VRTIĆ U VRIJEME VIRUSA COVID 19

VRTIĆ U VRIJEME VIRUSA COVID 19 Piše: Katarina Baumhak Jakić, odgojiteljica predškolske djece Dječji vrtić ‘’Vladimir Nazor’’ Daruvar

Danas smo svjedoci jednog sasvim drugačijeg djetinjstva gdje se zbog pojave bolesti COVID 19 promijenio način življenja djece kako u obiteljskom tako i u vrtićkom okruženju.

Udomovima djece i nas samih uvukla se nesigurnost i doza straha te iščekivanje što nam donosi sutra. Socijalne interakcije svedene su na minimum i kod pojedine djece uokvirene samo na uže obiteljsko okruženje. Uzimajući u obzir da su jedino promjene stalne i da se događaju iz dana u dan iz sata u sat, i naše prihvaćanje novonastale situacije mijenjalo se sukladno tome. U prvo vrijeme pojave virusa i potpunog zatvaranja predškolskih ustanova, prvenstveno smo vodili brigu o zdravlju nas samih i naših najbližih, ali i strahovali za egzistencijalnu stabilnost. Nakon prvotnog stanja šoka i neizvjesnosti, polako smo prihvatili situaciju te se brzo prilagođavali promjenama kako bismo što kvalitetnije osigurali nastavak rada s djecom.

Na početku pandemije kada je rad u dječjim vrtićima bio organiziran samo za djecu koja nemaju alternativni način zbrinjavanja pa su zbog poslovnih obveza roditelja boravila u dječjem vrtiću, bilo je potrebno razmišljati i o nastavku rada sa djecom koja zbog epidemiološke situacije nisu bila u mogućnosti dolaziti u vrtić. Osim direktnog rada s malim brojem djece u ustanovi, promišljali smo o drugačijem načinu rada s djecom koja su u obiteljskom okruženju. Korištenje digitalnih tehnologija dopustilo nam je ulazak u dječji svijet u obiteljskom okruženju. U Dječjem vrtiću ‘’Vladimir Nazor’’ Daruvar korištenje društvenih platformi i već

uhodanih internih grupa pokazalo se vrlo učinkovito za nastavak rada s djecom i roditeljima na daljinu. U vrijeme kada je vrtićko okruženje bilo nedostupno svima, roditelji su bili ti koji su stvarali poticajno okruženje za istraživanje i učenje djece u obiteljskom okruženju. Roditelji su nam preko noći postali najbliži suradnici. Također, podržali su novi način provođenje aktivnosti za djecu i pozitivno reagirali na nove sadržaje koje smo im nudili, te su postali aktivni sudionici, provoditelji i evaluatori zajedničkih aktivnosti s djecom. Kroz ostvarivanje otvorene i direktne komunikacije s roditeljima i pružanjem podrške prilikom provođenja zajedničkih aktivnosti, indirektno smo osnaživali njihovu roditeljsku ulogu. Novim načinom rada pokušali smo primjereno odgovoriti na aktualne potrebe djece i roditelja uzimajući u obzir da je načelo fleksibilnosti utkano u naš predškolski kurikulum.

Uvažavajući suvremene spoznaje o razvoju i učenju djeteta rane i predškolske dobi, važno je promišljati o ostvarivanju svih prostornih, materijalnih, ali i socijalnih uvjeta za učenje djece rane i predškolske dobi. Aktivno istražujući svijet oko sebe, djeca stvaraju sliku o svijetu u kojem žive. Socijalne interakcije koje

se ostvaruju u predškolskoj ustanovi među djecom i odgojiteljima, te međusobne interakcije između djece, u pojedinim trenucima pružaju vrijedan osjećaj sigurnosti, utjehe, ali i radosti i veselja.

Uloga odgojitelja u dječjem vrtiću za vrijeme pandemije dobila je novu dimenziju. Nepredvidive situacije nagnale su nas da preuzmemo stvar u svoje ruke i promišljamo o novim pristupima i načinima rada s djecom kako bi i dalje ostvarivali najvažniji cilj, a to je pružanje kvalitetne podrške cjelokupnom razvoju svakog pojedinog djeteta. I dok smo u redovnom radu digitalne kompetencije koristili za dokumentiranje odgojno-obrazovnih aktivnosti, u vrijeme pandemije one su postale važne za planiranje i realizaciju odgojno-obrazovnog procesa na daljinu. Mi odgojitelji stjecali smo nova znanja kroz međusobnu razmjenu ideja i iskustava u novonastalim uvjetima rada. Prve korake u radu na daljinu smo ostvarivali jednostavnim prikazom ideja s interneta, a u kratkom vremenskom razdoblju smo se ohrabrili na vlastite video uratke u vidu predstava, pričanja priča ili prikaza aktivnosti.

Planiranje rada u ovakvim uvjetima je kratkoročno i podložno stalnim promjenama. Naglasak u samom planiranju rada s djecom rane i predškolske dobi treba biti na jačanju njihovih socijalnih vještina i kompetencija. Djeca najbolje uče jedni od drugih, promatraju se međusobno i oponašaju. U ovo nestabilno vrijeme potrebno je djeci osigurati osjećaj prihvaćenosti i pripadanja u odgojnoj skupini. Djeca uključena u odgojno-obrazovne programe u dječjim vrtićima stabilnost i sigurnost razvijaju kroz svakodnevne aktivnosti koje se provode u određenom vremenskom slijedu. Stoga činjenica da dijete može sa velikom sigurnošću predvidjeti što će se dogoditi nakon određene aktivnosti stvara potreban osjećaj rutine i sigurnosti.

I na kraju bih istaknula da je individualizirani pristup svakom djetetu u skladu s njegovim potrebama i mogućnostima sada i te kako potreban jer se svako dijete različito nosi s novonastalom situacijom. Odgojitelj treba biti osviješten važnosti izdvajanja vremena za svako dijete u određenom periodu boravka u vrtiću kako bi ga saslušao i na taj način mu pomogao da razgovorom i razumijevanjem gradi svoju stabilnost i samopouzdanje. Tijekom rada

s djecom u odgojnoj skupini važno je poticati odgovorno ponašanje te graditi pozitivan stav prema nepredvidljivim životnim situacijama.

Vrtić ima nezamjenjivu ulogu u ostvarivanju dobrobiti za svako dijete predškolske dobi. Ono što je u ovom trenutku važno je da dolaskom u vrtić djeca razvijaju osjećaj smirenosti, a izbjegavaju osjećaj zabrinutosti.

Osigurati dobrobit za djecu je proces koji se odvija stalno i ne prestaje pojavom bilo koje nepredvidive situacije poput COVIDA 19. Naprotiv, taj proces zahtjeva još veću angažiranost svih sudionika u toj situaciji. Sama pojava virusa donijela nam je nove izazove iz kojih smo puno naučili. Socijalna interakcija svima nam je važna i potrebna i trebamo raditi na tome da je neprekidno njegujemo i gradimo.

„Djetinjstvo je proces koji se kontekstualizira uvijek u relaciji s određenim prostorom, vremenom i kulturom (sociokonstruktivizam) te varira s obzirom na različitosti uvjeta i kulture u kojima se događa“. (Nacionalni kurikulum za rani i predškolski odgoj, 11. str.)