Politika
Neđelja, 7. jun 2020.
Reagovanje na tekst poslanika Milana Kneževića
evropskih poslova Hrvatske Gordan Grlić Radman
nsa da do kraja juna otvori poglavlje osam Promjene granica na Balkanu su nezamislive - Na Balkanu su promjene granica nezamislive, iako se o tome i zna razgovarati ali ne sigurno nasilnim putem, kaže ministar Grlić Radman, odgovarajući na pitanje da li ga plaše tenzije koje na Balkanu postoje. Promjene granica su se, kako kaže, dogodile prije sto godina kada su mirotvorci donosili odgovarajuće odluke. - Ali danas je Evropa živa i mir je nedjeljiv i stabilnost i mislim da bi to bila velika avantura i rizik ulaziti u neke nove sukobe – navodi Grlić Radman. Upitan što očekuje od dijaloga Kosova i Srbije pod vođstvom Miroslava Lajčaka, Grlić Radman kaže da je Lajčak
postignuće – navodi on. U odluci da EU otpočne pregovore sa Sjevernom Makedonijom i Albanijom najveći je Hrvatski doprinos, smatra Grlić Radman. - Držimo da je to naše najveće postignuće, jer smo imali zemlje koje su se u oktobru tome protivile, poput Francuske i Holandije, ali nama je bilo jako stalo da i njima i drugim državama objasnimo da je zemljama Balkana važno omogućiti evropsku perspektivu. Zalagali smo se prvo za to, da bi ojačali tu podršku. Neke su zemlje bile indiferentne pa je trebalo ulagati dodatne napore kako bi se osvijestile, a ovim zemljama skeptičnim je trebalo pojačanom argumentacijom obasniti što znači jugoistok Evope, i koliko je važno za stabilnost tih zemalja da budu u fokusu EU. Željeli smo to pokazati upravo na primjeru zapadnobalkanske šestorke – ocjenjuje Grlić Radman.
PROŠIRENJE
Kruna hrvatskog predsjedavanja je, dodaje on, zagrebački samit, koji iako održan u formi video-konferencije, rezultirao je usvajanjem Zagrebačke deklaracije, koja je važna za evropsku pespektivu. Na pitanje da li smatra da je zagrebačkom samitu nedo-
profesionalac i da pregovore neće posmatrati sa pozicije Slovačke koja nije priznala Kosovo. - Činjenica da je Kosovo priznato u većini zemalja EU, u pet nije, pokazuje da postoji volja ali ne postoji instrument u tim zemljama, koje same imaju određenih problema. Postoji bojazan i strah kod zemalja koje nijesu priznale Kosovo, ali kada bi se institucije osnažile tako da bi spriječile bilo kakav seksecionizam, sigurno da bi i sigurnost i uvjerenje tih zemalja raslo i ne bi bilo nikakvih problema priznati nezavisnost Kosova - zaključio je Grlić Radman.
Na pitanje da li smatra da je zagrebačkom samitu nedostajala tema proširenja, koja zvanično nije bila na agendi, Grlić Radman tvrdi da se radi o igri riječi. - To su semantičke manipulacije koje nemaju uporište. Ako ste kandidat, pitanje proširenja se podrazumijeva, ono ne treba biti posebno naglašavano - ističe hrvatski ministar stajala tema proširenja, koja zvanično nije bila na agendi, Grlić Radman tvrdi da se radi o igri riječi. - To su semantičke manipulacije koje nemaju uporište. Ako ste kandidat, pitanje proširenja se podrazumijeva, ono ne treba biti posebno naglašavano - ističe hrvatski ministar. Govoreći o evropskoj perspektivi Crne Gore i nekadašnoj ideji Žan Klod Junkera da bi do 2025. godine neka od zemalja Balkana mogla biti dio EU, Grlić Radman kaže da je takva ocjena „relativna“ - Iz aspekta Brisela možda realno i blizu, vama možda djeluje daleko jer biste vi možda najradili to postali sjutra, kao što bismo mi bili članica Eurozone – kaže naš sagovornik. Dodaje i da trenutak za proširenje EU nije idealan, jer se nakon krize korona virusa, snage moraju konsolidovati i fokusirati na saniranje posljedica koje je virus ostavio na privredu zemalja članica.
GRANICE
Upitan kada će Hrvatska otvoriti granice za Crnu Goru, ministar Grlić Radman kaže da se prvo moraju poštovati preporuke EK, koje, kako kaže, razlažu postupak otvaranja granica. - Kada su u pitanju treće zemlje, one koje nijesu članice EU, onda svakako da tu gledamo zajedničku strategiju, a ona bi vrlo skoro mogla uslijediti i mislim da nijedna zemlja u susjedstvu neće biti zakinuta – kaže on, dodajući da se saobraćaj uspješno ostvaruje. - Svako iz Crne Gore ko može imati neki razlog da uđe u Hrvatsku, lični, privredni, rezervaciju u hotelu mi smo tu apsolutno vrlo okrenuti da djelujemo pozitivno i nema tu nikakvih prepreka u smislu da bismo nekog vraćali. Oko 4.000 crnogorskih građana je već prešlo granicu, odvija se sve normalno - rekao je Grlić Radman. Govoreći o tenzijama na Balkanu koje su se pojavile
zbog odluka donesenih u vrijeme pandemije, Grlić Radman kaže da je korona virus unio dosta nemira i u evropske i u svjetske poretke, a o odluci Crne Gore da ne otvori granice za zemlje koje imaju preko 25 aktivnih slučajeva na 100.000, kaže da je to odluka koja zavisi od zemlje, te da niko nema pravo da se ljuti. - To je stvar zemlje i svaka ima svoje razloge zašto uvodi određenje mjere. Mi npr., unutar EU moramo to pokazati kao zemlja članica koja ima prava i obaveze i moramo postupati jedinstveno, ali nijesu sve države bile jedinstvene. Imate primjer Austrije, koja je otvorila granice za nekoliko zemalja, ali ne i za nas – navodi hrvatski ministar. - Reagovati burno nema razloga, imamo vrlo odgovornu ulogu u svemu ovome i morate koristiti politički alat kako biste nešto unaprijedili, a ne kako biste nešto unazadili – zaključio je Grlić Radman. Jovana ĐURIŠIĆ
k spreman za razgovor sa crnogorskim kolegom Milom Đukanovićem
ovem ga odmah nakon izbora razgovor odmah nakon izbora u Srbiji. On je naveo da je uvijek spreman za razgovor i da se nada da će se Đukanović
odazvati njegovom pozivu. Nije htio da komentariše izjavu crnogorskog ministra spoljnih poslova Srđana Darmanovića koji je kazao
da u ovom trenutku nema potrebe da se alarmira NATO zbog trenutnih nesporazuma sa Srbijom. - I tamo će izbori uskoro. Po-
3
gledajte kakve ideje ljudima padnu na pamet pred izbore, pa što ne bi njima u Crnoj Gori - kazao je Vučić za TV Prva. R. P.
Zadah karaktera To što Milan Knežević osjeća, taj vonj izlučevina koje mu se slivaju po licu, što se dešava kad se pljuje poviše sebe na mrtve heroje, to se ne može sprati vodom ili oguliti prljavim rukavom poslaničke košulje. Ne, to će ostati na Milanovom licu, kao smrdljivi trag na licima onih spremnih, zarad lične koristi ili dnevne politike, da u blato odbace moralne norme Nakon što je krupnim lažima i sitnim istorijskim podmetanjima pokušao da, kao grobarski šegrt, čeprka po slavnoj prošlosti Koče Popovića, španskog borca i partizanskog komandanta, Milan Knežević se, u javnosti razobličen mojim tekstom ,,Nekoliko istina o četničkim lažima“, iz sopstvene mreže obmana pokušao iskobeljati – novim lažima i novim skrnavljenjem sjećanja na mrtve ljude. U nedostatku argumenata, nesposoban da se izbori sa činjenicama koje ga razobličavaju, jurišnik Fronta se poslužio onim što se, makar u slobodarskoj i čojskoj Crnoj Gori, nikad ne smije raditi: umjesto odgovora meni, ostrvio se na mog mrtvog oca. I to čime, izraubovanim paškvilama srpskih nacionalista, probuđenih četničića iz vremena Miloševića i Memoranduma SANU? Onim opskurnim podmetanjima kojim se svojevremeno, bezuspješno, pokušala oblatiti porodica Đuranović sumanutom tezom da su, dok su bili partizani - bili četnici!? O kojem se moralnom glibu radi na koji se Milan Knežević slavodobitno poziva, govori i podatak da se Veselinu Đuranoviću imputira da je bio saradnik okupatora – i dok je bio zatvoren u italijansko-četničkom logoru na Zabjelu! I to zajedno sa svojom majkom Anom, rođenom Krivokapić, koja je - baš kao i moj otac Veselin - sedam mjeseci provela u logoru, do kraja septembra 1943. godine i pada Italije. Otac je, 17. maja 1943. godine napunio sedamnaest godina. Zaboga, jesu li ga u logoru poslužili – makaronama? E, to je ,,istorijska istina“ koju pokušava - tri decenije nakon što su je odbačili čak i papučari Slobodana Miloševića i Momira Bulatovića - da proturi Milan Knežević, novočetnik. Kakva morbidna zamjena uloga. Samo u novočetničkoj, revidiranoj istoriji, partizani Koča Popović, Veselin Đuranović ili njegov brat, narodni heroj Vlajko Đuranović, postaju četnici, a četnički zločinački koljači popovi Maca Vukojičić i Milorad Šijak bivaju proglašeni svecima Srpske pravoslavne crkve. Kanonizacija zločina. Eto đe je zaglavio Milan Knežević, iz partizanske porodice. Neljudski napad na mrtvog čovjeka prava je slika dna, moralne bijede. Iskreno, nijesam očekivao da će Milan Knežević, kojeg sam mislio da poznajem, pasti tako nisko. I da će, poput nekog političkog lešinara, pokušati da svoju povrijeđenu sujetu hrani mrvicama laži, koje su odbacili čak i politički protivnici mog mrtvog oca. Ali to već nije moj problem, već poslanika Demokratskog fronta kome je očito draži dan kada ga po ramenu tapšu Dražini sljedbenici nego godine prezira koje će da trpi. Jer, to što Milan Knežević sada osjeća, taj vonj izlučevina koje mu se slivaju po licu - što se zakonomjerno dešava svima koji pljuju poviše sebe na mrtve heroje - to se više ne može sprati vodom ili oguliti uprljanim rukavom poslaničke košulje. Ne, to će ostati na Milanovom licu i licima svih koji zarad lične koristi bacaju moral u prljavštinu dnevne politike. Smrdljivi trag, zadah karaktera koji je isplivao na površinu. A što se tiče Milanovog istorijskog izleta i ,,otkrića“ o martovskim pregovorima 1943. godine – opet je, jadni novopečeni istoričar, učio iz neke ,,nove četničke istorije“ kad je ono lupao po Guglu. Jer, da išta zna o partizanskoj istoriji, bilo bi mu poznato da martovski pregovori 1943. godine, vođeni u jeku operacije ,,Vajs“, nijesu nikakva istorijska novost, da je nekoliko knjiga napisano o njima... I što je najvažnije: nijesu rezultirali nikakvim sporazumom već – razmjenom zarobljenika, a Titova je NOVJ uspjela da u međuvremenu forsira Neretvu i sa 4.500 ranjenika pobjegne iz obruča. Inače, martovski pregovori su vođeni u 1) Gornjem Vakufu 11. marta, gdje su u partizanskoj delegaciji bili Milovan Đilas, Vladimir Velebit i Koča Popović, 2) u Sarajevu 15. marta, uz prisustvo Velebita i Đilasa i 3) u Zagrebu 17. marta, gdje je putovao samo Velebit... Dakle, Koča Popović nikada nije pregovarao ,,u ustaškom Zagrebu“ kako somnabuli Knežević, već je u to doba bio sa svojom Prvom proleterskom brigadom i forsirao Neretvu i razbijao četnike majora Ostojića i čiča Draže - na buljuke, da se nikad više ne oporave. Eto, to je puna istina. Ko hoće još detalja, savjetujem da pročita knjigu ,,Martovski pregovori 1943“, autora Miša Lekovića, memoare Đilasa ili dnevnik Koče Popovića... A što se tiče Milana Kneževića, neka mu je široko polje; neka nastavi da maše četničkim barjakom, revidira istoriju a istovremeno nariče o antifašističkoj tradiciji svoje porodice. O njegovoj porodici i njegovim porodičnim grobnicama od mene neće čuti nikada ni jednu riječ. Prosto, nije to moj moralni kodeks. A taj nepodnošljivi vonj, što Milan osjeća? E, tu ne mogu ništa, niti je moja krivica. To će ga vječno pratiti, nakon čeprkanja po tuđim grobovima, to je zadah njegovog karaktera. Draško ĐURANOVIĆ