RADNE NAVIKE KOD DJECE

Neka djeca već u drugoj godini života svladaju vještine zahvaljujući kojima postaju samostalnija, dok druga ipak još dugo traže roditeljsku pomoć. Možda je početak nove vrtićke i školske godine prava prilika da djeca usvoje nove radne navike u obitelji i da im pružite mogućnost da preuzmu odgovornost za neke sitne aktivnosti koje će u budućnosti biti njihovi svakodnevni zadaci.

Najveća nagrada svakom roditelju je pogled na vlastito dijete koje je zdravo, veselo i lijepo napreduje. Ono čega najčešće nismo svjesni je da ono, u svakom trenutku, sve više napreduje i često nam se dogodi da čak i zadatke koje je dijete već neko vrijeme u stanju samostalno odraditi, radimo umjesto njega pod izgovorom kako je još malo i ne može samostalno obaviti dodjeljen mu zadatak.

U dobi oko druge godine kod djeteta se razvija volja, samosvijest te ono počinje vrednovati samog sebe. Usavršavaju se govor i motoričke sposobnosti i zadaci koje dajemo djeci postaju sve teži, a djeca sve upornija prilikom njihovog rješavanja. Kako vrijeme prolazi djeca će postupno stjecati sve više navika i sposobnosti, a samim time postati će sposobna preuzeti i izvršavati sve zamršenije zadatke. Upravo je dob oko dvije godine pravo vrijeme za uvođenje jednostavnijih svakodnevnih obaveza koje će kroz igru, smijeh i veselje vaše dijete s radošću izvršavati.

Ono što je važno jest odnos prema djetetu prilikom komunikacije zadatka. U početku neka to bude promatranje. Dijete neka promatra kako vi odrađujete zadatke pri čemu jasno komunicirajte način i razlog zbog kojeg to radite. Drugi korak je zajednička aktivnost odrađivanja zadatka, pri čemu ćete kroz igru i zajedničku zabavu u pozitivnom okruženju skupa napraviti potrebno. Tel treći korak je samostalna realizacija zadatka od strane djeteta. Radne navike se, kao i sve drugo, uči kroz iskustva te pokušaje i pogreške, ali u igri i pozitivnom okruženju. Ukoliko koristite naredbe ili povišeni ton, dijete će stvoriti otpor prema svakom zadatku na koji ga želite uputiti.

Sigurno da je svim roditeljima najvažnija sposobnost, koju bi dijete kao prvu radnu naviku trebalo usvojiti, pospremanje igračaka nakon igre. Svi smo se našli u situaciji da se, u dijelu stana namijenjenom za dječju igru, stvori toliki kaos da ne znamo od kuda krenuti slagati brojne igračke. Ponekad se uhvatimo kako te igračke automatizmom spremamo i više puta na dan, kako bi naš dom barem donekle izgledao kao mjesto za život, a ne kao kaotična igraonica koju je „pregazilo“ desetero djece.

Uvođenjem pospremanja u igru vaše dijete ne samo da će postati uredno nego će naučiti i klasificirati stvari. Kako to učiniti?

Prije svega oboružajte se strpljenjem i vremenom, kako bi prvo vrijeme i sami sudjelovali s djetetom u aktivnosti pospremanja igračaka. Biti će vam puno lakše ukoliko prema toj aktivnosti nastupite s pozitivnim stavom i sa osmjehom na licu. Kroz igru pokažite djetetu kako pospremanje igračaka može biti vrlo zabavno iskustvo. Pustite glazbu koju volite i slušate zajedno s djetetom, dignite rolete i pustite danje svijetlo u prostoriju (ukoliko je dan) i malčice otvorite prozor kako bi u prostoriju ušao svježi zrak. Stvorite

pozitivnu atmosferu u prostoriji. Naoružajte se strpljenjem i krenite! Isprva će se vaša aktivnost slaganja igračaka svoditi na to da vi pospremate igračke, dok dijete se igra tek pronađenim zaboravljenim igračkama ili vadi pospremljene igračke, jer se je baš tog trena odlučilo s njima poigrati. Takvo djetetovo ponašanje spriječiti ćete na način da mu okupirate pažnju i sistematizaciju igračaka pretvorite u zanimljivu igru. Pokušajte uključiti dijete u sortiranje igračaka na način da komunikacijom preuzmete njegovu pažnju i njegovu igru usmjerite upravo na traženu aktivnost. Bijeli medo ide na bijelu hrpicu, zajedno sa bijelom lopticom i bijelim autićem. Crvena kockica ide na crvenu hrpicu, zajedno sa crvenokosom lutkicom i crvenim cvjetićem... To je najefikasniji način na koji će dijete u početku naučiti razvrstavati stvari. Razvrstavanje će lakše usvojiti ukoliko zadatak koji mu dajete približite dobi djeteta i njegovim sposobnostima, pa tako primjerice u početku razvrstavanje možete organizirati prema bojama ili oblicima. Nabavite nekoliko kutija za igračke. U jednu dijete može slagati lutkice ili autiće, u drugu kockice, u treću slagalice ili knjigice i tako redom... I ono što je važno, dozvolite djetetu da samostalno ubacuje igračke i ukoliko pogriješi. Ne korite ga, već mu blagim glasom objasnite gdje da pospremi igračku. Pored razvijanja pozitivne navike spremanja igračaka, na ovaj će se način razvijati i mentalne sposobnosti kod djeteta, a sve kroz veselu i bezbrižnu igru. Dijete tako brzo uči donositi odluke, upoznaje se s novim pojmovima (sortiranje po obliku, veličini, boji), te na taj način obogaćuje svoj rječnik. Nove kategorije kao što su veliko-malo, visoko-nisko, mekanotvrdo, žuto-zeleno, ulaze u svakodnevnu upotrebu.

Nakon što je dijete razbacalo igračke po cijeloj sobi, valja ih pospremiti, a zabavnije je kada to pospremanje ima svoj smisao. Dijete će lakše usvojiti naviku pospremanja igračaka, a kroz tu aktivnost se i dobro zabaviti. I ne zaboravite dijete nagraditi za dobro obavljen posao. Da li će to biti samo pohvala ili neka druga nagrada odlučite sami, ali morate znati da je pohvala vrlo važna, jer ona daje djetetu samopouzdanje i volju da ponovi radnju.

Što kada dijete odbije pospremiti igračke?

Naravno da svaka nova aktivnost u djetetu pobuđuje interes, međutim s vremenom zanimanje za tu aktivnost opada i dijete počinje stvarati otpor prema ponavljanju naučene vještine. Upravo u ovom trenutku morate ostati dosljedni i uporni kako bi aktivnost prerasla u radnu naviku koju će dijete usvojiti i koja će postati rutina u djetetovom ponašanju. A to i je smisao radne navike, zar ne?

Dakle, kao što smo ranije naglasili, s vremenom igra prerasta u rutinu i radi dosade koju ta rutina djeci stvara vrlo se često počinje pojavljivati otpor kod djece. Djeca počinji izmišljati razne isprike kako ne bi obavila svoje zadatke. Potaknite ih i pomozite im, nemojte ih uvjetovati, niti nastupiti naređivačkim tonom, jer će se svaka vaša negativna emocija kontraproduktivno odraziti na djetetovu volju i ponašanje.

Ukoliko potaknete dijete na način da se isprva i sami uključite u aktivnost, zasigurno ćete mu pružiti pozitivan primjer, a to možete učiniti na nekoliko sljedećih načina: ■

Ukoliko dijete ne zna od kuda bi počelo, potaknite ga i pomozite mu u odluci. Pokušajte ga razgovorom ili vlastitim primjerom navesti da odluči od kuda da krene.

Ukoliko djetetu pažnju skrene neka od zagubljenih ili omiljenih igračaka, sklonite ju sastrane i obećajte djetetu da će imati priliku poigrati se, ali nakon što dovrši zadatak

Ukoliko dijete odbija pospremiti neku od svojih tvorevina koje je neko dulje vrijeme kreiralo (dvorac od kockica, pista s autićima, kuća za lutke), dozvolite mu da poživi još koji dan. Dijete je ponosno na izgrađeno i možda bi se još malo poigralo. Sklonite djetetovu kreaciju na sigurno mjesto gdje neće smetati i omogućite mu da se još koji put poigra. Nakon što izgubi interes, zamolite dijete da rastavi i uredno posloži i taj dio igračaka.

Male mudre glavice zasigurno će se dosjetiti i upotrijebiti argument tipa „Zašto da pospremim igračke, kada ću se sutra ponovo igrati s njima?“. Djetetu blago i nenametljivo objasnite da će, ukoliko igračke budu uredno posložene, sutra lakše pronaći omiljenu igračku, a dom će biti uredan i imati će više prostora za druge vrste igara. I zapamtite, pospremanje igračaka najčešće je prva navika koju dijete usvaja, ali ako uspješno naučite dijete ovoj navici, sve ostalo će vam lako krenuti od ruke. Zato se naoružajte strpljenjem i pozitivnim stavom i prionite zajedno sa svojim djetetom u avanturu pospremanja igračaka.