EDUS SUČELICE
…a sudbina me uputi na Lukusa, dičnog predstavnika našeg slavnog roda uz kojeg mi vrijeme protjecaše na najljepši mogući način, iz zabave izvlačih pouke. Kako ne vidi vazda svijet onakvim kakav jest, nego misli da je svijet onakav kakvim ga on vidi, to mu, posvjedočit će oni koji ga upoznaše, dade taj izraz misticizma koji bi mu se katkad znao nazreti u pogledu. Priče najpoučnije i najzagonetnije od njega čuh, a od svih njih najviše me zatekla ova koja slijedi. Sa željom da isplete najkvalitetnije pulovere u carstvu, uputi se pastir Generalus iz Parisisa nošen krilima srebrnih konja, u inspekciju po okolnim selima. Kakvoća dlake i mekoća mesa bilo je prvo što bi opipao kad bi mu se koja ovca svidjela. Zatim bi zakotrljao plast sijena kako bi procijenio brzinu kojom se dotična kreće jer nije bilo drugog načina negoli ih, jednom okupljene, u trku povesti za sobom natrag u carstvo, kako bi ih nakon ugodne kupke pedantno ostrigao, približavajući se željenom cilju – štrikanju podatnih pulovera u koje je mislio zaodjenuti sve one dubljih džepova, kako bi i svoj produbio, dakako. Kako je obilazio sela tako mu se i stado stade povećavati. Zadovoljan nađenim primjercima već je trljao ruke, zbrajajući kilometre vune koje će isplesti iz njih. I kad ih skupi onoliko koliko mu se činjaše dovoljnim da lansira ručnu izradu pulovera, a već je bio na pola puta od carstva, dogodi se da mu jedna ovca poklekne od gladi. Zaokupljen svojom industrijom pulovera, potpuno je smetnuo s uma da bi ih do dolaska u carstvo trebalo hraniti svježom travicom kako bi mu žive i zdrave stigle do brijača. Brže-bolje, prepuštajući ih njihovoj snalažljivosti i izdržljivosti, pastir se, koliko CCXIII