UTJECAJ KARANTENE NA DJECU

UTJECAJ KARANTENE NA PONAŠANJE DJECE

Piše: Maja Vukoja, dr.med., specijalist psihijatar

Ono što svi roditelji žele jest da djetinjstvo njihove djece bude bezbrižno, a redovito i bezbrižnije nego što su ga oni sami imali, to je nešto urođeno u čovjeku kad dobije potomke.

No, život nam nosi razne izazove, u kojima se nađemo sasvim nespremni te ni sami ne znamo kako postupati, koji stav zauzeti i kako pojasniti novu situaciju našoj djeci. Našli smo se u vrlo intenzivnoj i izazovnoj godini gdje kao da se slažu izazovi jedan na drugi i u kojoj je majka priroda vrlo kreativna pri osmišljavanju i nizanju nepredvidljivih situacija pred nama. Situacije su to na koje nismo navikli niti mi odrasli, a osobito djeca.

Da ne ponavljamo što nas je sve zadesilo od početka 2020. godine, jer smo svi svjesni i pratimo situaciju o kojoj nas redovno izvještavaju svi mediji. Na početku ove nove pedagoške godine odvrnuti ćemo se na „new normal“ situaciju koja je vezana uz epidemiju Korona virusa i u ovom ćemo članku govoriti o utjecaju straha od virusa i izolacije od prijatelja i svakodnevne rutine na zdravlje djece.

Život koji smo poznav ali preko noći je nestao i skoro pa preko noći smo svi se pronašli zatvoreni u svojim domovima, bez druženja s prijateljima, odlaska u vrtić, školu, kino, kazalište, igraonice... Bez redovite dnevne rutine, koja nam je u normalnom vremenima predstavljala kompleksan svakodnevni izazov. Ponekad smo se, umorni od obaveza žalili bližnjima na tu ubrzanu svakodnevicu sa željom da stane i smiri se, da dobijemo prostora za disanje i vremena za sve aktivnosti koje ne stignemo obavljati u redovnom životu. Tada je majka priroda rekla STOP. Odjednom je sve usporilo, život se je zaustavio i svi smo dobili priliku da udahnemo i razmislimo o situaciji i svom položaju

u njoj. Pod svi mislimo na nas odrasle, no što je s našom djecom? Kako se je ova situacija odrazila na njih, njihov život, rutinu i osjećaj pripadnosti životu koji su do sada vodili?

Na žalost izolacija se je odrazila i na našoj djeci. Neka djeca su izvrsno prihvatila ostanak kod kuće, no u ovom članku pozabaviti ćemo se negativnim učincima izolacije na našu djecu i stanjima koja je ona posljedično izazvala u našim najmlađima. Posljedice odvojenosti od dnevne rutine su najmanje što smo željeli svojim najmlađima, najnježnijima i najkrhkijima.

Neka su djeca ovaj period izolacije koji je iza nas izvrsno prihvatila, dok je ona kod nekih izazvala regresiju i posljedićno u njihovom ponašanju možemo primjetiti slijedeća stanja: - zbunjenosti - povećane aktivnosti nervoze i svadljivosti poremećaja raspoloženja poremećaja spavanja noćnih strahova (naročito uslijed potresa) zaostajanja u svakodnevnim obavezama česte uporabe računala i mobilnih uređaja.

Dinamiku u obitelji promijenila je i činjenica da su i mnogi roditelji radili od kuće, što je kod neke djece dodatno kompliciralo situaciju. Roditelji su bili ovdje, a u stvari se nisu mogli posvetiti djeci. Ova situacija se je negativno odražavala na cijelu obitelj, jer uslijed dnevnog radnog rasporeda, roditelji su morali brinuti i o dnevnoj rutini i potrebama djece, što nikako nije bilo lako. Pomiriti radnu rutinu u obiteljskom domu, kada su u njoj prisutna i

djeca stvaralo je dodatan pritisak i podizalo tenzije u obitelji. Posebno kod roditelja djece školske dobi.

Onda se u Zagrebu dogodio i potres. Jedan sasvim novi oblik stresa zahvatio je naš glavni grad i izazvao materijalne, ali i psihičke posljedice kod svih koji su ga doživjeli. U izazovima nevjerice i straha roditelji su trebali pokazati hrabrost i pozitivne emocije prema djeci kako bi umanjili njihov stres i neizvjesnost, što nikako nije bilo lako. Uslijed izoliranosti od kolektiva, prijatelja i svakodnevne rutine, djeca su osjećala novu vrstu straha danima nakon potresa, na koji nisu mogla utjecati.

Ipak, početak ljeta donio nam je privremeno olakšanje i unatoč tome što korona virus nije nestao, brojke su postajale zanemarive, a i simptomi virusa blaži. Vrijeme je bilo toplije, djeca su više vremena provodila na otvorenom, što u moru, parku ili izletištima u prirodi. Mjere su popustile i naši su životi poprimali onu svakodnevnu sliku od ranije, sliku normalnog i bezbrižnog života.

No, dolazi nam jesen i svi znamo da brojke ponovno rastu. Pred nama su novi izazovi i novi uvjeti života u našoj okolini.

Kako objasniti djeci da ih ponovno čeka drugačiji život koji će možda potrajati dulje obzirom da uskoro dolazi zima? Kako im u ovim nezahvalnim životnim okolnostima ne oduzeti ono što im je najvažnije, njihovo djetinjstvo?

Evo nekih savjeta da olakšate djeci i sebi razdoblje koje nas čeka

Prije svega ostanite pozitivni i ne dopustite da strah nadvlada. Pred djecom ne pokazujte pretjeranu zabrinutost i paniku koje bi ih mogle dodatno uznemiriti. Vašu strepnju i zabrinutost djeca osjećaju i više no što se vama čini i tada i sama postaju ustrašena, što dalje može dovesti do razvoja nekih novih strahova, a posljedično i do anksioznosti. Sva ta stanja želimo izbjeći, stoga imajmo na umu da će naša djeca biti dobro, jedino ukoliko smo mi dobro.

Potičite ih na razgovor u kojem će oni sami pričati kako se osjećaju. Razgovor je najmoćnije oružje protiv negativnih emocija i putem zajedničke komunikacije roditelj – dijete vaši će mališani lakše upravljati svojim osjećajima, jer će razumjeti što se zbiva oko njih i lakše će situaciju procesuirati. Pitajte ih kako bi im vi mogli olakšati. Pozitivan stav ovdje igra ključnu ulogu, jer pozitivan stav roditelja reflektira se na dijete i ono postaje otvorenije i pozitivnije. Roditelj ovdje mora preuzeti vodstvo i odigrati ključnu ukogu u izgradnji djetetovog stava o novoj situaciji, osobito kod vrtićke i predškolske djece.

Koristite stečena iskustva iz razdoblja proljetne karantene. Pričajte s djetetom o tom razdoblju i podsjetite se skupa što je sve potrebno činiti kako bi se zaštitili od razbolijevanja. Pri tom ne zaboravite dodati dozu humora u razgovor, kako on ne bi bio preozbiljan za djetetovu dob.

Maksimalno aktivirajte zanemarene aktivnosti kao što su društvene igre i aktivnosti na otvorenom, zajedno kao obitelj pogledajte dječji film ili crtić, osmislite neke nove igre ili sadržaje, kuhajte zajedno.

Provođenje zajedničkog vremena s djecom uvelike ojačava djetetov osjećaj sigurnosti, pripadnosti i samopouzdanja, a ovi su osjećaji vrlo bitni u razvoju djeteta, osobito u današnjoj neizvjesnoj i zbunjujućoj situaciji. Djeca će puno lakše prihvatiti situaciju ukoliko vide da ju i vi prihvaćate i da ne dramatizirate.

Iskoristite ovu povezanost kao priliku da učvrstite neka pravila i kućne zadatke. Ponovite stečena i nova pravila provođenja higijene u sklopu epidemioloških mjera. Pravila i zadaci će pomoći djeci da rade na sebi, vlastitoj odgovornosti, a time i na osjećaju kontrole.

Pokažite djeci kako razumijete da im je ponekad teško te da ni vi sami niste

navikli na ovakav način života, ali da će i to proći kao i da je najvažnije da se držite zajedno i budete jedni drugima podrška. Djeci ne treba lagati, niti se pred njima praviti da ova nova situacija ne postoji. Time gubite na vjerodostojnosti i dijete vam više neće vjerovati. Budite pozitivno realni s djecom, objasnite im situaciju i pravila kojih se svi moramo pridržavati i ponovite im kako će sve biti u redu.

Ukoliko osjetite da Vaša djeca imaju poteškoće u prilagodbi na cjelokupnu promjenu u svakodnevnom življenju, obratite se za pomoć dječjem psihologu ili psihijatru! Ukoliko svi vaši pokušaji ne rezultiraju pozitivnim stavom kod djeteta, možda je trenutak da razgovor preuzme osoba koja je školovana za ovaj oblik komunikacije i usmjeravanja djeteta u pozitivnom smjeru razmišljanja. Ne morate se sramiti povesti dijete kod stručne osobe, oni su tu za nas da nam pomognu kada nam je teško, a ova nova vremena vrlo su zahtjevna i za nas odrasle, a osobito za našu djecu. Stoga samo naprijed.

I ne zaboravite na sebe, često ponavljamo da, ako vi niste dobro, neće biti niti vaša djeca!

Brinite o svom psihičkom i fizičkom zdravlju i ne nasjedajte panici i strahu.

Uvijek budite najbolji primjer svojoj djeci i ne zaboravite da ste upravo vi njihovi najveći učitelji!