan igrač na posvećenom greenu Dalai Lamusa. Neki bi rekli da je Europus stari magarac koji natovaren poviješću jedva hoda, ja ne bih išao u te krajnosti. Istina je da je gospon pogrbljen, ali ga vitalnost nije napustila; i kao da je mlađahna gospodična, svakodnevno mu se mnogi ponosni kra(l)jevi udvaraju. 39
Sretni li su siromašni duhom
XXIV