Neđelja, 27. jul 2025. | Podgorica, Crna Gora | Godina LXXXI / Broj 21416 | Prvi broj izašao je 24. oktobra 1944. u Nikšiću | pobjeda.me | Cijena 1 euro NE! RATU U UKRAJINI
PUCNJI U NAJBLIŽE: Za tri dana četiri ubistva u porodicama, crnogorska javnost poziva na odgovornost, institucije nemoćne
Patrijarhalna struktura i društvene norme „opravdavaju“ kontrolu, dominaciju i zlostavljanje unutar porodice, posebno u manjim, ruralnim sredinama u kojima dominira kultura sramote i trpljenja. Zaista je neophodno da se uključimo svi, relevantne institucije sistema, nevladine organizacije, ali i svaka građanka i građanin Crne Gore, jer nasilje nije porodična stvar, ono ostavlja posljedice na cjelokupno društvo. Ovo je trenutak u kojem svi moramo priznati da je sistem zakazao – istakla je Neda Radović iz NVO Sistem
Kotoranka ispričala za Pobjedu kako je 12. jula štićenik Specijalne bolnice za psihijatriju u Dobroti pokušao da provali u njihovu kuću
BUDVA: Dvostruko ubistvo na Slovenskoj plaži
Član Odbora za izbornu reformu kazao da će se na jesen nastaviti rad na izbornim zakonima, te da će se dogovoriti model za otvorene liste
Predsjednik Crnogorskog turističkog udruženja kaže da Crna Gora danas plaća ceh neznanja, bahatosti i ignorisanja struke Radulović:
Špic sezone je izostao, prihodi tonu, a država više ubira od onih koji jedva opstaju. Porezi i dažbine obesmislili su konkurentnost, a ponašanje institucija je daleko od odgovornog. Ono što gledamo – nije struka. Ovo je sunovrat. Gubitak ključnih tržišta i neodrživo poslovno okruženje nijesu incident – već očekivana posljedica godina neznanja, nečinjenja i možda namjere - poručuje Radulović STR. 5.
Sonja Biserko, predsjednica Helsinškog odbora u Srbiji, kaže da je ,,srpski svet“ ogledalo regionalne politike srpske vlasti
Prof. dr Vesna Maraš o značaju Leksikona vinogradarstva i vinarstva Crne Gore koji je objavila Crnogorska akademija nauka i umjetnosti
Afere Andrije Mandića koje se posljednjih mjeseci vezuju za njegove bliske saradnike i rodbinu — uključujući navode o zloupotrebama u javnim nabavkama, sumnjivim kadrovskim postavljenjima i finansijskim malverzacijama — ozbiljno podrivaju njegov politički autoritet i kredibilitet. To ga čini veoma ucjenjivim i primorava da još čvršće uskladi svoju poziciju sa interesima Aleksandra Vučića - kaže Biserko
2. i 3.
Institut alternativa kritikuje predloženi zakon o Agenciji za nacionalnu bezbjednost
PODGORICA – Nema
opravdanog razloga da se Prijedlog zakona o Agenciji za nacionalnu bezbjednost u nekoliko dana „provuče“ kroz skupštinsku proceduru, bez bilo kakve prethodne rasprave i konsultacijasaopštio je juče Stevo Muk, predsjednik Upravnog odbora Instituta alternativa.
Naročito, kako je kazao, jer je riječ o zakonskom tekstu koji sadrži brojne bitne nedostatke u pogledu daljeg ograničavanja sudske kontrole primjene ovlašćenja službenika ANB -a, potpunog izuzimanja iz sistema javnih nabavki i uvođenja potpune diskrecije u zapošljavanju.
- Teška su i bolna iskustva našeg društva sa bezbjednosnim službama, kršenja ljudskih prava i zloupotrebe kojima smo svjedočili, i zbog kojih se sudi bivšim rukovodiocima ANB-a, brojne otkrivene i objavljene, i druge afere koje su ostale nedovoljno istražene.
Sve to nije bio dovoljan razlog da se Vlada Crne Gore savjesno i odgovorno odluči da otvori široku raspravu, objasni razloge donošenja zakona, odnosno ciljeve koje želi da postigne i razloge koji su ih opredijelili za pojedina zakonska rješenja - rekao je Muk.
Prema njegovim riječima, otvoreno je pitanje ko su autori ovog prijedloga zakona, ko ga je pisao i u kojem vremenskom periodu i sa kojim ciljevima.
- Nije poznato da li je i sa kojim međunarodnim organizacijama ovaj prijedlog zakona konsultovan i ima li podršku EU za ovaj zakonski projekat. Ovdje nije riječ samo o pitanju iz oblasti bezbjednosti, već o nizu pitanja iz oblasti ljudskih prava, zapošljavanja u skladu sa zaslugama, odgovornosti prema drugim granama vlasti - dodao je Muk u saopštenju. Naveo je da Prijedlog zakona o Agenciji za nacionalnu bezbjednost, jedan državni „organ koji u našem pravnom sistemu, predstavlja izolovano ostrvo, sa vrlo malo kontrole, odgovornosti i transparentnosti“, sada dodatno izopštava iz sistema i uvodi još manje kontrole i odgovornosti.
- Prijedlog zakona predviđa da se na sve nabavke ANB-a – uključujući one koje nemaju bezbjednosni karakter – ne primjenjuju propisi o javnim nabavkama, već isključivo interne procedure koje određuje direktor Agencije, čime se ukida važeći sistem diferenciranih postupaka i otvara prostor za netransparentnu, diskrecionu potrošnju bez spoljnog nadzora, što predstavlja ozbiljan korak unazad u pogledu
Sonja Biserko, predsjednica Helsinškog odbora u Srbiji, kaže da je ,,srpski svet“ ogledalo regionalne politike srpske vlasti
zakonitosti i fiskalne odgovornosti - rekao je Muk. U pogledu sudske kontrole ovlašćenja službenika ANB-a, istakao je, ovaj prijedlog zakona predstavlja veliki korak unazad.
- Prijedlogom zakona se ne sprovodi unapređenje u odnosu na problematična pitanja sudske kontrole i odobravanja primjene ovlašćenja, na koja smo ukazivali i ranije, zajedno sa drugim nevladinim organizacijama. Zabrinuti smo da je suprotno Ustavu i međunarodnim standardima zaštite ljudskih prava propisano ovlašćenje ANB-a da bez sudske odluke pristupa podacima iz pisanih i elektronskih evidencija državnih organa, organa državne uprave, lokalne samouprave, pravnih lica i drugih subjekata koji vode pisane i elektronske evidencije, ovlašćenje ANB-a da bez sudske odluke tajno prikupi podatke o elektronskoj komunikaciji korisnika, koja sadrži podatke o saobraćaju i lokacijama, kao i podatke o neuspješnom uspostavljanju elektronske komunikacije, kao i ovlašćenje ANB-a da bez sudske kontrole prikuplja podatke pregledom informaciono-komunikacionih sistema državnih organa, organa državne uprave, lokalne samouprave, lokalne uprave i pravnih lica koja vrše javna ovlašćenja - objašnjava Muk. Dodaje da dok se važećim zakonom propisuje da se radni odnos u ANB -u može zasnovati bez javnog oglašavanja, u prijedlogu zakona izričito se navodi da se zasniva bez javnog oglašavanja. - Tako se ono što je ranije bila mogućnost, koja nažalost nije korišćena u praksi, sada izričito zabranjuje i onemogućava. Tako ANB za razliku od modernih službi u razvijenim zemljama, neće zapošljavati na osnovu javnih konkursa, čime se proces zapošljavanja zadržava u okvirima diskrecionog odlučivanja, na osnovama koje nemaju veze sa zaslugama. U Prijedlogu zakona nema ni odredbe koja propisuje da se prilikom zapošljavanja osigurava srazmjerna zastupljenost manjina, kao što je to slučaj u važećem zakonu - rekao je Muk. Ukazao je i na to da je u važećem zakonu propisana obaveza ANB-a da izvještava Savjet za odbranu i bezbjednost, ministra odbrane i načelnika Generalštaba Vojske Crne Gore u skladu sa zakonom. - U Prijedlogu zakona propisano je da „kada to nalažu razlozi nacionalne bezbjednosti, Agencija izvještava državne organe i organe državne uprave o podacima koji se odnose na njihovu nadležnost - kazao je Muk.
Afere Andrije Mandića koje se posljednjih mjeseci vezuju za njegove bliske saradnike i rodbinu — uključujući navode o zloupotrebama u javnim nabavkama, sumnjivim kadrovskim postavljenjima i finansijskim malverzacijama — ozbiljno podrivaju njegov politički autoritet i kredibilitet. To ga čini veoma ucjenjivim i primorava da još čvršće uskladi svoju poziciju sa interesima Aleksandra Vučića - kaže Biserko
BEOGRAD - Andrija Mandić je glavni eksponent Beograda. Eventualno raspisivanje izbora bilo bi u funkciji učvršćivanja prosrpske vlasti, a afere u kojima učestvuju njegovi rođaci i prijatelji čine ga ucjenjivim i primoravaju da još čvršće uskladi svoju poziciju sa interesima Vučića, rekla je za Pobjedu Sonja Biserko, predsjednica Helsinškog odbora u Srbiji.
POBJEDA: Koliko su ozbiljne spekulacije, koje se ,,guraju“ iz Beograda, da Vučić traži od Andrije Mandića da raspiše vanredne parlamentarne izbore na jesen i da Spajiću ponudi još jedan mandat na čelu Vlade?
R. P.
BIS ERKO : Te spekulacije mogu biti realne, ali zavise od više faktora, prije svega volje Spajića da pristane na takvu igru, zatim reakcije međunarodne zajednice i toga da li Mandić može da opravda vanredne izbore bez gubitka legitimiteta. Svakako je tendencija Beograda da pojača svoj uticaj u Crnoj Gori, da neformalno upravlja regionalnim partnerima kroz političku manipulaciju i kadrovske dogovore. Vučićev režim u kontinuitetu, posebno od 2020. godine, utiče na politička dešavanja u Crnoj Gori preko prosrpskih partija. Andrija Mandić je glavni eksponent Beograda, a eventualno raspisivanje izbora bilo bi u funkciji učvršćivanja prosrpske vlasti. Treba imati u vidu i regionalni geopolitički kontekst, rastuće tenzije na Balkanu (naročito oko Kosova i BiH), ali i odnose Srbije sa Zapadom i Rusijom. Beograd želi da učvrsti svoju poziciju u Crnoj Gori gdje je Zapad veoma prisutan. Čak se govo-
ri i skorom članstvu Crne Gore u EU što Beograd po svaku cijenu želi da spriječi. Treba svakako imati u vidu i koliko će EU i SAD tolerisati pokušaje političkog inženjeringa iz Beograda.
POBJEDA: Mandić je u posljednjih nekoliko mjeseci u problemu zbog niza afera koje ga prate, a u kojima učestvuju njegovi rođaci i saradnici - to njegovu poziciju čini veoma ucjenjivom. Može li se on otrgnuti uticaju Beograda ili baš sada, zbog pomenutih afera, mora da sluša?
BISERKO: Afere koje se posljednjih mjeseci vezuju za njego ve bliske saradnike i rodbinu — uključujući navode o zloupotrebama u javnim nabavkama, sumnjivim kadrovskim postavljenjima i finansijskim malverzacijama — ozbiljno podrivaju njegov politički autoritet i kredibilitet. To ga čini veoma ucjenjivim i primorava da još čvršće
uskladi svoju poziciju sa interesima Aleksandra Vučića.
P OBJEDA : Što Vučić hoće od Crne Gore, zar mu nije dosta problema u Srbiji?
Kako gledate na orden koji je dobio od novoustanovljenog mitropolita Metodijamožemo li reći da je to vraćanje usluge Vučiću?
BISERKO: Bez obzira na duboku krizu u Srbiji, Vučić ni u jednom momentu nije odustao od ambicije da zadrži politički, medijski i crkveni uticaj u Crnoj Gori, koju vidi kao dio tzv. srpskog sveta. Ona je ogledalo uspjeha njegove regionalne politike. Crna Gora je članica NATO i kandidat za EU. Za Vučića, svako jačanje crnogorske državnosti, posebno one koja se gradi na građanskom, proevropskom i antinacionalističkom temelju, direktno je u sukobu sa njegovim regionalnim aspiracijama i uradiće sve da zaustavi Crnu Goru. Time pokazuje da je i dalje ključni igrač u
regionu, a istovremeno i trajni faktor nestabilnosti. Orden koji je Vučiću uručio novoustanovljeni mitropolit Metodije u Crnoj Gori ima simboličku i političku težinu. Šalje se poruka o lojalnosti SPC prema Vučiću i vraćanju usluge za političku i medijsku podršku koju prosrpski faktori u Crnoj Gori dobijaju iz Beograda. U suštini, taj orden je potvrda savezništva i istovremeno podsjetnik da je uticaj Beograd intenziviran.
POBJEDA: Imamo takođe spekulacije da EU ,,gura“ DPS da uđe u Vladu sa PESom kroz podršku u parlamentu bez izbora, da bi kasnije na redovnim izborima
DPS možda mogao sam da formira Vladu i u nju uzme stranke nacionalnih manjina. Da li je to realno? Cijela priča je navodno potekla zbog usporavanja EU integracija Crne Gore?
BISERKO: Taj scenario nije nerealan, ali zavisi od više
POBJEDA: Sukob na relaciji premijer - predsjednik u Crnoj Gori podsjeća na isti u Hrvatskoj - sa stanovišta političke teorije dobro je da različite stranke vrše vlast, ali praksa u regionu govori drugačije. Zašto nije moguće prevazići lične sujete ili se radi o nečem drugom?
BISERKO: Sukob između premijera Milojka Spajića i predsjednika Jakova Milatovića sve više liči na paralizu vlasti, baš kao što je to slučaj u Hrvatskoj između predsjednika Milanovića i premijera Plenkovića. Međutim, postoji nekoliko dubljih razloga zašto te „kohabitacije“ u regionu gotovo uvijek postanu konfliktne. U mnogim postkonfliktnim i tranzicionim društvima, politika se ne vodi kao institucionalni proces, već kao borba za lični legitimitet, prestiž i moć. Umjesto saradnje, razvija se sukob ega i konkurencija za kontrolu političkog narativa. To prije svega govori da je institucionalna praksa u regionu fluidna. Jer, bez jake ustavne kulture i nezavisnog pravosuđa, sukobi ostaju neregulisani i eskaliraju. Dakle, nije problem u kohabitaciji kao takvoj — već u političkoj kulturi koja ne priznaje institucije kao prostor saradnje, već kao polje borbe za dominaciju. U tom smislu slučajevi Crne Gore i Hrvatske su simptomi dublje političke nezrelosti, a ne anomalije.
faktora: tempa reformi, Spajićeve sposobnosti da zadrži podršku sadašnje većine i pristanka Brisela da „prihvati“ DPS kao partnera. U suštini, ta vrsta spekulacija je odraz političkog vakuuma jer očito je da Brisel više ne vjeruje nijednom akteru i da traži način da Crna Gora ne sklizne u dalju regresiju. Činjenica je da je DPS državotvorna i proevropska partija koja je Crnu Goru takoreći dovela do vrata EU. Zato bi bilo realno da ova vrsta pragmatičnog pristupa postane i realna opcija. Međutim, ne postoji javan stav EU koji bi eksplicitno podržao ulazak DPS-a u vlast. Ali verujem u mogućnost da Brisel postane sve otvoreniji za „realpolitiku“ – uključujući i povratak DPS-a kao garanta stabilnosti, ako se ne vidi drugi izlaz iz zastoja. To bi svakako, po mom uvjerenju, bio način da se prevaziđe institucionalna kriza i gubitak evropske perspektive.
Violeta CVejIć
Član Odbora za izbornu reformu kazao da će se na jesen nastaviti rad na izbornim zakonima, te da će se dogovoriti model za otvorene liste i neposredan izbor predsjednika opština
PODGORICA – Čini mi se da se pomalo zlonamjerno plasira priča da od otvorenih lista, neposrednog izbora predsjednika opštine i ostalih važnih tema o kojima ćemo razgovarati, nema ništa. To nije tačno. Izborna reforma se nastavlja u septembru i svakako će i Zakon o izbornu odbornika i poslanika opet biti na dnevnom redu Odbora –kazao je za Pobjedu Nikola Zirojević (SD), član Odbora za sveobuhvatnu izbornu reformu, povodom kritika dijela javnosti na račun usvajanja izmjena i dopuna Zakona o izboru odbornika i poslanika. Nakon jednoglasnog usvajanja krovnog izbornog zakona u Skupštini, stigle su pohvale sa evropskih adresa, ali i kritike dijela javnosti. Poslanicima je prigovoreno da su u zakonu izostala rješenja koja se godinama obećavaju, poput reforme biračkog spiska, otvorenih lista, neposrednog izbora predsjednika opštine. Zirojević je podsjetio da su predstavnici nevladinog sektora imali predstavnike u nevladinom sektoru i da su radili zajedno izbornu reformu. - Iako komentari iz nevladinog sektora donekle jesu na mjestu, u smislu da do kraja proljećnog zasijedanja nijesmo govorili o otvorenim listama, neposrednom izboru predsjednika opštine i ostalim temama, ali me donekle i iznenađuju zbog toga što je nevladin sektor imao svoje predstavnike u Odboru za izbornu reformu i radnim grupama, i radili su sa nama. I ja na neki način nijesam zadovoljan cijeneći da smo mogli da uradimo više, pa ipak, čini mi se da se pomalo zlonamjerno plasira ta priča da od otvorenih lista, neposrednog izbora predsjednika opštine, i ostalih važnih tema o kojima treba i o kojima ćemo razgovarati, nema ništa. To nije tačno – kazao je Zirojević. Rekao je da se izborna reforma nastavlja od septembra, kad se završe godišnji odmori.
– U oktobru će početi jesenje zasijedanje i svakako će i Zakon o izbornu odbornika i poslanika opet biti na dnevnom redu Odbora – kazao je Zirojević. Prema njegovim riječima, Odbor ima mandat da radi do kraja godine, ali, kako je rekao, moguće je da taj rok bude i produžen.
- Nadam se da ćemo stići sve da uradimo u roku. U svakom slučaju, ne bih kazao da je na mjestu komentar da nema ništa od otvorenih lista i neposrednog izbora predsjednika opštine, iako razumijem razočaranje što sve nije sad u jednom paketu završeno, već ćemo na jesen razgovarati i o ovim temama i, iskreno se nadam, dogovoriti neki model za otvorene liste i svakako neposredan izbor predsjednika opštine – dodao je Zirojević. Politikološkinja i docentkinja na Univerzitetu Donja Gorica Nikoleta Đukanović, koja je pridružena članica Odbora, nakon usvajanja izbornih zakona za Antenu M je rekla da usvajanje Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izboru odbornika i poslanika „nije rezultat sveobuhvatne i
Dukaj: Nema kompletne
inkluzivne rasprave, već ′pafpaf′ pristupa koji je posljednjih dana dominirao u radu Odbora za izbornu reformu“. - Iako novi zakon donosi određene pomake, profesionalizaciju i depolitizaciju organa za sprovođenje izbora, uvođenje jedinstvenog dana za lokalne izbore, te veće učešće manje zastupljenog pola, izostala su ključna unapređenja koja se godinama obećavaju: od reforme biračkog spiska, preko uvođenja otvorenih lista i individualnih kandidatura, do bolje pristupačnosti procesa za osobe s invaliditetom, zastupljenosti romske zajednice i mnogih drugih – ukazala je, između ostalog, Đukanović, dodajući da je posebno problematično to što nije bilo adekvatne javne rasprave, niti mišljenja relevantnih međunarodnih institucija poput ODHIR-a i Venecijanske komisije.
Predsjednik Romskog savjeta Mensur Šaljaj kritikovao je izmjene izbornog zakonodavstva, navodeći da su izostavljene ključne mjere koje bi omogućile političku participaciju romske zajednice na državnom nivou. Kako je po-
Britanska ambasada pozdravlja dogovor o izbornim reformama
Britanska ambasada pozdravlja međupartijski dogovor u Skupštini o izbornim reformama. Ovo je važan korak ka jačanju integriteta izbornog procesa i povjerenja građana u demokratske ishode - poručili su iz Ambasade. Oni su na društvenoj mreži Instagram saopštili da ih posebno ohrabruje odluka da najmanje 40 odsto kandidata budu žene.
- Nadamo se da će se ova ambicija pretočiti u veću zastupljenost žena među izabranim predstavnicimanapisali su u objavi, te dodali da Ujedinjeno Kraljevstvo već dugo pruža podršku naporima Crne Gore da izgradi transparentniji i otporniji izborni sistem.
- Zahvalni smo na bliskoj saradnji sa organizacijama civilnog društva kao što su CeMI i CDT, stručnom doprinosu međunarodnih partnera, uključujući IFES i NDI, kao i konstruktivnoj ulozi poslanika iz Odbora za sveobuhvatnu izbornu reformu. Radujemo se nastavku saradnje na potpunom sprovođenju reformi. Slobodni i fer izbori, otporni na strani maligni uticaj, predstavljaju temelj svakog demokratskog društva - poručili su iz Ambasade.
ručio, iako pozdravljaju pojedine tehničke i sistemske izmjene, duboki demokratski deficit ostaje — Romi i dalje nemaju svog predstavnika u Skupštini.
- Smatramo potpuno neprihvatljivim to što se godinama ignoriše naš apel za smanjenje izbornog cenzusa kako bi romska zajednica mogla imati autentičnog predstavnika u parlamentu - kazao je Šaljaj. Građanska inicijativa „21. maj“ saopštila je juče da su „usvajanjem revidiranih izbornih zakona, kojim je odlučeno da se svi lokalni izbori objedine sa državnim i održe tek za dvije godine, parlamentarna većina i opozicija još jednom pokazale da partijski i lični inte-
izborne reforme bez temeljitog uređenja biračkog spiska
Ministar javne uprave Maraš Dukaj saopštio je da izborna reforma ne može biti kompletna bez temeljitog uređenja biračkog spiska. Dukaj je saopštio da mu je drago što su određene ideje iz Koncepta zakona o lokalnim izborima konačno ugledale svjetlost dana - prije svega održavanje lokalnih izbora u jednom danu, profesionalizacija izbornih organa, ali i povećanje izbornih rodnih kvota. - Naš tim dao je značajan doprinos napretku kroz inicijative pred Skupštinom još prije dvije godine, kao i kroz Koncept zakona o lokalnim izborima. Pojedini
prijedlozi prepoznati su i prihvaćeni od Odbora za sveobuhvatnu izbornu reformu Skupštine, uprkos brojnim osporavanjima koja su u trenutku upućivanja Koncepta stizala na adresu - naveo je Dukaj. Ipak, kako kaže, šansa za sprovođenje suštinske sveobuhvatne reforme, koja bi omogućila punu demokratizaciju izbornog procesa, u skladu sa najboljim praksama, demokratskim standardima i poštovanjem ustavnog poretka nije iskorišćena u potrebnoj mjeri. - Građani su ostali uskraćeni za ključna demokratska prava – da biraju svoje pred-
stavnike putem otvorenih lista, da neposredno biraju predsjednika opštine i njegovog zamjenika, itd. Pored toga, reforma ne može biti kompletna bez temeljitog uređenja biračkog spiska, koji već godinama izaziva nepovjerenje među građanima i političkim akterima. Bez tog iskoraka, svaki izborni proces ostaje pod sjenkom osporavanjadodaje Dukaj. Ističe da je neophodno ugraditi i afirmativne mjere za manjinske narode, koje garantuju zastupljenost i ravnopravno političko učešće svih zajednica u demokrat-
skom životu zemlje u skladu sa EU standardima. - Podsjećamo na nužnost usvajanja novog, reformskog Zakona o lokalnoj samoupravi, koji je MJU već završio. Parcijalne izmjene nijesu dovoljne, i mi ćemo se zalagati za promjene temeljnih instituta lokalne vlasti. Naš cilj je suštinska decentralizacija opština, uz povjerenje građana u institucije. Ohrabruje najava da Odbor nastavlja svoj rad, kako bi ovaj ključni proces bio zaokružen na način koji odgovara potrebama građana i principima ustavne demokratije – dodao je Dukaj.
resi imaju prednost nad javnim dobrom i razvojem lokalne demokratije“. Navodi se da je takva odluka ne samo politički neodgovorna, već i direktno štetna za građane i lokalne zajednice.
- Svaka ozbiljna politika kojoj je stalo do boljih opštinskih uprava i stvarnih potreba građana odbacila bi mogućnost objedinjavanja lokalnih i državnih izbora. Lokalni izbori trebalo je da budu održani najkasnije naredne godine, a ne odgođeni za još dvije u neprimjerenom političkom trenutku – navodi se u saopštenju. Prema njihovim riječima, sadašnje rješenje lokalne izbore svodi na „kolateralnu štetu državnih izbora“, čime se urušava koncept lokalne samouprave i dodatno slabi demokratski kapacitet opštinskih vlasti. - Nema sumnje da ovakva odluka odgovara nesposobnoj i razjedinjenoj vlasti, koja očigledno ne zna kako da upravlja opštinama, niti ima rješenja za lokalne probleme - navodi se u saopštenju. Građanska inicijativa kritikuje i opoziciju, naročito DPS, koja je, kako navode, i ovim glasanjima pokazala da nije vjerodostojna politička alternativa. - Opozicija na čelu sa DPS-om još jednom je demonstrirala svoju bezidejnost i političku kalkulaciju, potvrđujući da se radi o tričavoj i potrošenoj alternativi – dodaje se u saopštenju. Skupština Crne Gore usvojila je ove sedmice set izmijenjenih izbornih zakona, prema kojima će se svi lokalni izbori ubuduće održavati u jednom danu, a prvi će biti 13. juna 2027. godine. I. KOPRIVICA
Predsjednica Vrhovnog suda Crne Gore zalaže se za provjeru integriteta i profesionalnosti nosilaca pravosudnih funkcija
Smatram da je neprimjereno povezivati rad sudova sa ubistvima izvršenim na organizovani način, a posebno bez uvida u podatke iz nadležnosti sudova koji postupaju u više od 160.000 predmeta - upozorila je Pavličić
PODGORICA - Predsjednica Vrhovnog suda Crne Gore Valentina Pavličić saopštila je da je sudstvo spremno na provjeru integriteta i profesionalnosti nosilaca pravosudnih funkcija, ali isključivo u okviru zakona i Ustava, bez političkih pritisaka, medijskih kampanja i jednostranih odluka.
- Sudstvo Crne Gore nije protiv provjere integriteta nosilaca pravosudnih funkcija. Naprotiv, otvoreni smo za svaki reformski proces koji doprinosi jačanju povjerenja javnosti u pravosuđe i ukupnoj stabilnosti države – poručila je Pavličić. Komentarišući zaključke Savjeta za nacionalnu bezbjednost, koji predviđaju uvođenje vetinga u pravosuđe, Pavličić je upozorila da takve inicijative, bez konsultacija sa sudskom vlašću, otvaraju brojna ustavnopravna pitanja i prijete da dovedu do institucionalne disfunkcionalnosti.
- Kao predsjednica najvišeg suda i čelnica sudske vlasti u Crnoj Gori, smatram da se pitanja ove prirode i težine ne mogu i ne smiju rješavati is-
hitrenim, jednostranim potezima, van institucionalnog okvira i bez uvažavanja Ustavom utvrđene podjele vlasti –istakla je ona. Pavličić je naglasila da se sudska vlast ne protivi reformama, ali da mora biti uključena kao ravnopravan partner u svakom procesu.
- Sudska vlast nije prepreka vetingu, niti bilo kojoj reformi. Ona je njihov nužan i legitiman partner. No, istinsko partnerstvo ne može se graditi izopštavanjem sudstva iz komunikacije - navela je. Predsjednica Vrhovnog suda je ocijenila da je neprimjereno
i neoprezno povezivati sudstvo sa organizovanim kriminalom bez uvida u sudske podatke i statistiku.
- Smatram da je neprimjereno povezivati rad sudova sa ubistvima izvršenim na organizovani način, a posebno bez uvida u podatke iz nadležnosti sudova koji postupaju u više od 160.000 predmeta - upozorila je Pavličić.
Ona je podsjetila da su međunarodne institucije, poput Venecijanske komisije, GRECO -a i Evropske komisije, jasno stavile do znanja da veting mora biti vremenski ograničen, zakonski ute-
Ambasador Evropske unije u Podgorici o pregovorima sa Briselom
meljen i sproveden uz poštovanje svih pravnih standarda. - Svaka odluka o utvrđivanju integriteta mora proći kroz transparentan i zakonima zasnovan postupak, prvo na nacionalnom, a zatim i na međunarodnom nivou - naglasila je ona.
Govoreći o rezultatima sudstva, Pavličić je ukazala da su u prvoj polovini godine postignuti značajni pomaci, posebno u procesuiranju organizovanog kriminala i korupcije.
- Donijeli smo 30 prvostepenih presuda iz oblasti organizovanog kriminala i korupcije, organizovali 38 suđenja u jednom danu u Višem sudu, i imamo prvu pravosnažnu presudu u regionu koja uključuje kriptovanu komunikacijunavela je.
Na kraju, pozvala je izvršnu i zakonodavnu vlast da odmah otvore dijalog sa sudstvom i time omoguće ustavno zasnovan i inkluzivan proces reforme.
- Svako drugačije postupanje je protivustavno i nelegitimno i može proizvesti dalekosežne posljedice za koje sudska vlast ne može nositi odgovornostporučila je Pavličić. R.P.
Satler: Za zatvaranje poglavlja o zaštiti životne sredine biće potrebno mnogo promjena i akcija
PODGORICA - Crnoj Gori
će za zatvaranje Poglavlja 27 biti potrebno mnogo promjena i akcija i zato je dobro što je u nacionalnu kampanju zaštite životne sredine „Čuvaj da te čuva“ uključeno mnogo aktera i građana, kazao je ambasador Evropske unije (EU) u Podgorici Johan Satler.
Satler je agenciji MINA rekao da je srećan što u okviru kampanje „Čuvaj da te čuva“, koja je pokrenuta u junu, imaju veliku koaliciju voljnih koja stalno raste.
- Imamo mnogo uključenih aktera, imamo državne institucije koje su veoma snažno angažovane, uključujući ministra ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera Damja-
na Ćulafića. Imamo i lokalne vlasti - mnogo čelnika opština nam se pridružilo u međuvremenu, ali što je najvažnije, imamo mnogo aktivnih građana - kazao je Satler. On je naveo da su uključeni ekološki aktivisti, omladinske organizacije, novinari, umjetnici.
- Imamo dobru koaliciju voljnih ljudi koji žele da pomognu u čišćenju Crne Gore - naveo je Satler.
Kako je dodao, to podrazumijeva napor koji mora uključiti cijelo društvo, jer postoji mnogo problema, od čistog vazduha i vode do upravljanja otpadom i otpadnim vodama. Satler je istakao da su fokusirani na više konkretnih oblasti, dodajući da je srećan što već rade na tri-četiri konkret-
na problema, kao što su nelegalne deponije, ali i stare automobilske gume koje su veliki problem u Crnoj Gori.
- Imamo i novu platformu koja se zove Čuvaj.me, koju već koriste stotine građana kako bi prijavili probleme i eko-kriminal, i to je upravo ono što želimo da vidimo - rekao je Satler.
Govoreći o dosadašnjim aktivnostima u kampanji „Čuvaj da te čuva“, on je podsjetio da je organizovana velika akcija čišćenja na Ćemovskom polju, koje je, kako je naveo, simbolično mjesto, jer je postalo sinonim za sve ono što ne funkcioniše kada je riječ o upravljanju otpadom. Satler je istakao da je to mjesto više puta čišćeno, ali da se poslije samo nekoliko mjeseci
ponavlja ista situacija i da ljudi opet nelegalno bacaju otpad.
- Što se sada mijenja - ne samo da smo očistili lokaciju zajedno sa gradonačelnikom Podgorice, zvaničnicima i 150 aktivista, već postavljamo i kamere, postavljeni su znakovirekao je Satler. On je najavio nastavak akcije na Ćemovskom polju.
- Komunalna policija će patrolirati, jer drugi dio ove kampanje je odgovornost – potrebno je i sprovođenje zakona. Ljudi koji se ne ponašaju odgovorno, koji štete prirodi, koji nelegalno sijeku šumu ili prave divlje deponije, snosiće odgovornost i biće kažnjeni - naveo je Satler. On je najavio da će akcije čišćenja biti nastavljene širom države. R.P.
Nesavremena razmatranja
Avganistan je sam po sebi toliki poraz, da je i pobjeda islamista poraz. Uz to, pobjednici, talibanski islamisti, imaju pobunu ISKP-islamista. Sirija jeste pobjeda islamista, ali ne protiv imperijalizma, nego u njegovu korist. Ostalo su porazi: arapsko proljeće je htjelo političku slobodu za domaće srednje slojeve, a dobilo je muslimansku braću, koju je imperijalizam u savezu sa domaćim vojnim upravljačima brzo eliminisao. Palestina je sami niz poraza. Jedino meki turski islamizam izgleda uspješan, ali on isuviše liči na Ataturkov sekularizam u islamskoj koži i uvijek je u funkciji državnog interesa
Pod zastavom islama - odvija se borba protiv zapadnog imperijalizma. Tako bar kažu vođe političkog islama, ali i brojni ljevičari na Zapadu, pri čemu se islamizmom obično naziva politički islam, takođe dovoljno neprecizno. Da vidimo rezultate te „borbe“. Reklo bi se da je jedini islamizam koji je pobijedio na antiimperijalističoj osnovi bio iranski. Ali i tu je istina malo komplikovanija. Šah jeste bio sluga imperijalizma, ali protiv njega su se borili uglavnom ljevičari, najviše iranski komunisti i nešto građanskih nacionalista. Homeini se okrenuo protiv šaha, tek kada je ovaj počeo da sprovodi antiklerikalne reforme. Homeini je raspolagao vjerskom infrastrukturom, koja je opsluživala muku seoskog naroda, koji su šahove reforme natjerale u gradove i bijedu, pa je tako postepeno preuzeo vođstvo i od oslabljenih i desetkovanih ljevičara, često uličnim terorom, a kasnije i pomoću krize talaca sa Amerikancima, preuzeo antiimperijalistički barjak. Poslije je inaugurisao sopstvenu postrevolucionarnu vladavinu terora, osudivši hiljade neprijatelja Islamske Republike na smrt. Više nije bilo smetnji da se uspostavi teokratija. Možda je u Iranu pobijeđen imperijalizam, ali pobijeđena je i antiimperijalistička ljevica. Narod oslobođen nije. Avganistan je sam po sebi toliki poraz, da je i pobjeda islamista poraz. Uz to, pobjednici, talibanski islamisti, imaju pobunu ISKP-islamista. Sirija jeste pobjeda islamista, ali ne protiv imperijalizma, nego u njegovu korist. Ostalo su porazi - arapsko proljeće je htjelo političku slobodu za domaće srednje slojeve, a dobilo je muslimansku braću, koju je imperijalizam u savezu sa domaćim vojnim upravljačima brzo eliminisao. Palestina je sami niz poraza. Jedino meki turski islamizam izgleda uspješan, ali on isuviše liči na Ataturkov sekularizam u islamskoj koži i uvijek je u funkciji državnog interesa.
Cilj islamista zapravo i nije nikakvo oslobođenje od imperijalizma, jer oni ne napadaju domaći kapitalizam niti njegove zapadne partnere u imperijalnom centru. Kapitalizam imperije nije po volji islamista samo zato što razdvaja religiju od ekonomije. Cilj islamista je islamska država i gospodarenje nad stanovništvom u ime islama.
Ako je geslo imperijalizma - zavadi pa vladaj, onda sukob sunitskog i šiitskog islama pruža savršen razlog da se ne vjeruje u antiimperijalizam Irana. U antiimperijalizam Saudijske Arabije nije se ionako moglo vjerovati. Iako teokratija, ona ne smeta „demokratskom“ imperijalnom centru, jer obezbjeđuje sigurnu i povlašćenu zonu energetske sigurnosti za zapadni kapital, a s druge strane, Iran, koji je takođe teokratija, jedan je od konstitutivnih članova „osovine zla“.
Kako onda islamizam uspijeva da mnogima izgleda kao najveći protivnik imperijalizma u islamskom svijetu? Odgovor je jednako tačan koliko i uopšten: zato što su drugi pokreti za emancipaciju islamskog svijeta istorijski zakazali ili su bili brutalno eliminisani (Egipat, Indonezija, Irak, Iran, Avganistan, Libija, Palestina). Slom socijalizma i opšte utapanje ljevice u mejnstrim (mainstream) kapitalističke ideologije vodio je potlačene mase u islamskom svijetu objektivno u naručje fundamentalista. Stilizovan kao civilizacijski ,,neprijatelj“ Zapada, islam je zapravo sredstvo da se ogromne mase muslimanskih seoskih i gradskih proletera drže potlačenima, da se narastajućim muslimanskim srednjim klasama obezbijedi ideološki fundament u borbi ,,za emancipaciju“, što znači samo to da se imperijalistima otme ili podijeli vlast nad svojom nacijom. Globalno, ta „emancipacija“ znači konzerviranje postojećeg stanja kao „nepomirljivog sukoba civilizacija“, od koga koristi imaju samo muslimanski klerici i međunarodni kapital. Otuda političkom islamu nedostaje svaki trag univerzalizma i međunarodne solidarnosti potlačenih. Na koncu, religija nikog nije oslobodila, bar ne na ovom svijetu. Pa neće ni islamski svijet, sve dok bude islamski. (Autor je jugoslovenski diplomata)
PODGORICA - Umjesto da slušaju ljude sa terena, nadležni su donosili odluke iz kancelarija, računajući hladno i pogrešno. Rezultat – špic sezone je izostao, prihodi tonu, a država više ubira – i to od onih koji jedva opstaju. Porezi i dažbine obesmislili su konkurentnost, a ponašanje institucija daleko je od odgovornog. Ono što gledamo – nije struka. To je sunovrat – poručio je predsjednik Crnogorskog turističkog udruženja Žarko Radulović.
Dok crnogorski zvaničnici pokušavaju da ublaže sliku neuspješne turističke sezone standardnim frazama i selektivnim podacima Radulović u razgovoru za Pobjedu govori o promašenim potezima Vlade, fiskalnim politikama, ignorisanju struke i sistemskim greškama koje su, kako tvrdi, dovele do toga da Crna Gora u špicu sezone bilježi pad – ne samo gostiju, već i prihoda, povjerenja i konkurentnosti.
CEH ZBOG NEZNANJA I
BAHATOSTI
Radulović ističe da Crna Gora danas plaća ceh zbog neznanja, bahatosti i ignorisanja struke. - Umjesto da slušaju ljude sa terena, nadležni su donosili odluke iz kancelarija, računajući hladno i pogrešno. Rezultat - špic sezone je izostao, prihodi tonu, a država više ubira – i to od onih koji jedva opstaju. Porezi i dažbine obesmislili su konkurentnost, a ponašanje institucija daleko je od odgovornog. Ono što gledamo – nije struka. To je sunovrat - poručio je Radulović. Izostanak špica, gubitak ključnih tržišta i neodrživo poslovno okruženje, prema njegovim riječima, nijesu incident – već očekivana posljedica godina neznanja, nečinjenja i, kako sumnja, možda i namjere. Radulović je kazao da loša turistička sezona nije pogodila samo nas – već da su slični problemi prisutni i u drugim mediteranskim zemljama. - Hrvatska, na primjer, bilježi pad u južnim djelovima, dok je sjever ostao stabilniji. Ove pojave karakterišu čitav jul, ali svi na Mediteranu se nadaju da će se situacija popraviti u avgustu, septembru i oktobru. Na-
Predsjednik Crnogorskog turističkog udruženja kaže da Crna Gora danas plaća ceh neznanja, bahatosti i ignorisanja struke
jave i buking za te mjesece su ohrabrujući. Ipak, špic sezone je izostao, i to ne samo kod nas, već i u Hrvatskoj, iz više razloga. Pored hroničnih izazova koji nas prate godinama, dodatni udarac zadalo je i izbijanje sukoba između Izraela i Irana u junu, čime smo izgubili tržište koje je za nas bilo prilično značajno - tvrdi Radulović. Na sve se to, kako je dodao, nadovezala i nestabilna politička situacija u Srbiji i Republici Srpskoj, što je uticalo na dolazak gostiju iz regiona – i taj segment smo praktično izgubili. - Kada se sve to spoji sa brojnim drugim problemima na koje smo mjesecima ukazivali, dobijamo sliku ove situacije u kojoj se sada nalazimo. Ukratko –nije dobro. Bolje je reći da nije dobro, nego da je loše. Radi se, to nije sporno, ali rezultati nijesu ni blizu onoga što je Vlada očekivala. Mjere koje su donijeli, kao što smo i ranije upozoravali, pokazale su se pogrešnim - tvrdi Radulović misleći prije svega na povećanje PDV-a, udvostručavanje cijena zakupa morskih plaža i sve ostale poteze koji su dodatno otežali poslovanje. - Lično, bio bih zadovoljan da ovo ljeto moja kompanija završi s rezultatima sličnim prošlogodišnjim. Dakle, da sezona na kraju donese bar isti promet kao prošle godine. Međutim, i u tom slučaju imaćemo manje novca, jer nam država ove godine uzima znatno više kroz poreze i druge namete. Zbog toga više nijesmo konkurentni – nijesmo mi ti koji smo skupi, već
ponašanje
institucija je daleko od odgovornog. Ono što gledamo – nije struka.
Špic sezone je izostao, prihodi tonu, a država više ubira od onih koji jedva opstaju. Porezi i dažbine obesmislili su konkurentnost, a ponašanje institucija je daleko od odgovornog. Ono što gledamo – nije struka. Ovo je sunovrat. Gubitak ključnih tržišta i neodrživo poslovno okruženje nijesu incident – već očekivana posljedica godina neznanja, nečinjenja i možda namjere - poručuje Radulović
nas skupo košta sistem u kojem poslujemo. Nemamo manevarskog prostora za snižavanje cijena ili nove komercijalne poteze, jer su fiksni troškovi, naročito oni koje nameće država, previsoki - poručuje Radulović.
NAŠA DRŽAVA
Navodi da se nadležni ponašaju kao da smo na Azurnoj obali u Francuskoj, na sjeveru Italije ili u Istri – pa da neko može reći - u redu, neka oporezuju toliko, mogu da izdrže.
- Ali mi nijesmo u toj poziciji. Mi smo ranjivi. Naša država je preskupa, posebno kada je riječ o dažbinama koje opterećuju hotelijere i ugostitelje –zapravo, sve sektore. Skuplja je hrana, skuplje je piće, povećane su akcize, PDV je podignut, zakup plaža je drastično skuplji, a dodatno su porasli i troškovi raznih ljetnjih registracija i dozvola za poslovanje – sve je otišlo do neba. Apsolutno nerealni iznosi. I što se dešava? Jedna stvar poskupi i automatski povuče još deset drugih. Lančana reakcija - objašnjava Radulović. Tvrdi i da se pored uspješne postsezone nećemo izvući sa prihodima.
- Postsezonu, kao i predsezonu, karakterišu znatno niže cijene u odnosu na špic. To nam daje malu šansu da ublažimo gubitke – da ne potonemo još dublje. Ali da postsezona može da nadoknadi loš jul i avgust – ne može.
A hoće li država prihodovati više zbog povećanja PDV-a? Ne, definitivno ne. I to se već vidi.
Hotelijerima povećavaju PDV, a hiljade radnika radi ,,na crno“
Radulović tvrdi da pad prihoda od doprinosa u junu iznosi 14 odsto što znači da je oko 100.000 radnika primilo pare ,,na ruke“, jer je na tržište ušlo od 50.000 do 60.000 sezonskih radnika.
- Sada je već kraj jula, a ništa se ne radi tamo gdje bi mogao da se namakne ozbiljan prihod. Upravo ovaj mjesec bi za svaku vladu, svakog ekonomistu – pa i onog koji je jedva završio fakultet – trebalo da bude alarm. Samo u junu je, prema zvaničnim podacima, bilo oko 260.000 zaposlenih. To su milioni izgubljenih eura. A umjesto da se time bave, oni simbolično ,,kolju vola na vratima mesare“ zbog dva kila mesa – kroz previsoki PDV - poručuje Radulović.
Imam pravo da govorim, jer sam svaki dan na terenu. Zato pozivam sve nas koji ovdje živimo i koji svako jutro ustajemo s istim problemima da pošteno priznamo – da li se ove godine jasno vidi, golim okom, da ima manje gostiju, manje vozila, manje gužve nego lani? Svega je manje - ističe Radulović. Tvrdi da ništa nije kao što je bilo – što možda i nije loše. Ali i da je činjenica da ni privatni smještaj ni hoteli nijesu ni blizu puni.
A kakvi su nam gosti ove godine? Ima li potrošnje? Utisak je da su u Crnu Goru ove godine došli oni koji nijesu imali mnogo informacija o njoj – privukle su ih lijepe slike, pejzaži, marketing.
- Došli su iz znatiželje, ali ne i sa velikim budžetima. To je moj lični utisak.
Međutim, oni gosti koji su dolazili 2023. i 2024 – njih ove godine nema, bar ne u julu i avgustu. Ogromne gužve, loša organizacija, haotična slika – sve je to stvorilo narativ da je Crna Gora lijepa, mediteranska zemlja, ali da je treba izbjegavati u julu i avgustu. To sada pišu i influenseri, i turisti u komentarima širom Evrope - objašnjava Radulović. - Danas plaćamo ceh prošlog ljeta. Plaćamo cijenu neznanja, nerada, bahatosti, odsustva svijesti. A, Boga mi, čini mi se da tu ima i doze loše namjere. Jer, zaista – ne mogu da vjerujem da sve ono na što smo na vrijeme upozoravali nije shvaćeno ozbiljno. Da to nije bilo shvaćeno kao politička priča. Mi ne govorimo o politici – mi govorimo o životu, ekonomiji, sektoru koji sve drži, pa i onima koji su da-
nas na funkcijama. Nije nam bio cilj da ih rušimo, već da ih natjeramo da rade u korist turizma. A ne da unište ono što je od turizma ostalo - kaže Radulović dodajući da je jedno teoretski razmišljati, praviti kalkulacije na papiru, a pritom nijesi iz struke – a drugo je realni život, svakodnevni rad i problemi na terenu. - Nijesu pitali struku. Nijesu konsultovali ljude sa terena. Donosili su odluke isključivo na osnovu brojki, računajući hladno – bez razumijevanja kako se te brojke ponašaju u stvarnim uslovima. A kad se te njihove ,,formule“ prenesu u svakodnevni život, pokažu se kao potpuno neprimjenjive - kaže Radulović misleći na nadležne u Vladi. On navodi podatke da je u junu ove godine, iako smo imali približno isti broj gostiju kao lani, zabilježen pad prihoda od PDV-a – i to nakon što su ga povećali na 140 posto. - Dakle, brojke su im pale uprkos višim stopama. Pad je bio oko devet odsto. To dovoljno govori - naglašava Radulović. Kako objašnjava, pad prihoda od PDV-a je značajan, tim prije što je stopa PDV-a povećana. Pored toga, bilježe se i padovi u prihodima od akciza i ličnih dohodaka – što se, kako tvrdi Radulović, nikada ranije nije desilo u novijoj istoriji Crne Gore.
SVE ĆE IZAĆI NA VIDJELO
- Bojim se da će jul biti još gori. Možda se ti podaci sada privremeno prikrivaju, ali vrlo brzo sve će to morati da izađe na vidjelo. Kažu da smo ,,puni“, da
imamo dobre rezultate. I možda to tako izgleda spolja, ali tvrdim – znatno su manji prihodi, nego prošle godine. Evo jednog primjera: prošle godine sam u junu platio 214.000 eura PDV-a. Ove godine, za približno isti broj gostiju, platio sam 450.000 - kaže Radulović koji procjenjuje da će do kraja godine platiti čak 1.400.000 eura više na ime PDV-a nego prošle godine – jer svakog mjeseca plaća više, iako možda do kraja godine bude imao manje gostiju nego lani. - Ako se to dešava mojoj kompaniji, kao jednoj od najuspješnijih – ne samo u Crnoj Gori, nego i u Istočnoj Evropi po finansijskim pokazateljima – onda se s pravom pitam što se dešava s onima koji nemaju takve rezultate. Zato je moja glavna poruka: neka se konačno vrate struci. Neka pitaju ljude sa terena. Bez toga nema napretka - tvrdi Radulović. Dodaje da su godinama bili otvoreni za saradnju, nudili pomoć i pozivali nadležne da se vrate struci, da ih – ako treba – nauče kako se u turizmu radi. - Ako griješimo, neka nas nauče. Ali ono što sada gledamo nije ni struka ni odgovornost. Spremni smo prvi da preuzmemo odgovornost ako treba, ali nećemo pristati na to da se i dalje ignorišu ključni problemi. Pozivamo da se PDV u turizmu vrati na raniji, niži nivo – da se traže rješenja na pravim mjestima. Novac je najbolji pokazatelj – a podaci jasno govore da ovo što se sada dešava nije ni održivo ni produktivno - zaključuje Radulović.
N. KOVAČEVIĆ
Kotoranka, majka dvoje djece, ispričala je za Pobjedu kako je 12. jula štićenik Specijalne bolnice za psihijatriju u Dobroti pokušao da provali u njihovu kuću
KOTOR- J. P. (33), majka dvoje maloljetne djece, i njen suprug, 12. jula oko 21.30 časova, proživljavali su najteže trenutke u svom životu, koji su ličili na horor scene iz filmova. U njihovu porodičnu kuću, u kotorskom naselju Škaljari, upao je raskrvavljeni mladić u stanju neuračunljivosti uzvikujući: „Molim vas otvorite mi, ubiće, ubiće me, krvav sam, ranjen sam..“
- Da je taj mladić imao oružje, danas ne bih sjedjela ovdje sa vama i ovo vam pričala. U Kotoru bi se desila tragedija poput one na Cetinju, a moja porodica bi bila još jedna u nizu iz vijesti crne hronike. Pitam se da li to čekamo da se dogodi tako nešto, pa da nadležne institucije počnu raditi svoj posao i da se kolektivno probudimo i shvatimo da svakodnevno možemo biti nasumične mete ljudi sa psihičkim problemima i koji su pod dejstvom narkotika. Ovo je alarm za sve – ističe u ispovijesti za Pobjedu J. P. Prije upada u kuću naše sagovornice, o čemu je Pobjeda pisala, Kotoranin N. M. (20) je polomio stakla na prostorijama Crvenog krsta, a potom, krvavih ruku od povreda, obišao nekoliko kuća u koje nije mogao ući jer su vrata bila zaključana. Nakon toga je preskočio ogradu i upao u porodičnu kuću J. P. kod kojih su vrata bila otključana, nakon čega su uslijedile traumatične scene. - Dana 12. jula oko 21.30 časova, suprug, naše dvoje djece, starosti četiri i sedam godina, i ja nalazili smo se u porodičnom domu, provodili uobičajenu porodičnu noć. Suprug se igrao sa djecom, ja sam slikala i odjednom sam čula da neko viče: „Ubiće me, ubiće me“. Muški glas se čuo sve glasnije, instinktivno sam se okrenula prema mužu i rekla mutrči, brzo zatvori vrata, na što je on odmah odreagovao i uspio u posljednjem momentu da zaključa. Sa druge strane vrata, pomahnitali mladić već je bio uhvatio kvaku i pokušavao da otvori zaključana vrata. Nakon toga počinju scene koje su ličile na one iz horor filmova. U tom momentu mi ne znamo ko je mladić, da li im oružje kod sebe i shvatamo ozbiljnost i opasnost situacije. Dosjetila sam se i potrčala da djecu sakrijem u ormar u dječjoj sobi, jer nijesmo imali gdje da pobjegnemo, a i da ih zaštitim od eventualnih nemilih prizora i scena. Mladić je uporno navaljivao na vra-
U Kotoru bi se desila tragedija poput one na Cetinju da je mladić bio naoružan. Postavlja se pitanje - da li to čekamo da se nešto slično dogodi, pa da nadležne institucije počnu raditi svoj posao? Neophodno je da se kolektivno probudimo i shvatimo da svakodnevno možemo biti nasumične mete ljudi sa psihičkim problemima i koji su pod dejstvom narkotika. Ovo je alarm za sve - kaže J. P.
ta, pokušavajući da ih otvori, urlajući i ponavljajući riječi: ,,Ubiće me, ubiće me, molim vas otvorite mi, ranjen sam i krvav...“ Odmah sam pozvala policiju. Dok nijesu stigli, muž i ja smo stajali iza vrata i molili provalnika da ode što je on kategorički odbijao, a potom još grublje navaljivao i nagovarao nas da mu otvorimo da uđe, jer će ga neko ubiti i da ga jure. Policija je došla brzo, za pet minuta i 56 sekundi, ali nama su ti momenti bili kao vječnost. On nije odustajao, pokušavao je na sve moguće načine, bio je uporan u naumu da uđe, a kada smo mu rekli da smo pozvali policiju, tek onda je počeo burno da reaguje - priča naša sagovornica.
TRAUMATIČNO
ISKUSTVO
U međuvremenu, a prije dolaska policije, mladić se zaključao u hodniku kuće, između donjeg i gornjeg sprata gdje se nalazila četvoročlana porodica.
- On je prvobitno provirio na donji sprat i vidio da nema nikoga, zaključao vrata i krenuo da se penje stepenicama na gornji sprat gdje smo mi bili zaključani. Kada je došla policija, molili su ga i pokušavali urazumiti da otključa vrata i da se preda, međutim - on se u jednom momentu iz hodnika uputio na terasu. Policija je ponovo pokušavala da ga privoli da siđe, što je on odbijao i odjednom je skočio sa
visine od četiri-pet metara. Pao je leđima na beton i onda se ređaju još nevjerovatnije scene. On nastavlja da se opire hapšenju, a nakon što je pet, šest policajaca uspjelo da ga savlada i nakon što su mu stavljene lisice, on ponovo ustaje i pokušava da bježi. U kakvom stanju je bio, najbolje govori činjenica da ga je policija uz pomoć osoblja Hitne pomoći jedva obuzdala - priča sagovornica Pobjede i dodaje da su sve što se dogodilo zabilježile nadzorne kamere.
Ona je potvrdila navode Pobjede o ovom incidentu, koje smo dobili od mještana tog kraja, da je prije upada u kuću J. P., mladić provalio u prostorije Crvenog krsta gdje je napravio lom, potom je išao od kuće do kuće.
- Komšije su nam sjutradan ispričale da su im na kvakama bili tragovi krvi, ali svima su vrata na sreću bila zaključana. Eto, kod nas, sticajem okolnosti, vrata su bila otključana i uspio je da uđe. Obilazio je sve, kod komšije je preskočio ogradu i tako je uletio kod nas jer nigdje nije naišao na otključana vrata i ljude. Da je samo želio da se sakrije mogao je da to uradi u Crvenom krstu gdje nije bilo nikoga. Znači - on je tražio nekoga, to potvrđuje i ta njegova potreba da uđe kod nas - ispričala je J. P. Ono što je zabrinjavajuće, kako ističe naša sagovornica, jeste činjenica da je mladić svojevremeno otpušten iz
svjesna ozbiljnosti situacije jer su oni najbolje znali u kakvom je stanju. Shodno tome, trebalo je da pokažu ljubav i brigu na način što će on biti zbrinut tamo gdje će mu biti pružena adekvatna pomoć i sigurnost - kaže naša sagovornica i ponavlja svoje uvjerenje: „Da je tu noć uspio ući, stradali bismo mi ili on, a da je bio naoružan - svima je jasno što bi se desilo“.
SVI SMO ŽRTVE
Specijalne bolnice za psihijatriju u Dobroti na kućno liječenje, te da je, prema njenim saznanjima, bio bez terapije duži vremenski period usljed čega je očigledno i došlo do pogoršanja njegovog stanja. - Pritom, utvrđeno je da je te večeri bio i pod dejstvom narkotika, kokaina. Kasnije smo saznali da je riječ o osobi koja je počinila niz krivičnih djela - napad na fizičko lice nožem, napad na službeno lice, pljačka kladionice sjekirom, posjedovanje narkotika - kazala je ona, ističući da do te noći nijesu znali ko je mladić, te da je očigledno ,,da smo bili njegove nasumično odabrane žrtve“. - Mi od te noći ne spavamo, ne živimo normalno, sve te slike su nam i dalje pred očima, nemamo mira. Razmišljamo čak i da se odselimo iz kuće u kojoj smo živjeli srećno i mirno i bili uvjereni da smo bezbjedni - kaže ogorčeno J. P. Prema njenim riječima, alarmantna su saznanja i činjenice do kojih su došli nakon ovog nemilog događaja, tačnije da ovo nije izolovan slučaj u Kotoru, te da je znatan broj osoba sa ovakvim i sličnim problemima na slobodi. - Ne krivim toliko ni njega, jer je njemu potrebna pomoć, koliko krivim institucije koje očigledno ne vode brigu o ovakvim licima, jer da vode - ovaj mladić ne bi mogao biti pušten iz bolnice na kućno liječenje. Krivim, takođe, i njegovu porodicu koja je trebalo da bude
- Mislim da, ako se kolektivno ne pokrenemo i ne probudimo, problem se neće riješiti. Do te noći mislila sam da se ovakve stvari događaju samo nekome drugom i da se meni to ne može dogoditi. Mogli smo biti žrtve osobe koja bi trebalo da je zatvorena i pod nadzorom. Imamo saznanja da je prije dolaska u naš kvart, u svojoj kući napao i članove svoje porodice, tako da je tu noć očigledno dosta tragedija izbjegnuto, samo pukom srećom. Ali možda sljedeći put nekoga neće poslužiti ta sreća. Da li treba da čekamo da nam se ponove cetinjske tragedije ili slična dešavanja pa da neko reaguje? Potrebno nam je da se kolektivno probudimo i shvatimo gdje živimo i da svako od nas može biti žrtva i meta. Zato ovim putem želim, kao majka, supruga, odgovorna građanka, da uputim apel nadležnim institucijama da počnu odgovorno i savjesno da rade svoj posao. Trebalo bi da budu svjesni da su odgovorni za mnoge živote, te da se uveče, prije nego što zaspu, zapitaju - da li su sve porodice u našem gradu bezbjedne u odnosu na to kako su postupali tog dana u obavljanju svog posla - poručuje naša sagovornica. Prisjeća se da su suprug i ona, nakon što je policija odvela mladića, doživjeli novu traumu, horor scene po kući, krvava vrata, krv po hodniku, pobacane stvari, na balkonu, ispred kuće lokve krvi. - Sve smo to čistili do zore i bilo je veoma traumatično, jer nikada ništa ni približno nijesam doživjela u svom životu. To je dodatno pojačalo strah što je moglo da se desi da je on uspio da uđe. Da su ga moja djeca vidjela tako krvavog i neuračunljivog, mislim da bi epilog bio više nego jasan. A posebno kada pomislim što bi bilo da je bio naoružan. Pukom srećom je izbjegnuta ogromna tragedija i nadam se da će ovo što se nama desilo biti upozorenje da nešto mora da se mijenja. Svi bi trebalo da budu svjesni da je ovo i njima moglo da se desi. Ovo je alarm, upozorenje kolektivno, ne samo nama, kao porodici, već svima. Kao zajednica, svi zajedno, moramo da stanemo na kraj ovakvim propustima i slučajevima - zaključuje naša sagovornica. Akter priče - N. M., nakon ovog incidenta, upućen je na liječenje u Specijalnu bolnicu za psihijatriju u Dobroti. Iv. K.
PODGORICA - Upozorenja onih koji se bave porodičnim nasiljem, bezbjednošću žrtava, da sistem ne funkcioniše i da prijavljivani nasilnici nastavljaju svoju misiju dok nekome ne oduzmu život – u Crnoj Gori se rješavaju tako što se proglasi dan žalosti.
I ovo je surova istina kako crnogorske institucije, policija, sudstvo, tužilaštva i centri za socijalni rad tretiraju pozive nemoćnih i ugroženih za pomoć. Statistika je surova i pokazuje eskalaciju porodičnog nasilja i gotovo da nema dana da policija sama ne saopšti da je tokom prethodna 24 časa neko pretučen, zastrašivan ili na kraju i ubijen. Statistika u normalnim državama služi da se kreira politika koja počiva na odgovornosti rukovodilaca. A prošlogodišnja je bila upozoravajuća - zabilježeno je 840 krivičnih djela nasilja u porodici, nad gotovo 13.000 žrtava, od čega je bilo 99 djece. A samo tokom prva četiri mjeseca ove godine zabilježena su 332 krivična djela nasilje u porodici ili u porodičnoj zajednici i 20 krivičnih djela koja se dovode u vezu sa nasiljem u porodici. Ukoliko se ovakav nasilni talas nastavi, moguće je da do kraja ove godine budemo svjedočili i većem broju žrtava. Posljednji zločin, čija je žrtva dvogodišnja djevojčica mora da bude panični alarm, kako bi se sa statistike, izvještaja i specijalnih uputstava koje vrhovni državni tužioci upućuju tužilaštvima, smjernica za postupanje policije i nadzor nad nasilnicima - prešlo na djela. U ovom institucionalnom galimatijasu je i sudstvo, koje od tijela Evropske unije dobija upozorenja da presude moraju biti strože. Podatak Vrhovnog državnog tužilaštva da je za prvih osam mjeseci 2024. godine za porodično nasilje prijavljeno 514 osoba, što je više nego tokom čitave prethodne godine, jasno odslikava alarmantno stanje u crnogorskom društvu, posebno kada je riječ o ovom krivičnom djelu. Predsjednica Vrhovnog suda Valentina Pavličić je u martu na sjednici Ženskog parlamenta upozorila da porast broja slučajeva rodno zasnovanog nasilja poziva na odlučniji odgovor sudstva kroz kaznenu politiku, a propust državnih institucija da preduzmu razumne mjere, koESKALACIJA
Neđelja,
PORODIČNOG NASILJA U CRNOJ GORI: Dok javnost poziva na odgovornost kućama se dešavaju porodične tragedije, koje izlaze iz domena privatnosti
suočeno sa brojnim izazovima, a kao posljedicu imamo narušeno mentalno zdravlje pojedinca, zajednice, a samim tim i narušavanje dinamike unutar porodice. Nažalost, navedeno dovodi do toga da su sve više djeca žrtve i upravo zato je ključno raditi na prevenciji i podršci – ističe ona. Naglašava da treba ulagati u dugoročne programe edukacije, ranog prepoznavanja nasilja, rada sa počiniocima i rada sa djecom koja odrastaju u nasilnim sredinama.
BUDVA: Dvostruko ubistvo kod lokala na Slovenskoj plaži
Budvanin uhapšen zbog sumnje da je ubio brata i sinovca
PODGORICA - U Ulici slovenska obala u Budvi, juče ujutro su ubijeni, otac i sin, Svetozar (66) i Nikola Stanišić (26). Osumnjičeni za njihovo ubistvo je brat, odnosno stric Svetislav Stanišić (65), koji je uhapšen. Tragediji je navodno prethodila svađa oko prevoza putnika brodom.
i 265 komada municije). Sva pronađena oružja bila su u legalnom posjedu - ističe se u saopštenju policije. Izvršenim provjerama utvrđeno je da u prethodnom periodu nije bilo prijava za porodično nasilje među ovim licima, niti su bili evidentirani kao izvršioci krivičnih djela ili prekršaja.
Patrijarhalna struktura i društvene norme „opravdavaju“ kontrolu, dominaciju i zlostavljanje unutar porodice, posebno u manjim, ruralnim sredinama u kojima dominira kultura sramote i trpljenja. Zaista je neophodno da se uključimo svi, relevantne institucije sistema, nevladine organizacije, ali i svaka građanka i građanin Crne Gore, jer nasilje nije porodična stvar, ono ostavlja posljedice na cjelokupno društvo. Ovo je trenutak u kojem svi moramo priznati da je sistem zakazao –istakla je Neda Radović iz NVO Sistem
- Vrijeme je da prestanemo govoriti da „nijesmo znali“, „nijesmo primjetili“ - jer znamo. I znamo što je potrebno, potrebna je prevencija, edukacija, pravovremena zaštita, odgovornost institucija i jasna, nedvosmislena osuda nasilja – kazala je Radović. Dok institucije uglavnom ćute o zločinima u porodici, izdaju godišnje izvještaje, ili izbjegavaju da odgovaraju na pitanja medija, žrtve nasilja najčešće pomoć traže od nevladinih organizacija.
je bi realno mogle da spriječe femicid, dovoljan je razlog da bi se država smatrala odgovornom.
SAOPŠTENJA I
IZVJEŠTAJI KAO
METOD BORBE PROTIV NASILJA
Na sceni su pozivi na odgovornost i brojanje žrtava, dok se u pozadini dešavaju porodične drame, koje izlaze iz domena privatnosti.
Premijer Crne Gore Milojko Spajić je za ponedjeljak najavio dan žalosti, nakon, kako je kazao, tragedija koje su se dogodile. Dva brata koja su se utopila u rijeci su tragedija, dok je ubistvo djevojčice težak zločin. Zločin se dogodio i u Budvi, kada je muškarac ubio svog brata i bratanića.
- Jeste li se uopšte zainteresovali zašto je djevojčica stradala? Nikome ne treba još jedan dan žalosti, nego da osigurate bezbjednost građana, žena
Prema saopštenju Uprave policije, osumnjičeni Svetislav Stanišić (65) iz Budve, upotrebom vatrenog oružja ubio je svog rođenog brata Svetozara (66) i sinovca Nikolu (26).
Istraga je u toku, policija i tužilaštvo nastavljaju sa preduzimanjem mjera i radnji u cilju rasvjetljavanja svih okolnosti ovog tragičnog događaja.
Prema nezvaničnim informacijama, ubistvu su prethodile verbalne razmirice među rodbinom.
sistema, –
U posljednjim analizama rada Vlade, Ministarstvo socijalnog staranja, brige o porodici i demografije kojim upravlja Damir Gutić ima učinkovitost – NULA. Isto toliko ima i Ministarstvo za sport i mlade pod rukovodstvom Dragoslava Šćekića
- Policija je odmah izašla na lice mjesta, gdje su zatekli osumnjičenog i pronašli tijela dvojice stradalih - kazali su iz policije.
Podaci su neumitni – o porodici i mladima se ne brine.
PRIJAVITI KOME?
Ljekari Zavoda za hitnu medicinsku pomoć koji su izašli na teren mogli su samo da konstatuju smrt.
Uprava policije apeluje na građane da porodični konflikti ne smiju ostati zatvoreni u privatnoj sferi, posebno kada postoji sumnja da neko u domaćinstvu posjeduje oružje.
i djece koji prijavljuju nasilje i ne dobijaju zaštitu. Nema odgovornosti za sistemske greške – pitala je premijera Maja Raičević iz Centra za ženska prava.
A da porodično nasilje kojem sve češće svjedočimo nije iznenadna pojava, niti izuzetak, već vrhunac dugotrajnog procesa normalizacije nasilja, zakašnjelih reakcija i sistemskog sljepila smatra i Neda Radović iz NVO Sistem. Ona kaže da patrijarhalna struktura i društvene norme „opravdavaju“ kontrolu, dominaciju i zlostavljanje unutar porodice, posebno u manjim, ruralnim sredinama u kojima dominira kultura sramote i trpljenja.
- Zaista je neophodno da se uključi-
mo svi, relevantne institucije sistema, nevladine organizacije, ali i svaka građanka i građanin Crne Gore, jer nasilje nije niti porodična stvar, ono ostavlja posljedice na cjelokupno društvo. Ovo je trenutak u kojem svi moramo priznati da je sistem zakazao – istakla je Radović.
NEMA VIŠE „NIJESMO ZNALI“
Na Pobjedino pitanje kakav je to sistem, odgovara da zakoni postoje, ali je pitanje kolika je njihova primjena u praksi, kakva je institucionalna podrška i da li u određenim slučajevima, zapravo i postoji.
- Svjesni da živimo u vremenu koje je veoma dinamično,
Uprava policije je i juče pozvala građane da prijave nasilje jer blagovremeno reagovanje može spasiti život, ukoliko sumnjaju da član porodice posjeduje oružje i pokazuje nasilno ili prijeteće ponašanje. - Uprava policije ukazuje i apeluje na građane da porodični sukobi koji eskaliraju do mjere da postoji opasnost od nasilja od strane člana porodice ne smiju ostati privatni i zatvoreni u krugu porodice, posebno kada članovi porodice znaju ili sumnjaju da njihovi srodnici posjeduju oružje, bilo da je u legalnom ili ilegalnom posjedu, iz razloga što svjedočimo činjenicama da eskalacija vodi do tragičnih ishoda - saopštila je policija na mreži Iks. Uprava policije je ta koja treba da odgovara na pozive žrtava i da spriječi nasilnika u ponavljanju krivičnih djela, te upravo njeno blagovremeno postupanje može da spasi nečiji život. Jer, žrtve su prijavljivale i ponovo bile žrtve, ili su ubijene. J. MARTINOVIĆ
- Na licu mjesta pronađen je revolver za koji se sumnja da je korišćen u ovom zločinu. Osumnjičeni je uhapšen, a o događaju je obaviješten državni tužilac Višeg državnog tužilaštva u Podgorici, koji je rukovodio uviđajem - naveli su iz Uprave policije.
Prema nezvaničnim informacijama Svetislav Stanišić je navodno juče rekao da će da ,,završi sa ovim“. Juče ujutru došao je i na štandu pored njegovog su bili Svetozar i dva njegova sina. Svetislav Stanišić je, kako se sumnja, izvadio pištolj i usmrtio brata, pa sinovca, dok je drugi sinovac uspio da pobjegne. Nakon toga, sjeo je u obližnji kafe i sačekao policiju da dođe.
Policija je, u cilju sprečavanja eventualne dalje eskalacije nasilja, izvršila pretres na više lokacija u vlasništvu osumnjičenog i stradalih. -Tom prilikom pronađeno je ukupno devet komada vatrenog oružja – četiri kod osumnjičenog (tri pištolja, jedna lovačka puška i ranije zaplijenjeni revolver) i pet kod stradalih (jedan pištolj, tri puške
- Prijava policije može spriječiti nasilje. Blagovremeno reagovanje i ukazivanje na moguće prijetnje može spasiti život - poručuju iz Uprave policije.
Oni podsjećaju da sumnju na nasilje ili prijeteće ponašanje građani mogu anonimno prijaviti na besplatan SOS broj 19969, kao i putem dežurnog broja 122.
Predsjednik opštine Budva Nikola Jovanović proglasio je 29. jul za dan žalosti zbog tragedije koja se juče desila.
Iz JU Muzeji i galerije Budve saopšteno je da 29. i 30. jula proglašavaju danima žalosti povodom „nenadoknadivog i tragičnog gubitka sina i supruga koleginice, koji su prerano i tragično izgubili svoj život“.
- Ovaj bolni trenutak duboko je potresao sve zaposlene u našoj ustanovi. U znak saosjećanja i poštovanja svi izložbeni prostori JU Muzeja i galerije Budve biće zatvoreni za posjetioce. Svi planirani programski sadržaji u ovim danima biće otkazanikazali su iz JU Muzeji i galerije Budve. N. K.
Prof. dr Vesna Maraš o značaju Leksikona vinogradarstva i vinarstva Crne Gore koji je objavila Crnogorska
PODGORICA - U izradi
Leksikona vinogradarstva i vinarstva Crne Gore učestvovao je veliki tim stručnjaka. Sa leksikografskim standardima predstavljen je istorijat i razvojni put vinogradarstva i vinarstva u Crnoj Gori, kao i njihov značaj za ekonomski i kulturni razvoj crnogorskog društva - ocijenila je za Pobjedu urednica ovog izdanja, profesorica Biotehničkog fakulteta dr Vesna Maraš, objašnjavajući značaj publikacije. Leksikon vinogradarstva i vinarstva Crne Gore, u kojem je obuhvaćen naučno utemeljeni poduhvat o vinogradarstvu, nedavno je objavila Crnogorska akademija nauka i umjetnosti.
Maraš je kazala da je na izradi ovog leksikona radio interdisciplinarni tim od 41 autora, stručnjaka iz oblasti vinogradarstva, vinarstva, biologije, istorije, arheologije, kulture, lingvistike i turizma.
- Leksikon sadrži 559 odrednica: 194 iz oblasti vinogradarstva, 141 iz oblasti vinarstva, 80 vinarija, 48 biografskih, 31 instituciju, te 24 iz oblasti istorije i 41 iz ostalih oblasti. Kompletnijim upoznavanjem bogate istorije vinogradarstva i vinarstva u Crnoj Gori, vinogradarskih regiona i subregiona te sorti koje se u njima gaje sa posebnim akcentom na autohtone sorte i širenje vinske kulture, doprinosi se promociji crnogorskog vinogradar-
stva i vinarstva kao integralnog dijela crnogorske istorije i identiteta. Kao glavni i odgovorni urednik ovog izdanja, imala sam čast da učestvujem i koordiniram rad interdisciplinarnog tima od 41 autora u stvaranju ovog značajnog djela. Naša zajednička posvećenost i preciznost rezultirali su djelom koje ne samo da dokumentuje prošlost i sadašnjost vinogradarstva i vinarstva u Crnoj Gori, već postavlja temelje za buduća istraživanja, valorizaciju i očuvanje vinogradarsko-vinske baštine Crne Gore - istakla je Maraš. Sagovornica je pojasnila da će ovaj leksikon služiti kao vrijedan izvor informacija za naučnike, istraživače, studente, proizvođače, komercijaliste, kulturne i turističke radnike, kao i ljubitelje vina - kako u zemlji, tako i u inostranstvu, a njegova elektronska verzija omogućiće kontinuirana proširenja i dopune.
- Vjerujem da će poslužiti i kao inspiracija da učimo, čuvamo i gradimo svijet vina za generacije koje dolaze. Njegova
Vranac Pro Corde (berba 2021) - najbolje crveno suvo vino i najbolje vino Balkana
Prof. dr Vesna Maraš kazala je da vina sorte ,,vranac“ crnogorskih vinarija redovno osvajaju prestižne nagrade na regionalnim i svjetskim takmičenjima. - Na najstarijem međunarodnom ocenjivanju vina – „Vino Ljubljana“ (1954–2018) – crnogorski Vranac je 1982. godine proglašen svjetskim šampionom u kategoriji crvenih vina. Ugledni italijanski časopis Il Mondo je 1981. godine, kroz tekst Cesarea Pilona, uvrstio crnogorski Vranac među 100 najboljih vina Evrope. Crnogorska vina sorte ,,vranac“ osvajaju brojne nagrade na međunarodnim takmičenjima poput Decanter, Mundus Vini, Balkansko ocenjivanje vina i drugih. Tako je i 2025. godine vino sorte ,,vranac“ nagrađeno zlatom na takmičenjima Decanter i Mundus Vini, dok je Vranac Pro Corde (berba 2021) proglašen za najbolje crveno suvo vino i najbolje vino Balkana - rekla je Maraš.
multidisciplinarna struktura i preciznost omogućavaju kako stručnjacima, tako i širem auditorijumu da bolje razumiju i vrednuju posebnosti našeg vinarskog identiteta. Time doprinosimo ne samo očuvanju naše kulturne i poljoprivredne baštine, već i jačanju prepoznatljivosti i konkurentnosti crnogorskih vina na regionalnom i svjetskom tržištu - navela je Maraš.
FAKTORI ZA KVALITET VINA
Maraš je objasnila da je kvalitet vina primarno određen interakcijom sorte vinove loze te, kako je kazala, specifičnošću zemljišta i klimatskih uslova.
- Sorta je neraskidivo povezana s teritorijom, istorijom i tradicijom, što doprinosi naglašavanju njene autohtonosti i značaja teritorije u ispoljavanju njenih najboljih osobina. Ova veza čini vino snažnim nacionalnim proizvodom i moćnim marketinškim alatom koji prenosi vrijednosti porijekla, nasljeđa, znanja,
Leksikon sadrži 559 odrednica: 194 iz oblasti vinogradarstva, 141 iz oblasti vinarstva, 80 vinarija, 48 biografskih, 31 instituciju, te 24 iz oblasti istorije i 41 iz ostalih oblasti. Kompletnijim upoznavanjem bogate istorije vinogradarstva i vinarstva u Crnoj Gori, vinogradarskih regiona i subregiona, te sorti koje se u njima gaje sa posebnim akcentom na autohtone sorte i širenje vinske kulture, doprinosi se promociji crnogorskog vinogradarstva i vinarstva kao integralnog dijela crnogorske istorije i identiteta - kaže Maraš
truda i posvećenosti. Potreba za identifikacijom i očuvanjem genetičkih resursa vinove loze u tradicionalnim vinogradarskim područjima, među kojima je i Crna Gora, intenzivirana je tokom posljednjih decenija, s posebnim fokusom na očuvanju i gajenju autohtonih i lokalnih sorti. Jedinstvene domaće sorte predstavljaju osnovu za proizvodnju prepoznatljivih vina sa snažnim identitetskim pečatom. Njihov potencijal za revitalizaciju lokalne vinske industrije i ostvarivanje tržišne konkurentnosti sve više prepoznaju i primjenjuju vodeće vinske zemlje svijeta. U crnogorskom sortimentu vinove loze autohtone sorte zauzimaju dominantno mjesto - kazala je Maraš. Istakla je da se sorta ,,kratošija“ pominje još u 15. vijeku u Statutu Budve, dodavši da je već 2008. godine utvrđeno da ima identičan genetski profil kao sorte ,,primitivo“ iz Italije, ,,zinfandel“ iz Kalifornije i ,,crljenak kaštelanski“ iz Hrvatske.
Sorta ,,kratošija“ pominje se još u 15. vijeku, u Statutu Budve, a 2008. godine utvrđeno je da ima identičan genetski pro l kao sorte ,,primitivo“ iz Italije, ,,zinfandel“ iz Kalifornije i ,,crljenak kaštelanski“ iz Hrvatske
- Pored poznatih sorti, vinogradarska područja Crne Gore čuvaju i niz domaćih, odomaćenih i drugih lokalnih sorti koje su donedavno bile nedovoljno istražene i genetski neidentifikovane. Stoga su višegodišnja naučna istraživanja bila usmjerena na njihovo prikupljanje, genetičku identifikaciju i utvrđivanje porijekla i nastanka. Najobuhvatnije istraživanje u oblasti genetičke identifikacije i karakterizacije sorti vinove loze u Crnoj Gori sprovedeno je 2020. godine (V. Maraš i sar.: Population genetic analysis in old Montenegrin vineyards reveals ancient ways currently active to generate diversity in Vitis vinifera, Scientific Reports, 10:15000. https:// doi.org/10.1038/s41598020-71918-7). Istraživanjem je obuhvaćeno oko 500 uzoraka iz starih zasada svih vinogradarskih regiona, kao i iz prirodnih staništa (divlja loza) i 57 lokalnih sorti čuvanih u ampelografskoj kolekciji Biotehničkog fakulteta Univerziteta Crne Gore na oglednom imanju u Lješkopolju. Rezultati su pokazali postojanje 144 različita genotipa: 101 genotip pripadao je kultivisanim (gajenim) evropskim sortama vinove loze (Vitis vinifera), dok su 43 genotipa identifikovana kao
divlje
la je Maraš. Ona je pojasnila da, od 101 genotipa gajene loze, 50 sorti je precizno identifikovano i već postoje u međunarodnim bazama podataka, dok 51 sorta nije pronađena u dostupnim bazama, te predstavljaju potencijalno nove, crnogorske autohtone sorte. - U cilju njihovog očuvanja i valorizacije, ove sorte su posađene u nacionalnoj kolekciji crnogorskih autohtonih i odomaćenih sorti vinove loze na Ćemovskom polju, čime je stvorena osnova za dalji razvoj crnogorskog vinogradarstva i vinarstva. Otkriveni genetski fond obuhvata mnoge autohtone sorte, uključujući i one na ivici nestanka, koje su povezane u složenu rodbinsku mrežu. U toj mreži, sorte ,,kratošija“ i ,,razaklija“ imaju ključnu ulogu u formiranju brojnih autohtonih sorti. Istraživanja su pokazala da je crnogorski sortiment genetski strukturisan na sličan način kao i sortimenti najvažnijih evropskih vinogradarskih regija, poput Bordoa i Burgundije, gdje sorte poput ,,Cabernet Franc“ i ,,Pinot Noir“ imaju centralnu ulogu u genetskom nasljeđu. Sorta ,,kratošija“ ima poseban status u crnogorskom sortimentu, kao čokot majčinska ili osnovna sorta - naglasila je sagovornica. U istraživanju iz 2020. godine, kako je Maraš navela, otkriveno je 25 punih pedigrea (trios odnosa: majka, otac i potomak) i 27 duos odnosa (roditelj–potomak). - Na crnogorskim vinogradarskim terenima, ,,kratošija“ ima čak 20 potvrđenih potomaka. Posebno je značajno otkriće potpunog pedigrea sorte ,,vranac“, za koju je utvrđeno da je potomak sorti ,,kratošija“ (muški roditelj) i ,,duljenga“ (ženski roditelj). Ova istraživanjai rezultirala su sveobuhvatnom
Crnogorska akademija nauka i umjetnosti
slikom genetičkog nasljeđa vinove loze u Crnoj Gori, definišući njen sortiment i stvarajući osnovu za razvoj novih vina. Istraživanja su potvrdila originalnost i specifičnost crnogorskog vinogradarstva i vinarstva, te postavila temelj za njihovu dalju valorizaciju i međunarodnu afirmacijupojasnila je Maraš. ,,VRANAC“ POTIČE IZ CRMNICE
Objašnjavajući značaj i popularnost naših crnih vina, posebno sorte ,,vranac“, Maraš nam je kazala da je to autohtona crnogorska sorta vinove loze namijenjena za proizvodnju crvenih vina. - Potiče iz Crmnice. Genetičkom identifikacijom sprovedenom 2020. godine utvrđeno je da je nastao ukrštanjem sorti ,,kratošija“ (muški roditelj) i ,,duljenga“ (ženski roditelj). ,,Vranac“ je dominantna sorta u Crnoj Gori — 2021. godine zauzimao je 1.346 hektara, što čini 51,16 odsto ukupnih površina pod vinovom lozom. Krajem XIX i početkom XX vijeka areal uzgoja bio je znatno manji, svega oko 30 km2, uglavnom u Crmnici. Iz tog regiona sorta se kasnije proširila na druga područja Crne Gore, a potom i van njenih granica. Prema podacima makedonskog profesora Dragana Nasteva, ,,vranac“ je u Makedoniju prenesen 1950. godine – prvo na eksperimentalnom polju u Butelu, a potom i na drugim lokalitetima. Zahvaljujući kvalitetu proširio se i na druge djelove bivše
SFRJ. Danas se, osim u Crnoj Gori, najviše gaji u Makedoniji, Hercegovini, na Kosovu, u Hrvatskoj i centralnoj Srbiji. Od sredine XX vijeka, intenzivno se gaji u okolini tadašnjeg Titograda, gdje postaje glavna crna vinska sorta. Najveći vinogradarski kompleks pod ovom sortom podignut je na Ćemovskom polju. U okviru projekta „Ćemovsko polje“ (1977–1982) zasađeno je 1.000 hektara vinograda sorte ,,vranac“ - rekla je Maraš.
KLONSKA SELEKCIJA ,,VRANCA“ ZBOG KVALITETA
Sagovornica nam je objasnila da je od 2004. godine kompanija ,,13. jul - Plantaže“ Podgorica započela klonsku selekciju ,,vranca“. - Stare sorte koje se dugo gaje u određenim regionima, poput ,,vranca“, karakteriše izražena heterogenost u pogledu prinosa i kvaliteta grožđa među pojedinačnim čokotima. Ta neujednačenost dovodi do postepene degradacije sorte i pojave različitih biotipova unutar populacije. Zbog toga kod starih i cijenjenih sorti postoji potreba za klonskom selekcijom, odnosno izdvajanjem pojedinačnih čokota sa poželjnim osobinama: visokim prinosom, kvalitetom grožđa, otpornošću i zdravstvenom ispravnošću. Klon predstavlja vegetativnog potomka
Ekipa crnogorskih predstavnika učestvovala na Međunarodnoj olimpijadi iz zike u Parizu koja je okupila srednjoškolce iz 80 država svijeta
,,Vranac“ je dominantna sorta u Crnoj Gori — 2021. godine zauzimao je 1.346 hektara, što čini 51,16 odsto ukupnih površina pod vinovom lozom. Krajem XIX i početkom XX vijeka areal uzgoja bio je znatno manji, svega oko 30 km², uglavnom u Crmnici
jednog selekcionisanog čokota, a sve jedinke dobijene njegovim razmnožavanjem su identične, dok ne dođe do spontane mutacije. Klonska selekcija je ključ za očuvanje i unapređenje ove važne sorte – simbola crnogorskog vinarstva. U prvom koraku detaljno je analizirana varijabilnost sorte, a vizuelno su izdvojeni čokoti koji su se isticali visokim prinosom, kvalitetom grožđa, zdravim izgledom i odsustvom virusnih infekcijanaglasila je Maraš. Ona je kazala da je u periodu 2004–2014. selekcionisano ukupno 145 čokota, dodavši da, nakon stroge sanitarne kontrole (ELISA testiranje, PCR analize, indeksiranje), samo je sedam čokota ispunilo sve uslove i ušlo u dalji proces selekcije. -Vegetativno su razmnoženi i 2008. godine zasađeni na Ćemovskom polju, gde je formiran ogledni i predosnovni matični zasad. Od 2010. do 2013. godine ispitivane su agrobiološke i tehnološke osobine klonova u poređenju sa populacijom sorte. Rezultati su pokazali prednosti klonova: viši prinos, bolji kvalitet grožđa, veći sadržaj antocijana i polifenola, kao i poboljšane karakteristike vina. Kroz postupak klonske selekcije sorte ,,vranac“ stvoreni su uslovi za poboljšanje kvaliteta loznog sadnog materijala. Od 2012. godine u Crnoj Gori postoje uslovi za proizvodnju sertifikovanog klonskog sadnog materijala sorte ,,vranac“. Kvalitetan lozni sadni materijal osnova je za stabilnu i kvalitetnu proizvodnju grožđa i vina. Na osnovu stručnih nalaza i preporuka Fitosanitarne uprave, Ministarstvo poljoprivrede i ruralnog razvoja Crne Gore 2014. godine donijelo je rješenje o priznavanju sedam klonova sorte ,,vranac“: vranac klon 1, vranac klon 2, vranac klon 3, vranac klon 4, vranac klon 5, vranac klon 6 i vranac klon 7. Klonovi su iste godine upisani u Registar sorti i podloga, a 2017. godine zaštićeni kao patenti (registarski brojevi: 02707–02713). Oplemenjivači-selekcioneri klonova su prof. dr Vesna Maraš i mr Đorđije Đoko Rajković - pojasnila je Maraš. H. JANKOVIĆ
PODGORICA – Učenik Gimnazije „Slobodan Škerović“ Jovan Janković dobio je pohvalu na završenoj 55. Međunarodnoj olimpijadi iz fizike. Prof. dr Predrag Miranović predvodio je crnogorske đake na ovom takmičenju i kazao za Pobjedu da je Jovanu malo nedostajalo da dobije bronzu.
- Vraćamo se sa takmičenja. Jovan je dobio pohvalu, čime je ponovio rezultat sa prethodne Olimpijade održane u Iranu. Uradio je zadatke bolje nego prethodne godine, ali na žalost malo mu je nedostajalo do bronze. Zadaci su bili veoma zahtjevni, kao i uvijek, i đaci su svjesni da samo kontinuiranim vannastavnim radom tokom godine mogu postići uspjeh, a Jovan je primjer za to – rekao je Miranović.
Na ovom prestižnom takmičenju, koje je održano od 17. do 24. jula u Parizu, učestvovali su srednjoškolci iz više od 80 država svijeta. U našem timu bili su i takmičari: Vuk Čurović, Andreja Popović i Anastasija Belada, svi iz Gimnazije „Slobodan Škerović“, a predvodili su ih prof. dr Miranović i profesorica Tatjana Pejanović Jovan je osvojio bronzanu medalju na 9. Evropskoj olimpijadi iz fizike koja je održana u junu ove godine u Sofiji. Aleksa Damjanović, učenik Gimnazije ,,Slobodan Škerović“, osvojio je bronzanu medalju na Međunarodnoj olimpijadi iz hemije u Dubaiju, čime je Crna Gora prvi put u istoriji obezbijedila medalju na ovom prestižnom takmičenju. Aleksa je za Pobjedu kazao da je, u prvom momentu, bio iznenađen kada je saznao za nagradu, ali i da je vrlo zadovoljan, jer su se sav trud i zalaganje isplatili. Aleksa je upisao Medicinu i jedini je od 149
Zadaci su bili veoma zahtjevni, kao i uvijek, i đaci su svjesni da samo kontinuiranim vannastavnim radom tokom godine mogu postići uspjeh, a Jovan je primjer za to – rekao je za Pobjedu prof. dr Predrag Miranović
kandidata položio prijemni ispit sa odličnim uspjehom. Nedavno je iz resornog ministarstva saopšteno da će na osnovu uspostavljene saradnje sa kompanijom XE d. o. o., dobitnici medalja na međunarodnim takmičenjima u znanju biće stipendisti ove kompanije.
Prvi stipendista je Aleksa i on je dobio ukupnu stipendiju tokom trajanja studija u iznosu od 43.000 eura u neto iznosu (600 eura mjesečno). Rečeno je da se na ovaj način podržavaju mladi ljudi koji su spremni da uče i pomjeraju granice.
Aleksa godinama bilježi odlične rezultate sa raznih takmičenja na koja je počeo da ide od prvog razreda srednje škole. I u osnovnoj i srednjoj školi imao je petice iz svih predmeta, ali su mu prirodne nauke omiljena oblast. Odlučio je da ide na takmičenja iz hemije koja mu je, kako ističe, bila posebna, jer je želio više da nauči.
Apel Akcije za ljudska prava Odustati
PODGORICA - Akcija za ljudska prava (HRA) pozvala je vrhovnog državnog tužioca Milorada Markovića i direktora Uprave policije Lazara Šćepanovića da hitno obustave saslušanje i eventualno daljnje procesuiranje novinarke Vesne Rajković-Nenadić, navodeći da je prijava protiv nje – neosnovana.
U pismu koje je HRA juče uputila nadležnima, naglašava se da prijava Danijele Mu-
jović, supruge gradonačelnika Podgorice, zbog komentara objavljenog na društvenim mrežama, ne ispunjava ni osnovne uslove za pokretanje postupka. Organizacija ističe da sadržaj komentara na koji se prijava odnosi ne predstavlja ni krivično djelo ni prekršaj. - Upotreba represivnog aparata u ovakvim slučajevima direktno ugrožava slobodu izražavanja, a činjenica da se prijava temelji na ličnoj uvrijeđenosti supruge javnog
On je ispričao za Pobjedu i da je njegova profesorica u srednjoj školi prepoznala talenat, kada je krenuo da se takmiči. Aleksa smatra da definitivno mnogo toga nedostaje našem obrazovnom sistemu.
- Koliko god da je mali sistem, trudimo se da budemo bolji. Svake godine sam zadovoljniji. Teško ga je na kraju ocijeniti. Što se tiče hemije, mislim da se laboratorijski rad mora unaprijediti. U osnovnoj školi je moja profesorica to radila i možda je to bilo ključno da sam zavolio hemiju. S druge strane, srednje škole imaju laboratorije, ali se ne koriste, profesori ne rade eksperimente sa učenicima –istakao je Aleksa. U toku su međunarodna takmičenja iz više predmeta, pa je, pored ostalog, grupa đaka otputovala na 21. Međunarodnu olimpijadu iz geografije (iGeo 2025) koja će se održati od 26. jula do 1. avgusta 2025. u Bangkoku, u Tajlandu.
U našem timu su Bogdan Radulović, Srednja mješovita škola „Danilo Kiš“ Budva, Andrija Pejović, Gimnazija Cetinje, Ivo Jokić, Gimnazija „Petar I Petrović Njegoš“ Danilovgrad i Luka Đurović , Srednja mješovita škola „Danilo Kiš“ Budva i lideri tima Miloš Mrvaljević i Dragoje Đokić Dio stručne javnosti godinama ukazuje na probleme u obrazovnom sistemu koji treba da budu riješeni kako bi đaci mogli da pokažu bolje rezultate na raznim takmičenjima. Ukazuju, pored ostalog, da je problem što nedostaje stručni kadar iz određenih predmeta zbog čega đaci ne mogu da dobiju adekvatno znanje iz tih nauka. Ukoliko nastavnici u školama ne budu kvalitetno radili, prema ponuđenim izmjenama i dopunama Opšteg zakona o obrazovanju i vaspitanju, oni će moći da odgovaraju do mjere da može da prestane potreba za njihovim radom u učionicama. Prema tom propisu, direktor, uz mišljenje nastavničkog vijeća, može da podnese zahtjev Zavodu za školstvo, odnosno Centru za stručno obrazovanje kojim će tražiti da se utvrdi kvalitet rada nastavnika. Predviđeno je da Zavod, odnosno Centar, sprovede evaluaciju i ako se ispostavi da nastavnik ne zadovoljava kriterijume, biće usmjeren na dodatne programe stručnog usavršavanja. Ukoliko se nakon toga, na ponovnoj procjeni njegovog rada, utvrdi da ne zadovoljava kriterijume, onda neće više moći da izvodi nastavu, te prestaje potreba za njegovim radom. N. Đ.
funkcionera otvara ozbiljna pitanja jednakosti pred zakonom - poručuju iz HRA. U saopštenju se dodaje da bi prihvatanje ovakvih prijava kao osnov za saslušanje građana zbog izraženog mišljenja na društvenim mrežama stvorilo zabrinjavajući presedan –po kojem bi gotovo svaki javni komentar mogao biti osnov za policijsku intervenciju. - U zemlji u kojoj su učestala ubistva i ozbiljna krivična djela, od kojih neka odnose i dječje živote, angažovanje po-
licijskih kapaciteta na ovakve prijave predstavlja štetno trošenje resursa i ozbiljno kompromituje kredibilitet institucija - upozoravaju iz HRA. Oni podsjećaju da Crna Gora, kao zemlja kandidat za članstvo u Evropskoj uniji, ima obavezu da poštuje standarde Evropskog suda za ljudska prava. Prema tim standardima, krivičnopravna represija nad slobodom izražavanja dozvoljena je isključivo u slučajevima govora mržnje ili pozivanja na nasilje – što, kako ističu, ovdje nije slučaj. HRA zaključuje da bi nastavak postupka protiv Vesne Rajković-Nenadić bio opasan presedan, ali i ozbiljan korak unazad u zaštiti osnovnih ljudskih prava u Crnoj Gori. R. P.
Nemojte odmah okrenuti glavu od teksta. Političan je. Nije napisan za uski krug istoričara školstva među nama i pedagoškim teoretičarima, već je napisan za puk. Pisan je za naš dnevni svet koji želi zrno novog znanja o stvarnom školstvu među nama, posebno u Srbiji. Školstvo nije sistemski postupak za istraživanje i prenos navodno nepolitičkog znanja, već je ono postupak za predaju znanja saobraženog političkom i kulturnom trenutku svake sredine. Do svakoga ko ga želi, od pojedinca do porodice, do naroda. Ovo ne žele da čuju sadašnji nacional-crkveni čuvari srpstva i diktature u Beogradu, niti njihovi učenici u Podgorici i Banjaluci.
Ne postoji neutralna prosveta. Istorija nije neutralan prosvetni program države za sutra. I ,,neutralnost“ je samoj sebi antipod, jer je i ona politika. Ona je ,,antineutralna“ politika, znali to njeni zastupnici ili ne. Neutralnost je nemoćni politički pokušaj da se izbegne dijalog sa stvarnošću. Neutralnost je kukavički beg u sakatu interpretaciju društva kako se ono ne bi menjalo. Neutralnost prosvete je konzervacija stanja radi odbrane postojeće vlade i omamljene svesti naroda.
OPASNI TAMNI OBLAK
Velika se opasnost nadvila nad našim glavama. Suviše često najslabiji učenici u Beogradu i Podgorici polako preuzimaju javnu politiku razvoja školstva. Kao što i kriminalci postaju najveće patriote, a policija njihov asistent. Svi oni žele da drugačije školstvo, kao antiškolstvo, nametnu onima koji su od njih bili i ostali bolji. Talog se, zahvaljujući diktaturi, popeo na vrh. Sve glasnije u Beogradu viču: ,,Ne sme politika ući u škole“, potom govore da je ,,univerzitet nauka, a nije politika“, da se ,,deca ne smeju zloupotrebiti u političke svrhe“, da ,,rektor ne sme davati političke izjave“ i da ,,ulica nije za studente, već su za njih amfiteatri“.
Što će nam mutave škole i univerzitet? A potom, ti koji viču odlaze na školske priredbe i govore deci o tome ko je pravi Srbin i šta je istinita srpska istorija. I sede sa popovima u prvom redu.
NAUKA NIJE POLITIČKI
NEUTRALNA
Mislimo da je biologija neutralna zato što objašnjava kako nas surlicom komarci probadaju radi krvi? Nije, jer onda zbog te surlice znamo kako ćemo se odbraniti od parazita koje nam ona prenosi i kojom
POGLED SA STRANE: Političke priče o školstvu i pedagogiji
Gdje god se u školi okreneš, sa zida učionice gleda te Sveti Sava. Ta slika je tamo da bi istakla podršku Crkve nacional-manastirskom režimu Vlade Srbije. To je slika srednjovjekovnog političkog lidera koji sa svojim naknadnim kultom nije povezan. Njime se ne brani samo kolonijalna politika Srbije, već i popovsko torpedovanje nauke u školama. I ono se čak slavi školskom slavom u ime ,,naučnika“ Svetog Save
zdravstvenom politikom da napadnemo epidemije malarije, groznice Zapadnog Nila, denga groznice i druge smrtonosne pandemije. To zahteva zdravstvenu politiku, a nikako profesore koji prećutkuju rešenja. Oblik medicinske zaštite stanovništva je politika. A mislimo da je logika neutralna socijalna nauka? Ona je čarobno pravilo kojim se izbegavaju suprotnosti i uspostavlja harmonija? Nije, jer pravila mišljenja i zaključivanja moraju voditi ka vrednosno prihvatljivoj svrsi - a i ta pravila mišljenja su rezultat prethodnih vrednosnih sudova o tome šta nam je potrebno. Nije svako ubistvo=ubistvo. Nije svaka smrt akt nepoželjnog i izlišnog usmrćivanja. Kada bi to tako bilo, onda bi rat za slobodu i odbrana devojke od silovatelja bili zločini. A samilosna eutanazija? Zar nas ona ne muči na koju moralnu stranu da stanemo? Nema neutralne logike. Šta je ,,logično“ rešenje za humanu eutanaziju? Sve je etos, sve je politika.
KULT NA ZIDU
Gde god se u školi okreneš sa zida učionice te gleda Sveti Sava. Ta slika je tamo da bi istakla podršku Crkve nacional-manastirskom režimu Vlade Srbije. To je slika srednjovekovnog političkog lidera koji sa svojim naknadnim kultom nije povezan. Njime se ne brani samo kolonijalna politika Srbije, već i popovsko torpedovanje nauke u školama. I ono se čak slavi školskom slavom u ime ,,naučnika“ Svetog Save. Ta Savina slika šalje lažnu poruku. To nije slika stvarnog Save. Sava nije stvarao ni škole niti prosvetu za narod, ali je u svojim malobrojnim nemanjićkim manastirima od Ohridske arhiepiskopije do Zahumlja prepisivao verske spise. Radi moralnog dejstva sveštenika. Nema dokaza da je i u jednom njegovom manastiru prepisana antička filozofija, tekstovi istoričara, lekara, astronoma i izumitelja, niti je igde prepisano ijedno književno delo počev od zagonetke do
epova. Nije izgradio ni opservatoriju da gleda poredak neba. Nema nijednog spisa gde bi on zamislio sistem narodne prosvete - uostalom, malo je šta i napisao originalnom rukom. Nije bio ni pismeniji od drugih kaluđera, bio je samo zbog prinčevskog reda uticajniji od njih. U njegovim manastirima su se iskušenici spremali za svešteničko zvanje, a ne za osnivanje škola.
Ali je istina da su kod Save svi mogli ući u manastir radi popovske profesije, sve do niskih meropaha i sokolara. Nije privilegovao aristokratiju. Dečanska hrisovulja je u tome izričita. A istina je i da se u despotovini Lazarevića i Brankovića razvio kult poštovanja prema književnom i obrazovnom radu. To sa Savom nije bilo povezano.
STVARNA PROSVJETA U SRBIJI
Do 18. veka nije u Beogradu ni u Srbiji bilo nikakve institucionalne škole. Krajem tog veka su se, u skladu sa školskim progresom u nemačkim zemljama i Austriji, kada je u nemačkim zemljama posle Reformacije zavedeno u 17.
veku obavezno školovanje dece svih staleža - kod nas stali u Beogradu otvarati neformalni kursevi pismenosti i početnog obrazovanja dece i omladine, ali na grčkom jeziku. Ne na srpskom. Nastavnici su bili Grci. Privatno su naukovali imućnim trgovcima i zanatlijama. Davali su časove bez diploma. I imućni Srbi su se u Beogradu pod Turcima sve do Karađorđa oblačili u grčku nošnju da bi ušli u novo doba. Nosili su i grčki fes. Od Karađorđa su u moravskoj Srbiji krenule prve civilne škole. U drugim krajevima, u Vojvodini, Slavoniji, Dalmaciji i Hrvatskoj, uveliko su se osnivale civilne škole i predškolske ustanove pod bečkim carem. O tome nećemo. Nećemo pominjati ni turski prosvetni sistem vakufskih medresa koji je u naše krajeve među muslimane uveo stepenovana znanja sa diplomama. Tako je to u 9. veku začela još Fatima al Hikri u Fesu, u Tunisu, kada je kao bogata naslednica osnovala univerzitet sa diplomama. Nećemo ni o prvim školskim potezima u Crnoj Gori u 19. veku. Želimo da objasnimo Beograd u 21. veku.
DOKAZI O EVOLUCIJI PROSVJETE
Izučavanje srednjovekovne leksike našeg jezika i pedagoških uputstava sveštenicima govori da su već tada među njima stvorene reči koje danas izgovaramo. Recimo, ostala je reč ,,učenik“ kojom su isprva bili nazivani novi manastirski momci i reč ,,nastavnik“ za učitelja kao podsetnika na obavezu Hristovih sledbenika da nastave njegov rad. To je i ondašnji smisao izgovora reči ,,nastaviti“ i ,,nastavitelj“. Danas te reči nisu vezane za usko manastirsko obrazovanje radi moralnog uticaja na vernike. Tada je i epitet Bogorodice ,,ogiditrija“ prevođen na srpski kao ,,nastavnica“ i ,,putevoditeljnica“. Ne kao znanje o svetu. A neke manastirske reči su do kraja 18. veka nestale. Više ne izgovaramo reči ,,učilište“ i ,,vseučilište“ - ova poslednja je ostala u novom hrvatskom izgovoru kao sveučilište nezavisno od Crkve. Sa dejstvom Austrije i latinske kulture osvojila je prostor umesto njih reč ,,škola“ i ,,univerzitet“. Ušla je i reč ,,profesor“ iako je i ona pobegla iz latin-
ske crkve i više ne znači ,,prorok“. A opet, reč ,,vaspitanje“ je u srednjovekovlju imalo bogatiji smisao od današnjeg - kada je ona značila i materijalnu brigu i učenje poroda za samostalni život, dok je sada pretežno moralnog sadržaja. I budistička reč ,,prosveta“ je u starini stigla hrišćanstvom kao poziv na otklanjanje tame svetlošću knjige i plemenitošću postupka. A onaj koji je učio iz knjiga nazvan je ,,knjižnikom“ ili ,,književnikom“. Ova druga reč je evoluirala od načitanog čoveka ka piscu knjiga o životu ljudi. Nije bila povezana sa religijom. Razlikovala se tada i teorijska misao kao ,,epistema“ koju smo prevodili kao ,,hudožestvo“ od operativnog znanja ,,tehne“ koju smo prevodili kao ,,hitrost“. Znali smo i za grčku reč ,,paideia“ koju danas izgovaramo kao pedagogija, a onda smo je prevodili kao ,,nakazanie“. Ni na Bogosloviji je danas tako ne koriste, tamo govore o ,,hrišćanskoj pedagogiji“. I ne osvrću se mnogo na očeve moderne pedagogije poput Ratihijusa, Komenskog, Pestalocija, Rusoa (Emili,
ili o vaspitanju), Herbarta, Fihtea, Kanta i drugih.
RAZLOG NAVOĐENJA
Sve ove reči, kao deo i drugih nekadašnjih ,,stručnih“ reči, naveli smo samo da bismo upozorili čitaoca da ne misli da u našem srednjem veku nije bilo nikakvih intelektualnih napora u stanovništvu za stvaranje ,,videnia“ - znanja, i težnji ka učenju organizovanih znanja putem pedagogije. I upravo evolucija tih reči ka nama dokazuje koliko se društveni život odvajao od prethodnih sadržaja i da se odvajao od crkvenog govora. Crkva je ostala pozadi kao stari etički učitelj i konzervator hrišćanske kažnjeničke zajednice, dok je ka slobodi krenulo ,,sveznanje“ o prirodi i mogućnosti oslobođenja kako od Boga tako i od reakcionarne vlasti. I to smo navodili kako bismo bolje razumeli zašto Sava može biti samo uspomena na bivši crkveni život i smisao rane hrišćanske etike, a nikako autor politike sile i bespravlja savremenog Beograda koji mu tamošnji civilni i patrijaršijski režim nameću od 1920. godine. Sava nije tražio da budemo mučenici srpstva već hrišćani. Učiti je kod njega bila muka samo utoliko što je ona bila priprema za život kažnjenog adamskog čoveka posle smrti. To je njegovo ,,školstvo“.
BOB DILAN I SVETI
AVGUSTIN
Zato želimo i da se podsetimo da kada je Bob Dilan pevao ,,Sanjao sam da sam video Sv. Avgustina“, onda je opazio da Avgustin ni za zlatni ogrtač ne može da nađe naše duše, sve su negde otišle van njegovog dometa. Čak nema ni duša kraljeva i kraljica na prodaju za Raj. I nema među nama više ni mučenika. A ako ga bude, Avgustin ga neće ostaviti samog. I tako Avgustin, antropomorfna religija, ostaje sam, nema posla. Dilan ga u snu sa drugima ubija. Budi se u znoju, srećan što to nije tako, saginje glavu iz poštovanja pred velikanom i plače. Avgustin, religija je opstala, ali su se vremena promenila i usamila se. To je tako i sa Savom. Ne može se njegovom biografijom iz 13. veka graditi savremena država. Ni sa njegovom lažnom biografijom iz 20/21. veka.
Dilanovu pesmu je izvodio i Erik Klepton, čak lepše od Dilana. Vladika slavonski Jovan Ćulibrk, rutinirani vojni padobranac i poznavalac rok-pop muzike, svakako to zna kada se baca sa neba na zemlju. Video je sigurno tako na oba mesta i Holokaust i Prvi maj. A nesretni bend The Joy Division koga on ističe? Oni jesu začeli melanholičnu i rastrojenu post-pank muziku ambijenta i raspoloženja sa nevericom u socijalna rešenja revolucionarne rok-pop generacije iz 60-ih godina prošlog veka i u provokativna podsmevanja pank generacije iz 70-ih godina. Za razliku od njih, vladičin The Joy Division ne nudi ništa. I skromnog su zvuka. Ni njihova ambijentalna muzika ništavila i čudnog psihičkog stanja i mašte nije sasvim nova.
Vladika je bio toddler kada su to sa bogatom psihodeličnom harmonijom izvodili Pink Floyd, Jefferson Airplane, Beatles - Magical Mystery Tour, i drugi. I njihovi frontmeni pevači nisu falširali na mikrofonu kao Ijan Kertis. I neumesno je povezivati Kertisove etičko-psihološke dileme sa mukama Dostojevskog
ŽARKO ZRENJANIN I
PEDAGOGIJA
Pedagogija je i politička disciplina, jer njena didaktika i metodika mogu voditi savetu za zrelu promenu vaspitavanja i obrazovanja dece i omladine. A kada se ne samo ta njena uloga ospori, već i sama materijalna i kadrovska egzistencija škola i univerziteta, onda se time dupliraju razlozi za vannastavnu borbu. Škola je obrazovni mač za promenu društva. To je sadašnja pozicija pedagogije u Beogradu, ona se na ulici bori da preživi i ujedno se bori za demokratske i pravne postupke duštva kako bi i ono napustilo preživele oblike vladanja narodom. Veliki vojvođanski revolucionar Žarko Zrenjanin je bio učitelj i autor pedagoških rešenja. On je, naravno, iz ugla svog shvatanja Marksa i predlagao drugačija rešenja. Pre svega onih koja ukidaju elitno obrazovanje samo za imućne i zahtevao jednakost svih u pravu na znanje. Ali ga mi navodimo zbog toga što se slagao sa svim onim ocima pedagogije koji su govorili da prosveta i
Završavajući ovu epistolu čitaocima mi se nadamo da smo im ukratko, i opet, svakako nedovoljno, skrenuli pažnju koliko je politička revolucija univerziteta u Beogradu i Srbiji istovremeno i zahtjev za prosvjetu koja neće opravdavati diktaturu, šovinizam i reakcionarnu ulogu vladajuće ,,napredne stranke“ i Srpske pravoslavne crkve. Znamo da razumijete i odobravate riječi studentske himne slobodne prosvjete iz 1287. godine - ,,Vivat Academia, Vivant Professores“, iz Gaudeamus igitur! Jeste, odlično su tadašnji studenti opisali smisao života: veselimo se znanju, humoru, pivu, slobodnom životu i ljubavi, slavimo seks i podsmijavajmo se smrti. To pjevaju. Carpe Diem je ljepši od Memento mori. A kada Vlada i Crkva to neće, hajdmo’ svi na ulicu, po svoj život Kada Aleksandar Vučić razvlači onaj svoj cinični osmijeh, znajte da negdje država pada u ruke „srpskog sveta“. Ili barem pokušava da padne. To više nije osmijeh samo zlog političara – to je osmijeh izopačenog trgovca suverenitetima, tapkaroša nacionalnih identiteta, ocvalog stratega koji u džepu stalno nosi nacrt “srpskog sveta”. A kad taj osmijeh krene ka Crnoj Gori, znajte da se sprema invazija. Ne tenkovima, ta su vremena prošla, već mantijama, litijama i, naravno, s Andrijom Mandićem. Jer Crna Gora je sljedeća ratna stečevina „srpskog sveta“ – ako se sve bude odvijalo po Vučićevom planu. Vučić nije zaboravio 2006. godinu, kada je Crna Gora rekla „ne“ svetosavskom snu o Velikoj Srbiji. Nije zaboravio ni 2020, kada su litije prodrle u javni prostor kao političko oružje, da bi mu se potom vratile kao bumerang – u vidu studentskih protesta pod beogradskim balkonima. Nije zaboravio – ali, još važnije – nije oprostio. Danas, 2025. godine, Crna Gora je zrela. Nažalost, zrela za potpuno političko preuzimanje od strane jurišnika “srpskog sveta”. Nema više Đukanovića, nema snažnog građanskog fronta, nema političkih bedema, nema ljevice, a ni NVO sektora, koji je nekad bio brana neočetništvu. Ostala je samo ćirilična tišina. U tu tišinu Srpska pravoslavna crkva ulazi kao vlasnik (podsjetimo se Temeljnog ugovora, kojim je postala pravni vlasnik gotovo kompletnog duhovnog nasljeđa Crne Gore), dok se Vučićev plan preoblikovanja države – po uzoru na Srbiju – već odvija, tiho i precizno, kao podmazan.
KOm ENTAR: Vučić kreće na Crnu Goru, ne tenkovima, nego osmijehom i mantijom
Piše: Dragan BURSAć
učitelj nisu neutralni beležnici i posmatrači zbivanja u narodu, već su predvodnici i saučesnici promena. Pedagozi se svakako razlikuju po rešenjima, ali se malo razlikuju u stavu prema ulozi prosvete i pedagoških veština. Prosveta i pedagogija su u permanentnoj revoluciji. Zrenjanin kaže: ,,…Škola je društvena slika u minijaturi“. A da bi ,,vaspitanika osposobila za savremeni život i stvorila ga korisnim članom kulturno-socijalne zajednice, u njen program moraju se prvenstveno uneti oni predmeti i u onom obliku kako bi ona taj svoj cilj najuspešnije i najpotpunije postigla“. Ponekad mislimo da sledeće njegove reči iz 1927. godine imaju smisla i danas. On kaže: ,,Mora se priznati, istina, da marljiv đak današnjih škola postaje na kraju studija izvrstan poznavalac zoologije i prirode uopšte, koji će nam doslovce pobrojati sve razrede i familije protozoa, ali koji nema ni pojma, ili vrlo malo zna o ustavu, o pravima i dužnostima građana i njihovoj ličnoj slobodi, a kamoli pregled istorijskog kulturnog razvitka. A o ulozi prava, religije, morala, nauke, ekonomije i drugih tvorevina, koje su odvajkada igrale i sve više igraju presudnu ulogu u društvenim odnosima, današnji vaspitanik i ne poima“.
Završavajući ovu epistolu čitaocima mi se nadamo da smo im ukratko, i opet, svakako nedovoljno, skrenuli pažnju koliko je politička revolucija univerziteta u Beogradu i Srbiji istovremeno i zahtev za prosvetu koja neće opravdavati diktaturu, šovinizam i reakcionarnu ulogu vladajuće ,,napredne stranke“ i Srpske pravoslavne crkve. Znamo da razumete i odobravate reči studentske himne slobodne prosvete iz 1287. godine - ,,Vivat Academia, Vivant Professores“, iz Gaudeamus igitur! Jeste, odlično su tadašnji studenti opisali smisao života: veselimo se znanju, humoru, pivu, slobodnom životu i ljubavi, slavimo seks i podsmevajmo se smrti. To pevaju. Carpe Diem je lepši od Memento mori. A kada Vlada i Crkva to neće, hajdmo’ svi na ulicu, po svoj život. •
Dakle, “srpski svet” više nije teorija zavjere ni pijani četnički san. To je operativna doktrina Beograda prema državama sa većinskim ili manjinskim srpskim stanovništvom. Crna Gora je sljedeći cilj. Nema više tenkova, naravno. Ovo je „soft“ verzija velikosrpskog imperijalizma. Osvajanje kroz liturgiju, ćirilicu i sektaško svetosavlje. Naravno, začinjeno litrama sirove putinofilije. SPC već vodi kampanju – koncerti, promocije „duhovnih vrijednosti“, televizijski nastupi, kojekakvi laureati koji ni-
ču kao pečurke poslije kiše – a svima im je zajednički imenitelj: „srpski svet“. Kad ih slušate, rekli biste da žele ljubav, mir i pomirenje. I, naravno, borbu protiv korupcije. Ali iza tih mantija i kandila stoji politička mašinerija – ekspozitura Vučićevog kabineta. Vučiću ne treba ni dolazak u Podgoricu – on je već tamo. Kroz vladike, propagandiste, medije i „bratsku pomoć“.
Plan je kristalno jasan: Mandić „nudi“ Spajiću još četiri godine premijerske funkcije – pod uslovom da pola Vlade preuzme Koalicija za budućnost Crne Gore. Uz to, SPC dobija još veći institucionalni prostor, a projekat „velikosrpskog rebrendiranja Crne Gore“ ide dalje – sve do izmjena Ustava, zastave, himne i službenog jezika. To nije demokratski proces. To je perfidni, puzajući državni udar. U kravati i pod krstom.
U međuvremenu, vjerni M andićev pomoćnik Nebojša Medojević zabavlja javnost jeftinim predstavama. Izmišlja koalicije, optužuje sve za izdaju, dok prikriva glavnu igru: Vučićevo preuzimanje Crne Gore, uz Mandićevu vjernu logistiku. Sve to je igrokaz, dimna zavjesa. Jer kada preuzimaš državu, najvažnije je da javnost to ne shvati – dok ne bude kasno. Mada, u ovoj otupjeloj javnosti, možda čak i ne treba poseban plan. Neočetnicima je sve servirano. Biti Crnogorac danas ne znači imati pasoš ni izvod iz matične knjige rođenih. Danas to znači – sjećati se. Sjećati se ko si, odakle si, i šta ti pripada. Sjećati se da Crna Gora nije nastala dekretom, već otporom. Nije je donijela nijedna litija, već referendum. A prije toga – partizanski, a ne četnički pokret. I da je nijedna mantija nije branila, već narod koji je rekao: „Nismo ni Srbija, ni Albanija, ni dio ičijeg ‘sveta’. Svoji smo.“
Eh, nekad bilo!
Danas, kad ti isti ljudi gledaju kako im SPC piše zakone, a Beograd imenuje ministre – sjećanje postaje čin političkog otpora. Vučiću ne treba Crna Gora koja ide ka EU, s planom da do 2028. postane članica. Njemu treba Crna Gora kao balkanska Bjelorusija –poslušna, destabilizovana, pokorena, satelitska. Zato
je cilj jeseni da se pregovori s EU uspore, institucije popune „svojima“, a reforme zamrznu.
Ako Crna Gora ostane na evropskom putu – Vučićev san o regionalnoj dominaciji pada. Zato sada aktivira sve: od Crkve do „kvazicrnogoraca“ – Srbijanaca s crnogorskim biračkim pravom. Vučićeva ideja “svesrpskog sabora” nije kulturni forum, već političko sredstvo dominacije. Ko nije u saboru – protiv je. Ko se ne uklapa – izdajnik je. Ko ne pjeva „Tamo daleko“ – gubi posao, identitet i građanska prava. U tom „saboru“ nema mjesta za Bošnjake, Hrvate, Albance, pa ni za suverene Crnogorce. Tu država postaje etnički čist entitet. Sve ostalo je – prepreka. Rješenje nije u novim liderima, ni u povratku starih. Od tih utopija nema ništa! Rješenje je u građanskom jedinstvu. U otporu koji kaže: „Ovo je naša država – i ne damo je!“ Crna Gora nije savršena. Griješila je. Dabome! Ali to ne znači da mora kleknuti pred tuđom ideologijom. Jer kad jednom klekne – više se ne diže. Rješenje je u ljudima koji se ne boje da kažu „ne“. Koji ne priznaju autoritet mantije ni Vučićev hatišerif iz Beograda, već poštuju sopstveni Ustav. Koji ne biraju vlast po krštenici, već po programu. Koji ne razmišljaju u kategorijama bratstva i krvi, već pravde i budućnosti.
Ne daj da ti mijenjaju ime. Ne daj da ti prepravljaju istoriju.
Ne daj da ti krstom zamijene zakon.
Ne daj da ti govore kojim si jezikom govorila.
Ne daj da ti otimaju himnu i Ustav iz usta.
Jer kad ti uzmu jezik, zastavu i vjeru u sebe – uzeli su ti sve.
Digni glas dok još možeš da govoriš.
Glasaj dok još imaš pravo glasa.
Budi Crna Gora – prije nego što te pretvore u “srpsku pokrajinu na moru s posebnim osjećajem za svetosavlje”. I ne zaboravi: Aleksandar Vučić ne dolazi s vojskom. Dolazi s osmijehom i mantijom. A iza njega – tama. Vučićeva jesenja ofanziva dolazi.
A jedini ko je može zaustaviti – to su građani Crne Gore. Ako ih još ima! (Slobodna Dalmacija)
PODGORICA - Svjetski poznat performans i takmičenje u slikanju uživo - Art Battle, u organizaciji TO Tivat i uz podršku Opštine Tivat, biće održan večeras u 20 sati na rivi Pine.
Takmičenje će se odvijati u tri kruga, a 12 slikara takmičiće se u slikanju pred publikom, uz di-džeja i jednom umjetnicom na sceni - Alenom Gojak iz Sarajeva. Najviše učesnika je iz Crne Gore, troje iz Srbije, jedan Francuz i dva Rusa. Tako će na Art Battle učestvovati Biljana Midorović, Dubravka Milivojević-Ivanović, Sergii Redchenko, Victoria Courtaux, Slavka Vesić, Maxime Nepote, Bojana Dejović, Jovana Mijanović, Ivan Radulović Izzy, Danijela Drakulović, Silvija Vrhovac i Konstantin Evdokimov. Publika će moći da glasa za svog favorita preko zvaničnog sajta i aplikacije. Takođe, moguća je i kupovina umjetničkih djela koja su nastala na događaju. Umjetnici imaju priliku da pokažu svoje umijeće na platnu, uz ograničenje od 20 minuta za izradu slike (dimenzije platna 40 x 60), s tim što će finalna, treća, runda sa finalistima trajati 30 minuta i slikaće se na većem platnu 80 x 60. Prvi Art Battle održan je 27. juna u Tivtu, takođe na rivi Pine. O ovom neobičnom događaju za Pobjedu govore direktorica Turističke organi-
LAKIČEVIĆ:
Ovakvi događaji doprinose kako promociji lokalne scene, tako i jačanju međunarodnih veza
zacije Tivat Nina Lakičević i crnogorska umjetnica Danijela Drakulović.
NOVA ENERGIJA
Lakičević je pojasnila da je saradnja nastala kao rezultat želje Turističke organizacije Tivat da podrži savremene, interaktivne umjetničke formate koji uključuju publiku i donose novu energiju u grad. - Art Battle je globalni koncept koji je prepoznat kao inovativan i atraktivan i činilo nam se da je idealan za ljetnju atmosferu Tivta - istakla je Lakičević.
Ona je kazala da je veoma važno za Tivat da ugosti jedan ovakav događaj jer se time potvrđuje
pozicija Tivta kao destinacije koja podržava savremene tokove u kulturi i turizmu.
- Ovakvi događaji doprinose kako promociji lokalne scene, tako i jačanju međunarodnih veza. Festival je spoj više elemenata: turistički - jer privlači posjetioce i goste, kulturni - jer promoviše umjetnost i kreativnost i lokalno - inspirativni - jer uključuje umjetnike iz Crne Gore i šireg regiona. Ovakvi događaji snažno pozicioniraju Tivat kao grad otvoren za savremene kulturne sadržaje. To je poruka da Tivat ne nudi samo more i sunce, već i iskustvo, doživljaj i kontakt s umjetnošćuistakla je Lakičević.
Ona smatra da se ovim događajem Tivat može pozicionirati kao kulturno-turistički centar Boke. - Cilj nam je da Tivat postane prepoznat kao mjesto koje tokom ljeta nudi, ne samo zabavu, već i bogat kulturni program - mjesto gdje se umjetnost prirodno uklapa u ambijent - istakla je ona.
SLIKANJE UŽIVO
Drakulović je slikanje uživo pred publikom i te kako blisko.
- U Tivtu će sada biti izazov zato što će publika da se mijenja. Sigurna sam da će atmosfera, publika i muzika uticati na mene. Slikaću na malom
platnu što je još jedan izazov, jer sam slikar od velikih dimenzija. Učestvovala sam na brojnim festivalima, ali oni nijesu bili takmičarskog tipa pa je samim tim izazov bio manji. Vidjećemo kakva će biti moja inspiracija - možda će ovo iskustvo uticati na moja dalja razmišljanja o slici - kazala je Drakulović. Umjetnica je naglasila da će slikanje koje traje 20 minuta za nju biti dodatni motiv.
- Vidjeću kako ću da reagujem na onu ,,grešku“ koja može da se desi u smislu kompozicijskog postavljanja slike ili kolorita. Vidjeću i kako te ,,greške“ ispravljam za tih 20 minuta - to će biti moj lični
DRAKULOVIĆ:
Spoj muzike, kulture i umjetnosti oplemenjuje i šalje divnu poruku
izazov. Voljela bih da ovaj događaj zaživi - rekla je Drakulović.
Slikarka nema precizan plan što će večeras da stvara pred publikom.
- Promišljam koja će to biti tematika. Naravno da ću pratiti muziku i kolorit. Energija publike mi je veoma potrebna. Ta energija i te kako utiče na stvaralaštvo. Posjetioci su zapravo stvaraoci sa nama te noći. Čovjek voli da ga publika primijeti. Spoj muzike, kulture i umjetnosti oplemenjuje i šalje divnu poruku. Ovakvi događaji su pravi pokazatelj kako se može drugačije - smatra Drakulović. A. Đ.
Predstava ,,Sirano de Beržerak“ Edmona Rostana, u režiji Aleksandra Popovskog, izvedena u okviru 39. festivala Grad teatar
PODGORICA – Predstava ,,Cyrano de Bergerac (Sirano de Beržerak)“ Edmona Rostana, u režiji Aleksandra Popovskog, a u prevodu Ivana Kušana, izvedena je na sceni između crkava u Budvi, u okviru dramskog programa 39. festivala Grad teatar. Predstava, koja je nastala u produkciji Gradskog dramskog pozorišta „Gavella“ iz Zagreba, dočekana je s velikim interesovanjem publike koja je višeminutnim ovacijama pozdravila autorski tim nakon izvođenja. U centru o vog pozorišnog ostvarenja je briljantna igra glumca Ozrena Grabarića koji tumači Sirana – pjesnika, mačevaoca i romantičara sa neobično velikim nosem, ali još većim srcem. On je nakon predstave kazao da su predstavu radili dva mjeseca, ali da je on počeo da radi tri mjeseca ranije, zbog specifične forme i stihova.
- Na prvu probu sam morao doći s potpuno naučenim tekstom. Rostanov stih je kao partitura, ne možete ga istraživati ako ga ne poznajete u potpunosti. Umjetnost se dešava tek kada to savladate i stupite u kontakt s publikom - kazao je Grabarić.
AMBIJENT
Predstava je izvedena u ambijentalnom prostoru, što je donijelo određene tehničke izazove. Reditelj Popovski je naveo da je scena između crkava najmanja na kojoj su do sada izvodili ovu predstavu. - Ipak, meni je ovo bilo zanimljivo jer volim kada predstava izađe iz svog normalnog pozorišnog okruženja i kada vidimo šta prostor nosi. Jako volim ovu scenu ovdje i mislim da sve dobije jednu drugu dimenziju. Mislim da smo mi sa predstavom upisali u ovaj prostor nešto drugo, nešto novo za nas - rekao je Popovski nakon izvođenja.
Na pitanje - zašto je izabrao da radi baš ,,Sirana“, odgovorio je da je motivacija bila lična i povezana sa savremenim ambijentom u kojem dominira buka i višak informacija.
- Tražio sam glas koji nije dio te buke. Sirano je poezija, misao, on se bori za riječ i za nešto što je poetično. U ovom vremenu, kada svi urlamo, meni je to nedostajalo. Sirano je emocija kroz riječ – rekao je Popovski koji je posebno bio oduševljen reakcijom publike.
- Čuo sam jednu gospođu koja je silazila i rekla: ,,Ruku bih sebi pojela da ovo nijesam pogledala“. Tako da mi je to jedna od ljepših kritika koje sam čuo – kazao je on.
MUZIKA
Glumica Dijana Vidušin, koja u predstavi ima i dosta pjevačkih zadataka, osvrnula se na zahtjevnost izvedbe, posebno u vanstandardnom prostoru.
- Predstava je tehnički zahtjevna. Osim glumački i gla-
sovno, bilo je i koreografski izazovno. Ipak, uživali smo igrati. Ovo je zapravo nova predstava, tek nam je 12. izvođenje tako da nam je lijepo ovo iskustvo u eksterijeru. Obično publika ovako reaguje na kraju što nam je veoma drago jer smo srećni zbog ove predstave i volimo da je igramo - rekla je Vidušin, koja je u jednoj od najemotivnijih scena u pred-
stavi izvela pjesmu „Creep“ grupe Radiohead. - Iskreno, bila sam skeptična na početku jer je pjesma mnogo puta obrađivana. Ali vjerovala sam Aci koji je došao na tu ideju, kao i kompozitoru Marjanu Nećaku koji je s nama radio muziku. Na kraju smo došli do te izvedbe tako da sam srećna s tim – rekla je Vidušin.
Osim Grabarića i Vidušin, glumačku podjelu čine: Kristijan Petelin, Lara Nekić, Ranko Zidarić , Boris Svrtan, Ivan Simon, Natalija Đorđević, Marko Petrić, Matija Gašpari i Darko Stazić. Scenografiju potpisuje Vanja Magić, svjetlo i muziku Marjan Nećak, a kostimografiju Marita Ćopo i Mia Popovska. An. R.
Neđelja, 27. jul 2025.
PODGORICA - Vikend na Wild Beauty Art festivalu zatvara jedan od najautentičnijih regionalnih muzičkih sastava – Nenad Vasilić Trio, koji će večeras od 18 časova na Macan poljani na Žabljaku publici donijeti zvuke džeza prožete balkanskom melodikom i savremenom autorskom vizijom. Smješten u netaknutoj prirodi Durmitora, ovaj koncert obećava posebno muzičko iskustvo koje briše granice između žanrova, kultura i epoha. U slučaju nevremena, koncert će biti održan u Domu kulture na Žabljaku.
Kontrabasista Nenad Vasilić već više od dvije decenije gradi jedinstven muzički jezik u kojem se susreću džez, tradicionalna muzika Balkana, klasika i elementi savremenih žanrova. Njegov trio – u kojem mu se pridružuju Rastko Obradović na saksofonu i Marko Živadinović na harmonici –predstavlja minimalističku, ali zvučno bogatu formaciju, spremnu da se jednako izrazi u klupskom ambijentu velikih evropskih gradova kao i pod otvorenim nebom.
U razgovoru za Pobjedu, Vasilić govori o granicama koje više ne postoje, muzici kao identitetu, tišini prirode kao partneru improvizacije – i o tome zašto je i dalje uzbuđen pred svaki koncert, bez obzira gdje ga svira.
POBJEDA: Vaša muzika više od dvije decenije gradi mostove između džeza i folklora, između ličnog izraza i kolektivne memorije Balkana. Kako danas vidite tu relaciju – da li je folklor i dalje izvor ili sve više postaje zvučni simbol za nešto šire?
VASILIĆ: Folklor Balkana je samo jedan od elemenata koje koristim u svojoj muzici – nije moj cjelokupan izraz. Te motive uključujem jer su mi bliski i dobro ih poznajem. Nakon 30 godina života u inostranstvu, prirodno se javlja potreba da svijetu pokažem ko sam, odakle dolazim i da pronađem sopstvene korijene. Korišćenje balkanskih elemenata je način da pronađem svoj lični izraz, nešto originalno što me razlikuje od drugih i što dodaje novu boju zajednici kojoj pripadam.
U svojoj muzici koristim sve što sam tokom života slušao i svirao – rok, klasiku, tango, džez, balkansku muziku. Sve to zajedno čini moj muzički jezik. Ti folklorni elementi su i dalje prisutni, ali više kao dio mog identiteta, kao nešto što prirodno izlazi iz mene. Ne razmišljam o tome kao o oslanjanju na folklor – jednostavno stvaram muziku u skladu sa sobom, sa onim što znam i osjećam, na svim „jezicima“ koje govorim. Na publici, kritičarima i novinarima je da odrede kako će to nazvati.
POBJEDA: Džez se tradicionalno vezuje za urbane prostore – klubove, gradove, improvizaciju... Kako se Vaš trio prilagođava nastupu u ambijentu poput Macan poljane – prirodnom prostoru
Kontrabasista Nenad Vasilić u razgovoru za Pobjedu najavljuje koncert svog trija večeras na Wild Beauty Art festivalu na Žabljaku
Publika na Wild Beauty Art festivalu može da očekuje ono isto što očekuje i publika u Berlinu, Parizu, Londonu ili Beču. Sviramo repertoar sastavljen od kompozicija sa mojih šesnaest albuma. Iako mnoge pjesme nijesu originalno snimljene u ovom sastavu, izabrao sam one koje zvuče najzanimljivije u okviru trija – kazao je Vasilić
koji nudi drugačiju vrstu tišine, prostora i pažnje?
VASILIĆ: Ono što radim sa svojim triom nije klasična džez svirka. To nije ono što biste očekivali da čujete u njujorškom ili evropskom džez klubu – i to je bila svjesna odluka. Želio sam da presiječemo očekivanja o tome kako bi jedan džez trio trebalo da zvuči. Instrumentarijum je atipičan: imamo harmoniku i sopran saksofon, ali nemamo bubanj. Kontrabas koristim i kao perkusivni instrument. Boravak u prirodi nam je blizak – i meni, i Romedu, i Marku – i zato će sviranje pod otvorenim nebom za nas biti dodatna inspiracija. To za nas nije izazov, već prilika da se povežemo sa ljudima i prirodom na neposredan način.
P OBJEDA: Nastupate u minimalističkoj, ali zvučno vrlo bogatoj formaciji – kontrabas, harmonika i sopran saksofon. Kako gradite zvučni balans između ta tri instrumenta i koliko ta ograničenja oslobađaju u improvizaciji?
VASILIĆ: Veliki sam ljubitelj minimalizma – u muzici, prostoru, životu. Naš trio, sa samo tri instrumenta, u kojem nijedan nije bubanj ili tipični
Pred svaki koncert sam srećan i uzbuđen
POBJEDA: Nakon šesnaest albuma i više decenija iskustva na sceni, postoji li još uvijek trenutak kada Vas muzika iznenadi, izbaci iz očekivanog i podsjeti na onu prvu, djetinju radoznalost prema zvuku?
harmonski instrument, funkcioniše na vrlo precizan i promišljen način. Svako ima jasnu ulogu, ali se te uloge često mijenjaju. Saksofon može da prati solo harmonike, bas može da svira melodiju, harmonika da zvuči kao hor ili klavir. Mijenjamo zvukove i funkcije instrumenata u zavisnosti od trenutka.
Tišina između tonova nam omogućava da istražujemo zvuk. Mali sastav nam daje veliku dinamičku slobodu – možemo brže i izraženije da reagujemo na promjene u muzici. Ta pokretljivost i fleksibilnost daju posebnu energiju našim svirkama.
POBJEDA: Što publika može da očekuje od vas na Wild Beauty festivalu?
VASILIĆ: Nakon tridesetak godina profesionalnog sviranja kontrabasa i šesnaest albuma, moj osjećaj prema muzici se nije promijenio. I dalje osjećam uzbuđenje – dok pišem, snimam, pro-
VASILIĆ: Publika na Wild Beauty Art festivalu može da očekuje ono isto što očekuje i publika u Berlinu, Parizu, Londonu ili Beču. Sviramo repertoar sastavljen od kompozicija sa mojih šesnaest albuma. Iako mnoge pjesme nijesu originalno snimljene u ovom sastavu, izabrao sam one koje zvuče najzanimljivije u okviru trija.
Ove godine obilježavam 25 godina autorskog rada, pa ćemo publici donijeti svojevrsnu retrospektivu, ali i potpuno novi zvuk – bez oslanjanja na žanrove. Želim da muzika stigne do ljudi iskreno, neposredno. Za nas ne postoji razlika da li sviramo u prirodi, klubu, velikom gradu ili na drugom kontinentu – bina je bina.
duciram ili nastupam. Pred svaki koncert sam srećan i uzbuđen.
Uvijek uspijevamo da pronađemo nešto novo – novo mjesto u muzici, novu emociju, novi trenutak. Muzika nas iznenadi na bini – a ako iznenadi nas, vjerujem da će iznenaditi i publiku. To je, po meni, jedna od suština svega čime se bavim.
POBJEDA: Jedan ste od rijetkih muzičara sa ovih prostora čije se djelovanje podjednako cijeni i u zapadnim muzičkim centrima i u regionu. Da li osjećate razliku u načinu na koji se vaša muzika „čuje“ u Beču, Londonu, Podgorici ili Sarajevu?
VASILIĆ: Nemamo predrasude prema publici i vjerujem da ni publika nema predrasude prema nama. Koncert koji ćemo izvesti na Wild Beauty festivalu biće istovjetan po sadržaju i konceptu kao naši koncerti u Berlinu i Beču. Ono što je za mene novo i značajno jeste crnogorska publika –nijesam imao često priliku da sviram ovdje, i drago mi je da to sada mogu.
Takođe, svjesni smo da ćemo nastupati na posebnom mjestu, koje ima svoju magiju. U takvom ambijentu često se dese stvari koje se ne mogu isplanirati. Radujem se toj nepredvidivosti.
POBJEDA: U svijetu u kojem se muzički pravci sve češće brišu i miješaju, kako biste danas definisali „džez identitet“ – da li je on u stilu, duhu improvizacije, otvorenosti za rizik ili možda u nečemu sasvim trećem?
VASILIĆ: Danas je gotovo nemoguće jasno definisati što je džez. Posljednjih 20–30 godina, ta muzika se toliko miješala sa različitim žanrovima da su granice potpuno zamagljene. Polemike o tome da li je neki bend džez, world, rok ili klasičan bend djeluju mi suvišno. Čini mi se da su čak i oni najstroži „džez policajci“ odustali od pokušaja da žanrovski „etiketiraju“ sve što čuju. Kada je džez nastajao, posebno pedesetih godina, on je bio simbol slobode, bunta, otpora, borbe za ljudsku slobodu i autentičnost. Danas je sve to drugačije. Čini mi se da nove generacije više ne osjećaju tu istu potrebu za slobodom – živimo u sajber svijetu punom ograničenja, što je u kontrastu sa duhom džeza. Ne mislim da je džez nestao ili da je slabiji, ali se njegova suština promijenila.
P
OBJEDA: U svom stvaralaštvu često uključujete elemente klasike, roka, pa i heavy metala. Koliko Vas žanrovska sloboda podstiče na istraživanje, a koliko Vas povezuje sa različitim publikama koje nijesu nužno džez auditorijum?
VASILIĆ: Ne razmišljam o žanrovima dok pišem ili sviram muziku. U stvaranju koristim sve ono što poznajem i što mi je blisko – bez obzira da li je to zvuk kontrabasa, motiv iz narodne muzike ili nešto što dolazi iz roka ili metala. Nije mi važno kako će neko to žanrovski definisati – bitno mi je da muzika prenese emociju, ideju i da dotakne ono što je meni važno.
U mojoj muzici ima svega, ali nikada sve odjednom. Ponekad se provuče i nešto iz heavy metala – možda ne kroz distorziju ili očigledne efekte, već u strukturi, u izrazu, u načinu pisanja. Isto je i sa narodnom muzikom – ponekad je to samo ritam ili motiv. Sve je to dio jednog izraza. Muzika je za mene jedno univerzalno polje, bez zidova. Ta sloboda mi omogućava da budem iskren i kreativan.
J. NIKITOVIĆ
Vatrogasci danonoćno na terenu: Požar na Lovćenu i dalje aktivan
CETINJE - Evo konačno je malo prokapala kiša, dako krene da pada - prva je rečenica koju nam je sinoć
oko 20.30 časova kazao načelnik Službe zaštite i spašavanja Prijestonice Miloš Ćećanović
Nakon šestodnevne borbe sa vatrom na Lovćenu, i sa Cetinjske i sa Kotorske strane, svi na Cetinju gledamo u Lovćen i u nebo, u iščekivanju kiše koja je na teritoriji Crne Gore najavljena za subotu veče i nedjelju. Požar koji na Lovćenu bukti od ponedjeljka popodne, manjim
ili većim intenzitetom, držao je vatrogasce Cetinja, i većinu vremena njihove kolege iz Kotora na dvadesetčetvoročasovnom dežurstvu. Situacija se mijenjala iz sata u sat. Taman Služba zaštite i spašavanja Prijestonice uspije da lokalizuje vatru, jak vjetar je nakon nekoliko sati ponovo rasplamsa. Kako nam je juče kazao Ćećanović, tokom dana u akciji gašenja pomagao je i avion Direktorata za vanredne situacije.
- Požar koji smo u petak veče, ponovo lokalizovali, u subo-
tu tokom noći se rasplamsao. Sada gori na nekoliko mjesta. Na terenu je više ekipa. Ulažemo maksimalne napore da se požar ne proširi - izjavio je Ćećanović.
Dodao je i da su duže od mjesec dana vatrogasci na terenu i da su na izmaku snaga.
Juče tokom popodneva u gašenje su se uključili i vatrogasci iz Kotora, jer gori nisko rastinje sa kotorske strane, na području 25. serpentine. Put Trojice – Krstac zatvoren je za sve vrste vozila, osim za vozila Hitne pomoći, vatrogasna i
vozila policije. U gašenju požara uključeni su i helikopter Vojske Crne Gore i dromader Ministarstva unutrašnjih poslova.
Među onima koji gase požar ima i nekoliko volontera - dobrovoljaca, kako sa Cetinja tako i iz Kotora.
Požar na Lovćenu nije bio jedini juče na teritoriji Cetinja. - Požar na Očinićima držimo pod kontrolom, dok su požari na Meterizima i na kružnom toku na ulazu u grad ugašeni - kazao je Ćećanović.
J. Đ.-P.
Kolašin nova adresa turističkog imidža ali i zapošljavanja
Za razliku od većine investitora koji hotele grade na Bjelasici i prigradskom naselju Breza, hotel Wulenija je u blizini centra grada. Ovoga ljeta nadogradio je ponudu grada sa pravilom – jedno mjesto, bezbroj mogućnosti
KOLAŠIN - Ljetnja turistička sezona koja se zahuktava u varoši ima jednu novu adresu. Adresu turističkog imidža, atraktivne i originalne ponude ali i adresu zapošljavanja. Prije nekoliko mjeseci otvoren je hotel Wulfenija koji je već u startu dao novu energiju ovdašnjoj turističkoj priči.
Za razliku od dominantnog investicionog stava da hotele grade na planini Bjelasici ili u prigradskom naselju Breza, hotel Wulfenija je izgrađen u centru grada, nekoliko stotina metara od Trga Vukmana Kruščića. Od prvog dana su se organizaciono usmjerili da opravdaju pravilo svoga poslo-
vanja – jedno mjesto, bezbroj mogućnosti... – Ljetnju sezonu smo započeli sa uzbuđenjem da donosimo jednu novu ponudu planinskog iskustva. Sa formiranim
timom koji vodi računa o svakom detalju kako bi se stvorio ambijent mira i povezanosti sa prirodom. U prvim utiscima gosti prepoznaju tu posebnu atmosferu koju nudimo. Ljet-
U hotelu su ponosni što je od samog otvaranja lokalno stanovništvo uključeno u sve segmente rada. Trenutno je zaposleno 60 radnika, od kojih je trećina iz Kolašina a pored njih tu su i radnici iz Mojkovca, Bijelog Polja, Berana i okolnih mjesta. Prilkom zapošljavanja
pored ostalih stručnih kvaliteta, insistiraju i na tradicionalnom gostoprimstvu koje u vremenu vladavine tehnologija, donosi onaj presudni kvalitet i prave razliku.
Jelena Ćetković iz Kolašina radi kao terapeut u spa centru hotela. Kaže da
je maksimalno ispunjena poslom, te posvećena kvalitetu i usavršavanju. Tako se na pravi način pravi razlika koju gosti uočavaju a Jelena ističe da joj je cilj da napreduje zajedno sa standardima hotela u prepoznatljivom spa iskustvu. Mladi Kolašinac Boris
nji mjeseci nagovještavaju dinamičnu i uspješnu sezonu. Svakodnevno primamo nove upite i rezervacije što nam potvrđuje da gosti prepoznaju turističke potencijale Ko-
Kasalo je belboj i srećan je što je svoju prvu poslovnu priliku dobio u svom rodnom gradu i u ovakvom hotelu. Prava je radna atmosfera, svi uspjesi i izazovi se doživljavaju timski ali je najveća nagrada zadovoljstvo gostiju, kazao je Kasalo. Na recepciji je Kolašinka Anđela Šćepanović koja
lašina i autentičnost koji nudi hotel Wulfenija. Gosti dolaze iz regiona ali i sa udaljenih tržišta što potvrđuje da planinski predjeli postaju sve prepoznatljiviji na turističkoj mapi.
ističe da je uvijek zanimao turizam i rad sa ljudima. Iako je inžinjer zaštite životne sredine, prepoznala je svoju šansu u turizmu i onome što nudi ovaj hotel. - Svakodnevno učim i napredujem u inspirativnom okruženju posvećenih, sposobnih i ambicioznih kolega - kazala je Šćepanović.
Turistička organizacija Kolašina je pripremila bogat program tokom cijelog ljeta tako da očekujemo da će gosti pored odmora u prirodi, uživati u zabavi i gastronomskim specijalitetima - kaže Bartul Jambrošić, izvršni direktor hotela. Žele da gost u hotelu Wulfenija pronađe ono što mu trebaodmor, uživanje, inspiraciju. Garancija toga su osmišljeni hotelski sadržaji, posebno dizajnirane sobe sa elementima od drveta i kamena, spa i velnes zona sa bazenom, saunom i parnim kupatilom. Sve to prati moderna teretana za one koji žele da budu aktivni i tokom odmora. Tu je i restoran Vigor, konferencijska sala i sala za sastanke, poslastičarnica, dječja igraonica. Sve to prate raznovrsne aktivnosti u prirodi od jahanja konja, raftinga i ATV tura do časova kuvanja kačamaka kao domaćeg specijaliteta. Novi argumenti za moćnije turističko pozicioniranje Kolašina. – Hotel donosi Kolašinu upravo ono što savremeni gosti traže. Usklađen spoj luksuza i sadržaja koji obogaćuju doživljaj turističke destinacije. Wulfenija tako doprinosi prepoznatljivosti grada a grad mu svojom prirodnom ljepotom daje posebnu vrijednost. Takvom sinergijom nastaje jedinstven turistički identitet u kojem destinacija u usponu dobija moderni hotelski koncept sa kvalitetnim kapacitetima i sadržajima, ističe Bartul Jambrošić. I najbolje organizovani poslovni sistemi, imaju potrebu za simbolikom. Tako je i ime ovog turističkog poslovnog sistema simbolično – wulfenija je zaštićena biljka koja krasi planinske vrhove Crne Gore. Ovaj cvijet priča o visini, o moći prirode ali i o vrijednostima koje traže i postavljaju kriterijume. Gostima hotela Wulfenija se uvijek predloži da prošetaju do Botaničke bašte u Dulovinama, gdje je poznati botaničar Danijel Vincek odavno „odomaćio“ wulfeniju... Dr.DRAŠKOVIĆ
Podgoričanin Ilija Gojović nakon osam godina vratio se na muzičku scenu i u otvorenom razgovoru za Pobjedu predstavio svoju novu pjesmu „Sve ove godine“
Emotivna pop balada nastala je u Makedoniji koju Gojović doživljava kao svoju drugu zemlju
PODGORICA - Crnogorski muzičar Ilija Gojović nakon osam godina vratio se na muzičku scenu. Ovaj svestrani umjetnik iz Podgorice, koji se pored muzike bavi i slikarstvom i crtanjem, u petak 25. jula objavio je pjesmu „Sve ove godine“.
Riječ je o emotivnoj pop baladi za koju je Gojović napisao i muziku i tekst, dok aranžman potpisuje Angel Kjosev. Prateće vokale pjevaju Ana Kostadinovska i Sara Projkovska, a sve je snimljeno, miksano i masterovano u studiju „The Basement“ u Skoplju.
Numeru prati i upečatljiv video spot, u kojem se pored Gojovića pojavljuje i Nada Lončar, a snimali su ga, režirali i montirali Mika Marković i Marko Vuković
IZAZOV, PREISPITIVANJA
Gojović u razgovoru za Pobjedu priznaje da je rad na ovom projektu za njega bio veoma izazovan.
- Poslije jako duge pauze vratio sam se muzici i svemu ono-
me na čemu sam radio godinama unazad. Bilo je tu mnogo preispitivanja da li uopšte ići dalje, da li samo nastaviti rad iza scene za druge kolege muzičare ili se ponovo vratiti svjetlima reflektora i autorskom radu i stvaranju, a što
ne krije da je rad na Pjesmi bio izazovan i isPunjen
Gojović
sam započeo prije 16 godinaiskren je Gojović.
On ne krije da je posebno uživao u radu na tekstu i melodiji.
- Samo sam bio vođen željom da iznjedrim sve to što nosim na duši, u sebi i svojim mislima. Više sam išao intuicijom i potrebom da se sve to ispiše na papir i na pravi način otpjeva - naglašava ovaj umjetnik.
MAKEDONIJA
Pjesma „Sve ove godine“ stvorena je u Makedoniji koju Gojović doživljava kao svoju drugu zemlju.
- Sva ta magija je upravo tamo otpočela i baš tu dobila dimenziju i oblik koji ima, dok su se tek kasnije stvari počele dešavati u mojoj matičnoj zemlji Crnoj Gori koju volim iznad svega - ističe on. Gojović podsjeća i da je 2017. sa kompozicijom „Tragovi“ pobijedio na Evro-festu, memorijalnom muzičkom festivalu koji se u čast legendarnog makedonskog pjevača Tošeta Proeskog održao u Skoplju.
- To je jedna posebna priča koju sam radio sa puno emocija. Iz tehničkih razloga pjesma
„Tragovi“ ponovo je postavljena na moj Jutjub kanal, jer je prethodni imao nekih problema. Za nju sam takođe radio melodiju i tekst, dok se za aranžman pobrinuo Nemanja Petrović. To je jedna pobjednička priča, koja je ispisala i našla svoj put u Makedoniji i donijela meni i našoj Crnoj Gori priznanje. Nakon toga sam, sve do sad, napravio pauzu - navodi on.
PAUZA
Pauzu u radu i karijeri napravio je prvenstveno jer se ostvario u jednoj od najljepših mogućih životnih uloga - oca. - Prije četiri godine rodio nam se Đorđe. Sve te obaveze, kao i momente iz privatnog i po-
Sigurnosno-obavještajna agencija Hrvatske u nedjelju objavila Javni izvještaj za 2025. U uvodu citirani stihovi numere ,,Svijet se sužava“ pank-bluz benda M.O.R.T.
Sigurnosno-obavještajna služba (SOA) Hrvatske u nedjelju 20. jula objavila je Javni izvještaj za 2025. Posljednji ovakav dokument, koji hrvatska služba objavljuje od 2014. godine, publikovan je 2022. Ono što je ovog puta bilo zanimljivo jeste što je u uvodu citirana pjesma hrvatske pankbluz grupe M.O.R.T. - Pjesma jednog hrvatskog pank-bluz benda kaže: „Svijet se sužava, sve teže pratim šta se događa iza brda“ - pi-
še u uvodu Javnog izvještaja SOA-e.
rodičnog života, stavljao sam ispred sebe i svoj kreativni rad utišao i ostavio po strani na neko vrijeme. Naravno, ne kajem se zbog toga, jer sve dolazi kada treba i u svoje vrijeme - priča Gojović. Mišljenja je i da je njegov rad više prepoznat vani, nego ovdje kod nas. - Generalno, više sam bio u regionu, Evropi i Sjedinjenim Američkim Državama, nego u Crnoj Gori. Sva ta moja priča uvijek je bila više prepoznata vani. Mada, ni moje obaveze i standardi mi nijesu baš dozvoljavali da se u potpunosti prepustim svakodnevnim angažmanima i nastupima. Obećavam da će me u narednom periodu češće biti širom Crne
Gore i da ću se, pored privatnih događaja koje radim, više okrenuti klasičnim nastupima u našim lokalima i restoranima - kazao je on.
EMOCIJA
Gojović napominje da su njegove pjesme često protkane ličnim iskustvima, ali i pričama bliskih ljudi koje je snažno doživio.
- U nekim pjesmama jasno je prisutan autorski trenutak, dok su druge nastale kao rezultat životnih okolnosti, inspirisanih biografijama meni dragih ljudi, mojih prijatelja i trenutaka lične introspekcije – objašnjava on. Iza svake note i stiha, ponavlja Gojović, stoji njegova autentična emocija.
- Sve ove godine bio sam neko ko u etar šalje vlastitu priču, sopstvenu energiju i autorski izraz. Kako u muzici, tako i u likovnoj umjetnosti, nikada nijesam bio vođen tuđim idejama ili trendovima, već isključivo unutrašnjim senzibilitetom i potrebom da izrazim ono što zaista osjećam - jasan je on. Dodaje i da nikada nije pravio kompromise, sa sobom ili sa bilo kim drugim, zarad šire popularnosti.
- Nijesam neko ko može stvarati na silu ili zbog ideje da komercijalnijim putem dođe do većeg auditorijuma. Jednostavno - ono što jesam, to šaljem u svijet. Vjerujem da istinska emocija i autentičnost uvijek pronađu svoj put, pa makar to išlo sporije - poručuje muzičar.
PROMOCIJA I PLANOVI U narednom periodu biće posvećen promociji nove pjesme.
- Aktivno sam krenuo u promotivnu medijsku kampanju mog novog singla „Sve ove godine“ u Crnoj Gori. Osim toga, naravno, promovisaću pjesmu i svoju autorsku muziku i u Makedoniji - izjavio je Gojović. Otkriva i da je u proteklom periodu pripremio dosta novih slika i crteža koji će uskoro ugledati svjetlost dana.
- Poslije Njujorka i Čikaga, ponovo je vrijeme za Podgoricu i Crnu Goru. Nove note, nove emocije, novi stihovi, nove boje, konture i linije i, definitvno, novi ja - zaključio je, u razgovoru za Pobjedu, muzičar i slikar Ilija Gojović.
Milovan MARKOVIĆ
Ovi stihovi, smatraju hrvatski obavještajci, mogu poslužiti kao „izvrsna ilustracija javne percepcije stanja sigurnosti“. M.O.R.T. je pank-bluz bend iz Sinja, osnovan 2003. godine.
Riječ je, naime, o numeri „Svijet se sužava“, koja je objavljena 3. marta 2023. na albumu „Samo hrabro i bezveze“. Dakle, iste godine kada je izašla posljednja ovakva analiza obavještajne službe naših komšija.
Iza sebe ima pet albuma. U Crnoj Gori posljednji put su svirali 2. februara ove godine, na „Rockstrikciji“ održanoj u hali „Kolektor“ na Zabjelu,
a publika će opet imati priliku da ih čuje na predstojećem Lejk festu, koji se organizuje na nikšićkom jezeru Krupac od 8. do 10. avgusta. Mi. M.
Piše: Stojan
Nakon ,,Ulice“ (,,La Strada“, 1954) na rimsku adresu porodice Felini nijesu stizala obična pisma; publici Federika Felinija bila je potrebna terapija.
Tako je, makar, od njega čuo jedan Crmničanin, prije knap sedam decenija: tek se načeo avgust pedeset pete, a jedan rimski stan već je bio čuven kao dom najslavnije filmske porodice u Italiji.
Nego, nijesu ona pisma bila adresirana na režisera Federika. Filmski fantazista bio je gledaocima čarobnjački nedokučiv; od one fele umjetnika što djeluju kao bića sa druge planete... Ali Felinijeva supruga, Đulijeta Masina, bila im je savršeno bliska i svoja. Ili: bila je to ona njena Đelsomina iz Felinijeve ,,Ulice“. Ona, što u filmu za jednim uličnim snagatorom Campanom, grubijanom i cirkusantom, krene na veliki put.
Nikolu Lekića, našeg oficira avijacije i novinara iz jugoslovenskog poslanstva u Rimu, Felini je prvo uveo u svoj dom da mu potpiše jednu fotografiju.
Federiko se naprečac izgubio u trci ka filmskom setu; Nikola već bio sasvim zadovoljan intervjuom koji je dobio... Ali, šansu da na kraju razgovara i sa Đulijetom, onom Đelsominom, nije mogao odbiti ni propustiti. - U svim tim pismima, meni su se obraćali kao Đelsomini, ne kao nekoj glumici Đulijeti. U nekoliko pisama mi javljaju da su se muž i žena pomirili, da opet žive zajedno jer su vidjeli ,,Ulicu“. Koliko sam samo pisama primila od žena koje su govorile da je njihov muž isti Campano... – govorila je Đulijeta, kao o nekoj pobožnoj ili ispovjedničkoj dužnosti, koja se mogla ticati samo filma. Pa je potom govorila i o filmskim ženama: da ona, za razliku od Sofije Loren, mora da uspije sposobnošću a ne ljepotom. ,,Da mi kažu da igram ženu bez zuba, igrala bih, samo ako mi se uloga svidi“. I da su joj neki drugi nudili da opet igra Đelsominu, ali da je odbila... ,,Ali, sada mi se sviđa jedna uloga u Federikovom ,,Probisvijetu“. Tu treba da budem žena slikara koji ne zna da slika, ali koja svejedno u njegov talenat vjeruje. A sav novac za koji ona misli da stiže od prodaje slika, u stvari je od prevara...“. Nikola je tu već dom Felinijevih napuštao; i onako usput
Veliki režiser je našem Nikoli Lekiću grabio da potpiše jednu fotografiju, i tada mu priznao: ,,Ne sjećam se kad sam odgledao neki dobar film. Rijetko idem u bioskop... Više me interesuju ovi prevaranti“
već shvatao, da mu je Đulijeta za sve ono što mu je Federiko kazao – izoštrila fokus. I isto tako Lekić je znao: da je Felinija vrijedilo čekati. O čemu su pričali? Prvo, trebalo je do režisera doći; ubjeđivali su ga da će bez razgovora ostati, jer Felini sedmicama i fanatično radi na filmu. Pa je uspio da se čuju telefonom: nakon dva odlaganja, konačno su se našli na tom avgustovskom sastanku. I sve u žurbi, sa Federikom u automobilu, na putu do kuće, pa do filmskog seta.
Pred Nikolom se našao čovjek u četrdesetim, neočešljan, sa sijedim sljepoočnicama i bradom od tri dana, visok, sa košuljom razbacanom van pan-
talona. Čovjek u magnovenju. Onda kad je italijanski neorealizam već zamirao, Felini je tih godina, sa ,,Ulicom“ bio spreman – da evropskom filmu pokaže put. Kuda to umjetnost dalje grabi.
- Počeo sam sa ,,Svjetlima varijatea“ i ,,Bijelim šeikom“, kritika je bila zadovoljna, a ja ne – jer ih publika nije dobro primila. Tek mi je ,,Ulica“ pružila dodir sa ljudima kakav sam želio... – pričao je i vozio Felini, a Lekić odlučio da ne gnjavi previše sa pompeznim pitanjima. Ipak, sudbina neorealizma, a neki kažu da ,,Ulica“ više nije dio te priče uopšte...
- Za mene je moja ,,Ulica“ apsolutno neorealizam! A znate zašto? Jer stvarnost na filmu ne može samo da se ograniči na socijalnu ili političku istinu ili prikazivanje nekog društvenog stanja. Neorealizam je opšta istina. Bez predrasuda, bez konvencija, bez literature... Jedna istina o duševnom stanju ljudi. E, to mene interesuje – govorio je Felini, kao u nekoj ispovijesti, tu u kolima i niz rimsku ulicu.
Ali, isto tako, morate priznati - govorio je Lekić - Italijanima su najdraži filmovi o siromasima i proleterima...
- Jer je svijet bio mnogo varan, jer jeste mnogo varan! Prevareni smo toliko puta, mi u Italiji sa erom fašizma pogotovo, da ljudi najzad žele da saznaju, da čuju istinu. Ova naša epoha je dramatična... A publika više ne trpi djetinjarije... A dekadencija neorealizma? Pa, zato što se desila jedna konfuzija, kad je politika po-
čela da zauzima stavove o filmu. Pa se umiješala i ljevica i desnica i... Mnogi su netalentovani počeli da rade, nema dovoljno sposobnih režisera, ni glumaca – dodavao je Felini.
Pa još: da mu ne smetaju tehničke novotarije poput sinemaskopa, da boju ipak ne voli, da je sinerama super za putopisni ili dokumentarni film, ali ne za umjetnički... I tek onda, o novom filmu ,,Probisvijet“ (,,Il Bidone“, 1955), zbog kog je Felini bio toliko u žurbi. I o njegovim varalicama. - Jednog sam upoznao 1938, pomogao mi je dok sam spavao u čekaonici na željezničkoj stanici. Kontrolor htio da me izbaci, pa je posredovao jedan divan, uglađen gospodin. Tek poslije sam shvatio da su njegova tri kofera puna flašica lažnih parfema. Kakva mi je samo iskustva pričao...
I sada, nakon skoro 20 godina, očinski se postavlja prema meni. I upoznao me sa više od 100 varalica... I tek tada, Lekić je uhvatio Feliniju sjaj u očima. - A kakve sam tu ljude upoznao! Jednog, koji je nekom Musolinijevom ministarstvu uspio da proda pun vagon toalet papira... Jednog koji je uspio da milijarderu Onazisu proda brod koji ne postoji. A znam i neke treće, koji varaju seljake... I na kraju, već pred onim stanom, odakle je Felini grabio da Nikoli potpiše jednu fotografiju, mu je priznao: ,,Ne sjećam se kad sam odgledao neki dobar film. Prosto, rijetko idem u bioskop... Više me interesuju ove varalice. I ljudi koji nam šalju pisma, o tom bi vam već mogla reći Đulijeta“... A Nikola Lekić je znao da tih 20 minuta vožnje nikada neće zaboraviti. •
,,SUPERMAN“: Superherojski blokbaster Džejmsa Gana prosipa se poput prašine na vjetru
Džejms Gan kao da ne može na pogodi jedan odgovarajući ton i drži ga pa se, kao, vadi na duhovitost, satiru, migove, omaže i šale koje kao da ima unaprijed spremne da ih jednokratno „detonira“
Piše: Marko STOJILJKOVIĆ
Čini se da je „fandom“ koncept koji drži filmsku industriju ne samo iznad vode, nego i u veoma profitabilnim sferama, ali će joj, pre ili kasnije, doći glave.
Za sada se čini da još ima više ljudi koji na taj „voz“ uskaču od onih koji s njega iskaču. Opet, demografski trendovi u razvijenom svetu (onom koji ima taj luksuz da gleda filmove) su negativni, a starija publika je sklonija „kopčanju“ da je izlazak iz „fandoma“ i masovne konzumacije moguć. Veliku grešku čine i najveći „dileri“ fanovskog sadržaja u mediju filma, DC i Warner s jedne, te Marvel i ostale velike produkcijske kuće, s druge strane. Greška je u tome da jedni pokušavaju da privabe fanove drugih u svoj tabor, dok su izvorne, stripovske koncepcije junaka, a s njima i marketinške strategije autora i izdavača originalnih stripova sasvim drugačije. DC je uvek „pucao“ na decu, njihovu naivnost i spremnost da prihvate zadatost junaka većih od života. Marvel je, pak, svoje likove uglavnom „valjao“ tinejdžerima, apelujući na njihove osećaje neshvaćenosti. Izuzetnost, čak superiornost tih junaka im je zajednička, ali razlike u prezentaciji su ipak fundamentalne.
DVA TABORA
Naravno, dešava se da fanovi „igraju“ za oba tabora, pa čak i da samoinicijativno pređu iz jednog u drugi. Desi se i da filmadžije promene „tim“ za koji igraju. To je, recimo, bio slučaj s Džejmsom Ganom koji je stvorio ,,Guardians of the Galaxy“ serijal kao komični otklon od „marvelovske“ ozbiljnosti, pa mu je povereno da „vadi kestenje iz vatre“ sa ,,Suicide Squad“ nakon što se Dejvid Ajer preigrao s prvim filmom. Ganov je dobio i prefiks „The“, koji možemo prevesti kako „onaj pravi“ ili „jedan i jedini“ i reklo bi se da je uspeo da održi i stripovsku kuću i filmski studio u superherojskoj trci za profitom. Za nagradu je dobio posao na krunskom dragulju franšize – Supermenu, i to kao „šouraner“ celog serijalizovanog sadržaja. Zapravo, DC-Warner ekipi se prethodna „kocka“ s integracijom (skoro) svih junaka pod jedan krov u skladu s vizijom Zeka Snajdera nije isplatila, pa su krenuli da odvajaju. Dva filma o Džokeru su predstav-
ljala izlet u to kako mali Perica (odnosno Tod Filips) vidi artfilm, dok je Met Rivs Betmena vratio izvornim, detektivskim, čak „noarovskim“ korenima. Na red je došao i „re-but“ Supermena.
Naslovljen jednostavno ,,Superman“, Ganov film naleteo je na topao prijem i pohvale od strane većine filmske kritike. Hvaljene su reference na original i čak „povratak korenima“, premda, očigledno, nema tu ni traga od zvezdane moći koju je imao Kristofer Riv, da ne pominjemo Džina Hekmana kod Ričarda Donera
BLENDER KONFUZIJE
Hvaljena je i razboritost i zapravo originalnost u pristupu da ne dobijemo još jednu „priču o poreklu“ koju ionako svi već znamo. Međutim, Gan je, radeći upravo suprotno, pa se onda vraćajući da nam „činjenice“ koje znamo servira „na parče“ tokom filma, gledaoce ubacio u blender konfuzije i dezorijentacije. Zamislite da se negde na polovini treće sezone uključujete u seriju koju do tada niste pratili.
U trenutku kada film počinje, Supermen ne samo da je Klark Kent (Dejvid Korensvet), novinar lista Dejli Planet, već je u „tajnoj“ vezi s koleginicom Lois Lejn (Rejčel Brosnahan) i, uz to, globalni je „selebriti“. Njegovo herojstvo je nadaleko čuveno: zaustavio je invaziju Boravije (čijeg diktatora igra Zlatko Burić, sada i zvanično novi Šerbedžija po pitanju igranja ruskih negativaca u Holivudu) na susedni Džarhanpur.
Ali, Supermen je doživeo i svoj prvi poraz u tuči od Hamera, a Leks Lutor (Nikolas Holt) mu je namestio igru s Imigracionim, jer je kao neko s Kriptona u Ameriku ušao možda ilegalno. On će preko svojih pomagača Ultramena i Inženjerke (Marija Gabrijela de Farija) nastaviti s pokušajima da mu smrsi konce, dok
Džastis Geng predvođen Grin Lanternom (Nejt Filon), a sa Mister Terifikom (Edi Gategi) i Hokgerl (Izabela Mersed) nema petlje da ga zaštiti. Uz to, na putu je da otkrije da poruka njegovih pravih roditelja nije bila baš tako mila i dobrohotna kakvom se čini-
la. Ali, možda je još i veći problem od toga što mu je rođaka ostavila svog super-psa na čuvanje, a pas baš i ne zna da se ponaša.
Kada Boravija opet krene u invaziju, a Lutor uspe da zatvori Supermena u „džepni univerzum“ i pritom zaduži Metamorfa (Entoni Kerigen) da ga čuva, naš super-junak će opet morati da spasava svet. Opasnost preti i samom Metropolisu, a ključ spasenja se možda krije i u novinskoj redakciji i komunikaciji koju foto-reporter Džimi (Skajler Gizondo) ima sa Lutorovom devojkom Iv (Sara Sampajo) koja nije ni izbliza tupava kakvom se predstavlja. Dobra stvar s novim filmskim čitanjem stripa Superman je to da, za razliku od mnogih
đena doza ozbiljnosti. Ona ne mora biti velika, ali zato mora biti konstantno prisutna. Ironisanje tu ne pomaže, već pre odmaže.
Dobro, reći će fanovi, ovaj novi Supermen nije o stripovima i super-herojštini, već je o svetu u kojem mi obitavamo. Svoj će stav pravdati time da je Gan i sam iznova i iznova izjavljivao da svojim filmom „gađa“ MAGA pokret i naročito Donalda Trampa i Elona Maska. Ipak, Leks Lutor je skoro savršen hibrid njih dvojice: orijentisan je na tehnologiju i zaradu kao Mask, a patološki mrzi vanzemaljce, odnosno tuđince, to jest strance, kao Tramp. Takođe, Ganov Superman je i oštra kritika američkog intervencionizma.
...Osim što na kraju nije. A ni to s Maskom i Trampom nije ni izbliza toliko novo, sveže i neviđeno jer njih dvojica su toliko sveprisutni u medijima da su lake mete. Pritom kao da su oklopljeni i prilično imuni na sitnu pljuvačinu sa sigurne distance što Holivuda protiv kojeg mogu pokrenuti novi kulturni rat, što svojih ne-fanova kojima zapravo ne mogu da im naude, pa im ostaje ventiliranje frustracija.
Uostalom, je li moguće da je upravo Džejms Gan prvi koji se toga setio?! Naravno da nije, nagledali smo se filmova i filmova koji metaforički prozivaju MAGArce još od prvog Trampovog mandata.
LIŠAVANJE ADUTA
A u svom političkom popovanju i pokušaju da od junaka stvori mučenog, narodskog naivca, autor je čak i nepravedan prema Supermenu i lišava ga njegovog najvećeg aduta: njegove urođene izuzetnosti i superiornosti. (Svi smo gledali ,,Kill Bill“, ne treba Bilovu i Tarantinovu teoriju posebno ponavljati).
recentnih blokbastera, traje tek nešto preko dva sata, a ne dva i po ili tri. Loše je, međutim, skoro sve ostalo: zaplet je konfuzan, a akcija puca od CGI-ja i pretumbacija kamere po skoro svakoj osi u inflatornim i prolongiranim scenama borbe. Ako imate tu nesreću da film gledate na 3D projekciji, slobodno možete da računate da će vas boleti oči, glava i mozak.
Pritom, Džejms Gan kao da ne može na pogodi jedan odgovarajući ton i drži ga, pa se, kao, vadi na duhovitost, satiru, migove, omaže i šale koje kao da ima već spremne da ih jednokratno „detonira“. Nemojmo zaboraviti da je za čitanje stripa kao što je Superman, koji je ipak namenjen iskrenoj publici, potrebna jedna odre-
U redu, ima tu nešto hemije između Korensveta i Brosnahan, ali njihova interakcija se praktično svodi na jednu scenu, i to rascepkanu i kompletno u flešbaku. Nejt Filon ima solidan komičarski tajming, Gategi je skoro pa otkrovenje filma jer njegov Mister Terifik ima nekog posla, a Nikolas Holt po običaju briljira u ulogama ludaka i psihopata, tu negde na nivou s ulogama prepredenih ljigavaca. Burić takođe ima svoj šou u nekoliko scena, posebno kada se dere na maternjem jeziku i akcentu. Nije loša ni deglamurizacija Supermenovih „zemaljskih“ roditelja koji deluju uverljivo kao farmeri, kao ni auditivno omažiranje Džona Vilijamsa i njegove ikoničke muzičke teme iz originala. Ali, to su sve komadići prašine na vetru i ostrvca u moru konstantnog cimanja, što ovaj novi Superman jeste pre svega. Ko je fan, taj je do sada već „čekirao“ stvar, ma šta kritičari o njoj pisali. Ko nije, nakon ovog filma neće postati.
Na kraju originalne serije „Dexter“, koja se osam sezona emitovala, glavni antiheroj Dekster Morgan, kojeg glumi Majkl Si Hol, uplovio je u uragan uz obalu Floride i nestao, (samo) da bi se ponovo pojavio kao drvosječa u Oregonu.
Svi su bili razočarani i ovaj kraj su proglasili jednim od najlošijih u istoriji televizije, uz onaj serije „Lost“. Osam godina kasnije, nova serija „New Blood“ ponudila je svojevrsni epilog u kojem Dekstera „proganja“ tinejdžerski sin Herison koji pokazuje znakove da je naslijedio očev ubilački nagon, te isto u sebi krije „mračnog putnika“. Na kraju ga Dekster prisiljava da uperi lovačku pušku u njega i povuče okidač. Dok mu krv litrama curi iz tijela, definitivno je mrtav i to je kraj. Ili možda nije?
Nije kraj, već novi početak. Ovaj serijski ubica, koji proganja televizijski svijet gotovo dvije decenije, ponovo se vraća u seriji „Dexter: Resurrection “. Iako su ga doktori proglasili mrtvim, njegovi tvorci ga još ne mogu pustiti da počiva u miru. Ovo „vaskrsnuće“ je svojevrsni nastavak „New Blood “, gdje je Klajd Filips i dalje glavni scenarist, a Majkl Si Hol je Dekster.
Čak i s novim likovima, poput Ume Turman, ovdje se uglavnom radi samo o tome ima li stari lisac Dekster neke nove trikove. Odgovor je - ne, jer se svi načini na koje ubija pokazuju potpuno istim
objašnjenja. Doktor u bolnici, u kojoj je smješten nakon „smrti“, preporučuje mu da provede još neko vrijeme u njoj oporavljajući se, ali postoje dva razloga zašto on mora da se vrati u akciju. Prvi je Angel Batista (Dejvid Zajas), njegov stari kolega koji se sada vraća i nagovještava da sumnja da je Dekster zloglasni ubica iz Bej Harbora, a drugi je sin Herison (Džek Alkot), koji radi u jednom hotelu gdje se sprijateljio sa sobaricom Elsom (Emilia Suarez) i čija priča teče paralelno.
ORGANSKI SOCIOTOP
Kada spasi gošću hotela iz kandži seksualnog prestupnika, ubija ga, jer slijedi „kôd“ koji je prenesen s koljena na
koljeno. Kad se dijelovi tijela pojave na deponiji, detektivi Valas (Kadia Saraf) i Oliva (Dominik Fumusa) pokušavaju riješiti slučaj, na veliko razočaranje njegovog oca, koji je rastrgan između brige i ponosa. Tu su pojavljuju još neke serijske ubice i neka zvučna glumačka imena koji začinjavaju ovaj Deksterov povratak. Nakon pogledane tri od deset epizoda, ovo novo poglavlje povezuje neke nedovršene dijelove originalne serije sa ovom, a istovremeno otvara nekoliko puteva novih mogućih scenarija u kojima bi se ova sezona mogla odvijati. Postoji nekoliko stvari u ovih prvih nekoliko epizoda zbog kojih bi vrijedilo nas-
taviti gledati seriju. To je novo okruženje u užurbanom Njujorku, koje se pokazuje kao dobitna alternativa suptrops-
Ovog puta se cijela priča odvija u Njujorku i čini se da je zamišljena kao novi početak potpuno nove priče, iako je otac Heri (Džejms Remar) ponovo tu kao imaginarni pratilac, ali nema ni traga njegovoj sestri Debri, bez bilo kakvog
količinu nijansi. Tako da će oni koji se ne mogu zasititi Deksterovog univerzuma, vjerovatno odmah biti privučeni. S druge strane, oni koji su pomalo zasićeni, još se mogu nadati da će finale sezone stvarno, ali baš stvarno, definitivno biti kraj. Početak serije nagovještava dvije glavne priče. Prvi je Deksterova nova meta, serijski ubica u Njujorku, gdje on mor a zadovoljiti svoju tipičnu motivaciju, a to je „mračnog putnika“ prema kodeksu, a drugo je dodavanje priče o bogatom čovjeku i ženi koja radi za njega (Uma Turman), čija je veza još nejasna. Sve je to dovoljno intrigantno, ali je najveća nada položena u to da će scenaristi napokon htjeti razviti odnos oca i sina, koji je trenutno distanciran, ali se čini kao fascinantan aspekt serije, onako kako treba. Herison griješi, nemaran je, nedostaje mu iskustva i nije nimalo nalik ocu, pa se vraćanje Dekstera u njegov život čini kao fantastičan kontrapunkt. S druge strane, tu je detektiv sa sličnim analitičkim vještinama kao i naslovni lik, koji mu je dostojna konkurencija i na taj način scenaristi prave igru mačke i miša inteligentnijom, pa postoji potencijal za intrigantan razvoj događaja.
kom Majamiju. Premještanje funkcioniše, jer grad mijenja karakter i ton serije i imamo drugačiju atmosferu i drugačije izazove. U njemu autor dopušta svjesne nesavršenosti koje omogućuju liku da raste, a to je posebno vidljivo u drugoj epizodi, gdje se događa prekretnica u kojoj Dekster čini nešto što nikada prije nije učinio. Tako su scenaristi donijeli narativnu odluku, koja dokazuje da se čak i nakon svih ovih godina nešto može promijeniti u liku. Tu je i zajednica migrantskih taksista, koja je prikazana kao organski nacrtan sociotop, dok se posebno ističe Alkot koji Herisonovoj neizbježnoj metamorfozi daje iznenađujuću
POzNAT TeReN Uprkos svemu tome, čak i sa svježim okruženjem i nekim modernijim načinima pripovijedanja, sve je to prilično poznato područje. Nakon komične rane sekvence sna u kojoj se pojavljuje mnoštvo smiješnih poznatih lica dok se Dekster oporavlja od onoga što se činilo kao smrtonosna rana od metka, serija se ubrzo vraća u poznate ritmove njegovog sarkastičnog monologa i ubijanja kroz grad. Problem pogoršavaju dijalozi i slabašne karakterizacije pojedinih likova. Čak i s novim dobrim likovima, poput brižnog vozača taksija Blesinga Kamare (Ntare Guma Mbaho Mvine) ili Ume Turman kao pljačkašice, kao i nalete inteligentnog humora, ovdje se uglavnom radi samo o tome ima li stari lisac Dekster neke nove trikove. Odgovor je - ne, jer se svi načini na koje ubija pokazuju potpuno istim.
Nema sumnje da je prva sezona „Dextera“ bila jedna od najboljih, da bi neke sezone koje su uslijedile bile bolje od drugih, poput one sa glumcem Džonom Litgovom kao Triniti ubicom u četvrtoj sezoni. Ova sezona je blago ugodno iznenađenje i čini se da kao teren koji se može „prohodati“ bez muke. Za kraj, ostaje najveće pitanje hoće li uspjeti sve to povezati na uvjerljiv način, jer su razne inkarnacije podbacile na kraju i hoće li ovaj put, nakon još sedam epizoda, doći stvarni kraj, kada ćemo se svi zasititi Dekstera Morgana. Ili možda, ni tada neće. ,,DEXTER: RESSURECTION“: Vaskrsnuće jednog od najvećih tv psihopata donosi neke novosti
PODGORICA - Kadetkinje
Crne Gore, preko Ivanovih korita i Nikšića, doputovale su na završne pripreme u Podgoricu gdje ih 30. jula očekuje nastup na šampionatu Evrope.
Mlade rukometašice, koje su u februaru osvojile srebrnu medalju na Mediteranskom prvenstvu, nastupaće u grupi sa Litvanijom, Francuskom i Češkom. Prvi meč je sa Litvanijom 30. jula u dvorani ,,Verde“, a naredne će igrati sa Francuskom (31. jula) i Češkom (2. avgusta).
Na šampionatu će nastupati 24 reprezentacije.
- Ovo je prvo jače takmičenje sa 24 reprezentacije. Mi smo na Ivanovim koritima odradili odlične pripreme, napunili smo pluća, a isto je bilo i u Nikšiću gdje smo odigrali dva prijateljska meča. Upravo sa kadetskom muškom reprezentacijom koja je prije dva dana igrala sa Izraelom i kombinovanim kadetskim i juniorskim timom Sutjeske. Ranije smo imali dvomeč sa Austrijom. Planirali smo utakmicu sa Sjevernom Makedonijom, ali zbog učešća na EOF, samim tim napornog programa, nijesmo bili u situaciji da igramo - kazao je trener Miloš Perović
Prvi trener kadetske ekipe smatra da djevojke čeka veliki izazov, zbog čega je program priprema bio sveobuhvatan.
mo od koga nam prijeti najveća opasnost. Ohrabruje maksimalna motivisanost djevojaka.
Prvi meč je sa Litvanijom.
- Nema povreda, a sve što je bilo do sada bilo je sitno. Mogu da kažem da su djevojke spremne i motivisane da daju sto odsto na prvenstvu Evrope. A. MARKOVIĆ Kadetkinje u završnoj fazi priprema za EP u rukometu
- Osim fizičkih priprema, gledali smo djevojke da ojačamo na psihološkom planu, jer je glava najbitnija, a za Evropsko prvenstvo je važno da igračice budu mirne i staložene. Gledali smo snimke utakmica naših rivala i zna-
Indira Faković na golu ,,plavo-bijelih“
- Od trenera sam koji idu korak po korak. Za nas je premijerna utakmica kao finale. Prije nas igraće Francuska i Češka i vidjećemo na kakvom su nivou. Kažem - prva utakmica je najvažnija, maksimalno smo fokusirani na
Litvaniju - jasan je Perović. Perović je krenuo u pripreme sa širom bazom, a u Nikšiću je spisak skraćen na 18 rukometašica. I ovaj dio priprema je odrađen bez ,,iskakanja“.
PODGORICA - Ženski fudbalski klub Budućnost doveo je pojačanje pred početak kvalifikacija za Ligu šampiona.
Među ,,plavo-bijele“ stigla je golmanka Indira Faković , prenio je portal Sportfem.
PODGORICA - Milan i Liverpul odigrali su prijateljski meč u Hong Kongu, u kojem su ,,rosoneri“ slavili sa 4:2.
Trener ,,redsa“ Arne Slot izveo je kombinovani tim, dok je na drugoj strani Masimilijano Alegri mogao da bude zadovoljan kako je izgledao njegov sastav uoči starta Serije A. Milan je efektno stigao do prvog pogotka - Rafael Leao je bio brži od odbrane ,,redsa“ i majstorski pogodio pored
Virdžila van Dajka. Portugalac je gol posvetio Diogu Žoti, svom sunarodniku i igraču Liverpula koji je nedavno stradao u saobraćajnoj nesreći.
Reprezentativka Bosne i Hercegovine u redove podgoričkog tima stiže iz splitskog Hajduka. Prethodno je branila gol Sarajeva, sa kojim je osvojila duplu krunu u Bosni i Hercegovini. Bila je članica i Libera iz Goražda i mostarske Emine. Na golu Budućnosti naslijediće zemljakinju Alminu Hodžić, koja je poslije osvojene titule napustila Budućnost. ,,Plavo-bijele“ će kvalifikacioni turnir prve runde za Ligu šampiona početi u srijedu 30. jula utakmicom protiv slovačkog Spartaka iz Mijave, koji je domaćin turnira. R. A.
Fudbaleri Bokelja spremaju se za ligašku premijeru protiv Petrovca
PODGORICA - Pripreme fudbalera Bokelja odvijaju se u tri faze. Uvodni dio odradili su u Kotoru, ključna etapa sprovedena je na Zlataru, dok sada kod kuće realizuju završni ciklus uoči premijere u novoj sezoni protiv Petrovca pod Malim brdom.
Ima još vremena do 3. avgusta kada startuje domaće prvenstvo, ali u ovom trenutku trener Slobodan Drašković zadovoljan je razvojem ekipe. - Trenažni proces odvija se po planu. Prijalo nam je 12 dana boravka na Zlataru. Odigrali smo pet utakmica i ostvarili po dvije pobjede i poraza, te jedan remi. Rezultati tokom priprema nijesu prioritet. Gledali smo neke druge stvari. U Srbiju smo vodili 27 igrača, među njima je bilo omladinaca i momaka na probi. Iskristalisala se slika od 20 fudbalera na koje računamo za jesenju polusezonu. Tim je na željenom nivou, dobro smo trčali, pokazali kreativnost. Ali to je priča koja ne znači mnogo. Takmičarski mečevi su jedino mjerilo. Nadam se da ćemo imati uspjeha u novoj sezoni na crnogorskoj sceni – za Pobjedu je rekao Drašković. Kotorani su tokom ljetnjeg prelaznog roka ostali bez osam igrača, a angažovali sedam novih.
- Napravili smo balans između odlazaka i dolazaka. Novi igrači su se uklopili i prihvatili sistem rada. Prelazni rok je za nas završen, osim u slučaju
Liverpul izgubio u Hong Kongu, na ,,Enfildu“ se i dalje ,,kuva“ prelazni rok Milan
Sjajan je bio i gol Liverpula za izjednačenje - Dominik Soboslai je sa lijeve strane pogodio dalji ugao gola Majka Menjoa Slot je na poluvremenu zamijenio gotovo kompletan tim, računajući i debitanta Florijana Virca, koji je s nekoliko poteza najavio da će biti veliko pojačanje Liverpula. Igrao je kao centralni špic iako bi u nastavku sezone trebalo da djeluje kao ofanzivni vezni ili lijevo krilo. Milan je u nastavku dobro ko-
ristio prostor, pa je u 52. minutu Rafael Leao protutnjao pored Konora Bredlija prije nego se i Ruben Loftus-Čik odlično oslobodio beka Liverpula i pogodio na 2:1, da bi se potom iz kontre u strijelce upisao Noa Okafor Liverpul nije posustajao s napadima, smanjio je na 2:3 u 93. kada je nakon centaršuta Ibrahime Konatea glavom mrežu zatresao Kodi Gakpo, ali to nije bio konačan rezultat. Kostas Cimikas je lošom povratnom loptom prevario svog
golmana Giorgija Mamardašvilija i omogućio Okaforu da pogodi praznu mrežu. Strateg Liverpula na ovom meču nije koristio Luisa Dijasa i Darvina Nunjesa. Holandski stručnjak objasnio je da Dijas nije bio u timu zbog ,,spekulacija o njegovoj budućnosti“.
- Kruže mnoge glasine o Luisu i ne mogu ulaziti u to. Trenira vrlo dobro, ali smo za sada odlučili da ne igra – kazao je Slot. dodavši da Nunjes nije igrao zbog povrede. Ne. K.
da se pojavi domaći bonus čiji dolazak bi nam dosta značio. Pola lige kuburi sa mladima, a taj problem imamo i mi. Znam tim za prvo kolo, ali imam dilemu upravo oko bonusa. Do utakmice sa Petrovcem i to ćemo riješiti – ističe Drašković. Bokelj je u jednom trenutku prošle sezone bio visoko kotiran. U finišu je pao, ispustio nekoliko pozicija, ali nije doveo u pitanje očuvanje prvoligaškog statusa. Kakvi su dometi u novoj takmičarskoj godini?
- Ambicije su iste – cilj je da budemo stabilni na tabeli, a ako se ukaže prilika za nešto više, nastojećemo da je iskoristimo. Lijepo bi bilo da uhvatimo pozitivan zamah. Nadam se povoljnom ishodu već na startu. Biće teško, čeka nas nezgodno gostovanje, ali uradićemo sve da već u prvom kolu nešto dopišemo na tabeli – kazao je Drašković. Što možete da kažete o Petrovcu?
- I oni su mijenjali. Dosta igrača je napustilo klub, sa druge strane – veliki broj njih je došao. Petrovac je prošle godine igrao dobar fudbal, s pravom bio drugi, zaslužio Evropu, ali spletom okolnosti nije izašao na ino scenu. Vjerujem da i ove sezone imaju visoke planove. Probaćemo da pribavimo materijal sa njihovim nastupima na Zlatiboru. Tokom sedmice ćemo ih analizirati i vjerujem spremno dočekati međusobni duel na njihovom stadionu – zaključio je Drašković. D. K.
Tur de Frans: Zna se ko je najbolji uoči posljednje trke
PODGORICA - U generalnom plasmanu, a pred današnju, posljednju trku, nije bilo promjena - Tadej Pogačar je zadržao ,,žutu majicu“ sa ukupno četiri minuta i 24 sekunde prednosti ispred Jonasa Vingegora i na korak je da odbrani titulu na Tur de Fransu.
Završna etapa ima 132,3 kilometra (od Mantes-la-Žolija do Pariza), a tradicionalni
završni krugovi voziće se po Šanzelizeu. Uglavnom je staza puna ravnica, što je prilika za sprintere da napadnu ,,zelenu majicu“. Ali, jučerašnji, istinski pobjednik pretposljednje trke bio je Kejden Grovs, koji je odlično vozio po klizavom i teškom putu dugom 184,2 kilometra. Pobjednik je bio srećan jer je praktično ugrabio posljednju šansu na ovogodišnjem Turu da osvoji etapu i kompletira
Šampion napokon blistao u sprintu
PODGORICA - Kako se postaje svjetski šampion? Koliko su temelji i sistem važni, borba da se ne odustane na prvom, malom koraku i obeshrabri tim nakon pokušaja i pokušaja? I kako se bez euforije, kontrolisanim emocijama, dolazi do vrha, razgovarali smo sa Milošem Šćepanovićem, članom stručnog štaba španske vaterpolo reprezentacije koja je nedavno u Singapuru objedinila evropsku sa svjetskom titulom.
Naš as, zlatni momak crnogorske vaterpolo reprezentacije, od januara je debitovao u stručnom štabu Davida Martina. Dogovor je pao i dio je ove snažne priče završno sa Olimpijskim igrama u LA. Očigledno da je, kao i onda kada je ,,zaplivao do Marseja“ u trenerskim vodama, odluka bila na mjestu.
drugačije u odnosu na mnoge velesile. Ima li neka tajna koja je nedostupna za javnost?
PODGORICA - Aktuelni
šampion - Maks Ferstapen trijumfovao je u sprint trci na VN Belgije, ispred Meklarenovih vozača Oskara Pjastrija i Landa Norisa. Holanđaninu su ovo prvi sprint pobjednički bodovi i to na debiju šefa ekipe Red Bula Lorana Mekija. Šarl Lekler je bio iza najboljih, sa zaostatkom od 10 sekundi za Ferstapenom, a tri i po sekunde ispred Esteba-
na Okona. Peto mjesto osvojio je Karlos Sains junior i to ispred Olija Bermana, a bodove su osvojili Isak Hađar i Gabrijel Bortoleto Tragičari su bili članovi ekipe Alpina - Pjer Gasli nije startovao, a Franko Kolapinto je morao u boks, pa je završio kao posljednji. Noris je osvojio pol pred današnju trku, ispred timskog kolege Pjastrija, treći će startovati Lekler u Ferariju, a pobjednik sprinta četvrti.. A. M.
,,grand tur“. Poslije sedam etapnih pobjeda na Vuelti i dvije na Điru, Australijanac je slavio i u Francuskoj. Ipak, kompletna pažnja bila je usmjerena u pravcu Slovenca koji će danas, nema dileme, postati četvorostruki prvak i izjednačiti se sa Krisom Frumom. Naredne godine mogao bi u napad na čuveno društvo koje čine Žak Anketila, Edi Merksa, Bernarda Inoa i Migela Induraina R. A.
POK
Evropske igre mladih parasportista
do drugog rekorda u plivanju
PODGORICA - Drugog takmičarskog dana na Evropskim igrama mladih parasportista u Istanbulu, plivačica Iskra Dedivanović oborila je lični rekord - ovaj put u disciplini 100 metara prsno.
Sa rezultatom 1:44.37, što je za više od dvije sekunde bolje od prethodnog, nije uspjela da se plasira u finale. To je bilo dovoljno za 10. mjesto u konkurenciji 22 plivačice rođene od 2007. do 2009. godine Iskra će danas, posljednjeg takmičarskog dana, plivati 100 metara delfin i leđno. R. A.
Studiozno, kao što je i pored bazena, objasnio je za ljubitelje vaterpola, uopšte sporta - fenomen Španije koja je na posljednjih pet šampionata svijeta osvajala medalje. Utisak je da je na posljednjem do trona stigla furiozno.
KAD SE SVE POSLOŽI
- Kada se prate velika takmičenja, gleda se finalni proizvod nečega što je dugogodišnji proces i što je plod dobro organizovanog, prije svega napornog rada. Proces je ono što se analizira. Znam kako sam gledao ekipu iz ugla konkurenta, a kako sada - iznutra. Španija je ekipa kao i svaka druga koja na putu ima probleme i rješava ih. Ali biti svjetski šampion i reći da je bilo lako - to ne stoji. Put i sam proces bili su teški i naporni. Pričamo, da napomenem, o nečemu što je počelo mnogo prije mene, a sada o tome mogu da svjedočim iz prve ruke. Raduje me što je to moja velika škola u karijeri - istakao je Šćepanović. Kada se pogleda sastav, pojedinačni kvalitet i stručni štab
- Ne radi se o tajnama ili o nečemu što je iz okvira i što se nikada ne dijeli. Ono što je dio familije i ekipe - o tome se ne priča. Španija je napravila sistemsko rješenje u okviru Instituta za sport (CARCentre d’Alt Rendiment, San Cugat del Vallès) što je donijelo ogromne rezultate i ne samo u vaterpolu. Možemo da krenemo od sinhronog plivanja, ženskog vaterpola, mlađih kategorija - gdje dominiraju. Jednostavno, imaju sjajne rezultate u svim selekcijama. Funkcionišu u okviru Olimpijskog centra u uslovima o kojima mi - u Crnoj Gori ne možemo ni da razmišljamo, a kamoli da pričamo. Španci kažu da ih bez toga ne bi bilo. U tom centru, u Barseloni, momci su zajedno od navršenih 14, 15 godine. Treniraju po istom programu i na istoj su tehničkoj i taktičkoj obuci. U pomenutom centru postoji smještaj za sportiste, organizovana srednjoškolska nastava, zdravstvena zaštita, a o balansiranoj sportskoj ishrani vode računa stručnjaci... Svaka sekcija u CAR-u ima svoj
prostor za rad, odnosno bazen koji im je stalno na raspolaganju. Metod rada je opšte prihvaćen i ni u jednom momentu ne nailazi na opstrukciju od strane klubova, ljudi u sistemu... A to daje rezultate i svima je dobro. Prepoznali su
dincima koji prave razliku. Zanimalo nas je što to Španija radi
hvaljujući takvom radu. Me-
đutim, dugi niz godina, dok je nama djelovalo lako, uslovno
rečeno, da se dođe do medalja, njima je bilo izuzetno teš-
da, ali se sjetite da nije bilo lako - objašnjava Miloš. STVARI SU UČILI
ko. I to je poenta priče - cijeniti ti temelje, prvo rada, a onda
do svjet-
skih i evropskih premi ekipe. Radili su svom snagom - da dostignu i nas i ostale reprezentacije. I taj proces, o kojem govorim, bio
je izuzetno naporan, a teško je bilo postaviti temelj rada koji danas imaju. Definitivno - ovo je najorganizovaniji sistem i najsistematičniji rad koji postoji danas u vaterpolu. Nešto što smo i mi i te kako znali dok sam, na primjer, bio na početku, kao klinac od 15, 16 godina i kroz prve reprezentativne juniorske nastupe. Bilo je dosta slično ovom sistemu. Naravno, u jednom drugom konceptu, jer je u Španiji gro igrača iz Katalonije, odnosno iz Barselone, pa je lako da se grupišu. Postoji zajednički stav po tom pitanju i podrška programu u kojem je, na svakom koraku, uključen selektor i ljudi koji su u sistemu.
Funkcionišu u okviru Olimpijskog centra u uslovima o kojima mi u Crnoj Gori ne možemo ni da razmišljamo, a kamoli da pričamo. Španci kažu da ih bez toga ne bi bilo
Zadatak našeg proslavljenog asa u reprezentaciji, kako je i objasnio u januaru, sličan je onome kakav je imao u crnogorskom timu kada je pomagao selektoru Vladimiru Gojkoviću. Debitujući u španskom stručnom timu, osjetio je Miloš kako je biti u vrhu. Interesovalo nas je u kolikoj mjeri su mjeseci rada, sa ovakvim timom, pomogli ili promijenili njegov način razmišljanja. - Prvo, Španci će, kada sa njima
Kakva je ocjena turnira?
- Bio sam skeptičan po pitanju novih pravila i kako će sve da izgleda kada dođu važni momenti. Prije svega, viđen je lijep vaterpolo za publiku i za nas iz stručnog ugla, a generalno mislim da je prikazan visok nivo igre. Vidjeli smo veliki broj događaja tokom utakmice, pa je lakše bilo ekipi da ode na tri ili četiri gola razlike, što ranije, u toj mjeri, nije bio slučaj jer je bilo teže doći do situacije, samim tim i gola. Moraju ljudi da shvate da iz većeg broja situacija dolazi do većeg broja grešaka i možda nelogičnih rješenja, što je potpuno normalno.
razgovarate, reći da su mnogo naučili od nas. Radom su došli do metoda i takav metod za njih je primjenljiv i ne može da se kopira. Imaju, prije svega, ozbiljnu infrastrukturu u okviru sportskog kompleksa. Za mene je ovo ogromna škola i privilegija što sam dio stručnog štaba španske reprezentacije. Kakve je sve naš stručnjak imao obaveze?
- Sami znate kako vaterpolo funkcioniše kao sport. Neki sportovi, kao košarka, na klupi imaju desetak asistenata. U vaterpolu je to svedeno na dva, tri asistenta koji imaju određene zadatke. I oni se podijele. Moj zadatak bio je sličan zaduženjima koja sam imao u okviru reprezentacije Crne Gore. Povjeren mi je i rad sa golmanima - zbog iskustva i sa njima sam bukvalno sve radio, a onda i ono što selektor osjeti da je potreba da se nešto analizira. Iskreno, ako ekipa na turniru nastupa svaki drugi dan, nemoguće je da samo jedan
Medalje na SP u Singapuru posložene su ispravno. Zasluženo na postolju završili su vaterpolisti Španije, Mađarske i Grčke. Zanimalo nas je kakav je utisak ostavila Crna Gora? - U ovom momentu je teško da ulazim u detaljne analize, s obzirom na prošlost u reprezentaciji Crne Gore, a sadašnju angažovanost u okviru drugog stručnog štaba. Ono što mogu da kažem jeste da se vidjela igra, ideja - sve ono što treba da krasi ekipu. Bilo je padova, to je potpuno očekivano, a te stvari se ne mogu riješiti na jednom sastanku ili utakmici, već vremenom i sistematski. Raduje da postoji veliki broj mladih igrača i to su nada i kvalitet koje bi trebalo iskoristiti. Opet, bio sam
unutra i znam da nije lako. Stvari treba da se namjeste, da budemo svi zajedno, da se prepoznaju interesi i nađemo pravi način. Govorim ,,mi“, jer za mene će uvijek biti tako i ne mogu drugačije da gledam. Dejan je pokušao, iz mojeg trenerskog ugla ideja potpuno logična, da proba sve ljude - vidi ko mu senzibilitetom i igrački odgovara za ono što je njegov sistem igre. Mislim da je uspio da ,,provuče“ u kratkom vremenskom periodu veliki boj igrača. Uočljivo je na koji način razmišlja, selektuje igrače i priprema ih za budući period. Ne vidim drugi način i put. Iz svog stručnog i intimnog ugla, igra, a prije svega rezultat našeg tima, potpuno je pozitivna i ohrabrujuća – jasan je Šćepanović.
čovjek uradi skauting, analizu svoje igre i pripremu... Martin dugo radi sa Svilenom Piralkovim i sa njim je sve rezultate postigao. Između njih je ogromno povjerenje, a inače je na čelu razvojnog programa u okviru Instituta za sport u Barseloni. Martin ima ogromno znanje, koje je potpuno sistemski akumulirano i zaokruženo na ozbiljan način. Oni će u svakom razgovoru naglasiti da su mnoge bazične stvari učili od nas. Što nije tajna, isto će vam reći i ljudi iz košarke da je Jugoslavija uspjela da razvije metodologiju sporta - posebno timskog. Mi smo neke stvari zbog niza razloga napustili, a Španci su uspjeli da ih primjene u najljepšoj mogućoj mjeri, prilagode ih sebi i razviju svoj identitet kako u igri tako i u metodologiji treninga i obuke i selekcije igrača.
JEDNA EMOCIJA NIJE PRENAGLAŠENA
Mentalna snaga, iako nema prečica do uspjeha, vodi do rezultata. Od Španaca se moglo naučiti kako se nakon minusa od dva gola u trećoj četvrtini finala sa Mađarima, bez panike i buke, podiže samopouzdanje.
Mađari u kontinuitetu, Grci na izuzetnom nivou, Srbija je više očekivala
Kakav vaterpolo su igrale reprezentacije iz vrha?
- Mađarska je igrala odlično u kontinuitetu sa ozbiljnom energijom, a Grci su pokazali izuzetan nivo igre - individualni i kolektivni u svim aspektima. Srbija je bila u jakom sastavu, očekivala je više, posebno nijesu očekivali poraz u meču za bronzu sa onolikom razlikom. Italija je vjerovatno, u odnosu na ambicije i ono što je očekivala, podbacila u toj utakmicu sa Grčkom. Igrala je bez prava zamjene. Da pojasnim, imali su dosuđeno isključenje bez prava zamjene - „violent action“ zbog udarca, što znaci peterac i četiri minuta igrača više za Grčku – koja je to iskoristila i uvećala prednost. Moj utisak je da je i bez toga Grčka dominirala, odnosno da bi Italijani teško došli do pobjede.
Posmatrao sam i kroz pripremni period psihološko stanje ekipe i koliko je cijelo vrijeme bilo izuzetno stabilno. Uvijek je tako, nikad ništa emotivno nije prenaglašeno ili previše euforično
Kako to objasniti, uz podatak da je ,,furija“ na SP doputovala po medalju, što je negdje dodatno stvaralo pritisak. - Posmatrao sam i kroz pripremni period psihološko stanje ekipe i koliko je cijelo vrijeme bilo izuzetno stabilno. Uvijek je tako, nikad ništa emotivno nije prenaglašeno ili previše euforično. Kako bi trener trebalo da pristupi u psihološkoj pripremi ekipe, zavisi od mnogo faktora. Teško mi je u ovom momentu da definišem kako smo uspjeli da izvučemo mentalnu čvrstinu i snagu i da ne ulazimo u bilo kakvu vrstu panike ili forsiranih rješenja. Dva puta nam se to desilo sa Mađarima. Prvi put smo u grupi iz loše igre došli do četiri, pet minuta u kojima su se
Dugi niz godina, dok je nama djelovalo lako, uslovno rečeno, da se dođe do medalja, njima je bilo izuzetno teško. I to je poenta priče - cijeniti put kojim se dolazi do pobjeda, ali se sjetiti da nije bilo lako
stvari namjestile za pobjedu. Sistem, vjera u rad, zajedničko odrastanje igrača u bazenu i pored njega, strpljenje i još ko zna koliko faktora je Španiju dovelo do moćne vaterpolo reprezentacije. - Ekipa dugo zajedno diše. Odrasli su zajedno i na taj način funkcionišu duži period. Sigurno da im je prije ovoga bilo teško da te neke stvari prevaziđu, ali su učili i naučili kroz pobjede i upornost u radu. Mi smo na SP došli po medalju, zaista je bilo tako. Ali po zlatnu. Znam što je bio cilj, a ekipa u ovom momentu ide isključivo na zlatnu medalju. Španija je pokazala da je najbolja i to je potpuno jasno - jasan je i Šćepanović. A. MARKOVIĆ
Nakon skandala na prvenstvu Balkana u Grčkoj stiglo izvinjenje i ispravka
Crnogorski atletičari u Volosu greškom
dobili akreditacije sa trobojkom
PODGORICA - Balkansko prvenstvo u atletici juče je počelo u Volosu, a naš takmičar Dragan Pešić na TikToku je objavio fotografiju svoje akreditacije, aludirajući na detalj koji ga je iznenadio.
Ispod logoa šampionata, a iznad imena sportiste, stoji skraćenica MNE, koja označava Crnu Goru, ali se pored nje umjesto crnogorske zastave nalazi trobojka.
Stiglo je izvinjenje, ekspresna reakcija organizatora, koji je našim takmičarima donio ispravne akreditacije, a tim povodom oglasio se i Atletski savez Crne Gore. - Povodom propusta lokalnog organizacionog komiteta u Volosu (na 77. prvenstvu Balkana za seniore i seniorke) gdje su atletskoj reprezentaciji Crne Gore, tehničkom greškom LOC-a, dodijeljene akreditacije na kojima je neki drugi znak, a ne zastava Crne Gore, obavještavamo javnost u Crnoj Gori da su vođstvo atletske reprezentacije i ASCG odmah reagovali kod organizatora i Grčke i Balkanske
atletske federacije da se taj propust otkloni. Obavještavamo javnost u Crnoj Gori da je to u najkraćem roku otkonjeno i da se organizator izvinio ASCG - kaže se u saopštenju Saveza, koji je na uvid dostavio i zvaničan dopis izvinjenja.
- U ime Organizacionog odbora, želio bih da izrazim naše iskreno izvinjenje zbog pogrešne zastave prikazane na vašim akreditacionim materijalima.
U potpunosti razumijemo i poštujemo značaj nacionalnih simbola i duboko žalimo zbog ovog nesrećnog propusta.
- Budite uvjereni da je ovo bila nenamjerna greška i ni na koji način ne odražava nepoštovanje prema vašoj zemlji. Preduzimamo hitne korake da ispravimo grešku na vašoj akreditaciji.
- Veoma cijenimo vaše prisustvo na našem događaju i cijenimo vaše razumijevanje u ovom slučaju - kaže se u izvinjenju koje je potpisao Georgios Jatrudakis, generalni sekretar kancelarije za međunarodne odnose u Savezu Grčke R. P.
Crna Gora 0
Mađarska 3
KOLAŠIN – Dvorana: SC ,,Kolašin“. Sudije: Dragana Vučinić (Crna Gora) i Vladimir Perazić (Crna Gora). Rezultat po setovima: 30:32, 16:25, 17:25. CRNA GORA: Đurović 9, Tvrdišić, Perović 19, Šušić, Cenović (libero), Čavić 3, Madžgalj, Džaković, Petranović, Veličković (libero), Božović, Vukčević 1, Rakočević, Popović, Budrak, Đukić, Krunić (libero), Dragović 11. MAĐARSKA : Kump 1, Tot (libero), Fekete 12, Sedmak 10, N. Kiš, Nemet 23, G. Kiš 10, Petrenko, Salai (libero), Kertes (libero), Bosko, Laslop 2. Ženska odbojkaška reprezentacija Crne Gore izgubila je od Mađarske 3:0 (32:30, 25:16, 26:17) u prijateljskom meču odigranom u Kolašinu. Duel sa finalistkinjama CEV Zlatne evropske lige bio je proba pred završnicu kvalifikacija za Evropsko prvenstvo. U dogovoru između selektora Cakovića i Kjapinija odigran je i četvrti set, koji je pripao Crnoj Gori 25:21. - Čestitke Mađarskoj na zasluženoj pobjedi. Želio sam da budemo bolji u odnosu na prošli kontrolni meč protiv njih i bili smo bolji u elementu bloka, kao i organizaciji napada. Potrebno je da još bolje radimo element bloka odbrane i zaštite, jer treba da budemo čvrsti kao tim –rekao je Jovo Caković, selektor Crne Gore.
Naše odbojkašice pružile su najbolji otpor u uvodnom setu, u kojem su imale i set-loptu, ali su Mađarice preokrenule i na-
kon čak 62 poena povele u meču. U naredna dva seta uslijedila je znatno bolja igra selekcije koja je učestvovala na svakom Evropskom prvenstvu od 2015. godine. Tim selektora Jova Cakovića, koji nije mogao da računa na iskusnu primačicu servisa Danijelu Džaković zbog lakše povrede, uspio je da osvoji 16, odnosno 17 poena.
Mađarska je našim odbojkašicama bila rival i u ligaškom dijelu CEV Zlatne lige, u kom je u Kapošvaru slavila rezultatom 3:1. U nacionalni tim vratila se tehničarka Tijana Tvrdišić, kao i oporavljene Melisa Cenović i Simona Petranović, dok se poenterski istakla Nikoleta Perović, koja je utakmicu završila sa 19 poena. Sa 11, odnosno devet poena, pratile su je srednje blokerke Mina Dragović i Saška Đurović. Po tri poena osvojile su Simona Petranović i Teodora Čavić, dok je jedan poen zabilježila Nevena Vukčević Kod Mađarske, najefikasnija je
Teniski turnir Eminent Podgorica Open Lukovac stao u finalu
PODGORICA - Eminent Podgorica Open - turnir u tenisu do 16 godina, iz kalendara Evropske teniske asocijacije, u organizaciji Teniskog saveza Crne Gore i TK Eminent, završen je juče u glavnom gradu.
Luka Lukovac bio je najuspješniji crnogorski teniser koji je u finalu izgubio od Daniela Eliasa – 7:5, 6:3. Elias je prethodno eliminisao Pavla Vukosavljevića u četvrtfinalu (2:6; 6:4; 6:3). Lukovcu je, ipak, pripalo zlato u konkurenciji dublova. Sa sa-
bila Anet Nemet sa 23 poena. - Iza nas je jedna veoma kvalitetna utakmica. Mađarska je opravdala svoj kvalitet. Ipak, ovo je za nas korak naprijed, jer kao ekipa rastemo i sve smo bolje. Ovakvi mečevi pokazuju nedostatke i šta je to na čemu treba da radimo, da bismo bili agresivniji – objasnila je Teodora Čavić. Duel sa Mađarskom bio je jedini zvanični od ukupno tri pripremna meča tokom zajedničkih treninga u Kolašinu – selekcije su u četvrtak odigrale utakmicu zatvorenog tipa, a ponovo će odmjeriti snage u poneđeljak. Naše odbojkašice nastaviće pripreme u bazi u Kolašinu do 4. avgusta, kada putuju za Goražde, gdje će 6. avgusta gostovati Bosni i Hercegovini u 3. kolu grupe D kvalifikacija za Evropsko prvenstvo 2026. godine. U istorijskoj borbi za prvi plasman na prvenstvo Evrope, odlučujući duel sa Letonkama zakazan je za 10. avgust, takođe u Kolašinu. R. PEROVIĆ
igračem Olivijerom Krupom iz Poljske, slavili su protiv Mahira Butkovića i Danina Šaćiragića iz Bosne i Hercegovine – 7:5, 7:5. Poraženi u finalu su u četvrtfinalu eliminisali crnogorski tandem - Sava Ivaniševića i Matiju Nikića (6:1, 6:3). Vukosavljević i Minja Živković iz Srbije u četvrtfinalu izgubili su od Ukrajinca - Jegora Nikiforova i Portugalca Silva Ordonje (7:5, 6:1).
Naši juniori danas (14.30 h) igraju protiv Hrvatske na B prvenstvu Evrope Prvi
PODGORICA – Crnogorska muška juniorska reprezentacija danas (14.30 h) igra meč trećeg kola protiv Hrvatske na B prvenstvu Evrope, koje se održava u Piteštiju. Naši juniori počeli su nastup na šampionatu u petak pobjedom protiv Norveške 92:73, dok je Hrvatska savladala Slovačku 58:57. Drugog takmičarskog dana, selekcija koju sa klupe predvodi Marko Sekulić bila je slobodna, dok je Hrvatska deklasirala Norvešku 129:53, a Slovačka je savladala Holandiju 62:55. Samim tim jasno je da će današnji meč biti prvi derbi na šampionatu za naše juniore, a ujedno vjerovatno i duel za prvo mjesto u grupi D, jer će očigledno Crna Gora i Hrvatska voditi glavnu riječ za prolaz u narednu fazu. U četvrtfinale plasiraće se po dvije najbolje selekcije iz četiri grupe, dok će trećeplasirani i četvrtoplasirani igrati od 9. do 16. mjesta, a petoplasirani i šestoplasirani razigravati za plasman od 17. do 22. mjesta. R. P.
Ženski singl osvojila je Ruskinja Polina Kašicina. U ženskom dublu najbolje su bile Rumunka Marija Mitu i Čehinja Nina Šmidova. Šampionke su u četvrtfinalu savladale Lenu Bratić i Sofiju Popović (6:1, 6:4), a u polufinalu bile su bolje od Maše Prijović i Australijanke - Sofije Šarac. Do četvrtfinala su stigle i Jana Pešić i Njemica Hana Hasanović, kao i Iva i Sara Camaj R. A.
Autor:
Kralj Nikola PETROVIĆ-NJEGOŠ
On (knjaz Danilo, prim. prir.) me pitaše, on me kušaše, on me učaše. O bože, kakvom ljubavi! Bojaše mi se svega: od sunca, od promaje, od vježbanja, od svakog napora i svega. Pazaše na moju hranu, na san moj, preporučujući vazda umjerenost u svemu, a zahtijevaše da sam vazda lijepo i bogato obučen i oružan. Moj je otac mnogo manje pazio na moje njegovanje i udobnost, iako sam mu bio jedinac.
„Ostavite, Boga vam, naše gore ne trpe regule“ – on treba da je vitez, ili da ne živi. Šta bi nam jedan mekov? Nego neka se uči onako, kako smo i mi, inače on nije za naše jato“. No pored sve njege i pažnje stričeve, ja sam vazda bio prvi među mladim ljudima na utakmicama: gađanja u nišan, trku, skoku i u bacanju kamena.
On mi se bojaše, ali se i ponosaše sa mnom. Jedinac sam bio, ali oni častoljubivi oba bijahu i ne šćahu me više štedjeti, gdje prilika šćaše biti, no da imađahu sto sinova i sinovaca. A, boga mi, i ja mišljah jednu, a ta je da se sa mnom živijem i mrtvijem diče! Svuđ je lakše kukavici i strašljivcu no u Crnoj Gori, a osobito malodušni Petrović iznenadio bi svakoga.
Od 23. dakle aprila ja sam nastanjen u domu i u državi ne više kao dijete, no kao zreli čovjek. Sa mnom se govori o ozbiljnim stvarima i pretresaju razni poslovi, ja prisustvujem u savjetu, prisustvujem u sudu, na sofri, skupu i svuđ sam sa stricem, pa čak mi se i čibuk kao njemu prinosio. Jednom riječi, ja sam pred svakim smatran čovjekom. Pa neka to, no se i meni istome činjaše da sam čovjek. Koliko je ovo trajalo? Evo koliko: od 23. aprila do 1. avgusta, svega 99 dana. A tada sam vidio da nijesam čovjek, no ludo i nejako dijete: ni znanja, ni iskustva, tić mali u gnijezdu orla, kojemu se krila na rivi kotorskoj polomiše! I 1. avgusta bih proglašen za knjaza crnogorskoga. Još se sjećam prvoga časa, sjećam se knjaginje, koja mi je najprva rekla: „Gospodaru!“ Sjećam se kako sam od ove riječi pretrnuo. Sjećam se kako mi je teško pao moj novi naziv. Gotovo, što se ljutito ne osjeknuh na lice, koje me najprije titulisa sa imenom „Gospodar“. Za svakoga drugoga ovaj bi naziv više ili manje snošljiviji bio, a za mene on je bio grozan. Njim mi se nagovijestilo da ne živi više onaj, kome sam bio bijeli svi-
Još se sjećam knjaginje koja mi je najprva rekla: „Gospodaru!“ Sjećam se kako sam od ove riječi pretrnuo. Sjećam se kako mi je teško pao moj novi naziv. Gotovo, što se ljutito ne osjeknuh na lice, koje me najprije titulisa sa imenom „Gospodar“
jet, da ne živi više krepost Crne Gore, da se naše gorsko carstvo sruši, da ne živi niko, no da sve u ambis sađe, da ostah sirak sam, samo sam pod vasionom. Ovome iznenadnom udarcu pripomogle su i okolnosti. Sjetni, žalosni, tužni, cio dan od zore iščekivasmo iz Kotora u Biljardi vijesti o ranjenom Gospodaru, koje nam svake ure stizahu, neke koje ulijevahu nam po zračić nade, a neke nas zgražavahu.
2. avgusta umorna i jadna prevari me san za jedan trenut. Međutim, glas dođe da je stric umro. Jedan dobri, stari svještenik pristupiće k stolici, u koju se bjeh ja naslonio i zaspao, pa će me lako za ruku dohvatiti i poljubiti je, rekavši: „Srećan nam bio, Gospodare“. – Ja se prenem, ustanem i rekoh: „Nije to istina!“ No plač i veliki jauk glavara potvrdiše moju crnu slutnju. Kao mramor ja stajah među njima, razbarušen, gledajući ih svijeh i ne gledajući nikog. Svak se zagna k meni da mi ruku ljubi, ja se brani, brani – neću to nikako. U to će otac glasno reći: „Stanite malo, ljudi!“ – pa mi se primače i viknu: „Nikola, Nikola jadan, stric ti je umro, i ti si sad Gospodar u ovoj zemlji. Jesi li razumio?“ – pita me zbunjeno. – „Uh, kuku meni!“ – Kažu da sam na ovo rekao kao da sam slutio koje strašne muke, brige i odgovornosti stoje u riječi „Gospodar!“. Zašto moj otac nije htio da bude gospodar, to nijesam mogao razumjeti, ali možda je u sebi mislio: Bog zna za koliko vremena to može trajati; bolje je
da je on za gospodara, a ja ću sve poslove otpravljati dok se on uporavi i svježbuje stvari. Tako je gotovo i bilo, on je radio, a ja sam se ponašao kako treba, uzevši odmah u početku ton i načine spoljašnje gospodara i imponirao sam prilično. Pokojna moja strina Darinka odvazda me je uvažavala, ali
manje no Stefana Radonjića; ona ga nije poznavala dobro, on joj se činjaše učen, učen duboko, a osobito u botanici, ali strina nije htjela da ispituje Stefana kao mene, i tek tada bi vidjela da on nije u stanju da razlikuje po slami biljku pšeničnu od ražane, ili ječmenu od ovsene, ali je onadar on li-
jepo zborio njemački i ponašao se kao pravi Bečlija, elegantan u nošivo i štucer u ponašanju.
Stefan je dobričina, malo ograničen, ali je junak dobar bio, ali pokojna strina hoćaše me jako naijediti, kad mi šćaše reći: „Molim te, Nikica, ugledaj se vazda na Stefana!“ – Pa čak i stric imaše dobro mnjenije do neko doba o njemu.
Strina nas je s ćerkom Olgom skoro tri mjeseca po smrti stričevoj ostavila, ona je bila tužna, ali se dobro držala, mnogo mi je dala dobrih savjeta, ali mi više nije isticala za primjer Stefana Radonjića. Mi smo je ljubili i okružavali s najvišim pijetetom i uvaženjem, ali za jadnu nju, što je još ostavalo u Crnoj Gori! Pa i da je Olga bila đetić, ona je nikad ne hoćaše ovdje ostaviti.
40 dana poslije mog stupanja na vladu ja se razboljeh od zapaljenja pluća. O dlaci sam živ visio. Siromah moj otac i sirota moja majka, koje su muke mučili oko mene! Moj je otac onoga vakta živio u svojoj kući uz varoš. U Biljardi sam živio ja sam. No za koliko sam bolovao sva se familija
Moj je otac mnogo manje pazio od strica na moje njegovanje i udobnost, iako sam mu bio jedinac. „Ostavite, Boga vam, on treba da je vitez, ili da ne živi. Šta bi nam jedan mekov? Nego neka se uči onako kako smo i mi, inače on nije za naše jato“
preselila kod mene u Biljardu. Otac. majka, sestra, pa i moja vjerenica Milena, koju, ostavši sirota bez majke, izmole u oca moji roditelji da dođe stanovati kod njih za vrijeme moga školovanja, jer sam ja bio vjeren čak 1853. godine. Vojvoda Petar je pristao, te je tako moja vjerenica bila i rasla skoro za četiri godine kao djevojka u kući, koju je poznije svakom srećom, mirom i svakom srećom napunila.
(Nastavlja se)
Piše: Nebojša KNEŽEVIĆ
Promjena politika Sistema federalne rezerve nije značila da je on postao spreman i voljan da preuzme ulogu ,,pozajmljivača u krajnjoj nevolji“. Kada bi neka banka bila u dobrom stanju i imala gotovinu u izobilju, njeni zajmovi mogli su se reeskontirati u njezinoj banci, ali ako joj je novac bio očajnički potreban, a ona bila u nevolji, tada bi predstavnici Federalne rezerve, od koje je ona zatražila novac, stavljali pod lupu njezinu aktivu. U svom čuvenom opisu funkcija Centralne banke Volter Bedžet (Walter Bagehot) napisao je da u trenutku velikih kriza, Centralne banke moraju biti darežljive zajmovima, ali da za njih moraju tražiti velike kamate. Sistem Federalne rezerve u datoj situaciji postupio je suprotno, izvrnuo je ovaj slavni savjet: pozajmljivao je nedarežljivo, a zahtijevao je niske kamate. Do kraja 1933. godine sa scene je nestalo gotovo 50 odsto američkih banaka, a godinu ranije gotovo da nije bilo bankara i bankarskog funkcionera koji se nije plašio da će već sjutra bankrot ,,zakucati“ na njegova vrata. U takvoj situaciji koncept ,,pozajmljivača u krajnjoj nevolji“ nije bio lak ni akademski detalj koji se mogao mirno prepustiti opreznom odlučivanju Sistema federalne rezerve. Postojanje ,,pozajmljivača u krajnjoj nevolji“ bilo je nešto za čim je očajnički težio svaki bankar, a budući da je u tom pogledu Sistem federalne rezerve zakazao, morao se naprosto stvoriti stvarni pozajmljivač u krajnjoj nevolji. Godine 1932. osnovana je Korporacija za finansiranje obnove, izvorno RFC. Iako je potreba za njom bila očajnička, sporo je startovala. U to doba samo mali broj banaka posjedovao je efektivna sredstva koja su im mogla poslužiti kao jemstvo za zajmove, a osim toga, bankama nijesu potrebni zajmovi, nego i kapital. Ali to je bilo vrijeme vladavine straha, ako ne straha od inflacije, a ono straha od svake ,,nepotrebno“ energične akcije. ,,Naša je struktura kredita nerazdvojno povezana sa kreditima što ga imaju Sjedinjene Države, izjavio je u martu 1933. godine na radiju Ognjen Mils, tadašnji ministar finansija i omiljeni portparol interesa finansijskih krugova, a zatim i dodao: ,,Naša se valuta uglavnom temelji na kreditu što ga u svijetu imaju Sjedinjene Države“, ako ugrozite taj kredit, npr. kako odviše naglom akcijom, svaki će vaš dolar što ga imate biti sumnjiv. A da je u to vrijeme sve manje Amerikanaca imalo sve manje dolara, toga se ministar finansija jednostavno nije sjetio. Izbor Čarlsa Doza (Charles Dawes), bivšeg potpredsjednika Sjedinjenih Država, za šefa RFC - nije bio idealno rješenje. On je samo uspješno glumio i dramatizovao ulogu pozajmljivača u krajnjoj nevolji. Već u maju 1932. godine pod-
Zakonima, koji su doneseni 1933, 1934. i 1935. godine, sprovedena je korjenita reforma Sistema federalne rezerve. Iz sastava Vijeća Federalne rezerve brisani su ministar finansija i kontrolor valute, sedmorica članova Vijeća guvernera Sistema federalne rezerve dobila su četrnaestogodišnje mandate, s tim što je zabranjeno ponovno imenovanje istog člana.
Takođe, Vijeće je dobilo potpunu vlast nad regionalnim bankama Federalne rezerve, uključujući tu i nadležnost njihove kadrovske politike
nio je ostavku i vratio se kako bi sredio poslove Centralne republičke banke u Čikagu. Nekoliko dana nakon njegovog povratka na stalno radno mjesto, CRB je dobila od korporacije zajam od 10 miliona dolara. Kako su njeni depoziti nakon dobijanja zajma iznosili tek 95 miliona dolara, to jasno pokazuje da se prije njegovog povratka, Čikaška banka nalazila u izuzetno lošoj situaciji. Uprkos stvaranju Agencije, navale na banke nijesu prestajale. Krajem 1932. i početkom 1933. godine, na udaru su se našle ne samo male banke - ,,finansijski stampedo“ je zahvatio cijele gradove, savezne države, tj. banke na njihovim područjima; ,,pandemija“ nije imala milosti ni prema glavnim finansijskim centrima, velikim bankama. Gradskim vlastima preostajalo je da sami zatvore sve banke na svom području prije nego što to urade depozitari. Tako su krajem 1932. godine ,,poslate na godišnji odmor“ sve banke u Nevadi. Ni dolazak Teodora Ruzvelta 1933. godine nije promijenio stanje u državi. Jedno vrijeme poslovale su još samo banke u sjeveroistočnom dijelu zemlje, a onda su predsjedničkim dekretom od 6. marta 1933. godine zatvorene sve banke u zemlji. Prethodno su građani očajnički nastojali da dođu do svoje ušteđevine – u februaru 1933. godine količi-
na novca u opticaju porasla je sa 5,5 milijardi dolara, na 6,7 milijardi, ali je količina novca bila beznačajna u poredbi sa ukupnim iznosom depozita, više od 30 milijardi dolara, što je zbog zatvaranja banaka štedišama postajao nedostupan. Sada se ekonomska teorija suočila sa novim ekonomskim fenomenom. Dok se Njemačka 1933. godine suočila sa golemom količinom novca u opticaju, tako da je on postao bezvrijedan, u Sjedinjenim Državama novca gotovo da nije bilo.
I dok je masovna nezaposlenost, bolni pad nadnica, cijena, plata doprinio dolasku Hitlera na vlast, Huver je maknut sa predsjedničkog mjesta poslije samo jednog mandata, zbog toga, što su se on, njegovi savjetnici i centralne banke ,,prosto sledili od straha pred inflacijom“.
Američke banke ipak nijesu ostale zatvorene dovoljno dugo da bi se saznalo kako bi moderna privreda funkcionisala (ili ne bi funkcionisala bez novca). Tih dana privreda je bila na veoma niskom nivou. Ipak, bilo je nesumnjivo da je više patnji i strahota bilo u Sjedinjenim Državama, gdje je ,,nestao novac“, nego u Njemačkoj gdje je bio bezvrijedan. Ruzveltovim dolaskom na vlast 1933. godine obesnažen je zlatni standard - papirni novac i depoziti nijesu se više mogli u bankama mijenjati za zlatni novac. Ta odluka bila je čin promišljenog razmišljanja, ne nužna posljedica trenutne situacije. Iako su mjesecima koji su prethodile Ruzveltovoj inauguraciji, strane zemlje i domaći ljudi povukli veli-
ke količine zlata, američke su zlatne rezerve i dalje bile velike. Na obim zlatnih rezervi nesumnjivo je uticala i naredba američke vlade građanima da predaju državi zlato koje su posjedovali. I većina Amerikanaca pokorila se tom zahtjevu.
Zakonima, koji su doneseni 1933, 1934. i 1935. godine, sprovedena je korjenita reforma Sistema federalne rezerve. Iz sastava Vijeća Federalne rezerve brisani su ministar finansija i kontrolor valute, sedmorica članova Vijeća guvernera Sistema federalne rezerve dobila su četrnaestogodišnje mandate, s tim što je zabranjeno ponovno imenovanje istog člana. Takođe, Vijeće je dobilo potpunu vlast nad regionalnim bankama Federalne rezerve, uključujući tu i nadležnost njihove kadrovske politike. Među novim ovlašćenjima Vijeća guvernera našlo se i ovlašćenje da donosi odluke o promjenama visine Federalnih rezervi, što ih po Zakonu moraju držati u područnim bankama Federalne rezerve i ovlašćenja da određuju visinu margine (akontacije) koju mora položiti svako ko špekuliše akcijama. Tako su Sjedinjene Države na poklon dobile nešto što je po svim značajnim obilježjima bilo Centralna banka. Valja naglasiti da je Sistem Federalne rezerve narednih 25 godina, uprkos silnim ovlašćenjima,
uglavnom bio izvan tokova američke ekonomske politike. Među zakonima o bankarstvu, koji su usvojeni 1933. godine, jedan je posebno privukao pažnju. Njegovi autori i podnosioci bili su član Predstavničkog doma, Stiven Stigal iz Alabame, čovjek koji je važio za ekscentrika, kada je riječ o novcu i Artur Vanderberg iz Mičigena. Taj zakon je propisao da se depoziti u bankama moraju osigurati i u tu svrhu osnovana je posebna državna korporacija – Federalna korporacija za osiguranje depozita. Statut i kapital imali su joj dati ministar finansija i Banke Federalne rezerve. Određeno je da se takvo osiguranje da depozitarima svih banaka koje se odluče učlaniti u tu korporaciju. Opasnosti koje je u sebi nosio taj prijedlog bile su očigledne – na leđa najboljih i najsolidnijih banaka bila je natovarena odgovornost za lakomisleno ponašanje najgorih banaka. Američko bankarsko udruženja vodilo je upornu borbu protiv prijedloga zakona tvrdeći da je ,,nerazborit, nenaučan, nepravedan i opasan“, a inače loše koncipiran. Bankari su čak tvrdili da će usvajanje tog zakona značiti povratak u najluđe ludorije bankarstva kakvo je nekad postojalo na Divljem zapadu. …U cijeloj američkoj monetarnoj istoriji nijedan zakon nije unio takve promjene. Usvajanjem ovog zakona nestali su ,,repovi“ pred bankama, jer je sada iza depozita stajao državni fond za njihovo osiguranje, što je služilo kao garancija. S obzirom na to da je Federalna korporacija na kraju plaćala tuđu lakomislenost i nepromišljenost, ona je imala i te kako snažan razlog i povod za nadzor nad bankama. Tako je Federalna korporacija postala zapravo ono što je Federalna rezerva propustila da ostane – apsolutno pouzdan pozajmljivač u krajnjoj nevolji, pozajmljivač na koga se moglo računati da će odmah, bez okolišanja i uvijanja, dati onoliko novca koliko je potrebno da se pokriju osigurani depoziti. Godine 1933. bankrotirale su ili su bile nesposobne da nastave rad nakon privremeno obustave rada banaka - 4.004 banke. Godine 1934. broj bankrota pao je na 62, ali je od tih propalih banaka bilo samo devet osiguranih. Godine 1945. na cijeloj teritoriji Sjedinjenih Država propala je samo jedna banka. •
Dana 26. jula 2025 godine preminula je
MILANKA Milenka KLIKOVAC rođena KOVAČEVIĆ 1952–2025.
Saučešće primamo 27. jula u selu Ljajkovići – Ulica 5, br. 24 do 15 časova, kada će se obaviti sahrana u porodičnoj grobnici u mjestu Srpska
OŽALOŠĆENI
sestre MILEVA-BEKA i DANICA, braća RADOSAV i MILOSAV, đeveri SLOBO, RANKO, STEFAN-DACO, đeverična VESNA i ostala rodbina KLIKOVAC i KOVAČEVIĆ
ДРАГАНА, унучад, браћа МИЛЕТА, МИЛИВОЈЕ и МИЛОСАВ са породицама, породица покојне сестре МИЛОСАВЕ ВИДОЈЕВИЋ, породица покојне сестре МИЛИЦЕ БУЛАТОВИЋ, стриц ВУКСАН са породицом и остала многобројна родбина ПОПОВИЋ и ЋЕТКОВИЋ
nuo je u 87. godini naš dragi
Saučešće će se primati na gradskom groblju Čepurci 27. jula od 10 do 14 30, kada krećemo na groblje Zagorič, gdje će se obaviti sahrana u 15 časova.
Dana 26. jula 2025 godine preminula je
DRAGICA Milanova NIKOLIĆ
Saučešće primamo u gradskoj kapeli Čepurci 27. jula od 11 30 do 15 časova, kada krećemo u Lastvu Grbaljsku, mjesto njenog vječnog počinka. Sahrana će se obaviti u 17 časova.
OŽALOŠĆENI: sestra DANICA, bratanić RADOVAN, bratanična RUŽICA, unuk DAMJAN, snaha LIDIJA, brat od strica ČEDO, sestra od strica MARIJA i ostala mnogobrojna rodbina
1005
OŽALOŠĆENI: supruga JELA, sinovi ZORAN i DRAGAN, kćerke DARKA i MILANKA, brat SRETKO, snahe BRANISLAVA, STANA, i BEBA, zet MILANKO, unučad i ostala mnogobrojna rodbina JELIĆ i KUJOVIĆ
Sa dubokim bolom obavještavamo rodbinu i prijatelje da je u 82. godini preminula naša draga
1001
KOSA Milanova DRAGOVIĆ rođena VUKIĆEVIĆ
Saučešće primamo 27. jula 2025. godine od 10 do 15 časova u gradskoj kapeli u Danilovgradu, nakon čega će se obaviti sahrana na gradskom groblju u Danilovgradu.
ОŽАLОŠĆЕNI: kćer LIDIJA, sestra ĐURĐA, zet LAZAR, unučad NEVENA i MARKO, zaove BRANKA i LJILJA sa porodicama, đeveri PREDRAG i NENAD, jetrve MILKA, NATAŠA i MILEVA kao i ostala rodbina DRAGOVIĆ i VUKIĆEVIĆ 968
15 часова. Кућа жалости Никшићка 23.
ОЖАЛОШЋЕНИ: синови РАНКО и ДАРКО, снахе РАДА-БЕБА, САЊА, МИЛАНА, СУЗАНА, братанић САША, братаничне СИЛВАНА, СВЕТЛАНА, ВАЊА, унучад и праунучад ДУШАН, ИВАН, ДАНИЛО, ЈЕЛЕНА, БОГДАНА, АНАСТАСИЈА, сестрићи, сестричне, браћа и сестре од стричева,
Dana 25. jula 2025. godine preminuo je
MILORAD-MIKI Jovana OTAŠEVIĆ
Sahrana je obavljena 26. jula u krugu porodice, na seoskom groblju Dugi Do - Njeguši.
OŽALOŠĆENA PORODICA
OTAŠEVIĆ
синовац ДАЛИБОР-ДАЧО, синовице ДАНИЈЕЛА, ДАНИЦА и ДРАГАНА, снахе ЈОВАНКА-ГАРА, МИЛЕНА-ЛУЛА
1004
Posljednji pozdrav suprugu, drugu i prijatelju
RANKU KONTIĆU
Počivaj u miru.
Supruga NATALIJA
Posljednji pozdrav dragom bratu i đeveru
RANKU KONTIĆU
od BATA i GARE
975
Posljednji pozdrav voljenom stricu
RANKU KONTIĆU od DAČA sa porodicom
26. jula
Posljednji pozdrav
DRAGAN RADINOVIĆ
Dragi Dragane, neka tvoja plemenita duša počiva u miru.
Posljednji pozdrav dobrom i iskrenom prijatelju
ANKA BURIĆ sa porodicom
MLADENU MILETIĆU
Od BOSE BOŽA i MIĆA sa porodicama
Neđelja, 27. jul 2025.
Posljednji pozdrav
BOŽIDARU – BOBU VUKČEVIĆU
S ljubavlju i poštovanjem.
ANJA, GREGOR i NEVEN
Opraštamo se od drage
SLAVICE Boškove BAŠANOVIĆ
984
Posljednji pozdrav
Ostaju sjećanja na lijepe uspomene provedene sa tobom.
Počivaj u miru.
Tvojim odlaskom na vječni počinak gubimo iskrenog prijatelja naše porodice. ŽIVKO i MAJA STOJANOVIĆ
995
Voljenom tetku
MLADENU
Sa poštovanjem, ljubavlju i tugom čuvaćemo uspomenu na tebe. MARIJA VLAHOVIĆ sa porodicom
994
Sa dubokim bolom u srcu opraštamo se od dragog zeta i tetka MLADENA
Bio si pažljiv, iskren i pouzdan prijatelj. Hvala ti za poštovanje i ljubav koju si nam nesebično pružao. MIŠO, JOVANKA i PEKO VUJOVIĆ
Voljenom svaku, pašenogu i tetku
MLADENU
Čuvaćemo vječnu uspomenu na tvoj plemeniti lik i dobrotu. NJEGOSAVA i BRANKO VUČKOVIĆ sa porodicom
996
Porodica pokojnog tetka DUŠANA KADIJE
Tvoj topli osmijeh zaslužuje vječno sjećanje. Počivaj u miru.
MILICA KADIJA sa porodicom
Dragom bratu
MILORADU MIKIJU OTAŠEVIĆU
Tvoja plemenita duša nikada neće biti zaboravljena.
Sve uspomene na tebe čuvaću od zaborava. Počivaj u miru.
ŽELJKO sa porodicom
Opraštamo se od naše drage kume
Vječno sjećanje na višedecenijsko porodično prijateljstvo koje vezuje naše porodice, a koje je ona njegovala.
S tugom se opraštamo od našeg dragog
Počivaj u miru.
Porodici iskreno saučešće.
Porodica pokojnog BATA PEŠIĆA
VOJO i SLAVKA STANIŠIĆ sa porodicom
964
POMEN
MIODRAG – DRAGAN TOPALOVIĆ
Ova tužna godišnjica podsjeća na sve ono što si bio: plemenit, pun ljubavi i topline, i baš takvog te čuvam u mom srcu. S ljubavlju ĐUSTA 991
Navršava se godinu dana od smrti naše drage majke
SAVICE pok. Draga ODŽE
Draga majko, prođe godina od kada nijesi sa nama. Ostali smo bez mirne i sigurne luke u koju smo se uvijek rado vraćali. Nedostaje nam tvoja topla riječ, nježnost i osmijeh s kojim si nas dočekivala. Uvijek ćeš biti sa nama kao što si bila uz nas. S ljubavlju i ponosom čuvamo uspomenu na tebe.
Tvoji JOVICA, MIRA i SNEŽANA sa porodicama
Prošle su dvije godine otkako su otišli naši voljeni
DAMJAN Filipa SLAVKA Damjana LAKIĆ LAKIĆ
962
Navršava se tužnih četrdeset dana od smrti
Čedove STIJEPOVIĆ
Najdraža naša, preteški su ovi dani, nedostaješ sve više. U mislima si nam... U nedjelju 27. jula posjetićemo tvoju vječnu kuću i zaliti je suzama.
966
Prolazi vrijeme ali ne i ljubav prema vama. S ponosom i poštovanjem kroz najljepše uspomene čuvaćemo vas od zaborava.
VAŠI NAJMILIJI
Sedam godina je od smrti naše
MILE
Čuvamo te od zaborava.
PORODICA
963
TVOJA PORODICA
Četrdeset je dana od smrti naše sestre
Dani prolaze, sestro naša, ali bol za tobom ne jenjava. Tvoju dobrotu i plemenitost nikada nećemo zaboraviti. Sa ljubavlju ćemo te čuvati u našim srcima.
965
Draga majko
jula
navršava se godina dana od kada nijesi sa nama
Godina prođe, ali zaborav na tebe nikada. MIGO, MILAN i IVAN
Sestre MILKA, STANKA i BRANKA sa porodicama
Godinu dana je prošlo od smrti naše
ZORKE PERIŠIĆ
Godinu dana naše prevelike tuge. Porodica će posjetiti njenu vječnu kuću 27. jula 2025.
27. jul 2025.
Šest mjeseci prođe od kada nijesi sa nama, ali tuga i bol za tobom ne prolazi. Ponosimo se time što si ti naša majka, baba, tašta i svekrva. Zauvijek te čuvamo duboko u našim srcima. Mirni smo jer znamo da nas ti i tata gledate sa neba i pazite na nas.
Tvoji:
Sin GORAN, ćerke SONJA i TANJA, unučad ANĐELA, ALEKSA, MIA i ANASTASIJA, snaha NEVENA, zetovi FRENK i MIĆO
Danas se navršava pola godine otkad je prestalo da kuca veliko srce naše voljene
SLAVICE Velizara BRAJOVIĆ
992
Bila si najbolja majka i najnježnija baba. Bila si i najiskreniji prijatelj, najsigurnija riznica naših tajni i mirna luka u koju smo se sklanjali od svih bura. Bila si i ostaćeš to zauvijek, jer nema dana da ne pomislimo na tvoju dobrotu i žrtvu zbog koje ti dugujemo sve ono što jesmo i što ćemo biti. Svako sjećanje na tebe je najljepše i najbolnije. Smijemo se, plačemo i hodamo uzdignutog čela. Onako kako si nas ti učila, naša Śake.
Tvoja zahvalna PORODICA
ZAUVJEK TVOJI
STEVAN, MILENA, MARIJA, MARINA, JELENA, IRENA i FILIP
987
Pola godine od smrti
MIRJANE PEJAKOVIĆ
Tvoja duša je našla mir pored tvojih najmilijih. Počivajte u carstvu nebeskom.
VESNA i JOVANKA sa porodicama
Dragoj majci
VASILJKA Đoke PRAVILOVIĆ
Bože, primi dušu moje majke u Carstvo Tvoje. Prošlo je 40 dana od njenog odlaska, ali ljubav koju nam je dala ne nestaje. Čuvaću te u srcu dok sam živa. Tvoja ćerka VUKOSAVA sa porodicom
VASILJKA Đoke PRAVILOVIĆ
Tužno sjećanje na naše drage PEJAKOVIĆ
MITAR LJUBICA MIRJANA NIKOLA 1889–1958 1091–1987 1953–2025 1954–1975
STEVO VELIKA MIODRAG RADOJKA 1922–1987. 1926–1999. 1956–2009. 1961–2009.
MILORAD 1954–1956
Sa puno ljubavi tuge i poštovanja čuvamo Vas od zaborava. VAŠI NAJMILIJI
Draga moja majko, otišla si kao što odlaze dobre i plemenite duše, a ostavila tragove koji se ne brišu, ljubav koja je vječna i puna lijepih uspomena, da te vječno pamtimo i o tebi sa ponosom pričamo. Vječna ti slava, moja majko, zagrli mi Rada i tatu. Tvoja ćerka BILJANA, zet DRAGAN i unuci BALŠA i NENAD
967
Dana 27. jula 2025. godine navršava se deset tužnih godina od iznenadne smrti našeg voljenog sina, supruga, oca i brata
DEJANA ABRAMOVIĆA
Tiho i nečujno si otišao sa anđelima da sijaš sa neba kao najljepša zvijezda, a nas ostavio da patimo za tobom, ali i da se ponosimo što smo te takvog imali. Počivaj u miru, voljeni naš Dejo, a mi ćemo te čuvati od zaborava.
TVOJA PORODICA
Danas se navršava godina dana od kada nas je napustio naš voljeni i poštovani brat i ujak
MIHAILO -MIŚO Tomana JANKOVIĆ
Dragi naš, Miśo malo je riječi koje mogu opisati bol i tugu kad odlaze voljeni. Tvoje srce i duša imali su mjesta za sve nas. Čuvaćemo te od zaborava i ponosno nositi tvoj dragi lik i provedene dane sa Tobom. Počivaj u miru, naš voljeni Miśo.
Sestra MILEVA i sestrić MOMO MARTINOVIĆ
Godina dana bez tebe, mili moj
Srce ne vjeruje, razum ćuti, samo bol govori da te nema i da mi fališ u svakom danu. Ostale su uspomene i tvoja divna porodica, moja snaga i utjeha kada te nema.
Sestra BRANKA sa porodicom
969
Godina dana je od smrti našeg dobrog ujaka
MIHAILA Tomanova JANKOVIĆA
S tugom i poštovanjem.
sestrić LJUBO sa porodicom i sestrična DESE
Tužni spomen na naše najmilije
BOŽO MARKO Markov Macko PEROVIĆ PEROVIĆ 7. 8. 1997–7. 8. 2025 27. 7. 1956–17. 2. 1983
bolno podśećanje 28 godina od smrti na rođendan
Ranjene duše, uspomenu na njih čuva sin i brat
DRAGAN sa porodicom
Dnevni list
Elektronska pošta: desk@pobjeda.me
Direktor i glavni i odgovorni urednik:
NENAD ZEČEVIĆ
Zamjenica izvršnog
direktora: MILENA GOLUBOVIĆ
Direktorica marketinga: ŽELJKA RADULOVIĆ
REDAKCIJSKI
KOLEGI JUM
Zamjenice glavnog i odgovornog urednika
RADMILA USKOKOVIĆ-IVANOVIĆ
MARI JA JOVIĆEVIĆ
Pomoćnici glavnog i odgovornog urednika
đURđICA ĆORIĆ politika
SRđAN POPOVIĆ ekonomija
JELENA MARtINOVIĆ društvo
JOVAN NIKItOVIĆ kultura
DRAGICA šAKOVIĆ crnom gorom
Urednici
ANA RAIČKOVIĆ
crna hronika
NIKOLA SEKULIĆ hronika podgorice
JOVAN tERZIĆ arena
SLOBODAN ČUKIĆ
feljton i arhiv
MARKO MILOšEVIĆ dizajn
DRAGAN MIJAtOVIĆ fotografija
LOGOtIP POBJEDE
Miloš Milošević i Nikola Latković (2019), inspiracija
Anton Lukateli (1944)
PORtAL POBJEDE
Urednik
BOJAN đURIšIĆ
Zamjenica urednika
ANA POPOVIĆ
OBJEKtIV
Urednica
MARIJA
IVANOVIĆ-NIKIČEVIĆ
tELEFON
020/409-520 redAkcijA
020/409-536 MArketiNg
020/202-455 ogLAsN o
Naziv osnivača:
Društvo sa ograničenom odgovornošću za proizvodnju, promet i usluge, export-import
„Nova Pobjeda“ - Podgorica
Adresa sjedišta medija: 19. decembar br. 5
PIB: 03022480
Vlasnička struktura „Nove Pobjede“ - 100% udjela
„Media-Nea“ D.O.O. Podgorica
Vlasnička struktura
„Media-Nea“ - 99,99% udjela
First Financial Holdings
sjedište „Media Nea“: Ul. 19. decembra br. 5, PiB „Media Nea“: 02842777
Vlasnička struktura „First Financial Holdings“ - 100%
udjela Petros Stathis sjedište „First Financial Holdings“: Ul. Ulcinjska br. 3
PiB „First Financial Holdings“: 02628295
Više o vlasničkoj strukturi: pobjeda.me/p/impressum
Broj žiro računa „Universal capital Bank“: 560-822-77
Tiraž: 3.500
Na osnovu člana 139. Zakona o privrednim društvima (“Sl. list Crne Gore”, br. 065/20, 146/21 i 004/24) i Odluke Nadzornog odbora o sazivanju vanredne Skupštine akcionara Prve banke CG AD - osnovana 1901. godine Podgorica, broj 04/11786.2 od 25.07.2025. godine, objavljuje se
o proširenju dnevnog reda vanredne Skupštine akcionara Prve banke CG AD - osnovana 1901. godine Podgorica
I Dnevni red vanredne Skupštine akcionara Prve banke CG AD – osnovana 1901. godine, sazvane za dan 21.08.2025. godine (četvrtak) u sjedištu Prve banke CG u Podgorici, Bulevar Svetog Petra Cetinjskog 141, sa početkom u 1 8 časova proširuje se novom tačkom koja glasi:
- „Razmatranje Izvještaja o realizaciji plana, preduzetim aktivnostima i rezultatima upravljanja stečenom aktivom Banke i problematičnim plasmanima na dan 30.06.2025. godine“.
Uvid u materijal i predlog odluke za Skupštinu akcionara, akcionari mogu izvršiti u sjedištu Prve banke, Bulevar Svetog Petra Cetinjskog 141 svakog radnog dana od 08:00 do 16:00 časova, počev od 01.08.2025. godine, kao i na internet stranici: www.prvabankacg.com
Skupština donosi odluke većinom glasova prisutnih ili zastupanih akcionara, i akcionara koji su glasali putem glasačkih listića. Akcionari koji svoje pravo ostvaruju putem glasačkih listića dužni su da iste dostave Sekretaru Prve banke, najkasnije do dana održavanja Skupštine do 09:00 časova.
Za sve dodatne informacije akcionari se mogu obratiti na kontakt telefon: +382 (20) 409 104.
Predsjednik Nadzornog odbora Dr Dragan Bogojević s.r.
Ministarstvo kulture i medija
Ova knjiga je sufinansirana od strane
Ministarstva kulture i medija, kroz Program zaštite i očuvanja kulturnih dobara
NOVO IZDANJE
Jedinstveno svjedočanstvo o osmanskom nasljeđu Crne Gore!
Novo kapitalno djelo Radojice Raša Pavićevića , koje razotkriva vojne, političke i kulturne slojeve Crne Gore u vrijeme osmanskog carstva.
NAGRADA ZA IZDAVAČKI
PODUHVAT
na Međunarodnom podgoričkom sajmu knjiga i obrazovanja
Cijena 7€
Specijalnu publikaciju pripremili su Pobjeda i Savez udruženja boraca Narodnooslobodilačkog rata i antifašisti Crne Gore
Knjiga koja vraća istoriju među zidine, tragom imperije koja je oblikovala prostor i vrijeme.
Crna Gora u Drugom svjetskom ratu i 80 godina antifašizma, slave i ponosa
PO BJED E
DO Ć I NE Ć E
Specijalna publikacija povodom 9. maja, a u čast osam decenija od pobjede nad fašizmom - nije samo knjiga. Ona je i zavjet, opomena, udžbenik hrabrosti i spomenik slobodi i vodi nas kroz dramatične trenutpušaka kihčustani prvih od istorije: crnogorske ke do konačnog oslobođenja zemlje.
Knjiga je moćno svjedočanstvo, oživljava scene iz bitaka na Sutjesci, Neretvi, Pljevljima… podsjeća na stradanja i surove zločine na Lazinama, u Velici i Pivi, ali i na neugasle ideale slobode, bratstva, jedinstva i ljudskog dostojanstva.
Ovo je hronika i opomena – da se zaborav ne smije dogoditi, da revizionizmu ne smije biti mjesta, a da antifašizam mora ostati najčvršći temelj savremenog društva.
