Stranica 22
Krtica
Pričaonica Kruh – blaga opomena i tiha mudrost – Kruh je neprocjenjivo blago, Božji dar nama – završila je rečenicu vjeroučiteljica baš kad je zazvonilo za kraj sata. Razgovarali smo o kruhu i Božjim darovima jer sutra je Dan kruha. Išla sam kudi tužna i jadna razmišljajudi što du sutra donijeti u školu jer baka nije bila kod kude pa mi ništa nije mogla ispedi. Došla sam doma, a u kudi sam osjetila toplinu i ugodan miris svježe pečenog kruha i kolača. Znala sam da se baka vratila i time me ugodno iznenadila. Ušla sam u kuhinju i na velikom starom stolu ugledala velik mirisni kruh. Baka je iz pednice vadila kolače, a ja sam ju upitala mogu li uzeti krišku kruha. – Pričekaj da se ohladi – rekla je baka. Nisam mogla odoljeti kruhu pa sam odlučila odrezati krišku. Kruh je bio na rubu stola te mi je, kako sam rezala, kriška pala na pod. Kada sam htjela odrezati drugi komad kruha, baka me pogledala i opomenula da to što radim nije u redu. Rekla mi je da se, kad je ona bila mala, kruh jako cijenio i smatrao jako vrijednim, da je nekima bio i jedino što su imali za jelo te je bio jedna od najvažnijih namirnica. Žene su ga vrijedno mijesile, a muškarci su se mučili uzgojiti pšenicu kako bi imali kruha. Nadodala je i da u svijetu ima puno gladnih, a da mi ovdje gazimo i bacamo kruh dok oni umiru od gladi. Rekla mi je da ja imam kruh, ali da ga mnogi nemaju i da bi bili sretni kad bi ga imali. Sljededi sam dan u školu donijela kruh. Bila sam sretna što ga imam i što imam tako dobru baku koja me svemu pouči. Odlučila sam da du više cijeniti kruh, radovati se kad ga imam i paziti na svaku njegovu mrvicu jer on je neprocjenjivo blago. Marija Branovid, 7.b
Nije sve onako kako misliš Moji su preci podrijetlom iz Indije. Živjeli su nomadskim životom. Ne znam kako je bilo prije, ali znam kako je danas. Često smo tretirani kao građani koji pripadaju najnižem sloju društva. Ima jako mnogo predrasuda o Romima za koje ni sama ne znam. Znam da, kad čujete za Rome, prvo što vam pada na pamet je da smo prljavi i da ne želimo raditi. Ali to nije istina. Neka svatko misli što hode. Ja i Romi koji žive u Orehovici znamo da to nije istina. Neki nas vole, a neki ne, ne mogu im pomodi. Kad me netko sretne na ulici, često me odmjerava od glave do pete. Tada se osjedam vrlo neugodno i povrijeđeno, a to ne proživljavam samo ja, nego i svi ostali Romi. Zato, kad sljededi put sretneš Roma, pruži mu priliku da ti pokaže da nisu sve predrasude istinite. Jer nije sve onako kako misliš. Petra Balog, 7.a
Hrvatska u mom srcu Najdraža zemljo! Najveda ljubav i velika nada. Jedna i jedina Hrvatska. Pitali su me: „ Što to ima u toj zemlji da je tako posebna? “ „Zar još uvijek ne znate?“ „Zemlja iz snova! Najdraža, najbolja, nezamjenjiva.“ Kroz povijesti je Hrvatska mnogo propatila i toliko puta se borila, imala je uspone i padove, ali danas je opet ovdje. Jača nego ikad! Nikada nisam ni pomislila da bih mogla biti tako sretna ovdje. Jedina želja mi je da Hrvatska u bududnosti ostane takva kakva je, baš takva je savršena! Petra Juras 8.b