KARNEVALSKA
Ova se poluistinita štorija dogodila jedne lude karnevalske noći prije doba mobilnih telefona. – Silvija! Silvija, ljubavi moja! Kade si Silvija, sunce moje malo? Silvija! – zapomagao je pijani mladić obučen u pomalo razdrljen, prljav i kiselim vinom zaprskan kostim medvjeda. Skinuo je medvjeđu glavu koja se, prišivena za stražnji dio kostima, zaklatila na leđima. Pijano se gegao uz rub ceste na zadnjem velikom zavoju između Bakarca i Kraljevice, slavnom zavoju savijenom preko kamenog podzida na kojem je velikim plavim slovima ispisana reklama za Brodokomerc. Slavnom zavoju koji bi, kad bi mogao, ispričao najčudnovatije priče o sudbinama ljudskim, sudbinama onih koji su, mjesto da skrenu lijevo prema Kraljevici, letjeli preko podzida prema pohlepnim ustima Bakarskog zaljeva i dobivali svaki ono što im je providnost odredila. – Kade si Silvija? Silvija moja! – zavapi maskirani medvjed stavivši oba dlana na čelo. – Ma ča si me tu pustila, Silvija! Noć je bila ledena, a burin je pretvarao površinu zaljeva u vodeni prah. Nigdje nikoga, samo uplakani medvjed, luna i titrajuća svjetla urinjske rafinerije nafte. Usta Bakarskog zaljeva imaju dvije usnice; onu gornju, kostrensku, gdje su kao herpes nikli mnogi okrugli, bijeli spremnici za naftu, i onu donju, na kojoj leži slavni zavoj. Usred samotnog zavoja zaglušenog urlanjem vjetra, tetura jedan pijani medvjed, napušten i sam, jeca, plače i spotiče se. – Silvija, volin te Silvija! – zavapi opet medvjed, još se jednom uhvati za glavu i ispali salvu plača. Medvjed je bio izuzetno snažan, visok mladić, godina između 120