TEOLOŠKA MISAO
govori :’’Ljubavlju vječnom ljubim te’’. Isus Krist Utjelovljena ljubav Božja Vjerujemo da se Božja ljubav potpuno konkretizirala u Isusu iz Nazareta. Učinila se čovjekom. U Kristovom rođenju Bog izlijeva na svijet svoju beskrajnu ljubav. Ona se objavljuje i kao sposobnost patnje. Čitav Isusov život je konstantna manifestacija ljubavi koja kulminira u njegovoj muci i smrti na križu. U svojoj nevinoj žrtvi za čovjeka Isus nudi sebe sama Ocu i time ne samo da je otvorio vrata neba nego daruje ljudima i novu zapovijed: »Ljubite jedni druge; kao što sam ja ljubio vas tako i vi ljubite jedni druge« (Iv 13, 34). Isus poziva čovjeka da ga slijedi u ljubavi, no čovjek postaje sposoban za takvu ljubav samo ako je otvoren da je primi i razvija kao dar Duha Svetoga. (Rim 5, 5) Kako su potresna svjedočanstva o Isusovoj ljubavi! Sv. Ivan u svom stilu kaže’’ Bijaše pred blagdan Pashe. Znajući da je došao njegov čas, da prijeđe s ovoga svijeta Ocu, Isus, jer je ljubio svoje one u svijetu do kraja ih je ljubio… 24
»Ljubite jedni druge; kao što sam ja ljubio vas tako i vi ljubite jedni druge« I reče im: ‘’Svom sam dušom ovu Pashu želio blagovati s vama prije svoje muke’’ (Iv 13, 1; Lk 22,14). Potom kao sluga svojim učenicima pere noge, a u liku kruha i vina daje sebe apostolima da ga blaguju: postaje pravo vazmeno janje. Ne ono čija je smrt spasila izraelske prvorođence u Egiptu, a bila je nagovještaj njegove smrti na križu koja spasava sve. Stoga je Isus odvojio svoje tijelo od svoje krvi i time mistično uprisutnio svoju smrt, koja je koji sat iza toga bila na križu fizički ostvarena, a na zadnjoj večeri mistično. U biti jedan te isti čin, njegova smrt iz ljubavi za sve koje ljubi, a ljubi sve. Dakle, Euharistija i smrt na križu pokazuju kako nas Krist ljubi. I još nadodaje: ‘’Ovo činite meni na spomen’’ (Lk 22,19). Sve učinjeno na zadnjoj večeri nastavlja se dalje do konca svijeta. Najkraće rečeno kako nas Gospodin ljubi. Krist Gospodin ljubav je proglasio temeljnim zakonom svoga poslanja i odnosa prema svima, Bogu, ljudima, svim stvorenjima, a sv. Ivan apostol
MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 27 (14)
i evanđelist prenosi nam kako je to shvatila i prihvatila Prva Crkva, učenici Isusovi, kao što je i on sam. Za Ivana se u Evanđelju kaže: ‘’učenik koga je Isus ljubio’’. A Ivanova je riječ: ‘’I mi smo upoznali ljubav koju Bog ima prema nama i povjerovali joj. Bog je ljubav i tko ostaje u ljubavi, u Bogu ostaje, i Bog u njemu’’. ( 1 Iv 4,16) I nastavlja: »Ljubljeni, ljubimo jedni druge jer ljubav je od Boga; i svaki koji ljubi, od Boga je rođen i poznaje Boga. Tko ne ljubi, ne upozna Boga jer Bog je ljubav« (1 Iv 4, 7-8). Sv. Ivan ovim riječima stari zavjet diže na višu razinu. Bog ne samo da ljubi, nego On jest sama ljubav. Ovdje treba zastati i dobro promisliti. Sv. Ivan kaže: Bog je Ljubav. Ne kaže da Bog ljubi. Da je tako rekao, značilo bi da je ljubav jedna Božja odlika, jedno njegovo svojstvo ili način djelovanja. Kaže da je Bog ljubav. To znači da je ljubav njegova bit, on sam je ljubav i sve drugo što radi, sve je satkano iz ljubavi i protkano ljubavlju. Sve njegove misli, svi planovi, svi čini, sve djelovanje je samo ljubav, jer On je ljubav. Zato je sve stvoreno iz njegove ljubavi. Objavio nam je da nas je stvorio na svoju sliku i priliku. To znači da nas je stvorio iz ljubavi i da je ljubav, kako smo ustanovili iz iskustva svakoga čovjeka, utkana u nas, naša čežnja, naš cilj, naša sreća. A to je On sam. Mi ne možemo biti sretni bez ljubavi. Mi ne možemo biti sretni bez Njega, samo s Njim, samo u Njemu, jer ljubav za kojom težimo je On sam. Objavio nam je razlog