Mihovil uskrs 2017 by Petar Alfirevic

Mihovil GLASILO ŠIBENSKE BISKUPIJE DVOBROJ 30,31(17,18), GODINA XXII (2017.)

Žrtvovana je Pasha naša, Krist... Aleluja prijelom2017-03-zadnji.indd 1

11.6.2017. 18:16:25

MIHOVIL Glasilo Šibenske biskupije ZA VJERU I KULTURU DVObroj 30,31 (17,18)

• Izdaje Biskupski ordinarijat Šibenik; Biskupa Jeronima Milete 2a 22000 Šibenik • Za izdavača mons. Tomislav Rogić

iz sadržaja:

TEHNIČKI UREDNIK:

don Stipe Perkov Po Adamu - smrt, po Isusu Kristu - život

PORUKA I USKRSNA ČESTITKA VJERNICIMA

PROPOVIJED

TEOLOŠKA MISAO

Glavni i odgovorni urednik: don Stipe Perkov

UVODNIK

mons. Tomislav Rogić

Petar Alfirević, dipl. ing

UREDNIŠTVO: don Stipe Perkov, Petar Alfirević, Ivo Kronja, Franko Čeko, Ivica Poljičak, Drago Marguš, mr don Ante Skračić, Branko Lovrić Caparin, Željko Krnčević, don Dominik Škevin Ivan Ugrin

MEDIJI

MLADI

RAZGOVOR

POZNATI SVEĆENICI

Suradnici: Joško Čelar, Petar Gardijan, Branimir Zmijanović, Ljijana Zmijanović

don Dominik Škevin

don Stipe Perkov

SUSRET HKM U VUKOVARU

Grafičko oblikovanje: branko Lovrić Caparin Petar Alfirević, dipl. ing.

ISSN:

1330-9730

TISAK:

Print Centar Šibenik

NAKLADA:

1500 komada

ADRESA UREDNIŠTVA: Biskupa Jerolima MIlete 2a, 22000 Šibenik www.sibenska-biskupija.hr mihovil@sibenska-biskupija.hr 022/311-389 Glasnik Mihovil uzdržava se

dobrovoljnim prilozima čitatelja.

ŠIBENSKA BISKUPIJA, ŠIBENIK HR6524110061100020530 Na prednjim koricama: Crkva sv. Ivana u Šibeniku, prozor sakristije

prijelom2017-03-zadnji.indd 2

dr.sc. Ivica Poljičak

don Nikola Tabulov Truta

PARADOKSI HRVATSKE STVARNOSTI Branimir Zmijanović

SVJEDOČANSTVA Bitka za Šibenik

120 DOKUMENTI Primošten 1957

126 IN MEMORIAM fra Božo Morić

11.6.2017. 18:16:25

uvodnik Po Adamu - smrt, po Isusu Kristu život

VIJEST O USKRSNUĆU JEST NAJČOVJEČNIJE ŠTO JE KRŠĆANSTVO PRENIJELO ČOVJEČANSTVU

skrs i uskrsnuće potiču mnoga životna pitanja, u prvom redu pitanje života i smrti. Tko nije riješio pitanje smrti nije riješio ni pitanje života, kako ovozemaljskog tako i nebeskog. Jedini koji je odgovorio na to pitanje je Isus Krist: svojom Riječju , svojim utjelovljenjem, smrću i uskrsnućem. Smrt, koje se najviše plašimo i pred kojom smo potpuno nemoćni, sastavni je dio života otkada se dogodio grijeh pred Stablom dobra i zla; dogodio taj nesretni pad i nepovjerenje prema Bogu a naklonost prema Zmiji, Bog Jahve istjerao je čovjek iz Edena. „Istjera dakle čovjeka i nastani ga istočno od vrata edenskoga, pa postavi kerubine i plameni mač – da straže nad stazom koja vodi stablu života.“ Tako je smrt, kao posljedica, postala granica između života i Života.

Kako nas izvješćuje knjiga Postanka Bog nije zauvijek odbacio čovjeka već mu je uputio nadu i prvo evanđelje: „Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, između roda tvojega i roda njezina; on će ti glavu satrti.“ Na toj objavi proroci su gajili nadu u dolazak obećanog Mesije i pobjede nad grijehom i smrću što će ostvariti Mesija Isus Krist iz Nazareta, a psalmist predosjeća: „Pa da mi je i dolinom smrti proći, zla se ne bojim, jer ti si sa mnom. Tvoj štap i palica tvoja utjeha su meni“. Job iz svoje patnje koju nazivaju jobovštinom, vidi kao jedini spas: „A kad se probudim, k sebi će me dići: iz svoje ću puti tada vidjeti Boga. Njega ja ću kao svojega gledati.“ Patnja, muka i smrti sastavni su dio života i smrti, čak i nevinih, ali to je druga tema, mogu samo reći da je i najneviniji i najpravedniji (Isus)

podnio patnju, križ i nasilnu smrti. Zašto? Sigurno nije uzalud. Je li, dakle,naš spas u smrti ili u Bogu? Sve religije vjeruju u život vječni. Vjeruju! Smrt gledaju kao prijelaz, pashu, bez koje nema ulaska u život vječni. Čovjek to nije mogao niti može učiniti, znamo i iz iskustva, premda nam srce daje drugačije signale, to može učiniti jedini onaj koji je gospodar života i smrti, Bog po Isusu Kristu, kako je i obećao na početku ljudskoga roda. Jadan bi bio, nesretan i besmislen život, kojemu bi bila zadnja točka života – smrt. Pavao piše Korinćanima: „ Ako se samo u ovom životu uzdamo u Krista, najbjedniji smo od svih ljudi. … Budući da je po čovjeku došla smrt, po Čovjeku dolazi i uskrsnuće od mrtvih. Jer kao što po Adamu svi umiru, tako će u Krist svi oživjeti.“ MIHOVIL, travanj 2017.

prijelom2017-03-zadnji.indd 3

11.6.2017. 18:16:25

Mnoge zbunjuje naše ograničeno iskustvo zemaljskog života i smrti. Kako je to, i je li uopće moguće? Isusovo, a onda i naše uskrsnuće, zbunilo je i same apostole. Uskrslome, koji je dolazio nakon uskrsnuća u našu zemaljsku stvarnost, vidi se da je on onaj isti ali i posve drugačiji, uskrsnuće nije povratak u ovaj zemaljski život nego iskorak u posve novi, koji mi ne poznajem, a postoji, zato mu sumnjivi Toma, poput nas ograničenih, postavlja pitanje: „Gospodine, ne znamo kamo odlaziš. Kako onda možemo znati put?“ Ne znamo put, ne znamo, ljudski govoreći, kamo odlazimo, ali vjerujemo. Vjera je jača i veća od znanja; Uskrs spada u sferu vjere i misterija; zar sve znamo zemaljsko ovdje na zemlji? Vjerujemo Bogu , najvećem autoritetu, uskrslom Isusu, koji obznanjuje Tomi i nama: „Ja sam Put, Istina i Život.“ Na nama je da izaberemo život ili smrt, kraj ili beskraj, apsurd ili smisao, put ili stranputicu. O tome ovisi i kakav nam je život već ovdje, jer tko nije riješio pravilno pitanje smrti, nije riješio ni pitanje života uopće, nažalost ni mnogi „vjernici“. „Kako“? Kamen je grobni i glavni kamen spoticanja, koji su teolozi nastojali protumačiti, što ću izreći i prepričati u najkraćim crtama, bez ulaženja u detalje. K. Rahner : „Ljudska duša ne ostaje u smrti, bez tijela. Postiže „svekozmički“ odnos, prisutna je posvuda u svemiru.“ On pretpostavlja da ljudska duša, čim napusti tijelo, stupa u novi odnos prema

materiji. Dok čovjek umre u susretu je s Uskrslim, dobiva novo tijelo, je li iz materije onog mrtvog zemaljskog ili neko drugo, svakako tijelo mora biti združeno s dušom da bi mogao ostati čovjek; bez tijela, odnosno materije – nema čovjeka. Prvi znak Isusova uskrsnuća bio je prazan grob, što znači da je uskrsli Isus sa sobom ponio ovo zemaljsko tijelo, nije ga se odrekao. Posljednja riječ koja se može izreći o našoj egzistenciji jest: ljudsko biće prešlo je krajnju sferu svijeta i ušlo u život Presvetog Trojstva. Po njemu je svijet „zagazio“ u konačnu budućnost. Vijest o uskrsnuću jest najčovječnije što je kršćanstvo

prenijelo čovječanstvu. Čovjek po Bogu postaje središte svemira, stanom Apsolutnoga, posudom Svetoga. Tek smrću pa uskrsnućem nastaje potpuni čovjek s kojim je završeno stvaranje svijeta i čovjeka. Kraj je zapravo početak. Aleluja! Poštovani čitatelji, ohrabreni uskrsnućem, pred izborom i izborima izaberite – život. Sretan vam Uskrs, aleluja! Urednik

Vazmeni hvalospjev O, sretne li krivice...

Uistinu je dostojno i pravedno nevidljivome Bogu Ocu svemogućemu i Sinu njegovome jedinome, Gospodinu našemu Isusu Kristu, svim zanosom srca i duše službom svega glasa slavu pjevati. On je zas nas vječnome Ocu Adamov dug isplatio i zadužnicu stare krivice izbrisao svetom Krvi. Ovo su naime vazmeni blagdani, u kojima se onaj pravi jaganjac ubija, čijom se krvlju posvećuju pragovi vjernika. Ovo je noć u kojoj si najprije učinio da naši oci, sinovi Izraelovi, izvedeni iz Egipta, More Crveno, neovlaženim prijeđu stopama. Ovo je, dakle, noć, koja je svjetlošću stupa raspršila tmine grijeha. Ovo je noć koja danas po svem svijetu one koji u Krista vjeruju od tmina grijeha i od opačine svijeta otima, vraća milosti, i pridružuju . Ovo je noć u kojoj je Krist raskinuo okove smrti i kao pobjednik od mrtvih ustao. O, divne li dobrote tvojega milosrđa prema nama! O nedokučova li zanosa ljubavi: da roba otkupiš, Sina si predao. O, zaista potrebna Adamova grijeha, što Kristovom smrti bi uništen. O, sretne li krivice, koja je zavrijedila takvoga i tolikog Otkupitelja imati. Svetost, dakle, ove noći goni zločine, pere krivice, i nevinost vraća palima, a radost tužnima. O, zaista blažene noći u kojoj se nebesko sa zemaljskim, a božansko s ljudskim povezuje. U milosnoj, dakle, ovoj noći primi, sveti Oče, večernju žrtvu ovog izgaranja, koju ti u ovom svečanom prinošenju svijeće, po rukama službenika, od pčelinjeg rada prinosi Crkva presveta. Molimo te, dakle, Gospodine, da ova svijeća posvećena na čast tvoga imena neoslabljena ostane, da razgoni tamu ove noći. I primljena na ugodni miris, svjetlilima nebeskim neka se pridruži. Plamen njezin jutarnja zatekla Danica! Ona velim Danica, koja ne zna zalaza, Krist Sin tvoj koji se povrati od mrtvih i vedro zasinu ljudskome rodu, te živi i kraljuje u vijeke vjekova. Amen.

4 MIHOVIL, travanj 2017. prijelom2017-03-zadnji.indd 4

11.6.2017. 18:16:25

čestitka PORUKA I USKRSNA ČESTITKA VJERNICIMA ŠIBENSKE BISKUPIJE

USKRSNO SVITANJE POSLIJE GOLGOTE VIŠE NEMA ZALAZA A kad se ovo raspadljivo obuče u neraspadljivost i ovo smrtno obuče u besmrtnost, tada će se obistiniti riječ napisana: Pobjeda iskapi smrt. Gdje je, smrti, pobjeda tvoja? Gdje je, smrti, žalac tvoj? Žalac je smrti grijeh, snaga je grijeha Zakon. A hvala Bogu koji nam daje pobjedu po Gospodinu našem Isusu Kristu! Tako, braćo moja ljubljena, budite postojani, nepokolebljivi, i obilujte svagda u djelu Gospodnjem znajući da trud vaš nije neplodan u Gospodinu. (1Kor 15,54-58) Draga braćo i sestre u Isusu Kristu uskrslome!

roljeće nas već uvelike miluje svojim suncem, mada njegovu toplinu hladni sjeverac više puta želi ukrasti. Začudo korizma je nekako brzo prošla. Koliko se tko uspio okoristiti korizmenim milosnim vremenom znat će se ponajbolje po tome s kolikom radošću će dočekati blagdan Uskrsa. Radost velikih blagdana velika je onoliko koliko smo se na njih spremali, na razne načine, a ponajviše molitvom, ispravljanjem loših navika, slušanjem Božje Riječi i djelima ljubavi prema braći u potrebi. Svjetlost, sjaj i radost uskrslog jutra može odagnati sve tmine i hladnoće koje se nadvijaju nad ljudsku dušu. Uskrs ima tu snagu, jer to je jutro konačne pobjede. Toga su jutra srušene sve pregrade razdvojnice koje su djelile čovjeka od Boga. Bog ih je, osvjedočen nemoći svoga ljudskog stvora, sam došao srušiti za svagda. Pobjeđen je grijeh, pobjeđena je tama zavodljivosti ovoga svijeta, pobjeđena je smrt kao posljednja prijetnja. Tko, osim uskrslog Krista može ponuditi takvu pobjedu? Osloboditi nas u tolikoj mjeri i dati nam život vječni? Uskrs tamu pretvara u svjetlo, raspadljivo u neraspadljivo, smrtno u besmrtno. Uništava grijeh žrtvom Sina Božjega i milosrđem Očevim otvara vrata neba. Svjedoci smo ipak da je još podosta tama ostalo na zemlji. Kao da se tmina s Kalvarijskog brda “od ure šeste pa do ure devete” nije

povukla iz svih ljudskih srdaca. Ili još uvijek ima onih koji “više ljube tamu nego svjetlost”. Zar i poslije Uskrsnuća može biti onih koji radije biraju smrt nego život? Drama se ljudske povijesti neprestano ponavlja. Čovječanstvu kao da nikada nije ponestalo Heroda, Juda i Pilata. Ma kako nam svakodnevica više ličila Velikom petku neka nas vodi vjernička svijest izražena u pjesmi N. Kuzmičića: Kad ti se učini da je sve mrtvo, ne očajavaj, uzvjeruj i pričakaj da prođu tri dana - ma koliko dugo trajali. Stoga, “Nek, usklikne sad nebesko mnoštvo Anđela, nek uskliknu službenici Božji, i s pobjede tolikog Kralja nek jekne trublja spasenja…” u svakom vjerniku, u svakom ocu i majci, baki i djedu, kčeri i sinu. Neka uskrsna radost Kristove pobjede uđe u naše obitelji i ohrabri ih. Svitanje poslije Golgote više nema svoga zalaza. U toj snazi vjere koju nosi Kristovo uskrsnuće pronađimo novu snagu za sve životne borbe i otkrimo istinsku radost života što nam ga Bog daruje već sada i jednom u vječnosti. Svim vjernicima Šibenske biskupije i svima koji slave Isusa Krista uskrsloga želim snagu vjere koju daruje uskrsli Gospodin. Sretan i blagoslovljen Uskrs! + Tomislav Rogić, biskup šibenski čestitkama se pridružuje i + Ante Ivas, biskup šibenski u miru

MIHOVIL, travanj 2017. prijelom2017-03-zadnji.indd 5

11.6.2017. 18:16:25

propovijed Biskup Tomislav Rogić:

VOLIM ONOLIKO KOLIKO SAM SPREMAN SE ŽRTVOVATI

Biti bolji - želim, hoću i mogu Čista srijeda 1. ožujka 2017. Započima korizma – sveto i ozbiljno vrijeme u kojem vjernička duša otkriva koliko ju je Bog ljubio kad je dao svoga Sina za naše spasenje. Otuda onda i želja da se vježbamo u odricanju i dobrim djelima, te da nađemo pravi put obraćenja. Tri su glavna elementa korizmenog vremena:

jernik se trudi sebi predočiti koliko je Spasitelj za nas trpio. Zbog toga u korizmi na poseban način molimo pobožnost Križnoga puta i pratimo Spasitelja u njegovoj muci. – Kad čujemo da je netko nekome dao bubreg ili krv koja mu je spasila život. Ta nas vijest ne ostavlja ravnodušnim. Pa još ako je u obitelji jedan član dao drugome – posve nam je jasno da je na djelu velika ljubav. Dotični je bio spreman

6 MIHOVIL, travanj 2017. prijelom2017-03-zadnji.indd 6

11.6.2017. 18:16:26

i svoj život staviti u opasnost samo da drugome pomogne, da ga spasi, da mu spasi život. Jednako tako veličamo požrtvovne pojedince koji su svoj život stavili na kocku ne bi li drugome pomogli, spasili ga! Zašto onda ne vidimo u muci Isusa Krista koliko nas je ljubio? Upravo zbog toga postoji sveto vrijeme korizme – razmatranje Isusove muke – njegove spremnosti da se do kraja žrtvuje za nas. Ne može nas to ostaviti ravnodušnim, pogotovo ako smo iskusili da se ljubav žrtvom dokazuje. Volim onoliko koliko sam se spreman žrtvovati. – Korizma stoga nije poziv ne besmislenu patnju, trapljenje, žrtvu, nego uvijek novo otkrivanje koliko je moja ljubav prema Bogu jaka. Čega sam se spreman odreči kako bih Boga više ljubio. Iz toga proizlazi ono s čime se Korizma najčešće poistovjećuje: vrijeme odricanja. I naši mediji sukladno svom lovu na senzacije pisat će ovih dana čega se tko u korizmi odrekao. Možda ćemo se i sami jedni drugima pohvaliti nekom odlukom. Isus danas u evanđelju govori da to treba biti u tajnosti. Prorok Joel nas opominje da razderemo srca, a ne halje svoje. Nutrinu treba mijenjati, grijeha se odreći, a odricanje tomu pomaže. Dakle odricanje jest korizmeni zadatak – ali mu moramo dati dublji smisao. Odricanje je prije svega vježbanje volje – uskratiti sebi nešto posve dopušteno, kako bih osjetio da se žrtvujem, kako bi to mijenjalo moje srce. Na svoj način odricanjem sami sebe dragovoljno stavljamo

na kušnju – koliko sam se spreman iz ljubavi prema Bogu, nečega odreći, nešto od svojih svakodnevnih malih užitaka – preskočiti. Pa još ako time nešto i uštedim kako bi drugome, koji je u potrebi pomogao, sigurno mi od Gospodina neće biti zaboravljeno, a oplemenit će moju dušu. Mogli bismo reći u korizmi se odricanjem učimo ljubiti – nesebično i dragovoljno. To je posve drugačija slika ljubavi od one koju su ovih dana oko Valentinova, na sve moguće načine, pokušali komercijalizirati razni trgovci. Odricanje čisti naš pogled na život i skreće nam pozornost na one koji se gotovo nemaju čega odreći jer su u velikoj oskudici. Mi im možemo pomoći i život učiniti ljepšim. I sami ćemo tada biti ispunjeni radošću kakva se ne može kupiti. I treća oznaka korizme je pokora. Tko se to može pred Bogom pohvaliti svojim savršenstvom i da u ničemu više ne može napredovati, rasti, usavršiti se. Ili rečeno drugačije – tko je to bez grijeha da od Boga ne bi trebao moliti oproštenje? Pavao napisa da je Isus Krist za nas grijehom postao kako bi nas iz grijeha izbavio. Postao je čovjekom – nama u svemu jednak osim u grijehu, da nas iz grijeha izbavi. Svi se imamo za što pred Bogom kajati. Nije dobro ispitivati tuđu savjest, nego svoju. Nije se dobro ni uspoređivati jer svako će osobno stati pred Božje lice. Kad se molimo za neku našu potrebu, kad od Boga molimo neku milost spremni smo – da bi to dobili – i na žrtvu i na molitvu. No danas se sve češće zaboravlja da smo kao

vjernici pozvani činiti pokoru za svoje i tuđe grijehe. To smijemo. Izabrati pokoru koju ću pred Bogom u tajnosti činiti kako bi svoje srce ili srce nekog subrata pored sebe obratio na pravi put. Pokora ima svoje mjesto i kao naša zadovoljština Bogu za grijehe. Bože kako ću ti pokazati da se kajem – kako ću ti pokazati da se želim promijeniti: Evo učinit ću u vrijeme korizme to i to… Pomozi mi da obratim svoje srce i da nikada više ne bude sklono grijehu ni udaljavanju od Tebe. Na jedno si pitanje na početku korizme moramo dati odgovor. ŽELIM LI JA POSTATI BOLJI? DA LI SAM DOŠAO DO TOGA DA MI JE POTREBNO OBRATITI SE? – bez te svijesti i želje, bez odluka kojima ćemo vježbati svoju volju, bez konkretnih «zahvata» na svojoj duši i svom načinu života, korizma nam može ostati besplodna. Probudimo zato u sebi želju: BITI BOLJI – ŽELIM, HOĆU i MOGU. Na to me zove i potiče Božja ljubav, Kristova žrtva. Stoga neka nam ove korizme ne bude teško moliti, činiti pokoru, odreči se poneke stvari kako bi i mi iskazali ljubav drugima, a ponajviše onima koji su potrebniji od nas. Neka ova korizma bude – ne samo odricanje – ovoga ili onoga – neka ova korizma bude vježbanje dobrote, velikodušnosti, svladavanja – da ne skačemo na svaki mali nesporazum. Neka nam Božja ljubav prema nama bude motivacija, poticaj da učinimo svijet mrvicu boljim, uvijek mjenjajući najprije sebe sama. MIHOVIL, travanj 2017.

prijelom2017-03-zadnji.indd 7

11.6.2017. 18:16:26

teološka misao

Prepoznaše ga u lomljenju

kruha Kristovo uskrsnuće, novo stvaranje

ristovo uskrsnuće jedinstveni je događaj u cijeloj povijesti ljudskoga roda. Nije moguće pored njega proći kao da se nije dogodio. Slavimo ga, a to nije puko spominjanje događaja koji se zbio pred više od 20 stoljeća, nego stvarnost koja traje, uprisutnjenje živoga Krista među nama. Uskrs u sebi sadrži ono najljepše čemu se nadamo i što želimo. To je cvijet koji je donio plod. To je život koji je iznikao iz smrti. To je ispunjenje naših čežnji za životom kroz svu vječnost i obistinjenje slutnji. To nije ponovno vraćanje u prijašnje postojanje. To je posve

PIŠE: don Dominik Škevin

nova kakvoća postojanja, koju se može samo slutiti i priželjkivati. Kristova smrt i uskrsnuće temeljni je događaj koji do kraja daje smisao ljudskom životu i cijeloj povijesti čovječanstva. Bez Isusova uskrsnuća, koje jamči vječnu budućnost svake ljudske osobe i svih pravih stvorenih vrijednosti, posljednju bi riječ i u cijelom razvoju svemira imala smrt, a svako bi se ljudsko zauzimanje pretvaralo u više ili manje bogatu i plemenitu, ali uvijek bezizlaznu avanturu. Za čovjeka koji se ne može odreći svog smisla ni vrijednosti svoga rada, kao i za Boga koji se javlja kao čovjekoljubac, uskrsnuće je unatoč svim nejasnoćama jedino pravo rješenje. Krist se svojim uskrsnućem nije vratio u stari život, ovovremeni život, nego je otpočeo novi, kojeg do tada ni jedno ljudsko biće nije doživjelo. Sve je to, čuli smo od Njega samoga, za nas. Radi sebe nije trebao ni umrijeti ni uskrsnuti, a ni postati čovjek. Njegovo uskrsnuće nije trebalo njemu, nego nama, jer je tako jedino mogao biti pobjednik smrti i osiguravatelj vječnoga života. Samo je tako mogao učiniti da se ovo smrtno obuče u besmrtno i ovo raspadljivo u neraspadljivo…

8 MIHOVIL, travanj 2017. prijelom2017-03-zadnji.indd 8

11.6.2017. 18:16:26

svijeta i čovjeka. Slavlje Uskrsnuća je slavlje novoga stvaranja a dogodilo se dan poslije subote, to jest u nedjelju. Ima li stoga išta normalnije od toga da se dan Gospodnji slavi u nedjelju, kad se dogodilo novo stvaranje. Za nas kršćane nakon Uskrsa svijet izgleda drugačije nego prije njega. Svijet nije više samo suzna dolina, mjesto gdje smo bačeni i borimo se za goli opstanak. Njegovim uskrsnućem ova zemlja postaje mjesto priprave za Nebo, a mi pripravnici za život u zajedništvu i vječnoj sreći s Ocem i Sinom i Duhom Svetim kroz svu vječnost. O toj promjeni u nama nadahnutoj uskrsnućem Gospodinovim ovih dana obilno čitamo iz svetog evnađelja. A i sv. Pavao koji se s Uskrslim susreo pred vratima Damaska, dok je progonio one koji vjeruju u uskrsnuće Isusovo, nema dovoljno riječi kojima bi opisao što je za njega i za sve nas značio taj susret s živim Kristom iza smrti i uskrsnuća.

Kristovo uskrsnuće početak novoga svijeta Ono je i zalog našeg uskrsnuća koje se već sada ostvaruje dok se s mukom i naporom opiremo zlu i grijehu, a koje će se u punini očitovati kad se Krist jasno objavi svijetu na kraju vremena. Svaka proslava Uskrsa poziva nas na istinsku radost i poručuje nam da zbilju uskrslog Krista širimo oko sebe unoseći u svijet pouzdanje, vjeru i dobrotu. Uzdignimo se k njemu koji je našu ljudskost uzdigao u nebesa i učinio je vječnom. Događaj Isusova uskrsnuća nitko nije vidio uživo, jer to je nešto što ljudima nije moguće. S njim su se živim poslije uskrsnuća susreli njegovi učenici i o tome pripovijedali drugima. Jedan od prvih koji se s Njim susreo je sv. Petar. Isusovim Uskrsnućem otvorila se nova dimenzija čovjekova postojanja. Uskrs je dan novog stvaranja i upravo stoga Crkva liturgiju uskrsnog bdijenja započinje biblijskim prikazom stvaranja, kako bismo mogli dobro shvatiti novo stvaranje. Subota, dan Gospodnji u Starom savezu slavio se kao dan stvaranja

Apostoli su postupno prepoznali uskrsloga Isusa Čudi nas kako apostoli nisu odmah prepoznali uskrsloga Isusa kad su ga ugledali. Normalno je misliti da ga je trebalo lako prepoznati kad su ga vidjeli živoga. Kad je u pitanju uskrsli Isus, to je malo drukčije. Sva jedanaestorica su ga vidjela, a svi nisu odmah povjerovali da se radi o Isusu, nego su neki posumnjali. Neki su pomislili da vide duha. Kako su mogli posum¬njati kad su ga gledali vlastitim očima? O toj činjenici neprepoznavanja Uskrsloga evanđelisti govore otvoreno. Tako Matej: ‘’Jedanaestorica pođoše u Galileju na goru kamo im je naredio Isus. Kad ga ugledaše, padoše ničice preda nj. A neki posumnjaše’’ (Mt 28,16-17). Sveti Marko kaže da se Isus najprije ukazao Mariji Magdaleni. Ona je to prenijela ‘’njegovima tužnima i zaplakanima.’’ Kad su oni čuli da je živ i da ga je ona vidjela ne povjerovaše’’ (Mk 16,10-11). Sveti Luka opisuje susret s Uskrslim u večer istoga dana pa kaže: ‘’Dok su oni o tom razgovarali, stane Isus posred njih i reče im:’’ Mir vama’’ Oni zbunjeni i prestrašeni pomisle da vide duha. Reče im Isus ‘’Zašto se prepadoste? Zašto MIHOVIL, travanj 2017.

prijelom2017-03-zadnji.indd 9

11.6.2017. 18:16:27

vam sumnje obuzimaju srce? Pogledajte ruke moje i noge! Ta ja sam. Opipajte me i vidite, jer duh tijela ni kostiju nema, kao što vidite da ja imam’’ (Lk 24, 36-39). Njihovo reagiranaje mogli bismo svrstati više u zbunjenost nego nevjeru. Ipak postupno prepoznaju ga. Vidi se koliki je šok za njih bio Veliki petak i smrt njegova na križu. Pokazuje im tragove svojih rana kako bi svjedoke raspinjanja uvjerio da snaga Božjeg djelovanja izlazi iz uskih okvira ljudskih očekivanja, da smrt za Boga ne znači kraj, nego novi početak. Po ranama učenici prepoznaju da pred njima stoji njihov Učitelj koji im je, dok je bio s njima, iskazivao ljubav koja je svoj vrhunac dosegla na posljednjoj večeri u činu predanja za njih i smrti na križu. Da ga prepoznaju, bila je potrebna neka njegova poznata riječ ili gesta. To je učinkovit način naglašavanja činjenice da se Isus nije vratio u svoj prijašnji život, već da je prešao s onu stranu smrti u nov život s Bogom. On je isti Isus, a opet je drugačiji. Tekstovi tako sročeni žele nam predočiti tu novu stvarnost. Jer Isus, iako isti, sad je s njima, sad opet nije. Neko je vrijeme s njima, a onda im opet iščezne s očiju. Možemo shvatiti koliko to može biti zbunjujuće i koliko se pitanja može postavljati u takvoj situaciji. Apostoli su kroz neko vrijeme sigurno prevladali te početne teškoće, koje nama izgledaju čudne, a čudno bi bilo da ih nije bilo u ovakvoj situaciji, koja je jedinstvena u povijesti i neponovljiva. Zato Isus pokazuje rane, traži da ga dotaknu, jede pred njima, sve kako bi oni postali pot-

puno sigurni da je to doista On. Svjedočenje onih koji su ga susreli nije dovoljno, sve dok susret ne dožive osobno. Ovo svojevrsno kolebanje apostola i učenika da prihvate stvarnost uskrsnuća za nas je dragocjeno. Svjedoči nam da apostoli nisu ništa napravili brzopleto, nepromišljeno, euforično, nego da njihova vjera koju nam svjedoče počiva na čvrstim temeljima iskustva koje je prošlo kroz sumnje i kolebanja do tolike čvrstine da im umrijeti za svjedočanstvo Kristova uskrsnuća nije bilo teško. Nama uvjerljivo da uvjerljivije teško možemo zamisliti.

Učenici na putu u Emus Poslije podne na dan uskrsnuća dvojica učenika rodom iz Emausa, mjesta 11 kilometara sjeverno od Jeruzalema, razočarani ali i zbunjeni vraćaju se svom domu. Jednome je ime Kleofa, drugome nije zapisano, a Augustin Augustinović misli da su vjerojatno bili braća. Idu skupa, idu istom cilju, ulaze u istu kuću, svoj dom. Sjedaju za stol večerati. Znači da su ih ukućani čekali, znali su da će doći. Njihov put iznosio je normalnim hodom između 2 i 3 sata. S njima na njihov poziv i na njihovo navaljivanje ušao je jedan neznanac, koji im se pridružio putem i tumačio im sveto Pismo Staroga Zavjeta i to mjesta koja su govorila o Isusu o kojemu su oni najprije govorili neznancu, i što se dogodilo s njim u Jeruzalemu onih dana. Starješine narodne vjerske i civilne ubile su ga razapevši ga na križ. Ali on se izgleda pojavio opet živ, o čemu su čuli govoriti neke žene iz njihova kruga, ali rijetko tko je to uzimao ozbiljno, pa eto ni oni, jer odlaze iz njihove zajednice, vraćaju se svojoj kući i svojem prijašnjem životu, jer s njim, Isusom, za njih je završeno. Ipak su ostavili tračak nade. Rekli su da su njegove učenike zbunile neke žene koje kažu da su ga vidjele živa. Kad su sjeli večerati, Kleofa i njegov kolega dali su suputniku čast da za večerom zauzme počasno mjesto domaćina. Kod Židova domaćin je trebao prije jela izreći Bogu blagoslov za dar hrane. Zatim razlomiti kruh i dati sustolnicima. To je učinio i neznanac u ulozi domaćina. Izmolio je blagoslovnu molitvu i prelomio kruh i pružio ga njima. Kad su uzeli kruh

10 MIHOVIL, travanj 2017. prijelom2017-03-zadnji.indd 10

11.6.2017. 18:16:27

neznanac je nestao, nije ga više bilo. Tad im je postalo sve jasno, da je to zapravo Isus koji je ustao iz groba, a njima nije bilo dano prepoznati ga prije nego su vidjeli njegove geste koje su im bile poznate. Otprije im je bilo poznato kakvom ljubavlju “blagoslivlje Boga” prilikom predsjedanja kod jela i s kakvom pažnjom daje svakom sudioniku komad kruha. Po toj pažljivosti prepoznali su da Raspeti sada živi, da je s njima. Kad su ga prepoznali Uskrsli izčezne ispred njihovih očiju. Ne podliježe više fizičkim zakonima prostora i vremena. Iza kako ga “prepoznaše u lomljenju kruha” govorili su jedan drugome: “Nije li gorjelo srce u nama dok nam je putem govorio, dok nam je otkrivao Pisma?” Istog trena, iako je već bila noć, vraćaju se u Jeruzalem javiti apostolima što im se dogodilo. Isusu je bio stalo da ga učenici iz Emausa prepoznaju, i to baš u lomljenju kruha. Isusu je jako stalo da ga i mi prepoznajemo baš u lomljenju kruha. Zato čini i stalno ponavlja čudo kruha. Na naravnoj razini to je kruh naš svagdanji na našem stolu. A na višoj, Božanskoj razini, to je On sam u liku kruha i vina u Euharistiji. Kako je to Isus učinio pogledajmo iz njegova čudesnoga djela učinjena na poslijednjoj oproštajnoj večeri.

Isus novi Mojsije, Mesija, priprema kruh s neba Prije svoje smrti Mojsije je prenio Božju poruku svome narodu koja glasi: ''Proroka kao što sam ja, iz tvoje sredine, od tvoje braće, podignut će ti Jahve Bog tvoj, njega slušajte'' (Pnz 18,15). Mojsije je umro na gori Nebo s koje je vidio obećanu zemlju, a njegovi sunarodnjaci sjećali su se Božjega obećanja o novom Mojsiju, dobro ih upamtili i strpljivo čekali njegov pojavak. Dali su mu i ime. To ime je Mesija. Dolazi od hebrejske riječi što znači Pomazanik. Grčki Krist (Hristos). Hrvatski Krist. Zajedno s očekivanjem Mesije vjerovali su da će on, kada dođe ponoviti čudesa koja je Bog po Mojsiju učinio, napose ona kod Izlaska

Izraelaca iz Egipatskog ropstva. Najuočljivije i najdojimljivije djelo Božje u pustinji je posebna hrana zvana mana. A i čudo vode iz stijene. Dakle poseban kruh i voda dar su neba Izraelcima kroz punih 4o godina njihova putovanja pustinjom do Obećane zemlje. Mana je padala s neba svako jutro osim subote, u potrebnim količinama. Rekli bismo, svaki dan friški kruh ravno iz pekare. Mesija je došao i to je Isus Krist, Božji Sin i Božji Pomazanik, božji Poslanik. Bog i čovjek ujedno, Kao pravi prorok prenosi Božju riječ narodu, daje novi zakon, svoj zakon. Mojsije je primio Božji zakon na gori Sinaju, a Isus daje svoj, naravno božanski, jer je On Bog. Isus ponavlja: „Čuli ste da je rečeno starima, a ja vam kažem (…)“, dakle novi zakon, Isusov zakon. Uz to ide i ponavljanje čudesa što ih je Bog po Mojsiju učinio u pustinji. A najpoznatije, najvažnije i najpraktičnije je čudo hrane, mane u pustinji. Evanđelist Matej kaže: „Uvečer mu pristupe učenici pa mu reknu: ‘Pust je ovo kraj i već je kasno. Otpusti dakle svijet: neka odu po selima kupiti hrane.’ A Isus im reče: ‘Ne treba da idu, dajte im vi jesti.’ Oni mu kažu: ‘Nemamo ovdje ništa osim pet kruhova i dvije ribe.’ A on će im: ‘Donesite mi ih ovamo.’ I zapovjedi da mnoštvo posjeda po travi. On uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo, izreče blagoslov pa razlomi i dade kruhove učenicima, a učenici mnoštvu. I jeli su svi i nasitili se. Od preteklih ulomaka nakupiše dvanaest punih košara. A blagovalo je oko pet tisuća muškaraca, osim žena i djece.“ (Mt 15, 15-21) Evanđelist sv. Ivan nadodaje :’’Kad su ljudi vidjeli znamenje što ga Isus učini rekoše:: ‘’Ovo je uistinu Prorok koji ima doći na svijet’’ (Iv 6,14). Po čudu s kruhom prepoznali su u Isusu Mesiju koga su čekali. Ne čudi nas reakcija naroda na taj čin. Pomamili su se za Isusom. On ih može hraniti kruhom badava, da ne rade. Učinimo ga kraljem. Time ćemo ga zadužiti da nam to čini, neće nas moći odbiti.

Isus kruh s neba za život svijeta Vidio Isus da čudo kruha nisu shvatili i da ga neće ni shvatiti, pa je doslovno pobjegao od MIHOVIL, travanj 2017.

prijelom2017-03-zadnji.indd 11

11 11.6.2017. 18:16:27

njih. Apostoli su se lađom prevezli na drugu obalu jezera. A Isus je hodajući po jezeru došao k njima. Narod koji ga je tražio išao je za njim i kopnom i jezerom. Našli su se u Kafarnaumu u sinagogi. Isus im reče da zna da ga traže radi hrane, a ne zbog njega samoga i njegova djela pa im kaže: ‘’Radite, ali ne za hranu propadljivu, nego za hranu koja ostaje za život vječni, nju će vam dati Sin Čovječji, jer njega Otac Bog opečati’’ (Iv 6,27). Rekoše mu na to: ‘’Gospodine, daj nam uvijek toga kruha’’. Reče im Isus: ‘’Ja sam kruh života. Tko dolazi k meni neće ogladnjeti, tko vjeruje u mene neće ožednjeti nikada (…) jer siđoh s neba, ne da vršim svoju volju, nego volju onoga koji me posla’’ (Iv8, 35). Ljute se na njega zbog dvije riječi ‘’da je kruh i ‘’da je sišao s neba’’. A On nastavlja: ‘’Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha živjet će uvijeke. Kruh koji ću ja dati tijelo je moje za život svijeta.’’ ‘’Kako nam ovaj može dati tijelo svoje za jelo?’’ govore međusobno.’ A Isus nastavlja: ‘’ Zaista zaista kažem vam ako ne jedete tijelo Sina Čovječjega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi. Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju ima život vječni i ja ću ga uskrisiti u poslijednji dan’’. Razgovor se nastavio još neko vrijeme. Isus nije odustao ni od jedne svoje riječi, a oni su rekli: ‘’Tvrda je to besjeda. Tko je može slušati? Otada mnogi učenici odstupiše, nisu više išli s njime’’ (Iv 6, 52-66). Isus im je otkrio božansku razinu na kojoj će se sve to događati, ali oni su ostali prizemljeni i nastavili razmišljati samo ljudski. To što je umnožio kruh nije ih moglo uvjeriti da može i da će učiniti ono što govori, a nadilazi ljudski način promišljanja. Isus traži vjeru i puno pouzdanje u sebe. Oni ga nisu imali. Jedanka vjera i pouzdanje u Isusa potrebna je i nama, jer sve se ovo dogodilo i radi nas, darovano je i nama. Mi smo u boljoj situaciji nego oni, jer znamo kako je Isus održao obećanje na zadnjoj večeri, a oni to nisu znali. Ostali su samo apostoli. I njih Isus pita: ‘’Da možda i vi ne kanite otići? Odgovori mu Petar: Gospodine, kome da idemo, ti imaš riječi života vječnoga. I mi vjerujemo i znamo: Ti si svetac Božji’’ (Iv 6, 68,69). Time se Petar izjasnio da i on i ostali apostoli vjeruju što je Isus rekao o sebi kao kruhu.

Isus je ponovio Mojsijevo čudo hrane dovoljno jasno da se vidi kako je on obećani novi Mojsije, Mesija. Ali isto tako kategorički najavio da dolazi novi kruh, kruh s neba od kojega se živi uvijeke i da je taj kruh On sam. Njegovo tijelo i krv, duhovno jelo i piće.

Isus je ispunio svoje obećanje Što je obećao, to je i učinio, na poslijednjoj, oproštajnoj večeri. Prije večere rekao im je ove riječi: “Svom sam dušom čeznuo ovu Pashu blagovati s vama prije svoje muke. ... (Lk 24, 34) .. I uze kruh, zahvali, razlomi i dade im govoreći: “Ovo je moje tijelo koje se za vas predaje. Ovo činite meni na spomen.” Tako i čašu s vinom, pošto večeraše, govoreći: “Ova čaša novi je savez u mojoj krvi, koja se za vas prolijeva.” (Lk 22, 19-20). Tako se Isus u znakovima kruha i vina sav predao Ocu i ljudima. Ustanovio je Euharistiju, Gospodnju večeru ili misu kao “spomen-čin” svoga potpunog predanja, svog žrtvovanja. U njoj je sadržana Isusova smrt, uskrsnuće, uzašašće i vječni život. Sv. Pavao tumači to riječima: “ Doista, kad god jedete ovaj kruh i pijete čašu smrt Gospodnju navješćujete dok on ne dođe’’ (1. Kor 11, 26). Bitni dio mise je posvećenje kruha i vina popraćeno izgovaranjem Isusovih riječi s Posljednje večere. To je središte Isusova spomen-čina: prilike kruha i vina ostaju iste, ali se mijenja sama stvarnost. Kruh i vino posvećenjem postaju nova stvarnost Kristova tijela i njegove krvi. Tu otajstvenu promjenu stvarnosti kruha i vina u novu stvarnost, u stvarnu prisutnost Isusa Uskrsloga, zovemo “pretvorba.”. – To otajstveno događanje u sv. Misi svećenik oglašava riječima: Tajna vjere! Učinak euharistije sveti Augustin izražava u snažnoj izreci: Ecclesia facit eucharistiam, eucharistia facit Ecclesiam, što slobodno prevedeno znači: Crkva slavi (“čini”) euharistiju, a Euharistija čini Crkvu. Otada Crkva do danas svakoga dana prepoznaje uskrsloga Krista u lomljenju kruha koji je On sam. I blaguje ga. U tom kruhu koji je on

12 MIHOVIL, travanj 2017. prijelom2017-03-zadnji.indd 12

11.6.2017. 18:16:27

Uskrsloga, zovemo “pretvorba.”. – To otajstveno događanje u sv. Misi svećenik oglašuje riječima: Tajna vjere!

sam njezina je sadašnjost i budućnost. Svaki dan, zapravo svaki trenutak, svaku sekundu to znači neprestano i neprekidno negdje na svijetu slavi se sveta Misa. Doslovno Crkva, a time i svaki kršćain neprestano je sa Živim Uskrslim. Iako nepristupačan našim osjetilima, pristupačan je po blagoslovljenom kruhu i vinu.

Prepoznajemo ga u lomljenju i blagovanju kruha Isus je u Kafarnaumu rekao i ove riječi: ‘’Kao što je mene poslao živi Otac i ja živim po Ocu tako i onaj koji mene blaguje, živjet će po meni. Ovo je kruh koji je s neba sišao, ne kao onaj koji jedoše očevi i pomriješe. Tko jede ovaj kruh živjet će uvijeke’’ (Iv 6,57-58). Kratki sažetak svega što je rekao Isus, ali i ono najavažnije. ‘’Onaj koji mene blaguje živjet će po meni’’. U tim riječima sažet je smisao svega života kršćaninova i svega kršćanstva. Biti kršćanin znači živjeti po Njemu, njega naslijedovati, slušati, služiti, ljubiti i u nebo doći. A hrana je On sam. Sve je tu. Vrlo jednostavno, ali božanski uzvišeno i zato teško razumljivo. Malo nam je jasnije zašto je Isus sve to učinio i zašto nam je sve to darovao, ali nam je jasnije i to kako ćemo mi odgovoriti na njegov dar i njegovu ljubav. To donekle shvatiti, ali potpuno prihvatiti , to znači živjeti po Bogu, to znači biti Božji to, znači biti kršćanin Euharistija, sveta misa čin je najintimnijeg

susreta Boga i čovjeka, a i braće međusobno, milosni događaj u kome se dodiruju božanske stvarnosti s ljudskima, hrana kojom se uzdržava i jača duhovna snaga za boljitak nas kršćana, naš rast u vjeri i čovječnosti na putu prema vječnosti. Koliko su radosti vjernici s njom doživjeli, koliko milosti primili, koliko snage i utjehe od Boga dobili, pa nastavili svoj život ojačani za hrabro nošenje teškoća svoje svagdašnjice. Kolike su se suze zahvalnice, pokajnice i radosnice pri tom prolile. Koliki su odustali od zla puta na koji su krenuli, poticajima dobivenim u Misi i Pričesti, a koliki su se osjetili ojačani na putu dobra, kada su već bili umorni i gotovo klonuli. A koliko smo Božanskoga blaga i milosti, radosti, sreće, zadovoljstva, snage i mngo drugih dobara ostali lišeni, ako smo zanemarivali Isusov poziv: ‘’Ovo činite meni na spomen’’ i njegov spomen i susret s njim smatrali nevažnim, bili komotni i lijeni. I nismo živjeli po njemu, nismo bili kršćani, a mislili smo da jesmo i možda se čak zbog toga udarali u prsa. Varali sami sebe. Učenici iz Emausa ‘’prepoznaše ga u lomljenju kruha’’. Mi, učenici Isusovi svih vremena i svih generacija, prepoznajemo ga u lomljenju Božanskog kruha, Euharistije, to jest Njega sama. Vjerujem u uskrsnuće tijela, život vječni. Amen! MIHOVIL, travanj 2017.

prijelom2017-03-zadnji.indd 13

13 11.6.2017. 18:16:27

mediji

Katolički tisak u šibenskoj biskupiji

IJEČ NA DUGI ROK

Ne smije biti župe u šibenskoj biskupiji da Katolik (Mihovil) nema pretplatnika, da se ne čita i ne širi

Može li „Mihovil“, glasilo šibenske biskupije, produžit svoj vijek nakon četverogodišnjeg ponovnog izlaženja, odgovor se očekuje na idućem Svećeničkom vijeću kada će biti jedna od točaka dnevnog reda „Mihovil“?

Prvi broj „Svetog Mihovila“ pojavio se u biskupijskim župama za Uskrs 1996., pokrenuo ga biskup Srećko Badurina. U intervju prvog broja po naslovom „Na dugi rok“ rekao je za navedeno glasilo: „Zahvaljujem svima koji su se odazvali i na neki način obvezali „Svetim

14 MIHOVIL, travanj 2017. prijelom2017-03-zadnji.indd 14

11.6.2017. 18:16:29

Mihovilom“ sudjelovati u pripravi i ostvarenju našeg jubilarnog programa. Svrha je da kao Crkva u njezinoj prošlosti i sadašnjosti, ova partikularna Crkva, biskupija, ne živi izolirano. „Sveti Mihovil“ ima nakanu posebno poticati pripravu za župne misije i duhovne obnove … Vijesti o životu naših župa imaju također važnu ulogu boljeg međusobnog upoznavanja na razini čitave biskupije. Doprinos stručnjaka iz svjetovnih područja života od posebne je važnosti za sveukupnu sliku značenja biskupije u svim stoljećima. Katolički tisak u Šibeniku nije apsolutna novost. Mi samo pokušavamo obnoviti nešto od onoga što je bilo ugašeno kroz pola stoljeća. Sada prigodnim listom. Možda nakon toga i nečim trajnim.“ „Sveti Mihovil“ za vrijeme biskupa Ivasa dva puta se gasio i oživljavao, zadnji put za Božić 2013. U dekretu don Stipi Perkovu, kojeg je imenovao povjerenikom za medije i kulturu, napisao je: „… U biskupiji se događaju mnoga kulturna događanja , kako od lokalnog tako i od opće nacionalnog značenja … Siguran sam da postojeći Uredi mogu i trebaju više i bolje koristiti svoje mogućnosti i uspostaviti živu mrežu zajedničke suradnje i koordinacije na tim područjima. Očekujem od Vas da ćete svojim iskustvom pomoći da naša prisutnost u medijskom i kulturnom polju budu evagelizatorski veća i učinkovitija… Vama ujedno povjeravam „žurnu“ izradu „Šematizma biskupije šibenske“. Preporučam i moguću obnovu mjesečnika ( ili dvomjesečnika) „Mihovil“ , po uzoru na druge slične tiskovine u Hrvatskoj.“ „Mihovil“ izlazi 4 puta godišnje, dva puta kao dvobroj, u 1300 primjeraka. Za izdavača je šibenski biskup Tomislav Rogić, a glavni i odgovorni urednik don Stipe Perkov. Katolički tisak u Šibeniku počeo je davno s

biskupom Antunom Josipom Foscom koji je 1882. pokrenuo list pod nazivom „Folium dioecesanum“. Šibenski biskup Mileta sredinom 20-tih godina prošlog stoljeća pokreće novi biskupijski list pod imenom „Dijecezanski list“ ( 1926.) koji je izlazio „za Šibensku biskupiju i za jugoslavenski dio zadarske Nadbiskupije. Prestao je izlaziti 1894. nakon 13 godina izlaženja. Također za vrijeme biskupa Milete, 1930. počeo je izlaziti novi biskupijski list, tjednik „Katolik“, upućen široj čitalačkoj javnosti u obrani vjerskih istina. O šestoj obljetnici izlaženja, u velikom formatu i s novim grafičkim bogatijim zaglavljem, javio se u listu i biskup Mileta: „Zaključku, da se u novoj godini 1935. naš „Katolik“ reorganizira i stupi u javnost povećan u formatu i sadržaju, ja se iskreno radujem te iz puna srca pozdravljam i blagoslivljam ovu plemenitu inicijativu našeg mirskog i redovničkog svećenstva i udruženja „Uzajamnosti“ šibenske biskupije i apostolske administracije … Razlog, koji je u početku pokrenuo ovaj tjednik, još i danas vrijedi. Preka je potreba, da se ovaj katolički glas uvijek čuje po našim župama i mjestima. (…) „Katolik“ je do sad bio vjerski tjednik skoro samo za grad Šibenik i bližnju okolicu, ali se njegov djelokrug mora proširiti, kako se širi pod raznim formama i propaganda za otpad od katolicizma. Ne smije biti mjesta, župe ni sela u šibenskoj biskupiji i apostolskoj administraciji da „Katolik“ nema svojih pretplatnika i da se ne čita i ne širi.“ Kada je vihor rata zahvatio i naše krajeve, „Katolik“ će s dvobrojem 3-4 iz 1941, prestati izlaziti. U Šibeniku je nekoliko godina izlazio časopis „Socijalna revija“, kasnije kao „Kršćanski socijalistički list za kulturu, ekonomiju i politiku, MIHOVIL, travanj 2017.

prijelom2017-03-zadnji.indd 15

15 11.6.2017. 18:16:29

pokrenut 1931, s glavnim urednikom odvjetnikom Božom Dulibićem. Nakon Drugog svjetskog rata i katolički tisak na šibenskom području zamro je. Jedino neumorni fra Ante Crnica pokreće 1961. „Vjesnik bl. Nikole Tavelića“ , dok Ordinarijat, za svoju internu upotrebu na relaciji Biskupija – župe na ciklostilu tiska „Okružnice“ u stotinjak primjeraka, povremeno izlaze i danas. Osim biskupijskih listova u šibenskoj biskupiji pojavljivali su se i župni listovi, spomenut ću neke: Vjera u kamenu, glasilo župe Primošten Stanovi, (1972. - 2013.) Glas katedrale , župni listić sv. Jakova u Šibeniku ( 1973.) Glasnik svetog Ante, župa sv. Ante, Knin Gospin glasnik, glasilo svetišta Gospe Vrpljačke, 1998. – 2013.) Srce, župa Srca Isusova, Baldekin Rider, župa Danilo Siverić, župa Siverić

Miljevci, župa Miljevci Sveta Nediljica, župa Crnica, Šibenik Pomišljaj, župa Bilice Okit, župa Vodice „Slovo župe Srima“, župa Srima Sveti Ante, župa na Šubićevcu Svetac, nacionalno svetište sv. Nikole Tavelića, Šibenik Koliko je važan tisak uvidio je već 1883. don Ivo Prodan, izdavač i urednik lista „Katolička Dalmacija“, koji je izlazio u Zadru: Štampa je top misli, najoštrija sablja, najglasnija truba. Štampa gradi, mijenja, ruši i to s jednakom lakoćom najmanje države i velika carstva. Ona sije ideje i s njima činjenice. Trenutno stanje u medijima i način na koji se s njima manipulira, u svijetu, kao i u Hrvatskoj, dalo bi se sažeti u jednu jedinu rečenicu: laž je postala istinom koju centralizirani mediji glavne struje, ali i oni koji to nisu, svjesno i nesvjesno, mijese i recikliraju, želeći je učiniti sveprisutnom i samorazumljivom – jedinom mogućom. Jedan naš medijski mogul jednom je prilikom poručio svojim urednicima: Istina je ono što mi objavimo! Na takav beskrupulozan način djelovanja medija upozorio je papa Benedikt XVI. : Kada komunikacija izgubi svoje etičko uporište i izmakne društvenoj kontroli, na kraju više ne vodi računa o tome da čovjeku pripada središnje mjesto, i zato je nužno da mediji ljubomorno brane osobu i potpuno poštuju njezino dostojanstvo. Možda je upravo današnja kriza kroz koju prolazimo prilika da i Crkva na medijskom planu učini jači iskorak, baš i zbog svoje proročke dimenzije i potrebe da i u zgodno i nezgodno vrijeme svjedočimo evanđeoske vrijednosti. Dokument Hrvatske biskupske konferencije iz 2006. godine „Crkva i mediji – pastoralne smjernice“ ističe da bismo na ispravan način mogli shvatiti i pravilno vrednovati stavove Crkve prema tim sredstvima u određenom vremenu, potrebno ih je promatrati u njihovom povijesnom kontekstu, osobito danas kad je život bez medija gotovo nezamisliv. Sveti Ivan Pavao II. uočio je da se u govoru o medijima ne radi u prvom redu o sredstvima ili o njihovoj uporabi, nego o novoj kulturi. On tvrdi: Pravi aeropag današnjeg vremena jest svijet komunikacija koji ujedinjuje čovječanstvo čineći od njega, kako se često kaže, glo-

16 MIHOVIL, travanj 2017. prijelom2017-03-zadnji.indd 16

11.6.2017. 18:16:30

balno selo. Uporabom priopćajnih sredstava ne želi se ipak navještaj samo proširiti : riječ je o dubljoj činjenici da o njihovom utjecaju ovisi većim dijelom sama evangelizacija.. Nije dakle dovoljno upotrebljavati ih za širenje kršćanske poruke i nauka crkvenog naučiteljstva, nego samu poruku treba ugraditi u tu „novu kulturu“ koja stvara suvremeno komuniciranje. To je složeno pitanje jer se ta „nova kultura“rađa, prije negoli iz sadržaja, iz same činjenice da postoje novi načini priopćavanja novim jezicima, novim tehnikama i novim psihološkim ponašanjem ( Redemtoris Missio ). Da bi religiozne teme bile aktualne – što je za crkvu zanimljivo mora se u svezi s njima nešto događati. Ako se ne događa ništa novo što bi za ljude bilo zanimljivo, Crkva ispada iz slike svijeta koju posreduju sredstva masovnih komunikacija. Kad se primjerice Majka Terezija od vremena do vremena našla na naslovnicama svjetskih listova, onda je to značilo da je ono što je radila bilo interesantno. Kršćanska poruka pretočena u konkretna djela ljubavi zna itekako privući pozornost svijeta, svih nas koji inače konzumiramo sve i svašta od onoga što nam se servira. Gledajući i čitajući kako i koliko mediji danas prate novog papu Franju, očigledna je čežnja ljudi za jednim novim licem Crkve. U Crkvi u Hrvatskoj imamo dragocjenu tradiciju glede društvenih komunikacija. Osobito je bogato iskustvo prije Drugog svjetskog rata, kada je zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac zdušno pomagao medije , što su mu komunisti na montiranom procesu 11. listopada 1946. naveli kao krimen nazvavši ga „vrhovnim rukovodstvom“ nad tadašnjim katoličkim tiskom. Nakon dugogodišnjeg komunističkog totalitarizma, tek se za vrijeme Drugog vatikanskog koncila pojavio „Glas koncila“, pod uredničkom palicom don Živka Kustića, bio je rijedak primjer slobodnog, katoličkog novinarstva. Jedan od dokumenata Drugog vatikanskog sabora posvećen je medijima, dekret nosi naziv „Inter mirifica“, objavljen je 4. prosinca 1963. : „ … Neka se prije svega promiče dobra štampa. Da bi se čitatelji dobro učvrstili kršćanskim duhom , neka se utemelji i promiče doista katolički tisak. Neka se on – započet i ovisan, bilo posredno od samog crkvenog autoriteta bilo od katoličkih muževa – otvoreno

izdaje s tom namjerom da oblikuje, učvršćuje i promiče javno mnijenje koje je suglasno s prirodnim pravom i katoličkom naukom. Neka širi i ispravno tumači događaje koji se tiču crkvenog života, ističe se u navedenom dekretu. Hrvatska Biskupska Konferencija u duhu dekreta Inter mirifica svojim smjernicama žele potaknuti svoje vjernike da pozornije osluškuju znakove vremena koje Bog upućuje Crkvi preko svijeta medija. U 20. poglavlju pod naslovom stoji: Poželjno je da odbor za sredstva društvenih komunikacija i vlastiti tiskovni ured imaju sve (nad) biskupije, kao i, prema vlastitim prilikama i mogućnostima, barem jednu stručnu osobu koja bi bila zadužena za sredstva društvenih komunikacija. Biskupijski tiskovni uredi skrbe o svim vidicima medijskoga djelovanja unutar mjesne Crkve, povezuju i usmjeruju župna medijska nastojanja, a vrlo tijesno surađuju i s Tiskovnim uredom HBK kao i vodećim nacionalnim medijskim crkvenim ustanovama. Isto tako je zadaća biskupijskih tiskovnih ureda surađivati s javnim medijima, sudjelovati u komunikaciji i zainteresiranima posredovati informacije o općoj i mjesnoj Crkvi, ukratko – razvijati odnose s javnošću. Ako postoje biskupijska glasila ( listovi, radijske postaje,Web stranice i sl.) biskupijski odbori za sredstva društvenih komunikacija potiču, usmjeravaju i nadziru njihov rad. Takvi odbori mogu biti biskupima i svima odgovornima od značajne pomoći omogućujući im, pružanjem tematskih pregleda informacija, mišljenja, bolje upoznavanje života i stvarnosti odnosno načina kako bi se svakodnevno predstavljala u medijima. Tom pozivu odazvale su se sve biskupije te su u svojim biskupijama pokrenula svoja glasila, časopise, novine i druga sredstva priopćavanja kao što su Tv i radio emisije, web stranice, Internet i sl. Šibenski biskup Ivas, svjestan važnosti medija, ustanovio je Ured za kulturu, Ured za medije na čije je čelo imenovao povjerenika. Tako biskupija ima svoju Web stranicu, svoju Tv emisiju „Riječ nade“ jednom tjedno i svoje glasilo „Mihovil“. Kakve biskupijske medije posebice kakvog „Mihovila“ želi biskup Rogić, raspravit će na idućem novom Svećeničkom vijeću. MIHOVIL, travanj 2017.

prijelom2017-03-zadnji.indd 17

17 11.6.2017. 18:16:30

Iz života biskupije

Došašće u župi Promina

Šibenski biskup Tomislav Rogić na treću nedjelju Došašća 11. Prosinca pohodio je župu Promina. Slavio je misno slavlje u župnoj crkvi svetog Mihovila u Oklaju. U koncelebraciji je bio i župnik fra Petar Pletikosa.

Božićni susret redovnica i biskupa Tomislava Rogića Božićni susret redovnica koje djeluju na području Šibenske biskupije sa šibenskim biskupom Tomislavom Rogićem održan je u nedjelju 11. prosinca u samostanu sestra Dominikanki u Šibeniku. Susret je započeo euharistijskim klanjanjem u sklopu kojeg je prigodnu meditaciju imala s. Renata Azinović. „ Pozivaš nas na radost koja dolazi iz uvjerenja kako nas Ti, Gospodine, nisi zaboravio, nego nas uvijek iznova spašavaš od nas samih, našeg egoizma, sebičnosti, zatvorenosti u same sebe, naših briga, problema. Ti nas oslobađaš od naših osamljenosti, praznine, gorčine, ljutnje, mrmljanja, zavisti, oholosti. Ti dolaziš na ovu zemlju spasiti nas, obući nas u haljinu milosti i spasenja i zaogrnuti svojim plaštem opravdanja Nismo osuđeni ostati u

Kršćanski živjeti znači živjeti trajno nadanje. Podnositi strpljivo i ustrajno sve protivštine, poteškoće, trpljenja, uzdajuć se i protiv svake nade – i u bezizlaznim situacijama staviti sve svoje povjerenje u Boga, jer Gospodin ne može zatajiti ! Pa niti onda kad ga ne razumijemo, kad se pokaže da Gospodin ima drugačije planove za nas. Jednostavno vjerovati da Bog zna bolje od nas što je za naše dobro. I još nešto: nikakva prepreka niti poteškoća, niti žrtva sadašnjeg života, ne mogu se mjeriti s veličinom i ljepotom nagrade koju je Bog pripravio onima što ga ljube. Jer i najmanje u Kraljevstvu Božjem veće je od zemaljskog, veće je od onoga što čovjek sam može ostvariti. S Bogom možemo uvijek više! S Bogom možemo najviše, poručio je vjernicima u promini biskup Tomislav Rogić.

Proslavljena sveta Lucija kod sestra bendiktinki Sv. Lucija, djevica i mučenica, proslavljena je u utorak 13. prosinca u istoimenoj samostanskoj crkvi benediktinki u Šibeniku. Svečano misno slavlje uz sudjelovanje velikog broja vjernika predvodio je šibenski biskup Tomislav Rogić.

18 MIHOVIL, travanj 2017. prijelom2017-03-zadnji.indd 18

11.6.2017. 18:16:31

svojim grijesima, krivnjama, nemiru savjesti. Baš naprotiv! Molimo Te to oproštenje da bi nas ispunila Tvoja radost“ kazala je sestra Renata Azinović. Naglasila je kako u svijetu često označenom žalošću i nemirima, Gospodin od redovnika traži važno svjedočanstvo ljepote i pouzdanosti kršćanske vjere. Tu radost povjeravaš našim srcima i našim licima. Njome potičeš, izazivaš, ali i provjeravaš naše svjedočenje redovničkog života. Gdje god su redovnici ondje

je radost, ponavlja Papa. Daj da se danas odazovemo pozivu koji nam ponavljaš: Radujte se! Budi, Gospodine, sva naša radost; Ti ispuni želje naših srca. Nakon euharistijskog klanjanja redovnice su biskupu Rogiću čestitale Božić. U ime redovnica čestitku je uputila milosrdnica s. Ivanka Ćatipović. Biskup je zahvalio redovnicama. Naglasio je kako su one radost i bogatstvo za Crkvu.

Kad razmišljamo o svetoj Luciji dosta bi bile i ove dvije rečenice iz pobožnih predaja, da i nama danas osvijetle put do Boga: »Kad čisto živim, tijelo je moje stan Duha Svetoga!« i „Grijeh je samo ono što čovjek učini slobodnom voljom“, poručio je u homilji biskup Tomislav Rogić. Luciji je bilo najvažnije ostati Kristova!

Duha Božjega. Jedini je uvjet: svojevoljno ne pristati na grijeh, ne izabrati tamu bilo koje vrste, bilo kojeg grijeha. Čuvala je Isusove riječi: Vi ste prijatelji moji ako činite što vam zapovijedam, naglasio je biskup Rogić. Može li zapravo čovjek više od toga ostvariti, nego da svakodnevno, uvijek i jednom zauvijek bude

Ne dopustiti da je nikakav strah, pa ni od muka, odijeli od Boga. Krist je bio svjetlo njezina života i sve bi učinila samo da se ne udalji od svoga Spasitelja. Željela je živjeti u milosti Božjoj, zato je živjela svoju čistoću, predanje Bogu. Kakvo svjedočanstvo da se Božja milost i u nama može nastaniti, da možemo biti nositelji

i ostane prijatelj Božji! Bog ju je izabrao i postavio da trajno rod donosi, da i nama danas bude poticaj na ustrajnost u vjeri, u prijateljstvu s Bogom. Zato ju i danas častimo kao nagovještaj onog svjetla kojeg će Božji Sin svojim rođenjem donijeti na svijet, poručio je između ostalog šibenski biskup.

MIHOVIL, travanj 2017. prijelom2017-03-zadnji.indd 19

19 11.6.2017. 18:16:32

deseta godina akcije

3+ u Vodicama Akciju „3+“ je 2008. potaknuo i pokrenuo u suradnji sa župnim Caritasom, ondašnji župnik Vodica don Frane Šimat sa željom da se u župi pokaže ljubav prema životu kao najvećem Božjem daru i zahvalnost roditeljima i obiteljima koje su odvažne uz Božju pomoć život darovati i roditi svoju djecu. Šibenski biskup Tomislav Rogić na treću nedjelju Došašaća, 11. prosinca, pohodio je župu Vodice. Preko misnog slavlja predstavljeni su krizmanici. U Pastoralnom centru župe po deveti put upriličeno je i organizirao primanje za obitelji pod nazivom „3+“. Riječ je o obiteljima u kojima se u ovoj godini rodilo treće, peto i šesto dijete, te ih je Caritas župe Vodice prigodno darovao jednokratnim novčanim prilogom. Akciju „3+“ je 2008. potaknuo i pokrenuo u suradnji sa župnim Caritasom, ondašnji župnik Vodica don Frane Šimat sa željom da se u župi pokaže ljubav prema životu kao najvećem Božjem daru i zahvalnost roditeljima i obiteljima koje su odvažne uz Božju pomoć život darovati i roditi svoju djecu, kazao je aktualni župnik Vodica don Franjo Glasnović. Raduje to što je u ovoj godini, u sklopu akcije „3+“ obuhvaćeno šesnaest obitelji, četrnaest obitelji s trećim, jedna s petim i jedna sa šestim djetetom. U devet godina akcije od 2008. do 2016. Caritas župe Vodice darivao je osamdeset djece: šesdesetčetiri obitelji s trećim, dvanaest s četvrtim, tri s petim i jednu sa šestim djetetom. Ovogodišnji susret bio je osobit jer je po prvi put na njemu sudjelovao i šibenski biskup Tomislav Rogić. Sve je proteklo u radosnom i ugodnom druženju, za što su osobito zaslužni članovi župnog Caritasa koji su pripremili i organizirali primanje, te darovali obitelji, kazao je župnik Glasnović. Obiteljima je najprije čestitao a onda i zahvalio za njihovu ljubav koju pokazuju prema djeci i

životu, te ih pozvao da u svojim obiteljima žive i svjedoče kršćansku vjeru i vrijednosti. Osobito u ovoj godini koju je crkva posvetila očinstvu pozvao je očeve i muževe da budu stupovi obitelji i sa svojim suprugama pokažu svojoj djeci primjer u vjeri i životu. Nazočnima se obratio i otac biskup mons. Tomislav Rogić, čestitajući obiteljima, zahvaljujući im na spremnosti i otvorenosti u prihvaćanju života koje im je Bog darovao u njihovoj djeci. Sve roditelje je pozvao da uvijek budu otvoreni u ljubavi prema životu. Na kraju je voditeljica župnog Caritasa Vjera Lipić, pozdravila sve nazočne obitelji, čestitala im, te u ime Caritasa svakoj obitelji darovala novčani prilog.

20 MIHOVIL, travanj 2017. prijelom2017-03-zadnji.indd 20

11.6.2017. 18:16:33

Skauti donijeli Betelehemsko svijetlo

koji nisu od ovoga svijeta. Oni koji neće biti opterećeni veličinama ovoga svijeta. Onima koji će u jednostavnosti svoga življenja dopustiti da ih prosvjetli svjetlost sa visina. Oni koji će imati mjesta u svom srcu za život djeteta koje se rada na slami. Biti će medu njima i pastira i mudraca, kraljeva. Bit će važno samo to da traže Boga. Bit će važno da dopuste svjetlu da ih obasja i vodi", kazao je biskup. Zaključio je kako je nužno Krista primiti i povjerovati mu jer tako se postaje svjetlo za druge, odraz Božjeg svjetla.

kolo i pivači sv. jakova

Već sada tradicionalni predbožićni program „Djeca pjevaju Adventu“ u sklopu kojeg je u Šibenik stiglo Betlehemsko svjetlo održan je u subotu, 17. prosinca, u katedrali svetog Jakova. U katedrali se uz brojne vjernike okupio veliki broj djece koja su pjesmom uveličala Došašće u gradu Šibeniku. Nastupili su dječji župni pjevački zborovi iz župa: Katedrala, Gospa van grada, Šubićevac, Baldekin, Skradin i Murter. U dječjem zboru župe Baldekin pjevao je sljepi dječak Mate Bralić kojeg su svi pozdravili velikim pljeskom. Na kraju programa u katedralu stiglo je Betlehemsko svjetlo koje je primio šibenski biskup Tomislav Rogić. Svjetlo su donijeli predstavnici katoličkih skauta Šibenske biskupije. U prigodnom nagovoru biskup je rekao kako je Bog odlučio da se ispunilo vrijeme objaviti čovjeku svu svoju ljubav, svu svoju naklonjenost, svu svoju milinu. "Svjetlost istinska dođe na svijet da prosvijetli svakog čovjeka. Dođe u svijet koji stvori, kome udahnu život, kojemu darova postojanje. Sam Bog postade dijelom svoga stvorenja da mu pokaže put, da mu preusmjeri korake, da ga vodi, da ga voli, da ga usreći i zauvijek k sebi privede. I svijet ga ne upozna! Dođe k svojima i njegovi ga ne primiše", kazao je biskup Rogić. Naglasio je kako se Isus rodio u siromaštvu odbačenosti. "Postade Bog malen, bespomoćno djetešce kako bi mu mogli prići oni maleni

Koncert prigodom Proslave

Šibensko pjevačko društvo „Kolo“ u subotu, 17. prosinca, održalo je tradicionalni božićni koncert u Katedrali Sv. Jakova u Šibeniku. Koncert je prigodom starog šibenskog običaja Proslave održan s početkom u 23 sata. Uz Kolaše nastupili su i Pivači svetog Jakova. Točno u ponoć kad su zazvonila crkvena zvona pjesma šibenskog Kola najavila je dolazak Božića. Kolaši i velik broj posjetitelja koncerta zajedno su izišli na ulicu poslušati zvona. Počastili su se domaćim fritulama i nastavili s pjesmom. Uz Kolo i Pivače svetog Jakova Proslavi su se pridružile i Šuštine, koje su zaplesale tradicionalno Šibensko kolo. MIHOVIL, travanj 2017.

prijelom2017-03-zadnji.indd 21

21 11.6.2017. 18:16:34

mons rogić ravnateljima vrtića, osnovnih i srednjih škola:

Pozvani smo biti u službi roditeljima Božićni susret šibenskog biskupa Tomislava Rogića s ravnateljima osnovnih i srednjih škola te dječjih vrtića upriličen je u srijedu, 21. prosinca, u dvorani biskupske palače u Šibeniku. Susret je započeo prigodnim nastupom učenika OŠ Ivana Dunkovića iz Marine. Riječi pozdrava uputila je predstojnica Katehetskog ureda Šibenske biskupije s. Jakica Vuco. „Ovaj susret je novi pokazatelj potrebe za suradnjom i partnerstvom na istom području djelovanja. U odnosu smo delegiranih odgojitelja koji su pozvani, svatko na svome području, biti u službi roditeljima, i njima - kao prvotnim odgojiteljima koji po naravnom pravu i Ustavu imaju pravo na odgoj i obrazovanje svoje djece pomoći u ostvarenju njihove zadaće. Svima nam je na srcu na kraju odgojno-obrazovnog ciklusa dobiti cjelovite, zaokružene, stabilne, obrazovane i dobro odgojene građane našega društva koji će odgovorno i slobodno preuzeti dužnosti i službe koje neprestano gradimo i usavršavamo. U ovom božićnom vremenu svi smo obojeni radošću i velikodušnošću. Neka tako bude u svakom vremenu u godini! U ovim danima pokušavamo biti blizu onima koji su potrebni naše brige, pažnje, pomoći, riječi. Neka tako bude tijekom cijele nove 2017. godine. Neka nam ne ponestane empatije i hrabrosti za dobro čovjeka, bio on mali ili veliki!“, kazala je predstojnica s. Jakica Vuco. U ime ravnatelja biskupa je pozdravio ravnatelj OŠ Domovinske zahvalnosti iz Knina Ivan Uzum. Uz dobre želje za Božić i predstojeću godinu ukazao je na lošu demografsku sliku koja negativno utječe na hrvatski narod, a jednako tako i za školstvo. Pred vama su ljudi koji čine sve da bi spasili sustav odgoja i obrazovanja u našoj sredini, kazao je ravanatelj Uzum. Prigodnu riječ izrekla je i pročelnica

Upravnog odjela za prosvjetu, znanost, kulturu i šport Šibensko-kninske županije, Dijana Ercegović. Biskup Tomislav Rogić je ravnateljima ukazao na važnost obrazovanja. Istaknuo je kako Hrvatska ima kvalitetno školstvo i to prvenstveno zahvaljujući djelatnicima u prosvjeti. Naglasio je kako je Božić izvanredna prilika da se obitelji pozve da se otvore životu. Prenio je čestitke i pozdrave umirovljenoga biskupa Ante Ivasa.

22 MIHOVIL, travanj 2017. prijelom2017-03-zadnji.indd 22

11.6.2017. 18:16:35

Adventski koncert u crkvi Svetog Ante

Kao i u mnogim župama i gradovima u adventsko vrijeme, i u Drnišu je pripremljen prigodni adventski program. U crkvi svetog Ante, u utorak, 20. prosinca 2016. godine, koncert je održao drniški Gradski pjevački zbor „Neuma“ uz gostovanje Dječjeg zbora Župe Gospe od Ružarija. Sam koncert započelo je tridesetak malih pjevača i pjevačica iz župskog Dječjeg zbora koji su pod vodstvom svoje voditeljice s. Klare Pavlović, izvedbom gregorijanskog korala Čuj, jasni glas odjekuje i skladbom Tješite, tješite moj narod (Iz 40 - Ivan Široki) pokušali pripraviti put Gospodinu koji dolazi. Duh Božića dočarali su skladbama Pada zimska noć i Budimo radosni (M. Matanović), a svoju čestitku cijeloj Lijepoj našoj otpjevali su u pjesmi Sretan Božić, Hrvatska (N. Krpetić). Gradski pjevački zbor „Neuma“, koji sedmu godinu za redom priprema prigodni koncert u ovom svetom razdoblju i na taj način izvlači iz zaborava neke stare, tradicionalne, pomalo već zaboravljene melodije, ovoga se puta predstavio mješovitim i ženskim zborskim programom. U hladno zimsko predvečerje prisutne ljubitelje dobre glazbe ugrijali su između ostaloga gregorijanski korali, obrade narodnih pjesama, skladbe iz Cithare octochorde (Poslan bi anđel Gabrijel; Spavaj, Sin-

ko), Hrvatskog crkvenog kantuala (Raduj se, grade Nazaret) i Pavlinske pjesmarice (Narodi nam se). Gregorijanskim koralom s tekstom adventskog sadržaja Raduj se nebo, Neuma je pod vodstvom prof. Jelene Prpa započela svoj nastup. Skladbe starih talijanskih skladatelja - Introito per l'Epifania (G. B. Borghi) i Responsorii per il mattutino del s. Natale - 2. Notturno Resp. 3 (F. Basili), preko Offertorium pastorale, Zajčevog dvopjeva za sopran i alt (sopran Lucija Marin, alt Josipa Prpa) te Odakove Uspavanke malenom Isusu (tekst Aleksa Kokić) polagano su, uz obrade narodnih pjesama Poslušajte svi sada (Podravina) i U Betlehemu (Poljska), dočarale nadolazeću božićnu radost. Na samom kraju koncerta, zajedničkom izvedbom Padaj s neba (J. Wallinger), pjesme koja već više od stoljeća živi na adventskom glazbenom repertoaru hrvatskog naroda, i mali i veliki zboraši, kao i pune klupe crkve sv. Ante zavapili su da što prije „u taj sretan, blažen čas svemu svijetu nikne spas“. (franjevci-split.hr)

Učenici KOŠ darovali beskućnike Došašće je, unatoč komercijalizaciji kojoj je izloženo, blagoslovljeno vrijeme iščekivanja i pripremanja za susret s Božićem – malim Bogom. Učenici naše škole već godinama znaju da se taj veliki Susret događa preko bezbroj malih međusobnih susreta čovjeka s čovjekom. U tom svjetlu, u srijedu 21. prosinca 2016., učenici Caritativne skupine i Vjeronaučne olimpijade susreli su se sa štićenicima šibenskog Prihvatilišta za beskućnike i upoznali uvjete u kojima oni žive ove predbožićne dane: njihovu krutu stvarnost i topla ljudska nadanja. Tom su im prilikom darovali nekoliko kutija hrane i higijenskih potrepština koje su učenici i učitelji Škole prikupljali od početka Došašća. Zahvalnost koju su štićenici Prihvatilišta iskazali našim učenicima pretočila se u njihovu zahvalnost Bogu što su bili u mogućnosti barem u ove dane donijeti osmijehe na nečija lica. (os-katolicka-si.skole.hr) MIHOVIL, travanj 2017.

prijelom2017-03-zadnji.indd 23

23 11.6.2017. 18:16:35

akademija povodom 950 godina šibenika

Neka živi, raste i cvjeta Krešimirov raspjevani grad! Devetsto pedeset godina od prvog pisanog spomena grada Šibenika obilježeno je u četvrtak, 22. prosinca, svečanom akademijom u Hrvatskom narodnom kazalištu u Šibeniku. Među brojnim gostima i uzvanicima bili su šibenski biskup Tomilsav Rogić, umirovljeni biskup Ante Ivas i zadarski nadbiskup i predsjednik Hrvatske biskupske konferencije Želimir Puljić koji je održao prigodni govor.

„Svim žiteljima ovoga grada na čelu s Vama, poštovani gospodine gradonačelniče, čestitam ovu visoku obljetnicu, u ime biskupa Tomislava koji je preuzeo kormilo ove časne biskupije upravo u rođendanskoj godini ovoga grada; u ime umirovljenog i zaslužnog biskupa Ante, koga smo u biskupskom zboru od milja zvali „Stari“, ne zbog njegovih godina i sijedih vlasi, već zbog mudrih, pjesničkih i rodoljubnih iskrica kojima nas je trajno obogaćivao. Počašćen sam što u njihovo i u svoje ime mogu u ovoj svečanoj prigodi poželjeti obilje Božjeg blago-

24 MIHOVIL, travanj 2017. prijelom2017-03-zadnji.indd 24

11.6.2017. 18:16:36

slova i sretnih i plodnih godina za budućnost Šibenika koji se s pravom diči što je „Krešimirov grad“. Neka ovaj „grad od kamena“, čvrstih bedema i strmih litica, ponosnih palača i tisnih kala, kupola i tvrđava i dalje miluju sunce i bura, i obliva Jadransko more kroz brojna stoljeća. Latini bi rekli: Vivat, crescat et floreat! - neka živi, raste i cvjeta Krešimirov raspjevani grad!“ poručio je zadarski nadbiskup koji je čestitao i predstojeće blagdane. Nakon akademije u Gradskoj vijećnici održan

je božićni prijem gradonačelnika i župana za gospodarstvenike i javne i kulturne djelatnike. Uz župana i gradonačelnika uzvanicima se obratio i šibenski biskup Tomislav Rogić: „Naš Šibenik slavi 950 godina. Božićna radost pred 950 godina ovjekovječi se u zapisu: „Godine utjelovljenja Gospodnjega našega Isusa Krista 1066.“ Hrvatski kralj Petar Krešimir IV piše u Šibeniku povelju. I rađa se grad. Godine mu teku od spomena utjelovljenja našega Gospodina. Od Božića do Božića raste i stasa. Prolazi kroz svoje radosti i nade, muke i tjeskobe. Vrijeme se mjeri od onog rođenja u Betlehemskoj štalici kad na svijet dođe Božji Sin. Broji Šibenik godine pod zaštitom sv. Mihovila, podno njegovih tvrđava, oko katedrale sv. Jakova, pod slikom Gospe od Plača, u uzdasima Molitve šibenske, davno Gospi napisane, među prvim spisima Hrvatskog naroda, okružen Gospinim svetištima. Nikolu zaziva! Prolazi svoje Scile i Haribde: stradanja, pustošenja, pa se smanji – pa naraste. Odolijeva! Buja životom, pa zastane i opet nađe nove snage da se pridigne i rascvjeta u svojoj djeci koja opet plešu i pjevaju od radosti. Očistiti nam je srce i napraviti mjesta BOŽIĆU da dođe k svojima koji će ga primiti, koji će mu vjerovati da je ljubav Božja došla na svijet biti uzrokom trajne čovjekove radosti. Da je rođenje Isusovo istinski početak boljega svijeta“, poučio je šibenski biskup.

MIHOVIL, travanj 2017. prijelom2017-03-zadnji.indd 25

25 11.6.2017. 18:16:37

ponoćka u katedrali

Recitalom “Moj grad” vjernici ušli u misu Ponoćku Zastanimo svi na početku ovog radosnog slavlja, zastanimo pred tek rođenim djetetom koje daje život svijetu, koje nudi spasenje. Neka večeras svaki od nas prinese na oltar svega sebe. Neka Novorođeni svakome udijeli ono što mu je najpotrebnije za sretan i blagoslovljen život. Osjetimo večeras da je Bog među nama i neka se radost Božića pretoči u naš život. Neka bratska ljubav poveže srca. Neka nas ozari ova svjetlost sa visina i očisti od svih naših slabosti, manjkavosti, grijeha i propusta. Neka nam Novorođeni donese tako potrebno obraćenje srca, poručio je u uvodnom dijelu mise polnoćke u katedrali svetog Jakova u Šibeniku šibenski biskup Tomislav Rogić. U koncelebraciji su bili katedralni župnik don Krešimir Mateša, umirovljeni svećenik don Ivo Babačić, te šibenski biskup u miru Ante Ivas. “Samo zbog tog da čovjekovo srce vrati svome Stvoritelju, samo zbog toga da to srce ispuni srećom, životom i radosti koje mu je namijenio, Bog sam uzima ljudsko srce. Utjelovio se pod čistim srcem Djevice Marije, sam postade čovjekom od krvi i mesa. Na Božić je zakucalo Božje srce u novorođenom djetetu. Bog nalazi novi put od kojeg više neće odustati. Želi se potpuno primaknuti ljudskom srcu da ga svojom ljubavlju ogrije, svojim svjetlom obasja, svojim Božanskim životom ispuni”, istaknuo je u homilji biskup Rogić. Kazao je kako Bog oholom čovjeku pokazuje koliko se spreman poniziti ne bi li pridobio njegovu naklonost, ne bi li i ljudsko srce počelo za Boga kucati. Čudesno, nevjerojatno, apsurdno! Čovjek stalno teži za višim: više imati,

više postići, više moći učiniti, lagodnije živjeti s manje truda. Svega više i više i nikad dosta. A Bog koji sve može i sve zna bira štalicu, bira jednostavne i priproste koji svoja srca još nisu koječime ispunili. Bog bira one u čijem srcu može naći mjesta. Prvi su priprosti pastiri, ali uskoro će doći i mudraci. Nije važno tko je. Važno je da li u srcu ima mjesta za Boga! Za Božju ljubav nema recesije, njezine dionice nikada ne padaju. Možemo se zagledati u naš današnji svijet iz kojeg god kuta hoćete. Možemo napraviti bezbrojne analize, uočavati probleme i potrebe, pisati zakone, osnivati komisije, nuditi rješenja u tisućama oblika. Sve će se na koncu svesti na jedno: imamo li u srcu mjesta za Boga! Može li se kod nas nastaniti? Može li nas svojom ljubavlju pokrenuti? Danima se već o Božiću govori. Današnji svijet kao da je krenuo obrnutim putem. Umjesto da srca otvorimo, da mjesta napravimo, putove do srca raskrčimo - mi kao da se želimo svime i svačim zatrpati jer se bojimo da bi nas Božić mogao drugačijim ljudima učiniti. Dozvolimo novorođenom Spasitelju da uđe pod naš krov. Da nam dušu iscijeli, radost i

26 MIHOVIL, travanj 2017. prijelom2017-03-zadnji.indd 26

11.6.2017. 18:16:38

božić u katedrali

Bog je postao čovjekom

nadu povrati, da nas božanskim životom i ljubavlju ispuni. Tada će se Božićna radost u naš život pretočiti, a i srce bi svakodnevno moglo drugačije kucati. Može to Šibenik, kako i ne bi kad je i njegovo srce počelo kucati pred 950 godina na dan Božjeg Utjelovljenja, zaključio je biskup Tomislav Rogić. Misnom slavlju prethodio je recital “Moj grad” kojeg je prema tekstovima biskupa Ante Ivasa i pjesnika Vinka Nikolića priredio splitski svećenik don Ante Mateljan. Recital “Moj grad” posvećen je 950. obljetnici župe svetog Jakova koja svoju obljetnicu slavi uz obljetnicu prvog spomena imena grada Šibenika. Recital je uz prolog imao pet slika: Grad, Zemlja, Korijen, Molitva, Zapis. Recital je završio epilogom i stihovima “Neka Bog te i Gospa čuva, o grade moj”, kada je jedna obitelj u katedralne jaslice prinijela lik Isusa kojeg je primio biskup Tomislav Rogić i stavio u jaslice. Tekstove recitala čitali su Marina Jurković i Jakov Bilić uz glazbenu pratnju Mješovitog katedralog zbora. Za orguljama je bio Nikola Lovrić – Caparin, a pratnja na gitari bio je Ivan Samodol.

Božićno misno slavlje u katedrali svetog Jakova u Šibeniku predvodio je šibenski biskup Tomislav Rogić. Na slavlju je koncelebrirao i umirovljeni biskup Ante Ivas. Misno slavlje pjevanjem božićnih napjeva animirao je Mješoviti zbor katedrale svetog Jakova pod ravnanjem prof. Jelene Mikulandre, te uz orguljašku pratnju Nikole Lovrića Caparina. „Bog je postao čovjekom. Događaj njegova rođenja i sve što se oko toga zbivalo otkrivaju nam koliko se Bog ponizio, koliko nam je u svemu htio biti sličan, koliko nam je htio biti blizak. Lišio je sebe svoga savršenstva i dijelio s nama nevolje ljudskog postojanja od samog početka. Josip i Marija s Isusom nisu klonuli. Nisu se razočarali. Nisu odustali zato što im je Bog tolike prepreke postavio. Oni nas uče vjerovati. Pokazuju nam što znači prepustiti putove svoje Gospodinu. Vjeru pokazuju kao najjaču životnu snagu. Vjerom u Boga možemo pobijediti svijet“, poručio je u homiliji biskup Tomislav Rogić. „Čudesna je ta Radosna vijest, taj događaj u punini vremena. Nikad ga do kraja nećemo obuhvatiti jer je bezgraničan kao što je Božja ljubav bezgranična. Valjalo bi neprestano pronalaziti načina da nas ta radosna vijest hrani, jača, krijepi, diže, jednom riječju: spašava, kazao je biskup Rogić. Naglasio je kako je Božić dan kad odjekuje Radosna vijest. Božić je prilika osvrnuti se na naše živote, na tolike konkretnosti koje još nije zahvatila Radosna vijest. Naš javni život, javna riječ i mediji, bračna ljubav, obitelj i odgoj generacija koje stasaju, pravda i pravo u poslovnom svijetu, dobrosusjedski odnosi, pravo na život nerođenih, bratska ljubav, briga za stare i napuštene... Koliko bi još područja ljudskog života mogli nabrojiti. Svi ti vidovi našeg postojanja, žeđaju za Radosnom vijesti!“ poručio je između ostalog šibenski biskup. Nakon misnog slavlja, prema starom šibenskom običaju, brojni vjernici u dvorani biskupske palaće biskupima Tomislavu Rogiću i Anti Ivasu osobno su čestitali i zaželjeli sve najbolje prigodom Božića. MIHOVIL, travanj 2017.

prijelom2017-03-zadnji.indd 27

27 11.6.2017. 18:16:38

BISKUP ROGIĆ ZATVORENICIMA:

Božićem Bog oholom čovjeku pokazuje koliko se spreman poniziti Božićnu poruku mira, ljubavi i nade zatvorenicima Okružnog zatvora u Šibeniku u utorak, 27. prosinca, donio je šibenski biskup Tomislav Rogić. U zatvorskoj kapeli Uzvišenja sv. Križa predvodio je misno slavlje na kojem se okupilo četrdesetak zatvorenika. Koncelebrirali su zatvorski kapelan pater Paul Karim, CSSp i biskupov tajnik don Roko Glasnović. Preko misnog slavlja pjevao je biskupijski zbor mladih „Laudantes“. U homilji biskup Rogić naglasio je kako Božićem Bog oholom čovjeku pokazuje koliko se spreman poniziti, ne bi li pridobio njegovu naklonost, ne bi li i ljudsko srce počelo za Boga kucati! Čovjek stalno teži za višim: više imati, više postići, više moći učiniti, lagodnije živjeti s manje truda. Svega više i više i nikad dosta. A Bog koji sve može i sve zna bira štalicu, bira jednostavne i priproste koji svoja srca još

nisu koječime ispunili. Bog bira one u čijem srcu može naći mjesta. Prvi su priprosti pastiri, ali uskoro će doći i mudraci. Nije važno tko je. Važno je da li u srcu ima mjesta za Boga, poručio je biskup. Naglasio je kako Božje srce je zakucalo u Betlehemu. Na Kalvariji to će srce biti probodeno. Iskrvarit će do kraja. Na posljednjoj večeri Isus, Božji Sin, daje kruh života. U tajni euharistije neprestano kuca Božje srce, među nama se utjelovljuje, za nas umire i neprestano nam život daruje. Odlučio je Bog dati nam hranu za srce, da ga Božja ljubav neprestano hrani, vodi, mijenja, izmiruje sa sobom i s drugima i pobožanstvenjuje, poručio je zatvorenicima biskup Tomislav Rogić. Biskup se susreo i sa zatvorskim osobljem te im odao priznanje za posao koji rade, a koji nije lagan. Istaknuta je i više nego dobra suradnja Šibenske biskupije i Okružnog zatvora Šibenik. Naglašeno je kako je zatvorenicima u rehabilitaciji bitna i duhovna dimenzija.

28 MIHOVIL, travanj 2017. prijelom2017-03-zadnji.indd 28

11.6.2017. 18:16:39

Božićna misa u cvjetnom domu

Štićenicima „Cvjetnog doma“ duhovna skrb i nazočnost svećenika znatno pomaže u svakodnevnom životu

Ravnatelj Doma Tomislav Ninić zahvalio je biskupu Rogiću na trajnoj brizi za stare i nemoćne u gradu Šibeniku, te na podršci koja se od Šibenske crkve, kad se radi o osobama treće i četvrte životne dobi, uvijek dobije. Duhovnik u Cvjetnom domu fra Ivan Penava kazao je kako štićenicima „Cvjetnog doma“ duhovna skrb i nazočnost svećenika znatno pomaže u svakodnevnom životu i poteškoćama koje nosi starija dob. Nakon misnog slavlja biskup je štićenicima podijelio prigodne poklone. Preko misnog slavlja pjevao je zbor župe Vidici skupa sa zborom sastavljenim od korisnika „Cvjetnog doma“.

Šibenski biskup Tomislav Rogić prigodom svetkovine Božića u srijedu 28. prosinca pohodio je „Dom za starije i nemoćne osobe - Cvjetni dom“ u Šibeniku. Slavio je euharistiju za štićenike doma. Uz biskupa koncelebrirao je župnik župe Vidici i duhovnik u Cvjetnom domu fra Ivan Penava, te biskupov tajnik don Roko Glasnović.

BOŽIĆNI BLAGOSLOV KATOLIČKE OSNOVNE ŠKOLE

Bog nam dolazi kao malo dijete kako bi u njemu vidjeli Spasitelja, poručio je biskup Rogić u homilji. Bog želi da u njemu vidimo spremnost trpjeti za naše spasenje već od rođenja. Isus koji je uzeo ljudsko srce želi uči u svako srce kako bi ljudska srca kucala za Boga. Poruka Božića uvijek iznova stoji pred nama kao radosna vijest i izazov, kako ne bi zaboravili ostavljati mjesta za Isusa. Ako Bog ima mjesta ima u našim životima onda znamo s kim hodamo i kome idemo. Neka radost Božića trajno odzvanja u vama i neka se pretače prije Božića i u sve dane koje nam donosi 2017. godina, poručio je biskup Tomislav Rogić.

U osmini Božića, na spomen Sv. Tome Becketa, 29. prosinca okupljena zajednica naših djelatnika sudjelovala je na Božićnom blagoslovu koji je Službom riječi slavio o. biskup mons. Tomislav Rogić. U molitvi je o. biskup osobito molio da Božji blagoslov bude prisutan u životu, obiteljima i djelovanju Katoličke osnovne škole. Također je molio i da učenici naše škole odrastaju i u svojim obiteljima i u školi te da i ova velika školska obitelj može svojim radom osigurati napredak učenicima. Blagoslovnom molitvom za obilje milosti svih koji djeluju i pohađaju školu i samim blagoslovom završena je Služba riječi. (os-katolicka-si.skole.hr) MIHOVIL, travanj 2017.

prijelom2017-03-zadnji.indd 29

29 11.6.2017. 18:16:40

Božićni blagdani u Siveriću Božić često slovi kao najradosniji kršćanski blagdan, a ove godine u Župi sv. Petra u Siveriću je uistinu to i bio. Rijeke naroda slijevale su se prema župnoj crkvi na Badnju večer, na sam Božić te nadolazećih dana Božićne osmine. Prije same ponoćke djeca iz župe su igrokazom Što bismo mogli pokloniti Isusu? (autorica Sanja Blažina) koji je s njima pripremila mlada župljanka Barbara Tomić, svima prisutnima dočarala pravi smisao Božića i kršćanskog života. U tekstu prilagođenom aktualnom vremenu koje je u tehnološkom pogledu blisko savršenstvu, ipak na kraju pobjeđuje samo jedna misao - samo dobrim djelima usmjerenima prema bratu čovjeku darivamo i samoga Isusa. Misao je to koja ne zastarijeva, jer „što je Božje i ljudsko je - Bog je uzeo naše suho, krhko tijelo. Jednaki smo u svemu osim u grijehu.“ , kako se moglo čuti u božićnoj propovijedi siverskog župnika fra Ilije Mikulića. Na Mladince (blagdan Nevine dječice), u srijedu, 28. prosinca 2016., u večernjim satima, župna crkva sv. Petra bila je središte zanimljivog događanja. Kako i priliči ovom vremenu darivanja, radosti, ljubavi i veselja, svi župljani i mnogobrojni gosti bili su počašćeni koncertom u organizaciji župe. Koncert je priredio drniški Gradski pjevački zbor „Neuma“ kojemu je u njegovih sedam godina djelovanja ovo bio prvi nastup u Siveriću. Uz njih je nastupio i Zbor mladih župe domaćina. Iako djeluje tek nekoliko mjeseci, Zbor mladih Župe sv. Petra u Siveriću koji vodi Antonia Tomić ovim nastupom predstavio se široj javnosti. Prvi put se dvadesetak djece i mladih zajednički spustilo s kora gdje sudjeluju na nedjeljnim

misama (i gdje su također prigodno pjevali uz već spomenuti igrokaz), ne bi li sav vjernički puk vidio njihova ozarena lica i entuzijazam dok radosno, slaveći Boga tek rođenog, pjevaju tradicionalne božićne pjesme Adeste fideles i Radujte se narodi. Gradski pjevački zbor „Neuma“ je za svoje prvo predstavljanje u Siveriću odabrao prigodne božićne pjesme te duhovne šansone. Mjesto rođenja poznatog hrvatskog skladatelja Krste Odaka bilo je idealno za izvođenje njegove Uspavanke malenom Isusu (tekst Aleksa Kokić). Svjedočanstvo „Isus se rodi, puk oslobodi“ iskazano je narodnom poljskom U Betlehemu, pjesmom iz Podravine Poslušajte svi sada te skladbom Spavaj, Sinko iz preko tri stoljeća stare hrvatske pjesmarice Cithare octochorde. Na programu su se mogle pronaći i skladbe iz arhiva šibenske katedrale - Introito per l'Epifania (G. B. Borghi) i Responsorii per il mattutino del s. Natale - 2. Notturno Resp. 3 (F. Basili) te Laudate Dominum (Lorenzo Perosi) kao i Zajčev dvopjev za sopran i alt Offertorium pastorale (sopran Lucija Marin, alt Josipa Prpa). Za

30 MIHOVIL, travanj 2017. prijelom2017-03-zadnji.indd 30

11.6.2017. 18:16:40

Jaslice u srcu u gradacu Betlehem, zvijezda, pastir, vol, magarac pa i same jaslice ostali su nemoćni, u ovo božićno vrijeme, u Gradacu na blagdan sv. Stjepana, 26. prosinca 2016. Svi oni su malom, tek jučer rođenom Isusu poželjeli podariti svoju ljubav u vidu štalice, putokaza, topline i gostoprimstva, ali Gospine zvjezdice, zbor mladih koji već tradicionalno na ovaj dan za sve župljane priprema prigodni program, otkrile su što novorođenom Djetešcu istinski treba.

sam kraj programa Neuma je izvela You raise me up (B. Graham - R. Lovland) i Siyahamba (Afrika), pjesme uvijek rado prihvaćene od publike, a tako je bilo i u dupkom punoj crkvi sv. Petra. Na samom kraju programa svi izvođači su zajedno, pod ravnanjem Neumine dirigentice prof. Jelene Prpa, izveli svima znanu Narodi nam se (Pavlinska pjesmarica). Božja ljubav i snaga te večeri su zavladali Siverićem. Možda ih je svojim stihovima („pjevajmo dok ne siđe snaga Božja“) k nama na zemlju prizvala Neumina pjesma Now let us sing (crnačka duhovna) kojom je drniški zbor i započeo svoj nastup. Na samom koncertu i na druženju koje je uslijedilo do kasno u noć pokraj prigodno izgrađene Božićne kućice, uz darove Djeda Božićnjaka djeci, gotovo nestvaran broj ljudi za mjesto koje broji tek nekoliko stotina stanovnika uživao je istinsku radost Božića. Da se ulaz u Siverić ovih dana kojim slučajem naplaćivao, tražila bi se, zasigurno, karta više. (franjevci-split.hr)

U crkvi Porođenja Marijina u Gradacu izveli su igrokaz „Jaslice u srcu“ autora Zvonka Klemenčića - Mite te na jednostavan način svim prisutnima otkrili pravu tajnu Božića - Isusovo rođenje u srcima svakoga od nas. Izvanjski znakovi Božića u životima ove djece i mladih koji radosno i s veseljem sudjeluju u aktivnom životu vlastite župe nisu od presudne važnosti. Najvažnije je, prema onome što se moglo čuti, „da vam se djetešce Isus baš u srcu rodi“ te primjer koji svim ljudima svjedoči „ da je u vama sakriveno to malo Božansko dijete“. Upravo sličnu misao izrekao je i župnik fra Jozo Jukić u svojoj propovijedi poručivši nazočnima da je srž vrijednosti života kad ono „što izražavamo riječima potvrdimo u djelima“ budući da „riječi potiču, a primjeri privlače“. Ovom prigodom Gospine zvjezdice su predstavile i nekoliko debitantica, prvopričesnica koje su na svom prvom nastupu svima pokazale svu raskoš svog glumačkog i pjevačkog talenta. Izvedbom pjesama Djetešce mileno (Brač) i Maleni Isuse (autorica Tihana Strancarić) uz klavirsku pratnju članice zbora Emilije Sučić i njihove voditeljice prof. Jelene Prpa, zvonki anđeoski glasovi mladih pjevačica pripomogli su da u prepunoj crkvi „ljubav tog malog Boga u svakom srcu zablista“. (franjevci-split.hr) MIHOVIL, travanj 2017.

prijelom2017-03-zadnji.indd 31

31 11.6.2017. 18:16:41

PJEVAČI BETLEHEMSKE ZVIJEZDE

Posjećeno preko 500 obitelji Župa Presvetog Srca Isusova 28. i 29. prosinca po osmi puta organizirala je akciju „Pjevači betlehemske zvijezde“ u sklopu svoje stalne misije prikupljanja novčane pomoći za školovanje siromašne djece u Africi. Djeca pod imenom „Pjevači betlehemske zvijezde“ posjećuju domove svojih župljana, pjevaju domaćinima tradicionalne blagdanske pjesme i prikupljaju pomoć za školovanje svojih siromašnih i gladnih vršnjaka u Africi. Ove će godine „Pjevači betlehemske zvijezde“ posjetiti gotovo 500 obitelji u župi Presvetog Srca Isusova koje su pristale primiti ih i sudjelovati u ovoj lijepoj plemenitoj humanitarnoj akciji. Iako se župa Presvetog Srca Isusova ne ističe po bogatstvu svojih župljana, oni su u Hrvatskoj u samom vrhu u humanitarnom djelovanju. Zahvaljujući njihovim novčanim darovima ova župa školuje siromašnu djecu u Africi, koja bez te pomoći nikad ne bi naučili ni čitati ni pisati. Školovanje osmoškolca u Misijskim krajevima godišnje košta 100 eura, a srednjoškolca 150. „Pomažući svojim gladnim i siromašnim vršnjacima naša djeca čine dobro djelo, ali istovremeno obogaćuju sama sebe, svoje obitelji i cijelu našu zajednicu“, kazao nam je župnik župe Presvetog Srca Isusova don Tomislav Puljić. „Najveća vrijednost cijelog ovog projek-

ta je što se naša djeca odgajaju u duhu dobrote, altruizma i elementarne ljudske solidarnosti. To što uče kako je dobro činiti dobro ne može se mjeriti materijalnim vrijednostima, a činjenica da u ovoj misiji sudjeluju s radošću i veseljem svemu daje jednu duboku ljudsku i duhovnu dimenziju. Radostan sam i ponosan na sve moje pjevače Betlehemske zvijezde i na sve moje župljane koji će im i ove godine otvoriti vrata svojih domova i svoja srca.“

32 MIHOVIL, travanj 2017. prijelom2017-03-zadnji.indd 32

11.6.2017. 18:16:42

sveti Silvestar u labinu

vratimo se Bogu koji je izvor i počelo istinskoga života Blagdan svetog Silvestra pape proslavljen je u subotu, 31. prosinca, u župi Prgomet – Labin u crkvi svetog Silvestra u Labinu. Slavlje je započelo procesijom. Kip sv. Silvestra nosili su vjernici iz Labina, a euharistijsko slavlje predvodio je župnik fra Ante Vugdelija uz koncelebraciju fra Stipice Grgata, zborovođe u svetištu i župi Gospe od Zdravlja u Splitu. U slavlju je sudjelovalo oko stotrideset vjernika. U propovijedi fra Ante je progovorio o tri tjeskobe o kojima je razmišljao i papa Silvestar. Naime, nakon što je kršćanstvo dobilo slobodu milanskim ediktom, papa se pitao na koji će način vjernici odgovoriti na tu slobodu u svome svakodnevnom životu. Na odgovor nije trebalo dugo čekati, što pokazuje Nicejski sabor 325. godine na kojem je osuđeno krivovjerje Arija i potvrđeno da je Isus Krist Bogočovjek. I danas vjernici žive u slobodi, nastavio je fra Ante, ali nažalost ta se sloboda zloupotrebljava jer se neki opredjeljuju za kocku, drogu, alkohol i tako uništavaju svoj život ali i svoju vjeru. Fra Ante je nadalje naglasio kako je Bog stvorio čovjeka „na svoju sliku“, „muško i žensko stvori ih. I blagoslovi ih Bog i reče im: 'Plodite se, i množite!“ Čovjek je slika Božja, ali danas čovjek iskrivljuje tu sliku Božju na različite načine. Potom je fra Ante progovorio o tjeskobi pape Silvestra kako njegov prijatelj car Konstantin odgađa krštenje iako mu pomaže

graditi crkve. I danas se događa da prijatelji biskupa i svećenika ponekad ne žive svoje kršćanstvo na dostajan način. Na završetku je propovjednik pozvao da se vratimo Bogu koji je izvor i počelo istinskoga života te da je ovo slavlje podsjetnik da ne zalutamo i ne prihvatimo utjecaj pomodarstva jer sve to nagrđuje sliku Božju. Završio je molitvom sv. Silvestru da živimo na čast i slavu Božju. Na završetku euharistijskog slavlja bio je blagoslov s Presvetim Oltarskim Sakramentom. Župnik fra Ante Vugdelija zahvalio je svim sudionicima slavlja i pročitao statistiku župe. Himnom „Tebe Boga hvalimo“ župnik je predvodio zahvalu Bogu na svim dobročinstvima kroz proteklu godinu. Proslava sv. Silvestra nastavljena je u staroj školi prigodnim domjenkom, pjesmom i druženjem. (franjevci-split.hr) MIHOVIL, travanj 2017.

prijelom2017-03-zadnji.indd 33

33 11.6.2017. 18:16:42

U katedrali Izvedene skladbe pronađene u muzikalijama katedrale svetog Jakova

Božićne pjesme iz sredine 19. stoljeća Božićni koncert iz glazbenog arhiva katedrale svetog Jakova upriličen povodom 950. obljetnice prvog pisanog spomena grada Šibenika održan je u četvrtak 29. prosinca u katedrali svetog Jakova. U programu u kojem su izvedene božićne pjesme iz sredine 19. stoljeća pronađene u glazbenom arhivu šibenske katedrale, nastupili su: Pivači sv. Jakova pod vodstvom Ane Gović Blaće, Gradski pjevački zbor Neuma iz Drniša pod vodstvom Jelene Prpe, Petrova lađa župe Vidici pod vodstvom Martina Radoševića, Pjevački zbor „Sv. Juraj“ iz Pirovca pod vodstvom Josipe Martinović, Crkveni zbor župe Rođenja Blažene Djevice Marije iz Skradina koji vodi Diana Gaši, Crkveni zbor župe Gospe van Grada iz šibenskog Varoša pod vodstvom Vladimire Nakić te Mješoviti katedralni zbor koji vodi Jelena Mikulandra. Kao solisti nastupili su sopranistica Andrea Paić, mezzosopranistica Jelena Pletikosa, bas Rafael Lovrić Caparin i Nikola Lovrić Caparin na orguljama. Uvod u koncert bilo je kratko izlaganje muzikologinje dr. sc. Snježane Miklaušić – Ćeran. U okviru Orguljaške ljetne škole u Šibeniku koja djeluje od 1994. godine pokrenuta je 2000. godine Arhivistička radionica s jasno određenim ciljevima istraživanja podataka o

orguljama i njihovim graditeljima, orguljašima i skladateljima u arhivima šibenskih crkava i samostana. U sklopu spomenute radionice obrađena je i zbirka muzikalija katedrale svetog Jakova. Zbirka je imala pedeset i šest bilježnica s ispisanim skladbama pa je slijedom tog podatka ona potražena i pronađena u prostorima Katedrale sv. Jakova. S dopuštenjem biskupa msgr. Ante Ivasa počela je 2003. godine stručna obrada i popis do danas sačuvanih trideset i četiriju bilježnica, kazala je dr. Miklaušić – Ćeran. Muzikalije su prepisivane početkom druge polovice 19. stoljeća uglavnom u Loretu, a sve skladbe djela su talijanskih skladatelja koji su djelovali od sredine 18. do potkraj 19. stoljeća. Većina njih bili su svećenici, u crkvama u poznatim vjerskim središtima u Italiji, a neki od njih bili su glazbeni pedagozi, orguljaši, ravnatelji konzervatorija. Osim šest skladbi nepoznatih skladatelja sačuvano je sto i jedanaest skladbi koje su napisali: Pietro Amadei (1800.-1877.), Lorenzo Baini (1740.-1814.), Francesco Basili (1766.1850), Paolo Bonfichi (1769.-1840.), Giovanni Battista Borghi (1738.-1796.), Alessandro Capanna (1814.-1792.) Nicola Dati (1827.1905.), Paolo Deola (7-1881.), Carlo Andrea Gambini (1819.-1865.), Giuseppe Saverio Raffaele Mercadante (1795.-1870.), Benedetto Taddei (1805.-1881.), Gustavo Terziani (1813.-1837.), Pietro Terziani (1765.-1831.), Luigi Vecchiotti (1804.-1863.) i Nicolo Antonio

34 MIHOVIL, travanj 2017. prijelom2017-03-zadnji.indd 34

11.6.2017. 18:16:43

Zingarelli (1752.- 1837.). Početno istraživanje muzikalija katedrale svetog Jakova pokazalo je da je čak sedam od petnaest skladatelja djelovalo u Bazilici Svete Kuće u Loretu. To su Pietro Amadei (koji je čitav život proveo u Loretu), Francesco Basili, Paolo Bonfichi, Giovanni Battista Borghi, Benedetto Taddei, Luigi Vecchiotti i Niccolo Antonio Zingarelli. Osobito je zanimljiv Luigi Vecchiotti koji je kao kapelnik Bazilike Svete Kuće u Loretu djelovao od 1841. do iznenadne smrti 1863. godine od koga je u zbirki muzikalija u Šibeniku sačuvano trideset i devet skladbi, od kojih jedna ina napomenu ,,...per Sebenico!?“., kazala je dr. Snježana Miklaušić Ćeran. Osoba po svoj prilici zaslužna za prijenos duhovne glazbene baštine iz Loreta u Šibenik je franjevac-konventualac Alessandro Capanna koji je od 1. studenoga 1860. do 13. kolovoza

1867. obavljao dužnost „maestra di cappella“ u Katedrali sv. Jakova u Šibeniku. S Loretom ga vezuje nekoliko godina učenja harmonije i kompozicije kod Luigija Vecchiottija. U vrijeme Capannina dolaska u Šibenik na biskupskoj je stolici bio Petar Dujam Maupas, veoma cijenjen biskup u crkvenim krugovima u Habsburškoj monarhiji koji je 1862. godine imenovan zadarskim nadbiskupom. Kao suradnik prethodnoga biskupa Ivana V. Brčića Petar Dujam Maupas često je putovao u njegovoj pratnji pa je mogao bolje upoznati duhovni, ali i glazbeni život pojedinih biskupija izvan Hrvatske. Čini se da je na njegov poziv Alessandro Capanna došao u Šibenik, a vratio se natrag u Italiju uvidjeviši - prema riječima jednoga suvremenika - da skromne glazbene izvođačke mogućnosti u Šibeniku ne mogu predstaviti njegove skladbe u pravome svjetlu. Alessandro Capanna autor je čak devet od sedamnaest sačuvanih misa koje su po svoj prilici autografi, a završavao ih je u Šibeniku navodeći veoma precizno podatke o mjestu i vremenu skladanja pojedinih dijelova. Jedna od misa posvećena je biskupu Petru Dujmu Maupasu, a „Missa concertata“ za dva tenora i bas uz pratnju orgulja praizvedena je u Katedrali sv. Jakova u Šibeniku na Božić 1864. godine kako je zabilježeno na kraju skladbe. Skladbe odabrane za večerašnji koncert su sadržajno, s obzirom na tekst, primjerene Božiću i Božićnome vremenu pa će tako bar jedan dio glazbenoj javnosti nepoznatih skladbi biti predstavljen u prostoru u kome su možda one i bile izvedene u vrijeme Alessandra Capanne, a možda i nekih drugih „mestra di cappella“, u Katedrali sv. Jakova u Šibeniku.

MIHOVIL, travanj 2017. prijelom2017-03-zadnji.indd 35

35 11.6.2017. 18:16:43

Misno slavlje na Novu godinu u katedrali predvodio biskup Tomislav Rogić

MarijA predstavlja prvog suradnika spasenja Prvi dan Nove godine posvećen je nebeskoj majci, svetoj Bogorodici. Početak tog novog kalendarskog vremena posvećujemo Roditeljici Spasitelja. Mariju kao prvog suradnika spasenja, kao znak Novog svijeta, Zoru novoga dana, dostojno je slaviti kao početak i kao zvijezdu NADE koju ona svijetu donosi po Novorođenome. Ona je ta po kojoj Bog stvara novi svijet, Novu eru, rođenjem Božjeg Jedinorođenca, poručio je šibenski biskup Tomislav Rogić, u nedjelju 1. siječnja na Novu godinu i svetkovinu Marije Bogorodice preko misnog slavlja u katedrali svetog Jakova u Šibeniku. Uz biskupa je koncelebrirao katedralni župnik i kanonik don Krešeimir Mateša, biskupov tajnik don Roko Glanović i umirovljeni biskup Ante Ivas. Biskup Rogić vjernicima je u homilji poručio da ih prožme novost što je donosi Bogorodica. Njezina vjera i pouzdanje u tek rođenog Spasitelja. To malo dijete došlo je da bude BOG s nama. Nudi nam svoju pomoć i bliskost, svoju ljubav i naklonost. Želi u nama biti trajni izvor nade koja ne posustaje. Njega nam donosi Marija Bogorodica. Neka naše molitve ne posustanu. Ustrajmo u molitvi, u svom kršćanskom životu, da bi mogli iz vjere živjeti, da bi se sa svim iskušenjima mogli nositi po vjeri u Božju pomoć. Ustrajni u vjeri i molitvi bit ćemo okrunjeni plodovima milosti i spasenja. Marija to svjedoči i pokazuje, svakome od nas, a posebno našim obiteljima, kazao je biskup. Vjernicima je u novoj godini zaželio da sebe prepoznaju kao Božje dijete, koje Bog voli i do kojih mu je toliko stalo, pa makar prolazili kroz nevolje života. Tome nas upravo Marija uči, u tome nas danas hrabri. Blagoslov Gospodnji jest da te čuva Bog, da te licem svojim obasja – to znači da je uvijek s tobom, u tvojoj blizini. Milostiv neka ti bude – oprosti i zacijeli rane grijeha. I na kraju, pogled svoj svrne na te darujući ti mir. Živimo to posinstvo Božje djece koje obnavljamo svakom molitvom Očenaša, zaključio je biskup Tomislav Rogić.

36 MIHOVIL, travanj 2017. prijelom2017-03-zadnji.indd 36

11.6.2017. 18:16:44

U VODICAMA BISKUP ROGIĆ Krstio peto dijete u obitelji Milke i Ante Poljička

Bogu smo zahvalni što nam je dao uvidjeti prave vrijednosti Šibenski biskup Tomislav Rogić na Nedjelju krštenja Gospodnjeg, 8. siječnja, u Vodicama krstio je Mateu Mariju, peto dijete u obitelji Milke i Ante Poljička. Sakrament krštenja slavljen je za vrijeme misnog slavlja u župnoj crkvi Svetog Križa. U koncelebraciji je bio i župnik Vodica don Franjo Glasnović. Roditelji Milka i Ante istaknuli su kako su otvoreni daru života, te kako su im djeca najveća vrijednost. Bogu smo zahvalni što nam je dao uvidjeti prave vrijednosti. Otvorenost daru života zahvaljujemo ponajprije vjeri koju prakticiramo i svakodnevno živimo. Mene kao župnika posebno veseli i raduje otvorenost daru života kod povjerenih mi vjernika. Novi život je znak Božje ljubavi kazao je vodički župnik don Franjo Glasnović. Naglasio je kako protekle 2016. godine u Vodicama bio podjednak broj krštenja i sprovoda. Ovu

godinu započeli smo krštenjem i vjerujem da će ova godina u Vodicama biti godina života. Djeca su budućnost Crkve i naroda, poručio je župnik Glasnović. Ako smo otvoreni životu, otvoreni smo Božjem blagoslovu. Bog svoj blagoslov daruje kroz život. Zatvaranje životu znači zatvaranje Božjem blagoslovu. Pogrešno je razmišljanje da će biti više djece kad nam bude bolje. Bit će nam bolje kad bude u našim obiteljima više djece, kazao je šibenski biskup Tomislav Rogić.

MIHOVIL, travanj 2017. prijelom2017-03-zadnji.indd 37

37 11.6.2017. 18:16:46

BLAGDAN BOGOJAVLJANJA POSEBNO SVEČAN U KATEDRALI

bogoslov Grgur Alviž primljen za svećeničkog kandidata Šibenske biskupije

Preko misnog slavlja bogoslovu Grguru Alvižu podijeljena je služba čitača - lektorat i službeno je primljen za kandidata Šibenske biskupije za svećenički red. Na slavlju su bili svi bogoslovi i sjemeništarci Šibenske biskupije. Koncelebrirao je i umirovljeni biskup Ante Ivas. Krist nas je okupio. Danas, na blagdan Bogojavljenja proslavimo njegovo Ime, njegov dolazak među ljude i njegovo objavljivanje Boga svim ljudima. Slavimo danas Božji iskorak prema ljudima, kad je maloj skupini pastira i trojici mudraca, predstavnicima poganskih naroda koji su također iščekivali spasenje postalo jasno da je došao dugo čekani Mesija, Spasitelj, Otkupitelj, Izbavitelj i Kralj naš, poručio je na svetkovinu Bogojavljenja, 6. siječnja, preko misnog slavlja u katedrali svetog Jakova u Šibeniku, šibenski biskup Tomislav Rogić. U homilji biskup Tomislav Rogić približio je značenje svetkovine Bogojavljenja. Zvijezda mudracima bila je putokaz, svjetlo do Onoga

38 MIHOVIL, travanj 2017. prijelom2017-03-zadnji.indd 38

11.6.2017. 18:16:46

koji će sebe nazvati Put, Istina i Život, Svjetlom svijeta. Naglasio je kako su mudraci predstavnici dalekih naroda kojima nije bila poznata objava Božja Izraelskom narodu, zato su predstavnici svakog čovjeka. Oni simboliziraju, predstavljaju čitavo čovječanstvo. Bog dolazi radi svakog čovjeka. Tu istinu moramo uvijek nanovo dozivati u pamet. Tek tada će nam postati jasno da nema prokletih, da nema odbačenih, da je Bogu važan svaki čovjek ma kako se zvao, ma kako izgledao, ma gdje živio i ma kako tragična bila njegova ljudska sudbina, poručio je šibenski biskup. Ukazao je kako se od mudraca može dosta naučiti. Tragati neprestano za istinom u svom životu. Znati čitati znakove vremena i onoga što nam se u životu događa. I nas sigurno Bog vodi prema sebi. Na nama je želimo li ga slijediti ili su nam neki drugi putovi lakši, primamljiviji, zanimljiviji, bez obzira kamo nas vode. Pitajmo se: Hoće li me moj životni put na kojem sam sada dovesti do Boga? Ne krije li se neki žižak svjetla na koji si zaboravio. Raspiri ga, stavi na istaknuto mjesto svoje duše i slijedi ga da i tebe izvede iz mraka prema onome koji je istinsko Svjetlo svijeta, prema onome koji predstavlja Istinski Put u pravi Život, zaključio je biskup Rogić. Nakon misnog slavlja biskup Tomislav Rogić imo je božićni blagoslov umirovljenih svećenika u svećeničkom domu u Šibeniku.

MIHOVIL, travanj 2017. prijelom2017-03-zadnji.indd 39

39 11.6.2017. 18:16:48

Prigodom 25. godina od priznanja Republike Hrvatske, u katedrali slavljena misa za domovinu

Ne možemo zaboraviti žrtve prikazane i podnesene za Domovinu

Misno slavlje za Domovinu prigodom dvadeset i pet godina od međunarodnog priznanja Republike Hrvatske u katedrali svetog Jakova u Šibeniku, u nedjelju, 15. siječnja, predvodio je šibenski biskup Tomilsav Rogić. Na slavlju je koncelebrirao i umirovljeni biskup Ante Ivas. Među vjernicima na slavlju je bio gradonačelnik grada Šibenika dr. Željko Burić. „Mi smo se i sabrali danas na ovo misno slavlje da bi se molili za Domovinu, za naš narod, a potrebe su neizmjerne. Uz to ne bismo smjeli zaboraviti niti zahvalnost za sve primljene darove koje nam je Bog podario darom ove zemlje koju nazivamo „Lijepom našom“. Ne možemo danas zaboraviti niti tolike žrtve, koje

su kroz dugu povijest, pa sve do naših dana, prikazane i podnesene za njezinu obranu i slobodu. Sve to danas donosimo Gospodinu na oltar u ovoj svetoj misi“, poručio je u homilji biskup Rogić. Naglasio je kako je pred nama naš sadašnji trenutak koji živimo. „I ovo vrijeme bremenito je poteškoćama, brigama, neizvjesnostima, nesigurnostima. U svima nama postoji želja i molitva da nam Gospodin Bog pomogne da život učinimo ljepšim, da pogled u budućnost bude vedriji, da nam sutra bude sigurnije, da se naše obitelji otvore životu bez straha, da se mladima otvore nove mogućnosti dostojnog života i rada, da naši starci i umirovljenici dolično prožive svoju zrelu ljudsku dob. Svatko je od nas pozvan da tome doprinese svojim zalaganjem. Mi se kao kršćani moramo zapitati: Što je meni činiti? Kako ja mogu ovaj svijet, naše društvo i našu Domovinu učiniti još ljepšom, sretnijom? Ako se svi skupa potrudimo živjeti više po Božjim zakonima, ako se svi potrudimo barem malo više žrtvovati za opće dobro ako u sebi iz dana u dan nadvladamo sebičnost, a pogledamo brata pored sebe sigurno ćemo živjeti u boljem društvu, sigurno ćemo se osjetiti sretnijima, blagoslovljenijima i spremnijima za nadvladavanje svekolikih poteškoća. Samo takvim zalaganjem opravdat ćemo žrtve koje su podnesene, samo tako odgovorit ćemo Bogu na darove koje nam je dao, samo tako istinski ćemo posvjedočiti i svoju vjeru. I tada nas kako kaže Pavao ništa neće moći rastaviti od ljubavi Božje. A to je naš konačni cilj kojem idemo“, zaključio je biskup Tomislav Rogić.

40 MIHOVIL, travanj 2017. prijelom2017-03-zadnji.indd 40

11.6.2017. 18:16:49

U Buliću proslavljen sv. Antun pustinjak

Sveti Antun pustinjak, nebeski zaštitnik sela Bulić koje pripada župi Lišane, proslavljen je u utorak, 17. siječnja, misnim slavljem u crkvi svetog Antuna pustinjaka. Euharistijsko slavlje uz mali broj vjernika 'zbog velike hladnoće i orkanske bure' predvodio je župnik fra Luka Banić. Svečanom slavlju pridonijelo je čuveno crkveno pučko pjevanje tradicionalne "vukšićke mise" mješovitog crkvenog zbora iz Vukšića. "Sv. Antuna krijepila je Božja milost i ostao je pobjednik. Uči nas da budemo ponizni, jer Bog se oholima protivi a poniznima daje svoju milost. Svi moramo paziti na tri izvora napasti: vlastito tijelo, Sotona i pokvareni svijet oko nas. Neka nam sv. Antun bude uzor i primjer, kako voditi borbu protiv Sotone i zla, te kako ići Božijim putem prema sretnoj vječnosti "-rekao je između ostalog u propovijedi fra Luka Banić. Crkva sv. Antuna pustinjaka u Buliću podignuta je g. 1892.-94. na temeljima srednjovjekovne crkve sv. Kate, koja je oko 1727. promijenila titular u crkvu sv. Ante. Najnovija obnova počela je 1988. godine. Srušen je zvonik na preslicu i pred sam Domovinski rat podignut novi. Crkva je u Domovinskom ratu do temelja porušena, oba zvona su odnešena. Godine 1999. započela je na istom mjestu gradnja nove crkve i zvonika s novim zvonima, dovršena 2003. Ispred crkve sv. Antuna 2013. g. postavljeno

je poprsje don Petru Nakiću, poznatom svjetskom graditelju crkvenih orgulja koji je rođen u Buliću.Na kraju mise župnik fra Luka Banić zahvalio je svim vjernicima koji su sudjelovali u svečanoj misi. Domaćini Bulićani nakon mise zapalili su svijeće na grobovima svojih najmilijih a svetkovanje nebeskog zaštitnika, zajedno s mnogobrojnim gostima nastavilo se po obiteljima, uz bogati blagdanski stol. Tekst i foto: Marko Ledenko-Mane (franjevci-split.hr)

Ekumenska molitva na Vidicima U župnoj crkvi sv. Petra na Vidicima u srijedu, 25. siječnja 2017., na završetku ekumenske molitvene osmine održana je ekumenska molitva s početkomu 18.30 sati. Okupilo se 20-ak vjernika koji su razmatrali molitve koje su sastavili vjernici iz Njemačke. Tema je bila “Pomirenje – ljubav nas Kristova obuzima”, a posebno se govorilo o pomirenju između protestanata i katolika u Njemačkoj nakon 500 godina reformacije. Simboličkim govorom o zidu koji je prikazan s nekoliko blokova kamena prisjetili smo se Berlinskog zida koji je razdvajao ljude u Njemačkoj. Uoči pada Berlinskoga zida vjernici su u Istočnom Berlinu palili svijeće na prozorima i vratima kuća i molili, na što politika nije imala odgovora. Za vrijeme trajanja ekumenske molitve zid od kamenih blokova je transformiran u križ što nas podsjeća da Krist svojim križem otklanja sve zidove i barijere u našim podjelama. Zajedničko nicejsko-carigradsko vjerovanje izmolila je gđa. Lidija Jurin članica Bugarske pravoslavne crkve. Pred kraj molitve vjernici su svoje svijeće mogli upaliti na uskrsnoj svijeći što nas podsjeća da je Krist taj koji donosi svjetlo u tame našega života. Zahvaljujemo se učenicima OŠ Vidici koji su sudjelovali u molitvi, te zboru “Petrova lađa” koji je animirao ovaj molitveni susret. (svetipetar.wordpress.com) MIHOVIL, travanj 2017.

prijelom2017-03-zadnji.indd 41

41 11.6.2017. 18:16:49

Obećanja FRAME LIŠANE

Prva obećanja i obnova obećanja po šesti put

Mijić - tajnica, Mihaela Radaš - blagajnica. Svi su s veseljem primili svoje časne dužnosti i odgovornosti. Puno uspjeha u radu Frame i čestitke uputio je mjesni župnik fra Luka Banić. ,,Neka mi Gospodin podari smirenost da prihvatim stvari koje ne mogu promijeniti, hrabrost da promijenim stvari koje mogu promijeniti i mudrost da ih razlikujem.'' (Sv. Franjo Asiški) (franjevci-split.hr)

Blagdan imena isusova proslavljen u varošu

U hrvatskom narodu psovka je veliki porok

U subotu, 21. siječnja 2017., Frama župe sv. Mihovila Lišane u prepunoj crkvi sv. Nikole Tavelića dala je svoja primanja, prva obećanja i obnovu obećanja po šesti put od svog postojanja. Svečanu misu s procesijom predvodio je fra Ivan Lukač, duhovni asistent zadarsko-šibenskog područnog bratstva Frame. U koncelebraciji mise sudjelovali su župnik fra Luka Banić, fra Ivan Šimunac, fra Damir Čikara, fra Božo Mandarić i fra Kristijan Perković. U goste su došli framaši iz Knina,Drniša, Gračaca, Gospe od Zdravlja - Split, sa Šubićevca, Frama sv. Ivan Krstitelj iz Zadra i Frama Siget iz Zagreba. Poseban ugođaj misi i primanju, dao je VIS David iz Knina koji su prekrasno pjevali duhovne šansone i stvorili nezaboravan ugođaj. Nakon završetka mise i zajedničkog fotografiranja svi nazočni framaši sa svojim župnicima uputili su se u općinsku dvoranu u Lišanima, kako bi svi zajedno proslavili svoja primanja i obećanja. Nakon slavlja u crkvi i dvorani, održani su izbori Frame Lišane na kojima je izabrano novo vijeće koje čine sljedeći članovi: Petra Nimac predsjednica, Karla Nimac - potpredsjednica, Ivana Šimunac - voditeljica formacije, Antonija

U šibenskoj gradskoj župi Varoš u subotu, 14. siječnja, prema starom katoličkom kalendaru proslavljen je blagdan Imena Isusova. Svečano misno slavlje u župnoj crkvi Gospe van grada predvodio je šibenski biskup Tomislav Rogić. “U Starom Zavjetu ime Božje se ne izgovara, ono je sveto, nedodirljivo, neoprostiv je grijeh izgovoriti ga jer toga ljudi nisu bili dostojni. U Novom zavjetu Bog nam daruje svoje Ime u Sinu, da ga s poštovanjem izgovaramo, da mu se molimo, da mu zahvaljujemo, da otkrivamo kako spasenje Božje ulazi i u naš život. Kao da se misterij navještenja Blaženoj Djevici Mariji ne prestaje događati", poručio je biskup Rogić. Ukazao je kako je u hrvatskom narodu psovka veliki porok. “Ono što bi nam trebalo biti najsvetije često se gazi, ruglu izvrgava različitim psovkama. Možemo li ovaj blagdan posvetiti upravo tome, da nestane psovke u našem narodu, da nam svetinje osvjetljavaju put spasenja, a ne da budu bačene u blato. Dao Bog, da sveto ime Isusovo bude izgovarano samo s molitvom, prošnjom i zahvaljivanjem na usnama našeg naroda. Tada bi se i druge stvari mogle početi mijenjati. Puno toga ovisi o tome koliko držimo do svojih svetinja, toliko zapravo prihvaćamo Božje spasenje, Božje utjelovljenje, Božji ulazak i u naš život!", poručio je između ostalog biskup Rogić.

42 MIHOVIL, travanj 2017. prijelom2017-03-zadnji.indd 42

11.6.2017. 18:16:49

dan posvećenog života u vrpolju

Koja svjetla slijedimo? Dan posvećenoga života u Šibenskoj biskupiji obilježen je u nedjelju, 29. siječnja, u biskupijskom marijanskom svetištu Vrpolju. Susret koji je predvodio šibenski biskup Tomislav Rogić započeo je blagoslovom svijeća i procesijom prema nedavno postavljenom kipu Gospe od okova. Pred kipom redovnici su molili krunicu, a nakon krunice u crkvi bio je prigodni nagovor koji je predvodio šibenski biskup Tomislav Rogić. Na slavlju je bio i umirovljeni biskup Ante Ivas. U nagovoru biskup Tomislav Rogić aktualizirao je poruku lika starca Šimuna kojeg prikazuje evanđelje Svijećnice. „Šimun pred nas postavlja pitanja: Koja to svjetla slijedimo? Izgubimo li pokatkad nadu? Znademo li gdje ćemo ju istinski obnoviti? Ma, koje je to pravo svjetlo mojega života? Možemo pitanje postaviti i drugačije: Koja je najsvjetlija točka, događaj, čin, misao mojega života?“ zapitao je šibenski biskup. Redovnike i redovnice pozvao je da uđu u duh blagdana Prikazanja Gospodinova koji starca Šimuna pruža za uzor ustrajnog tragača za svjetlom, kao uzor bogobojazna čovjeka zagledana u svjetlo i nadu spasa, koji u Hramu, mjestu susreta s Bogom, traži odgovore na životna pitanja i ne odustaje! „Šimun je radostan jer su mu molitve uslišane. 'Sad otpuštaš slugu svoga, Gospodaru, u miru, drugim riječima, sad mogu i umrijeti. Bog me je čuo, uslišane su mi molitve, ostvario sam svoje poslanje', razmišlja i moli starac Šimun“, kazao je biskup Rogić. „Što je ljepše nego osjetiti da ti je život ispunjen, da si ostvario plan koji ti je Bog namijenio, da s mirom napuštaš ovaj svijet i ulaziš u radost Gospodnju. Ne osjetimo li i mi to barem ponekad, ako smo ispunili zadaće koje su bile stavljene pred nas. Ili onda kad znamo

da smo iz čiste ljubavi, bez interesa, drugome učinili dobro, pomogli, utješili, ohrabrili ili nekoga na pravi put uputili. To zapravo znači biti prikazan, posvećen pa i žrtvovan Bogu. To može ostvarivati i svaki kršćanin u svom životu ako dopusti da ga vodi svjetlo Kristovo, ako ne gubi nadu i ustraje u molitvi, ali na to smo pozvani posebno mi – posvećena života Bogu!“, kazao je biskup Tomislav Rogić. „Na nama je izbor: živjeti kao djeca svjetla, ići za Isusovim primjerom ljubavi i žrtve ili pobjeći u mrak grijeha, dati se zarobiti prolaznim vrijednostima kratkoga sjaja. Nadahnimo se na ovom događaju našega spasenja. Budimo u molitvama ustrajni poput Šimuna, jaki u nadi poput tog starca koji je držao Spasitelja u rukama. Isus se i nama daruje u svetoj euharistiji. Primamo ga ne samo na ruke, nego i u svoje srce, svoje živote da nam bude suputnik - svakodnevni. Neka ondje zauvijek vlada njegovo svjetlo i ne moramo se bojati nikakvog mraka“, zaključio je biskup.

MIHOVIL, travanj 2017. prijelom2017-03-zadnji.indd 43

43 11.6.2017. 18:16:50

stepinčevo u župi srima

Blaženi Stepinac i danas poručuje: čvrsto stojte u Gospodinu

Stepinčevo u Šibenskoj biskupiji proslavljeno je u petak, 10. veljače, u župi Blaženog Alojzija Stepinca - Srima. Svečano misno slavlje predvodio je šibenski biskup Tomislav Rogić uz kojeg su koncelebrirali, između dvadesetak svećenika, župnik domaćin don Anto Pavlović, generalni vikar šibenske biskupije mons. Marinko Mlakić, te umirovljeni biskup Ante Ivas. Na misnom slavlju uz domaće vjernike sudjelovao je i velik broj štovatelja blaženog Alojzija Stepinca iz Šibenika i Vodica. Biskup Tomislav Rogić u homilji predstavio je u kratkim crtama životopis bl. Alojzija Stepinca. "U najtežim trenucima Lepoglavskog, zatvora i kasnije bolovanja u kućnom pritvoru njegov duh nije bio nikada zaražen mržnjom koja se nadvila nad njega. Bog mu je dao snagu vjere da se mogao svakodnevno moliti za svoje neprijatelje", poručio je šibenski biskup. Vjernike je pozvao da se utječu zagovoru blaženog Stepinca. "Neka nam isprosi milost da budemo svjedoci u ovome vremenu, da sve svoje pouzdanje gradimo u Gospodinu i da nam Bog podari jednaku snagu vjere da mognemo moliti za naše neprijatelje, kako bi u našoj Domovini porasla sloga i briga za opće dobro svih ljudi". Rasprave o blaženom Alojziju Satepincu ni danas ne prestaju, kazao je biskup Rogić. Kao da priča o njemu nije završena. Prisjetio se fra Bonaventure Dude koji je jednom prilikom

kazao kako ga je strah da će Hrvati zaboraviti Stepinca onog časa kad bude proglašen blaženim. "Možda se sve ovih posljednjih godina oko proglašenja svetim kardinala Stepinca i događa, da ga ne bi olako zaboravili. Da nam još više zasvijetli njegov primjer, da mu se još više utječemo u zagovor i da svoju savjest izgrađujemo na temeljima evanđelja kao što je Stepinac činio". U nastavku homilije biskup Rogić naglasio je kako blaženi Stepinac i danas pokazuje kako se živi i umire, te kako se prašta neprijateljima i to u trenucima muke umiranja. "Blaženi kardinal Alojzije Stepinac imao je snagu vjere i spremnost na žrtvu zato što je bio neraskidivo povezan s Bogom u molitvi i predanju, u prihvaćanju Božje volje. U tome nekako gledam najveću Stepinčevu poruku vjernicima današnjice u našoj Domovini. Sve blaženikove kreposti izrastale su iz te povezanosti s Bogom". "Blaženi Stepinac i danas poručuje: čvrsto stojte u Gospodinu, samo na tom temelju možete graditi vedriju budućnost za svoju djecu, sretne dane svoje i konačnu blaženu vječnost. Neka nas prati Stepinčev zagovor da i mi u tome uspijemo, da se kroz svakodnevnu osobnu molitvu, molitvu u obitelji, nedjeljnu svetu misu svako plemenito djelo i strpljivo podnesenu nepravdu čvrsto oslonimo na Boga i budemo mu svjedoci. Samo ćemo tako zauvijek živjeti radost što nam je Bog donosi", zaključio je homiljiu biskup Tomislav Rogić. Na kraju misnog slavlja župnik Srime don Anto Pavlović uputio je par prigodnih riječi. Umirovljeni biskup Ante Ivas izrecitirao je stihove posvećene bl. Stepincu. Nakon slavlja vjernici su štovanje prema blaženom Alojziju Stepincu iskazali poljupcem moćnika koji sadrži njegove ovozeme ostatke. Prvi je to učinio šibenski biskup Tomislav Rogić, pa biskup Ante Ivas i svećenici, a naposljetku i brojni vjernici.

44 MIHOVIL, travanj 2017. prijelom2017-03-zadnji.indd 44

11.6.2017. 18:16:51

u bolnici proslavljen dan bolesnika

U svojoj ranjenosti i narušenom skladu postojanja i prirode čovjek je postao podložan boli

pape Franje upućenu povodom Dana bolesnika. Nakon misnog slavlja upriličen je susret biskupa Rogića s ravnateljicom bolnice dr. Sanjom Jakelić i županom Goranom Paukom. Istaknuta je više nego dobra suradnju između Opće bolnice Šibenik i Šibenske biskupije. Nakon susreta biskup Rogić posjetio je Interni odjel šibenske bolnice. Susreo se s djelatnicima i pacijentima.

mjesečna rekolekcija svećenika

Očinstvo u izazovima današnjice Dan bolesnika, koji se u Katoličkoj crkvi slavi na blagdan Gospe Lurdske, 11. veljače, u Šibeniku obilježen je u četvrtak, 9. veljače, misnim slavljem u kapeli Opće bolnice Šibenik. Euharistiju je u koncelebraciji s bolničkim kapelanom fra Matom Topićem, župnikom Bilica fra Antom Vukušićem i tajnikom don Rokom Glanovićem predvodio šibenski biskup Tomislav Rogić. Misno slavlje započelo je prigodnim obraćanjem bolničkog kapelana fra Mate Topića koji je u ime bolničkog osoblja i bolesnika pozdravio šibenskog biskupa koji je po prvi puta posjetio šibensku bolnicu. - Otkada je svijeta i ljudskog bića otada postoji i problem bolesti, boli i svakog ljudskog trpljenja. Čovjek je u početku svoga postojanja pred Bogom sagriješio i izgubio darovano savršenstvo postojanja. U svojoj ranjenosti i narušenom skladu postojanja i prirode čovjek je postao podložan boli i različitim trpljenjima, potištenostima. Oduvijek su ljudi pokušavali iznaći različite lijekove kako bi bolest izbjegli, bolest izliječili ili je barem ublažili. Neka početak ove svete mise obilježi molitva za oproštenje i ozdrvaljenje duše - kazao je biskup Tomislav Rogić u uvodnom djelu misnog slavlja.U homiliji je predstavio poruku

Redovita mjesečna rekolekcija svećenika Šibenske biskupije održana je u srijedu, 15. veljače, u zgradi „Sjemeništa“ u Šibeniku. Na temu „Očinstvo u izazovima današnjice“ govorio je psiholog i svećenik Đakovačko-osječke nadbiskupije dr. vlč. Josip Bošnjaković. Na istu temu, također u srijedu, 15. veljače, u prostorijama Katoličke osnovne škole u Šibeniku održana je i tribina za vjernike. Govoreći o očinstvu dr. Bošnjaković kao primjer dao je starozavjetni lik Jakova, nastojeći istaknuti potrebu muškarca za borbom i avanturom te je uputio kako se danas od supruga očekuje veća fleksibilnost, komunikativnost, razumijevanje, suosjećajnost nego li je to bilo nekada, kao i prilagođavanje novim ulogama i dužnostima. Govoreći o ulozi oca citirao je Homera koji je u Odiseji napisao riječi Telemaha o željnom iščekivanju svog oca Odiseja: „Kada bi ljudi mogli svaku stvar birati sami, prva koju bih poželio jest povratak mog oca!“ Istaknuo je jednu od temeljnih razlika uloge oca nekada i danas, a ta je da danas nije toliko aktualan Edipov koliko Telemahov kompleks. Pitanje oca više nije pitanje idealnih modela, dogmi, legendarnih i nepobjedivih heroja, nepromjenjive hijerarhije, čisto represivnog autoriteta, nego djela i odluke, strasti sposobnih svjedočiti upravo kako se može željeti živjeti u ovome svijetu i preuzimati odgovornost. MIHOVIL, travanj 2017.

prijelom2017-03-zadnji.indd 45

45 11.6.2017. 18:16:51

Predavanje u katoličkoj osnovnoj školi

Izazovi očinstva u današnjem društvu U "Godini očeva" u našoj je kongresnoj dvorani 15. veljače održano predavanje s radionicom na temu "Izazovi očinstva u današnjem društvu". Predavač je bio dr. vlč Josip Bošnjaković, svećenik Đakovačko-osječke nadbiskupije, psiholog i psihoterapeut. Ovaj je susret bio namijenjen očevima, ali su mogle sudjelovati i majke. Pozvani su i očevi učenika naše škole. Uvodnim pozdravom don Roka Glasnovića, biskupijskog povjerenika za pastoral obitelji i uvodnom molitvom započelo je predavanje. Susret je predavač započeo kratkom vježbom o ocu i očinstvu kako bi polako uveo u temu o muškarcu i njegovom ostvarenju očinstva. Za početni primjer predavač je uzeo starozavjetni lik Jakova koji na prijevaru dobiva očev blagoslov namijenjen prvorođenom bratu. Identitet muškarca danas može se promatrati kroz tri segmenta njegovog života: kao pustolovinu, kao borbu i kao osvajanje princeze. O svakom segmentu vlč. Josip je uputio nekoliko misli, uz misao kako Bog piše i po krivim crtama. Tako je i Jakov, dobivši očev blagoslov krenuo u avanturu. Pojedini autori smatraju kako su današnje situacije ovisnosti o alkoholu, kocki, drogi... kod mnogih muškaraca zamjena za neostvarenu avanturu. A čovjek se ostvaruje kad se daje drugima. Najveći nam je primjer Isus koji nam se razdaje u euharistiji. Muškarcu je potrebna disciplina kako bi se snašao u životu. Danas je sve manje prisutno njegovanje memorije i memoriranja. Mnogo se pouzdajemo u računala i brza rješenja problema. Znati pričati o vlastitom ocu, vlasti-

tom djedu i to znati prenijeti drugima čini našu memoriju aktivnom. Svi mi nismo otac, ali smo svi imali ili imamo oca ili Oca. Vježbom kroz pitanja i kratku komunikaciju sudionici su promišljali o svom ocu. Što ste poprimili od svog oca? Što volite na svom ocu? U čemu biste htjeli da je otac bio drugačiji? ... Što smo stariji sve više uočavamo da smo sličniji ocu. U današnjem društvu sve je prisutnija glad za ocem, čežnja za ocem. Danas se više ne govori o Edipovom kompleksu, već Telemahovom kompleksu - sinovi žele da je otac više doma. To je bitna razlika poimanja očinstva nekad i danas.Ukazuje se sve više potreba za ocem svjedokom. Pitanje oca je pitanje djela i odluke života u današnjem svijetu. Pitanje autoriteta u očinstvu se ostvaruje iznutra. Otac bira ljubiti, dok majka ljubi instiktivno. Otac ujedno uči kako život nije uvijek lagan, već treba izdržati boli, on određuje granice, diže dijete prema nebu. Otac je pozvan držati ravnotežu u životu obitelji. Tijekom susreta, voditelj je započeo nekoliko poznatih pjesama o ocu, sto su sudionici pjesmom i prihvatili. (os-katolicka-si.skole.hr)

46 MIHOVIL, travanj 2017. prijelom2017-03-zadnji.indd 46

11.6.2017. 18:16:52

U Zagrebu otvorena izložba fotografija o životu sv. Nikole Tavilića Prvoga dana 57. teološko-pastoralnog tjedna u utorak, 24. siječnja, u prostoru Međubiskupijskog sjemeništa na Šalati otvorena je izložba fotografija „Put sandala. Život sv. Nikole Tavilića prema izvješćima o mučeništvu” čiji je autor Jasmin Fazlagić. Izložbu je priredilo Hrvatsko nacionalno svetište sv. Nikole Tavilića iz Šibenika, u ime kojeg je pozdravnu riječ uputio rektor fra Ivan Bradarić, OFMConv. Pojasnio je, kako je riječ o izložbi koja je pred blagdan sv. Nikole Tavilića prošle godine bila otvorena u Šibeniku. Želja je životopis sv. Nikole kroz fotografije ovdje predstaviti svekolikom svećenstvu hrvatskoga govornoga područja koji se svake godine okuplja na svom godišnjem susretu, rekao je fra Bradarić. Državni tajnik u Ministarstvu kulture Ivica Poljičak: “Lijepo je biti ovdje s mišlju da je baština samostana sv. Frane iznimno značajna za grad Šibenik i šibenski kraj, ali mnogo znači i u nacionalnom smislu. Ta baština je iznimno bogata u materijalnom smislu, i zahvaljujući pothvatu franjevaca konventualaca koji rade na prezentaciji toga blaga“, rekao je, te ukazao na lik sveca. Podsjetio je kako je samostan dao značajne pojedince u bogatoj povijesti Šibenske Crkve, a i prvi šibenski biskup bio je poglavar ovoga samostana. Sv. Nikola Tavilić je u smislu našeg identiteta i oblikovanja ne samo vjerskoga, nego i nacionalnog i kulturnog identiteta iznimno značajan i zbog toga što je prvi kanonizirani hrvatski svetac. O njemu smo mnogo toga znali, no bio nam je problem sve to vizionalizirati. Ova izložba je stoga doprinos komunikaciji sa

suvremenošću koja nam pokušava dočarati to vrijeme u kojem je živio sv. Nikola Tavilić, rekao je Poljičak. Gradonačelnik Šibenika Željko Burić podsjetio je kako je prošle godine grad proslavio 950 godina svog prvog spomena, te je doživio buđenje zahvaljujući valoriziranju svoje povijesne, kulturne i nacionalne baštine. I ova je izložba jedna od neispričanih priča, jer “Put sandala” je samo jedna od skrivenih povijesnih činjenica koje taj grad baštini. Naš je zadatak zajedno s vama, jer upravo Crkva i vjera čuva povijesnu i nacionalnu tradiciju, da je prikažemo i pokažemo u prvom redu našim sugrađanima, a zatim i stanovnicima naše domovine i svijeta, rekao je gradonačelnik, te zahvalio samostanu sv. Frane na doprinosu proslave 950 godina prvoga spomena grada. Otvarajući izložbu, šibenski biskup Tomislav Rogić zahvalio je fra Bradariću na njegovoj upornosti da je slike o životu sv. Nikole prenio i u Zagreb. Ovaj tjedan je posvećen dijalogu, ove slike su svjedočanstvo jednog dijaloga koji nije imao sretan završetak, ali je ostavio svjedočanstvo spremnosti da se život žrtvuje za Krista, za vjeru u uskrsnuće. Pa neka ove slike posluže tom svjedočanstvu vjere i budu poticaj da i mi budemo spremniji životom, a onda i time što Gospodin od nas bude tražio, svjedočiti Kristovo uskrsnuće, rekao je biskup Rogić. U glazbenom dijelu otvaranja sudjelovali su Nina Kobler, sopran i mo. Milan Hibšer. Izložba se može razgledati za vrijeme trajanja 57. teološko-pastoralnog tjedna, do 26. siječnja, u učionici likovne umjetnosti (preko puta školskog bara). Po završetku TPT-a izložba će biti postavljena u samostanu franjevaca konventualaca na Svetom Duhu u Zagrebu. (svetiste-sibenik.hr) MIHOVIL, travanj 2017.

prijelom2017-03-zadnji.indd 47

47 11.6.2017. 18:16:52

duhovnu obnovu za sestre franjevke predvodio mons. marinko mlakić

Sloboda se u žrtvi očituje Korizmenu duhovnu obnovu sestrama u kući matici imao je na prvu nedjelju korizme, 5. ožujka don Marinko Mlakić, generalni vikar Šibenske biskupije. Uz sestre iz Šibenika, sudjelovale su i sestre iz Primoštena i Drniša. Sestre su u cjelodnevnom pojedinačnom euharistijskom klanjanju prinosile svoju blizinu Božjoj nazočnosti i potrebe svih onih koji se sestrama preporučuju u molitve. Tijekom zajedničkog euharistijskg klanjanja i molitve Večernje te pročitanog evanđeoskog odlomka, don Marinko je izrekao meditaciju o slobodi. Podsjetio je kako smo mi ovisna bića. Trebamo oslonac. Ako ga ne nađemo

u Bogu, Njegovo mjesto zauzimaju različiti idoli koji nas zarobljuju. Nitko ne može utažiti težnju za božanskim visinama. Ta težnja je pustinja koju svatko u sebi nosi. To je ovisnost koja postaje temelj naše slobode. Prihvatiti ovisnost, prihvatiti slabost i u toj svojoj ovisnosti krenuti za Onim koji je može ispuniti znači imati život. Za posjedovati život u punini koji može samo Bog osigurati isplati se ostaviti sve, čak i samoga sebe. Sloboda i žrtva. Obično se odričemo onoga što nam oduzmu, otmu. Lako se odričemo kad vidimo da za svoje odricanje možemo biti uzdignuti i pohvaljeni. Lako se odričemo svega što nam ne treba, a možemo ga pokloniti kao velikodušni dar. Treba se odreći onoga za što nas nitko neće veličati, našu žrtvu neće primjetiti. Treba se odreći onoga što nitko ne traži od nas. Treba se odreći slobode. I prava na slobodu. Sloboda se u žrtvi očituje. Istinski posjedujemo ono što možemo žrtvovati. Ono što žrtvuejmo do kraja Bogu, on nam vraća kao blagoslov. Tu slobodu Bog pretvara u žrvtu ljubavi. U ovodnom dijelu izrekao je nekoliko misli o korizmi temeljeći ih na mislima pape Franje. Korizma je vrijeme žarče molitve. Korizma je usmjerena uskrsnuću te nas poziva da obnovimo svoj krsni identitet. U nastavku duhovne obnove don Marinko je pripremio izlaganje na

48 MIHOVIL, travanj 2017. prijelom2017-03-zadnji.indd 48

11.6.2017. 18:16:52

temu današnjih čitanja, osobito evanđeoskog odlomka o kušnjama. U središtu današnjeg evanđeoskog odlomka je razgovor s đavlom. Tko je đavao? Zmija, razdornik, klevetnik, optužitelj, neprijatelj, napasnik... Đavao je stvorenje koje nema božansku moć. Kroz izlaganje naznačene su tri međusobno ovisne razine kušnje: Evine kušnje, Isusove kušnje te moje kušnje. Tijekom izlaganja razmišljali smo o njima kroz kušnje koje je đavao stavio pred Isusa: požuda tijela, požuda očiju i oholost života. O svakoj je ukazano koji grijesi iz nje proizlaze u današnjem suvremenom svijetu i

među osobama posvećenog života, kako je povezan između Knjige postanka i Isusovog odgovora đavlu te kako posvećene osobe na nju odgovoraju. U konačnici je istaknuto kako Isus odgovara na svaku kušnju: na požudu tijela – euharistijom , na požudu očiju poziva na klanjanjem Bogu i služenjem te na oholost života – ispravnom vjerom i povjerenjem Ocu. Vjera nadilazi razum. Svi oko nas mogu imati ulogu koju ima đavao. Trebamo se zapitati jesam li kada postao oruđe đavla u odnosu prema Bogu i bližnjima? (sibenskefranjevke.hr)

Primanja i obećanja u Frami ŽUPE VAROŠ U nedjelju, 26. veljače 2017., u župi Gospe van Grada u Šibeniku bila su primanja i obećanja u Frami. Misno slavlje predslavio je fra Božo Mandarić, a koncelebrirali su fra Ante Bešlić, fra Žarko Mandarić i fra Kristian Perković, duhovni asistent Frame Varoš koji je predvodio obred primanja i obećanja. Fra Božo je u propovijedi potaknuo famaše da budu svjedoci u ovom svijetu, teže svetosti te biraju put poput svetog Franje koji će im ispuniti srce, jer mijenjajući sebe mijenjaju svijet, a za to je potrebno mnogo odricanja i žrtve koje kroz molitvu idu lakše s Bogom. Molitvom i pjesmom framaši su animirali euharistijsko slavlje. Zajednica je postala bogatija za 6 novih članova, 4 framaša dala su svoja prva

obećanja, a 10 framaša obnovilo je svoja obećanja. Na putu ohrabrenja i zajedničkog rasta u Kristu po primjeru svetog Franje došli su ih podržati prijatelji i framaši iz Lišana, sa Šubićevca, iz Drniša, Knina, Gračaca, te budući framaši iz župe Dubrava-Gospa od Zdravlja, koja je u osnutku i skupa s njom se

raduju i njenim počecima. Poslije svete mise nastavljeno je druženje u župnoj dvorani i izabrano novo vodstvo Frame: predsjednica – Franka Vrtiprah; potpredsjednik – Tina Gulin; tajnica – Ružica Glavinić; voditelj formacije – Ante Potočki; blagajnik – Luka Badžim. (franjevci-split.hr) MIHOVIL, travanj 2017.

prijelom2017-03-zadnji.indd 49

49 11.6.2017. 18:16:52

Susret animatora Šibenske biskupije Susret animatora Šibenske biskupije održan je u subotu, 25. veljače, u prostorijama Katoličke osnovne škole u Šibeniku. Susret je okupio sve mlade Šibenske biskupije koji su od 2004. godine prošli formaciju za animatore. Pozdravne riječi uputio je biskupijski povjerenik za pastoral mladih don Gabrijel Jagarinec. Vjeroučitelj i animator iz prve generacije Zvone Bilušić dao je prikaz djelovanja animatora od početaka pa do današnjih dana. Šibenski biskup Tomislav Rogić također je imao prigodno izlaganje. Naglasio je kao su mladi danas zasuti raznim ponudama, a nedozreli u odlukama i izboru. Najveći je problem kako ih odgojiti za valjan izbor i odgovornost. Današnji mladi "djeca su svog vremena". Današnje vrijeme karakterizira brzina i nesigurnost. Mladi su danas nesigurni u sebe, a sve žele živo i na brzinu. Teško im je ponuditi bilo kakav sadržaj, a da nema dinamike, kazao je biskup Rogić. Ukazao je kako u sadašnjem trenutku toliko ima toga što mlade ometa da se barem malo posvete osobnoj izgradnji i svome rastu u vrijednostima i kvaliteti. S mladima bi trebalo raditi da upoznaju evanđelje Isusa Krista i da s njim žive u sakramentima, da sve vodi osobno susretu sa Isusom. U tome je sve sadržano. Ako iz toga sve dugo proistječe, onda nema straha, poručio je biskup. Mudrost svakog plana i programa rada s mladima očitovati će se u tome koliko bude izazovan i primjeren mentalitetu, dobi, grupi ili interesnoj skupini. U tome postoji pomoć: u intuiciji, dosjetljivosti, svjedočenju osobne vjere, ljubavi i nadasve raspoloživosti onoga tko se želi sa mladima baviti. Mladi su spremni i sposobni založiti se i slijediti ideale ako ih se za njih zagrije, ako im se prikažu na takav način da uvide njihovu vrijednost i veličinu. Mladima je najvažnije pokazati kako živjeti svoje kršćanstvo čineći dugima dobro i prihvaćajući žrtvu, poručio je animatorima biskup Tomislav Rogić.

50 MIHOVIL, travanj 2017. prijelom2017-03-zadnji.indd 50

11.6.2017. 18:16:54

biblijska tribina u vodicama za odrasle vjernike Šibenski biskup Tomislav Rogić u srijedu, 8. ožujka, u pastoralnom centru župe Vodice gostovao je na redovitoj biblijskoj tribini za odrasle vjernike. Imao je izlaganje pod naslovom „Raspeta ljubav i kalvarijske tmine“. Uz vjernike Vodica na tribini su bili i vjernici iz župa Srima i Tribunj. Tribina je započela pozdravnim riječima župnika Vodica don Franje Glasnovića koji je naglasio kako biblijska tribina u Vodicama ovu godinu obilježava dvadeset i pet godina djelovanja. Tribinu je 1991. godine pokrenuo njegov prethodnik, pokojni svećenik don Frane Šimat. U proteklom vremenskom periodu biblijska tribina obradila je brojne teme iz Svetog pisma, kazao je župnik Glasnović. Istaknuo je kako je kateheza odraslih vjernika u Crkvi poželjna i važna. Biblijska tribina poticaj je za rast u vjeri. Šibenski biskup Tomislav Rogić vjernicima je približio ulomak iz Matejevog evanđelja koji govori o Isusovoj smrti na križu. Prije toga rastumačio je pojam saveza s Gospodinom kroz ulomke iz Starog zavjeta. U Matejevom izvještaju o muci u središtu je rečenica: „Od šeste ure nasta tama po svoj zemlji – do ure devete“. Paralela s ovom rečenicom nalazi se u Knjizi izlaska gdje se govori o deset zala koja su pogodila Egipćane, a koja su uvjerila faraona da pusti Izraelce u obećanu zemlju. U Knjizi izlaska deveto zlo je tama, a deseto je smrt prvorođenaca. Na kalvariji je poruka da po smrti Božjeg prvorođenca čovjek je oslobođen tame i otvoren mu je put u obećanu zemlju, a to je vječni život s Bogom, poručio je biskup Tomislav Rogić. Zauzeti vjernik Josip Jole Mateša na kraju tribine biskupu Rogiću darovao je prigodni dar - raspelo izrađeno od drveta i trnja. Tom prigodom je recitirao stihove pjesme "Zame", u kojoj govori o Kristovoj ljubavi na križu.

MIHOVIL, travanj 2017. prijelom2017-03-zadnji.indd 51

51 11.6.2017. 18:16:55

Županijsko natjecanje iz vjeronauka

Osnovci iz Drniša i srednjoškolci iz Knina osvojili prvo mjesto

Županijsko natjecanje iz vjeronauka započelo je u dvorani Katoličke škole himnom Lijepa naša i pjesmom Lijepa riječ sva otvara vrata koju je izveo zbor škole. Nakon himne, učenici Tehničke škole sa svojom mentoricom Marinom Galić predvodili su molitvu u koju su uključili sve misionare i kontinente na kojima djeluju i žive misionari jer je ovogodišnja tema bila Misijsko djelovanje Crkve. Ravnateljica Katoličke škole s. Mandica Starčević pozdravila je prisutne i zanimljivom prezentacijom usporedila život djece u Africi i uvjete školovanja djece s našim školama. Igrokazom Misionar među prijateljima učenici 3. b razreda pokazali su kako biti misionar ovdje i sada. Pjesma Tamo gdje palme cvatu koju je otpjevao 4. a razred bila je završni dio programa nakon čega je s. Jakica pozdravila sve nazočne, poželjela uspjeh, ohrabrila za cijeli dan i rekla nekoliko općih uputa za tijek natjecanja. Natjecatelje, mentore, izvođače i sve prisutne pozdravio je biskup Tomislav Rogić i rekao da je najljepša poruka koju možemo u ovom korizmenom vremenu prenijeti jedni drugima upravo naše nastojanje da drugima oprostimo, druge pitamo oproštenje i budemo misionari života i riječi Kristove, riječi evanđelja. Uz podršku i želju da današnji dan zapamte po međusobnoj radosti koju će u susretima doživjeti, natjecanje je moglo započeti! Prvi dio natjecanja se sastojao od testa, drugi

dio je bio tombola i treći Milijunak. Dok je povjerenstvo ispravljalo testove, u dvorani škole su fra Stojan Damjanović, franjevac sa Visovca i pater Paul Karim, misionar iz Sijera Leonea, upoznavao natjecatelje o načinima života ljudi u Africi. Fra Stojan je kao zrelo zvanje doživio poziv na koji se odazvao i krenuo u Zair (današnji Kongo), gdje je boravio 13 godina kao misionar. Različite zgode i nezgode koje je fra Stojan na zanimljiv način predstavio držali su sve slušatelje u napetosti i zainteresiranosti. Spominjali su se skakavci, mravi, majmuni, zmije, lavovi… Ti su susreti ostavili traga na fra Stojanu i mnogim ljudima s kojima je još i danas u komunikaciji. Čuli su se i neke

52 MIHOVIL, travanj 2017. prijelom2017-03-zadnji.indd 52

11.6.2017. 18:16:56

izrazi, fraze, koje nitko nije znao ponoviti! Nakon fra Stojana predstavio se pater Paul. On je rekao da je "veliki seljak jer je došao iz velikog sela". Ispripovjedio je svoj put do svećeništva koji je započeo ljubavlju prema čokoladicama i bombonima koje su djeci u njegovom mjestu dijelili misionari kako bi ih što duže zadržali u školi i uz knjigu. Onaj tko je više znao, dobio bi više čokolade… U Sijera Leoneu, rekao je pater, misa nikada ne traje 45 minuta, nikome na toj misi nije teško biti. Misa zna trajati tri sata i svi na misi pjevaju, mole, ne žure se nigdje. Afrikanci su jako siromašni, ali jako bogati jer imaju sreću, sretni su, veli pater! Radost radi upoznavanja učenici su pokazali i željom da naprave „selfie“ s gostima koje su upoznali. Natjecanje je ušlo u drugi i treći krug, nakon čega je bilo proglašenje pobjednika. Evo rezultata najboljih ekipa: prvo mjesto u kategoriji osnovnih škola osvojila je ekipa OŠ Antuna Mihanovića Petropoljskog, Drniš u sastavu: Ivan Elez, Iva Čupić, Petra Marin, Petra Šaran, mentorica s. Klara Pavlović, drugo OŠ Vrpolje, Vrpolje u sastavu: Iva Burazer, Dina Plenča, Andrija Vučak, Tonka Landeka, mentorica Rosanda Vukičević i treće OŠ Petra Krešimira IV. s članovima: Sara Rak, Katarina Rak, Ivona Kuvač, Ana Đerek, mentorica Vinka Lovrić Caparin. U kategoriji srednjih škola prvo mjesto ponovno je izborila ekipa Srednje škole Lovre Montija, Knin i njeni sudionici: Stipe Maloča, Barbara Babić, Matea Babić, Antonijo Hromić s mentorima Mario Preden i Ivan Lukač, drugi su natjecatelji Gimnazije Antuna Vrančića s Leom Župan, Marijom Žaja, Karlom Rudan, Josipom Šunjergom i mentorima don Božom Škemberom i don Mirom Stojićem, a treće mjesto pripalo je ekipi iz Turističko-ugostiteljske škole s Markom Smolićem, Lucijom Šarlijom, Magdalenom Jurić, Marinom Skorić, mentoricom s. Tatjanom Petric. Prve tri ekipe nagrađene su prikladnim darovima, a natjecatelje koji su osvojili 2., 3., 4. i 5. mjesto u osnovnoj školi, te 2. i 3. mjesto u srednjoj školi čeka i zajednički izlet u Zagreb koji će biti 5. svibnja 2017. (katehetski-si.com.hr) MIHOVIL, travanj 2017. prijelom2017-03-zadnji.indd 53

53 11.6.2017. 18:16:56

Susret kandidata za sakrament svete krizme Gradskog dekanata

Prekrasno je biti dionik Crkve

Susret kandidata za sakrament svete krizme Gradskog dekanata Šibenske biskupije, održan je u subotu 11. ožujka u Katoličkoj osnovnoj školi u Šibeniku. Susret kojeg su osmislili animatori i povjerenstvo za mlade Šibenske biskupije okupio je velik broj krizmanika koji su kroz aktivno sudjelovanje razmišljali o kršćanskim vrijednostima u svakodnevnom životu. U uvodnom djelu susreta krizmanike je pozdravio biskupijski povjerenik za pastoral mladih don Gabrijel Jagarinec. Želimo krizmanicima pokazati da je prekrasno biti dionik Crkve i kako Crkva ima širinu i dosta toga dati mladima. Potom je šibenski biskup Tomislav Rogić u kratkom izlaganju mladima predočio što je to sakrament svete potvrde. Ja bih volio da pripravu i sam sakrament svete potvrde doživite tako da ste od Duha Svetog primili darove nad kojima čete kroz život bdjeti i onda će ti darovi donositi plodove, poručio je biskup. U nastavku susreta mladima su svjedočili animatori i skauti.

BISKUP ROGIĆ SA MLADIMA

Naš život ide putem nade u vječnost po Isusu Kristu

U ponedjeljak, 13. ožujka 2017., u župnoj dvorani župe Gospe van Grada u Šibeniku, u organizaciji mjesne Frame održan je sedmi u nizu pripremni susret za susret hrvatske katoličke mladeži, koji će se održati, kao što je već najavljeno, 29. i 30. travnja u Vukovaru. Katehezu na temu „Mladosti, kamo si zagledana“ i susret vodio je mons. Tomislav Rogić, biskup šibenski. Na početku naš župni vikar fra Kristian po-

54 MIHOVIL, travanj 2017. prijelom2017-03-zadnji.indd 54

11.6.2017. 18:16:57

Križni put za redovnice u Skradinu zdravio je o. Biskupa i zahvalio mu na odazivu i vremenu koje uz sve svoje obveze ima kao pastir naše biskupije,a ipak je došao s radošću sudjelovati i održati mladima jedan susret. Susret smo započeli molitvom, a potom je o. Biskup nastavio susret video prezentacijom i u stalnom dijalogu s okupljenim mladima koji su radosno sudjelovali. „Kamo smo zagledani“, provlačilo se kao temeljna misao biskupove riječi, koji nam je pomalo kroz cijelu večer otkrivao da naše putovanje počinje u neprestanom traženju i traganju našeg životnog ostvarenja, te kako „naš život ide putem nade u vječnost po Isusu Kristu“, a upravo je geslo našeg susreta hrvatske katoličke mladeži „Krist, nada naša“. Krist, nada naša stoji tako kao Onaj koji je uz nas „u mladosti, u zreloj dobi, u starosti, cijeli naš život u svakom trenutku“. O. Biskup je istaknuo kao nismo birali kad ćemo se roditi, naše roditelje, braću i sestre, ali u svemu je važno prepoznavati da smo djelo Božjih ruku i da nas je On htio baš ovakve kakvi jesmo, i kako „temeljno otkriće u životu jest osjetiti da nas Bog voli“. Na kraju samog susreta o. Biskup je zahvalio na radosnom susretu s mladima, i u nadi da ćemo se opet ubrzo susresti ovako, a naša predsjednica Frame, Franka Vrtiprah udijelila je o. Biskupu prigodni dar, majicu naše Frame. Povjerenik za mlade naše biskupije, don Gabriel Jagarinec izvijestio nas je o velikom odazivu mladih iz naše biskupije za sami susret u Vukovaru, te nam uputio jos podrobnije informacije o svim događanjima kojima idemo u susret. Susret smo završili zajednički fotografiranjem i nastavili s druženjem u župnoj dvorani. (franjevci-split.hr)

Križni put redovnica koje djeluju u Šibenskoj biskupiji održan je u nedjelju 12. ožujka u crkvi Rođenja Blažene Djevice Marije u Skradinu. Pobožnost je uz sudjelovanje velikog broja vjernika župe Skradin predvodio šibenski biskup Tomislav Rogić. Na pobožnosti je bio i umirovljeni biskup Ante Ivas. Pobožnost je započela pozdravom župnika Skradina don Gabrijela Jagarineca koji je redovnicama zaželio dobrodošlicu. Predstavio je i bratime skradinske bratovštine svetog Križa koji su sudjelovanjem, obučeni u odore bratovštine, uzveličali pobožnost. Pobožnost križnog puta redovnica osmislila je s. Renata Azinović, franjevka od Bezgrešne.

MIHOVIL, travanj 2017. prijelom2017-03-zadnji.indd 55

55 11.6.2017. 18:16:58

U Primoštenu proslavljen dan očeva

jer ima i ljudi koji nisu imali sreću da ih imaju. Bog nas je stvorio i povjerio našim očevima i majkama kako bi nas zaštitili, hranili i čuvali dok odrastamo. Oni odgajaju svoju djecu kako bi jednoga dana sami postali dobri roditelji. Kako djeca uče od svojih roditelja tako i oni imaju u Mariji i Josipu uzor roditeljstva. Fra Josip je na kraju poručio djeci kako je bitno biti zahvalan Bogu za tate i mame, ali i za sve ono što nam Bog daje. Po završetku svete mise, djeca su izvela kratki program a potom razveselili svoje očeve malim darovima koje su pripremali u vrtiću sa svojim odgojiteljicama. Druženje je nastavljeno u dvorištu vrtića. Tekst i foto: s. Jozepka Vukančić (sibenskefranjevke.hr)

Rekolekcija svećenika u ožujku Redovita mjesečna rekolekcija svećenika Šibenske biskupije održana je u srijedu, 15. ožujka, u zgradi sjemeništa u Šibeniku. Tema rekolekcije bila je „Raspeta ljubav – razmatranje Isusove muke po Matejevu evanđelju“. Izlaganje je imao šibenski biskup Tomislav Rogić. Meditaciju koja je bila u sklopu molitve Srednjeg časa imao je upravitelj župe Šubićevac fra Josip Repeša. U ponedjeljak 20. ožujka, vrtić Brat sunce u Primoštenu proslavio je svetkovinu svetoga Josipa te obilježio Dan očeva. Svetu misu, u kapeli koja je posvećena svetome Josipu, predvodio je fra Josip Repeša, upravitelj župe sv. Ante – Šubićevac u Šibeniku. Ovo euharistijsko slavlje bilo je namijenjeno za djecu našega vrtića i njihove obitelji a posebno očeve. Fra Josip je u prigodnoj propovijedi približio djeci lik svetoga Josipa kao zemaljskog zastupnika Nebeskoga Oca. Budući da je Isusov Otac na nebesima, netko ga je trebao na zemlji zastupati, a Bog je odabrao svetoga Josipa. Danas smo posebno Bogu zahvalni za očeve

Šibenski biskup Tomislav Rogić svećenicima, slično kao i vjernicima na prošlotjednoj tribini u Vodicama, približio je ulomak iz Matejevog evanđelja koji govori o Isusovoj smrti na križu. Prije toga rastumačio je pojam saveza sa Gospodinom kroz ulomke iz Starog zavjeta. U Matejevom izvještaju o muci u središtu je rečenica: „Od šeste ure nasta tama po svoj zemlji – do ure devete“. Paralela s ovom rečenicom nalazi se u Knjizi izlaska gdje se govori o deset zala koja su pogodila Egipćane, a koja su uvjerila faraona da pusti Izraelce u obećanu zemlju. U Knjizi izlaska deveto zlo je tama, a deseto je smrt prvorođenaca. Na kalvariji je poruka da po smrti Božjeg prvorođenca čovjek je oslobođen tame i otvoren mu je put u obećanu zemlju, a to je vječni život sa Bogom, poručio je biskup Tomislav Rogić.

56 MIHOVIL, travanj 2017. prijelom2017-03-zadnji.indd 56

11.6.2017. 18:16:59

DUHOVNA OBNOVA DJELATNIKA KOŠ

UPOZNAVANJE S LIKOM I DJELOM MAJKE KLARE ŽIŽIĆ Drugi dan proslave Dana škole, 17. ožujka bio je usmjeren duhovnom osnaživanju djelatnika. U kući matici Sestara franjevki od Bezgrješne im je vicepostulatorica kauze majke Klare, s. Terezija Zemljić približila njezin lik i djelovanje. Najprije je u kratkim crtama iznijela nekoliko osnovnih podataka o kauzi. Kauza je otvorena svečanom Sjednicom u katedrali sv. Jakova u Šibeniku na datum smrti majke Klare, 21. rujna 2004. Zatvorena je zaključnom Sjednicom 31. svibnja 2016. u biskupskoj dvorani. Sjednicu je predvodio mons. Ante Ivas. Time je zaključen biskupijski proces kauze. Zatim je s. Terezija približila povijesni i geografski kontekst rodknog kraja službenice Božje majke Klare: Prominu kao i okolnosti u kojima je živjela. Argumentirajući poviej-

snim navodima važne događaje iz vremna osnutka Zajednice sestara kao i njihovog djelovanja među narodom s. Terezija je naglasila milosrđe sestara prema ljudima u raznim potrebama. Navela je prenoćište za siromašne putnike, brigu za bolesne i umirouće te kršćanski nauk djece. U svemu se iščitava svet život majke Klare koju je tako doživljavao cijeli grad. Djelatnici su upoznali i duhovnost sestara kroz povijest i sadašnjost te su obišli muzejsku zbirku vezanu uz život sestara. Vicepostulatorica je ukratko navela i nekoliko primjera svjedočanstva o uslišanim molitvama upućenih majci Klari. Vrhunac duhovne obnove nastavljen je euharistijskim slavljem u samostanskoj kapeli koje je slavio don Krešimir Mateša, katedralni župnik. U homiliji je don Krešimir djelatnike uveo u promišljanje o evanđeoskom odlomku o vinogradu, vinogradarima i najamnicima (Mt 21,33-43.44-46). Slojevito je osvjetljavao sve dimenzije i simboliku vinograda i osoba povezanih uz ovaj odlomak, povezujući ih sa životima djelatnika. Potaknuo ih je na promišljanje o vinogradima u njihovom osobnom, obiteljskom i profesionalnom životu. Duhovna obnova je završila zajedničkom molitvom Majci Klari za što skorije proglašenje blaženom. s. Mandica Starčević (http://os-katolicka-si.skole.hr) MIHOVIL, travanj 2017.

prijelom2017-03-zadnji.indd 57

57 11.6.2017. 18:16:59

Vjernici gradskog dekanata na hodočašću

Karlovac, Ogulin i Oštarije Vjernici Gradskog dekanata Šibenske biskupije u subotu, 18. ožujka, hodočastili su u Nacionalno svetište svetog Josipa u Karlovcu. Oko četiristo vjernika predvođenih šibenskim biskupom Tomislavom Rogićem, organizatorom hodočašća dekanom don Tomislavom Puljićem i župnicima posjetili su i svetište Gospe od Čudesa u Ošarijama kraj Ogulina i župnu crkvu svetog Križa u Ogulinu. Hodočašće je započelo okupljanjem vjernika na dogovorenim lokacijama u gradu Šibeniku u ranim jutarnjim satima. Nakon ugodne vožnje i dolaska u Karlovac u svetištu svetog

Josipa na ulazu u crkvu vjernike je dočekao rektor svetišta mons. Antun Sente koji je hodočasnike blagoslivljao posvećenom vodom. Tog dana u svetištu bilo je oko dvije i pol tisuće hodočasnika. Većinu njih, oko tisuću, činili su vjernici Porečke i Pulske biskupije. Rektor Antun Sente upoznao je okupljene s poviješću Karlovca, župe i svetišta te povijesnim okolnostima u kojima je Hrvatski sabor godine 1687. izabrao sv. Josipa za zaštitnika domovine Hrvatske. Svetište sv. Josipa nacionalnim je svetištem proglasio kardinal Franjo Kuharić godine 1988. Rektor je spomenuo i tek nekoliko od brojnih uslišanja koja mu vjernici često priopće. Usljedila je pobožnost svetom Josipu koju su predvodili vjernici i rektor svetišta mons. Sente, koji je istaknuo da se tijekom pobožnosti sv. Josipu u svetištu posebno moli pet velikih nakana: za uspješan završetak školovanja djece i mladih, za pronalaženje radnog mjesta i pravednu plaću, za dar bračnog partnera i brak blagoslovljen ljubavlju i djecom, za duhovna zvanja u Domovini i odgovorno vršenje povjerenih dužnosti u obitelji, zajednici i Domovini, te za blagu i svetu smrt. U ovih pet nakana prepoznajemo pet Josipovih kvaliteta,

58 MIHOVIL, travanj 2017. prijelom2017-03-zadnji.indd 58

11.6.2017. 18:17:00

nastavio je mons. Sente: Sveti je Josip školovao, odgajao Isusa, svetog Josipa prepoznajemo kao radnika i zaštitnika radnika i rada, sveti je Josip glava Svete nazaretske obitelji, sveti je Josip odgajao vrhovnog svećenika i odgovornijeg, odnosno dosljednijeg izvršitelja dužnosti odnosno misije koju mu je Bog Otac povjerio, sveti Josip preminuo je u dobrom društvu Marije i Isusa Krista. Nakon Pobožnosti uslijedilo je misno slavlje koje je predvodio porečki i pulski biskup Dražen Kutleša. Koncelebrirao je i šibenski biskup Tomislav Rogić. Među brojnim svećenicima bili su i šibenski svećenici: don Roko Glasnović, don Krešiemir Mateša, don Tomislav Puljić, fra Filip Milanović – Trapo, fra Josip Repeša, fra Ivan Penava, pater Paul Karim, dok je don Oleg Petrović za vrijeme misnog slavlja ispovijedao. Biskup Kutleša u homiliji naglasio je kako nam sv. Josip može biti uzor u suočavanju sa životnim izazovima. Uvijek moramo biti ljudi Istine i za Istinu se boriti u zgodno i nezgodno vrijeme, rekao je biskup, pa čak i kada nas progone, jer tek tada znamo da smo na pravome putu. Upravo po uzoru na sv. Josipa moramo štiti život i ono što nam je Bog povjerio. Uvijek moramo težiti pravednosti, samo s tim nastojanjima bit ćemo bolji ljudi prema Bogu i prema ljudima, zaključio je biskup. Nakon misnog slavlja i ručka u svetištu šibenski hodočasnici krenuli su put svetišta Gospe od čudesa u Oštarijama kraj Ogulina. Tamo ih je župnik vlč. Antun Luketić upoznao s povijesti Oštarija i svetišta Gospe od Čudesa. Oštarska crkva, posvećena Blaženoj Djevici Mariji od Čudesa, u srednjem je vijeku svakako bila jedno od poznatijih Gospinih svetišta na tlu Hrvatske. Kip Gospe od Čudesa pripada tipu koji Mariju prikazuje kao Majku Milosrđa (Mater Misericordia). Marija svojim raširenim plaštem štiti puk, u lijevoj ruci drži Isusa, a desnom rukom pridržava rašireni plašt. Župnik katedrale svetog Jakova don Krešimir Mateša naglasio je kako se i u Šibeniku u Novoj crkvi slavi isto Marija pod imenom Majka Milosrđa. U toj šibenskoj crkvi ikonografija Gospu prikazuje isto s raširenim plaštem koji štiti puk. U Ogulinu hodočasnike je župnik vlč. Robert Zubović upoznao s gradom Ogulinom i župom sv. Križa u Ogulinu. Posebno je pozdravio

šibenskog biskupa mons. Tomislava Rogića koji je dugi niz godina bio župnik u Ogulinu. Naglasio je kako je biskup Rogić kroz svoj pastoralni rad obilježio vjerski život u Ogulinu. Vjernici župe sv. Križa pripremili su okrjepu za šibenske hodočasnike koji su nakon Ogulina krenuli put Šibenika.

MIHOVIL, travanj 2017. prijelom2017-03-zadnji.indd 59

59 11.6.2017. 18:17:01

Petnaesti križni put mladih

Život, dakle biraj

Petnaesti križni put mladih Šibenske biskupije pod geslom "Život, dakle biraj", održan je u subotu 25. ožujka na relaciji Pirovac – Tribunj - Vodice. Pobožnost je okupila dvjestotinjak mladih iz cijele Biskupije, a započela je okupljanjem u župnoj crkvi u Pirovcu. Okupljenim mladima pozdravne rijelči uputio je biskupijski povjerenik za

pastoral mladih don Gabrijel Jagarinec. On je ukazao na gelso ovogodišnjeg križnog puta "Život, dakle biraj". Naglasio je kako križni put održava se na blagdan Blagovijesti. Želimo slaviti život. Želimo naglasiti kako je svaki život vrijedan, a mi smo pozvani štiti život od začeća pa do naravne smrti. Neka naš današnji hod za križem bude želja da Bog i naše životne korake blagoslovi, posveti i učini plodonosnima, poručio je mladima šibenski biskup Tomislav Rogić koji je dio križnog puta prošao sa mladima. Neka nas Gospodin na križnom putu vježba životu. Hodeći za Kristom na svakoj postaji učimo novu lekciju. Mladima je preporučio da im molitvena nakana na pobožnosti bude za duhovna zvanja i za život u obiteljima. Pobožnost križnog puta mladih završila je u Vodicama misnim slavlje u župnoj crkvi sv. Križa. Euharistiju je predvodio generalni vikar Šibenske biskupije mons. Marinko Mlakić.

60 MIHOVIL, travanj 2017. prijelom2017-03-zadnji.indd 60

11.6.2017. 18:17:01

MIHOVIL, travanj 2017. prijelom2017-03-zadnji.indd 61

61 11.6.2017. 18:17:02

Proslavljen God križa u Župi Dolac

God križa ili godišnja proslava krvarenja raspela iz šibenske gradske župe svetog Križa – Dolac, proslavljen je u ponedjeljak 27. ožujka svečanim misnim slavljem u crkvi svetog Križa.

Bog je izabrao žrtvu svoga Sina kao vrhunac iskazane ljubavi za čovjeka

Euharistiju u koncelebraciji sa umirovljenim biskupom Antom Ivasom, župnikom župe Dolac don Krešimirom Matešom i još trojicom svećenika predvodio je šibenski biskup Tomislav Rogić. Nakon misnog slavlja bila je upriličena i procesija sa čudotvornim raspelom. „U davna vremena prorok Izaija naviješta da će se jedna Gora uzdići iznad ostalih i da će njoj dolaziti svi narodi, plemena, jezici, sav svijet. Gora Gospodnja – Dom Božji – mjesto susreta s Bogom! Da li je to neko mjesto na zemlji? Jeruzalem? Kalvarija? Kao povijesni događaj – da! Isusova smrt na križu, na kalvariji, u Jeruzalemu. Ali značenje je puno veće od jednog određenog mjesta. Ondje se dogodilo da je Bog izabrao žrtvu svoga Sina kao vrhunac iskazane ljubavi za čovjeka. To 'mjesto' kojem će se svi klanjati nije zemljopisno, već postaje simbol križa“, poručio je u homilji biskup Rogić. Naglasio je kako je križ simbol za najokrutniju smrt u Rimskom carstvu postao znakom Božjim izborom iskazivanja ljubavi za čovjeka. Tvrdokornost ljudskog srca Bog je odlučio

62 MIHOVIL, travanj 2017. prijelom2017-03-zadnji.indd 62

11.6.2017. 18:17:03

rine, kod mjesta zvanog „Mostić“ najednom se podigla strašna nevera, a more toliko nabujalo te nisu mogli dalje. Isto su pokušali i sljedeća dva dana, ali oluja nije prestajala, što su vjernici prepoznali kao Božji znak da se propeće ponese i smjesti u dolačku crkvu.

omekšati najvećim iskazom ljubavi, žrtvom svoga Sina. Ukazao je kako je tajna spoznaje i naše vjere je u tome da prepoznamo kako je Bog izabrao žrtvu za najsavršeniji govor ljubavi. Onoliko te volim koliko sam se spreman za tebe žrtvovati. Bog je križ izabrao za mjeru ljubavi, darovao nam se do kraja. Hoće li nam to biti dovoljno da se ove korizme obratimo, promijenimo i Bogu na ljubav odgovorimo? Odgovor je na svakome od nas, kazao je biskup Tomislav Rogić. Dolačko raspelo doplutalo na oblae Doca između 1400. i 1420. godine. Raspelo je od tog 15. stoljeća pa do danas neprekidni predmet štovanja i pobožnosti, makar mnogim današnjim Šibenčanima malo poznato ili čak potpuno nepoznato. Križ je po prastaroj predaji doplutao na jednoj gredi, a iz mora su ga izvadili ribari i odnijeli u kuću braće Šestanović, u kojoj je odmah po dolasku križa ozdravila njihova od rođenja gluhonijema sestra. Taj neobični događaj uzbudio je vjernike koji su odlučili to čudotvorno propeće smjestiti u katedralu, smatrajući da će to biti najprikladnije i najdoličnije mjesto. Na dogovoreni dan u svečanoj procesiji poniješe dolačani i građani Propelo prema katedrali, ali tek što su došli pod tadašnji benediktinski samostan sv. Kata-

Biskup šibenski, Bogdan Pulšić dolačku je crkvu posvećenu Gospi 1421. godine posvetio sv. Križu, a Dolac je 3 godine kasnije proglasio samostalnom župom i imenovao prvog župnika. Dolačani su štovali svoje propeće, ali sveopće štovanje nastalo je 1483. zbog neobične pojave koja je digla na noge cijeli grad. Te je godine, točno na Veliki četvrtak u poslije podnevnim satima 26. ožujka dolačko propeće prokrvarilo. Još se jedno čudesno krvarenje ponovilo uoči blagdana Našašća sv. Križa 2. svibnja 1812. godine.

MIHOVIL, travanj 2017. prijelom2017-03-zadnji.indd 63

63 11.6.2017. 18:17:04

Održan Obiteljski dan Šibenske biskupije

Očinstvo i majčinstvo dva lica roditeljskog poslanja Obiteljski dan Šibenske biskupije na temu "Očinstvo i majčinstvo dva lica roditeljskog poslanjna" održan je u subotu 1. travnja u marijanskom svetištu Šibenske biskupije Vrpolju. Središnji događaj bilo je misno slavlje koje je predvodio šibenski biskup Tomislav Rogić. Okrunjen je kameni kip Gospe od okova, a obitelji su svjedočile o obiteljskom životu. Susret u vrpolju započelo je izlaganjem "Kakav roditelj želiš biti" psihoterapeutkinje prof. Maje Jakšić suradnice Obiteljskog savjetovališta Splitsko makarske nadbsiskupije.

-Izazovi pred današnjim obiteljima su brojni, puno očekujemo od sebe i od djece, njih smo u ime "naprednog odgoja" uzdigli na neprimjeren pijedestal da sve moraju imati i tako neke vlastite potrebe "krpamo" preko djeteta i njegova života, istakla je prof. Jakšić. A da bismo pomogli vlastitoj djeci, prvo trebamo pomoći sebi i imati na umu da nas naše dijete stalno promatra i jedino uči život promatrajući nas i naše postupke, najmanje iz riječi koje im upućujemo. Roditelji, međutim, to nerijetko gube iz vida u strci svakodnevnog života opterećenog s previše obveza i teškoća, pa ne mare uvijek za vlastito ponašanje i primjer

64 MIHOVIL, travanj 2017. prijelom2017-03-zadnji.indd 64

11.6.2017. 18:17:05

koji pokazuju, naglasci su iz predavanja prof. Jakšić. Nakon predavanja, za vrijeme kojeg su se o djeci brinuli animatori i odgojiteljice iz dječjeg vrtića "Blažena Hozana" uslijedilo je pokorničko bogoslužje koje je predvodio generalni vikar Šibenske biskupije mons. Marinko Mlakić. Brojni vjernici su se ispovjedili kako bi mogli dolično uči u misno slavlje koje je predvodio šibenski biskup Tomislav Rogić. Uz njega koncelebrirao je i umirovljeni biskup Ante Ivas, župnik i upravitelj svetišta u Vrpolju don Ante Omazić, biskupiski povjernik za pastorla braka i obitelji don Roko Glasnović, te ostali svećenici. - Progovorila nam je Božja Riječ koja nebesku Majku Mariju štuje kao suotkupiteljicu pod križem Kristovim i časti kao Majku pomirenja. Braćo i sestre, možemo li u Mariji prepoznati i poziv za današnje očeve i majke, za naše obitelji: predanje u ruke Božje, traženje Božje volje u našem životu. Onu Marijinu vjernost i neuništivu nadu kojom je ispunila Božji plan spasenja. Kršćanska obitelji pozvana si Božjom riječju biti novi stvor u Isusu Kristu, kako to napisa Pavao Korinćanima. Kristovi smo dakle poslanici, piše Pavao. Tko je više od kršćanskih očeva i majki, od obitelji, pozvan u današnjem svijetu pokazivati i dokazivati vrijednost i ljepotu života, ljubav i radost koja ispunja čovjeka i čini ga ostvarenim?! - poručio je u homilji bistkup Tomislav Rogić. Naglasio je kako je u svijetu i vremenu u kojem živimo puno iskrivljenih slika ljubavi i sreće, pogaženih vrednota, zamki koje od čovjeka žele učiniti nečovjeka, roba, robota ili brojku i oduzeti mu od Boga darovano dostojanstvo. - Samoljublje i sebičnost, vlastita korist, interes proglašavaju se normom ponašanja. Ne trebaš misliti na druge, misli najprije na sebe! Ti vrijediš, to zaslužuješ, drugi pored tebe nije važan, tek ako ti za nešto treba. Tim napastima izložena je obitelj danas. Tolike pošasti vrebaju da razore obitelj. Zgraža nas statistika rastava, razorenih obitelji, abortusi i uopće klima ne prihvaćanja života novog bića, djeteta. Nazivaju to i Bijelom kugom današnjice. Dodajmo tome neslogu, razmirice oko sporednih stvari, pa teškoće odgoja djece za prve vrijednosti. Sve to čini KRŠĆANSKU OBITELJ zadnjom crtom obrane dostojanstva i istinske slobode

čovjeka. - kazao je šibenski biskup. Poručio je kako je obitelj je najsavršenija slika Božje dobrote i ljubavi. Istaknuo je kako se Presveto Trojstvo oslikava u obitelji. Obiteljeima je preporučio da im molitva daje snagu da se izdrži dan, nevolje i svaka kušnja. Sakramentalni život, povezanost s Bogom u redovitoj svetoj ispovijedi i pričesti, redovitoj nedjeljnoj svetoj misi, bili su put obiteljskog života u prošlim generacuijama. Iz toga su rasli: sloga, zajedništvo, nesebičnost i požrtvovnost jedan za drugoga. U obitelji se uči pobijediti sebičnost, misliti na drugoga i živjeti za drugoga. U obitelji se uči radost i ljepota života. Što nas priječi da i danas tako živimo, ojačani sakramentalnim milostima, obiteljskom molitvom, revnijim svjedočenjem svoje vjere? Vratimo se molitvi, vratimo se istinskim vrednotama i otvorenosti životu. Taj izbor imamo i to možemo učiniti usprkos svim kušnjama. Oče, majko, ne boj se moliti pred svojom djecom i MIHOVIL, travanj 2017.

prijelom2017-03-zadnji.indd 65

65 11.6.2017. 18:17:06

sa svojom djecom. Nedjeljna sveta misa u dan Gospodnji posvećuje i blagoslivlja sav tvoj život, rad i odnose. - zaključio je biskup Rogić. Nakon misnog slavlja i ručka kojeg je za sve sudionike Obiteljskog dana priredila obitelj Marice i Vice Šuperbe, odnosno restoran Torcida uslijedila je molitva krunice pred kipom Gospe od okova koji je u vrpoljačkom svetištu postavljen inicijativom umirovljenog šibenskog biskupa Ante Ivasa u prosincu prošle godine. Krunicu je predvodio župnik Skradina don Gabrijel Jagarinec. Potom je uslijedilo krunjenje Gospinog kipa. Krunu koju je od srebra izradio poznati šibenski zlatar Lazar Čivljak prinijela je obitelj Hrvojke i Nene Bralića koja ima osmero djece. Gospu je okrunio autor kipa akademski kipar Tomislav Šalov. Tom prigodom okupljenim vjernicima se obratio umirovljenji biskup Ante Ivas. - Marijina majčinska prisutnost i pomoć, koju je naš narod iskusio bezbroj puta u svojoj tegobnoj povijesti, potiče nas i danas na za-

hvalnost Bogu za dar Marije koja nas uvijek zagovara kod Sina svoga Isusa,majčinskom nas ljubavlju potiče, upravlja i vodi na putu vjere, nade i ljubavi – kazao je biskup Ivas. Zahvaljujemo i danas za sva naša okupljanja oko Gospe, ovdje u Vrpolju, od davnina, koja nikad nisu prestala i koja, vjerujemo, neće posustati ni u buduće. Jer Gospa nas ujedinjuje, kao i prve Isusove učenike, u pravoj vjeri i molitvi. Gospa nas hrabri i uči nas, kao majka svoju djecu, kako živjeti po Božjoj volji i Božjim zakonima, da bi po Sinu njezinu Spasitelju našemu „imali život u izobilju" – poručio je biskup Ante Ivas. Naglasio je kako naše vrijeme, kao ni jedno do sada upinje se svim silama Bogu reći ne i tako obezvrijediti, „staviti u okove", okovati u sebi i svijetu gotovo sve one darove i vrline, oni izvornu „sliku Božju" kojom je Bog obdario čovjeka. Sve Božje u čovjeku je ne samo stavljeno u sumnju, nego se odbacuje i ruši. I to u ime slobode, u kojoj više nema ni muško

66 MIHOVIL, travanj 2017. prijelom2017-03-zadnji.indd 66

11.6.2017. 18:17:07

ni žensko, ni ljubavi ni zajedništva, ni braka ni rađanja, ni majčinstva ni očinstva. Umjesto života propagira se i širi „kultura smrti" začetih, nerođenih, starih i nemoćnih. Sloboda bez Boga postaje „đavolska sloboda". Na tržnicama svijeta prodaje se čovjek i njegovo dostojanstvo za badava. Nudi se nasilno i našim obiteljima, djeci i mladima, u medijima, u školskim programima. I sve to kao napredno, kao budućnost. Smrt kao budućnost ?! Nikada se obitelj nije nalazila u tolikom i takvim stravičnim iskušenjima i mukama, i ovih smo se dana susreli sa stravičnim događajem u našoj sredini, ukazao je biskup Ante Ivas. Treba nam Gospa, Majka, vjernica, zagovornica, treba nam Gospa od okova, Gospa od Vrpolja, Gospa naših obitelji, našega naroda. Treba nam danas krvavo, nasušno. Želimo da ovo mjesto, ovo svetište, kao i do sad, i više nego do sad, bude mjesto molitve, vapaja Gospi našoj majci, da Bog naš narod a posebno naše obitelji, supružnike, naše oče-

ve i majke, djecu i mlade, oslobodi strašnih okova „bukaglija", koji nam prijete okovati nas i naš narod „okovima smrti". „Pred izazovima budućnosti našega naroda i Crkve osjećamo se odgovornima: za navještaj kršćanske vjere u svakoj prilici, za poticanje i izgradnju hrvatskoga društva na kršćanskim temeljima i vrijednotama. Za cjelovit odgoj i obrazovanje u školama. Za brigu o uređenju odnosa u obitelji i društvu, politici i ekonomiji naše države.., da budu u skladu s etičkim načelima te naravnim, moralnim i objevljenim Božjim zakonima. Osjećamo se odgovornima za promicanje i obranu života od začeća do smrti, bez obira na političke i ideološke prilike... Bez straha od napada koji medijski bučno i nasilno propagiraju „kulturu smrti". Osjećamo se odgovorni ostati na strani istine o čovjeku i njegovu dostojanstvu, te istine o braku kao zajednici muškarca i žene. Osjećamo se odgovorni za odgoj mladih naraštaja u duhu kršćanske uljudbe kojom se naš narod u prošlosti ponosio i koja ga je vodila u najtežim vremenima njegova postojanja. U zahvalnosti ljudima i Bogu, u služenju istini i dobru, možemo se s Božjom pomoću nadati blagoslovljenoj budućnosti – zaključio je umirovljeni biskup Ante Ivas. Nakon krunjenja Gospe usljedila su svjedočanstva očeva o obiteljskom i bračnom život. Predstavljena je i obiteljska zajednica iz Vodica. Obiteljski dan završio je molitvom za obitelj i blagoslovom biskupa Tomislava Rogića

MIHOVIL, travanj 2017. prijelom2017-03-zadnji.indd 67

67 11.6.2017. 18:17:07

u gradskoj knjižnici Otvprena izložba o kardinalu stepincu

Kardinal Alojzije Stepinac – Put svetosti (1898 – 1960 – 1998 – 2017) Izložba "Kardinal Alojzije Stepinac – Put svetosti (1898 – 1960 – 1998 – 2017)" u sklopu manifestacije Dani kršćanske kulture otvorena je u Šibeniku u nedjelju 2. travnja u Gradskoj knjižnici Juraj Šižgorić. Riječ o istoj izložbi koja je 14. lipnja prošle godine upriličena u Europskom parlamentu u Bruxellesu, zalaganjem hrvatske europarlamentarke Marijane Petir. Izložba obuhvaća vremensku lentu koja prikazuje Stepinčev život u kontekstu povijesnih događanja u Europi i Hrvatskoj od 1898. do 2016. godine, s brojnim fotografijama iz Stepinčeva života. Osamnaest izloženih postera donosi Stepinčeve poruke o važnim segmentima njegova života, prožetog vjerom u Boga. Izložba obuhvaća i skulpture bl. Stepinca, radove akademskih kipara, kao i četiri medalje posvećene blaženiku. Na otvorenju izložbe bio je gradonačelnik Željko Burić i dožupana Zoran Smolić, saborski zastupnik Hrvoje Zekanović, direktor izavačke kuće Verbum Miro Radalj, šibenski biskup Tomislav Rogić, te biskup u miru Ante Ivas koji se prisjetio kako je kao mladi bogoslov čitavu noć bdio nad otvorenim odrom s

s tijelom pokojnog kardinala Stepinca, dok su brojni građani, krišom stavljali na njega predmete koje su potom tijekom cijelog svog života čuvali kao kao svete relikvije. I sam je, kazao je, stavio na kardinalovo tijelo tijekom te noći, jednu sličicu s njegovim potpisom, koju i danas čuva. Izložbu u Bruxellesu – koju je veli službena Srbija željela spriječiti svim silama, ali nije uspjela, jer je "čista kao suza, baš kao što je i Stepinac čist kao suza" . Poznato je da je Stepinac još 1955 godine rekao da je pitanje ujedinjene Europe pitanje zdrave pameti i da je smatrao da upravo Europa bazirana na kršćanskim temeljima može ljudima pružiti blagostanje. - kazala je Marijana Petir. Ovom izložbom želi se, kazala je Petir, posredovati istina o Stepincu, o kojem su se, nakon nepravedne osude, širile i laži i dezinformacije. 'Prešućivane su njegove humanitarne inicijative, da je na njegovu inicijativu pokrenut Caritas, ali i da je u suradnji s Dijanom Budisavljević i nekim drugim viđenijim inmtelektualcima među kojima je bilo i onih srpske nacionalnosti spasio preko 27 tisuća žena, djece i svih onih koji su bili u potrebi.' - kazala je Petir.

68 MIHOVIL, travanj 2017. prijelom2017-03-zadnji.indd 68

11.6.2017. 18:17:08

DANI KRŠĆANSKE KULTURE

U KATEDRALI IZVEDENA GOLGOTA

Prvoga dana manifestacije Dani kršćanske kulture u Šibeniku 1. travnja u šibenskoj katedrali Sv. Jakova izvedena je "Golgota", jedan od najljepših uradaka duhovne lirike. Izveli su je Oratorijski zbor crkve Sv. Marka u Zagrebu "Cantores sancti Marci", za orguljama je bio Pavao Mašić, a dirigirao je Jurica Petar Petrač. Otvarajući manifestaciju, šibenski biskup Tomislav Rogić pozdravio je izvođače, rekavši da su Dani kršćanske kulture u Šibeniku započeli ujutro Biskupijskim susretom obitelji u Vrpolju. Istaknuo je kako je izvedba "Golgote" „uvod koji će nas dovesti do vazmenog otajstva". Na stihove Silvija Strahimira Kranjčevića "Golgota", skladatelj Antun Tomislav Šaban u cijelosti je poštovao tekst pjesme, uglazbivši ga u sedam stavaka bez preinaka. Orguljske dionice za koje je zaslužan orguljaš Pavao Mašić nadilaze u djelu ulogu same glazbene pratnje, čime se dodatno obogatio glazbeni izraz. Po završetku izvedbe izvođačima je uime svih okupljenih čestitao katedralni župnik don Krešimir Mateša te je ujedno najavio ostale događaje Dana kršćanske kulture.

MIHOVIL, travanj 2017. prijelom2017-03-zadnji.indd 69

69 11.6.2017. 18:17:09

mladi

deseti susret hrvatske katoličke mladeži

krist, nada naša

Deseti Susret hrvatske katoličke mladeži (SHKM), pod geslom „Krist, nada naša“ (usp. 1 Tim 1, 1), održat će se 29. i 30. travnja 2017. u Vukovaru, u organizaciji Povjerenstva za pastoral mladih Đakovačko-osječke nadbiskupije i Ureda HBK za mlade.

ubilarni, deseti Susret hrvatske katoličke mladeži traje dva dana. Posebnost ovoga Susreta jest da će prvi dan, 29. travnja, mladi biti smješteni u župama domaćinima u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji, gdje će imati priliku sudjelovati u programu kojeg je organizirala župa domaćin. Drugoga dana Susreta, u nedjelju, 30. travnja, oko 27 000 prijavljenih sudionika Susreta okupit će se u Gradu heroju, Vukovaru, na središnjem euharistijskom slavlju. U Vukovaru će ih dočekati domaćini, organizatori Susreta uz Nadbiskupa Đuru Hranića i svećenike Đakovačko-osječke nadbiskupije. Euharistijskome slavlju nazočit će i nad/biskupi i svećenici iz cijele Hrvatske i inozemstva. Program Susreta započet će molitvom na

70 MIHOVIL, travanj 2017. prijelom2017-03-zadnji.indd 70

11.6.2017. 18:17:10

Memorijalnom groblju odakle će mladi u koloni krenuti prema gradu. Sveta misa je u 11.30 sati a od 13.00 sati mladi će imati priliku sudjelovati u programu po gradu Vukovaru (koji uključuje radionice, molitve, koncerte, predstave...), i besplatno se voziti autobusima po Vukovaru kako bi vidjeli sve znamenitosti i spomen obilježja. Program završava velikim koncertom u 18.00 sati na kojem nastupaju Opća opasnost, Alan Hržica, sestre Husar i Božja pobjeda. Grupe koje žele, a koje su to prethodno najavile, mogu ostati i treći dan, 1. svibnja, a program u ponedjeljak sami organiziraju. Svaki dan za ovaj se Susret Đakovačko-osječka nadbiskupija intenzivno priprema, radujemo se svakoj vašoj poruci, lajku, mailu, fotografiji, prijedlogu... Hvala Vam što ste se uključili u akcije i kampanje koje smo organizirali, od “Napiši jednu božićnu”, preko “Startaj novu nadu” do “Framing hope”. Pratite i dalje našu web stranicu, youtube kanal, pratite nas na Facebooku, Instagramu i Twitteru jer vam pripremamo brojne zanimljivosti.

Do sada je održano devet susreta u različitim hrvatskim nad/biskupijama i pod različitim geslima: Split (1996.) S Kristom u treće tisućljeće Rijeka (2000.) I Riječ je tijelom postala Osijek (2002.) Sačuvaj nas u svojem imenu Šibenik (2004.) Zaveslaj na pučinu Pula (2006.) Učitelj je ovdje i zove te Varaždin (2008.) Bijahu postojani Zadar (2010.) Da vaša radost bude potpuna Sisak (2012.) U svjetlosti hodimo Dubrovnik (2014.) Na slobodu pozvani

MIHOVIL, travanj 2017. prijelom2017-03-zadnji.indd 71

71 11.6.2017. 18:17:10

Logotip sadrži tri ključna elementa: križ, golubicu i siluetu vukovarskog vodotornja. Križ je središnji simbol kršćanstva, u križu kršćanin prepoznaje znak Kristove muke ali isto tako i put prema uskrsnoj nadi. Na taj način križ u ovome logotipu obuhvaća i značenje koje je grad Vukovar imao i ima za našu domovinu, simbol stradanja ali i simbol nade u trenucima koji se čine beznadnim. Simbol golubice izabran je iz dva razloga. U prvome redu golubica simbolizira mir koji je u svakom vremenu potreban čovjeku, mir zbog kojega je Vukovar i podnio svoju žrtvu. Vrijeme mira ujedno je i vrijeme nade u kojemu čovjek može oživjeti svoju sadašnjost i planirati svoju budućnost. Drugi razlog za izbor simbola golubice u logotipu je poznati arheološki nalaz Vučedolske „golubice“, jedan od simbola Vukovara i vukovarskog kraja. Golubica u logotipu ne zadržava karakterističnu formu kao metaforu Vučedolskog nalaza, ali preuzima i nosi onu simboliku koju znak golubice prenosi svojom simbolikom. Treći element je silueta vukovarskoga vodotornja koji simbolizira postojanost i u najtežim trenucima kroz koje je prolazio grad Vukovar sa svojim stanovnicima kao i cijela naša domovina. Vukovarski vodotoranj nadaleko je poznat simbol grada Vukovara kojim se u logotipu htjelo dati uočljivi i prepoznatljivi identitet i poveznicu sa gradom domaćinom ovoga susreta. Boje logotipa su plava, bijela, crvena i žuta, boje prisutne na zastavi i grbu grada Vukovara. Boje su uzete i zbog svog simboličkog značenja. Plava kao boja neba i rijeka Dunava i Vuke koje protječu kroz Vukovar. Bijela boja mladenačke i vjerničke radosti; crvena kao boja mučeništva kroz koje je prošao grad Vukovar i njegovi stanovnici, te žuta odnosno zlatna kao boja uskrsne proslave i Kristove pobjede, budući da se susret održava u uskrsnome vremenu.

PROGRAM SUSRETA Subota, 29.4.2017.

Dolazak kod obitelji, ručak, druženje sa domaćinima, odmor 16:00 Program u župama, duhovni program 22:30 Kraj programa po župnim zajednicama

Nedjelja, 30.4.2017.

09:00 Dolazak na Memorijalno groblje u Vukovaru i molitva 11:30 Središnje euharistijsko slavlje 13:00 Program po gradu 18:00 - 20:00 Završni koncert SHKM-a

Ponedjeljak, 1.5.2017.

Mogućnost za ostanak - razgled po nadbiskupiji

72 MIHOVIL, travanj 2017. prijelom2017-03-zadnji.indd 72

11.6.2017. 18:17:10

MOLITVA SUSRETA HRVATSKE KATOLIČKE MLADEŽI U VUKOVARU 2017. Bože, naš Oče, učvršćivao si nadu Abrahama, praoca naše vjere u obećanje da će postati ocem velikoga naroda. Po riječima proroka dao si nadu Izabranom narodu navješćujući mu dolazak Onoga koji će okupiti Ostatak Izraelov i biti svjetlost narodima. Sine Očev, u tvome rođenju od Djevice ispunja se Stari savez a u Radosnoj vijesti spoznajemo svu dubinu Ljubavi, najizvrsnije očitovane u tvojoj muci i smrti na križu. Riječi anđela „Nije ovdje, uskrsnu!“ (usp. Lk 24,5-6), oživjele su nadu apostola i novoga naroda Božjega – Crkve. Duše Sveti, ti nadahnjuješ i uzdržavaš svoju Crkvu. Vodiš je u nestalnostima ovoga svijeta. Otkrivaj nam „kolike li nade u pozivu našem“ (usp. 1 Ef 1,18), kako bi zajednica Crkve, napose mi mladi, mogli biti svjedoci evanđelja i „novi Jeruzalem“ u našoj domovini i svijetu u kojemu živimo. Zahvaljujemo ti za svjedočanstvo nade naših očeva i predaka, koji su svojim životom i žrtvom u nedaćama minulih vremenâ ostavili živi spomen nade nama i budućim naraštajima. Pratio nas zagovor naše nebeske Majke Marije i proslavljene Crkve na putu na koji nas pozivaš, putu koji nas vodi k tebi, izvoru i uviru svake nade. Po Kristu, Učitelju i Gospodinu našemu, „nadi našoj“ sada i u vijeke vjekova. Amen. MIHOVIL, travanj 2017. prijelom2017-03-zadnji.indd 73

73 11.6.2017. 18:17:10

obljetnice

Trogodišnja priprava za proslavu 50. godina od kanonizacije BL. Nikole Tavelića

KONSTITUIRAN ORGANIZACIJSKI I IZVRŠNI ODBOR PROSLAVE

Pedeset godina od kanonizacije prvog hrvatskog sveca, svetog Nikole Tavelića, obilježit će se 2020. Tim povodom u ponedjeljak, 27. veljače, u svečevom nacionalnom svetištu, šibenskom samostanu sv. Frane, održana je konstituirajuća sjednica organizacijskog i izvršnog odbora proslave. Na tiskovnoj konferenciji koja je održana nakon konstituirajuće sjednice, medijima je predstavljen jubilej. Pred Šibenskom biskupijom, Crkvom u Hrvata i hrvatskom javnosti tri su godine priprave za proslavu 50. obljetnice kanonizacije sv. Nikole Tavelića, kazao je rektor Nacionalnog svetišta svetog Nikole Tavelića, fra Ivan Bradarić. Dogovorili smo okvirno, počevši s ovom godinom, organiziranje nekoliko manifestacija, od znanstvenog simpozija i teoloških tribina, preko hodočašća do umjetničke kolonije slikara na svečevu temu. Razmišlja se i o podizanju spomenika sv. Nikoli Taveliću,

74 MIHOVIL, travanj 2017. prijelom2017-03-zadnji.indd 74

11.6.2017. 18:17:11

ca fra Josip Blažević dodao je kako je Nikola Tavelić neopravdano zapostavljeni svetac te da se o njemu općenito vrlo malo zna, iako je upravo on prvi hrvatski kanonizirani svetac. Stoga je predstojeća proslava izazov i nudi mogućnost da se kao nacija predstavimo svijetu s ovim svecem koji ima puno toga za reći suvremenom čovjeku, kazao je provincijal Blažević.

istaknuo je fra Ivan Bradarić. Ukazao je i na tri hodočašća koja bi se organizirala: Hodočašće u Svetu Zemlju bilo bi u organizaciji Šibenske biskupije, hodočašće pod nazivom „Nikolinom Bosnom“ organizirale bi franjevačke zajednice, a razmišlja se i o zahvalnom hodočašću u Rim koje bi bilo na samu obljetnicu, 21. lipnja 2020. Uz ova hodočašća planirana su i hodočašća u svečevo nacionalno svetište u Šibenik i to pojedinih biskupija, redovničkih zajednica i ostalih skupina vjernika, kazao je fra Ivan Bradarić.

Predsjednik Organizacijskog odbora je šibenski biskup Tomislav Rogić. U odboru su: gradonačelnik grada Šibenika Željko Burić, fra Ivan Bradarić, rektor Nacionalnog svetišta svetog Nikole Tavelića, fra Josip Blažević, provincijal Provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca, fra Joško Kodžoman, provincijal Provincije Presvetog Otkupitelja, sestra Nevenka Grgat, franjevka od Bezgrešne, fra Ljudevit Maračić, fra Augustin Kordić, vikar samostana sv. Frane, don Krešimir Mateša, katedralni župnik, fra Žarko Relota, gvardijan samostana sv. Frane Split, saborski zastupnik Hrvoje Zekanović, Ivo Kronja, voditelj tiskovnog ureda šibenske biskupije, Milica Bilušić, pročelnica upravnog odjela za proračun i financije Šibensko-kninske županije. U Izvršnom odboru su: mons. Marinko Mlakić, generalni vikar šibenske biskupije, fra Ivan Bradarić, rektor svetišta, fra Tomislav Glavnik, tajnik provincije OFM Conv., fra Filip Milanović Trapo, župnik župe Gospe vanka grada, saborski zastupnik Hrvoje Zekanović, Ivo Kronja, voditelj tiskovnog ureda šibenske biskupije te Mladena Baran Jakelić, pročelnica Ureda gradonačelnika Grada Šibenika.

Šibenski biskup Tomislav Rogić naglasio je da je odbor na prvoj sjednici tek prikupio i u naredno vrijeme konkretizirat će se ono što je od programa ostvarivo. Obilježavanje bi htjeli prenijeti i na nacionalnu razinu, stoga ćemo Hrvatskoj biskupskoj konferenciji predložit da 2020. godinu cijelu proglasi godinom Nikole Tavelića, kazao je biskup Rogić. Provincijal provincije franjevaca konventualaMIHOVIL, travanj 2017. prijelom2017-03-zadnji.indd 75

75 11.6.2017. 18:17:13

natalitet

Najbolja općina u Hrvatskoj

PIŠE: Ivan Ugrin Zamislite samo koliko bi pomaka bilo u cijeloj Hrvatskoj da se u njoj primijeni virski poučak, odnosno da se 10 posto iz državnog proračuna uloži u popravljanje demografske slike... No, za početak je dobro da su svi shvatili da je voda došla do grla i da se pronatalitetna politika mora odmah početi primjenjivati. Hrvatska je u demografskom slomu. Nema nijednog jedinog pozitivnog demografskog pokazatelja, što nije slučaj ni s jednom drugom granom života. To će nas za pet do deset godina potpuno "zdrmati" – kazao je demograf Stjepan Šterc na početku predstavljanja svoje studije "Demografski razvoj Hrvatske kao temelj planiranja mirovinskog sustava", održa-

nom na okruglom stolu u organizaciji Hanza medije u Zagrebu. Niz crnih pokazatelja do kojih je došao ne može se riješiti preko noći, kaže, ali nakon što su se čule prekrasne riječi premijera Andreja Plenkovića, prema kojima se demografska problematika konačno digla na razinu na kojoj treba biti, povratka natrag više nema, istaknuo je Šterc. Po njegovim riječima, Hrvatska je jedina zemlja u Europi koja je nakon svih ratova 20. stoljeća imala manje stanovnika nego prije njih. "Samo nakon 2011. 'nestalo' je 150 tisuća ljudi, i to prema našoj statistici", rekao je poznati demograf, uz opasku kako je taj gubitak vjerojatno i veći. Jedva četiri milijuna Uz problem iseljavanja, i to najvitalnijeg dijela populacije, Šterc upozorava kako je Hrvatsku pritisnuo i prirodni pad stanovništva, jer godišnje umire oko 17 tisuća ljudi više negoli ih se rodi, a intenzitet bi mogao biti i veći, možda čak i 20 tisuća. "No, niti predsjednica, niti pre-

76 MIHOVIL, travanj 2017. prijelom2017-03-zadnji.indd 76

11.6.2017. 18:17:13

mijer, niti Sabor time se ne bave", poručio je Šterc, dodavši kako danas u Hrvatskoj vjerojatno ne živi više od četiri milijuna stanovnika. Još jedan istaknuti demograf, dr. Anđelko Akrap, smatra kako u Hrvatskoj živi tek nešto više od četiri milijuna ljudi, i crne prognoze kako bi nas oko 2050. u Lijepoj našoj moglo biti tek oko tri i pol milijuna stanovnika možemo doživjeti već za deset godina. "Ovo je pitanje opstanka Hrvatske, tu ne smije biti politiziranja", zaključuju svi naši demografi. Istoga dana kad se održavao navedeni okrugli stol, u Temi dana, nakon središnjeg Dnevnika HTV-a, gostovali su demograf Akrap, državni tajnik za pitanje demografije Marin Strmota, te iz zadarskog studija načelnik općine Vir Kristijan Kapović. Strmota je govorio o tome kako će njegov resor sustavno raditi na demografiji, na kojoj se 50 godina nije ozbiljnije radilo. Nema gore stvari za fertilitet nego ako ste nesigurni stambeno, radno, financijski i cijela će Vlada raditi da se to promijeni, rekao je Strmota. Akrap je isticao kako je, nažalost, s obzirom na sadašnje stanje, Hrvatska na putu izumiranja. Strmota je još naveo kako Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku neće moći riješiti goruće probleme bez gospodarskog rasta, otvaranja radnih mjesta i bez sigurnosti posla. Govorio je i o većim rodiljskim naknadama, o skraćenom radnom vremenu za roditelje s brojnim potomstvom, doplatku za svu djecu... ali i cijelom nizu pronatalitetnih mjera koje nisu isključivo financijske prirode Napunili prazne razrede Međutim, sve to djeluje još poprilično apstraktno u usporedbi s onim što već 15 godina financijski poduzimaju u općini Vir, na istoimenom otoku u blizini Zadra. Načelnik Kapović je u Temi dana govorio o tome kako je Vir prije početka pronatalitetnih mjera brojio manje od 1000 stanovnika, a danas ih ima više od 3000. S obzirom na činjenicu da je tek manji broj useljenika, porast broja stanovnika dogodio se zbog toga što su se obitelji u Viru odlučile na rađanje više djece. Porast od 300 posto postignut je jer se u općini 15 godina ulagalo 10 posto iz proračuna u popravljanje demografske slike. Riječ je o iznosu od otprilike 40 milijuna kuna, što za jednu malu općinu poput Vira nije zanemarivo, ali su zato rezultati vidljivi. Nekad prazna razredna

odjeljenja u osnovnoj školi sad su puna djece, novoizgrađeni dječji vrtić postao je pretijesan pa se razmišlja o izgradnji još jednoga. Za svako rođeno dijete u Viru obitelj dobiva 7500 kuna, za drugo 15.000, treće 22.500... Vrtić i jaslice su besplatni za sve, stipendiraju se srednjoškolci i studenti rodom iz Vira, a Općina ima obiman program poticanja mladih obitelji omogućujući im da nađu posao na rodnom otoku, a ne da se iseljavaju s njega. Zamislite samo koliko bi pomaka bilo u cijeloj Hrvatskoj da se u njoj primijeni virski poučak, odnosno da se 10 posto iz državnog proračuna uloži u popravljanje demografske slike... No, za početak je dobro da su svi u državi shvatili da je voda došla do grla i da se pronatalitetna politika mora sad i odmah početi primjenjivati jer smo na dnu Europe i kao nacija s najstarijim prosječnim stanovništvom. Samo da sve ne završi isključivo na kukanju. Jer, ima još svijetlih primjera poput Vira. Pozitivan je i primjer Blata na Korčuli, gdje niz godina imaju kvalitetne demografske mjere koje su dale rezultata. Općina za rođenje prvog djeteta izdvaja 5000 kuna, a čak 60.000 kuna za treće dijete. Među gradovima to je zacijelo Solin, koji slovi kao "najmlađi" grad u državi. Grad na Jadru je rebalansom proračuna za ovu godinu povećao izdvajanja za stipendije, obitelji s petero i više djece, te porodiljne naknade. Nije stoga čudno što i u Solinu ima mnogo djece, što se u gradu grade nove škole i vrtići. Nije sve u novcu Nije, naravno, sve u financijama. No, svaka pomoć mladim obiteljima s više djece dobro dođe. Sjećam se kako se u onoj državi jednom vodila polemika između dvojice svećenika. Jedan je vodio akciju "jedno dijete više", a drugi je odgovarao da je za to potrebno i "jedan dinar više". Danas se prigodom krštenja četvrtog i daljnjeg djeteta u nekoj obitelji u gotovo svim našim (nad)biskupijama roditeljima krštenika dariva i određeni novčani iznos. To je, svakako, konkretno zalaganje za izlazak iz demografske krize. No, svakako je najvažnija ljubav prema životu i zalaganje za zaštitu svakog ljudskog bića od naravnog začeća do prirodne smrti. Kad bi se samo rodilo onih nekoliko tisuća nerođenih koji se godišnje pobace u Hrvatskoj, pronatalitetna politika bi bez puno dodatnih mjera bila sigurno osjetno učinkovitija. MIHOVIL, travanj 2017.

prijelom2017-03-zadnji.indd 77

77 11.6.2017. 18:17:13

BITI D PRIZNANJE I

Odnedavno ste imenovani državnim tajnikom u Ministarstvu kulture. Kako ste doživjeli imenovanje? Imenovanje sam doživio kao priznanje dosadašnjem radu, ali istodobno kao i priznanje Šibeniku koji je posljednjih godina ušao u razdoblje velikog zamaha obnove bogate kulturne baštine Krešimirova grada i šibenskog kraja. Kako vam protječu prvi mjeseci na novoj dužnosti?

RAZGOVOR VODIO: don Stipe Perkov

Jako puno novih socijalnih kontakata i poslova. U tom smislu očekivano. Dugogodišnje iskustvo rada u lokalnoj samoupravi te sudjelovanje u kulturnom životu od velike su mi koristi u radu. Nadam se da ću ustrajnim radom uspjeti dati doprinos u radu

ministarstva i u konačnici biti dio mozaika kulturnog razvitka Hrvatske.

PREKO TJEDNA U ZAGREBU, VIKENDOM U ŠIBENIKU Sada ste preko tjedna u Zagrebu, nastojite vikendom doći u Šibenik, gdje ste zapravo? Baš tako, odgovor proizlazi iz samog pitanja. Koliko god mogu vikendom sam u Šibeniku. Nisam na dužnost u Zagreb imenovan da bih trajno otišao iz Šibenika. Uostalom, nisam mogao u pola akademske godine ostaviti studente šibenskog veleučilišta. U svakom slučaju, za sada uspijevam držati ovaj ritam. Naravno, živo sam upućen u

78 MIHOVIL, travanj 2017. prijelom2017-03-zadnji.indd 78

11.6.2017. 18:17:13

razgovor dr. sc. Ivica Poljičak, državni tajnik u Ministarstvu kulture

I DRŽAVNIM TAJNIKOM JE E I GRADU ŠIBENIKU sve važne šibenske teme, u izravnom sam kontaktu s brojnim prijateljima i dosadašnjim suradnicima. Za koje ste područje zaduženi u Ministarstvu kulture? Je li više riječ o stručnom ili administrativnom poslu? Državni tajnici su sukreatori politike ministarstva. Poznavanje raznih procedura je vrlo važno, ali posao državnog tajnika daleko je od administrativnog posla. Potrebno je strukturno poznavanje različitih područja. U tom smislu, preuzeo sam upravljanje širokim područjem arhiva, knjižnica i muzeja. Posebice se još bavim velikim poslom digitalizacije kulturne baštine, a izradu strategije kulturnog razvitka Hrvatske posebice bih izdvojio kao jedan od važnijih poslova kojima se trenutno intenzivno bavim.

krajnje je vrijeme da omogučimo arhivska gradiva iz razdoblja 1941.-1991. Tema otvaranja arhiva izazvala je veliko zanimanje hrvatske javnosti. Vidimo da u javnim nastupima zagovarate dostupnost arhivske građe iz komunističkog razdoblja. Što MOST smjera sa svojim prijedlogom zakona? Cilj je više nego jasan, želimo da arhivsko gradivo iz komunističkog razdoblja Hrvatske bude dostupno. Vjerujemo da to može doprinijeti utvrđivanju istine. Živimo u 2017. godini i već je krajnje vrijeme da primjereno uredimo pristup arhivskom gradivu iz tog razdoblja. Postojeći Zakon o arhivskom gradivu i arhivima iz 1997. godine potpuno

je zastario. MOST predlaže parcijalnu izmjenu tog zakona koja se odnosi na dostupnost arhivskog gradiva iz komunističkog razdoblja Hrvatske. Po tom prijedlogu, beziznimno bi sve bilo dostupno, svima pod jednakim uvjetima, a što je nastalo do 22. prosinca 1990. godine. Kako sam na početku rekao, važeći zakon je zastario te se u Ministarstvu kulture upravo napisao nacrt novog zakona kojim se sveobuhvatno rješava pitanje arhivske djelatnosti u Hrvatskoj, ali se istodobno rješava i pitanje dostupnosti arhivskog gradiva KPH/SKH iz razdoblja 1941.-1990. godine. Dakle, ključna je razlika što MOST ide za parcijalnim rješenjem, a Ministarstvo kulture u javnu raspravu daje cjelovit novi zakon. Također, važno je

Izdvajam i veliko područje Katoličke crkve, sredinom ožujka sam imenovan supredsjedateljem Mješovitoj komisiji Republike Hrvatske i Katoličke crkve za očuvanje kulturne i umjetničke baštine Katoličke crkve. MIHOVIL, travanj 2017. prijelom2017-03-zadnji.indd 79

79 11.6.2017. 18:17:14

reći, MOST-ovim prijedlogom svi osobni podatci bi postali dostupni, dok zakonskim rješenjem zakona izrađenom u Ministarstvu kulture, svi osobni podatci progonitelja postaju dostupni, a osobni podatci žrtve tek nakon njene smrti ili ukoliko su živi uz njihovu prethodnu suglasnost. Drugim riječima, želimo spriječiti da žrtva ponovno postane žrtva, a da podatci suradnika represivnog aparata, nekadašnje službe državne sigurnosti bivšeg režima budu dostupni. Pri tomu se služimo njemačkim modelom, jer Nijemci imaju bogato iskustvo na tu temu s obzirom na bogatu arhivu bivše istočnonjemačke tajne milicije, a upravo je „Stasi“ ostao upamćen po svojoj temeljitosti i okrutnosti. Vrlo je instruktivan njemački film „Život drugih“ u kojem se vrlo zorno može vidjeti do koje mjere komunistička tajna policija ulazila u sve pore obiteljskog života.

DJELOVANJE DRUŽBE JE ŠIROKO, REKAO BIH SVEHRVATSKO

Uz to što ste imenovani državnim dužnosnikom, nekoliko mjeseci prije toga izabrani ste za pročelnika šibenskog stola Braće Hrvatskoga Zmaja? Uspijevate li i dalje biti aktivni? Područje djelovanja Družbe iznimno je široko, rekao bih svehrvatsko, s osobitim naglaskom na domoljubnom i kulturnom. U Družbi vlada izvrsno ozračje, aktivno djelujemo u životu grada i šibenskog kraja. Svi članovi Družbe daju svoj doprinos tako da se osjeti u većoj mjeri da sam preko tjedna u Zagrebu. Očito vam Družba predstavlja više od običnog članstva kad niste odustali od pročelništva? Odluka nije samo moja, o tomu smo razgovarali i zajedno odlučili, svi članovi. Družba mi znači puno više od formalnog članstva. Sve je dragovoljno, a raduje mogućnost rada na promicanju i zaštititi hrvatskoga kulturnog identiteta u našem zavičaju. Tu se ne pitamo što drugi trebaju

napraviti, nego što mi možemo poduzeti da se obilježe važni datumi i hrvatski ljudi na području šibenskog zmajskog stola. Što Družba Braća Hrvatskoga Zmaja kani uraditi ove godine? Izdvajam dvije obljetnice koje smo odlučili uključiti u javni život, a obje će biti u drugoj polovini godine. Ove je godine 370 godina od velike bitke protiv Osmanlija iz 1647. godine, koja je okončana našom pobjedom u rujnu. Zanimljivost je da se turske snage počinju povlačiti 16. rujna 1647. godine, a da su tenkovi bivše JNA, u funkciji velikosrpske agresije, izašli na šibenski most istog datuma, ali u rujnu 1991. godine. Osim te obljetnice, želimo obilježiti i žrtve fašističkog terora iz 1942. godine, kada su stradali brojni Primoštenci iz Burnjeg Primoštena, a kao odmazda Talijanskih okupatora. Prošlo je punih 75 godina od tog događaja, želimo da se još jednom pročitaju imena nevinih žrtava.

80 MIHOVIL, travanj 2017. prijelom2017-03-zadnji.indd 80

11.6.2017. 18:17:14

nije bilo šibenčanina koji nije čuo za 950. obljetnicu Zaslužni ste obilježavanje 950. obljetnice od prvog spomena grada Šibenika. Jeste li zadovoljni proslavom? Kako i koliko su Šibenčani sudjelovali i prihvatili značajnu obljetnicu, jeli se njena važnost među građanima potvrdila? Sama činjenica da prošle, 2016. godine, nije bilo niti jednog Šibenčanina koji nije znao da obilježavamo 950. godina od prvog spomena Krešimirova grada jako puno govori. Šibenčani su se jako identificirali s veliko obljetnicom i priključili se svečarski obilježavanju tog važnog datuma u povijesti grada. Raduje velika uključenost svih kulturnih institucija, udruga, svih uzrasta i Crkva se uključila. Izrazito je svečana bila procesija na svetog Mihovila, naglasio bih svečanost na Proslavi, starom običaju tjedan dana uoči Božića, a potom i uoči Ponoć-

ke koja cijela bila u ozračju obilježavanja velike proslave. Jedan od događaja koji će ostati upamćen je dar novog šibenskog biskupa mons. Tomislava Rogića papi Franji. Fotografija u kojoj papa Franjo prima šibensku kapu govori više od tisuću riječi, a riječi njegova blagoslova Šibenika i Šibenčana povodom 950 godišnjice grada trajno će ostati upamćene. Nemoguće je u ovom kratkom razgovoru izreći što je sve napravljeno i tko se sve uključio u proslavu 950 godina grada. Svima koji su dali svoj doprinos od srca hvala. Kada se usporede proslave 1966. i 2016. godine može li se reći da jedna od njih značajnija ne samo po programu, iako i po njemu, nego više po poruci što proizlazi iz Božića 1066. godine? Proslava 900 godina od prvoga spomena iznimno je bitna, prva proslava te vrste i ostavila je traga. Prošlogodišnja proslava bila je programom obuhvatnija, bilo je uključeno jako puno dionika i bila je

puno više u hrvatskom duhu što je i razumljivo jer Šibenik je najstariji samorodni hrvatski grad na istočnoj obali Jadrana. Cijelu sam proteklu godinu govorio o dva temeljna identiteta obilježja Šibenika od prvog spomena Šibenika do danas. Prvo, Šibenik su podigli, gradili ga i njemu od početka sve do danas živjeli Hrvati, te drugo, Šibenik je od početka i kršćanski, primjerice isprepletenost svetog Mihovila u vjerskom i svjetovnom smislu. Naravno da se u takvom ozračju bolje mogla doživjeti i poruka Božića. Razumijevajući kontekst socijalističke Hrvatske 1966. prethodno rečeno je ostalo po strani. Na sreću, u slobodnoj i samostalnoj Hrvatskoj mogli smo proslaviti 950 godina od prvog spomena u svoj punini. Također vjerujem da je proslava doprinijela daljnjem osnaživanju gradskog samopouzdanja i jačanju zavičajnog i nacionalnog identiteta Šibenčana.

palača galbiani je eu projekt U tijeku je obnova palače Galbiani. Koje je vaše mišljenje o tom skupom muzejskom projektu koji bi u budućnosti trebao sam sebe uzdržavati? Smatrate li da će posjećivati dovoljan broj posjetitelja? Obnova dugi niz godina zapuštenog graditeljskog nasljeđa od velike je važnosti. Katedrali godinama nedostaje katedralni muzej, govorim to u kontekstu UNESCO-ove baštine, sada je bila prigoda koju treba iskoristiti. Želim naglasiti važnost ovog ulaganja jer biskuMIHOVIL, travanj 2017.

prijelom2017-03-zadnji.indd 81

81 11.6.2017. 18:17:14

pija nastupa kao nositelj EU projekta što se trenutno osluškuje i može biti smjerokaz i drugim biskupijama kako se mogu prijaviti na EU projekte i europskim novcem obnoviti spomeničku baštinu. Pri tomu, valja jako voditi računa da projekt bude održiv i da u obnovljeni prostor uđe što više posjetitelja. Niste više predsjednik Gradskog vijeća u Šibeniku, znači li to da ste odmakli od lokalne politike i da nećete sudjelovati u predstojećim lokalnim izborima? Koja stranka, gradonačelnik, po Vašem mišljenju, ima najviše izgleda za pobjedu u Šibeniku? Imenovanjem za državnog tajnika postala je nespojiva dužnost predsjednika gradskog vijeća. Uostalom, nije u redu biti vikend predsjednik vijeća. Međutim, to što sam na dužnosti u Zagrebu ne znači da sam odselio iz Šibenika. Drugim riječima, želim doprinijeti Šibeniku koliko god mogu. Nažalost, neću se moći kandidirati na izborima, nije u redu da budem na listi, kad se unaprijed zna da neću biti vijećnik. Ima i drugih kvalitetnih kandidata. Od početka sam član HDZ-a, prije toga nisam pripadao niti jednoj stranci, i dijelim dobro, ali i teške trenutke kojih je bilo. Nemam nakanu mijenjati političku orijentaciju, tako će biti i na ovim lokalnim izborima. To je podrška listi HDZ-a i Željku Buriću kandidatu HDZ-a. Osim toga, uz moje uvjerenje tu su i jako dobri rezultati četverogodišnjeg mandata zbog čega Burić i njegov tim zaslužuju još jedan mandat.

vaša nova knjiga? Najavili ste, tjedan po Uskrsu, predstavljanje svoje nove knjige „Povijesna jezgra Šibenika: između propadanja i revitalizacije“. Čime se bavite u knjizi? S novom knjigom „Povijesna jezgra Šibenika: između propadanja i revitalizacije“ nastojao sam prikazati reprezentativni sociologijski teorijski okvir, dati prikaz najznačajnijih istraživanja hrvatske urbane sociologije te u taj kontekst smjestiti istraživanje i ključne nalaze o šibenskoj povijesnoj jezgri. Inače, teme iz područja urbane sociologije predstavljaju moj trajni interes, a dugi je niz godina usmjeren na proučavanje urbanog razvoja Šibenika. U znanstvenoj monografiji „Šibenik na razmeđu“ koju sam objavio 1995. godine osnovni referentni okvir kojim sam se koristio je socijalno-ekologijsko promišljanje smisla razvoja kojeg je Šibenik prošao te rasprava o alternativi razvoja grada. Dvadeset godina nakon što je objavljena vrlo ju je zanimljivo sagledati u kontekstu procesa deindustrijalizacije i suvremenog turističkog razvitka Šibenika, procesa kojeg sam anticipirao. U „Šibeniku na kvadrat“, 2013. i 2014. godine najčitanije domaće izdanje među Šibenčanima, jednostavnom formom novinarskog izričaja opet sam upućen na Šibenik, šibenski prostor i posebno na prostor šibenske povijesne jezgre. Prepuštam publici i treći naslov s nadom da će se pronaći čitatelja kojima će knjiga proširiti obzor dosadašnjeg poimanja Šibeni-

ka i suvremene urbane sociologije. Vi ste ne samo deklarirani već praktični vjernik. Kako je biti vjernik u višoj politici kada su u pitanju vjerska načela. Nije uvijek jednostavno, premda su javni poslovi u potpunosti odvojeni od Crkve, vjernici se rukovode i u svakodnevnom životu temeljnim vjerskim načelima. Sustežem se od prividnog moraliziranja, a nastojim činiti dobra djela. Koliko u tome uspijevam nije na meni da donosim sud. Susrest sa srcem i savješću u duši je svakog vjernika. Proljeće vraća prirodi život, kako će vaš vrt bez Vas ili ćete se pobrinuti da se i on zazeleni, ali ne travom već Vašim omiljenim povrćem? Vrt je mi je postao prostor odmora za dušu i tijelo, a davao je i ploda za nepce. Nažalost, u novim okolnostima još se nisam uspio organizirati da u njemu bude zelenila već ovog proljeća i ljeta. Nedostaje mi rad u vrtu, ali bit će još vremena.

uskrs! Uskrs! Događaj je velik i radostan za sav narod, s kojom Vašom porukom za čitatelje našeg „Mihovila“?

Neka nam uskrsli Gospodin podari obilje blagoslova i beskrajne milosti. Neka nam bude svjetlo na našem životnom putu. Neka radost Uskrsa bude prisutna u našim srcima i našim domovima. Sretan Uskrs!

82 MIHOVIL, travanj 2017. prijelom2017-03-zadnji.indd 82

11.6.2017. 18:17:14

povijest

Isus Krist najveća povijesna ličnost PIŠE: Dr. sc. Paško Bubalo Leig Teabing: „Isus Krist je je naveća povijesna ličnost s nemjerljivim utjecajem koji je sposoban mjenjati i nadahnjivati ljude„

a vrijeme mojih povijesnih studija u Zagrebu, na predavanju iz povijesti starog Istoka, jedan kolega je upozorio akademika Grgu Novaka da udžbenik Vsevolda Igoroviča Avdieva, Istorija starog istoka, Naučna knjiga, Beograd 1952., donosi mišljenje „ da Isus Krist nije uopće živio, da je on izmišljena osoba.“ Dakle Isus Krist je nepovijesna osoba za koju nema uporišta u povijesnim izvorima. Na to mu je profesor Novak, odgovorio da se ne slaže s mišljenjem autora V.I. Avdieva, jer da rimski pisci: Tacit, Svetonije, Plinije Mlađi i Josip Flavije, židovski povjesničar iz prvog stoljeća govore o Isusu Kristu kao povijesnoj osobi. Ovo mišljenje profesora Avdijeva nastalo je poslije Oktobarske revolucije, kad su boljševici ( komunisti ) u ozračju govora mržnje kojeg su uveli i slijepo slijedili često citirali svoga idola sovjetskog komesara za obrazovanje Anatolija V. Lunčarskog: „ Mi mrzimo kršćane i kršćanstvo. Čak i najbolji među njima moraju se smatrati našim najgorim neprijateljima. Kršćanska ljubav je smetnja razvoju revolucije. Dolje s ljubavlju prema bližnjem!

Isusov lik na Torinskom platnu Ono što mi želimo jest mržnja...samo tako možemo pokoriti univerzum.“ Teško je vjerovati da profesor Avdejev nije poznavao spomenute rimske pisce, ali u strahu za svoj položaj, pa i život je negirao postojanje Isusa Krista. Međutim kasniji sovjetski autori N.A. Miškin u „ Istoriji starog Rima“ 1947. i prijevod iz 1951., Naučna knjiga, Beograd, govori o Isusu Kristu kao povijesnoj ličnosti na temelju Matejeva evanđelja. ( Miškin,n.dj. str.455.). Nisu samo četiri evanđelija Matejevo, Markovo, Lukino i Ivanovo o životu i djelovanju Isusa, dokaz njegova postojanja, iako su evanđelja najvažniji izvori, već i spomenuti rimski pisci. Povijesničari prvog stoljeća: Tacit, Svetonije, Plinije Mlađi i Josip Flavije svjedoće da je Isus povijesna ličnost Kornelije Tacit rimski povjesničar iz I. stoljeća pisao je „ Ime kršćanin je izvedeno od Krista, koga je prokurator Poncije Pilat pogubio za vladavine Tiberija.“ Svetonije i Plinije Mlađi također su ukazivali na Krista. Nadalje, Josip Flavije, židovski povjesničar iz prvog stoljeća pisao je o Jakovu, koga je označio kao „ brata MIHOVIL, travanj 2017.

prijelom2017-03-zadnji.indd 83

83 11.6.2017. 18:17:15

čovjeka. On je uistinu posebna osoba, jer ga je stvorio Bog prije svih stvari. Isus je živio na nebu kao duhovna osoba i radovao se je bliskoj zajednici sa svojim Ocem, Jahvom Bogom, Velikim Stvoriteljem. Prije oko dvije tisuće godina, Bog je prenio život svoga Sina u maternicu djevice Marije majke Isusove, te je Isus rođen od žene na prirodan način. Dok je Isus rastao kao dječak, bio je ovisan o onima koje je Bog izabrao da budu njegovi zemaljski roditelji. U muževnom dobu Isus se sjeća svoje prijašnje vezanosti sa Bogom na nebu. ( Ivan 8,23;17,5). Među velike svjetske ličnosti povjesničari navode: Aleksandra Velikog, Karla Velikog i Napoleona Bonaparte-a.

Albrecht Dürer: Veronikin rubac Isusova, koji je bio nazvan Krist!?“ Nova britanska enicklopedija tako zaključuje: „ Ti nezavisni izvještaji dokazuju da u staro vrijeme čak i protivnici kršćanstva nikad nisu sumnjali u povijesnu istinitost Isusa, o kome se je raspravljalo po prvi put i na nedostatnim temeljima na kraju 18. st. tjekom 19. i na početku 20. stoljeća.“ Izvješća njegovih sljedbenika iz prvog stoljeća sačuvana su u Evanđeljima - biblijskim knjigama. Što ta izvješća kažu obzirom na Isusov identitet? Tko je Isus? Kad su Isusovi učenici vidjeli da čudotvorno utišava more u čudu su se pitali: „ Tko je u stvari ovaj? “ Kasnije u drugoj prilici Isus je pitao svoje apostole: „ Što vi kažete, tko sam ja?“ ( Marko 4,41; Matej 16,15) Je li Isus ustvari Bog? Danas kršćani vjeruju da jest. Ipak , njegovi pratioci nikad nisu vjerovali da je on Bog. Odgovor apostola Petra na Isusovo pitanje glasi: „ Ti si Krist, Sin živoga Boga.“ ( Matej 16,16 ) Isus nikad nije tvrdio, da je Bog, već je priznao da je mesija, ili Krist. Također je rekao da je „ Božji Sin“, ne Bog ( Ivan 4,25,26,10,36 ). Ipak, Biblija ne kaže da je Isus čovjek poput svakog drugog

Aleksandar Veliki je stvorio najveće carstvo do tada u povijesti od Grčke do Indije, došavši do kraja tada poznatog svijeta. U Gordiju u Frigiji ( današnja Turska ) presjekao je veliki antički gordijski čvor, za koji je vladalo mišljenje da onaj koji ga razrješi da će postati gospodar svijeta. Aleksandar ga je mačem presjekao na dvoje i rekao svojim vojnicima: „ Granice našeg carstva bit će one koje su bogovi odredili za granice svi-

Rembrandt: lik Isusa

84 MIHOVIL, travanj 2017. prijelom2017-03-zadnji.indd 84

11.6.2017. 18:17:16

jeta.“ Bio je vrstan širitelj nove helenističke civilizacije. Utemeljio je Aleksandriju grad na zapadnom rubu rijeke Nila. Najveću trgovačku svjetsku luku na Sredozemnom moru. Arhitektura i instalacije su bile u grčkom stilu. Aleksandar Makedonski, taj mladi čovjek je u tijeku kratkog života, stvorio najveće carstvo. On bi se prije mogao nazvati nositeljem napretka nego osvajačem. Iza njegovih pohoda nicali su gradovi, cvjetala je trgovina i obrtništvo, širila se je kultura i civilizacija. Carstvo mu je bilo kratka vijeka. Njegov imperij je bio podjeljen između njegovih generala: Antigon je uzeo Grčku i Makedoniju, Ptolomej Egipat, a Selenek Siriju i istok. Karlo Veliki je bio najslavniji vladar u povijesti srednjovjekovne Europe. U trenutku svoje smrti vladao je područjem današnje Francuske ( osim Bretanje ), Belgije, Nizozemske, Švicarske, zapadne Njemačke. većeg dijela Italije, Korzike, Balearskih otoka i sjeveroistočne Španjolske. Takva moć osiguravala mu je divljenje, kako suvremenika tako i budućih generacija, te ovjekovječila njegovu slavu. Karlova je osobna pobožnost, zajedno s njegovim shvaćanjem dužnosti, čvrsto povezala Crkvu i državu. Svojom je zadaćom smatrao „ braniti svetu Crkvu od pogana i nevjernika, a iznutra je utvrditi znanjem katoličke vjere.“ Dominantne teme njegove vladavine su bile obrana vjere i važnost obrazovanja. Kasniji europski kraljevi su smatrali Karla Velikog savršenim primjerom kršćanskog vladara u kršćanskom carstvu. Napao je i osvojio Italiju i Bavarsku, a njegovi pohodi na islamsku Španjolsku postigli su samo djelomičan uspjeh. Usprkos tome, njegovi su pohodi protiv nevjernika postali uzor za križarske ratove u kasnijim stoljećima. Vladavina Karla Velikog bila je razdoblje kulturnog preporoda naime, on je donio odluku da „ biskupije i samostani trebaju velikodušno poučavati svakog tko je sposoban učiti.“ Poticao je čitanje i rasprave o klasičim piscima, matematici, astronomiji i teologiji; osnovao je školu u palači koja je okupljala mnoge učene ljude tog vremena. To je razdoblje u kulturnoj povijesti poznato kao karolinška renesansa. Vrhunac njegove državničke karijere zbio se je na Božić 800. godine, kada ga je papa Leon III. proglasio rimskim carem. Nakon njegove smrti 814.g. njegovo carstvo je unutarnjim sukobima podijeljeno na više dijelova.

Gustave Dore: Isus Aleksandar Veliki, Karlo Veliki i Napoleon Bonaparte bili su moćni vladari. Svojom iimpresivnom nazočnošću, oni su imali veliki utjecaj nad onima kojima su zapovjedali. Ipak za Napoleona se govorilo da je rekao: „ Isus Krist je utjecao i zapovjedao svojim podanicima bez svoje vidljive tjelesne prisutnosti.“ U tom smislu je Leigh Teabing kazao: „ Isus Krist je bio povijesna ličnost s nevjerovatnim utjecajem, možda najzagonetniji vođa na svijetu, koji je bio sposoban nadahnuti ljude.“ Isus Krist je snažno utjecao na ljudsku povijest. Priručnik The Historians History of the World je utvrdio: „ Povijesna posljedica ( Isusovih ) aktivnosti je mnogo značajnija, čak i sa izrazito svjetovnog gledišta, od djela bilo koje druge osobe u povijesti. Nova era, poznata po vodećim svjetskim civilizacijama datira se od njegova rođenja.“ Današnji kalendari temelje se na godini koja se smatra godinom Isusovog rođenja. Datumi prije te godine navede se kao A.D. ili anno Dmini ( u godini našeg Gospodina ).

MIHOVIL, travanj 2017. prijelom2017-03-zadnji.indd 85

85 11.6.2017. 18:17:16

Što ga je učinilo najvećim? Isus je oponašao svoga nebeskog Oca, zato je Isus najveći čovjek koji je ikada živio. Zato je moga reći svojim sljedbenicima: „ Tko je vidio mene vidio je i Oca.“ ( Ivan 14,9,10). U svakoj situacijina Zemlji on je radio baš kao što bi učinio njegov Otac, svemogući Bog. „ Ništa ne činim sam, od sebe, nego ovo govorim tako kako me Otac naučio.“ ( Ivan 8,28 ). Dakle, kad proučavamo život Isusa Krista mi zapravo dobivamo jasnu sliku kakav je u stvari Bog. Apostol Ivan je priznao da „ Boga nitko nikada nije vidio.“ Zato je mogao napisati da je „ Bog ljubav „ ( Ivan 1,18 ). Ivan je to mogao učiniti jer je poznavao Božju ljubav kroz ono što je vidio u Isusu, koji je bio savršen odraz svog Oca. Isus je bio samilostan, ljubazan, ponizan i pristupačan. Nemoćni i podjarmljeni osjećali su se ugodno s njim kao i i ljudi svih vrsta – ljudi, žene, djeca, bogati, siromašni, moćni, čak i veliki griješnici. Nije se dopadao samo onima sa zlim srcem. Danas na svijetu ima 1,3 milijarde ljudi sljedbenika Isusa Krista. Prema tome kršćanstvo je najraširenija vjera na svijetu. S ovim mnoštvom vlada kršćanska etika, to je učenje utemeljitelja kršćanstva Isusa Krista. To učenje i njegov tvorac Isus izmjenilo je tijek svjetske povijesti i još danas mijenja živote – onaj koji je istovremeno i Bog i čovjek, Isus iz Nazareta. Zato je Thomas Jefferson, treći predsjednik SAD i glavni autor „ Dekleracije nezavisnosti „ rekao: „ Od svih moralnih sustava, starih i novih koja sam razmatrao nijedan mi se nije učinio toliko pošten kao Isusov.“ Lav Tolstojje odlučio živjeti kršćansku vjeru da bi opstao kroz teške godine koje su bile pred njim. Upravo je on naglašavao da kršćanstvo nije samo religija, već je način života, što je Tolstoja učinilo tako poštovanim u cijelom svijetu. Njegov vlastiti život bio je njegov najveći proizvod, čak i više nego njegova savršena umjetnička djela: „Rat i mir“, „ Ana Karenjina „ i „ Uskrsnuće „. Tolstojeva misao „ neprotivljenja zlu nasiljem“ nadahnula je indijskog vođu Mahatmu Gandia u stvaranju Republike Indije. ( Povijest svijeta, Mozaik knjiga, Zagreb 2006. str.623.). Fjodor Dostojevski, ruski romanopisac i filozof u knjizi „ Braća Karamazovi „, ovako je mislio o Isusu: „ Čak i oni koji su se odrekli kršćan-

Claude Mellan: Isus stva i napali ga, u svojem najdubljem biću još uvijek slijede kršćanske uzore, jer do sada ni istančanost ni gorljivost njihovih srdaca nije bila sposobna stvoriti viši uzor čovjeka i vrline nego što je dan u Isusu. Kad su to pokušali rezultat je bio groteskan“. Na temelju Lukina evanđelja Franco Zaffirelli, briljantni režiser stvorio je film „ Isus iz Nazareta „. Glavnu ulogu Isusa igrao je engleski glumac Brian Deacon. Film je preveden na više od 175 jezika, a vidjelo ga je preko 425 milijuna ljudi. Britanski povjesničar H.G. Wells je rekao da čovjekova veličina može biti procijenjena onim što ostavlja da raste, i da bi pokrenuo druge da razmišljaju u novim pravcima snagom koja traje iza njega. Wells, iako ne tvrdi da je kršćanin, priznaje: „ Po tom mjerilu, Isus je na prvom mjestu“. Bibliografija: 1. Najveći čovjek ...... Watch tower Bible and tract society of Pennsylvania Izdavač: Watch tower Bible and tract society of Brooklyn, New York. INC. USA 2. Isus, Prikaz Isusova života prema Lukina evanđelju, Duhovna stvarnost, Zagreb 1992. 3. Povijest svijeta, Mozaik knjiga, Zagreb 2006.

86 MIHOVIL, travanj 2017. prijelom2017-03-zadnji.indd 86

11.6.2017. 18:17:16

poznati svećenici

DON NIKOLA TABULOV TRUTA Zlarin, 1872. - Šibenik, 1931. PIŠE: mr. don Ante Skračić

iskupu Jeronimu Mileti u otvaranju sjemeništa i izgradnji nove zgrade za tu ustanovu bio je „desna ruka" svećenik don Nikola Tabulov Truta. Našim čitateljima želim prikazati njegov duhovni portret. Rodio se 1872. u Zlarinu. Osnovnu školu polazi u rodom mjestu. Zalaganjem tadašnjeg zlarinskoga župnika don Josipa Delfina polazi u Klasičnu gimnaziju u Splitu. Završava odličnim uspjehom. Nakon gimnazije polazi u Centralno bogoslovno sjemenište u Zadru. Nakon što je diplomirao u Zadru polazi u Beč na daljnji studij. Bio je pitomac u zavodu Augustinijanumu. Tamo je položio rigoroz iz biblijskih nauka. U Beču je zaređen za

svećenika 15 prosinca 1895. Zbog nestašice svećenika prekida daljnji studij i dolazi u Biskupiju. Od 1896. do 1900. bio je župnik Primoštena. Od 1. prosinca 1900. do 30. rujna 1904. koralni vikar i župni pomoćnik u Šibeniku. Istodobno bio je biskupijski kancelar. Od akademske godine 1904/05. bio je profesor pastolrala na Centralnoj teologiji u Zadru. Pet godina bio je i duhovnik bogoslova. Osim toga rado pomaže u pastoralno radu. Prvi svjetski rat (1914.-1918.

godine) zatekao gaje na dužnosti u Zadru, Bio je imenovan rektorom (upraviteljem) Teologije. Tjednik „Katolik" (8.3.1931.) ovako ocjenjuje tu situaciju: „U tom kritičnom času pok. rektor Truta je svojim taktom, razboritošću i energijom spasio zavod od demoliranja...". 1923. godine biskup Mileta otvara „Malo sjemenište". Tako se zvao zavod kojim je primao gimnazijalce i pripremao ih na studij teologije da postanu svećenici. Sjemenište je privremeno bilo smješteno u samostanu sv. Luce MIHOVIL, travanj 2017.

prijelom2017-03-zadnji.indd 87

87 11.6.2017. 18:17:17

Krizmanici ispred zgrade sjemeništa tridesetih godina prošlog stoljeća (sebenico.com)

IZVADCI

ŠTO HOĆEMO?

na Gorici. Odmah se mislilo na gradnju nove zgrade. Za upravitelja sjemeništa Biskup postavlja don Nikolu Tabulov Trutu. Pred upraviteljem je dvostruki zadatak: paziti na disciplinu u Zavodu i brinuti se za izgradnju nove zgrade. Tako je novi rektor postao Graditelj i Izgraditelj: Graditelj u vođenju građevinskih poslova, a Izgraditelj pitomaca koji su se spremali na svećeništvo. Kod toga glavna briga za namicanje sredstava ostala je na Biskupu. Kao upravitelj - odgojitelj znao je uvijek sačuvati mjeru. Nije poznavao krajnosti. Jedno od priznanja za njegov rad bilo je i imenovanje za Prepozita Kaptola (prvoga kanonika). Umro je 28. veljače 1931. Sprovod je bio veličanstven, a svečane zadušnice održane su u Katedrali. Pokopan je u svećeničkom grobu u Zlarinu. Možemo se nadati da mu je Gospodin vječna nagrada za sve što je u životu učinio.

Ono rasadište Gospodnje, onaj perivoj Crkve, ona velebna zgrada govoriće pitomcima, spominjaće ime Msgr. Trute. U službi ove uzvišene ideje sve je pregarao. Nijedna mu žrtva nije bila teška, nijedna akcija nedostiživa! On je živio za sjemenište, za svoje pitomce. Sve stoje imao, dao je i davao za ovu svetu svrhu. Uspjeh pitomaca bila je njegova radost. Msgr R. Pian na misi zadušnici.

I danas je štampa strašna sila, koja putuje mnogo dalje negoli ijedan top, podmornica, zrakoplov, te djeluje ubojitije negoli najotrovniji plinovi, bombe i granate. Naprotiv ako gradi, izgrađuje polako, ali sigurno, na sve vrijeme, za vijekove i pokoljenja. Zašto dakle da se i mi ne služimo tako silnim, modernim oruđem? Treba da hrabrimo i upućujemo prijatelje, a suzbijamo i raskrinkavamo neprijatelje. U čemu? U kojim granicama? Područje našega rada biti će duhovno: promicanje vjere i ćudoređa; obrana vjere, sv. Crkve i svega onoga u savezu sa vjerom, Crkvom, te našim katoličkim življenjem i uzgojem. U tome će nas voditi samo revna ljubav kršćanska. Politika? Njom se nećemo baviti, jer ne spada na katoličku aktivnost jer ima toliko drugih listova koji se njom bave. A ipak čemo posegnuti i u polje politike, kadgod onoliko bude politika zasjecala u polje vjerskih i crkvenih pitanja. Socijalna pitanja? Davno je rečeno da je čovjek živi stovr koji vjeruje. To znači da mu je po naravi potrebita vjera. No svaki čovjek živi u obitelji, društvu, državi. Zato treba da vjera nadahnjuje i ravna ne samo njegov odnošaj prema njegovoj vlastitoj duši, nego prema drugima: obitelji, društvu, državi. Čo-

88 MIHOVIL, travanj 2017. prijelom2017-03-zadnji.indd 88

11.6.2017. 18:17:17

“

“KATOLIKA” vjek treba reda, rada, zanimanja, kruha, ruha, slobode, bez čega ne može ni da živi, ni da djeluje. Oko toga se bave tako zvana socijalna pitanja. Za to će i socijalna pitanja biti predmetom našega lista, u koliko pomažu ili priječe priliku, da živi i radi prema svojoj volji i savjesti. Zašto izlazimo? Ta ima i drugih listova, koji više ili manje rade u navedenom smislu, kao razni glasnici: Obitelj, Nedjelja. Kat. Tjednik, Istina je, ima ih, ali su i daleko i općeniti. Nama treba nešto, što je više „nanše", više obiteljsko, da se osvrćemo na naše bliže potrebe. Više od toga ne obećavamo, nego prepuštamo vremenu, da pokaže potrebe i shodnost, kako da se udesi ili preudesi naš rad. Stoga razvoj svoga programa prepuštamo Božjoj Providnosti. Počinjemo dakle skromno bez reklame i velikih obećanja ovaj svoj posao s pouzdanjem u pomoć Presv. Srca i svijest katoličku, te duboko uvjereni u svesrdnu potporu kako svih katolike sjeverne Dalmacije, tako naročito svih katolika grada Šibenika. Onima pak, koji će nas možda dočekati s mržnjom i prezirom — ne poznavajući vrijednost vjere u životu pojedinaca i naroda odgovaramo rječima što ih napisa u svome dnev niku 2. VII. 1860. u Zurichu veliki naš rodoljub Eugen Kvaternik: „Tko izdaje vjeru, taj će i narodnosti".

Radi prerane smrti Msgra don Nikole Tabulov-Truta nije u crnini samo starodrevna katedrala sv. Jakova. Nije u tuzi samo Biskupsko Đačko Sjemenište. Plače i zavija se u crninu i njeerovo čedo i miljenče — naš „Katolik". Smrću njegovom naš „Katolik" je izgubio svoga osnivača, svoga glavnog vjernog i marljivog suradnika, zauzetnog i revnog člana svoga redakcionog i financijskog odbora te svoga dragocjenog savjetnika. Vrli naš pokojnik često je znao opetovati one riječi velikoga socijalnog biskupa Kettelera: „Kad bi se sv. Pavao vratio na svijet, postao bi novinarom". Dobro je poznavao moć štampe, pak je odavna želio, da bi se u našem Krešimirovom gradu izdavao izrazito katolički list. Često je nagovarao nas, svoju bližu okolinu, da osnujemo taj list. Tom prilikom znao bi reći: „Osjećam zvanje za novinara .. . Naš list bi morao da bude vatren, borben! - No razne poteškoće, osobito financijske naravi, strašile su nas mlađe, da se na to odlučimo. Kad je dragi naš pokojnik vidio, da se njegov školski drug, apostata radi žene i mitre, usuđuje, da svečano dođe u ovaj naš katolički grad; kad je vidio, da je počeo da izlazi jedan protivukatolički list, nije mogao da to trpi i dalje čeka. Odluči tada, da naš list mora pošto poto da počne s izlaženjem. I izašao je. Tako je eto počeo da

izlazi naš „Katolik". U dogovoru sa još kojim bližim prijateljem zamislio ga je Msgr Truta, kao čisto vlerski i borbeni list. Njegov je i uvodni članak "Što hoćemo?" Svi znamo, koliko je volio Biskupsko Đačko Sjemenište, tako da ga je učinio univerzalnim baštinikom svojih malenkosti i njemu posvetio sve svoje vrijeme. sile i sposobnosti, ali je ipak toliko volio naš „Katolik", da je znao kazati: Ne znam, što me više veseli: da li kad dobijem dar za sjemenište ili za naš „Katolik". Toliko oboje volim. I ako uvijek prezaposlen, ipak je veoma rado i veoma mnogo surađivao u našem listu. Upravo dva zadnja broja malne sam je ispunio. Još u petak, dan prije smrti, pitao nas je, da li je list već gotov i da li su ga donijeli iz tiskare. On je i vodio svu upravu lista i nadzirao njegovu ekspediciju. Toliko je volio naš „Katolik "I Baš zato je snrt Msgra Trate i za naš „Katolik" nenadoknadivi gubitak. Mi, njegovi učenici, nastojaće-mo, da list nastavi onim smjerom, koji mu je uglavnom on dao, kad smo se mi od uredništva prije početka izlaženja u njegovoj sobi bili sastali na dogovor. Dobri vojniče Kristov, koji si se do zadnjega daha života borio za pobjedu Kristovoga Kraljevstva u našem narodu, počivaj u miru! UREDNIŠTVO

uvodni tekst prvog broja “Katolika” 12.06.1930. MIHOVIL, travanj 2017. prijelom2017-03-zadnji.indd 89

89 11.6.2017. 18:17:18

Paradoksi hrvatske stvarnosti Umjesto uvoda na ovom mjestu se daje nekoliko promišljanja o međunarodno pravnim kategorijama zločina genocida kako bi čitatelji, iako se radi o „suhoparnoj“ pravničkoj terminologiji, ipak može temeljem iznesenog, steći nekakav uvid u one specifične odredbe koje su integrirane u konvencionalno shvaćanje zločina genocida – a predstavljaju parametre za suđenje pred međunarodnim sudom za ratne zločine na području bivše Jugoslavije (ICTY Haag), sve temeljem Rimskog statuta Međunarodnog suda za zločine i Statuta Međunarodnih sudova za ratne zločine za Ruandu i bivšu Jugoslaviju (Zakonom o potvrđivanju Rimskog statuta Međunarodnog kaznenog suda od 2. travnja 2001. godine ratificiran je u Hrvatskom saboru Rimski statut Međunarodnog kaznenog suda usvojen na Diplomatskoj konferenciji UN-a o osnivanju Međunarodnog kaznenog suda od 17. srpnja 1998. godine u Rimu). 90 MIHOVIL, travanj 2017. prijelom2017-03-zadnji.indd 90

11.6.2017. 18:17:18

aktualno

PIŠE: Branimir Zmijanović, dipl. iur. MIHOVIL, travanj 2017. prijelom2017-03-zadnji.indd 91

91 11.6.2017. 18:17:18

Definicija genocida Pravna definicija genocida u smislu međunarodne pravne definicije zločina genocida određena je i determinirana člancima II. i III. Konvencije o sprečavanju i kažnjavanju genocida koja je Usvojena Rezolucijom 260 (III) A na Generalnoj Skupštini Ujedinjenih Naroda dana 9. prosinca 1948. godine, a stupila na snagu 12. siječnja 1951. godine, pri čemu članak II. opisuje dva elementa zločina genocida koji, da bi se moglo govoriti o zločinu genocida, moraju biti kumulativno ispunjeni, a to su: 1) mentalno-psihološki, voljni element , predstavlja stvorenu namjeru potpuno ili djelomično uništiti nacionalnu, etničku, rasnu ili vjersku grupu kao takvu, i 2) fizički element koji uključuje pet oblika genocidnih djelovanja u svezi namjere odnosno volje usmjerene na žrtve zločina. Člankom III. se nadalje opisuju kažnjivi oblici djelovanja koji su svi oblici zločina genocida, a to su: genocid, konspiracija (priprema i planiranje genocida), poticanje na genocid, pokušaj i suučesništvo s namjerom da se niže navedenim oblicima postupanja i ponašanja počini bilo koje djelovanje s namjerom da se potpuno ili djelomično uništi nacionalna, etnička, rasna ili vjerska grupa, a kao takva osobito predstavljaju sljedeće oblike djelovanja, a to su: (a) ubijanje pripadnika grupe (određenog naroda); (b) uzrokovanje teških tjelesnih i mentalnih povreda pripadnicima grupe; (c) namjerno podvrgavanje grupe takvim životnim uvjetima koji uzrokuju potpuno ili djelomično uništenje pripadnika grupe; (d) uspostavljanje mjera s namjerom sprečavanja rađanja u okviru grupe;

(e) prinudno premještanje djece iz jedne u drugu grupu. Prema iznesenom, zločin genocida je planiranje ili poticanje na genocid, čak i prije nego što ubijanje počne ili pomaganje u izvršenju genocida, pri čemu se kao djela zločina podrazumijevaju planiranje, direktno i javno poticanje, pokušaj izvršenja genocida i suučesništvo u genocidu. Pretpostavlja se da su djela kažnjiva u smislu genocida ako su počinjena kao dio politike da se uništi postojanje grupe (naroda). Ubijanje pripadnika grupe uključuje direktna ubojstva i djela koja izazivaju smrt; Uzrokovanje teških tjelesnih ili mentalnih povreda uključuje izazivanje trauma pripadnika grupe kroz široko rašireno mučenje, silovanje, seksualno nasilje, prinudu na konzumiranje droge i sakaćenje. Namjerno podvrgavanje grupe takvim životnim uvjetima računajući da će uzrokovati uništenje tog naroda što uključuje namjerno uskraćivanje izvora potrebnih za fizički opstanak grupe takvih kao što je čista voda, hrana, odjeća, stambeni prostor ili medicinske usluge. Uskraćivanje onoga što život znači može biti kroz oduzimanje žetve, blokiranja isporuke hrane, zatvaranja u logore, prinudno raseljavanje ili protjerivanje . Sprečavanje rađanja uključuje nasilnu sterilizaciju, nasilni prekid trudnoće, zabranu brakova, dugotrajnu odvojenost muškaraca i žena s namjerom sprečavanja rađanja. Nasilno premještanje djece može biti direktnim prisiljavanjem ili kao posljedi-

92 MIHOVIL, travanj 2017. prijelom2017-03-zadnji.indd 92

11.6.2017. 18:17:18

ca izazivanja straha od nasilja, zatvaranja, psihološkog maltretiranja ili drugih vidova mučenja. Pod pojmom djeteta smatra se osoba mlađa od 18 godina. Genocidna djela ne moraju za posljedicu imati smrt ubijanjem ili uzrokovati smrt pripadnika grupe, već samim uzrokovanjem teških tjelesnih i mentalnih povreda, sprečavanjem rađanja i premještanjem djece predstavljaju djela genocida učinjena kao dio planirane politike da se uništi postojanje grupe. Zaštićene grupe Zakon štiti četiri grupe - nacionalne, etničke, rasne i vjerske. Pod nacionalnom grupom se podrazumijeva grupa pojedinaca čiji identitet je definiran zajedničkom državnošću. Pod etničkom grupom se podrazumijeva grupa pojedinaca čiji identitet je definiran zajedničkim kulturnim tradicijama, jezikom ili naslijeđem. Pod rasnom grupom se podrazumijeva grupa pojedinaca čiji identitet je definiran fizičkim karakteristikama. Pod vjerskom grupom se podrazumijeva grupa pojedinaca čiji identitet je definiran zajedničkom religijom, vjerovanjima, doktrinama, prakticiranjem sakralnih, vjerskih sadržaja ili ritualima. Gotovo svi ljudi svijeta u pravilu se rođeni kao pripadnici neke od ovih grupa i kao takvi se mogu unutar grupe identificirati. Dok neki pojedinci mogu promijeniti nacionalnost ili religiju, ili čak usvojiti novi kulturni, etnički ili rasni identitet - obično ljudi ne mogu birati identitet grupe. U genocidu ljudi su meta za uništenje, ne zbog toga što su nešto napravili, nego zbog toga tko su i što jesu. MIHOVIL, travanj 2017. prijelom2017-03-zadnji.indd 93

93 11.6.2017. 18:17:19

Slučaj Široke Kule srbočetnički pokolj bez spomena u kolektivnoj svijesti Hrvata Nakon ovog kratkog ekspozea, ne može ostati nejasno što genocid znači, koja je njegova definicija i što su djelovanja i akcije koje se mogu smatrati genocidnim sadržajem i ponašanjem. 13. listopada 1991. godine u ličkom hrvatskom selu Široka Kula domaći četnici iz okolnih srpskih sela upali su i poklali nevine ljude, civile, starce, žene, muškarce, djecu, a pripadnicima EEZ promatrača su ti isti Srbi poklane ljude Hrvate prikazali kao Srbe, žrtve „ustaških zločinaca Hrvata“ ! U tom krvožednom zločinačkom krvavom piru prvih „komšija“ – istih onih koji danas u slobodnoj Hrvatskoj, zaslugom mučne i nejasne politike i hrvatske nesloge, žive na lovorikama prava i sloboda „manjinaca“ , neometano šeću, pišu svašta, potpiruju mržnju i siju strah, licemjerno cvileći pred dovracima moćnika, lažno optužujući Hrvate za sva zla ovog svijeta - brutalno i bezdušno, na pravdi Boga, pobijena su 34 žitelja Široke Kule. Najmlađa od njih je Verica Nikšić, a moli se čitateljstvo zapamtiti to ime, u vrijeme ubojstva je imala 13 godina, dok je najstarija žrtva krvavog zločina Ivan Orešković, starac od 95 godina. Iz obzira prema čitateljstvu i svetim žrtvama, neće se detaljizirati o samom zločinu, jer je grozno zamisliti agoniju tih nevinih, no, koliko je autoru poznato, post mortem nedostaje još uvijek 13 tijela pobijenih. Ah da, samo kao napomena, ne treba niti govoriti da za ovaj monstruozni zločin NITKO NIKADA NIJE ODGOVARAO, a zbog nedostatka dokaza kazneni postupak je obustavljen. Sada slijedi pitanje svih pitanja: KOLIKO LJUDI U HRVATSKOJ ZNA ZA OVAJ ZLOČIN I POKOLJ U ŠIROKOJ KULI?! Kakav smo mi to narod koji svoje žrtve dopušta ponižavati i u blato bacati, dok nam se nameće svima kolektivna krivnja za ubojstvo obitelji Zec u Zagrebu.

94 MIHOVIL, travanj 2017. prijelom2017-03-zadnji.indd 94

11.6.2017. 18:17:19

Slučaj obitelji Zec Usporedba nije potrebna Postoji li itko u Hrvatskoj tko nije čuo ili na drugi način sudjelovao u medijskom potenciranju slučaja obitelji Zec? Pitanje je naravno, retoričko, jer, nema ozbiljnog čovjeka, adolescenta, političara, majke ili oca, bez obzira na nacionalu ili vjersku pripadnost, tko ne zna za mučko ubojstvo obitelji Zec. Autor ne želi opterećivati tekst samim slučajem i pravnim reperkusijama, motivima zločina, kao niti presudom, no, bez zadrške se osuđuje zločin kao takav, bez ustezanja ili rezerve. U javnosti, osobito onoj koja se najzornije ogleda u liku i djelu Olivera Frljića, frenetično se na savjest svih u Hrvatskoj stavljao ovaj slučaj Aleksandre Zec, koja je doista mučki ubijena, u dobi od 13 godina, pa tako Oliver Frljić navodi u intervjuu koji je dao u dnevnom listu 24 sata od 26. lipnja 2012. godine: „Sramota je da još ne postoji ulica ili trg Aleksandre Zec. Predlažem da se po toj djevojčici nazove sadašnja Avenija Gojka Šuška u Dubravi. Ili zagrebački Trg Franje Tuđmana. On bi, da je poživio, ionako završio u Haagu“. Frljić je nadalje dometnuo i ovo: „Taj slučaj dovodi u pitanje obrambeni karakter Domovinskog rata. Počinitelji su bili pripadnici speci-

jalnih vojnih postrojbi koji su oslobođeni zbog proceduralnih grešaka. Neki su nakon toga napredovali u karijeri, što navodi na zaključak da su ljudi ubijani po nalogu najviše državne vlasti – ističe redatelj.“ Nismo čuli ovog „velikog humanista“ da se tako rječito odnosio prema žrtvama Hrvata koji su brutalno pobijeni u Širokoj Kuli, ili oni za njega nisu bitni, nemaju istu „specifičnu težinu“ , zato što su, možda, Hrvati i katolici. Međutim, Široka Kula nije izolirani slučaj potpunog državnog ignoriranja žrtve koja nije dobila svoju zadovoljštinu, takvih slučajeva ima toliko da je naprosto sramotno to na ovom mjestu iznositi, no, dovoljno je posjetiti stranice Hrvatskog žrtvoslovnog društva, pa i Wikipediju, naći će se lista zločina klasificiranih po godinama, s brojevima stradalih. Brojke su stravične ! Tome treba dodati da se istovjetan pokolj zbio i u II. svjetskom ratu i poraću, pa su tako na području sela Široke Kule i Vukave četnici i partizani u razdoblju od 1941. do 1945., a komunisti i nakon 1945. ubili ukupno 128 ljudi, od čega 55 civila . Prema tome, pokolj u Domovinskom ratu nije slučajan, ne radi se o izoliranom incidentu, već o nastavku pokolja nad Hrvatima Like, kao i cijele Hrvatske od strane jasno vidljivog neprijatelja. Istodobno s tim svjedočimo porastu velikosrpskog nacionalizma. Ponovno! Taj fenomen se navodi u Javnom izvješću Sigurnosno-obavještajne Agencije. („Regionalne sigurnosne prilike obilježava i nastavak javnog djelovanja velikosrpskih ekstremističkih organizacija te pojava novih, uz pojave povijesnog revizionizma. Njihovo djelovanje obilježavaju i stavovi protiv NATO-a i EU-a. Zabilježeno je i priključivanje pripadnika četničkih pokreta proruskim postrojbama u ukrajinskom sukobu.“)

MIHOVIL, travanj 2017. prijelom2017-03-zadnji.indd 95

95 11.6.2017. 18:17:20

Slučaj emisije HRT TV kalendar 7.prosinca 2016. Jedna od najdugovječnijih emisija Hrvatske radiotelevizije, TV kalendar, u srijedu, 7. prosinca 2016. je emitirala prilog o godišnjici likvidacije obitelji Zec u Zagrebu 1991. godine. U prilogu o tome je naglašeno kako je slučaj, zbog tromog pravosuđa, nanio veliku štetu Hrvatskoj, no spiker TV kalendara je dodao i kako je cijela tragedija ‘medijski prenapuhana’. - Zbog površnosti hrvatskog pravosuđa tragedija obitelji Zec nanijela je veliku štetu Hrvatskoj. Taj tragični slučaj medijski je predimenzioniran do te mjere da je u sjeni ostao podatak da je, osim Aleksandre Zec, još preko 400 djece poginulo tijekom velikosrpske agresije, a za što također nikad nitko nije odgovarao, rečeno je u TV kalendaru, a dva i pol sata kasnije o svemu se oglasio i HRT. - Povodom neprimjerenih tvrdnja iznesenih u emisiji TV kalendar o ubojstvu Aleksandre Zec vršitelj dužnosti glavnoga urednika Prvoga programa Hrvatske televizije Miro Branković zatražio je očitovanje od rukovoditelja Odjela za dokumentarnu produkciju HRT-a Vladimira Brnardića. Zatražio je također i da se emisija u svim svojim repriznim izdanjima ne emitira u istovjetnome obliku, te da se ukloni s mrežnih i multimedijskih platforma - rekli su s HRT-a (izvor: Jutarnji list, 8. prosinca 2016.) Osim promptne cenzure koja je uslijedila u slučaju HRT-ove emisije o Aleksandri Zec i činjenici da je dan komentar, a koji je nesporan zaključak kojeg svaki čitatelj može izvući iz ovih potonjih primjera, cijela je hrvatska javnost morala ostati osupnuta napadima od protagonista s lijevog političkog spektra, međutim, ostaje pitanje: nije li, medijski, slučaj Aleksandre Zec doista zasjenio 400 poginule djece u Hrvatskoj u velikosrpskoj agresiji, a podsjeća se uvaženo čitateljstvo da vrlo malo ljudi u Hrvatskoj zna za ime Verice Nikšić. Dade se zaključiti da je ponovni stil stvaranja

pogodne klime za medijsko psihološku kontrolu nad Hrvatima potenciranje osjećaja krivnje i odgovornosti za sva zla koja su se dogodila i koja se događaju. Istodobno dok se političari lijevog političkog spektra zgražaju nad situacijom u Hrvatskoj, dok se događaju opsjene Olivera Frljića i dugih apologeta „ko nas bre zavadi“ retorike, Republika Srpska je „vrlo uspješno“ očišćena od Hrvata pa se tako u javnom istupu oca biskupa Franje Komarice ima čuti da je vlast RS protjerala više od 90% Hrvata. Nastavno na neumoljivu statistiku antihrvatskog i antikatoličkog djelovanja, dodaje se kako je tijekom Domovinskog rata uništeno (potpuno uništeno, teško oštećeno ili oštećeno) 1426 objekata Katoličke Crkve! Da se dalje ne nabraja. Koliko, dakle, treba dokaza o tome da je viktimološka teza posve obrnuta, te da nam se, vrlo uspješno, zahvaljujući ponajviše saboterima u domaćoj politici, ali i napredovalim antidemokršćanskim tendencijama, agresivnim nametanjem „ispravnosti“ promicanja fenomena „drugih i drugačijih“ koja nema za cilj razvoj demokratičnosti ili borbe za nečija prava, već nametanja, ponovno, osjećaja krivnje i isključivosti po principu da su pravo oni jedini ispravni tumači demokracije i sloboda?

96 MIHOVIL, travanj 2017. prijelom2017-03-zadnji.indd 96

11.6.2017. 18:17:20

Slučaj izložbe u šibeniku o ani frank

Sastavni dio opisanih tendencija da se u javnosti stvori i hrani neokomunistički mit o jačanju antisemitizma, isključivosti i ustaštva, harangiranje je povodom izložbe o Ani Frank u Šibeniku, u Tehničkoj školi koji događaj su (opet!) glasnogovornici ljevice stali opisivati kao grozan antisemitski događaj! Naprosto strašno. Nitko se od tih velikih „demokratoljubaca“ nije udostojao utvrditi činjenice, već su se bacili na ravnatelja kukom i motikom, „obznanjujući“ legitimni protest kao novi progon Židova! Evo kratkog podsjetnika. Udruga HERMES (Hrvatska Edukacijska i Razvojna

Mreža za Evoluciju Sporazumijevanja) - pitamo se koji dio djelovanja te udruge jest hrvatski, organizira izložbu Ana Frank, koja je gostovala u mnogim gradovima Europe, ali u integralnom obliku, bez pratećih i spornih šest panela koji se tiču ratne i poslijeratne povijesti II. svjetskog rata ispričane iz perspektive te Udruge, a koje su, sada je već jasno, pretenciozne, opterećuju ionako prenapregnute odnose koji nastaju iz dihotomije ustaša i partizana. Drugim riječima, integralna izložba od 30 panela nesporno je gradivo koje se tiče holokausta i progona Židova u Europi II. svjetskog rata, te prikazuje strašnu sudbinu Ane Frank kao prepoznatljive ikone tog progona. Postavljanjem šest panela, koji nisu dio standardne i redovne izložbe (prije opisanih 30 panela), udruga Hermes je očito, radom svojih odgovornih osoba, htjela utjecati na posjetitelje izložbe – djecu srednjoškolskog uzrasta, i dovođenjem pred gotov čin, pod plaštem ikone Ane Frank dati svoje subjektivno viđenje odnosa koje plastično prikazuje principom uzrok-posljedica. Ta rabota, dakle, neobjektivno vizualno izvještavanje o ustašama i partizanima, kako je to naveo ravnatelj Tehničke škole, a ne sama izložba o Ani Frank, ono je što je spriječio. MIHOVIL, travanj 2017.

prijelom2017-03-zadnji.indd 97

97 11.6.2017. 18:17:20

Ana Frank Paradoks: bit i smisao

Tijekom Domovinskog rata i kasnije Hrvatska vojska je bila multinacionalna, multikonfesionalna i multikulturalna, pa je tako priličan broj etničkih Srba sudjelovalo u postrojbama HV u obrani Domovine tijekom rata, jednako tako i muslimani, Mađari i pripadnici drugih manjinskih skupina. Zločin je zločin i tu se nema što dalje dodati, te je isto tako poznato da je pravosuđe u Hrvatskoj procesuiralo „vlastite“ zločine, često na način da se stječe dojam žešće i ustrajnije nego zločine okupatora i pobunjenih Srba. Zakon o aboliciji taj osjećaj dodatno pojačava. Međutim, država smo koja ima osam saborskih zastupnika iz reda manjina što nas čini rijetkom pojavom u suvremenim parlamentarnim demokracijama, u kojoj djeluje čitav niz organizacija koje promoviraju i štite kulturni identitet manjina, među koje spada i SNV (Srpsko Narodno Vijeće) koji izdaju glasilo „Novosti“, Republika Hrvatska financira SPC (a to znači i u Srbiji, jer ne postoji SPC u Hrvatskoj kao samostalna vjerska organizacija), katolička crkva u Hrvata prednjači u ekumenizmu, pa se u tom smislu može gledati i osnivanje mješovite komisije formirane sa SPC-om radi razmatranja uloge blaženog kardinala Stepinca, zatim, koja dozvoljava rad udruga kao što je Documenta i druge, koje su, dokazano je, u stalnom kontaktu i suradnji s osobama kao što je Savo Štrbac i drugi (samo radi podsjetnika: društvo Veritas Save Štrbca sačinilo je listu stradalih Srba tijekom VRA Oluja, koji popis je bio toliko pun pogrešnih podataka i time kao dokaz neuvjerljiv, gdje su kao žrtve navodnih ratnih zločina pobrojane još žive osobe, osobe umrle prirodnom smrću, osobe koje su stradale ili umrle prirodnom smrću nakon završetka rata itd.) pa se moramo pitati, nisu li svi opisani fenomeni dokaz o demokratskom pluralizmu i razvije-

prijelom2017-03-zadnji.indd 98

noj demokraciji, i nema dvojbe, nikome se ne bismo trebali dokazivati u razvijenosti visokih demokratskih standarda. Međutim, svaki slučaj koji se može koristiti za blaćenje Hrvatske i Hrvata, koji konvenira određenim protuhrvatskim strukturama u hrvatskoj politici i izvan nje, putem kontroliranih medija odmah je potenciran i eksploatiran, te se najčešće radi o objedama, lažima, izmišljotinama, dok se istodobno bez jedne jedine riječi reakcije pišu antihrvatski pamfleti, vrijeđa se poginule branitelje kao i žrtve velikosrpskog nasilja, što sve zajedno financira Hrvatska, a istodobno se blokiraju i na svaki način onemogućuju istraživanja komunističkih zločina, zločina nad Hrvatima u Domovinskom ratu, to tada pravdajući „ne treba živjeti u povijesti“ itd., nije li to paradoks?! Pitamo se, konačno, čiju li mi to savjest peremo? Do kada ćemo živjeti u paradoksu hrvatske stvarnosti?

Iako je jasno kako treba živjeti za budućnost, te je teško proturječiti logičnom zahtjevu za stvaranje boljih uvjeta za život nas samih i naše djece, kao i čitavog naroda, no to ne isključuje potrebu za rasvjetljavanjem povijesnih činjenica, odgovornosti za događaje i žrtve, pomirbe na temeljima istine, koja doista oslobađa, te stoga treba borbom za istinu o povijesti živjeti za istinitu budućnost.

11.6.2017. 18:17:20

svjedočanstva

Pripremio: Nikola Vukošić

BITKA ZA ŠIBENIK 1991.

BOG JE BIO NA NAŠOJ STRANI MIHOVIL, travanj 2017. prijelom2017-03-zadnji.indd 99

99 11.6.2017. 18:17:22

Na šibenskom bedemu piše uklesanim slovima: „Mene ne štite ni visoke zidine, ni more koje nas s obje strane okružuje, mene čini sigurnim u svako doba zaštita moga Gospodara ( sv. Mihovila) čiju sliku uklesanu vidiš u ovom mramoru.“ Nije se ta zaštita dogodila samo u vrijeme turske opsade Šibenika, već i u Domovinskom ratu kad je ovaj ponosni i neosvojivi grad napao još ljući neprijatelj bombardirajući ga s mora, kopna i zraka. Naši branitelji prema naoružanom neprijatelju izgledali su kao mali David prema Golijatu, ali ne pobjeđuje sila niti oružje već Božja pomoć i zaštita šibenskog zaštitnika sv. Mihovila. Hvala ti Bože i sveti Mihovile! Donosim primjere svjedoka koji su to doživjeli i svjedoče da i vi vjerujete.

at je već počeo u okolici, ali sam grad je još pošteđen borbenih djelovanja. Ipak, iako nije bilo neke posebne najave toga dana, ponedjeljka, 16. rujna 1991. godine cijeli dan se u zraku osjećala napetost. Nije bilo uobičajene zafrkancije, svi su nekako utonuli u vlastita razmišljanja. I onda oko 18 sati zasvira sirena za opću opasnost... Tu večer se nije dešavalo ništa, ali svi samo iščekujemo kad će uslijediti napad jer smo saznali da su tenkovi bivše JNA došli do motela Panorama na Šibenskom mostu. Zapovjednici raspoređuju ljude u postrojbe sa zadaćom da odbrane grad. Mene dopada antiteroristička postrojba »Poskoci« kojoj je primarno djelovanje u samom gradu ukoliko bude »petokolonaša«. Utorak ujutro oko 7 sati odvodim kolegu Linarda Stošića Burzu na Vidike da se presvuče. Usput kod njega lagano marendajemo kad su se začuli zvuči aviona i prvih bomba. Brzo smo izletjeli iz njegove kuće te hitamo autom prema policijskoj postaji. Ali znatiželjaje jača i od prvotnog šoka i straha, te sam se popeo

autom na Mažurice odakle se pruža pogled na veći dio grada. Apokaliptična situacija, 3-4 aviona nadlijeću gradom i bombardiraju. U Vinariji jedan silos gori, dim se širi cijelim gradom. Sa svih strana odjekuje eksplozije i pucnjevi. Kao Niki Lauda u najboljim danima spustim se do policijske postaje. Zapovjednici nas raspoređuju na dužnosti. Sljedeća dva dana uglavnom smo išli u kontrolu nekih stanova gdje su bili eventualni sumnjivi »petokolonaši« ali nismo zatekli nijednoga. - Na vrime su utekli, znali su oni... - komentira jedan kolega. U četvrtak navečer, oko 19 sati dolaze dva mandalinjana u žutom Golfu jedinici sa dvoje vrata, te izvještavaju da se u Mandalini u potkopu nalazi 105 zarobljenika, od čega je 15tak oficira i podoficira bivše JNA. Zapovjednik raspoređuje nas devet da odemo u Mandalinu i preuzmemo zarobljenike te ih probamo dovesti do grada. Osam ljudi sjeda u plavi kombi Bedford, a ja na zadnje sjedalo u Golfu, možda zato jer sam vozača Stipu Čatlaka Cipljića znao otprije. Upozoreni smo da se javimo na porti Vinarije zapovjedniku položaja, te da nas on uputi možemo li dalje u Mandalinu. Ulazimo u Vinariju, te nas zapovjednici Milan Skugor i Ivica Kostanić izvještavaju da se privremeno dogovoreno primirje poštuje i da cijelo popodne nema pucnjeva. Odlučimo krenuti dalje, ali meni šesto čulo govori da više ne sjedam u Golfa! Ubacim se nekako u Bedforda i krenemo za Golfom. Nismo prošli ni 100 metara, kad točno nasred pruge začuju se rafali i neugodno zujanje metaka. Golf je uspio proći, ali naš vozač Miro Milovac staje, Ivan Kosor koji je sjedio do

100 MIHOVIL, travanj 2017. prijelom2017-03-zadnji.indd 100

11.6.2017. 18:17:22

prozora rafalno puca prema položaju odakle su došli meci a mi ostali iskačemo iz Bedforda. Kako sam jedini znao teren vodim ljude 4-5 metara nizbrdo i skačemo u rupu, gdje nam »drača« omekšava pad. U vrlo neugodnom smo položaju pa zauzimamo zaklonjene pozicije i prebrojavamo se. Svi smo tu, neozlijeđeni. Vlade Vukas ima kacigu američke vojske sa velikim bijelim slovima »MP«, te mu kolega do njega sugerira daje sakrije jer ta slova svijetle u mraku. Upozoravam ljude da prekinemo sa paljbom jer nema efekta, mi smo u puno gorem položaju, pa kad se malo smiri situacija da se što brže izvučemo trkom uz more prema Sipadu. Nakon nekih 20-tak minuta mali oblačić je prekrio Mjesec, pa koristimo »nebesku« pomoć te se trkom izvlačimo prema Sipadu, na zaklonjeno područje. Prošlo je 10-tak dana od tog događaja kad

slučajno opet naletim na mog poznanika Cipljića iz Mandal ine. -Dođi sa mnom, moraš viditi mog Golfa! - uzbuđeno mi kaže. Odlazimo do vozila i imam što vidjeti; dvije rupe od metka u sjedalu ispod vozača, a cijela zadnja klupa izrešetana, točno preko dijela na kojem sam ja sjedio! -Ovo me izrešetalo onu veče ispod pruge. Sta ti je reklo da više ne sidaš u moj auto?! - istim tonom nastavlja on. Ostao sam u šoku i bez riječi, samo zurim, u rupe 10-tak minuta. Svakakve misli mi za to vrijeme lete kroz glavu. Kad sam došao sebi iz mojih usta izađe najpametnija rečenica koju sam mogao reći u tom trenutku: - Ajmo na ledenu pivu, zaslužili smo! Dalibor Mirčeta

IZVADAK IZ "SJEĆANE NA SEDMODNEVNO RATOVANJE" MIROSLAV ALIĆ, IZ KNJIGE: "ŽIRAJSKI LIBAR"- ZBORNIK RADOVA O OTOKU ŽIRJU OBJAVLJEN 1994.GODINE 19. rujna oko 16 sati napad, aviona. Žestoko pucamo na njih.Na susjednom brdu stacioniranje naš jedini raketni lanser za protuavionsku obranu.Prilikom ispaljivanja neispravna raketa izazvala je šumski požar, koji se, nošen tramontanom, nezaustavljivo širi prema nama. Vatrena stihija guta borovu šumu, makiju, travu i približava se našim skladištima streljiva. Ovo je nesumnjivo najteža situacija u kojoj smo se našli od početka ratnih operacija. Putem radio- stanice izvješćujem 301 i 304 da "Hrvatska" mora privremeno prekinuti sa dje-

lovanjem i zamoljavam ih da o požaru izvijeste ljude u selu. Donosim odluku da se se povučemo u pravcu poluotoka Kabal i rta Rasohe. Bježimo pred vatrom očekujući da ćemo svakog momenta čuti eksplozije zapaljenog streljiva.Kakve će posljedice eksplozija ostaviti na Žirju, susjednom otoku Kapriju pa i dalje, teško je pretpostaviti. Sa otprilike 800 metara udaljenosti Željko Baltić i ja promatramo vatrenu stihiju koja guta sve pred sobom. Željku je posebno teško. Na ovoj bateriji proveo je više od 12 MIHOVIL, travanj 2017.

prijelom2017-03-zadnji.indd 101

101 11.6.2017. 18:17:22

godina života. Zovem ga da krenemo dalje, jer sto smo dalje od baterije imamo neke šanse da preživimo.Odlazim do susjedne grupe po vodu i vraćam se do Baltića. Vise od pola sata stojimo na istom mjestu pogledom prikovani za vrh brda Zvizdulja na kojem se nalazi nas položaj. Ne vjerujem svojim očima.Sve je izgorjelo osim samog vrha gdje su postavljeni topovi. Ovdje opasnosti vise nema, ali ne znamo sto se dogadja s druge strane brda,tamo gdje je najveća opasnost-skladište sa 7000 topovskih granata.. Sudeći po gustim oblacima dima, vatra je sada na najkritičnijem mjestu. Napeto iščekujemo, nitko ništa ne govori, čekamo... Kroz dim gore ne položaju vidim ljude.To su naši vojnici koji su krenuli gasiti požar i koji su ostali iza vatre. Kada je plamen prešao položaj oni su se vratili, pa se i mi kroz zgarište upućujemo k vrhu brda. Garavi od čadji, opaljene odjeće i neopisivo žedni dolazimo do topova. Prošli smo nevjerojatno sretno. Izgorjele su nam cerade za pokrivanje topova, elektro instalacije i dio nišanskih uredjaja na šestom topu, osmatrački durbin, prazna ambalaža za streljivo i još manje važne stvari. Pet topova i streljivo složeno u njihovoj blizini, ostali su netaknuti. Iz podnožja brda, iz pravca skladišta topovskih granata i dalje se diže gusti dim. Odlučujemo dolje krenuti samo Baltić i ja. Suviše je opasno da se i drugi izlažu opasnosti. Uzimamo nekoliko brentača za gašenje požara i kamionom se spuštamo u podnožje brda. Dolazimo u krug vojarne. Nevjerojatno je kako je vatra zaobišla skladište granata.Zapaljena je samo zgrada spavaonice, kamena kućica u kojoj se nekad čuvalo gorivo i jedna stražara, dok se ispred skladišta topovskih granata vatra razdvojila i zaobišla ih... nedjelja, 22. rujna 1991. oko 15 sati imamo dojavu da su iz pravca Zadra prema Kornatima i Žirju krenula dva aviona.Čujemo ih visoko iznad nas. Djelomično je oblačno.Zauzimamo položaj očekujući avione iz pravca odakle su nas prošlih dana redovito napadali. Neuobičajeno dugo kruže nad nama, a onda kad smo već mislili da odlaze, iz pravca rta Rasohe obrušili su se na nas. Ostali smo zatečen i. Prije nego smo se mogli i pomaknuti, ispaliti iti jedan metak, bili su nad

102 MIHOVIL, travanj 2017. prijelom2017-03-zadnji.indd 102

11.6.2017. 18:17:23

nama. Zaglušujuća rika motora. Zoran Juričev, Marin Dodig i ja potrčali smo tunelom u potkop. Nismo prošli niti 3 metra iza nas se čula jaka eksplozija.Raketa lansirana iz aviona pogodila je sam rub ulaza u tunel.Da je pogodila samo 10 cm lijevo, mi više ne bismo bili živi. Gore na položaju ostali su Ljubomir Grubelić i Emir Berbić. Nakon prolaska prvog aviona istrčali su iz zaklona uputivši se ka tunelu.Nisu vidjeli drugi avion koji je dolazio iz istog pravca i koji ih je nezaštićene zatekao na pola puta .Instiktivno su se bacili na zemlji i tako zaštitila od krhotina bombi koje su pale na udaljenosti ne većoj od 15m. Udubljenja na Berbićevoj kacigi najbolje pokazuju koliko nam je smrt bila blizu. Avioni su prošli, pa smo Ljubomir Grubelić, Nikola Orbanić i ja izašli na položaj.Uz radarsko sklonište gorilo je 30 sanduka složenog topovskog streljiva. Vatra se već toliko proširila da je streljivo svakog časa trebalo eksplodirati. Pokušali smo ugasiti požar, ali se ništa nije moglo napraviti. Brzo smo se vratili u sklonište.Kratko iza toga, položaj su počele potresati eksplozije. Trajalo je to više od pola sata. Bojim se da zrna koja nekontrolirano lete naokolo ne zapale streljivo složeno uz topove. Gori 30 sanduka streljiva, a posljedice su ovakve-razmisljam sto bi bilo da je zapoljeno tisuće sanduka smještenih u skladištima. Bio bi to vatromet koji bi se vidio i čuo vrlo vrlo daleko. Detonacije su utihnule pa izlazimo na položaj.

Štete su znatne. Pregledavamo orudja. Treći top je oštećen toliko da je neupotrebljiv. Pancirno zrno .kalibra 20mm na dva je mjesta probilo cilindar povratnika. Slijedećeg dana 150kg težak povratnik donijeli smo sa šestog topa, a oštećeni poslali u Šibenik na popravak. Polažaj je izrovan avionskim bombama i raketama. Čak su i gromobranski stupovi izbušeni mecima avionskih mitraljeza.Sigurno je ovo bio najžešći avionski napad,a zbog napada iz neočekivanog pravca i činjenice da smo bili iznenadjeni pravo je čudo da nitko nije poginuo. Pažljivo smo pokupili ne eksplodirana zrna topovskih granata i složili ih na jedno mjesto, a onda se spustili u podnožje brda radi pregleda skladišta streljiva. Zaprepastili smo se kad smo ustanovili da je najveće skladište tučeno sa 4 projektila od kojih su dva izravno pogodila zgradu i eksplodirala tik uz složene sanduke streljiva.Krhotine eksplodiranih raketa nalazili smo zabodene u drvenim sanducima, samom čudom skladište nije eksplodiralo. Danas smo imali mnogo, mnogo sreće, a kako je naša raketa oborila jedan neprijateljski avion obilato smo naplatili pričinjenu nam štetu. U najkraćem roku spremili smo se za borbrna djelovanja, ali do kraja dana nismo otvarali vatru, jer su se neprijateljski tenkovi povukli van domašaja naših orudja. Pozdrav šefu.

Delegacija Šibenika na pregovorima MIHOVIL, travanj 2017. prijelom2017-03-zadnji.indd 103

103 11.6.2017. 18:17:24

znanost i Crkva PIŠE: Mr.sc. Ljiljana Zmijanović

Zlouporaba okoliša u ratne svrhe – protivno Bogu i čovjeku Početku 6. masovnog izumiranja vrsta na Zemlji „Živo tkivo svijeta nam klizi kroz prste bez da mi uopće pokazujemo da nam je stalo“ piše u priopćenju Papinske akademije znanosti koja je u veljači ove godine u Vatikanu ugostila međunarodnu znanstvenu konferenciju 'Kako spasiti prirodni svijet o kojem svi mi ovisimo'. U posljednjih 40 godina izgubili smo oko polovine divljih životinja, a biolozi procjenjuju kako postoji velika vjerojatnost da će se do kraja stoljeća oko 50% svih vrsta suočiti s izumiranjem. Stoga nije čudno što je Katolička crkva ugostila takvu konferenciju, jer 1.2 milijarde katolika imaju odgovornost prema zaštiti okoliša od razaranja i klimatskih promjena. Rat uništava Usluge ekosustava, kao vitalnog tkiva bioraznolikosti. Upravo su ovo motivi članka kojim se razvija teza svjesne zlorabe okoliša u ratne svrhe, sa elementima ugrožavanja uvjeta života i uništavanja čovjekove životne sredine. Utjecaj ratova i ratnih operacija na prirodni okoliš Sama riječ rat povezana je sa uništenjem. Ljudski sukobi diljem svijeta često mogu dove-

prijelom2017-03-zadnji.indd 104

sti do ratova koji uzrokuju velike ekonomske i socijalne poremećaje, patnju i gubitak ljudskih života. Dolazi do institucionalnog urušavanja, bezakonja i neobuzdanog iskorištavanja prirodnih resursa. U vrijeme rata, sukoba ili krize, prvi ljudski instinkt je spasiti ljudski život i ublažiti patnju nevinih žrtava. Ekološki problemi onda su degradirani. Ratovi i sukobi obično su povezani s izrazito negativnim učincima na biljni i životinjski svijet i staništa divljih životinja. Ratovi u različitim okruženjima i različitim dijelovima svijeta otkrivaju da ekološke posljedice ratova često ostavljaju negativne učinke u krajoliku dugi niz godina. No, utjecaj nije ograničen djelovanjem na ljudske populacije koje žive u ratnoj zoni, već utječe i na prirodni okoliš, biljni i životinjski svijet koji nastanjuje područje; u konačnici s teškim posljedicama za očuvanje divljih životinja, biološke raznolikosti i usluga ekosustava. Riječ je o sredstvima bitnim za život ljudskih zajednica i nakon rata koje ovise o prirodnim resursima i životnoj sredini. Odnos i utjecaj rata i ratnih operacija na prirodni okoliš razmatra se na primjeru Domovinskog rata u Hrvatskoj, sa osvrtom na rat u Perzijskom zaljevu i Vijetnamski. Zajedničko ovim ratovima je da su vođeni na teritorijima

11.6.2017. 18:17:24

država globalno značajne biološke raznolikosti, da su posljedice na ljude i okoliš dugoročne i lančane reakcije i da je okoliš zlorabljen protivno ratnim konvencijama i međunarodnom ratnom pravu kao dio ratne strategije i vojnih operacija. Hrvatska je s aspekta biološke raznolikosti jedna od najbogatijih zemalja Europe zahvaljujući svojem specifičnom geografskom položaju na razmeđu nekoliko bio-geografskih regija te karakterističnim ekološkim, klimatskim i geomorfološkim uvjetima. Domovinski rat - arhetipski primjer zlorabljenja okoliša u ratne svrhe Postavljanje mina i eksplozivnih sredstava dio je ratne prakse, ali dugoročno predstavlja opasnost za stanovništvo, a za okoliš predstavlja degradaciju koja uzročno posljedično utječe na ljudsku populaciju. Kada je riječ o ovom načinu utjecaja rata na okoliš i ljude kao primjer se može uzeti Hrvatska, koja spada među deset minama najugroženijih zemalja svijeta.

u svijetu, do 25 mina po kvadratnom kilometru. Okoliš bitan za ljudsku populaciju i nakon rata ostaje nesiguran, neupotrebljiv, nedostupan i ekonomski neisplativ. Prema podacima Landmine Monitor (2005) za Republiku Hrvatsku je minirana i minski sumnjiva površina procijenjena na čak 1 174 četvorna kilometra, kada je na minski sumnjivom području živjelo gotovo milijun stanovnika. Najveći dio miniranih područja otpada na šume (54 posto), poljoprivredne površine (17 posto), makiju (11 posto), livade i pašnjake (9 posto), te infrastrukturu i kuće s okućnicama (2 posto). Prema internetskim podacima Hrvatskog centra za razminiranje iz veljače 2015. godine minski sumnjiva površina na prostoru Republike Hrvatske sada iznosi 486,60 če-

Domovinski rat u Hrvatskoj primjer je dugotrajne socijalne nedostupnosti i opasnosti okoliša zbog onečišćenja minama. Budući da je Jugoslavija bila glavni proizvođač mina, a prema najnovijem izvješću Landmine Monitor (2015) u kojem je Hrvatska još jedna od jedanaest zemalja svijeta sa još uvijek gustom kontaminacijom pješačkim minama, Domovinski rat u Hrvatskoj može se odrediti arhetipskim primjerom dugoročne zlouporabe mina i eksplozivnih sredstava u ratne svrhe. Procijenjen je oko 1,5 milijun mina i eksplozivnih sredstava. Otkriveno je više od 20 različitih vrsta, uključujući i MT-4, PMA-2 i PMA-3. Ove mine prvenstveno se koriste za nanošenje štete civilnom stanovništvu i infrastrukturi. Od ukupnog broja, procijenjeno je oko 420 000 protupješačkih mina i oko 205 000 oklopnih mina. Procjene ukazuju na to da je 14 županija od 21 u Hrvatskoj zagađeno minama i drugim eksplozivnim napravama. Dodatno komplicira situaciju još uvijek vrlo mali broj zapisa i dokumentiranja lokacije mina, pa je teško ciljati specifična područja za poslove razminiranja. Hrvatska je imala drugu najveću koncentraciju onečišćenja nagaznim minama MIHOVIL, travanj 2017. prijelom2017-03-zadnji.indd 105

105 11.6.2017. 18:17:24

tvornih kilometara. Kontaminacijom minama degradirana su i zaštićena područja Republike Hrvatske, poglavito nacionalni park Plitvička jezera, područje svjetske prirodne baštine pod zaštitom UNESCO-a, te nacionalni park Krka i park prirode Kopački rit. Iako su razminirani dijelovi nacionalnih parkova Plitvičkih jezera i Krke, razminiranje područja Kopački rit je otežano jer se radi o poplavnom močvarnom području u kojem su mine ukopane u močvarni mulj. Iako mine nisu opasnost za posjetitelje jer se nalaze u posebnom zoološkom rezervatu, onemogućena je opservacija terena i provođenje istraživanja. Samo razminiranje je opasan, dugotrajan i skup proces. Procijenjeno je da za oslobađanje zemljišta od mina Hrvatskoj treba deset godina intenzivnog rada i oko milijardu i 473 milijuna američkih dolara. Financijska sredstva, u većoj mjeri osiguravaju se iz proračuna Republike Hrvatske, a u manjoj mjeri stranim donacijama i drugim međunarodnim asocijacijama. To dodatno financijski iscrpljuje zemlju koja se uz gubitke ljudskih života i ratnih razaranja mora moći nositi sa troškovima razminiranja i teškim i dugotrajnim oporavkom poljoprivrede i stočarstva. Od 30. lipnja 1996. godine i završetka ratnih djelovanja prema objavi Ureda za razminiranje

prijelom2017-03-zadnji.indd 106

u Republici Hrvatskoj do danas na poslovima humanitarnog razminiranja smrtno su stradala 43 pirotehničara. Prošle godine na području Ličkog Ribnika poginuo je 39-godišnji pirotehničar Dražen Aleksić, otac dvoje malodobne djece. Umjesto zaključka, faktografija, iz izvješća Landmine Monitor: Prema godišnjem izvješću Landmine Monitor (2015) za Afganistan, Kambodžu i Hrvatsku zabilježeno je 75% razminiranja snimljenog terena u 2014. godini. No, gusta kontaminacija pješačkim minama (više od 100 km2) još uvijek postoji samo u Afganistanu, Angoli, Azerbajdžanu, Bosni i Hercegovini, Kambodži, Čadu, Hrvatskoj, Iraku, Tajlandu, Turskoj i Zapadnoj Sahari. Vladine snage Mianmara (Burme), Sjeverne Koreje i Sirije intenzivno koriste protupješačke mine. Nijedna od tih država nije stranka konvencije o zabrani mina. Uz to, globalna financijska sredstva za protuminsko djelovanje u padu su dvije godine za redom. Vijetnamski rat (1955-75) se u literaturi često određuje arhetipskim primjerom zlouporabe okoliša u ratne svrhe. Djelovanju 72 milijuna litara herbicida bilo je izloženo 10 posto šuma Južnog Vijetnama uključujući trećinu mangrova drveta koje ima vitalnu ulogu u obalnoj ekologiji i održavanju ribljeg fonda. Primjenom defolijanta američka vojska uništavala je šume kako bi putovi kretanja logistike bili jasno vidljivi. Mangrova staništa u Mekong delti bili su gotovo u potpunosti uništena. Jedan od korištenih herbicida bio je Agent Orange koji sadrži visoko toksični dioksid. Drugi široko korišteni herbicid bio je Agent Blue koji sadrži visoku količinu arsena. Prvo se pojavila

11.6.2017. 18:17:25

imuno-deficijencija i ljudi su najednom počeli učestalo i teško obolijevati i umirati od različitih zaraznih bolesti, te su uočena teška oboljenja kod nerođene i novorođene djece. Teški učinci su opaženi i kasnije, u oblicima karcinoma kod vijetnamaca i vojnika koji su prskali herbicide i kretali se po kontaminiranom prašumskom području. Tri desetljeća nakon završetka rata SAD je počeo financirati operaciju čišćenja prirode od otrova, što je do sada stajalo oko 40 milijuna dolara. Vijetnam je bio i još je uvijek jedna od biološkom raznolikošću najvažnijih zemalja svijeta zbog svoje bio-geografske lokacije u jugoistočnoj Aziji. Procijene za Vijetnam su postojanje oko 11.400 biljnih vrsta na njegovom teritoriju, 1030 vrsta mahovina, 310 vrsta sisavaca, 296 vrsta reptila, 162 vrste vodozemaca i 700 vrsta slatkovodnih riba. Mnoge od vrsta na popisu su IUCN Crvene liste (Red List) ugroženih vrsta. Od 1950-ih Vijetnam je izgubio više od 80 posto svoje mangrove šume. Novijim istraživanjima se navode pozitivni učinci mangrovog drveta u smanjenju rizika od prirodnih katastrofa i ističu se pozitivni doprinosi uspjeha restauracije ovoga šumskog krajolika.

uzrokovali naftne požare. Tijekom zračnih napada Britanci su izjavili da je Irak izgubio 50% kapaciteta rafinerija. Dostupne Landsat satelitske snimke sa NASA satelita omogućavaju ‘nastavni modul’ jednostavne vremenske i prostorne analize degradacije okoliša i procjene učinaka na okoliš. Visok sadržaj ugljikovodika u ovoj regiji postavlja hipotezu globalno značajne zalihe prirodnih resursa značajnih za gospodarski rast i razvoj. Zemlje Perzijskog zaljeva drže najveći ugljikovodični rezervat u svijetu, s više od 76 x 109 tona nafte i 32,4 x 1012 m3 rezervi plina, gdje je smješteno oko 800 naftnih i plinskih platformi i 25 velikih naftnih terminala. Iako su obalne zajednice nakon Zaljevskog rata pokazale izuzetan oporavak, znanstvenici naglašavaju rastuću potrebu za održivim ekološkim upravljanjem morskim zajednicama Perzijskog zaljeva i naglašavaju potrebu zajedničkih napora za jačanje pravnog okvira kao temelja učinkovitog upravljanja okolišem Perzijskog zaljeva.

Rat u Perzijskom zaljevu ilustrirani je primjer ratne strategije kod koje je okoliš predmet prijetnji. Relativno kratak rat trajao je od 2. kolovoza 1990. do 29. veljače 1991. godine. Rat je započeo iračkom okupacijom Kuvajta. Radi se o području najvećih svjetskih nalazišta nafte sa razvijenom naftnom industrijom. Otud proizlazi geostrateški i ekonomski značaj Perzijskog zaljeva, u kojem je rat za resurse povijesno glavni pokretač sukoba i rata. Sadam Hussein je u svojim govorima u kolovozu 1990. godine prijetio uništavanjem okoliša, točnije paljenjem naftnih izvora u Kuvajtu. Te su prijetnje počele ostvarivati u siječnju 1991. godine. Iračke vojne snage s namjerom su odvrnule ventile naftnih terminala i ispustile oko 11 milijuna barela sirove nafte u Zaljev, degradirajući okoliš oko osamsto milja kuvajtskog i saudijsko-arabijskog obalnog područja. Iračkim snagama suprotstavila se međunarodna vojna koalicija sastavljena od 34 zemlje, uz odobrenje Ujedinjenih naroda. Globalni strateški cilj je bio osigurati dotok nafte na Zapad. Tijekom šest tjedana zračnog rata bilo je 540 zračnih udara na naftne mete, koji su također

Put do Ane Frank… djevojčice čiji je identitet utisnut u kolektivno sjećanje, uklesan je najnovije na kamen u srcu Berlina ispod 19 tisuća kvadratnih metara velikog spomenika, sastavljenog od 2711 u sivo obojenih betonskih blokova, popločan zadnjim slovom tehničkog i tehnološkog dostignuća čovjeka, da se ne zaboravi...

Minama popločani putovi do simbola žrtve Domovinskog rata

Za moju zemlju, arhitekti Documente, simbole ne kreiraju po mjeri istine, a putove do njih popločavaju našim novcem, literarno dobivajući epitete „naše savjesti“. Put do Verice Nikšić…djevojčice čiji identitet nije utisnut u kolektivno sjećanje, sa do danas nekažnjenim počiniteljima, stvarnog simbola hrvatske žrtve obrambenog Domovinskog rata, čime je on popločan? Minama… 2017 godine, od Ličkog Ribnika preko Bilaja, do Široke Kule… i dalje zemljom Hrvata…minskim poljima sa najskupljim žetvama i danas… na pločnicima žrtvovane hrvatske istine i pravde.

MIHOVIL, travanj 2017. prijelom2017-03-zadnji.indd 107

107 11.6.2017. 18:17:25

reportaÅ¾a

Na Uskrs 2016. trebali smo umrijeti,

Netko je bio uz nas TEKST I FOTOGRAFIJE: Joso Gracin 108 MIHOVIL, travanj 2017. prijelom2017-03-zadnji.indd 108

11.6.2017. 18:17:27

Uskrsni ponedjeljak, 27.ožujka 2016.god.

ali nismo ! „Ne boj se i ne strahuj, jer kud god da kreneš, s tobom je gospodin Bog tvoj“

abadajući cepin u beskrajnu snježnu strminu, pokušavajući napraviti još jedan korak prema gore, za leđima začuh snažnu grmljavinu od koje mi se naježiše sve dlake na tijelu. Zvučalo je stvarno opako. U prvi tren pomislih da je negdje ispod nas, među snježnim vrhovima i rastrganim kukovima, proletio nekakav mlazni avion, a onda, da je to možda grmljavina od nevremena. Oboje smo se gotovo istovremeno okrenuli prema sjeverozapadu, otkrivši kako je taj strašni zvuk prouzročila golema lavina što se sa 2461 m visokog vrha Maja e Bojes, svom snagom obrušila negdje u donju dolinu ili niz neku našim očima skrivenu padinu s druge strane tog moćnog prokletijskog vrha. Nalazili smo se na velikoj visini i bilo nam je teško odrediti gdje se lavina točno srušila. Vidik u pravcu dolina Buni i Jezerce većim dijelom skrivao je visoki stjenoviti greben. Nikada do sada nismo čuli tako strašnu rušilačku moć prirode. Zvučalo je kao da se pola planine srušilo, a bio je to tek početak pokretanja lavina na ˝Zabranjenoj planini˝. Novi snijeg je pao dva dana prije našeg dolaska, a padao je i prethodne noći. Prhak i mekan, debljine preko metra, na zbijenim ledenim naslagama staroga i temperaturi zraka što se lagano podizala, stvarao je idealne uvijete za pokretanje lavina. Mada smo o lavinama ponešto znali, tada smo se prvi put i stvarno susreli s njima. Zvučalo MIHOVIL, travanj 2017.

prijelom2017-03-zadnji.indd 109

109 11.6.2017. 18:17:29

je tisuću puta gore nego što smo mogli i zamisliti. Najveći broj iskusnih svjetskih alpinista nastradalo je baš od lavina. Nikada ne možeš u potpunosti biti siguran da se negdje u visini iznad tebe neće odlomiti neka oku nevidljiva ledeno-snježna streha ili skliznuti ogromno snježno polje, pa te pomesti sa strmine kojom se uspinješ prema vrhu. Na to se ne može utjecati. Kada krene, lavina uništi sve pred sobom.

Bjeshket e Namuna Zabranjene ili Proklete planine, albanski Bjeshket e Namuna, visoki su planinski masiv koji obuhvaća dio sjeverne Albanije, istočne Crne Gore i zapadnog Kosova. Pružaju se u pravcu sjeveroistoka u dužinu od 40 km, od Skadarskog jezera pa do Kosova. Za Prokletije se kaže da su najnepristupačniji i najdivljiji planinski masiv u ovom dijelu Europe. Maja e Jezerces ili Jezerski vrh 2694 m, najviši je vrh, a nalazi se na području sjeverne Albanije, tri

kilometra zračne linije južno od granice s Crnom Gorom. Sjeverno od vrha, u visinskim udolinama poznatijima pod imenom Buni i Jezerce nalazi se šest ledenjačkih jezera po kojima je vrh i dobio ime. Maja e Jezerces je po visini drugi vrh u Albaniji. Tijekom komunizma i vladavine albanskog diktatora Envera Hoxe najvišem vrhu Prokletija promjenjen je naziv u ˝Maja e Rinise˝ (Planina mladosti), kako su to i inače običavali raditi komunistički vođe u svijetu. Prvi zabilježeni ljudi koji su se popeli na vrh bili su britanski penjači Sleeman, Elmslie i Ellwood. Bilo je to 26.srpnja 1929.godine. Nekoliko godina kasnije to je uspjelo i grupi austrijskih planinara. Prokletije nazivaju još i južnim Alpama, ali su za razliku od Alpa nepristupačnije i divljije, većim dijelom bez markiranih staza i bez signala za mobitel.

U kuloaru Cijelo vrijeme uspona uz prijeteću strminu nismo znali

110 MIHOVIL, travanj 2017. prijelom2017-03-zadnji.indd 110

11.6.2017. 18:17:35

za postojanje ogromne snježne strehe što se s gornjeg ruba žlijeba nadvila nad nama. Da se tih desetak tona snijega i leda odlomilo pa skliznulo niz kuloar, pomelo bi nas kao da nikada nismo ni postojali. Ipak, ta snijegom ispunjena usjeklina predstavljala nama je jedini put prema vrhu. Imali smo samo dva izbora, ili se probiti na tom mjestu ili odustati. Voziti se od Šibenika do Prokletija 650 kilometara, pod teškim snježnim uvjetima doprijeti na visinu od 2500 metara, pa preživjeti noć u snježnoj rupi i nakon toga ne pokušati savladati tih zadnjih dvjestotinjak metara visinskih što su nas se dijelila od najvišeg prokletijskog vrha, izgledalo nam je neprihvatljivo. Na ˝Zabranjenu planinu˝ smo i došli zbog toga da se na njenu najvišu točku popnemo u zimskim uvjetima. Za uspon smo imali najgori mogući snijeg, dubok i mekan. U završnici uspona bili smo primorani ući u najstrmiji prolaz, jer smo zaključili da je sa strane na kojoj smo se nalazili to jedini mogući put prema vrhu. Na nepoznatom terenu, po magli i dubokom snijegu teško bi nam bilo pronaći neki drugi smjer prema gore. U predvečerje prethodnog dana ulaskom u prirodni amfiteatar podno vršnog dijela primijetili smo desno od sebe dva manja žlijeba koji su izlazili na gornji rub uskog raskidanog grebena što se također pružao u pravcu vrha, ali nismo znali što bi nas tamo moglo dočekati. Ako bi tu zapeli bez mogućnosti spuštanja istim smjerom odakle smo se popeli, doveli bi sebe u jako opasnu poziciju. Po takvom snijegu i hladnoći ostati na uskom grebenu nadomak vrha, više od dan i pol hoda do najbližeg sela, značilo bi naći se u smrtnoj opasnosti. Strmine s druge strane vrha bile su nam daleke, očima nevidljive, utopljene u oblake i maglu, a možda prekrivene još i debljim slojevima snijega i leda. Nismo imali vremena za gubljenje, ni snage za traženje novog smjera. Provesti još jednu noć u snježnoj rupi bilo je zadnje što smo željeli u životu. Sve odluke koje smo do tada donijeli pokazale su se dobre. Zbog toga smo i uspjeli po takvom vremenu, na nepoznatom terenu, bez vodiča, markacija i GPS uređaja, sami i isključivo uz pomoć zemljovida i kompasa doprijeti do visine na kojoj smo se nalazili, te bez podmetača i vreća za spavanje preživjeti surovo hladnu noć u ˝vučjoj jami˝ na 14 stupnjeva ispod nule. Bili smo svjesni da nam kuloar predstavlja posljednju prepreku, ali ujedno

i jedini put prema vrhu. Nakon teške borbe sa svakim metrom uspona, kada bih niz snijeg skliznuo natrag do mjesta gdje sam maloprije bio, a često i niže, obeshrabreno bih pomislio kako nemamo nikakve šanse da savladamo tu strminu ispunjen dubokim naslagama snijega i leda. Uzalud nam bilo volje, srca i truda kad je priroda jača od nas. Veliki uspjeh predstavljalo je i samo to što smo došli do točke na kojoj smo se nalazili. Mnogo puta smo pomišljali na odustajanje, ali tako malo nas je dijelilo od cilja. Oslonjen o cepin, dubokim disanjem hvatao bih zrak, a onda podigao pogled prema visini i ugledao Tatjanu u bespoštednoj borbi sa snježnom strminom. Uz veliki napor da opet ne skliznem dolje, snažno zabadajući cepin u snježnu masu savladao bih još nekoliko metara padine. Ponovo bi mi se vratila nada i pomisao: - Možda se ipak uspijemo dohvatiti gornjeg ruba tog opasnog i teškog usjeka. Negdje gore, u bijelim visinama iznad nas, stajao je željezni križ što se na vrhu Maja Jezerca spajao s kraljevstvom nebeskim. U jednom trenutku nad nama su se razbili magleni oblaci. Okruglo, gotovo bijelo sunce pružilo je svoje neobične ljubičasto-plavkaste zrake pravo niz kuloar. Oko sunca se stvorio halo-efekt, rijetka i neobična pojava kad se ono nazire kroz jako tanak sloj oblaka ispunjen kristalićima leda. Taj neobičan prsten izgledao mi je kao znak Božje prisutnosti, znak da nas štiti. Sve oko nas odisalo je nekom nestvarnošću. U isto vrijeme bili smo i svjesni i nesvjesni gdje se nalazimo. Ako i uspijemo dođi do željeznog križa na vrhu planine, tada ćemo biti tek na pola puta, jer čekat će nas povratak, isto toliko opasan i neizvjestan.

Ulazak u srce Prokletija Dva dana ranije. Kod starih poznanika u selu Vusanju, albanske porodice Gocaj, Špana, Zulje i sina im Jetmira, stigli smo u smiraj dana. Upoznali smo ih prije dvije godine u dolini Grebaje. Kad je tada ugledao naš auto i hrvatske tablice na njemu, Špan je radosno uzvikno – Braćo Hrvati...dođite ovamo... naprijed Oljuja...! Jako je cijenio i volio nas Hrvate, najviše zbog toga što smo se uspjeli oduprijeti velikoj srpskoj vojnoj sili, a na kraju je i pobijedili. Pričao nam je Špan kako su njegovi davni preci nekada svi bili katolici kao i mi, a onda su MIHOVIL, travanj 2017.

prijelom2017-03-zadnji.indd 111

111 11.6.2017. 18:17:36

u najstrmijem dijelu kuloara na strmini od 70 stupnjeva došli Turci i po njegovom, pokvarili sve. Zamolio nas je kad budemo drugi put dolazili da mu donesemo „maici“ sa hrvatskim grbom, pa da se u njoj prošeće kroz Gusinje. Nismo se smijeli dugo zadržati. Ruksake i ostalu opremu prebacili smo u terenac kako bi nas Jetmir i njegov brat prebacili do napuštene karaule u Zastanu ropojanskom. Od karaule započinju planinarske ture na Maja e Jezerces, najviši vrh Prokletija, ali i na druge vrhove u tom dijelu planine. Makadam kroz pustu dolinu Ropojanu postajao je sve gori, a onda se na cesti pred nama ispriječio visoki nanos snijega, a gotovo istovremeno dogodio se i kvar na terencu. Nismo mogli dalje. Približavao se mrak. Izbacivši teške ruksake vani shvatili smo da ćemo ih morati dugo tegliti na leđima. Jetmir nam je pokazao skraćeni put do karaule. Rekao je: - Ako idete cestom imate sat i pol hoda, a ovdje kroz šumu tek nekih 15 do 20 minuta. Jučer su u tom pravcu krenula i tri njemačka planinara. Možda ih nađete tamo. Tih Jetmirovih 15 do 20 minuta pretvorilo se u najmanje sat i pol probijanja kroz gustu šumu.

Po mraku, uzbrdo kroz duboki snijeg, bez tragova i markacija, s krpljama na nogama i s po dva ruksaka težine preko četrdeset kilograma, umorni od nespavanja i duge vožnje od Šibenika, učinilo je to da smo izgubili stazu. Dugim proučavanjem terena i lutanja po šumi, ipak smo uspjeli otkriti gdje dalje. Izbivši na mali proplanak, na širokom snježnom polju ispred sebe, pod mjesečinom, u udolini podno visokih vrhova ugledali smo konture tamnog objekta. Bila je to karaula. Unutar nje nazirala se nekakva slaba svijetlost. Zaključili smo da je to svjetlost čeonih lampa trojice Nijemaca koji su tu stigli prije nas. Jedan od njih uplašenog pogleda dočekao nas je na vratima. Kroz tišinu mirne noći čuli su naše glasove, ali nisu znali tko im dolazi. Možda granična policija, možda lopovi ili razbojnici. Pretpostavljali su da ako im u toj pustoši netko dolazi po mraku, da im ne donosi ništa dobro. Kad su na nama primijetili ruksake i cepine, pa shvatili da smo planinari, kao da im je pao kamen sa srca. David, Ben i Lucas, tri mlada njemačka planinara, imala su u plan sličan našem, popeti se na vrh Maja e Jezerces, a nakon toga i na slikoviti piramidalni vrh Maja e Harapit visok 2217 m na sjeverozapadnom kraju doline Theth što se također nalazi unutar Albanije. Karaula je napušteni objekat bivše JNA što je služio u svrhu smještaja vojnika graničara koji su u tom dijelu Prokletija nadzirali granicu prema tada zatvorenoj i neprijateljskoj Albaniji...Zanimljivo da su se komunisti bojali komunista. Ljudi koji poštuju i vole Boga ne boje se jedni drugih. Drvena karaula, mada godinama napuštena, još uvijek je bila u dobrom stanju. Sada, ali samo ljeti, koriste je lokalni stočari, a povremeno i rijetki planinari.

Odlazak u izviđanje Novo jutro u Prokletijama. Penjali smo se kroz šumu, slijedili tragove Nijemaca koji su iz karaule krenuli dosta prije nas. Išli smo u izviđanje terena. Dogovorili smo se - hodamo do dva sata popodne, pa dokle stignemo, a onda nazad. Nakon izlaska iz šume u pravcu juga pred nama se otvorila dolina ispunjena maglom i snijegom. Vodila je prema ledenjačkim jezerima Buni i Jezerce. Tragovi Nijemaca ispred nas postajali su sve dublji. Primijetili

112 MIHOVIL, travanj 2017. prijelom2017-03-zadnji.indd 112

11.6.2017. 18:17:39

jutarnji pogled iz VuÄ?je jame MIHOVIL, travanj 2017. prijelom2017-03-zadnji.indd 113

113 11.6.2017. 18:17:40

smo da su na nekim mjestima upadali i metar duboko u snijeg. Poslije nekog vremena njihovi tragovi su odjednom nestali, pa smo zaključili da smo se negdje mimoišli ili im se dogodilo nešto za nas neobjašnjivo. U odnosu na nas dvoje imali su GPS uređaj s ubačenim trekom, ali zato mnogo lošiju opremu od nas. Tatjana je bila zaslužna što smo ponijeli krplje. Bez njih bi se jako teško kretali. Probijajući se kroz duboki snijeg došli smo do granice s Albanijom. Šest ledenjačkih jezera bilo je prekriveno brdima leda i snijega pa ih nismo mogli vidjeti. Krajolik ispred nas izgledao je surovo, negostoljubivo i opasno. Planina kao da je zatvorila sva svoja vrata. U njenim divljim njedrima bili smo nepoželjni uljezi. U sumrak smo se vratili u karaulu i tamo ugledali naše nove poznanike. Ben, David i Lucas, rekli su nam da zbog dubokog snijega definitivno odustaju od uspona na Maja Jezerce. Sutradan odlaze u pravcu doline Tetha. Sumnjao sam da će im vremenske prilike tamo biti bolje. Na uspone u zimskim uvjetima na neki od prokletijskih vrhova ne ide se bez odlične zimske opreme, bez višegodišnjeg planinarskog staža i visokogorskog iskustva, te odlične fizičke kondicije. Mnogi planinari koji krenu na zimski uspon na Maja e Jezerces, ne uspiju se popeti. Odlazak u izviđanje pokazalo se dobrom odlukom. Važnije od upoznavanja terena koji nas je čekao, bilo je to što smo zaključili da na uspon moramo krenuti s minimalnim opterećenjem, jer se kroz mekan i dubok snijeg s težim ruksacima nećemo uspjeti probiti prema vrhu.

kruha, a Tatjana jedan obrok od povrća. Uz to, ponijeli smo astro-foliju i jednu voštanu svijeću, za slučaj ako bi se našli u situaciji da moramo prenoćiti u snijegu, i to je bilo sve. Više ništa drugo nismo smjeli staviti u ruksake, čak ni podmetače, ni vreće za spavanje. S većom težinom po takvom snijegu ne bi uspjeli napraviti ni par kilometara od karaule. Nakon beskrajne borbe s dubokim nanosima snijega, prešli smo albansku granicu. Probijali smo se kroz gustu maglu, upadajući i s krpljama po pola metra u dubinu. Ponekad bi se maglena zavjesa na tren otvorila, pa bi se svugdje oko nas ukazale stjenovite vertikale i raskidani planinski vrhunci, te ogromne snježne dine i prostranstvo samotne doline pred nama, a onda bi se ubrzo opet sve zatvorilo. Bili smo ostavljeni samo Bogu i surovoj prirodi. Nekada bi bjelina toliko stisla da nismo mogli procijeniti da li je na samo metar od nas provalija ili snježni brijeg. Kad bi se vidik nakratko otvorio iskoristili bi taj minut, dva za orijentaciju. Kompas i zemljovid bili su nam jedina pomoć pri napredovanju. Pretpostavljajući da se u njima nalaze lede-

Uskrsni ručak u snježnom rovu

njačka jezera, duboke ponikve smo obilazili visoko sa strane. Nakon jako strmog uspona iznad zadnjeg i najvećeg jezera, ušli smo u gornju dolinu koja se u odnosu na prethodnu pružala pod pravim kutom u pravcu jugoistoka. Ispred nas se, poput pješčanih dina, nizala beskrajna snježna pustinja. Započeo je puhati hladni sjeverozapadnjak, te razbijati maglu i oblake. Bio je Uskrs, a mi smo se nalazili na jednom gotovo nestvarnom mjestu. Uskrsni ručak, imali smo i uskrsni ručak! Da bi jeli barem donekle zaštićeni od hladnogog planinskog vjetra, iskopali smo udubinu u snijegu. U snježnom rovu, na petnaestak stupnjeva ispod nule, Tatjana je otvorila plastičnu posudicu s ranije spremljenim povrćem, a ja jedan naj-

U praskozorje pred uskrsno jutro, s Božjom milosti u sebi, krenuli smo na konačni uspon prema najvišem vrhu Prokletija. U udolini među visokim planinskim vrhuncima još je vladala tama, ali na istočnom nebu je svitalo. U pet i pol ujutro s čeonim lampama na glavi ušli smo u mračnu šumu. Ruksaci su nam bili težine samo 5-6 kilograma. Stavili smo u njih tek ono najosnovnije, dereze, penjačku opremu (vodičko uže, penjačke pojaseve, kacige, klinove, kladivo i gurtne), rezervne rukavice, prvu pomoć, kompas, zemljovid, po bocu vode, a od hrane, samo dvije čokolade, malo keksa, sušeno voće, ja jedan narezak i malo

114 MIHOVIL, travanj 2017. prijelom2017-03-zadnji.indd 114

11.6.2017. 18:17:43

običniji gavrilovićev narezak. Imali smo i dva decilitra vina, jer ipak, bio je Uskrs. Bio je to najskromniji Uskrsni ručak u našim životima, ali Uskrsni ručak koji nikada nećemo zaboraviti. I mi i naša hrana i sve na nama, smrzavalo se.U jednom trenutku vjetar je raznio oblake pa smo visoko iznad sebe na trenutak ugledali zasnježenu vršnu piramidu Maja Jezerca. Bio je to prizor koji se ne zaboravlja. Vrh piramide činio se beskrajno visokim, izgledom neosvojivim. Na popodnevnom svjetlu bljeskao se na plavetnilu neba, a onda opet nestao u oblacima kao da je taj prikaz bio samo dio naše mašte. Došavši gotovo pred sam kraj gornje doline, pod pravim kutom skrenuli smo prema jugozapadu. Popevši se uz dugačke strme padine ušli smo u nekakav prirodni amfiteatar. Još smo se nadali da ćemo se tog dana uspjeti popeti na vrh i vratiti se nazad, ali ispalo je drugačije. Morali smo brzo odlučivati i odrediti smjer uspona prema vrhu. Jedini put prema gore vodio je kroz gotovo vertikalni žljeb čiji je gornji rub nestajao u oblacima. Padina po kojoj smo se penjali prema kuloaru postajala je sve strmija. Prelazila je 45 stupnjeva.

Najduža noć u životu Kraj dana došao je odjednom, brže nego ikada prije. U smiraj dana u ledenoj pustoši stajali smo pri dnu visokog žlijeba, iscrpljeni, promrzli i sami. Samo je Bog bio s nama. Nismo osjećali ni glad, ni žeđ. Znali smo da dalje ne možemo, a istovremeno bili smo svjesni da nemamo snage za vratiti se natrag, a to nismo ni htjeli. Našli smo se u okolnostima da svoje planinarsko znanje i iskustvo upotrijebimo u stvarno teškoj i po život rizičnoj situaciji. Za uspon je bilo prekasno, povratak bi bio nemoguća misija, a trebali smo preživjeti. Nalazili smo se nadomak vrha, a tako daleko od njega. Bez panike, straha i krivih odluka, odmah smo krenuli s izradom snježnog zaklona, tzv. ˝vučje jame˝. Bivakiranje u takvoj rupi u snijegu predstavlja najsuroviji način noćenja u planini. Danas ga većinom, a gotovo i jedino, koriste alpinisti pri osvajanju visokih himalajskih vrhova. Dobili smo pravu priliku da svoje znanje upotrijebimo u praksi, ali to nije bila ni igra, ni šala. Bila je stvarna situacija, pitanje života ili smrti, pitanje da li ćemo tu noć umrijeti ili preživjeti. Odlučili smo preživjeti i ne samo to, već i

ostvariti ono zbog čega smo došli u Prokletije. Ako se tu noć ne smrznemo, sutradan ćemo se pokušati popeti na najviši vrh ˝Zabranjene planine˝. Rupu smo kopali točno tri sata, sve do devet i pol navečer, ali smo zbog hladnoće i mraka imali osjećaj da smo je iskopali za manje od sat vremena. Pri izradi ˝vučje jame˝, držali smo se svih pravila. Rupu smo izdubili u obliku slova L, pod ukosili prema izlazu zbog stvaranja ugljičnog dioksida, a ulaz načinili tako malim da ga možemo bolje zatvoriti ruksakom. Snježna špilja bila je dovoljno velika da se u nju možemo smjestiti i dovoljno mala da ne gubimo previše topline. Ispod sebe smo raširili planinarsko uže, stavili penjačke pojaseve, torbicu prve pomoći i drugi ruksak. Umotali smo se u astro-folije i upalili voštanu svijeću koja temperaturu unutar bivaka zna dignuti za 4-5 stupnjeva. Polako je krenula najduža i najhladnija noć u našim životima. Noć s Uskrsa na uskrsni ponedjeljak u hladnom snježnom rovu započeli smo molitvom, jedinom utijehom na tako surovom mjestu. Na pravi i potpuno iskren način komunicirali smo s Bogom i pronašli duboko u sebi čudesni mir. Bili smo sami u snježnom bespuću, ali osjećali smo da je netko s nama, da nas netko čuva. Studen se probijala sa svih strane, a najviše odozdol. Kroz tlo se gubi čak 75% tjelesne topline. Postojala su samo dva položaja u koja smo se mogli namjestiti. Nekoliko puta sam uspio i zaspati, a probudio bih se izmučen, tresući se, ali i svjestan da smo još uvijek živi. Tatjana je počela dobivati promrzline na prstima. Nalazili smo se u ˝vučjoj jami˝ na prostoru Albanije na visini od oko 2500 metara, samo 200 metara visinskih podno najvišeg vrha Prokletija. U snježnoj rupi, na temperaturi od 14 stupnjeva ispod nule, ležali smo stisnuti, bez podmetača i vreća za spavanje. Bili smo dan i pol hoda od prve civilizacije i nitko na ovom svijetu nije točno znao gdje smo. Ako tu noć umremo, to će biti zbog toga jer se tako trebalo dogoditi. Tijela će nam pronaći tek kad snijeg okopni, a pošto na mjestu na kojem smo se nalazili nikad u potpunosti ne okopni, možda nas nikada i ne pronađu. Usprkos svemu, bili smo jako smireni. Držala nas je vjera u Boga i Božju milost. Bili smo svijesni da se nalazimo samo dvjestotinjak metara podno najvišeg vrha Prokletija i ako MIHOVIL, travanj 2017.

prijelom2017-03-zadnji.indd 115

115 11.6.2017. 18:17:45

preživimo tu noć, dolaskom novog dana dobit ćemo i novu priliku da se popnemo na vrh.

Trebali smo umrijeti, ali nismo

˝Uvijek postoji jedno jutro i život nam nudi drugu priliku da napravimo bolje..., ali što ako se varam i da je Danas to sve što nam je ostalo?˝ Gabriel Jose Garcija Markes Prelaskom Uskrsa na uskrsni ponedjeljak, preživjeli smo najtežu i najdužu noću u životu. U neko doba začuh slabašni Tatjanin glas, - gotovo je – šapnula je - izgleda da je svanulo... Dočekali smo jutro. Bili smo još uvijek živi. Tresući se i cvokotajući zubima, drhtavim pokretima otvorio sam vrata bivaka i na svjetlosti dana u dubini ispod sebe ugledao visoke stjenovite vrhove pune snijega. Fantastičan prizor jutra u planini! Kada bi to mogli promatrati uz vrući čaj kroz staklo nekog toplog planinarskog doma, izgledalo bi savršeno. Ovako, slikoviti šiljati vrhovi prekriveni debelim slojevima snijega i leda, mada ljepši od ičega, izgledali su nam prijeteći. Kroz noć je napadalo još dvadesetak centimetara novog snijega. Trebalo nam je mnogo vremena dok smo tako promrzli, drhtavi i ukočeni uspjeli svu opremu izgurati vani, izvući se iz snježne rupe i pripremiti za konačni uspon na vrh. Nakon nadljudske borbe sa strminom nagiba i do nevjerojatnih 70 stupnjeva, uspjeli smo se dohvatiti gornjeg ruba kuloara. Za savladati samo sto i pedeset metara visinskih trebala su nam čak četiri sata. Iznad kuloara tlo je bilo zaleđeno. Zamijenili smo krplje s derezama. Neizmjerno nam se bilo lakše kretati po ledu nego po dubokom i mekanom snijegu. Odjednom, gusta magla je opet prekrila sve oko nas. Od vrha nas je dijelilo još samo pedesetak metara visinskih, ali nismo točno znali gdje smo. Kao u snu prelazili smo zaleđene padine nad rubovima bezdana. Labirinte i prolaze među ogromnim ledom okovanim kamenim blokovima savladavali smo četveronoške. Na nekim mjestima zabijajući cepin u led provlačili se gotovo puzeći. Nakon svih muka i truda, u

magli ispred nas opet se izdigla nova strma snježna padina i izgledalo nam je kao da tome nema kraja. U jednom trenutku posumnjao sam da li smo živi i da li postojimo. Pomislio sam kako smo se možda dolje u ˝vučjoj jami˝ smrznuli i da smo možda već satima mrtvi, samo što toga još nismo svjesni. Cijelo vrijeme penjali smo se prema nebu, a kraj tom beskonačnom putu još uvijek se nije nazirao. Zaključio sam da se možda nalazimo u nekakvoj vrsti čistilišta, pa na taj način ispaštamo za svoje grijehe. Ipak, nakon svih sumnji u svoje postojanje izašli smo na zaravnjeni dio. Gazili smo polako, korak po korak, oprezno. Pazili smo da u gustoj magli ne ugazimo na rub neke opasne snježne strehe. Vidjeli smo tek dva metra ispred sebe. Odjednom, dok su svugdije uokolo grmjele lavine, kroz maglenu zavjesu pred našim očima ukazalo se priviđenje. Kao kroz san, ugledali smo veliki željezni križ što se na najvišoj točki Prokletija spajao s kraljevstvom nebeskim. U prvi trenutak nismo mogli povjerovati da je to stvarnost. Ipak, bila je to istina. Na tren smo zastali, pa zajedno došli do njega i zagrlili ga kao najdraže biće. Na Uskrsni ponedjeljak, 28.ožujka 2016. godine, po ekstremnim zimskim uvjetima popeli smo se na najviši vrh ˝Zabranjene planine˝ visok 2694 metra. Sat je pokazivao 14 sati i 40 minuta. Pored željeznog križa na vrhu planine stajali smo sami, okrenuti Bogu i nebu svugdje oko nas. Uspjeli smo, ali našim mukama još nije došao kraj. Trebali smo se i vratiti, spustiti se istim putem kojim smo došli. Prvo niz prijeteći kuloar, zatim niz beskrajne snježne padine do dolina Buni i Jezerce, a onda još dalje sve do Zastana ropojanskog. Novi snijeg zatrpao je naše jučerašnje tragove. Opet smo morali uzeti kompas i osloniti se na osjećaj kretanja kroz snijeg i maglu. Nakon dvodnevne patnje, u dolini Buni i Jezerce uhvatila nas je noć, a onda su došli i vukovi. Posvuda oko nas vidjeli su se friški tragovi njihovih velikih šapa, a Tatjana je u par navrata ugledala i njihove oči kako svijetle u mraku. Rekla je da je negdje pročitala kako svi vukovi jednog čopora gaze točno u trag predvodnika, stoga po tragovima ne možemo ustanoviti koliko ih ima oko nas. Pratili su nas u stopu. Bili smo toliko iscrpljeni da se više ničeg nismo bojali. Željeli smo samo što prije doći do spasonosne topline. Ipak, nisu se usudili napasti nas. Bog nas je opet čuvao.

116 MIHOVIL, travanj 2017. prijelom2017-03-zadnji.indd 116

11.6.2017. 18:17:45

Netko je bio uz nas. Tolike smrtne opasnosti pratile su nas iz stope u stopu čitava dva dana da više nismo osjećali ni bol, ni glad, ni strah. Osjećali smo samo hladnoću i žeđ. Trebali smo se smrznuti u snježnoj rupi, u kuloaru stradati od lavina ili propasti u neku od snježnih pukotina, a na povratku biti napadnuti od vukova. Ništa nam više nije bilo važno osim topline. Hodali smo kao začarani, bili poput duhova što lutaju beskrajnom snježnom pustoši prema nekom svom nevidljivom cilju. Nakon deset sati spuštanja ispred sebe smo ugledali najljepši prizor na svijetu, veliku drvenu karaulu. Izgledala nam je divnije od najdivnijeg hotela. U dva dana, 28 sati smo se probijali kroz snježne nanose, na minus 14 preživjeli smo noć u snježnoj rupi, spavali gotovo ništa, jeli jako malo i naposljetku se uspjeli uz nemoguću strminu popeti na najviši vrh Prokletija i čitavi se vratiti nazad. U dva dana smršavio sam šest kilograma. Kad smo se nakon sve te patnje uvukli u svoje tople vreće za spavanje, to je izgledalo kao ulazak u raj. Jutrom nas je probudio zvuk grmljavine. Ustali smo i shvatili da nije grmljavina od nevremena, nego od lavina. Padale su sa svih strana, sa strmih visova što su okruživali skrivenu udolinu u kojoj smo se nalazili. Temperatura zraka je lagano rasla, a snijeg se počeo topiti. Ipak, bilo je Uskrsno doba, kraj ožujka. Dva dana lutali smo mračnim rubom daleko od svijetlosti, a onda se na čudesan način svjetlost vratila, ljepša nego ikada prije. Vjera je uskrsnuće, uskrnuće je smi-

sao našeg postojanja, a naše postojanje je najvrjedniji dar od Gospodina. Doživjeli smo uskrsnuće na najljepši mogući način, svojim srcima i svojom dušom ispunjenom čudesnom toplinom. Stizalo je proljeće, a mi smo se još nalazili u njedrima Prokletija. Tog Uskrsa na Maja Jezercu trebali smo umrijeti, ali nismo. Spasila nas je smirenost i u najtežim trenucima, naše planinarsko iskustvo i dobra oprema, ali uz sve to, imali smo snažan osjećaj da je cijelo vrijeme netko bio uz nas i čuvao nas. Bili smo uvjereni da je to bio Isus, da je čitavo vrijeme bio pored nas, a posebno onda kada nam je bilo najteže i kada nam je prijetila najveća pogibelj. Ovo je bio naš najteži i najopasniji uspon na neku planinu uopće. Bilo smo sretni što smo ostvarili ono što smo naumili, a najviše zbog toga što smo se živi i čitavi vratili kući. Bili smo zahvalni što nam se Bog smilovao, pa nam odškrinuo vrata planine tek toliko da se provučemo kroz njih, te ih ostavio pritvorena da se možemo i nazad vratiti.

„Sigurnost nije izostanak opasnosti već Božja prisutnost bez obzira kakva je opasnost“ Dva dana kretali smo se granicom života i smrti, svjesni koliko je ona tanka. Jedna stara izreka kaže da onaj tko se nikada nije susreo sa smrću, kao da nikada nije ni živio. Nebo nam je pružilo iskustvo koje ćemo pamtiti cijelog života. To što smo doživjeli teško bi mijenjali za što drugo. Nakon zimskog uspona na Maja e Jezerces na život smo gledali drugačije, radosnije, jednostavnije..., zahvalni Bogu što nas je odabrao da živimo. Na Uskrs 2016. kao da smo i sami uskrsnuli. Prihvatili smo svoj život kao dar s neba i osjećali ga kao vrijeme u kojem ćemo ostvariti mnoge blagodati svojeg postojanja darovanog od Boga.

Nakon svega napokon pokraj križa na najvišem vrhu Prokletija - Maja e Jezerces 2694m

MIHOVIL, travanj 2017. prijelom2017-03-zadnji.indd 117

117 11.6.2017. 18:17:50

baština

SUHOZIDI I BUNJE

KAMENI MOZAIK PIŠE: V. Jurković

Puno je truda i muke čovjek utisnuo u složene oblike, zajedničkog naziva „gromače“, tvoreći tako zadivljujući KAMENI MOZAIK u lijepom prirodnom krajoliku. Gradilo se od onog što su imali, a to je kamen, od njega su, mukotrpno radeći, stvarali kamene građevine. Vrijeme u kojem su nastale ne može se vratiti, ali ih treba sačuvati „za sva vrimena“. SUHOZIDI su nijemi kameni svjedoci teškoga rada i života, i ponos su krajolika. Gradnja suhozida započela je kad se čovjek se posvetio poljoprivredi i stočarstvu. Kamen se vadio sa zemlje i skupljao na gomile, njime se gradio zid kojim se ograđivao posjed, sprečavala erozija zemlje, štitile poljoprivredne kulture od vjetra i životinja. Zid je na vlačicama zadržavao vlagu za lozu i maslinu, neophodnu za preživljavanje u ljetnim sušama. Ljepota suhozida dolazi od ujednačenosti posloženog kamena, prikupljenog u prirodi, najbližoj okolici. Suhozidne građevine imaju kulturnu, povijesnu i estetsku vrijednost u krajobrazu. Suhogradnja je nastajala u ruralnim krajevima na seljačkim imanjima. Ona je svojevrsno narodno i tradicijsko stvaralaštvo. Samostojeći suhozidi javljaju se kao najra-

118 MIHOVIL, travanj 2017. prijelom2017-03-zadnji.indd 118

11.6.2017. 18:17:50

šireniji oblik suhozidnog graditeljstva. Nastajali su krčenjem terena na poljoprivrednim zemljištima, gdje im je uloga kamena mejaša koji se postavlja uz rub polja, vinograda, maslinika ili pašnjaka, ali i uz putove koje su, nažalost, barbari današnjeg vremena, šireći ih, zauvijek potarašili. Kamenim pločama, također suhozidom, pokrivala se svaka kamena kućica, kao i crkva. BUNJA je kameno zdanje izgrađeno od suhozida, a služi u domaćinstvu za čuvanje domaćih životinja (magarca, koze ili kokoša), dok u polju služi kao sklonište u slučaju nevremena. Karakteristične su u Dalmaciji, dakle na krševitom području koji obiluje kamenom i u Istri gdje se naziva „kažun“. Naziv bunja (ćemer, pudarica, poljarica) potječe od talijanske riječi „bugna=košara). Obično su u zavjetrini, najčešće u vinogradima. Visine su do 2m, zidovi su širine i do pola metra, u unutrašnjosti može se skloniti nekoliko ljudi, ali samo sjedeći, jer nema visine da bi se čovjek uspravio. Rijetko koja bunja ima prozorčić, još rjeđe dimnjak, a obično imaju nišu koja služi kao ostava za hranu. Gradnja bunje započinje time da se odredi njezino mjesto, zatim se očisti teren, prikupi kamen s obližnjeg terena, te označe vanjski i unutarnji krug pomoću konopa i dva štapa (šestar). Uz rub vanjskog kruga slaže se krupnije kamenje kao i uz rub nutarnjeg zida, a između njih nasipava se sitno kamenje (škalja). Otvor je širine oko 70 cm, visine oko 90 cm, iznad otvora je prag – oveći duguljasti kamen. Krov je također od kamena pločastog oblika bez ikakvog vezivnog materijala ili greda. Sličan je

crkvenoj kupoli, ali je ruralnog stila. Važno je da ne propušta vodu, iako je suhozid. Kamene bunje i suhozide trebamo sačuvati od propadanja, zaborava i spriječiti njihovo rušenje. Suhozidne gradnje važan su dio hrvatske kulturne baštine kao svojevrstan oblik pučkog graditeljstva. Čuvajmo ovu našu specifičnu baštinu u blagodati Božjeg okoliša.

VINO Na žarkom suncu kamen žari, pali, a grožđe zrelo suncu i kamenu se dalo. Znoj s lica mog radosno mi kapa, jer mi dušu s vinom spaja. Radosti mojoj nema kraja, jer vino mi suhim grlom teče, a žuljevite mi ruke bačvu, bačvu znoja i truda moga s ljubavlju grle. MIHOVIL, travanj 2017. prijelom2017-03-zadnji.indd 119

119 11.6.2017. 18:17:51

dokumenti

Izvješće župnika Arnerića pred biskupsku vizitaciju 1957. Tadašnji župnik don Josip Arnerić izvijestio je šibenskog biskupa o vjerskom i sakramentalnom stanju u župi sv. Jurja u Primoštenu (Selu i Stanovima) iz čega se vidi jasna slika ondašnjeg Primoštena. Usprkos komunističkoj ateističkoj torturi, koja je bila sustavna, nije mogla ni malo nauditi jakoj primoštenskoj vjeri, što bi je bilo bi korisno usporediti sa današnjim vjerskim stanjem u Primoštenu. Župni ured sv. Jurja Primošten, 16. rujna 1957. Br. 115. Predmet: Prikaz stanja župe Primošten

Preuzvišeni Biskupski Ordinarijat Šibenik Prema pozivu Ordinarijata,od 28. svibnja1957. g. br. 291.,a prigodom skorašnje kanonsko-biskupske vizitacija, šaljem izvještaj o stanju župe:

1. U župi je oko 3400 rimokatolika, 10-tak pravoslavnih i državnih namještenika.

PRIPREMIO: don Stipe Perkov

2. Po godinama: Krštenih Crk. vjenčanih Crk. pokopanih Prvopričesnika

1952. 98 20 27 39

1953. 95 28 31

1954. 88 31 26 65

1955. 86 20 23 48

1956. 69 23 21 101

120 MIHOVIL, travanj 2017. prijelom2017-03-zadnji.indd 120

11.6.2017. 18:17:51

3. a/ U selu Primošten, koje broji oko 1300 duša, nije poznato da se je kroz ovih pet godina netko samo civilno vjenčao. Koliko sam mogao ustanoviti, svi su crkveno vjenčani. Po zaseocima ove župe bude godišnje 4 – 5 necrkveno vjenčanih, i to većinom iz Široka i Ložnica. b/ U selu Primošten je kroz ovih pet godina nekrštenih četvero, a po zaseocima oko dvadesetak. Ima još nekrštenih iz prošlih godina tako da se taj broj nekrštenih kreče na oko četrdesetak. Možda je taj broj i manji, jer se izvan župe pojedinci potajno krštavaju, a da za to ovaj Ured nije dobio izvješće. c/ U selu Primošten bio je jedan sprovod nekrštenog djeteta. Po zaseocima, posebno u Širokama, bude godišnje 2 – 3 necrkvena sprovoda, ali ne zato što neće svećenika za sprovod, već s razloga što nisu naviknuti da pozovu svećenika iz sela, iako sam im više puta napomenuo da me pozovu. Kad imam misu po tim zaseocima, pozovu me da na grobu dadem odriješenje. d/ Nije se dogodilo da je itko u župi odbio sakramente umirućih, ali kroz ovih pet godina bilo je sigurno petnaestak slučajeva da nisu zvali svećenika, ne krivnjom umirućeg, već krivnjom ukućana. Bilo je slučajeva da ukućani sprječavaju/tri-četiri slučaja /, a ostali uslijed nemarnosti i obzira. To je samo po stanovima. Godišnje im govorim po nekoliko puta s oltara, a i

privatno, da svećenika zovu u svako vrijeme, te ih potičem na kršćansku savjest. Nažalost, pojedini se zaboravljaju, ne mare ili imaju obzira od drugih. Jučer je bio slučaj u Širokama, kad sam tamo imao svetu misu i poduku krizmanika. Prije mise je došao čovjek i molio me, da poslije mise izvršim odriješenje za pokojnog mu oca. Upitao sam ga kad je umro i dali je zvao svećenika. Odgovorio je da je umro pred mjesec dana. Ustanovio sam da nije registriran kod župskog ureda, i svećenik nije pozvan. Bio je najstariji čovjek u župi 95 godina. Na upit kad se je zadnji put ispovijedio, sin je odgovorio da je to bilo pred nešto više od godinu dana. Taj je čovjek bio dobar kršćanin, ali eto, nemarnost, indiferentizam i ljudski obzir ukućana dovodi do ovakvih slučajeva. To mi je potaklo da s oltara pozovem vjernike zaselaka, da svećenika pozovu k bolesniku u svako vrijeme, a posebno kad je u smrtnoj pogibelji. e/ Pohađanje vjeronauka nije zadovoljavajuće. U selu Primoštenu je to donekle, a o tome slijedi izvješće u pasusu pod brojem 7. Po stanovima je pohađanje upravo disperantno. Svaki put za vrijeme mise po područnim crkvama pozivam ih da pošalju djecu na vjersku poduku prije mise. Redovito je dolazilo malo djece ili skoro nitko. Opravdavaju se da djeca vode u to vrijeme ovce na pašu, što je neopravdan izgovor. Jučer sam imao u Širokama 109 djece na vjeronauku. To je bilo prvi put da je bilo toliko djece na vje-

ronauku u jednoj od područnih crkava. To je bilo zbog toga što sam već bio triput naglasio, da se nitko nemože krizmati, ako ne dođe ovih nekoliko dana na vjeronaučnu poduku. Vjerujem da se mnogi neće krizmati baš zbog toga što tražim da pohađaju vjeronaučnu poduku, Pritom sam uvjerenja, da je tako bolje, nego da pristupe sakramentu sv.Krizme bez poduke. Prošlih sam godina jednom sedmično odlazio u Prhovo radi vjeronauka. Odziv je bio slab. Izdržao sam dvije godine, ali sam morao odustati, jer to više nije imalo svoju svrhu, na što ću se posebno osvrnuti na kraju izvješća. 4. a/ Glede pohađanja sv. Mise nedjeljom i blagdanima, iz sela Primoštena ih redovito pohađa 60%, češće ih pohađa 20%, rjetko 18%, a 2% nikada. Za zaseoke je to teško ustanoviti, jer je problem udaljenost, zbog koje nisu dužni redovito slušati sv.Misu. Stanje općenito nije zadovoljavajuće. Iz obližnih zaselaka udaljenih oko 4 kilometra dolazi 20%, od onih udaljenih 8 kilometara 8%, a od udaljenih 10 – 12 km 3_4%. Za većih blagdana, kao Božića, Uskrsa i blagdana Gospe Loretske, selo prišten sudjeluje 82%, a zaseoci do 42%. b/ Godišnjoj ispovjedi i pričesti iz sela Primoštena pristupa oko 85_ 90%, a iz okolnih zaselaka oko 45%. Bilo je slučajeva da za pojedinih blagdana, uz prigodne opomene i napomene, ispovjedi i pričesti pristupi rekordan broj vjernika, kao npr. na 10. prosinca 1956., prigodom završetka misija i blagdana Gospe loretske MIHOVIL, travanj 2017.

prijelom2017-03-zadnji.indd 121

121 11.6.2017. 18:17:52

biskup Arnerić / 1150 pričesti/. Tim se prigodama pojave i dugogodišnjaci. 5. Uveo sam pobožnost prvih petaka. Pričesti ih tom prigodom pristupi oko 200, a ponekad i 250. Broj varira, uglavnom se radi o vjernicama, i nažalost o vrlo malo muškaraca. Svakog prvog petka održim prigodnu propovijed. Prve subote u mjesecu uveo sam 1955. godine. Broj pričesnika je manji oko 90. Svetoj pričesti pristupaju samo ini iz sela, a rjetko iz zaselaka. 6. Obzirom na današnje prilike vjersko je stanje donekle zadovoljavajuće. Primjetno je da se ljudi sve više materjaliziraju, a vjerski se život zanemaruje. Raznovrsna propaganda protuvjerske naravi jače prodire. Mnogo se raspravlja o vjerskim pitanjima, naročito po zaseocima župe, te protu-

vjerski propagatori djelomično uspjevaju. Oni rade neumorno po svojem utvrđenom sistemu. Pritom lakomisleni ljudi nasjedaju, napuštaju Boga i Crkvu, iako je njihovo djelovanje neuvjerljivo. Čudoredno stanje opada, izgleda, da mnogi pristupaju onom poganskom-rimskom : panem et circenses. Baš to dovodi do propadanja morala. Pojavljuju se slučajevi brakolomstva, slučajevi da mladi oskvrnjuju svetu ćistoću. Prodiranje materjalizma u svakodnevni život je svaki dan sve jače. U pogledu mana, psost, klevetanje, mržnja, zavist i vragetanje, je prešlo svaku mjeru. Svećenik se trudi da tu praksu iskorjeni, ali to teško ide. Još smo 1938. godine prigodom Euharistijskog kongresa u Promoštenu s. Marica Stanković i ja, održali predavanje o tim manama pri staleškim zborovanjima. Ondašnji je župnik još onda uočio te strašne mane.Danas jed to još uočljivije, pa se svećenik mora izuzeno truditi da barem nešto postigne. Baš te strašne mane puno ometaju napredak vjerskog života. Svećenik mora mnogo toga podnijeti upravo radi korenja, bilo u ispovjedaonici, propovjedaonici ili privatno. Vrlo teško ide to liječenje, to su iskusili i drugi svećenici, naročito oni koji ovdje ispovjedaju povremeno. Često im napominjem, da in sacra confessione u tome budu strogi i radikalni. Bijela kuga zahvaća sve više maha. Kada svećenik s oltara o tome upozorava oni se sablažnjuju. In cofessione je lakše, iako se i u takvim prigodamadoživi kojekakvo

prepričavanje. Po zaseocima je proširena posebna propaganda za širenje bijele kuge. Nažalost, i oni koji su tobože praktični vjernici, podržavaju to zlo, kao da ih je materijalizam ukalupio. Radi gore navedenog, nije nikakvo čudo, da se širi vjerski indiferentizam. Mi se svećenici nalazimo pred velikim problemom, naime kako spasiti povjerni nam puk. Za moju župu koja se smatra boljom u tom pogledu je poseban slučaj. Župa je neobično prostrana, zahtjevi su vjernika veliki. U župi je jak vjerski život, ali postoji veliki formalizam koji donosi teške posljedice. Ovdje treba puno raditi da se stvarno spasi ova župa. Ja sam uvjerenja, da posebna pobožnost prema Loretskoj Gospi još drži ovu župu. Da nije toga, opet kažem, uvjerenja sam, da bi ona već odavna bila najlošija, kada se uoči sve što je ona proživjela. Bez obzira na ustaljenu pobožnost prema Gospi, treba apostolski raditi i do skrajnosti se žrtvovati. Treba izbjegavati, odnosno se ne zadovoljavati vanjskim manifestacijama, već prodirati u život vjernika i podizati ih pojedinačno na pravi vjerski život. Ovu župu treba spasiti i učiniti je uzornom župom, ali to nemože samo jedan svećenik, već treba još jednoga. Kada bi bio jedan pomoćnik, onda bi mogao svake nedjelje i blagdana izmjenično pohoditi po jedan zaseoke. To bi bila velika stvar, i vjerujem da bi se postiglo mnogo. To bi bila priprava da se župa podjeli, tako da bi s vremenom jedan

122 MIHOVIL, travanj 2017. prijelom2017-03-zadnji.indd 122

11.6.2017. 18:17:52

svećenik mogao biti u drugom djelu župe. Ovo je posljednje prevažno, jer ja kao dugogodišnji upravitelj ove župe sam dobro uočio njene potrebe, a pogotovo u zadnje vrijeme. 7. U pogledu vjeronauka po zaseocima, što sam već napomenuo. Po stanovima ide slabo, a i ovdje nije baš zadovoljavajuće. Roditelji ne polažu mnogo truda da im djeca redovito pohađaju vjeronaučnu poduku. Oni, barem ovdje to žele, ali se zato ne brigaju mnogo. Ove je godine broj veći pri redovnoj poduci, ali sam im to već tri puta naglasio, da je bezbrižnost roditelja radi slanja na vjeronauk grijeh, i da može biti težak grijeh. U slučaju nemarnosti rotitelji, moraju taj propust ispovjediti, te obečati da će djecu slati na vjeronauk vodeći kontrolu dali dolaze, u protivnom slučaju nema za njih odriješenja. Izgleda mi da su ove godine to dobro shvatili pa je dolazak djece bolji. Ono što sam im rekao s oltara, toga ću se i držati. Držim, da jedino na ovaj način, a to me kao upravitelja župe potiče svećenićka savjest po crkvenim i božjim odredbama, mogu uspjeti. Kroz ovaj pikaz moje župe, neka se ne shvati da je sve propalo. Dapače, zaključujem ovdje ima mnogo dobra, župa je na visini, ali daleko od toga, da bi ona bila najuzornija župa. Htio sam iznijeti stvarno stanje po svom objektivnom susu, da se pruži mogućnost za bolji napredak ove župe, te da preuzvišeni Ordinarij sazna sve i dade svoj sud i naputke za daljnji rad.

Primošten početkom 20. stoljeća 8. Na mjesnom je groblju napravljena kosturnica u formi kapele sa spomenikom „ anđela „ od bijelog kamena, a postavljen je na kvadratnoj kupoli kosturnice. Kosturnica nije potpuno dogotovljena, ali će biti uskoro. Za nju je utrošeno 35.000 dinara i 73 besplatne nadnice. Izgrađen je betonski zid, kao i ograda za novi dio groblja, a zahvaća prostor od 250 m2. Zid se je izgradio novcem od prodanog crkvenog prostora tzv.“ Malenica“

mjesnoj Poljoprivrednoj zadruzi, zašto je Ordinarijat dao dozvolu. Prostor za proširenje groblja dobili smo od mjesne Općine, a u zamjenu s jednim vrtlom, za što je Ordinarijat dao također dozvolu. Ove je godine restaurirana mjesn ažupna crkva sv.,Jurja, uz prethodnu dozvolu Ordinarijata. Nacrte je izradio ing. Ante Barać iz Splita, radove je izveo ovlašteni poduzetnik Augustin Bilić iz Trogira. Župska crkva je podjeljena na

biskup Arnerić sa svećenicima MIHOVIL, travanj 2017.

prijelom2017-03-zadnji.indd 123

123 11.6.2017. 18:17:53

biskup Josip Arnerić u Stanovima tri lađe, a po vanjskom obliku je bila pokrivena dvokrilnim krovom veoma neukusna izgleda. Derutno stanje krova je iziskivalo nužnu obnovu krova, pritom se je pristupilo rekonstrukciji, naime kad se već obnavlja krov, da se to iskoristi i izradi dvokrilni krov na srednjoj lađi, a na boćnim lađama postavi jednokrilni krov, da se nad vrškom krov / staro stanje / podigne za samo 30 cm, a u unutrašnjosti podigne svod srednje lađe za 130 cm i doda 8 prozora. Time je unutrašnjost dobila potrebnu visinu, svjetlo i izgled. Uz to isklesani su stupovi i lukovi srednje lađa, tako da je kamen došao do pravog izražaja. Uz to su dva velika kamena luka dovedena u pravo stanje, jer su oni uslijed bombardiranja bili izbačeni iz svog položaja, te je prijetila opasnost urušavanja. Obzirom na izgled crkva je dobila izvana i iznutra mnogo. Sada ima formu male bazilike, koja je neobično lijepa pri pogledu s mora. Krov se je nužno morao iznova napraviti. Da se je ostalo pri staroj konstrukciji, marale su se pribaviti sve nove grede, a to bi koštalo preko 600.000 dinara, time bi bio nov samo krov, a pritom se nebi dobila zračnost prostora, više svjetla i skladnost oblika. Stoga se je drugačije pristupilo obnovi, pa su se one grede, što su sagnjilepri krajevima, iskoristile za nove manje krovove, jer su se odstranili nepotrebni i istruljeni djelovi. Srednja lađa je podignuta i napravljena u kamenu , što se je sakupio s raznih strana. Baš takva lađa iz kamena daje lijepi sklad sa

glavnim zidovima crkve. Unutrašnjost crkve još nije uređena, jer poljski radovi za vrijeme berbe, privremeno sprječavaju nastavak radova. Za kompletnu gradnju izvana, te postavljanje prozora od hrastovine, te postavljanjem unutrašnje električne instalacije i djelomičnim isklesavanjem stupova i lukovau crkvi, potrošeno je 750.000 dinara. Uz potrošeni novac vjernici su dali 1130 besplatnih nadnica. Kada bi se preračunale nadnice, onda se možepribližno izračunati kolikoje sve to koštalo. Još se moraju ožbukati unutrašnji zidovi, izraditi drveni kasetirani strop, te obojati crkva. To će koštati oko 1.000.000 dinara. Od dosad potrošenih sredstava primljeno je 80% od vjernika na dobrovoljnoj bazi, jedan dio sredstava je od bratovštine i ostalo od redovite milostinje. Na župnom stanu treba obojati sve prozore i vrata, a 6 prozorskih krila treba nanovo napraviti. Zasad je to nemogućem pak se treba proći ovako. 9. Za župnu je crkvu nabavljeno 7 novih obrednika Velikog tjedna, zeleni i crveni plašt, što ukupno košta 40.000 dinara. K tome je darovan crkvi jedan rabljeni kalež i jedan rabljeni ciborij, što je sve dano na popravak i pozlatu uz trošak od 7.300 dinara. Za kupljene plašteve primljeni su posebni darovi. Kopljen je novi pisaći stol za župni ured u iznosu od 20.000 dinara, a kupila ga je jedna osoba. Sve novo nabavljeno unijeto je u crkveni inventar.

Primošten sredinom 20. stoljeća

124 MIHOVIL, travanj 2017. prijelom2017-03-zadnji.indd 124

11.6.2017. 18:17:54

oljeća

PRIMOŠTEN PRED IZMURANJEM

PROŠLE GODINE UMRLO 53 OSOBE, ROĐENO 14 DJECE, NEZAPOSLENIH 198 OSOBA u trideset godina Primošten „izgubio“ gotovo 800 ljudi U nazočnosti dvadeset dobromislećih i dobronamjernih mještana Primoštena, razmatrajući sveukupno stanje u prvom redu, vjersko i demografsko, u Jurlinovim dvorima je 26. ožujka ove godine, donesena Deklaracija kojom se alarmira o katastrofalnom stanju u Primoštenu. Naime, okupljeni oko ideje razvoja i budućnosti Primoštena, ponukani zabrinutošću za stanje i pravac kretanja Primoštena, savjesni građani i vjernici su iznjedrili Deklaraciju kojom svojim glasom ustaju ZA život i zdravu budućnosti Primoštena, ne vrijeđajući nikog, već ukazujući na alarmantno demografsko i ostalo stanje, upozoravaju i traže promptnu akciju! Statistika je neumoljiva, pa iako su opći trendovi depopulacije Hrvatske očiti i sveprisutni, brojka od 768 manje stanovnika Primoštena, koji je pad mjeren u posljednjih 30 godina, govori o strašnim brojkama koje obeshrabruju i najveće optimiste, jer se smanjenje približava brojci od gotovo 25% populacije! Samo u prošloj godini je umrlo 53 osobe, rođeno tek 14 djece, dok nezaposlenih ima 198, što dodaje općem zaključku o stanju pred izumiranje. Potpisnici su stali iza stava o demografskom stanju, lošeg stanja naseljenosti sela , nedostatka kvalitetnih gospodarskih programa i ekonomske potpore, ali i nedostojnim postupcima prema žrtvama totalitarnih režima i najvećem kršćanskom simbolu , križu, osobito stoga jer se misli i na onaj, posebni križ s imenima mučki pobijenih Primoštenaca 1938. godine . Iako se radi o deklaratornoj izjavi, njome se traži i predlaže akcija i vrlo konkretne ideje, koje bi, svojim oživotvorenjem, nedvojbeno, pozitivno utjecale na promjenu negativnih trendova Primoštena, pa se s pravom trebamo zamisliti,

imaju li idolopoklonstvo i obijesna rastrošnost mjesta kod vapijućih praznih kuća okolnih primoštenskih sela. Poznata budnica kaže „…još Hrvatska ni propala, dok mi živimo…“ , pa kako vjerujemo u to, jednako kao i što vjerujemo u Uskrslog Krista, znamo da uvijek ima nade! MIHOVIL, travanj 2017.

prijelom2017-03-zadnji.indd 125

125 11.6.2017. 18:17:55

in memoriam

FRA BOŽO MORIĆ 1947. - 2017. župnik Župe sv. Ante na Šubičevcu i gvardijan samostana

Fra Božo Morić iznenada je preminuo u ponedjeljak, 2. siječnja 2017., u 70. godini života, 53. redovništva i 44. svećeništva. Fra Božo Morić rođen je 20. prosinca 1947. u župi Stankovci od oca Jakova i majke Danice. Nakon osnovne škole, Franjevačku klasičnu gimnaziju pohađao je u Sinju (1962. – 1967.), a filozofsko-teološki studij u Makarskoj (1967.-1971.) i Zagrebu (1971. – 1974.) U novicijat je stupio 14. srpnja 1964. na Visovcu gdje je položio prve jednostavne zavjete 15. srpnja 1965. godine. Svečane zavjete položio je 8. prosinca 1970. u Makarskoj. Za đakona je zaređen 29. lipnja 1972. u Drnišu, a red prezbiterata primio je 1. srpnja 1973. u Sinju. Mladu misu proslavio je u župi Stankovci 15. srpnja 1973. godine.

Službe: Šibenik-Bilice/Dubrava (1973.-1975.) – župni vikar Njemačka (1975.-1976.) – dušobrižnik Türnich-Badhausen (1975.-1980.) – dušobrižnik Düsseldorf (1980. – 1982.) – voditelj misije Visovac (1982. – 1985.) – gvardijan Crivac (1985. – 1988.) – župnik Unešić (1988. – 2000.) – župnik Lišane (2000. – 2009.) – župnik Definitor Provincije (2000. – 2003.) Drniš (2009. – 2012.) – župnik Šibenik-Šubićevac (2012. – 2017.) – gvardijan i župnik

126 MIHOVIL, travanj 2017. prijelom2017-03-zadnji.indd 126

11.6.2017. 18:17:56

Župnik župe Šubićevac i gvardijan samostana svetog Ante na Šubićevcu fra Božo Morić pokopan je na gradskom groblju Kvanj u Šibeniku u srijedu, 4. siječnja. Sprovodne obrede predvodio je provincijal provincije Presvcetog Otkupitelja fra Joško Kodžoman. Nakon sprovodnih obreda misa zadušnica slavljena je u crkvi Sv. Ante na Šubićevcu. Misno slavlje predvodio je umirovljeni biskup Ante Ivas. Na oproštaju od fra Bože Morića bio je i šibenski biskup Tomislav Rogić, te osamdesetak redovnika i svećenika. „Ovom misom zahvaljujemo Bogu - Božiću, za sav život i marnu svećeničku službu Bogu i ljudima, kojoj je brat naš fra Božo darovao cijeli svoj život. Rekao bih, u znaku imena koga je dobio na sv. krštenju: Božo, Božji, Bogu posvećen, posvema: ljudski, redovnički, svećenički”, istaknuo je u oproštaju biskup Ivas, zahvalivši Bogu za „dugogodišnje poznanstvo, zajedništvo i iskrenu suradnju u služenju puku Božjemu, u Crkvi koja je u našoj (i kako je često isticao, njegovoj) biskupiji šibenskoj”. „Najveći dio svoga života i svećeničkog i redovničkog služenja, fra Božo je s ljubavlju i poznatom upornošću i ustrajnošću, svim svojim snagama i sposobnostima, neumorno ugrađivao u ovu Crkvu Božju, koja je vjekovima odgajala i hranila dušu i svekoliku kulturu našega hrvatskog naroda na ovom našem često nemirnom tlu. Zahvaljujemo Bogu za njegovu sinovsku ljubav i brigu koju je iskazivao, blage uspomene našem biskupu Arneriću u godinama njegova boravka „u miru” u Unešiću, kao i za njegovu gostoljubivost, podršku i skrb koju je kao župnik i dekan Unešića iskazivao našim braniteljima u onim teškim i

ponosnim godinama stvaranja i obrane naše Domovine”, rekao je umirovljeni biskup Ivas u oproštaju na misi. U propovijedi je šibenski biskup Tomislav Rogić posvjedočio: „Samo nam vjera u uskrsnuće može dati snagu da već sada imamo čvrst temelj pod nogama, može dati smisao i odgovore na sva pitanja, može pomoći da prevladamo sve poteškoće, može nas podići da ostvarenje konačne pravde, istine i savršene ljubavi u Bogu. S tim pouzdanjem i u toj vjeri opraštamo se od pokojnog fra Bože koji je svojim redovničkim i svećeničkim služenjem ostavio traga u mnogim župama naše Šibenske biskupije.” „Iz svih iznesenih datosti fra Božina života, vidljivo je njegovo naglašeno pastoralno djelovanje. Tu se je kao čovjek, kao svećenik i fratar najbolje ostvarivao, nastojeći svaku povjerenu službu vršiti predano i odgovorno. Trinaest postaja njegovog života, osim radosti i ispunjenja, nosilo je sa sobom i svu muku i zahtjevnost rada s ljudima. Nižući značajne datume iz njegovog ljudskog i svećeničkog života, čovjek se na trenutak zapita i pomisli, kako li je sve to tako logično i jednostavno i kako bi se lako mogla previdjeti sva kompleksnost i dramatičnost jednog ljudskog života. I njegov je život, siguran sam, kao i život svakog drugog čovjeka, imao mnoge drame koje su se duboko utiskivale u dubine njegove plemenite duše, ostavljale svoj trag, pritiskale umorne kosti, a koje su bile poznate samo njemu i Bogu”, kazao je u oproštajnom govoru provincijal Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja fra Joško Kodžoman. “Nikada nije lako portretirati nečiji psihološki ili duhovni profil, ali bih u ovoj prigodi ipak istaknuo da je fra Božo u svojoj ljudskoj prostodušnosti u svakom trenutku bio svjestan svoga svećeničkog zvanja i poslanja, u kojem je bio do kraja sretan i ispunjen, svjestan svoga svećeničkoga dostojanstva koje je obranio i očuvao neokaljanim, svjestan svoje uloge da živi bliskost s običnim malim ljudima, posebno u njihovoj nevolji, da im pomaže, da se s njima raduje i tuguje, da ih predvodi sigurnim stazama, da s njima i od njih uči…”, kazao je provincijal Joško Kodžoman. Od pokojnog fra Bože Morića u više su se govora oprostili franjevci i vjernici s kojima je pastoralno surađivao i djelovao. MIHOVIL, travanj 2017.

prijelom2017-03-zadnji.indd 127

127 11.6.2017. 18:17:56

priroda

Žutsko-sitska otočna sku pina

PIŠE: dr. sc. Drago Marguš

Makija crnike (Quercus ilex)

ornatski arhipelag dijeli se na četiri otočne skupine, nazvane po glavnom otoku unutar njih: piškerska, kornatska, žutska i sitska. Žutsko-sitsku otočnu skupinu okružuju Pašman, na sjeveru, Vrgada, na istoku, Dugi otok, na zapadu, i Kornat, na jugu. Obuhvaća trideset pet otoka (i otočića), osam hridi i jedan greben. Najveći otok je Žut, površine 14,81 km2, s najvišim vrhom (176 m) na brdu Gubavcu. Drugi po veličini je otok Sit, površine 1,63 km2, s najvišim vrhom Veli vrh (84 m). Zaštićena je 1967. u kategoriji znanačjni krajobraz, a obuhvaća površinu od 10 006,56 ha. Krš je glavno obilježje reljefa pa se na otocima može

128 MIHOVIL, travanj 2017. prijelom2017-03-zadnji.indd 128

11.6.2017. 18:18:02

sku pina, značajni krajobraz vidjeti raskoš krških reljefnih oblika nastalih korozijom i erozivnim procesima (kamenica, škrapa, žljebova…). Otoci nemaju izvorske vode, a građeni su uglavnom od rudistnih i hondrodontnih vapnenaca. U geološkoj prošlosti bili su sastavni dio kopna a sadašnji izgled poprimili su nakon podizanja morske razine prije 10 000 godina. Obale su razvedene (zaljevi, uvale, rtovi...) a ljepotu krajobraza naglašava kontrast plavetnila mora i bijelih karbonatnih stijena obraslih oskudnom eume-

diteranskom vegetacijom. Žutsko-sitska otočna skupina pripada eumediteranskoj vegetacijskoj zoni. Šumska vegetacija sastoji se od vazdazelene šume i makije crnike (Quercus ilex) s mirtom (Myrtus communis) u razvojnim oblicima od makije do gariga i ogoljelog kamenjara. Veći otoci obrasli su kamenjarskim pašnjacima, siromašnim svojtama, među kojima prevladavaju rašćica ili kostrika (Brachypodium retusum) i dlakava vlaska (Hypparrhenia hirta). Od zaštićenih biljnih svojti obalne

zone ističu se morska šparoga (Asparagus maritimus), sredozemna ljuljolika (Desmazeria marina), primorska pirika (Elymus pycnanthus), borolika mlječika (Euphorbia pinea), smilje (Helichrysum italicum), rešetkasta mrižica (Limonium cancellatum) i svinuti tankorepaš (Parapholis incurva). Zbog stoljetnog antropogenog utjecaja, šumske površine gotovo su nestale a krajobrazom prevladavaju kamenjarski pašnjaci. Kopnena fauna Žutsko-sitske otočne skupine nije

Crnikovac MIHOVIL, travanj 2017. prijelom2017-03-zadnji.indd 129

129 11.6.2017. 18:18:04

Dobri dupin (Tursiops truncatus)

Primorska trepteljka (Anthus campestris)

Škrpina (Scorpaena scrofa)

sustavno istraživana, podaci su stari i uglavnom se temelje na usmenim priopćenjima. Od vodozemaca na otoku obitava zelena krastača (Bufo viridis), a od gmazova kravosas (Elaphe quatuorlineata) i kopnena kornjača (Testudo hermanni), uvrštena u Crvenu knjigu vodozemaca i gmazova Hrvatske u kategoriji potencijalno ugrožene svojte. Potvrđeni su nalazi dvadesetak ptica, među kojima su primorska trepteljka (Anthus campestris), uvrštena u Crvenu knjigu ugroženih ptica Hrvatske, u kategoriji najmanje zabrinjavajuće svojte, i sivi sokol (Falco peregrinus), u kategoriji rizične svojte, i šišmiša (sisavca) dugokrilog pršnjaka (Miniopterus schreibersii), uvrštenog u Crvenu knjiga sisavacu Hrvatske u kategoriji ugrožene svojte. U podmorju otočja česte su livade morske cvjetnice posidonije (Posidonia oceanica). More je stanište stotinjak svojti riba, sedam uvrštenih u Crvenu knjigu morskih riba Hrvatske. U kategoriji ugrožene svojte uvrštena je kirnja (Epinephelus marginatus), koju nalazimo uz podvodne grebene na hridinastom dnu a u kategoriji osjetljive svojte uvršetni su pagar (Pagrus pagrus), pridnenopelagijska riba iznad kamenitih dna brakova i koraligenskih dna, morski konjić (Hippocampus guttulatus), demerzalna, priobalna, sedentarna riba u livadama morskih cvjetnica, i drozd (Labrus viridis), priobalna, bentopelagična riba uz kamenitu obalu i u livadama

130 MIHOVIL, travanj 2017. prijelom2017-03-zadnji.indd 130

11.6.2017. 18:18:05

morskih cvjetnica. U kategoriji gotovo ugrožene svojte uvrštene su kavala (Sciaena umbra), priobalna riba na obraslom kamenitom i kamenito-pjeskovitom dnu, i koraf (Umbrina cirrosa), demerzalna riba iznad kamenito-pjeskovitih i kamenito-muljevitih dna a u kategoriji nedovoljno poznate svojte uvrštena je tuna (Thunnus thynnus), pelagijska riba, koja se katkada približava obali. U moru oko Žuta obitavaju glavata želva (Caretta caretta), uvrštena u Crvenu knjigu vodozemaca i gmazova Hrvatske u kategoriji ugrožene svojte, i dobri dupin (Tursiops truncatus), morski sisavac, uvršten u Crvenu knjigu sisavaca Hrvatske u kategoriji ugrožene svojte. Prvi tragovi naseljenosti na Žutu potječu iz vremena su Liburna, o čemu svjedoče pretpovijesna gradina na položaju Grbe i grobni humci u Pinizeliću i na položaju Pod Ražanj. U vrijeme rimske uprave na otocima su živjeli pastiri. Prvi pisani spomen otoka nalazi se u popisu zadarskih otoka iz 11. – 14. st. pod imenom Xut, a prvi podaci o otoku potječu iz 15. st. U 15. st. otok je u vlasništvu zadarske plemićke obitelji Civaleli, a od 1824. u katastarskom planu Sali kao vlasnici otoka ubilježeni su Božo (Natale) i Kristofor Dominis, plemići iz Šibenika. U drugoj polovici 19. st. otočna skupina kupovinom prelazi u vlasništvo murterskih obitelji. Na otoku nema stalnih naselja, već na njemu sezonski borave ribari, pastiri i ratari (maslinari i vinogradari).

Kravosas (Elaphe quatuorlineata)

Dugokrili pršnjak (Miniopterus schreibersii)

Kovač (Zeus faber) MIHOVIL, travanj 2017.

prijelom2017-03-zadnji.indd 131

131 11.6.2017. 18:18:08

usput AFRIKA U SRCU

TEKST I FOTOGRAFIJE: Joško Čelar

Misionari su se hranili zmijama i skakavcima O SVOJIM ISKUSTVIMA U KONGU, RUANDI, NIGERIJI, MALIJU UČENICIMA KATOLIČKE ŠKOLE GOVORILI SU FRA STOJAN DAMJANOVIĆ I PATER PAUL KARIN Redovnici franjevačkih redova fra Stojan Damjanović, domeštar novaka na Visovcu i pater Paul Karin iz Sierra Leonea, sada na službi župnika Zablaća i Mandaline, proveli su godine u misijama u više zemalja „Crnog kontinenta“ s milijardu stanovnika gdje su, i uz rizik za vlastite živote, pomagali djeci, odraslima, bolesnima i gladnima. Ova dvojica hrabrih bili su gosti Katoličke osnovne škole u Šibeniku, gdje su učenici u okviru programa natjecanja iz znanja o vjeronauku, imali i susret s dvojicom fratara. Program na razini škole koja

ima 320 đaka inače vodi sestra Jakica Vuco, a sudjeluju i ekipe drugih šibenskih škola. U velikoj dvorani škole prvi se predstavio fra Stojan Damjanović, podrijetlom iz Ljutoga Doca(zap. Hercegovina) koji je na prostorima središnje Afrike, Konga(ranije Zair), Ruande, Urundija, Tanganjike, od 1986. do 1999. proveo 13 godina i jedva izbjegao smrt od napada pripadnika pobunjenog plemena Hutu. Oni su u Ruandi bili u sukobu s većinskim narodom Tutsi u krvavome šestogodišnjem građanskom ratu. Tada je stradao fra Stojanov subrat fra Vjekoslav Čorić koga su pobunjenici ubili na ulicama pograničnog kongoanskog grada Kigalija. Misija mu je ondje podigla spomenik. U Africi je i krava bogatstvo Fra Stojan je potresno govorio o ratnim strahotama, o pomaganju ljudima u misijama i u zabačenim selima, odvo-

jenim od svake civilizacije. O domorodačkim običajima, među kojima ima dosta katolika, ali i plemenskih animista, o teškim uvjetima stanovanja, umiranju od gladi, gdje i posjedovanje jedne krave čini malo bogatstvo. - Živio sam u misiji, ali i među tamošnjim plemenima, govorio je fra Stojan, a u Kongu ih je pet stotina. U početku su me u tih ljudi zapanjile mnoge stvari. Žene se ne smiju brinuti oko stoke, posebno oko krava. To je rezervirano za muškarce. Da bi se udala, žena mora mužu donijeti kravu. On je gospodar i žene i krave. Problem su i plemenski jezici i njihova mješavina, ali je službeni jezik francuski. Francuski sam naučio još u Bruxellesu, a swahili i neke druge jezike u misijama. Sela nemaju ni struje ni vode. Gledao sam kako ljudi žive u trošnim kolibama. Jede se sve što se u prirodi može naći u toj ekvatorskoj klimi, gdje noć i dan traju po dvanaest sati: divlje životinje,

132 MIHOVIL, travanj 2017. prijelom2017-03-zadnji.indd 132

11.6.2017. 18:18:09

kukci, glodavci, majmuni i krokodili. I ja sam jeo nešto od te „palete“, skakavce i mrave termite, kašu od manioke. Zdravstvena skrb se pruža samo u misijama. Liječnika jedva na vidiku. Jedan zdravstveni radnik na 5000 ljudi. Ipak, ti ljudi nisu nesretni, a više od 40 posto ih je katoličke vjere. Upoznao sam čak kralja jednoga plemena, koji je jako zavolio Hrvatsku, pa je jednome od sinova dao ime mojega brata! I želio ih je školovati u Hrvatskoj. I jedan kongoanski biskup dolazio je u Hrvatsku, a posjetio je i naš Visovac. Njihovih misionara koje smo mi odgajali ima u Belgiji, Francuskoj, Njemačkoj, Maroku. Svijet je uistinu malen“. Misionarski put patera Paula Misionari su u Kongu ustrojili jednu redovničku provinciju, neke župe, škole i druge ustanove s osposobljenim kadrovima, odgajateljima, socijalnima radnicima. Sve je to učinila njihova mala zajednica. Fra Stojan se 1999. vratio u Hrvatsku i otad je na Visovcu. Ali veze s Afrikom nije prekinuo. A pater Paul je na svoj način, uvijek nasmijana lica, dijelom i svojim umilnim hrvatskim govorom, šarmirao mlade slušatelje, rekavši na početku da dolazi iz Sierra Leonea, male, ali sretne zemlje sa 7 milijuna stanovnika (glavni grad Konakri), za koju se kaže da je „planina lavova“. Ali, da tamo lavova nema. A ima ih u mnogima od 55 afričkih država. - Ja sam iz velikoga sela, upoznao nas je pater, pa sam zato i veliki seljak (smijeh). Imao sam veliku sreću što

sam jedini od tri brata i dvije sestre koji je pošao u školu. Tamo se školovanje plaća, a puno je siromašnih obitelji koje to ne mogu priuštiti, zborio je na hrvatskom, miješajući katkad neke padeže. U školi su nas mitili bombonima i čokoladom, samo da ne bježimo kući! Danas pripadam Međunarodnoj Družbi Duha Svetoga koja daje mnogo misionara na svim kontinentima. Bio sam u službi u Parizu, a prije toga u Gani, Senegalu, Nigeriji. A k nama, u moju zemlju, dolazili su prvi misionari iz Europe, najviše iz Irske i Velike Britanije, te Portugala i Španjolske, koji su našoj zemlji dali naziv Sierra Leone, vjerujući da grmljavina za olujna vremena s brda dolazi od lavova! Došli su propovijedati vjeru, ali sve na engleskom. Narod ništa nije razumio. Zato smo puno učili, a oni nisu htjeli učiti naš jezik“. U Paulovoj domovini živi 13 plemena. Kakao je tamo u javnome govoru vladao engleski jezik, domoroci su i molitve znali samo na tom jeziku.

Tako ni Paul ni dan danas ne zna Očenaš na materinjem jeziku, iako je svećenik. Tek prije desetak godina, u škole je uveden jezik toga naroda. Nakon srednje škole pater Paul je odlučio postati svećenik. Četiri godine proveo je na studijima u Gani. Nakon toga njegova je skupina otišla u Alžir, otale čak u Nigeriju gdje je Paul zaređen za đakona, a 2008. za svećenika. Na posljetku dobili su šansu od 27 zemalja izabrati tri gdje žele ići u misijske službe. A Paulov izbor bio je, kako je ovom prigodom sam rekao: „Lijepa naša domovina Hrvatska“ . Tako je pater Paul lanjske godine, došavši iz Osijeka, u šibenskoj župi Zablaće - Mandalina, zamijenio dotadašnjeg župnika- misionara patera Josephata, također Afrikanca. Naučio je hrvatski u Zagrebu, pa duhovničku službu obavlja s lakoćom na svoj, nekako poseban, mekan i topao način. Narod ga je prigrlio i voli ga. Kao pravoga misionara za koje ne postoje granice svijeta.

Katolička misija u DR Kongu u Nyamendeu MIHOVIL, travanj 2017.

prijelom2017-03-zadnji.indd 133

133 11.6.2017. 18:18:10

Urbi et orbi

Papa Franjo: Onaj koji je uskrisio svog Sina uskrsnut će i nas Papa Franjo nastavio je na općoj audijenciji niz kateheza o kršćanskoj nadi, polazeći od poslanice sv. Pavla Rimljanima, u kojoj apostol ističe Božje riječi Abrahamu: Postat ćeš otac mnogih naroda. Abraham, iako star sa ženom Sarom koja je bila neplodna, vjerovao je Bogu protiv svake nade i Bog je poštovao svoje obećanje. Poput Abrahama koji je ostao vjeran Bogu i u najtežim životnim trenucima i kršćani su pozvani živjeti to iskustvo, jer Bog koji se objavio Abrahamu je Bog koji spašava i koji pomaže izaći iz očaja i smrti, istaknuo je na početku opće audijencije papa Franjo, primijetivši kako se u Abrahamovim životnim zbivanjima odražava himan Bogu osloboditelju i preporoditelju. Sve se to dovršava u uskrsnom otajstvu. S pravom je Abraham postao ocem mnogih naroda, jer je s njime započela najava novog čovječanstva, koje je Krist otkupio od grijeha i smrti i poveo jednom zauvijek u zagrljaj Božje ljubavi. Pavao u poslanici Rimljanima s tim u vezi ističe usku povezanost vjere i nade, navodeći kako je Abraham vjerovao sa čvrstom nadom protiv ljudski gledano svake nade. Naša se nada ne temelji na ljudskim rasuđivanjima, predviđanjima i obećanjima, već tamo gdje nema više nade, gdje ne preostaje nikakva nada. Pred skorom smrću i neplodnošću žene Sare Abraham je vjerovao i gajio nadu. U tome je, prema riječima pape Franje, njegova veličina. Nažalost nismo svi uvjereni u to. Potrebno je samo otvoriti srce i Božja snaga će sve učiniti na čudesan način i pokazati što je zapravo nada. Jedina cijena koju treba platiti je, kaže Sveti Otac, otvoriti svoje srce vjeri, a ostalo će učiniti Bog, ma kako to izgledalo paradoksalno. Iako sve izgleda nevjerojatno,

nesigurno i nepredvidljivo, moramo biti svjesni da se naša nada temelji na Božjem obećanju i opstaje čak i pred smrću. Uskrsnuće i život nije obećao bilo tko, već sam Bog. Papa Franjo je na kraju molio Boga da nam udijeli milost da kao Abrahamovi sinovi svoj život utemeljimo ne na našim sigurnostima i našim sposobnostima, već na nadi koja proizlazi iz Božjeg obećanja. Bog poštuje svoja obećanja. Tako će naš život zadobiti novo svjetlo, novu svijest da će Onaj koji je uskrisio svog Sina, uskrisiti i nas te ćemo tako postati jedno s Njime zajedno sa svom braćom u vjeri. Papa Franjo uputio je danas apel za uspostavu mira u Iraku. Na kraju današnje opće audijencije Papa je pozdravio izaslanstvo iračkih glavnih uprava sastavljenu od predstavnika raznih vjerskih skupina koje su ovih dana u Vatikanu imale svoj susret. Papa im je poručio: "Bogatstvo dragog iračkog naroda sastoji se upravo u tome mozaiku koji predstavlja jedinstvo u različitosti, snagu u jedinstvu, blagostanje u skladu. Draga braćo, potičem vas da nastavite tim putem i pozivam vas da molite da irački narod pronađe u pomirenju i skladu među različitim etničkim i vjerskim sastavnicama, mir, jedinstvo i blagostanje. U mislima sam s civilnim stanovništvom zarobljenim u zapadnim četvrtima Mosula i onima koji se nalaze u izbjeglištvu zbog rata, s kojima se osjećam ujedinjenim u trpljenju, kroz molitvu i duhovnu blizinu. Izražavajući duboku bol zbog žrtava krvavog sukoba, ponovno upućujem svima poziv da se svim silama zauzimaju u zaštiti civila, kao neizbježnoj i hitnoj obvezi", rekao je Papa u svome apelu.

134 MIHOVIL, travanj 2017. prijelom2017-03-zadnji.indd 134

11.6.2017. 18:18:10

Papa Franjo mladima: Obećajte Isusu da nikada nećete maltretirati svoje vršnjake! Obećajte Isusu da nikada nećete maltretirati svoje vršnjake – pozvao je papa Franjo sinoć prisutne mlade – među kojima su bili i brojni krizmanici – na nogometnom stadionu „Giuseppe Meazza“, poznatom i pod imenom „San Siro“. To je ujedno bila i posljednja postaja Papinog jednodnevnog pastoralnog pohoda Milanu. Svetom su Ocu za vrijeme susreta postavljena tri pitanja. Prvo pitanje mu je postavio mladić kojeg je zanimalo što je Papi kao mladiću pomoglo rasti u prijateljstvu s Isusom. Odgovorio je da su tri elementa bila ključna: njegovi djedovi i bake, igranje s prijateljima i sudjelovanje u životu župe. „Djedovi i bake posjeduju mudrost života i tom nas mudrošću podučavaju približavati se Isusu“, kazao je papa Franjo te potaknuo mlade da razgovaraju sa svojim djedovima i bakama, da im postavljaju pitanja, da slušaju što im imaju za reći. Nadalje, igranje s prijateljima također pomaže u tom rastu jer ako znamo kako se igrati s drugima, a da se pritom međusobno ne vrijeđamo, učimo poštivati druge, učimo se timskom, zajedničkom radu i to nas ujedinjuje s Isusom. „Stoga, igrajte se sa svojim prijateljima“, rekao je Sveti Otac te je naglasio i važnost sudjelovanja u životu župe za rast u prijateljstvu s Isusom. Drugo pitanje mu je postavio mladi bračni par: kako prenijeti ljepotu vjere djeci, a da to ne bude dosadno, naporno ili autoritativno? Papa je odgovorio protupitanjem: tko je vama prenio vjeru? Pozvao je prisutne da provedu kratko vrijeme u tišini i promisle o odgovoru na to pitanje. Rekao je kako je za njega bio važan svećenik koji ga je krstio i koji ga je pratio na njegovu putu do ulaska u novicijat Družbe Isusove. „Nikada neću zaboraviti tog svećenika. On je bio apostol ispovijedanja; milosrdan, dobar, marljiv radnik. I on mi je

pomogao rasti“, kazao je Sveti Otac, objasnivši prisutnima da ih je pozvao na kratko promišljanje o ovom pitanju jer nas djeca stalno promatraju, pa i onda kada toga nismo svjesni. Papa Franjo je potom upozorio na trpljenje djece kada vide da se njihovi roditelji svađaju. „Ne razumijete kroz koju patnju dijete prolazi kada vidi svoje roditelje kako se svađaju. A kada se njihovi roditelji rastave, oni su ti koji plaćaju cijenu“, rekao je Sveti Otac, dodavši da roditelji moraju biti svjesni toga kada donose dijete na svijet. „Preuzimamo odgovornost da tom djetetu pomognemo rasti u vjeri“, kazao je Papa. Mladom bračnom paru je predložio čitanje njegove postsinodske apostolske pobudnice „Amoris laetitia“ i to naročito prvih poglavlja, dodavši da nikada ne zaborave sljedeće – kada se svađaju, djeca trpe i ne rastu u vjeri. Sveti je Otac također istaknuo važnost igranja s djecom kao i zajedničkog činjenja djelâ milosrđa jer oni hrane vjeru i obiteljski život. Nedjelja je posebno dobar dan za zajedničko obiteljsko druženje, ali je primijetio da je to za neke teško jer moraju raditi vikendom kako bi prehranili svoju obitelj. Papa je pozvao roditelje da pronađu vremena kako bi se igrali s djecom i tako prenosili vjeru na njih. Treće je pitanje postavila katehistica, a ticalo se nužnosti suradnje u obrazovanju. Sveti je Otac preporučio sklad triju aspekata: intelekta, srca i ruku, odnosno mišljenja, osjećanja i djelovanja. „Dobar učitelj, odgajatelj ili trener zna potaknuti dobre kvalitete kod svojih učenika, a da ne zanemari druge, uvijek tragajući za komplementarnošću“, kazao je papa Franjo. Papa se na kraju osvrnuo na „ružni fenomen“ maltretiranja u školama. Potaknuo je učitelje da pripaze na maltretiranje te je mlade pozvao da obećaju Isusu kako nikada neće maltretirati svoje vršnjake. MIHOVIL, travanj 2017.

prijelom2017-03-zadnji.indd 135

135 11.6.2017. 18:18:11

Bože, Ti nam u sv. Obitelji daješ divan uzor obiteljskih kreposti i uzajmne ljubavi

136 MIHOVIL, travanj 2017. prijelom2017-03-zadnji.indd 136

11.6.2017. 18:18:12