PRVI SPORT

PRVI SPORT KOJI SPORT IZABRATI ZA DIJETE VRTIĆKE DOBI?

Piše: Lana Novota, mag, kineziolog

Zdrave navike i aktivan način života usvaja se od najranije dobi. Mi kao roditelji smo ti koje djeca oponašaju i primjerom od nas uče. Cilj nije stvoriti profesionalne sportaše nego naučiti djecu da prihvate zdrave prehrambene navike i aktivan način života kao sastavni dio života.

Današnja djeca mogu s pravom očekivati da će doživjeti 70, 80, 90 ili više godina jer se životni vijek produljio, međutim kvaliteta života je sve lošija. Najdeblja smo generacija u povijesti čovječanstva, a alarmantno je da ta brojka iz dana u dan raste. Pretilost i „ne biti u formi“ je indirektan uzrok mnogih ozbiljnih bolesti poput zloćudnih tumora, srčanih bolesti i dijabetesa, kao i ozbiljnih društvenih i duševnih problema.

Zdrave navike i aktivan način života usvaja se od najranije dobi. Mi kao roditelji smo ti koje djeca oponašaju i primjerom od nas uče. Cilj nije stvoriti profesionalne sportaše nego naučiti djecu da prihvate zdrave prehrambene navike i aktivan način života kao sastavni dio života.

Djeca su prirodno aktivna i jedva čekaju priliku da budu aktivna. Oni kroz aktivnost uče o svijetu oko sebe i iskorištavaju svaku priliku da trče, skaču, vrte se i penju. Izazovi današnjice i tehnologija nametnuti od strane odraslih „vuku“ ih na sjedenje i mirovanje. Biti tjelesno aktivan i njegovati aktivan način života ne znači samo bavljenje organiziranim sportom, nego zajedničke igre s vršnjacima ili odraslim osobama, odlazak do trgovine pješice i slične aktivnosti. Idealno bi bilo kad bi dijete bilo uključenu u obje vrste aktivnosti.

Aktivna djeca imaju više samopouzdanja, okretnija su i spretnija i rjeđe pretila od djece koja nisu aktivna. Fizički aktivna djeca stvaraju mišićno tkivo, troše više energije i, baš kao i odrasli, tako se rješavaju stresa. U kasnijoj dobi navika za fizičkom aktivnosti je izlaz u fazi kada bi dijete moglo prekomjerno sjediti pred računalom ili televizorom. Važna karika u stvaranju zdravog i aktivnog djeteta ste i vi kao roditelji ili odgojitelji. Kao roditelj možete organizirati obiteljski aktivno provođenje vremena, koja će osim fizičke dobrobiti imati i pozitivan utjecaj na vaš odnos s djetetom.

PREDNOSTI AKTIVNOG NAČINA ŽIVOTA ZA VAŠE DIJETE

1.

2.

3. 4. 5. Stvaranje mišićne mase i jačih kostiju Kontrolirana količina potkožnog masnog tkiva Prevencija od pretilosti i debljine Prevencija dijabetesa tipa II Prevencija kardiovaskularnih bolesti

6. 7.

8. 9. Prevencija malignih bolesti Kontrola krvnog tlaka i količine kolesterola u krvi Više samopouzdanja Veće šanse za uspjeh u životu

Biranje organiziranih kineziološih aktivnosti – uvođenje djeteta u sport

Usmjeravanje djeteta u organizirane kineziološke aktivnosti preporučuje se već u vrtićkoj dobi, u dobi od djetetove treće i četvrte godine. Iznimno je važno da se bave sportom jer tako stvaraju zdrave navike od najranije dobi, ali nikako dijete ne treba usmjeravati u kineziološke aktivnosti koje obuhvaćaju jednostrano i strogo usmjerene oblike kretanja, odnosno ne preporuča se usmjeravanje u pojedine sportove. Redovita tjelovježba pomaže rastu, izgradnji mišićne mase, razvoju kostiju te razvoju važnih motoričkih vještina od kojih se neke najviše razvijaju u vrtićkoj dobi i nije ih moguće razvijati toliko značajno u starijoj dobi. Možda se pitate kad je dijete dovoljno staro da se počne baviti organiziranom kineziološkom aktivnosti ili ste mišljenja da organizirana fizička aktivnost u vrtićkoj dobi izgleda samo kao razbibriga i igra. Stručnjaci kineziolozi su educirane osobe koje znaju organizirati, izabrati aktivnosti i što je još važnije prilagoditi te aktivnosti djetetu vrtićke dobi da bi izabrani sadržaji imali najbolji efekt na dijete.

U dobi od treće do šeste ili sedme godine djeca su doslovno mali zvrkovi koji ne mogu biti na jednom mjestu. Djeca vrtićke dobi bi svakog dana trebala imati minimalno 30 do 60 minuta organizirane fizičke aktivnosti. To su igre kineziološkog karaktera u vrtiću, na igralištu ili u sportskoj dvorani. U usporedbi s preporukom da maksimalno mogu kroz cijeli dan sjediti 60 minuta izvodeći aktivnosti kao što su crtanje, slikanje, slaganje slagalica, kockica i slično, zaključujemo da se djeca vrtićke dobi kvalitetnije razvijaju kroz kretanje.

Mnogi roditelji žure svoje dijete upisati u sportski klub i momčadske sportove. Kod toga treba biti posebno oprezan i osim sporta uvijek birati trenera i sam način rada i razmišljanja trenera neovisno o tome o kojem se sportu radi. Kod djece vrtićke dobi nemoguće je razvijati određenu sposobnost dok dijete nije biotički zrelo. Iz tog razloga za žurbu s upisom u sportske klubove, a posebno u momčadske sportove, nema.

Djeca vrtićke dobi da bi razvila motoričke sposobnosti u skladu sa svojom dobi moraju prakticirati osnovna motorička gibanja od kojih su značajnija: puzanja, hodanja, trčanja, penjanja, skakanja, dizanja i nošenja, bacanja i hvatanja. Ti motorički obrasci i sposobnosti su temelj za sve sportove u kasnijoj školskoj dobi, a time i postizanje boljih rezultata u određenom sportu.

Osnovne motoričke sposobnosti koje se mogu razvijati kod djece vrtićke dobi su : koordinacija, ravnoteža, opća preciznost, opća snaga, opća izdržljivost, fleksibilnost, brzina reakcije na zvučne i vizualne podražaje (Izvor: Boris Neljak – Kineziološka metodika u predškolskom odgoju).

Potrebno je voditi računa o takozvanim senzibilnim zonama razvoja sposobnosti, odnosno o sposobnostima djeteta koje su za svoj razvoj definirane sazrijevanjem različitih organskih sustava.

Razvoj koordinacije je među svim motoričkim sposobnostima najznačajnija sposobnost na koju se nadovezuju mnoge sposobnosti. Međutim, sve ove sposobnosti se ne razvijaju zasebno već integrirano, kroz splet osmišljenih, ciljano usmjerenih i raznovrsnih kinezioloških aktivnosti.

Sportovi koji se preporučuju u vrtićkoj dobi

Sportovi koji su primjereni vrtićkoj dobi su gimnastika, plivanje, plesovi i neki borilački sportovi, primjerice taekwondo. Univerzalne sportske škole pružaju najobuhvatniji utjecaj na motoričke sposobnosti za djecu vrtićke dobi. Raznovrsnost sadržaja koji su u opisu univerzalnih sportskih škola daje najobuhvatniji utjecaj na lokomotorni sustav djeteta i ispunjava sve uvjete za pravilan razvoj.

Izrazito jednostrani i momčadski sportovi se ne preporučuju barem do djetetove osme godine života. Osim što djeca ne mogu shvatiti taktičke zahtjeve i zamisli momčadskog sporta, jednostrani sportovi loše djeluju na razvoj lokomotornog sustava. Česti su slučajevi iz prakse da djeca koja su prerano usmjerena u jednostrani sport do svoje 12 godine razvijaju funkcionalna loša i nepravilna držanja. To se događa zbog pretjerane upotrebe jedne strane tijela.

Forsiranje nekih stereotipa koje nalazimo kod profesionalnih sportaša također loše utječu na djecu, potrebno je sportu pristupati s aspekta zdravlja i zabave i tako graditi pozitivnu sliku prema kretanju kod djeteta.

AKTIVNOSTI I KRETANJA KOJA SU NUŽNA ZA PRAVILAN RAZVOJ LOKOMOTORNOG SUSTAVA DJETETA VRTIĆKE DOBI

1. 2.

3.

4. 5. 6. Pokreti rukama i nogama Upotreba raznovrsnih rekvizita i njihovo manipuliranje rukama i nogama Okretanje oko svoje osi (kolutanje, prevrtanje, rolanje i sl.) Skokovi i doskoci Penjanja i silaženja Hodanja i trčanja

Istraživanja i usmjerena fizička aktivnost kod vrtićke dobi

Rezultati istraživanja pokazuju da djeca koja su uključena u usmjerene sportske aktivnosti postižu bolje uspjehe u školi. Veliko istraživanje na uzorku od 2 038 – ero djece pokazalo je značajnu korelaciju između motoričke sposobnosti, mišićne snage i kardiorespiratornih mogućnosti i uspjeha u školi. Kod djeteta vrtićke dobi motorički razvoj je presudan jer tako dijete uči o svijetu oko sebe i o sebi. Dijete kroz pokret i igru razvija svoje kognitivne sposobnosti.

U organizaciji Udruge „SM SPORT“ provedeno je istraživanje u Dječjim vrtićima Livada i Suncokret iz Ivanić Grada. Cilj istraživanja bila je usporedba pažnje u izvođenju motoričkih znanja i sposobnosti između djece koja su vježbala u jutarnjim satima, prije podnevnog odmora, i popodnevnim satima. Istraživanje je provedeno na uzorku od 98 – ero djece i trajalo je 3 mjeseca. Provedeni su testovi preciznosti, ravnoteže i testovi za mjerenje brzine reakcije. Djeca koja su vježbala ujutro postizala su 30% bolje rezultate u odnosu na djecu koja su vježbala u popodnevnim satima. Najveća razlika je bila u te

stovima preciznosti ( veća od 40% ) što se povezuje s boljom koncentracijom djece kod djece koja vježbaju ujutro.

Postoje mnoga istraživanja slične tematike koja potvrđuju dodatnu beneficiju na vježbanje kada se ono odvija u jutarnjim satima. Dijete lakše i brže usvaja nova znanja zbog povećane cirkulacije, odnosno bolje opskrbljenosti središnjeg živčanog sustava kisikom. Druga korist od vježbanja u jutarnjim satima je povećanje dobrog raspoloženja, smanjivanje agresije i neprihvaćenih oblika ponašanja te povećanje pažnje i koncentracije kroz ostatak dana.To je rezultat povećanog dopamina i serotonina u tijelu, koji su poznati kao „hormoni sreće“. ZAKLJUČAK Sazrijevanje mozga je intenzivno u najranijem razdoblju djetinjstva i više od 50 % razvoja završava do djetetove četvrte i pete godine. Ako se dijete ne potakne na razvoj nekih funkcija, one možda neće biti nikada razvijene ili će njihov kapacitet biti mnogo manji od mogućeg ostvarenja. To se odnosi i na motoričke sposobnosti čemu svakodnevno osobno svjedočim provodeći univerzalnu školu sporta. Postoji očigledna razlika uspoređujući znanje i spretnost djece koja su bila potaknuta na razvoj osnovnih motoričkih oblika kretanja u odnosu na one koja nisu. Razlika se vidi i kod djece koja se primjerice uključe u univerzalnu sportsku školu kao predškolci. Kako između ostalog vodim i školu plivanja za djecu vrtićke dobi, vrlo često nailazim na slučaj da dijete koje je od svoje najranije dobi (treće godine) uključeno u program sporta propliva brže od onih koji to nisu. Okruženje koje je stimulativno za dijete primjereno za njegovu dob doprinosi razvoju velikog broja neuronskih putova i stvaranju bogate neuronske mreže, te povećava mogućnost za kasnije dostizanje urođenih potencijala.

Djeca u vrtićkoj dobi trebaju u sklopu vrtića dnevno organiziranu fizičku aktivnost uz neizostavno i obaveznu obiteljsku aktivnost. Potrebno im je ponuditi što raznovrsnije sadržaje da bi se njihov lokomotorni sustav što bolje razvijao. Kao roditelj, osim što svoje dijete možete upisati u neki oblik organizirane kineziološke aktivnosti možete ga jedan dan odvesti na vožnju biciklom, jedan dan igrati nogomet ispred zgrade, treći dan igrati badmington, a za vikend prošetati Sljemenom. Da bi dijete usvojilo zdrave navike i aktivan način života potreban im je vaš primjer kao roditelja.