Neđelja, 14. septembar 2025. | Podgorica, Crna Gora | Godina LXXXI / Broj 21465 | Prvi broj izašao je 24. oktobra 1944. u Nikšiću | pobjeda.me | Cijena 1 euro NE! RATU U UKRAJINI
NEDOVOLJNO VAKCINISANIH: Crnoj Gori konstantno prijeti epidemija od malih boginja, planirane izmjene zakona jer sadašnje novčane kazne ne motivišu roditelje
Obdukcioni izvještaj otkrio uzrok smrti devetnaestogodišnje djevojke nakon pada u more tokom parasejlinga u Budvi
Niko Tijani nije pokazao kako da koristi opremu, niti osnovne signale za slučaj da se osjeti loše. U gliseru nije bilo komunikacije s njom. Čak i kamera koja je snimala let nije iskorišćena da se prati njeno stanje, nego je služila samo za promotivne svrhe – navodi advokat Mirko Bogićević
Iako su tokom prošle godine izrečene novčane kazne za roditelje koji nijesu vakcinisali djecu, edukacija i saradnja sa pedijatrima ostaju ključni za povećanje obuhvata. Kod najmlađih su vidljivi zabrinjavajuće niski obuhvati MMR vakcinom – samo 28,6 odsto djece rođene 2023. godine primilo je prvu dozu
7.
INTERVJU: Nikola Janović, poslanik Demokratske partije socijalista Potrebno
Zloupotreba hora tokom Pravoslavnog dječjeg sabora
AKTUELNO: Predsjednik Crnogorskog turističkog udruženja Žarko Radulović o minuloj sezoni
Prihodi bili niži
RAZGOVOR: Ivan Videnović, profesor Univerziteta u Beogradu
Crnogorski fudbaler evrogolom u 91. minutu riješio derbi Italije s Interom (4:3)
RAZGOVOR : Nikola Janović, poslanik Demokratske partije socijalista
PODGORICA – Vlada u kojoj većina ministara nije završila svoje obaveze, koja je pored gašenja avio-kompanije „Montenegro airlines“ ugasila i svoju pomorsku kompaniju, u čijim redovima se pominje ideja da se Kotor isključi iz zaštite UNESCO-a kako bi se zadovoljio interes građevinskog lobija, koja zahvaljujući neradu bilježi lošu turističku sezonu, ali u kojoj i dalje niko ni ne pomišlja da podnese odgovornost govori dovoljno u kakvom se političkom i institucionalnom „blatu“ danas nalazimo. To je u razgovoru za Pobjedu kazao poslanik Demokratske partije socijalista Nikola Janović
S druge strane, smatra i da treba uvažiti javne kritike upućene opoziciji u dijelu nedovoljne efikasnosti te da je potrebno stalno preispitivanje načina njihovog političkog djelovanja.
On dodaje i da je politička stvarnost u našoj državi takva da su svi oni koji zagovaraju destrukciju i rušenje građanske države ubjedljivo najjači dio vlasti. Janović ističe i da ne smatra da je bilo kakva prekompozicija na sadašnjoj političkoj sceni moguća a ni potrebna bez parlamentarnih izbora. Što se tiče evropskog puta Crne Gore, on kaže da „vjeruje da je u Evropskoj uniji preovlađujuci stav da je njihov politički interes da Crna Gora u što skorije vrijeme bude njen dio, tim prije što zveckanje oružjem i sve češči radikalizam u regionu, nažalost, podsjećaju na početak devedesetih“.
Kada je riječ o nacionalističkim „ispadima“ navijača na sportskim manifestacijama, Janović kaže da se sada kao političar uvijek trudi da šalje poruke koje ne dijele jer je, kako navodi, svjestan činjenice koliko sportisti i sportski rezultati mogu da budu moćno oružje u okupljanju jednog društva, ali i biti zloupotrijebljeni u dodatnoj polarizaciji, što se događa neodgovornim izjavama pojedinih političara.
POBJEDA: Kakvo je Vaše viđenje izjava zvaničnika iz Evropske unije o evrointegracijskom procesu Crne Gore i da li su sprovedene zakonske reforme unazad nekoliko godina stvarne ili dijelite mišljenje da su one
Imamo nastojanje da se revizijom istorijskih činjenica razore temelji na kojima počiva savremena Crna Gora, a to su suživot svih nacija i vjera na ovim prostorima i antifašizam kao trajno dobro koje nas istinski povezuje sa evropskim vrijednostima. I u EU postoje ekstremna desnica i pokušaji revizionizma, ali je razlika u tome što naše desničarske snage otvoreno rade protiv interesa Crne Gore, a za račun druge države. Ipak, vjerujem da je u EU preovlađujući stav da je njihov politički interes da Crna Gora u što skorije vrijeme bude njen dio – kaže Janović
samo „kozmetičke“, kako to navode pojedini predstavnici NVO sektora?
zira što je najveći dio vladajuće većine otvoreni protivnik Brisela, ovoga puta „progledati kroz prste“ i uvažiti čak i kozmetičke promjene.
POBJEDA : Kao bivši vrhunski sportista da li ste iznenađeni i kako tumačite nedavna dešavanja na zagrebačkom stadionu tokom utakmice HrvatskaCrna Gora? Zašto se ponovo sportski događaji koriste za slanje negativnih poruka?
POBJEDA: Kako komentarišete pojedine javne kritike upućene DPS-u da je inertan na političkoj sceni u nadi da će sebi otvoriti mjesta u mogućoj rekonstrukciji Vlade? Premijer Milojko Spajić nedavno je kazao da će do toga možda doći, ali i da ne mora. Što očekujete da će se dogoditi?
JANOVIĆ:
Vlada u kojoj većina ministara nije završila svoje obaveze, koja je pored gašenja nacionalne avio-kompanije „Montenegro airlines“ ugasila i svoju pomorsku kompaniju, u čijim redovima se javlja ideja da se Kotor isključi iz zaštite UNESCO-a kako bi se zadovoljio interes građevinskog lobija, koja zahvaljujući neradu bilježi lošu turističku sezonu, ali u kojoj i dalje niko ni ne pomišlja da podnese odgovor-
stitucionalnom „blatu“ danas nalazimo. Čak i ako zanemarimo realnost u kojoj premijer Spajić nema ni snage ni autoriteta da izvede rekonstrukciju, svakako od strane DPS-a ne postoji ni volja, a ni želja da bude dio bilo kakve rekonstrukcije. To je uostalom mnogo puta do sada jasno i rečeno. Biće ljekovito kada se svi koji danas vrše vlast „otrijezne“ u porazu na parlamentarnim izborima, a neka do tada ostanu zajedno u ovom njihovom neprirodnom zagrljaju. Sa druge strane treba uvažiti
i kritike da opozicija može i
nost, govori dovoljno u
češći radikali-
JANOVIĆ : Utisak je da je zvaničnicima iz Evropske unije više stalo da Crna Gora postane u što skorijem vremenu članica EU nego većini naših političara iz partija vladajuće većine. Sa jedne strane imate dio članova Vlade koji čine kakve-takve napore da se ispuni agenda vezana za EU integracije, a sa druge veliku većinu u parlamentu koju čine članovi bivšeg Demokratskog fronta, i dio ostalih konstituenata vlasti koji čine sve da nas vrate u balkansku krčmu sa početka devedesetih. Sjetimo se samo raznih rezolucija koje su usvajane po diktatu iz Beograda, svađa sa susjedima, kao i pokušaja federalizacije Crne Gore, takođe po tuđim scenarijima. U konačnom, imamo i nastojanje da se revizijom istorijskih činjenica razore temelji na kojima počiva savremena Crna Gora, a to su - suživot svih nacija i vjera na ovim prostorima i antifašizam kao trajno dobro koje nas istinski povezuje sa evropskim vrijednostima. I u Evropskoj uniji postoji ekstremna desnica i pokušaji revizionizma, ali je razlika u tome što naše desničarske snage otvoreno rade protiv interesa Crne Gore, a za račun druge države. Ipak, vjerujem da je u Evropskoj uniji preovlađujući stav da je njihov politički interes da Crna Gora u što skorije vrijeme bude njen dio. Ovo tim prije što zveckanje oružjem i sve češći radikalizam u regionu, nažalost, podsjećaju na početak devedesetih. Zato sam mišljenja da će nam EU, bez ob-
bolje i efikasnije. Jedan dio problema je što je svaka partija na našoj političkoj sceni fokusirana više na odbranu uskopartijskog interesa umjesto potrebe sagledavanja i šireg konteksta. Nije dobro kada su jedini argumenti partijski. Moramo djelovati šire, to građani od nas očekuju. Međutim, treba biti iskren i konstatovati da je politička stvarnost u našoj državi takva da su svi oni koji zagovaraju destrukciju i rušenje građanske države i ubjedljivo najjači dio vlasti. Kada se tome doda i nova realnost u kojoj nikada nije bilo više licemjernosti na političkoj sceni, a ni toliko političara na najvažnijim državnim funkcijama koji su očigledno neopterećeni bilo kakvim osjećajem dosljednosti i odgovornosti, onda sve to umnogome zahtijeva drugačije pristupe. Potrebno je stalno preispitivanje načina političkog djelovanja opozicije. Mišljenja sam da je bez obzira na različita viđenja i različite političke programe opoziciji potrebno jedinstveno djelovanje. Zajedničko nam je to što želimo očuvanje građanske, multietničke i antifašističke Crne Gore koja bi u narednih nekoliko godina postala članica EU. Za ostvarenje tog cilja potrebna nam je saradnja sa drugim političkim subjektima koji razmišljaju na isti način. Tako da ne smatram da je bilo kakva prekompozicija na sadašnjoj političkoj sceni moguća a ni potrebna, bez parlamentarnih izbora. Sa druge strane, siguran sam da bi na prijevremenim izborima, na kojima mi kao opozicija moramo da insistiramo, građani umjeli da kazne sve one partije čiji politički interes ne samo da nije članstvo Crne Gore u EU, već koje pokazuju samo glad i želju da zapravo sve loše prakse protiv kojih su se deklarativno borili i obećavali građanima da će biti drugačije, sada kada su došli na vlast samo rade još gore, bahatije i beskrupuloznije. To je jasno i onima koji su za njih glasali.
JANOVIĆ : U više navrata sam jasno saopštio da nacionalizmu, ali i svim drugim negativnim pojavama nije mjesto na sportskim terenima. Nažalost, svjedoci smo da se upravo sportske utakmice reprezentacija u posljednje vrijeme najviše zloupotrebljavaju kako bi se sa tribina poslale najružnije nacionalističke poruke. Sa druge strane, protiv sam toga da se manje grupe huligana poistovjećuju sa čitavim narodima. Iz lekcija sa početka devedesetih, kada su sportske tribine poslužile kao generatori mržnje u našem regionu, nažalost i pored veoma bolne stvarnosti i stotina hiljada poginulih i raseljenih u užasnim ratovima, očito nijesmo izvukli pouku. Kao nekadašnji reprezentativac Crne Gore, ali i reprezentativac državne zajednice SCG i SR Jugoslavije, gdje god da sam igrao, nijesam imao neprijatnost te vrste - da me vole ili ne vole zato što sam Crnogorac. A kao što ste pomenuli, igrao sam za klubove i u Srbiji i u Hrvatskoj u vremenu kada su još bila svježa sjećanja na sve ono što se dešavalo devedesetih na prostoru bivše Jugoslavije. Zato sada kao političar, sa tim iskustvom, uvijek se trudim da šaljem poruke koje ne dijele jer sam svjestan činjenice koliko sportisti i sportski rezultati mogu da budu moćno oružje u okupljanju jednog društva, a nažalost mogu biti i zloupotrijebljeni u dodatnoj polarizaciji, što se događa neodgovornim izjavama pojedinih političara. Dok sam kao kapiten predvodio crnogorsku najuspješniju vaterpolo reprezentaciju, koja je po svojim različitostima i specifičnostima bila kao Crna Gora u malom, nikada nijesam pitao nekog svog igrača u timu da li je Crnogorac, Srbin, Hrvat, Albanac ili Bošnjak, ali sam uvijek pitao da li smo spremni i kadri da Crna Gora pobijedi protivničku reprezentaciju. Tako je i bilo. Pokazali smo kako možemo mnogo kada smo zajedno. Nažalost, tu lekciju i taj primjer neki političari sadašnje vlasti ili ne žele ili neće da nauče. Irena MILOVIĆ
Neđelja, 14. septembar 2025.
BEOGRAD - Od Belvedera 2021. do protesta povodom Trinaestojulske nagrade ove godine, veliki je otpor građanske i patriotske
Crne Gore velikosrpskom nacionalizmu i hegemonizmu - ključ rješenja je u Crnoj Gori, ne u Srbiji. Treba ustati, zavrnuti rukave i taj otpor pretočiti u opipljiv politički rezultat, a ne nalaziti lake izgovore poput onih da BIA i SPC upravljaju Crnom Gorom i žaliti se zbog nekakvog portala, ili nekog političkog analitičara, ili efemernog beogradskog istoričara koji negira Crnu Goru - kaže u intervjuu Pobjedi Dr Ivan Videnović, profesor Univerziteta u Beogradu.
Ističe da su ključni nosioci ideja „srpskog sveta“ u Crnoj Gori Mandić i Knežević potpuno skrajnuti u srpskoj javnosti i nijesu čak ni dio režimske propagande, kao što je to Milorad Dodik
POBjEDA: Crna Gora i Albanija dobile su pohvale od evropske komesarke za proširenje Marte Kos. Da li je realno da 2028. godine Crna Gora uđe u EU i koliko se Crna Gora otrgla nacionalističkom uticaju Srbije?
Vi DE n OV ić : E U je neophodno novo delimično proširenje na Zapadnom Balkanu, što diktiraju više geopolitički uslovi nego formalna ispunjenost kriterijuma. Bezbednosni aspekti i neposredna opasnost od ruske agresije će u dugom periodu pred nama biti ključni za donošenje takvih odluka, pogotovo za države kojima se demokratska javnost u Evropi ne protivi, a Crna Gora i Albanija ispunjavaju taj uslov.
Što se tiče uticaja Srbije na politički život u Crnoj Gori – opet će se ljutiti moji crnogorski prijatelji sa kojima delim ideje slobodne, nezavisne i suverene Crne Gore – ali i dalje ne mogu da se oduprem utisku da je hegemonistički pritisak Vučićevog režima na Crnu Goru značajno okrunjen i oslabljen padom rejtinga SNS u Srbiji u poslednje dve godine, a pogotovo u poslednjih 10 meseci neprekidnih protesta studenata i građana. Ključni nosioci ideja „srpskog sveta“ u Crnoj Gori Mandić i Knežević su potpuno skrajnuti u srpskoj javnosti i nisu čak ni deo režimske propagande, kao što je to Milorad Dodik. SPC kao glavna poluga tog pritiska je, nakon smrti mitropolita Amfilohija, nezadovoljna učinkom i uticajem Joanikija, praktično ukinula svaku posebnost i izuzetnost Mitropolije crnogorsko-primorske dajući isto zvanje i status mitropolitu budimljansko-nikšićkom Metodiju. On se uhvatio ovih najnovijih četničkih svinjarija oko Pavla Đurišića, pa završio sa spomenikom u nekom magacinu.
POBjEDA: Poslanici Evropskog parlamenta kritikovali su nasilje nad demonstrantima u Srbiji rekavši Vučić je autokra-
INTERVJU: Dr Ivan Videnović, profesor Univerziteta u Beogradu
Treba ustati, zavrnuti rukave, a ne nalaziti lake izgovore poput onih da BIA i SPC upravljaju Crnom Gorom i žaliti se zbog nekakvog portala, ili nekog političkog analitičara, ili efemernog beogradskog istoričara koji negira Crnu Goru
ta, ljubi ruku Putinu.... EU mijenja odnos prema Vučiću, u kom pravcu će on ići: sankcije za najviše rukovodioce zemlje ili oštra rezolucija u kojoj se osuđuje nedostatak demokratije?
ViDEnOVić: Interesantno je pitanje kako će se završiti ovaj talas pažnje koju su poslanici Evropskog parlamenta usmerili prema Srbiji, zahvaljujući inicijativi parlamentarne opozicije Srbije. Sa jedne strane, personalizovane sankcije najvišim pripadnicima režima su do sada uve-
dene samo Rusiji, a opasnost koja preti Evropi od Rusije je neuporedivo veća nego ona koja preti od Vučićevog režima. Sa druge strane, neozbiljnost i neposvećenost reformama neophodnim na putu u članstvo i notorni bezobrazluk koji dolazi iz jedne zemlje kandidata može da proizvede tako oštar odgovor upravo zato što aršini nisu isti i, kao u latinskoj poslovici – što priliči Jupiteru, ne priliči volu. Čuli smo, međutim, i da je
opozicija koja je otputovala u Strazbur i Brisel sa sobom ponela i prtljag svojih iracionalnih i suštinski antievropskih stavova: o nepriznavanju Kosova, što je sinonim za odbacivanje Evropskog plana za Kosovo, koji jasno implicira faktičko priznanje, i drugi stav, o nenaučnom, antirazvojnom i protivrazumskom protivljenju rudarskoj industriji u zemlji koja je vekovima unazad bila izvor ruda i koju je priroda nagradila verovat-
„Srpski svet“ nacionalna frustracija
POBjEDA: Da li je smjenom Milorada Dodika počeo da se kruni „srpski svet“?
ViDEnOVić: Priznanjem presude i smenom Milorada Dodika je iz neposrednog političkog odlučivanja u BiH uklonjen jedan faktor maligniteta. Međutim, Dodik ostaje politički aktivan u BiH i van nje, čineći i dalje sve ono za što je osuđen i nanosi političku štetu BiH gde god može, najviše u Srbiji i Rusiji. On nije politički irelevantan, sve dok njegovo polje delovanja ne bude dovoljno suženo da
šteta koju čini ne bude velika. Slovenija je učinila korak u dobrom pravcu zabranivši mu ulazak u zemlju, i nadam se da će ostale članice EU pratiti taj primer. „Srpski svet“ predstavlja nacionalnu frustraciju i duboko nezadovoljstvo postojećim granicama Srbije. Zato Srbija ne slavi svoj dan međunarodno priznate nezavisnosti – 13. juli 1878. godine – ne dopadaju joj se granice u kojima je bila priznata. Ne dopadaju joj se ni ove današnje, iako je i bez Kosova, veća nego što je ikada bila, a ljudi sve
manje. Odlaskom Dodika i političkim slabljenjem Vučića, „srpski svet“ samo ostaje bez svojih najbeskrupuloznijih protagonista, ali ta ideja ostaje duboko ukorenjena u srpskim političkim i intelektualnim krugovima, čemu smo svedočili i na studentskom protestu na Vidovdan. „Srpski svet“ ne priznaje granicu sa BiH na Drini, sa Crnom Gorom u Sandžaku i granicu sa Kosovom. Velikodržavne ideje postoje i u drugim nacionalnim zajednicama u regionu, ali su samo u Srbiji one dobile
uz dalje odlaganje na neodređeno vreme procesa pridruživanja su verovatniji ishod. Srbija mora jasno pokazati da je članstvo u EU njena stvarna želja i cilj. To se u Srbiji ne vidi na način na koji se vidi u Gruziji i Moldaviji ili Ukrajini koja bukvalno polaže živote za taj cilj. POBjEDA: Čuli smo i pitanje da li opozicija koju predvode nacionalističke snage može u Evropu i da Srbija ne treba da postane još jedan ruski satelit. Nacionalisti koji su protiv režima, a zaklinju se u SPC na koju stranu će odvesti zemlju? ViDEnOVić: Nacionalistička opozicija u Srbiji je ruska klupa za rezervne igrače kleptoklerikalnog režima SNS i SPS, i to se više puta pokazalo i dokazalo u ovih bezmalo 40 godina koliko se mi borimo sa tim razbojnicima u Srbiji. I kao što devedesetih godina nismo rušili Miloševića sa Šešeljevim radikalima, nego sa jasno opredeljenim snagama u opoziciji za povratak Srbije u Evropu i civilizovani svet, tako i danas mora biti jasno kojim putem želi da se kreće ovaj masovni pokret studenata i građana, putem demokratije ili putem fundamentalističke klerikalne revolucije.
P OB j EDA : Koliko Srbiji treba vremena da se vrati na evropski put: što je teže oboriti sadašnji režim ili uticaj SPC na državu?
no najvećom koncentracijom kvalitetnih rudnih bogatstava u odnosu na njenu veličinu. Ova inicijativa opozicije ima za motivaciju večito jednostrano traženje pomoći od EU, a nikad ponudu Evropi rešenja nekog lokalnog problema, čak ni najmanjeg, poput elementarne harmonizacije spoljne i bezbednosne politike sa EU i uvođenja sankcija Rusiji. Rezolucija Evropskog parlamenta i osuda nedemokratskih postupaka srpskih vlasti,
status zvanične državne politike. Deklaracija Svesrpskog sabora iz 2024. godine ratifikovana u srpskom parlamentu neposredno zadire u praktično sve unutrašnje državne politike BiH i predstavlja otvoren politički napad na njen suverenitet. Dolazeće promene u srbijanskoj politici će verovatno doneti umerenije tonove i iz nje ukloniti jastrebove poput Vulina i Dodika, ali sve dok ta deklaracija ne bude stavljena van zakonske snage i sve dok ne bude usvojen plan EU za Kosovo, ne možemo govoriti o pozitivnim iskoracima u regionalnoj politici Srbije.
Vi DE n OV ić: Teže je oboriti režim koji je utemeljen u specifičnoj idiokratiji svesnih neznalica, koji će vrhovnog vladaoca, koji im je omogućio nezamisliv uspon na društvenoj i materijalnoj lestvici, braniti svim sredstvima. Zato neretko vidimo lokalne funkcionere SNS angažovane u sprovođenju fizičkog nasilja nad studentima i građanima. Sa političke strane, režim kopira Putinovu Jedinstvenu Rusiju, neideološku beskrupuloznu partiju vlasti, okićenu jeftinim nacionalizmom i kultom vođe. Kao i u Rusiji, i ovde je SPC organski srasla sa kleptokratskim režimom, njegovim profanim nacionalizmom i ordinarnim kriminalom, i izgubila sav ugled koji joj je davao taj misticizam „stradanja“ pod komunizmom, a koji je poslednji uživao patrijarh Pavle. Nakon njegove smrti, rukovođenje SPC je u kontinuitetu nedostojno, sa kulminacijom u veleizdaji aprila ove godine u Moskvi, kada je patrijarh SPC, od laičkog ruskog vođe i apartčika KGB-a tražio zaštitu od sopstvene omladine, nudeći zauzvrat Srbiju „ruskom svetu“ – mračnoj zločinačkoj strani nove evropske gvozdene zavese.
Moralno ruinirana SPC će, ukoliko nova srpska vlast ne bude jednako kriminalna i korupcionaška, lako biti postavljena na mesto koje joj jedino pripada – u privatne živote svojih stvarnih, a ne istetoviranih vernika.
Violeta CVEJIĆ
PODGORICA - Za sjutra je zakazana vanredna sjednica Skupštine na kojoj bi, na inicijativu predsjednika Crne Gore Jakova Milatovića, trebalo da se bira sudija Ustavnog suda. Odluka je, kako navode iz njegovog Kabineta, institucionalni odgovor na višemjesečnu ustavnu krizu i poziv poslanicima da preuzmu odgovornost za funkcionisanje pravne države. Milatović je još u maju za novu sutkinju Ustavnog suda predložio Mirjanu Vučinić, ali Skupština taj prijedlog još nije razmatrala. Tokom prethodnih mjeseci, Kabinet je u više navrata apelovao na parlament da postupi po Ustavu, ali su, kako navode u saopštenju, „umjesto odgovorne odluke svjedočili političkim igrama koje nanose nepopravljivu štetu razvoju države i njenom evropskom putu“.
Ustavni sud trenutno funkcioniše sa četiri od predviđenih sedam sudija, a do kraja godine još jednom sudiji ističe mandat. Iz Kabineta upozoravaju da ukoliko to mjesto ne bude popunjeno, Ustavni sud bi mogao biti potpuno blokiran. To bi, kako ukazuju, značilo da građani ostaju bez
garanta svojih prava, dok bi sistem pravne sigurnosti bio ozbiljno ugrožen. Kriza u Ustavnom sudu traje duže od godinu, imajući u vidu da Skupština nakon penzionisanja sudije Milorada Gogića prošlog ljeta nije imenovala njegovog nasljednika. Krajem prošle godine parlamentarna
većina je donijela odluku o prijevremenom penzionisanju sutkinje Dragane Đuranović, što je Milatović ocijenio protivpravnim postupkom. Takav stav kasnije je potvrdila i Venecijanska komisija, kao i Evropska komisija.
- U institucionalnom vakuumu nema neutralne pozicije. Odbijanje da se izabere sudija znači političku odluku da se Ustavni sud svede na instrument partijskih interesa, umjesto da bude garant pravne države i ključ za zatvaranje poglavlja 23 i 24 u pregovorima sa EU – poručuju iz Kabineta Milatovića.
Kako dodaju, odnos Skupštine prema Ustavnom sudu šalje poruku i građanima i evropskim partnerima da politički akteri u zemlji još nijesu spremni da oslobode institucije od partijskog uticaja.
Sazivanje sjednice 15. septembra, navode iz Kabineta, nije samo ustavna dužnost predsjednika, već i njegova demokratska obaveza.
- To je datum razgraničenja –ili će poslanici stati na stranu nezavisnih institucija i evropskog puta, ili će nastaviti da drže Crnu Goru u prošlosti, nesigurnosti i obmani. Ustavni sud ne postoji da bi čuvao partijsku moć, već da bi štitio državu, građane i pravdu - zaključuje se u saopštenju Kabineta Milatovića. R.P.
Mitropolit Crnogorske pravoslavne crkve Mihailo uputio otvoreno pismo Jakovu Milatoviću
PODGORICA - Mitropolit Crnogorske pravoslavne crkve (CPC) Mihailo uputio je otvoreno pismo predsjedniku Crne Gore Jakovu Milatoviću nakon njegovog nedavnog susreta sa vaseljenskim patrijarhom Vartolomejom u Istanbulu, pozivajući ga na poštovanje ustavnih načela ravnopravnosti vjerskih zajednica.
Mitropolit Mihailo je naveo više primjera diskriminacije, među kojima donaciju 1,8 miliona eura za vjersku gimnaziju SPC, te to što SPC ima četiri manastira, hram i 64 crkve, dok CPC nema nijedan objekat
Iako pozdravlja njegovo isticanje sekularnog i građanskog karaktera Crne Gore, Mihailo poručuje da Milatovićeva izjava da su sve vjerske zajednice u praksi ravnopravne ne odgovara objektivnom pravnom i faktičkom stanju u Crnoj Gori. - Takva tvrdnja može stvoriti pogrešnu percepciju i u javnosti i pred Vaseljenskom patrijaršijom - navodi Mihailo u otvorenom pismu.
Iako, kako ukazuje, i Ustav i Evropska konvencija o ljudskim pravima propisuju jednakost svih pred zakonom uz slobodu misli, savjesti i vjeroispovijesti, CPC jedina nije potpisnica Temeljnog ugovora sa državom, čime se stavlja u neravnopravan položaj u odnosu na Srpsku pravoslavnu crkvu (SPC), Islamsku zajednicu i Katoličku crkvu.
Mihailo je naveo više primjera diskriminacije, među kojima donaciju 1,8 miliona eura za vjersku gimnaziju SPC, te to što SPC ima četiri manastira, hram i 64 crkve, dok CPC nema nijedan objekat. Naglašava da je Vlada, bez pravno valjanog obrazloženja, poništila odluku Skupštine glavnog grada da se CPC dodijeli zemljište od 1.938 kvadrata vrijed-
NESAVREMENA RAZMATRANJA
Piše: Boro ŠUPUT
Njihova humanost je ono šesto čulo koje im omogućava da u pravom trenutku sa takvom brzinom namirišu zlo da bi čovjek mogao da pomisli da su o njemu unaprijed obaviješteni. Oni uvijek hrabre žrtve da izdrže, jer je pravda na njihovoj strani. Ako i bude još žrtava, o njima će njihovim hrabrim posredstvom saznati cio svijet
nosti 658.900 eura. - Islamska zajednica je u oktobru 2022. dobila zemljište od 30.000 kvadrata vrijedno 6,9 miliona eura, Katolička crkva u julu 2023. parcelu vrijednu 7,4 miliona eura, dok SPC kontinuirano dobija zemljište i finansijsku podršku, uključujući odobrenje za izgradnju 18 novih vjerskih objekata u Podgorici – navodi Mihailo u pismu Milatoviću.
Naglašava i da Zakon o slobodi vjeroispovijesti i posebno Temeljni ugovor sa SPC sadrže odredbe koje narušavaju ustavno načelo jednakosti i svjetovnosti države, te da država privilegovanjem jedne vjerske zajednice izlazi van svojih ustavnih okvira.
Mihailo poručuje Milatoviću da je kao predsjednik države dužan da obezbijedi javno priznanje postojanja sistemske diskriminacije CPC i otkloni je, da od Vlade traži da stavi van snage zaključak kojim im je blokiran prenos zemljišta te da pokrene proceduru za zaključenje Temeljnog ugovora sa CPC. Osim toga, traži od Milatovića i da otvori dijalog sa Vaseljenskom patrijaršijom o povraćaju autokefalnosti CPC.
- CPC ne traži privilegije, već isključivo dosljednu primjenu Ustava, zakona i međunarodnih obaveza. Istinska ravnopravnost vjerskih zajednica nije samo ustavni imperativ, već i osnov demokratskog poretka i evropskog puta Crne Gore. R.P.
Vesnici zla - su posebna vrsta javnih ljudi. Oni detektuju postojanje zla na celoj, odavno umreženoj planeti, sa nepogrešivošću moralnih apostola. Oni za svedoka imaju ceo svet, koji je njihova publika i njihov saborac. Oni su uvek na strani žrtve, koju je već unapred odredio pobednik u ratu, u kome uopšte nije zaraćena strana. Oni su uvek bolje obavešteni od drugih, uvek su na licu mesta i uvek na sigurnom. Oni su uvek prisutni „građani bez granica“ i uvek u humanitarnom svojstvu.
Njihova humanost je ono šesto čulo koje im omogućava da u pravom trenutku sa takvom brzinom namirišu zlo da bi čovek mogao da pomisli da su o njemu unapred obavešteni. Oni uvek hrabre žrtve da izdrže, jer je pravda na njihovoj strani. Ako i bude još žrtava, o njima će njihovim hrabrim posredstvom saznati ceo svet. Odakle taj nepogrešivi instinkt sa kojim se vesnik zla ustremljuje na žrtve onog poretka kome on i njemu slični duguju svoje karijere javnih ličnosti, to jest ličnosti koje ničemu ne služe osim da ih u pogodnom trenutku neko upotrebi? A njihova upotrebna vrednost je mera njihove moralne veličine. Ostalo će se već snimiti, svejedno da li u zaklonu od snajpera ili u studiju. Pažljivo aranžirana lična hrabrost ovih vesnika uokvirena je u kadru dostojnom Leni Rifenštal – kosa koja vijori na pustinskom vetru, kao kod Lorensa od Arabije. Ili na Majdanu gde hrabri Ukrajince da se
bore jedni protiv drugih, da bi iste Ukrajince u drugom filmu podsetio da treba da budu jedinstveni protiv zajedničkog neprijatelja.
Oni nisu „ugrađeni“ humanisti, kao što su to „embedded journalists“, mada niko ne zna kako stižu na mesta velike opasnosti, na prve linije prolivene krvi, gde prkosno i nadasve lično ispisuju istoriju, a u stvari se sklanjaju u „sebičnost, koja stoji na mirnoj obali i odatle bezbedno uživa u dalekom prizoru razbacanih ruševina“ (Hegel, Filozofija istorije). Oni uvek upozoravaju svet da ne sme da dozvoli ono što se već dešava. Oni su svedoci umiranja za Gdanjsk, za Sarajevo, za slavu Ukrajine i Kataloniji u čast. Oni zapravo umiru za ideje, čije su personifikacije oni sami. Koje se to zlo povuklo pred njihovom idejom dobra, a koje se umnožilo? Šta bi ovi ljudi radili da nije zla koje ih čini vidljivim? Možda bi i sami bili zli, ali nevidljivo, takoreći skromno. Njih ne bi imao ko učiniti vidljivim. Jedno je sigurno - „ideju“ radi koje oni sve ovo čine oni nikada neće napustiti, čak ni po cenu Hegelove opomene da svaka „ideja plaća kaznu postojanja i prolaznosti“. Dobri, skromni, a veliki Žorž Brasans, koji je počeo sa sitnim krađama i zna šta je sitno zlo, možda je baš njima posvetio ove stihove iz pesme „Mourir pour des idées“: „Umreti za ideje, ideja je izvrsna, ja zamalo što nisam umro što je nisam imao“. (Autor je jugoslovenski diplomata)
Neđelja, 14. septembar 2025.
AKTUELNO: Predsjednik Crnogorskog turističkog udruženja Žarko Radulović o minuloj sezoni
PODGORICA - Crnogorski turizam, kako ga opisuje predsjednik Crnogorskog turističkog udruženja Žarko Radulović, nalazi se u ozbiljnoj krizi. Predsezona je podbacila, špic sezone trajao je svega osamnaest dana, a sve ostalo, kaže on, bilo je ispod očekivanja – i po broju gostiju i po prihodima. Problemi saobraćaja, gužve i infrastrukture samo su vrh ledenog brijega, dok se pravi uzroci nalaze mnogo dublje – u pogrešnim odlukama Vlade, nerealnim porezima i nedostatku sistemskog pristupa. Radulović otvoreno upozorava da je Crna Gora postala skupa destinacija koja za cijenu koju traži ne pruža odgovarajuću uslugu, te da trenutni model turizma ne funkcioniše.
- Mnogi ćute, ali ova godina jasno pokazuje da smo na pogrešnom putu - kaže on za Pobjedu, dodajući da su, za razliku od Crne Gore, zemlje poput Francuske, Italije ili Hrvatske, i pored globalnih izazova, ipak uspjele da spasu sezonu i izvuku profit - ostali su na nivou prošle godine. Za Crnu Goru, tvrdi Radulović, takva rezerva ne postoji. Zato poručuje da je pred nama nekoliko opcija: radikalno sniženje cijena, gubitak pozicije na tržištu i urušavanje glavne privredne grane ili da prestanemo da se bavim turizmom i mijenjamo profesiju.
ISPOD OČEKIVANJA
- Što se tiče ove sezone – ona još traje, nije završena. Ali ono što znamo do sada sigurno nije ono što je bila nasušna potreba ove države, društva i budžeta od kojeg zavisi kako ćemo prezimiti zimu i dočekati narednu sezonu. Predsezona je bila loša i kasno je počela. Špic sezone trajao je svega osamnaest dana – od 3. do 21. avgusta. Sve ostalo, gledano po broju gostiju i prihodima, bilo je ispod očekivanja. Prateći problemi, poput saobraćaja i infrastrukture, dodatno su zakomplikovali situaciju – kazao Radulović. Napominje da su ključni problemi Crne Gore kao turističke destinacije mnogo veći i kompleksniji.
- Oni se mogu ispraviti samo sistemski, uz pomoć struke, ozbiljan napor i odricanje. Ova godina jasno pokazuje da trenutni model turizma ne funkcioniše. To je istina, ma koliko bila neugodna i ma koliko se prećutkuje. Problem je u tome što 2026. i 2027. je trebalo da budu period oporavka i nadoknade izgubljenog iz 2024. i 2025. godine. Međutim, bojim se da za to nema dovoljno volje, znanja, a ni vremena. Još trpimo posljedice ukidanja „Montengro airlinesa“, dugogodišnjeg odsustva ozbiljnih investicija, konstantnog rasta inflacije, poreskih opterećenja, a kao
traži
Došli smo do toga da je Crna Gora postala skupa destinacija, koja za novac koji traži – ne pruža adekvatnu uslugu. A usluga nije samo krevet i plaža. Usluga je i ulica kojom gost hoda, i put kojim dolazi i odlazi iz hotela, i svaki detalj koji čini turističko iskustvo – smatra Radulović
da nije dovoljno, najavljuju se koncesija aerodroma, sedmočasovno radno vrijeme. Zato sam vrlo zabrinut što će se dešavati u narednom periodu kada je turizam u pitanju – kazao je Radulović. On je dodao da razloga za ovogodišnji podbačaj ima više. - Postoje spoljašnji faktori, na koje nijesmo mogli da utičemo. Nigdje u Evropi sezona nije bila spektakularna –ni u Francuskoj, ni u Španiji, ni u Italiji, pa ni u Hrvatskoj. Ali razlika je u tome što su te zemlje, uprkos izazovima, uspjele da ostvare znatnu zaradu. One su imale višak koji su očekivale i na kojem su izgradile dodatnu snagu. Crna Gora, za razliku od njih, nema tu rezervu – i upravo to nas čini najranjivijim – objasnio je Radulović.
Ističe da su one zemlje koje su imale slične izazove uradile ono što je bilo nužno da spasu sezonu. - Mi, nažalost, nijesmo uspjeli ni u tome. Zašto? Zato što su se, pored globalnih poremećaja, kod nas pojavili i unutrašnji razlozi – mnogo veći i bolniji za privredu, a potpuno nepotrebni. Najveći udar desio se 1. januara ove godine, kada je PDV u hotelijerstvu povećan sa sedam na 15 odsto. To je povećanje od preko 114 odsto – praktično udvostručavanje poreza – i to neposredno pred početak sezone. Taj teret nije pogodio samo velike hotele, već i male biznise u turizmu.
Svi su bili primorani da povećaju cijene, iako smo unaprijed znali da tržište to neće moći da izdrži. Vlada nas je uvjeravala da će gosti prihvatiti više cijene – objašnjava Radulović.
- Mi smo znali da je to unaprijed izgubljena bitka, ali nijesmo imali izbora – morali smo da podignemo cijene, a rezultat je slabija sezona i manji broj gostiju, na što smo Vladu upozoravali. To je jedan od direktnih rezulta-
ta prouzrokovan pogrešnim odlukama Vlade. To je izazvalo lavinu poskupljenja u svim segmentima od restorana do plaža, jer su u međuvremenu podignute i akcize. Zakup plaža je povećan više od 100 posto. Na kraju smo došli do toga da je Crna Gora postala skupa destinacija, koja za novac koji traži – ne pruža adekvatnu uslugu. A usluga nije samo krevet i plaža. Usluga je i ulica kojom gost hoda, i put kojim dolazi i odlazi iz hotela, i svaki detalj koji čini turističko iskustvo – smatra Radulović. Sve se to, kako je istakao, sabralo i dalo rezultat koji vidimo ove godine.
RJEŠENJA POSTOJE
- No, gotovoj raboti mane nema – uvijek sam tako gledao. Ako se nešto pogrešno uradi, onda treba jasno reći: hajde da vidimo kako to da ispravimo. Rješenja postoje. Ali u kontekstu koji je stvoren opcije su ograničene. Prvo da snizimo cijene toliko da budemo jeftiniji od direktnih konkurenata, ali pod uslovom da ih Vlada podrži smanjenjem dažbina kako bismo
imali održivo poslovanje, tj. da snizi poreze kako bismo mogli da snižavamo cijene, jer je to zakon spojenih sudova. Ne može privreda da se guši porezima i dažbinama, a država da troši bez mjere. Drugo rješenje je da ostavimo sve kako je bilo i nastavimo urušavanje grane koja je punila trećinu budžeta, a treća krajnja solucija jeste da prestanemo da se bavimo turizmom. Radulović smatra da dosadašnji rezultati rada Vlade ne ulivaju nadu da će oni koji su stvorili problem moći i da ga riješe. - Teško je procijeniti kolike su njihove stvarne mogućnosti, ali ono što se jasno vidi su rezultati njihovog rada –i oni su loši. Ne želim da vjerujem da to rade namjerno, svjesno i planirano. Jer kad bih povjerovao u to, dvoumio bih se da li da ostanem da živim u ovoj državi. Mislim da je u pitanju prije svega neznanje, pa samim tim i nerazumijevanje principa na kojima počiva turizam – ističe Radulović. Po njegovim riječima, neodgovornost i neblagovremeno reagovanje dio su problema,
baš kao i lijenost i nedostatak volje da se stvari mijenjaju. - Oni misle da je turizam samoodrživ – da će se sve dešavati samo od sebe. Ministar ode na sajam, slika se sa kolegom iz neke druge zemlje i smatra da će odatle krenuti rijeke turista ka Crnoj Gori. A to tako ne funkcioniše. Dalji posao preuzimaju ostali u lancu: avio-prevoznici, turoperatori, hotelijeri i ostale povezane djelatnosti. Radulović primjerima ilustruje greške koje su evidentne na svim nivoima poslovanja, a koje gosti s pravom ne praštaju.
- Gost iz Njemačke nam se požalio da je putujući kolima iz Hamburga odvozio praktično pola Evrope, a da nije vidio policajca, a da ga je nakon prelaska granice na Debelom Brijegu do Budve zaustavilo čak pet patrola. „Pomislio sam da sam ušao u Sjevernu Koreju“, požalio mi se. Nekada smo imali razumijevanja za inostrane goste i baš tu praksu je uspješno preuzela susjedna Albanija. Uredbom su definisali da tokom ljetnje sezone ne zaustavljaju vozila sa stranim tablicama, osim naravno u slučaju prekršaja u saobraćaju. Takvo ponašanje policajce može koštati posla. Istovremeno, saobraćajnica koja povezuje tri ključna grada na Primorju se rekonstruiše duže od godinu. Da ne budem pogrešno shvaćen, nijesu policajci krivi, već oni koji su na taj način organizovali njihov rad na najvažnijim putnim pravcima, zbog čega gosti satima sjede u automobilu umjesto da uživaju u odmoru.
Radulović tvrdi da su apelovali na resorna ministarstva da se aktivnije uključe u rješavanje saobraćajnog haosa nastalog usljed rekonstrukcije putnog pravca Tivat - Jaz. Ističe da su suočeni sa, kako kaže, opravdanim negodovanjem, čak i bijesom gostiju, pa su i u tom dijelu predlagali rješenja. - Imamo bulevar između tri ključna grada: Budve, Kotora i Tivta, čija gradnja je prouzrokovala potpuni saobraćajni kolaps. Vjerujem da smo uz dodatni angažman i saradnju resornih ministarstava mogli da ublažimo situaciju, makar u špicu sezone. Na tom putnom pravcu postoji put kroz Gornji i Donji Grbalj, uz centralni bulevar. To jesu seoski putevi, ali su za putnička vozila mogli funkcionisati kao jednosmjerne ulice, uz podršku saobraćajne policije na odgovarajućim kontrolnim punktovima. Saobraćaj je mogao da se preusmjeri i obavlja bez čekanja i zastoja. Ali i to je primjer da se nikad ne reaguje proaktivno, već kao po pravilu stihijski umjesto planski. Kolaps je onda logična posljedica. Radulović upozorava na katastrofalne posljedice ukoliko se ne prekine ta praksa.
BIĆE
- Dakle, umjesto da pomognu, da ubrzaju saobraćaj, kod nas samo zaustavljaju i prave zastoje. Ako se ovako nastavi, posljedice će biti katastrofalne. Iduće godine imaćemo još manje turista. Već smo izgubili visokoplatežne goste – ove godine se to jasno pokazalo. Potrošnja po gostu je bila niska, i to nije samo kod nas – slično je bilo i u drugim zemljama. Ali razlika je što su oni imali sistem i uprkos tome uspjeli da izvuku sezonu - objašnjava Radulović. Dodaje da smo mi izgubili i goste i prihod, jer država nije odradila svoj dio posla. - Zato kažem – ili da i spustimo cijene ispod albanskih, jer se danas upravo sa Albanijom poredimo, ili da se ne bavimo više turizmom i okrenemo se nečemu drugom. Jer ovakav turizam postaje neisplativ i neodrživ. Evo, ja kao hotelijer, da mi danas neko kaže „organizuj posao kako misliš da je najbolje“, ja bih „Splendid“ i „Montenegro“ pretvorio u hostel. U hostelu mi trebaju dvije smjene na recepciji, bez restorana i kuhinje. Staviš automate za hranu i piće, sobe se čiste na tri dana, broj radnika svedeš na apsolutni minimum. I da naplaćujem 20 eura krevet – imao bih bolji rezultat nego ovako, sa kompletnom hotelskom uslugom – kaže Radulović. Zaključuje da je to apsurd do kojeg smo došli.
- Da ozbiljan hotelijer danas ozbiljno razmišlja da bi mu bilo isplativije da vodi hostel nego luksuzni hotel - ako to nije alarm za državu, onda ne znam što jeste – poručio je na kraju. N.KOVAČEVIĆ
Neđelja, 14. septembar
Sindikalci sa predstavnicima resornih ministarstava nastavljaju u ponedjeljak sastanak zbog spornog obračuna zarada kojim su prosvjetarima smanjene plate
PODGORICA – Predstavnici Sindikata prosvjete i ministarstava prosvjete, nauke i inovacija i finansija nastaviće u ponedjeljak razgovore o spornom obračunu zarada kojim su od 1. jula nastavnicima u osnovnim školama plate smanjenje do 50 eura, a pojedinima i više od toga.
Predsjednik Sindikata prosvjete Radomir Božović rekao je juče Pobjedi da je taj susret trebalo ranije da se desi, ali je odgođen zbog određenih obaveza koje su imali donosioci odluka.
Nedavno je iz sindikalne organizacije poručeno da će vlastima dati rok 15 dana da koriguju zarade, kakva se poruka mogla čuti i kada su nastavnici 1. septembra organizovali štrajk upozorenja u školama, ali je taj rok – produžen.
Božović ističe da je u međuvremenu trebalo da se organizuju sastanci sa vlastima koji su odgođeni, te da očekuje u ponedjeljak da čuju pozitivan odgovor na zahtjeve, o kojima će detaljnije da razgovaraju.
Predsjednik Sindikata kaže da će ministarstvima predočiti dva zahtjeva – da zarada nikome ne bude umanjena i da se uvećaju nastavnicima plate za deset odsto, što bi se primjenjivalo od 1. januara naredne godine.
Dopuna
Ministarka prosvjete, nauke i inovacija Anđela Jakšić-Stojanović oglasila se nedavno saopštenjem povodom spornog obračuna zarada, u kome je navela da je zatražila od premijera Milojka Spajića da se kroz izmjene Granskog kolektivnog ugovora uvećaju određeni dodaci za prosvjetare – dodatak za razredno starješinstvo da se poveća sa deset na 12 odsto, a dodaci za viša zvanja za po 0,2 odsto. Ministarka je poručila da podržava centralizovani obračun zarada i da nema pregovora o primjeni zakona. Božović je juče rekao da će u ponedjeljak zatražiti da se dopuni prijedlog ministarke, na način da se uveća još sedam, osam stavki dodataka, a sve kako bi se anuliralo umanjenje koje je uslijedilo nakon što je počeo da se primjenjuje centralizovani obračun zarada.
- Treba da se uvećaju i dodaci za rad u dvije škole, kombinovanom odjeljenju... Ovo što je ministarka ponudila ne odnosi se na sve nastavnike. Očekujemo da ćemo se dogovoriti – rekao je Božović.
Treba da se uvećaju i dodaci za rad u dvije škole, kombinovanom odjeljenju... Ovo što je ministarka ponudila ne odnosi se na sve nastavnike. Očekujemo da ćemo se dogovoriti – rekao je za Pobjedu Božović
Formirani su timovi koji će da se bave izmjenama Granskog kolektivnog ugovora, te iz ove radničke organizacije poručuju da se očekuje postizanje kompromisa u skladu sa raspoloživim budžetom države. Sindikalci su sa vlastima 1. septembra, na dan kad su u školama zbog umanjenja zarada organizovali štrajk upozorenja, počeli razgovore sa nadležnima. Oni su ih kritikovali što im prije toga dva mjeseca niko nije odgovarao na dopise, već su nadležni istupali u javnosti samo kroz saopštenja u kojima su poručivali da se obračun zarada obavlja u skladu sa zakonom.
Sindikalci su nedavno organizovali okrugli sto sa kojeg je poručeno da Granski kolektivni ugovor ima veću pravnu snagu od zakona, i kada su određene odredbe u interesu zaposlenih. Objašnjavali su da se određeni dodaci, poput razrednog starješinstva, mentorstva, obračunavaju kroz koeficijente kroz Granski kolektivni ugovor i da oni ne mogu da se obračunavaju po Zakonu o javnim zaradama. Pojedini pravnici su tada kritikovali nadležne što izostaje dijalog i poručili su da ne treba profesori da štrajkuju, već da sjednu svi zajedno za sto i dođu do dogovora u interesu svih strana.
Sučeljavanje
S druge strane, iz Ministarstva finansija krajem prošle nedjelje saopšteno je da je tamošnja budžetska inspekcija kontrolisala obračun zarada u četiri
osnovne škole i da su pronašli određene nepravilnosti. Naveli su da se nepravilnosti odnose na nepostojanje jasnih pravila za obračun časova preko norme i zamjene, na pogrešan obračun dodatka za odjeljensko starješinstvo, nezakonito vrednovanje minulog rada, isplatu sindikalnog dodatka bez pravnog osnova i nepravilne naknade za bolovanje. Zaključeno je da sve to ukazuje na potrebu i opravdanost uvođenja centralizovanog obračuna zarada. Na te saopštene informacije ponovo je reagovao Sindikat prosvjete, navodeći da pomenuta inspekcija nije nadležna da presuđuje i tumači Granski kolektivni ugovor, te da, pored ostalog, nije sporan sindikalni dodatak, jer se isplaćivao na osnovu odluke određene komisije, na osnovu dogovora sa tadašnjom vla-
dom. Rekli su da su direktori obračunavali zarade na osnovu propisa. Iz Sindikata su kazali da je budžetska inspekcija direktno podređena ministru finansija Novici Vukoviću, te da je sve određeno po principu ,,kadija te tuži, kadija ti sudi“. Sindikat prosvjete je zbog spornog obračuna zarada ispred Ministarstva prosvjete, nauke i inovacija nedavno organizovao protest, nakon čega su vlasti podnijele inicijativu Ustavnom sudu da se ocijeni
zakonitost šest članova Granskog kolektivnog ugovora, od kojih je najvažniji član 22, koji propisuje određene dodatke za nastavnike. Radnička organizacija je kritikovala potez nadležnih, ističući da žele da dokažu da je sve do sada u prosvjeti bilo nezakonito, ali i da disciplinuju nastavnike. Oni su izjavljivali da Granski kolektivni ugovor nije donio sam Sindikat prosvjete, već da je ranije potpisan zajedno sa tadašnjom vladom, odnosno resornim ministarstvom. Ukazivali su da sve što prosvjetari dobijaju proizilazi iz propisa koje nijesu sami donosili. Sindikat je najavio da neće sjedjeti skrštenih ruku i da će se boriti za prava zaposlenih. Prema propisima, nastavnici nemaju pravo da u potpunosti obustave nastavu, jer još nije usvojen akt o minimumu procesa rada. Sindikalci su i zbog toga kritikovali resorno ministarstvo, navodeći da deset godina traže da se donese taj akt, ali da ne mrdaju sa mjesta, jer ,,nekome odgovara da se onemogući pravo nastavnika na radikalizaciju“.
obuStavili na Stavu Prosvjetari su 2023. godine, takođe, nezadovoljni svojim položajem, organizovali u školama štrajk upozorenja u trajanju do jedan sat. Nakon toga, do većeg mimoilaženja
Budžetska inspekcija kontrolisala je obračun zarada u četiri osnovne škole i pronašla nepravilnosti koje se odnose na nepostojanje jasnih pravila za obračun časova preko norme i zamjene, na pogrešan obračun dodatka za odjeljensko starješinstvo, nezakonito vrednovanje minulog rada...
sa nadležnima došlo je početkom 2024. godine, kada je Vlada odbila po Granskom kolektivnom ugovoru da im isplati uvećanu zaradu od deset odsto. Sindikalci su i tada pozivali nadležne na dijalog i dogovor, ali sedmicama ove dvije strane nijesu dolazile do kompromisa. Kako ni tada nije postojao akt o minimumu procesa rada, radnička organizacija pozivala je resorno ministarstvo da ga donesu, ali im je iz tog resora odgovarano da po propisima moraju da drže nastavu u trajanju od 45 minuta. U februaru te godine sindikalci su sami donijeli akt o minimumu procesa rada na način što su odredili da nastavnici mogu da ne drže nastavu, već da dolaze u školu i da četiri sata obavljaju administrativne poslove. Veliki broj nastavnika se odazvao pozivu na štrajk koji je trajao - tri dana. Uslijedio je brzo dogovor sa predstavnicima vlasti i potpisan je sporazum o uvećanju zarada. Iako je iz Ministarstva prosvjete, nauke i inovacija obećano da neće preduzimati nikakve mjere zbog, kako su do tada isticali, nezakonitog štrajka – to se nije desilo. Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija, odnosno Zaštitnik imovinsko-pravnih interesa Crne Gore pokrenuo je sudski postupak protiv Sindikata prosvjete zbog nezakonitog štrajka. Dobili su pravosnažnu presudu da je štrajkački odbor Sindikata prosvjete organizovao štrajk mimo propisa. Međutim, zbog toga niko od nastavnika nije snosio posljedice. Nije bilo otpuštanja ili eventualno nekih drugih sankcija. Sindikat prosvjete, bez obzira na taj sudski epilog, ne odustaje od eventualne ponovne organizacije generalnog štrajka. Oni su do sada u više navrata poručivali da nastavnici imaju pravo na bunt. Isticali su da vlasti u slučaju obustave nastave ne mogu da otpuste sve nastavnike jer, kako su rekli, neće imati ko da izvodi nastavu u učionicama. Navodili su primjere škola gdje su prošle godine svi, uključujući i direktore, stupili u obustavu izvođenja nastave. Sporni centralizovani obračun zarada od 1. jula primijenjen je samo u osnovnim školama, dok bi u vrtićima i srednjim školama, prema informacijama sindikalaca, trebalo da se realizuje od januara sljedeće godine. n. ĐuRĐevaC
Neđelja, 14. septembar 2025.
NEDOVOLJNO VAKCINISANIH: Crnoj Gori konstantno prijeti epidemija od malih boginja, planirane izmjene zakona jer sadašnje novčane kazne ne motivišu roditelje
PODGORICA - Pad obuhvata MMR vakcinacijom i ulazak nevakcinisane djece u školske klupe postaju ozbiljan rizik za javno zdravlje u Crnoj Gori. Prema podacima Instituta za javno zdravlje, više od 1.100 mališana rođenih 2019. godine - generacije koja je ovog septembra ušla u prvi razred - nije primilo nijednu dozu MMR vakcine, dok ih je gotovo 1.800 nepotpuno vakcinisano. Ministarstvo zdravlja upozorava da kazne roditeljima nijesu dovoljan motiv i da je ključ u edukaciji i stalnoj saradnji.
Iz Instituta za javno zdravlje su kazali da oni nemaju izdvojene podatke o broju djece i njihovom vakcinalnom statusu u predškolskim i školskim ustanovama, te da ne mogu dati precizne pokazatelje o obuhvatu vakcinacijom u tim kolektivima. Ali, kako pojašnjavaju, na osnovu uzrasta je moguće izvesti određene zaključke o vakcinalnom statusu djece koja pohađaju predškolske i školske ustanove.
Prema podacima iz elektronskog registra imunizacije kojim upravlja Institut za javno zdravlje Crne Gore (IJZCG), u kohorti djece rođene 2019. godine, koja su od 1. septembra krenula u prvi razred osnovne škole (izuzev manjeg broja djece kojima je početak školovanja odgođen za narednu godinu), evidentirano je ukupno 7.688 djece. Do sada je prvu dozu MMR vakcine primilo 84,7 odsto, dok je drugu dozu primilo 61,5 odsto.
- Prevedeno u apsolutne brojeve, 1.178 djece rođene 2019. godine (od kojih je velika većina započela prvi razred osnovne škole 1. septembra 2025) do sada nije primilo nijednu dozu ove vakcine i potrebno ih je vakcinisati sa obje doze u razmaku od mjesec dana. Istovremeno, među onima koji su primili samo jednu dozu, 1.779 djece je nepotpuno vakcinisano, odnosno djelimično zaštićeno - istakli su iz Instituta za javno zdravlje.
Naglasili su da se adekvatna zaštita od malih boginja, zauški i rubele postiže tek nakon primjene dvije doze MMR vakcine.
- Prezentovani podaci više ne ukazuju samo na odlaganje MMR vakcinacije u prvim godinama života, već i na zabrinjavajuću činjenicu da značajan broj djece polazi u osnovnu školu nevakcinisano ili nepotpuno vakcinisano, što iz godine u godinu predstavlja sve veći problem – upozorili su iz te institucije.
Rizik od epidemije moRbila
Iz Instituta su upozorili i da je, s obzirom na nedovoljan obuhvat imunizacijom, opasnost od pojave morbila u epidemijskom obliku u našoj ze-
Iako su tokom prošle godine izrečene novčane kazne za roditelje koji nijesu vakcinisali djecu, edukacija i saradnja sa pedijatrima ostaju ključni za povećanje obuhvata. Kod najmlađih su vidljivi zabrinjavajuće niski obuhvati MMR vakcinom – samo 28,6 odsto djece rođene 2023. godine primilo je prvu dozu
mlji kontinuirano prisutna. - Ukoliko bi u kratkom vremenskom periodu došlo do višestrukog unošenja virusa kroz dolazak infektivnih osoba u Crnu Goru, naročito u kolektive djece sa niskim obuhvatom vakcinacije, a zatim i do širenja na nevakcinisane i imunokompromitovane osobe, stvorili bi se uslovi za nastanak veće epidemije sa ozbiljnim posljedicama – istakli su iz IJZCG. Pojasnili su da se kolektivni imunitet još uvijek održava na visokom nivou kod starijih osnovaca, srednjoškolaca i dijela odraslih koji su vakcinisani sa dvije doze vakcine (ili su nekada davno preboljeli morbile i stekli prirodni imunitet). Ipak, kako upozoravaju, u mlađim uzrastima (djeca predškolskog uzrasta, mlađi osnovci, odrasli koji su prije više decenija dobili samo jednu dozu vakcine) on je značajno oslabljen ili upitan čime je rizik od pojave epidemije morbila, pa i zaušaka (mumps/ parotitis) vremenom sve veći zbog nakupljanja osjetljivih/ neimunih osoba. kazne i odgovoRnost Institut nema podatke o tome koliko je roditelja kažnjeno, jer to nije u njihovoj nadležnosti, ali ih ima Ministarstvo zdravlja, iz kojeg je Pobjedi rečeno da je inspekcija tokom prošle godine sankcionisala dio roditelja. - Zdravstveno-sanitarna inspekcija tokom 2024. godine podnijela je 149 zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka i izdala 12 prekršajnih naloga u ukupnom iznosu od 1.200 eura protiv roditelja koji su odbili da vakcinišu svoju djecu. Ove mjere su preduzete u skladu sa zakonskim obavezama i kao odgovor na nepoštovanje obavezne vakcinacije radi zaštite javnog zdravlja – kazali su iz resora kojim
upravlja dr Vojislav Šimun Pojasnili su da su kazne za odbijanje vakcinacije zakonski propisane i izriču se kao mjera zaštite javnog zdravlja. Ipak, upozoravaju da sama novčana sankcija često nije dovoljno snažan motiv za roditelje koji su pod uticajem antivakserskih stavova.
- Najvažniji preduslov za povećanje broja vakcinisane djece je stalna edukacija i saradnja sa roditeljima, jer društveni i informativni ambijent ima veći uticaj na svijest i praksu nego sama kazna – istakli su iz Ministarstva zdravlja. Iz Instituta za javno zdravlje su podsjetili da je Vlada već usvojila Program mjera za imunizaciju za period 20262028:
- Predviđene su izmjene zakona i pravilnika kojima bi se imunizacija učinila obaveznom u suštinskom smislu
- unapređenje regulatornog okvira i jaču kontrolu sprovođenja obavezne imunizacije. Nadamo se da će, kroz zajednički rad i aktivnosti svih
Ministarstvo zdravlja u saradnji sa UNICEF-om pokrenulo je projekte poput Cloud Call Centra kako bi se proaktivno pratila i promovisala imunizacija, istovremeno jačajući saradnju sa pedijatrima i domovima zdravlja
Najvažniji preduslov za povećanje broja vakcinisane djece je stalna edukacija i saradnja sa roditeljima, jer društveni i informativni ambijent ima veći uticaj na svijest i praksu nego sama kazna – istakli su iz Ministarstva zdravlja
zainteresovanih strana u narednom periodu biti ostvareni konkretni koraci u ovom segmentu koje smatramo neophodnim i ključnim za unapređenje obuhvata imunizacijom – istakli su iz IJZCG. saRadnja je ključna
Jedna od najvažnijih karika u ovom sistemu su, pored roditelja, izabrani ljekari i domovi zdravlja.
Iz IJZCG smatraju da su pedijatri i medicinske sestre prvi filter te da su ključni su akteri i imaju najveći uticaj na obuhvate imunizacijom.
- Istovremeno, pravne službe domova zdravlja imaju obavezu da blagovremeno informišu sanitarnu inspekciju Ministarstva zdravlja o roditeljima koji nijesu vakcinisali/revakcinisali djecu, kako bi inspekcija mogla preduzimati aktivnosti iz nadležnosti – pojasnili su oni.
I Ministarstvo potvrđuje tu obavezu: - Domovi zdravlja su zakon-
Iz evidencije je vidljivo da je prvom dozom vakcine djece koja su rođena 2020. godine, vakcinisano 76,6 odsto. Godinu dana mlađih, prvom dozom je vakcinisano 67,7 odsto. Trogodišnjaka (rođenih 2022. godine) je 52.6 odsto vakcinisano. Tek 28,6 odsto djece rođene 2023. godine je vakcinisano prvom dozom.
U odgovorima IJZCG je navedeno da se druga doza, u skladu sa kalendarom imunizacije, daje pred polazak u školu. Pojasnili su i da sva djeca, koja su rođena 2024. godine još uvijek nijesu navršila godinu dana, pa za njih nije prikazan obuhvat.
Na pitanje koji je uzrast najviše kompromitovan iz Instituta su kazali da je situacija naročito zabrinjavajuća u mlađim uzrastima, ali dodatno zabrinjava i što sve više djece ulazi u osnovnu školu a da nijesu vakcinisana ili revakcinisana MMR vakcinom.
mjeRe i pRojekti
Ministarstvo podsjeća da je u saradnji sa UNICEF-om pokrenut projekat uspostavljanja jedinstvenog call centra pri službama izabranog doktora za djecu u svim domovima zdravlja.
ski obavezni da prate i organizuju obaveznu vakcinaciju djece, te da redovno prijavljuju Zdravstveno-sanitarnoj inspekciji Ministarstva zdravlja Crne Gore roditelje ili staratelje koji bez opravdanih medicinskih razloga ne dovedu djecu na vakcinaciju. U tom smislu, domovi zdravlja dosljedno dostavljaju navedene informacije inspekciji, posebno o roditeljima koji odbijaju da vakcinišu djecu prema kalendaru obavezne vakcinacije, uključujući i MMR vakcinu –istakli su iz resora zdravstva. Iz Instituta poručuju da ipak, ključni faktori ostaju odgovornost roditelja da redovno dovode djecu na vakcinaciju, kao i adekvatna komunikacija i postupanje zdravstvenih radnika na svim nivoima uključujući obavezu da snažno promovišu i preporučuju vakcinaciju.
U Crnoj Gori su prema prema podacima Instituta za javno zdravlje i dalje najugroženiji najmlađi, oni koji imaju dvije godine.
Projekat „Sistematsko unapređenje rutinskog sistema imunizacije i pokriv enosti vakcinama u Crnoj Gori“ imao je za cilj da poveća obuhvat vakcinacijom, posebno MMR vakcinom kod predškolske djece, nakon višegodišnjeg pada uzrokovanog pandemijom, širenjem dezinformacija i nedostatkom ažurnih evidencija. Ključna inovacija bila je uspostavljanje jedinstvenog Cloud Call Centra u domovima zdravlja širom zemlje, kako bi se omogućila proaktivna komunikacija sa roditeljima djece koja nijesu vakcinisana. Projekat je podrazumijevao saradnju sa Crnogorskim Telekomom, nabavku tehničke opreme, obuku medicinskog osoblja i razvoj softverskog rješenja za pozivanje i praćenje rezultata. Tokom prve polovine 2025. godine sprovedene su obuke za medicinske sestre i predstavnike Instituta za javno zdravlje, kao i trening za trenere na temu vakcinacije i autizma, dok su paralelno realizovane kampanje za ažuriranje kontakt podataka i distribucija edukativnih materijala za roditelje i pedijatre.
Iz Ministarstva zdravlja poručuju da je projekat postavio temelje za aktivniji, digitalizovan i sistematičniji pristup promociji imunizacije u Crnoj Gori, a naredni koraci treba da budu usmjereni na standardizaciju komunikacije, jačanje tehničke podrške manjim domovima zdravlja, kontinuirano ažuriranje podataka i saradnju sa rukovodstvima zdravstvenih ustanova. j.maRtinoviĆ
Direktor policije na sastanku sa direktoricama HRA i CZP Teom Gorjanc-Prelević i Majom Raičević
Šćepanović je naveo da je cilj tog zakona čiji je predlagač Ministarstvo unutrašnjih poslova, da se uspostavi kontrola naoružanja i suzbije nasilje i oružje u ilegalnom posjedu građana
PODGORICA – Uprava policije (UP) je bila dio radne grupe koja radi na novom zakonu o oružju, u koji su u potpunosti implementirani prijedlozi tzv. ,,Markovog i Mašanovog zakona“ – saopštio je v. d. direktora Uprave policije (UP) Lazar Šćepanović na sastanku sa direktoricama Akcije za ljudska prava (HRA) i Centra za ženska prava Teom Gorjanc-Prelević i Majom Raičević.
Šćepanović je naveo da je cilj tog zakona čiji je predlagač Ministarstvo unutrašnjih poslova, da se uspostavi kontrola naoružanja i suzbije nasilje i oružje u ilegalnom posjedu građana.
- UP je kroz radnu grupu participirala u izradi ovog zakona koji se sada nalazi u finalnoj fazi, sa prijedlozima koji, između ostalog, obuhvataju i restriktivniji pristup izdavanju oružnih listova, strože kriterijume za zdravstvenu sposobnost, uvođenje kontinuiranih bezbjednosnih provjera, skraćenje roka važnosti oružnih listova, te implementaciju mehanizama koji ispituju realnu potrebu za posjedovanjem oružja - kazao je Šćepanović.
On je dodao i da je, prema njegovim saznanjima, nacrt zakona kod Sekretarijata za zakonodavstvo, te da u finalnoj fazi slijedi usaglašavanje sa resornim ministarstvom, prije
Sa sastanka
nego bude dostavljen na mišljenje nadležnim domaćim i inostranim tijelima.
Šćepanović je Gorjanc-Prelević i Raičević informisao da su započete procedure organizacionih promjena i jačanja kapaciteta za brzi odgovor na visokorizične nepredviđene dinamične situacije, jačanje regionalnih centara bezbjednosti, odjeljenja i stanica policije, osiguranje neophodnih sredstava za rad, tehničko i tehnološko unapređenje kapaciteta, a prioritetno je kadrovsko jačanje UP kroz zapošljavanje nedostajućeg broja policijskih službenika i stvaranja uslova za rad policije u zajednici – predočio je Šćepanović.
Cilj sastanka je, kako je saopšteno iz UP, bilo predstavljanje aktivnosti koje UP sprovodi radi odgovora na aktuelne bezbjednosne izazove i konkretne korake preduzete nakon dva tragična događaja na Cetinju.
- Šćepanović je podsjetio da je UP u cilju podizanja nivoa bezbjednosti građana Cetinja, preduzela mjere raspoređivanjem nedostajućih policijskih službenika sa Policijske akademije, svakodnevnim angažovanjem dodatnih službenika u vidu ispomoći iz drugih regionalnih centara bezbjednosti i formiranjem stacioniranih patrola i interventne grupe i angažovanjem Posebne jedinice policije na Cetinju u vidu ispomoći, čime je sada, u realnom vremenu, obezbije-
đeno prisustvo većeg broja policijskih službenika, u odnosu na prethodni period – saopšteno je iz UP.
Osim toga je, kako se navodi, uspostavljeno stalno dežurstvo Specijalne jedinice policije 24/7, preduzete mjere jačanja koordinacije na lokalnom i centralnom nivou sa fokusom na prioritetne kontinuirane obuke policijskih patrola koje prve reaguju u kriznim situacijama radi zaustavljanja, izolovanja i neutralisanja prijetnje do dolaska specijalizovanih jedinica u cilju optimizacije i potpune interoperabilnosti. Dodaju i da su sprovedene mjere uvezivanja Specijalne jedinice policije sa Avio-helikopterskom jedinicom Ministarstva unutrašnjih poslova, kako bi se obezbijedilo brzo angažovanje i veći operativni domet jedinice na cijeloj teritoriji Crne Gore. Šćepanović je naveo da policijski službenici u kontinuitetu prolaze specijalističke mentalno-taktičke obuke koje podižu nivo operativne spremnosti, uz praktične simulacije realnih kriznih situacija, periodično izvođenje borbenog i taktičkog gađanja, rukovanja vatrenim oružjem, a u okviru tih mehanizama inicirana je i nabavka specijalizovanih vozila i opreme koja će se koristiti u složenim i visokorizičnim situacijama.
- UP je izradila akt internog upravljanja – Pravilo sa standardnim operativnim procedurama (SOP) koje se već na-
SKANDALOZNO: Zloupotreba hora tokom Pravoslavnog dječjeg sabora
CETINJE - SPC je juče u prijestonici, ispred Cetinjskog manastira i u Vladičinoj bašti, organizovala dvadeset četvrti Pravoslavni dječji sabor. Na sajtu Mitropolije crnogorsko-primorske navodi se da je tokom manifestacije, između ostalog, obilježeno 180 godina od izgradnje i vijek od obnove Njegoševe kapele.
Tim povodom dječji hor ispred Cetinjskog manastira izveo je pjesmu u kojoj se poziva na povratak kapele na Lovćen.
- Vratimo kapelu na vrh Lovćena, tad će se radosno nasmijati N jegoševa sjena - glasi refren pomenute pjesme.
Podsjetimo, prvobitna kapela na Lovćenu bila je posvećena mitropolitu Petru I Petroviću i ona je oštećena tokom Prvog svjetskog rata. Nakon rata, odlukom kralja Aleksandra Karađorđevića porušena je stara i napravljena nova kapela, piše Portal Analitika.
Umjesto crnogorskom vladici, Aleksandar ju je posvetio Svetom Đorđu i rođenju svog sina prestolonasljednika Petra II. Mitropolit SPC Joanikije je više puta pozvao na obnovu kapele, a prošle godine to je uradio i predsjednik Skupštine Andrija Mandić R.P.
Podrška EU Upravi policije u borbi protiv organizovanog kriminala
lazi u operativnoj primjeni i obezbjeđuje smjernice za brzu koordinaciju lokalnog, centralnog i strateškog nivoa, postupanje i precizna zaduženja prvih patrola i specijalnih jedinica, a kojim je i obuhvaćeno i jačanje kriznog menadžmenta i komunikacije sa javnošću u kriznim situacijama radi pravovremene informisanosti i zaštite građana – saopštili su iz UP. Tokom sastanka Šćepanović je ukazao i da UP ulaže napor, da pored postojećih izazova, obezbijedi kontinuirani proces reformi sopstvenih kapaciteta i profesionalizacije policijskog kadra, sa akcentom na specijalističke obuke, poštovanje ljudskih prava poštujući preporuke CPT-a, usavršavanje postupanja i jačanje integriteta. Svjesni su, kako je naveo, da je proces reformi težak, ali neophodan te da izazovi sa kojima se UP suočava imaju implikacije koje prevazilaze granice nacionalnog i zahtijevaju sinhronizovan institucionalni i međunarodni odgovor. - Planirane i preduzete mjere predstavljaju konkretne i odgovorne korake usmjerene ka zaštiti života i bezbjednosti građana Crne Gore, uz uvjerenje da će, shodno zakonski definisanoj ulozi, UP ostati pouzdan partner svim akterima u sistemu, sa jasnim ciljem unapređenja primjene principa vladavine prava i zaštite bezbjednosti svih građana – saopštili su iz UP. R.P.
Italijanski i slovenački MUP pomažu crnogorskim kolegama
PODGORICA - Vršilac dužnosti direktora Uprave policije Lazar Šćepanović sastao se sa timom projekta EU4LEM, čiji je cilj jačanje kapaciteta Crne Gore u borbi protiv organizovanog kriminala, a poseban fokus je stavljen na trgovinu drogom, finansijski kriminal i primjenu naprednih istražnih tehnika.
Tokom sastanka sa menadžerom projekta Lucom Golzijem, uz učešće eksperata Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) Italije i Slovenije Germana Pecorare i Damjana Apolonija bilo je govora o aktivnostima i ciljevima projekta koji se realizuje pod liderstvom italijanskog MUP-a uz par-
tnerstvo slovenačkih kolega. - Projekat kombinuje pravne i institucionalne reforme, operativno mentorstvo i međunarodnu saradnju, čime doprinosi jačanju kapaciteta policije i pravosuđa – saopšteno je iz Uprave policije (UP). Šćepanović je istakao da projekat u potpunosti prati prioritetne ciljeve iz pregovaračkih poglavlja 23 i 24 te da je poseban značaj dat borbi protiv pranja novca, finansijskog kriminala, trgovine drogom i falsifikovanja, ali i unapređenju međunarodne policijske saradnje. Golzi je naglasio da će buduća saradnja biti zasnovana na načelima povjerenja, partnerstva i razmjene iskustava. R.P.
Policija traga za naoružanim nepoznatim počiniocem
Ukrao oko 14.000 eura iz kazina
PODGORICA - Službenici Uprave policije tragaju za nepoznatim počiniocem koji je osumnjičen da je 12. septembra iz jednog podgoričkog kazina, uz prijetnje vatrenim oružjem, od zaposlene ukrao oko 14.000
eura - saopšteno je portalu ETV iz Uprave policije. Ovo razbojništvo je prijavljeno Odjeljenju bezbjednosti Podgorica 12. septembra. - Sa događajem je upoznat državni tužilac u Osnovnom državnom tužilaštvu u Podgorici koji je djelo kvalifikovao kao razbojništvo, a po čijem se nalogu preduzimaju dalje mjere i radnje na identifikaciji i pronalasku osumnjičenog - kazali su iz Uprave policije. R.P.
Neđelja, 14. septembar 2025.
BUDVA – Novosađanka
Tijana Radonjić (19) je prilikom pada u more tokom parasejlinga u Budvi 28. maja preminula od posljedica teških povreda grudnog koša, a obdukcijom je utvrđeno da je neposredni uzrok smrti ,,utapanje i gušenje (asfiksija), uz traumu pluća i unutrašnje krvarenje“.
U izvještaju Hitne medicinske pomoći iz Budve navodi se da je njihova ekipa stigla na lice mjesta oko 11 časova i zatekla tijelo djevojke bez znakova života.
Ljekari su mogli samo da konstatuju smrt.
Prisutni svjedoci su, kako navode u izvještaju, opisali kako je djevojka pala u vodu sa 150 metara visine, nakon čega nije davala znakove života. Tijelo je nakon nesreće prebačeno u Centar za sudsku medicinu u Podgorici, gdje je obavljena obdukcija i sačinjena zvanična potvrda o smrti. Pravni zastupnik porodice Radonjić, advokat Mirko Bogićević kazao je za Pobjedu da se na video-snimku kamere koja je bila zakačena za padobran, osim detalja koji su prethodili nesreći, čuje i dogovor dvojice skipera kako da porodici pokojne Tijane lažno predstave da je nakon pada u more sa teškim povredama prevezena u kotorsku bolnicu.
LET U TRAGEDIJU
Ljetovanje na budvanskoj plaži pretvorilo se u pravu dramu kada je Tijana tokom promotivnog leta parasejlingom pala u more.
Porodica upozorava da je cijeli incident mogao biti spriječen da su poštovane osnovne sigurnosne procedure.
Tijana je tog dana bila na plaži Mogren sa strinom kojoj je pomagala oko bebe kada su joj prišli mladići i ponudili promotivni let parasejlingom za reklamni spot svoje firme.
- Pristala je da leti, ali nije dala saglasnost da se snimke koriste u reklami - navodi advokat porodice.
Skiperi su unaprijed napomenuli da postoji nadzorna kamera na padobranu, koja snima let, ali nije postojala nikakva direktna veza s njima da bi mogla signalizirati u slučaju straha ili panike.
- Na snimku se vidi da je prvih sedam do osam minuta leta izgledalo bezbrižno. Tijana
Obdukcioni izvještaj otkrio uzrok smrti devetnaestogodišnje djevojke nakon pada u more tokom parasejlinga u Budvi
Niko Tijani nije pokazao kako da koristi opremu, niti osnovne signale za slučaj da se osjeti loše. U gliseru nije bilo komunikacije s njom. Čak i kamera koja je snimala let nije iskorišćena da se prati njeno stanje, nego je služila samo za promotivne svrhe – navodi advokat Mirko Bogićević
je mahala strini s obale, dodirivala nogama vodu i smijala se. Padobran je naglo počeo da tone prema vodi što je Tijana shvatila vjerovatno kao kraj tog leta. Međutim, na snimku se vidi da su skiperi tada dali gas usljed čega je padobran podignut visoko iznad mora. Tijana je baš visoko jer se iza nje vidi skoro čitav budvanski zaliv. Ona već tu počinje da govori da joj je to strašno i pokazuje strah – prepričao je video-snimak advokat Bogićević. Dok leti iznad Starog grada, čuje se kako govori da joj je sve strašno i da hoće nazad. - Nekoliko minuta u velikom strahu, ona viče da hoće nazad: ,,Ovo je strašno, vratite me, spustite me“, međutim niko se ne okreće i ona već počinje da paniči što se vidi po po-
Skiperi dogovarali da porodici kažu da je Tijana živa, ali teško povrijeđena
Beograđanin i turski državljanin koji su upravljali gliserom na koji je bio zakačen padobran tek poslije četri minuta od pada Tijane
Radonjić u more primijetili su da je nema, kazao je za Pobjedu advokat Mirko Bogićević Pošto shvataju da je padobran prazan, hvata ih pani-
kretima ruku i nogu – kazao je advokat Bogićević.
Njeni pozivi u pomoć trajali su nekoliko minuta, ali posada nije reagovala već je nastavila da vozi.
ka i čuje se kako govore: ,,Gdje je djevojka, gdje je nestala?“
Prave krugove gliserom kako bi pronašli djevojku i nailaze na taksi brod. Pitaju drugu posadu šta se desilo, ali se na snimku ne čuje odgovor.
Umjesto da odmah obavijeste nadležne, članovi posa-
Advokat navodi da je Tijana u panici počela da otkopčava sigurnosni pojas.
Ubrzo nakon toga, ispala je iz sjedišta i pala u more.
Kamera je zabilježila uznemirenost ljudi na obali kao i da su konobari jednog plažnog bara potrčali prema vodi kako bi joj pomogli.
Međutim, na snimku se ne vidi da je taksi čamac došao do nje i izvukao je iz vode.
Advokat navodi da je porodica došla do saznanja da su ljudi koji su Tijanu izvukli iz mora pokušali da je ožive. - Pokušali su da je animiraju i daju vještačko disanje, ali kako su kazali, iz njenih usta počela je da izlazi krv. Mislim i da je Hitna pomoć kasnila. Ta agonija je dugo trajala. Bilo je tu propusta sa svih strana – navodi advokat.
de na snimku razmatraju šta da kažu porodici. Čuje se razgovor na engleskom jeziku: „Šta da kažemo njenoj majci? Reći ćemo joj da je živa, ali da je teško povrijeđena“.
U tom trenutku već je bilo jasno da djevojka nije preživjela.
Prema riječima advokata porodice, firma koja je pružala usluge parasejlinga nije imala adekvatno obučeno osoblje, niti ljekara ili osobu zaduženu za prvu pomoć, što je zakonska obaveza za ovakve djelatnosti. - Niko Tijani nije pokazao kako da koristi opremu, niti osnovne signale za slučaj da se osjeti loše. U gliseru nije bilo komunikacije s njom. Čak i kamera koja je snimala let nije iskorišćena da se prati njeno stanje, nego je služila samo za promotivne svrhe – navodi advokat Bogićević. Dodatni problem, kako je kazao, predstavlja tehnička oprema. Ključni dio sistema - hidraulički uređaj poznat kao ,,plava spona“, preko kojeg se reguliše otpuštanje i navijanje sajle
blic rs
Padobran je naglo počeo da tone prema vodi, što je Tijana shvatila vjerovatno kao kraj tog leta. Međutim, na snimku se vidi da su skiperi tada dali gas usljed čega je padobran podignut visoko iznad mora. Tijana je baš visoko jer se iza nje vidi skoro čitav budvanski zaliv. Ona već tu počinje da govori da joj je to strašno i pokazuje strah – prepričao je video-snimak advokat Bogićević
na koju je nakačen padobran, često se kvari pri jačem vjetru. Prema tvrdnjama ljudi koji se bave parasejlingom, spona se mijenja i po tri puta dnevno. Advokat pretpostavlja da se u ovom slučaju pokvarila ,,plava spona“ i da je to prouzrokovalo paniku i strah kod Tijane. Međutim, kako navodi advokat Bogićević, u trasološkom nalazu se ,,plava spona“ ne pominje već se samo konstatuje da su sajla i padobran neoštećeni.
Iako je policija naložila inspekcijske nadzore, prema dostupnim informacijama oni nijesu sprovedeni ili rezultati nijesu dostavljeni tužilaštvu. Firma je, kako navodi advokat Bogićević, nesmetano nastavila da radi cijelo ljeto, a čak je zabilježen i još jedan incident u Bečićima, kada je pukla sajla i padobran se otkačio. Tada je spašen ruski turista, bivši vojnik koji se bavi padobranstvom pa je uspješno uspio da se prizemlji.
Advokat porodice Mirko Bogićević, u razgovoru za Pobjedu, istakao je da postupak pred Osnovnim javnim tužilaštvom u Kotoru još obiluje nepoznanicama, te da porodica nije zadovoljna komunikacijom sa tužilaštvom.
Porodica stradale djevojke više puta je tražila da se proces ubrza i da se utvrdi odgovornost, ali nadležni organi mjesecima nijesu preduzimali konkretne mjere.
Insistiraju da se istraži ko je odgovoran za Tijaninu smrt i zašto firma koja je Tijanu povela na let bez povratka nije suspendovana nakon ove tragedije.
B. ROBOVIĆ
Neđelja, 14. septembar 2025.
Nije svaka vojna parada trijumf zla, ali će se beogradska vojna parada u subotu ovog 20. septembra 2025. godine približiti zlu. Srbija je jedina država na Balkanu koja vodi otvorenu osvajačku politiku. Njene naciljane žrtve su svakodnevno Bosna i Hercegovina za iznos Republike Srpske i cela Crna Gora. A u Srbiji jedina žrtva nezakonite sile je već postao njen narod na koga je režimska policija podigla batinu, dok vojska to mirno gleda. Parada je ove godine glavni oblik proslave „Dana srpskog jedinstva, slobode i nacionalne zastave“. Praznik je zaveden 2020. godine kao zajednički praznik Srbije i Republike Srpske. Datum pada na 15. septembar u spomen proboja srbijanske vojske Solunskog fronta 1918. godine. Taj front je probijala i Jugoslovenska dobrovoljačka vojska, ali to konstruktori praznika ne uvrštavaju u smisao proslave. Autori praznika su Bosanci u Beogradu - Vučić, Perić i Dodik, koji lukavo ne uzimaju nijedan drugi događaj kao simbol srpstva osim srbijanske borbe. Hrvatskih Srba i Vojvođana nema nigde. Ne pominju se ni Crnogorci, ništa iz crnogorske istorije nije vredno srpskog jedinstva ma koliko se frontovci trudili da budu veći Srbi od nekih drugih. Na paradu „jedinstva“ do sada nisu bili pozivani ni šefovi opozicionih parlamentarnih partija. To je nedopustivi unutrašnji secesionizam Vučičeve vlade, jer je parlament simbol narodnog jedinstva, a ne njegov kabinet privatnih političkih miljenika.
PARADA I NEMANJIĆI
Idolni - a neistiniti pokrovitelj te politike nacionalne podele je raški župan Stefan Nemanja iz 13. veka, kome je u Beogradu podignut kolosalni spomenik na Savskom trgu na prvoj prazničnoj proslavi 2021. godine. Mit o njemu je u srži lažnog praznika. Stvarni Stefan Nemanja nije širio nacionalnu državu Srbiju, već posede Nemanjića, a rušio je sve slovenske gradove na svom putu ne mareći za „srpstvo“. Taj mit u Srbiji je ravan onom u Americi, gde se i danas romantično veruje da se Ruzvelt vozio u konfiskovanom blindiranom „kadilaku“ Al Kaponea Nije nikada. Jedna demonstrantkinja je u Beogradu nosila parolu kojom je sjajno pogodila zašto Vučićev dvor svojata Nemanjiće. Ona piše ovako: „Oni shvataju Srbiju kao imovinu, a ja kao domovinu“. Paradna vojna proslava navodnog dana jedinstva zagovara razbijanje okolnih država sa integracijom srpskih delova u
POGLED SA STRANE: Srbija je jedina država na Balkanu koja vodi otvorenu osvajačku politiku
Paradna vojna proslava navodnog dana jedinstva zagovara razbijanje okolnih država sa integracijom srpskih djelova u jedinstvenu državu pod kontrolom Beograda. To je stari ratni program koji je Milošević napustio 1995. godine. Otuda je ovaj praznik konstrukt starog kolonijalističkog sna Srbije, njene Crkve i Banjaluke, pri čemu je u njegov smisao unijet i pokušaj da se preko srpske iredente u Crnoj Gori slomi nezavisnost ove zemlje. Program praznika ide i dalje, jer obuhvata i politiku upotrebe srpske emigracije u svijetu kao činioca mekanog uticaja Srbije na tamošnje vlade
jedinstvenu državu pod kontrolom Beograda. To je stari ratni program koji je Milošević napustio 1995. godine. Otuda je ovaj praznik konstrukt starog kolonijalističkog sna Srbije, njene Crkve i Banjaluke, pri čemu je u njegov smisao unet i pokušaj da se preko srpske iredente u Crnoj Gori slomi nezavisnost ove zemlje. Program praznika ide i dalje, jer obuhvata i politiku upotrebe srpske emigracije u svetu kao činioca mekanog uticaja Srbije na tamošnje vlade.
PRIJETNJA
Beogradska parada, ipak, nema koga van Srbije da zastraši. Sada univerzitet i demonstranti nijednom rečju ne proklinju Sarajevo i Podgoricu, već sopstveni Beograd. Time utihnjuju agresivnost ekspanzionista i ne dozvoljavaju im da skrenu pažnju sa domaćeg socijalnog bojišta na navodne inostrane pretnje Srbiji koje zahtevaju zbijanje naših redova. Jedini ko se zaista na Balkanu egzistencijalno boji budućnosti jeste režim u Beogradu. Glavni protivnik kompromitovane vojske u Sr-
Vučić na vojnoj paradi neće pasti, ali poslije nje, kad-tad, hoće. Neki misle da će potom krenuti lanac domina koji će oboriti Dodika, potom velikosrpske krugove u Srbiji i van nje, i potisnuti Crkvu na „prirodnu“ sekularnu poziciju. Pašće i crnogorski frontovci. Mi mislimo da to neće ići brzo. Srbija će se dugo oslobađati svog osvajačkog misionarskog zla kog njeguje gotovo 180 godina. Njena parada jeste groteska, ali je i opasna zbilja
biji je njen narod - željan je oslobođenja od fizičkih zločina Vlade, psihološke torture, propagande laži, svađanja sa svim državnim susedima i demokratskim svetom, pljačkanja narodnog budžeta, simbioze Vlade sa kriminalom, proterivanja profesora sa posla, zapošljavanja afro-azijske radne snage izgladnjivanjem domaćeg proleterijata i - nove muzike.
Da, nova muzika bi dobro došla, koja će potisnuti disharmoniju marševskog šovinističkog patriotizma, jecanja popovštine i kukavnog erosa deklasirane radničke klase. Cela folk-srpska muzička bina je polivena suzama molskog grcanja, vulgar-
ne golotinje i padom jezičke kulture.
SNAGA VOJSKE
Šta god beogradska vojska bude od uniformi i topova pokazala na paradi, neće biti dovoljno da objasni kako je bilo moguće da 90-ih godina prošlog veka izgubi rat u Hrvatskoj, Sloveniji - rat sa Ljubljanom nije hteo Milošević a vojska jeste, na Kosmetu i u Bosni i Hercegovini. A tada je bila neuporedivo jača od sadašnje vojske. Izgubila je ondašnje ratove zbog unutrašnjeg otpora naroda u Srbiji, otpora jugoslovenskih naroda i zbog protivljenja atlantskih sila. Predstojeća srbijanska parada podseća na prkosni aeromi-
je krenuo najviše zbog toga što je Srbija odbijala povećavanje federalne kompozicije zemlje na Ustav SFRJ iz 1974. godine. I to je dokazala antiustavnim uništenjem vojvođanske autonomije 1989/90. godine, a potom i kosmetske. Rat je politički upravo tada započeo jer se spremao vojnički napad na ceo zapad Jugoslavije. Vojska tada nije sačuvala Ustav SFRJ. Naprotiv, zgazila ga je tenkovima i raspala se na nacionalne snage.
VOJSKA SRBIJE NIJE PROGRESIVNA
ting „jugoslovenske avijacije“ 1998. godine kojom je Beograd u Batajnici hteo da poruči NATO avijaciji koja je dan pre toga na Kosmetu i Makedoniji izvela pokaznu vežbu „Odlučni orao“- da smo spremni za odgovor. Za vreme našeg avionskog mitinga je Milošević u Moskvi molio Ruse da podrže Veliku Srbiju. Tada to oni nisu hteli. Sada hoće. Kada je kosovski rat 1999. godine krenuo, prve NATO rakete su upravo pale na ogromnu pančevačku fabriku aviona i na beogradski Generalštab. To je bila sramota naše vojske. I taj poraz se samo nastavio kroz najveće upozorenje da je nemoralni rat najveća opasnost za Srbiju. Izgubili smo rat protiv NATO avijacije kojoj smo se hvalisavo podsmevali u Batajnici. Kapitulirali smo pred NATO avionima tri meseca kasnije, dok spoljnu pešadiju NATO-a nismo ni videli, nije atlantskim saveznicima bila ni potrebna. Potukli su nas iz vazduha. Danas Srbija nema gotovo nijednog novog mlaznjaka, nebom leti desetak remontovanih ruskih.
Rat u Jugoslaviji 90-ih godina
Nikada u istoriji Srbije i kraljevske Jugoslavije nije srpska (većinska) vojska ustala protiv terora vlasti sve do danas. Čak je bila na ivici i da 5. oktobra 2000. godine napadne narod. General Pavković je povukao tenkove u kasarne ne zbog solidarnosti sa narodom, već zbog procene da će na ulici izgubiti sukob sa njim. Do tada je oko 200.000 srpskih izbeglica sa Kosmeta prebeglo u Srbiju - nikada da se vrate. Dizani su na noge da bi bili izdani. I ne samo to, u Srbiji nije nikada postojala progresivna pučistička težnja vojske da podrži napredne političke ideje. I vojska nije u istoriji savremene Srbije branila ni sam ustavni sistem od uzurpatora vlasti - ma kakav da je ustav, što joj je zakleta dužnost. Ona je obavezna da brani svoju državu ne samo od spoljne najezde, već i od odmetnute vlade od naroda. To nikada nije učinila, bila je pas koji gospodaru liže ruku. Kad god je srpska vojska izašla na političku binu - a drastično je to bilo 1903. godine kod krvavog ubistva kralja Aleksandra Obrenovića i Drage Mašin, ona je nastupala antievropski i velikosrpski. I pištoljskim organizovanjem Principove „Mlade Bosne“ putem beogradske tajne oficirske „Crne ruke“ ona je Principa zloupotrebila radi rata Austrougarske protiv Srbije - radi beogradskog osvajanja Sarajeva, a ne zbog jugoslovenske ideje sarajevskih gimnazijalaca. Princip je bio Jugosloven i na suđenju je kazao da je „jugoslovenski nacionalista“.
PARADOKS GAVRILA PRINCIPA
I sada, potpuno paradoksalno, Vučićev režim osuđuje politički ustanak Univerziteta i škola protiv Vlade, i govori kako je politizacija prosvete nedopustiva. To je glupost, jer je prosveta svest naroda o društvu. A potom taj režim slavi studenta Principa koji je ubio budućeg cara zbog slobode bosanskih naroda. Pripisuju mu junaštvo zbog velikosrpske ideje iako njegovi meci nisu pokosili Habzburge zbog Velike Srbije već zbog velike Jugoslavije! U savremenom Beogradu se srednjoškolac i student Princip slavi kao odvažni mladi političar i naoružani pobunjenik, ali se njegovim današnjim vršnjacima i gimnazijalcima posle 110 godina to pravo oduzima?
14.
Vojska Srbije je zarobila posle 1918. godine i Crnu Goru. Saplela ju je ne zbog slobode Crnogoraca, već radi padanja Lovćena pod srbijansku čizmu. Parada 20. septembra služi poništavanju crnogorskog referenduma iz 2006. godine. Ne služi bratskoj ljubavi, gde će svaki brat biti gazda u svom domu.
I vojska se nije digla ni protiv lične antiustavne diktature kralja Aleksandra iz 1921. godine i 1929. godine. I mnogi njeni vodeći oficiri su stali na stranu Nemačke poput Nedića i Mihailovića 1941. godine. Vazduhoplovac Simović nije. Oni oficiri kolaboranti nisu razumeli 27. mart u Beogradu, nisu bili uz njega.
Možda je surovo zbog toga da poučeni prošlošću danas kažemo mnogima koji misle da će Vojska Srbije u 2025. godini u poslednjem trenutku krenuti na Vučićevu policiju u korist naroda - da je to malo verovatno. Hteli bismo više od ičega da se prevarimo u tome. Spora je naša vojska. Jeste li primetili da je sadašnja vojska Srbije usporila i svoj marševski korak na takt lenjosti samo da bi se odvojila od hitrog koraka Titove vojske? Ispod je koraka i Rusa, Nemaca, Francuza, Italijana i drugih Evropljana. Naša bi se pešadija umorila na moskovskoj i pekinškoj paradi.
NEPRIJATELJI SRBIJE
U toku je začetak nove paranoične histerije u Vladi Srbije. Predsednik Vučić je izgleda osetio ko su sadašnji skriveni osvajači Srbije. Iza zavese Slovenija i Hrvatska napadaju na Beograd. One hoće na Terazije. I Bugari navodno hoće sa njima. Svi hoće na malu, ali pravednu Srbiju. Srbi, na okup!
Neće oni to - to predsednik Vučić izmišljava senzacije kako bi zatro interes demonstranata za svojom smenom. Smisao deklaracije Zagreba i Ljubljane od 5. septembra 2025. godine je težnja da se doprinese očuvanju mira na zapadnom Balkanu, u stvari, na Kosmetu i Bosni i Hercegovini. Ne u Beogradu. To oni ne bi ni mogli. Ali oko unapređenja odnosa, posebno u BiH, to mogu. Zagreb van svake sumnje. A Slovenci su dobro unovčavali svoje oružje stranama u jugoslovenskom ratu 90-ih godina, posebno Hrvatskoj, zbog Hercegovine, kada su bili si-
Većina građana Evropske unije podržava dalje proširenje
2025.
Možda je surovo zbog toga da poučeni prošlošću danas kažemo mnogima koji misle da će Vojska Srbije u 2025. godini u posljednjem trenutku krenuti na Vučićevu policiju u korist naroda - da je to malo vjerovatno. Hteli bismo više od ičega da se prevarimo u tome. Spora je naša vojska. Jeste li primijetili da je sadašnja vojska Srbije usporila i svoj marševski korak na takt lijenjosti samo da bi se odvojila od hitrog koraka Titove vojske? Ispod je koraka i Rusa, Njemaca, Francuza, Italijana i drugih Evropljana. Naša bi se pješadija umorila na moskovskoj i pekinškoj paradi
gurni da će Milošević poštovati dogovor sa Tuđmanom o podeli interesnih zona u Jugoslaviji.
O tome je kao bivši savetnik Tuđmana insajderski pisao Slaven Letica u svojoj knjizi „U ime države“ iz 2013. godine. Srbija nema zašto da se boji Slovenije. Zar Kučan i Milošević nisu zajedno sarađivali oko destrukcije jugoslovenske države? Zar Milošević i Kučan nisu u avgustu1991. godine sklopili tajni sporazum o nenapadanju? Taj dogovor i sada važi, nije opovrgnut - ali nijedna strana ne priznaje da postoji. Na osnovu njega je Milošević mirno gledao kako Slovenija iz ostavljenih skladišta JNA u Sloveniji prodaje Zagrebu oružje. Zar nije sam Dobrica Ćosić objavio 2002. godine da je bio posrednik u sklapanju antijugoslovenskog sporazuma između Miloševića i Kučana? Smisao sporazuma je i ovo: Srbija Sloveniji ne ometa nezavisnost i prodaju preostalog slovenačkog oružja JNA Zagrebu, gde zauzvrat Ljubljana neće voditi kampanju protiv beogradske invazije Hrvatske. Ima i drugoga. Slovenci su uprkos zabrani UN prodavali singapursko, izraelsko i drugo oružje bosanskim muslimanima i obučavali ih na svojoj teritoriji za rat protiv srpskih i hrvatskih snaga. Hrvatskim snagama su oružje prodavali i Čileanci i Argentinci uprkos embargu UN. U Čileu je vojni vrh zbog toga osuđen na robiju što je pre smrti čekalo i Augusta Pinočea, dok je zbog zabranjene trgovine oružjem u Argentini uhapšen predsednik Karlos Menem i osuđen na sedam godina zatvora. A koparska luka je sjajno za to vreme poslovala.
SVI PROTIV SVIH
Svi su tada izdavali druge - i sebe same. Slovenci su izdali Zagreb time što se nisu bu-
nili da Beograd napadne Hrvatsku iako su četiri dana pre beogradskog „pakta“ potpisali sa Zagrebom da će se zajedno braniti od bilo kakvog napada Srbije na njihove teritorije. A Srbija je digla srpsku Liku, Kordun, Hercegovinu i Bosnu na noge - a dozvolila je Hrvatskoj da se snabdeva oružjem iz Slovenije. Dobro je prošla i Republika Srpska u kojoj je Karadžić isprva primao potporu iz „Jugopetrola“ koju je delom trošio u beogradskim kockarnicama, ne i na ratištu. I oblivala se banjalučka „Srpska“ sopstvenim dinarom emitovanim u beogradskoj kovnici u Topčideru koji se konvertibilno zamenjivao za beogradski dinar po kursu 1:1, a od 1998. godine i za konvertibilnu marku, po drugom kursu. Niko među nama ne zna koliko Republika Srpska i sada prima iz Topčidera beogradskog dinara koji zamenjuje za konvertibilnu marku u Sarajevu ili za devize u Beogradu.
I niko do danas ne priznaje u Ljubljani, Zagrebu i Beogradu da je ikakvih međusobnih službenih paktova i izdaja koje smo pomenuli bilo. Sve što smo ovde rekli uprkos dokumentima nije istina. Otkud onda toliko prljavog veša među nama?
ŠTO AKO VUČIĆ PADNE
Vučić na vojnoj paradi neće pasti, ali posle nje, kad-tad, hoće. Neki misle da će potom krenuti lanac domina koji će oboriti Dodika, potom velikosrpske krugove u Srbiji i van nje, i potisnuti Crkvu na „prirodnu“ sekularnu poziciju. Pašće i crnogorski frontovci. Mi mislimo da to neće ići brzo. Srbija će se dugo oslobađati svog osvajačkog misionarskog zla kog neguje gotovo 180 godina. Njena parada jeste groteska, ali je i opasna zbilja. •
PODGORICA - Većina građana Evropske unije, njih 56 odsto, podržava dalje proširenje, pokazalo je istraživanje Eurobarometra objavljeno početkom septembra. Ipak, procjenjuje se da je malo vjerovatno da će Unija primiti nove članice do kraja ove decenije. Oni koji podržavaju proširenje vjeruju da bi njihova država imala koristi od članstva novih zemalja, piše Hina, a prenosi Index.
Kao glavne prednosti navode se jači globalni uticaj EU, veće tržište za kompanije, nove šanse za zapošljavanje i veća solidarnost i bezbjednost. Sa druge strane, građani brinu zbog migracija, korupcije, kriminala i finansijskih troškova. Posebno se ističe važnost da zemlje kandidati poštuju vladavinu prava, bore se protiv korupcije i štite osnovna prava – što je uslov da proces pristupanja bude vjerodostojan.
R E fOR m A PRO c ESA Istraživanje je pokazalo i da 67 odsto građana smatra da nijesu dovoljno informisani o proširenju.
„Rezultati pokazuju da građani EU, naročito mlađi, žele proširenje. Oni traže proces zasnovan na vrijednostima i pravim reformama. Naša obaveza je da direktno razgovaramo sa građanima i pokažemo da proširenje znači mir, stabilnost i prosperitet“, ka-
Posebno se ističe važnost da zemlje kandidati poštuju vladavinu prava, bore se protiv korupcije i štite osnovna prava – što je uslov da proces pristupanja bude vjerodostojan
zala je komesarka za proširenje Marta Kos
Portal The New Union Post, specijalizovan za pitanja proširenja, objavio je da će Evropska komisija do kraja godine izaći sa novim prijedlogom reforme procesa. Kako navode, evropske institucije su i ranije znale da su reforme neophodne, a sa novim proširenjem one postaju neminovne. U međuvremenu, Evropski parlament priprema izvještaj o potrebi unutrašnjih reformi, upozoravajući da bi EU bez njih mogla zapasti u paralizu.
K ANDIDATI SA
BALKANA
Najdalje je otišla Crna Gora, koja je privremeno zatvorila poglavlja 23 i 24 i cilja članstvo do 2028. Albanija je, pak, ubrzano otvorila pregovaračke klastere i želi završiti proces do 2027. Srbija, BiH, Sjeverna Makedonija i Kosovo kaskaju za njima. Srbija se sporo usklađuje sa evropskom spoljnom politikom, naročito po pitanju sankcija Rusiji, dok stanje u oblasti ljudskih prava i slobode medija izaziva kritike. BiH je dobila status kandidata 2022, ali pregovori još nijesu počeli zbog političkih bloka-
Istraživanje je pokazalo i da 67 odsto građana smatra da nijesu dovoljno informisani o proširenju. - Rezultati pokazuju da građani EU, naročito mlađi, žele proširenje. Oni traže proces zasnovan na vrijednostima i pravim reformama. Naša obaveza je da direktno razgovaramo sa građanima i pokažemo da proširenje znači mir, stabilnost i prosperitet - kazala je komesarka za proširenje Marta Kos
da i sporog sprovođenja reformi. Sjeverna Makedonija čeka na deblokadu zbog spora sa Bugarskom, a Kosovo je u statusu potencijalnog kandidata, jer ga ne priznaje pet članica EU.
Pored Balkana, i zemlje „Istočnog partnerstva“ –Ukrajina, Moldavija i Gruzija – dobile su kandidatski status nakon ruske invazije na Ukrajinu. Ipak, njihov put ka EU biće dug, dok su Jermenija, Azerbejdžan i Bjelorusija daleko od članstva.
P ODRŠKA JAVNOSTI
Najveća podrška članstvu bilježi se u Albaniji – čak devet od deset građana želi ulazak u EU. U Crnoj Gori podrška je stabilna, između 76 i 80 odsto, a optimizam da će zemlja postati članica kreće se na sličnom nivou. U Srbiji, međutim, podrška pada – članstvo podržava tek oko 40 odsto građana.
Direktorka evropskog programa u organizaciji Freedom House Zselyke Csaky ocijenila je da je teško očekivati proširenje do 2030. godine jer među članicama nema konsenzusa.
Predsjednica Evropske komisije Ursula fon der Lajen ponovila je da proširenje jača mir i stabilnost. - Geopolitička situacija nas obavezuje da završimo reintegraciju kontinenta pod istim vrijednostima demokratije i vladavine prava. EU će nastaviti da se širi - poručila je.
Analitičari procjenjuju da bi prve nove članice mogle postati Crna Gora i Albanija – ali vjerovatno tek sredinom naredne decenije.
PODGORICA - Nedavni napad na fotoreportere dnevnih listova Pobjeda i Vijesti Steva Vasiljevića i Borisa Pejovića, koji se dogodio ispred crkve u Gornjem Zaostru tokom premještanja spomenika Pavlu Đurišiću, nije samo napad na pojedince - to je napad na pravo javnosti da vidi, zna i sudi na osnovu činjenica. Fizičko nasilje, uz zlokobne prijetnje, podsjeća nas da objektiv kamere i dalje ima moć koja izaziva strah.
Fotografija je oduvijek bila jedno od najmoćnijih oruđa u borbi za istinu. Njena snaga ne leži samo u prikazu trenutka, već u mogućnosti da razotkrije nepravdu, podigne svijest i izazove empatiju. Fotografije iz ratova, protesta, sudnica, siromašnih naselja i luksuznih salona oblikovale su naše razumijevanje svijeta i mijenjale tokove istorije. One dokumentuju ono što bi neki najradije sakrili. Zato je objektiv fotoreportera prijetnja onima koji ne žele da se istina vidi. Kad kamera zabilježi nasilje, diskriminaciju ili zloupotrebu moći, više ne može biti poricanja. Fotografija sigurno ima moć da mijenja društvo, ali samo ako društvo ima hrabrosti da stane uz one koji je stvaraju.
O tome da li vjeruju da fotografija može mijenjati društvo ili barem način na koji ga posmatramo i koliko je danas fotografija sredstvo za izražavanje stava, a koliko samo estetika za društvene mreže, za Pobjedu govore fotografi Duško Miljanić, Maja Đurić i Lazar Pejović
DRUŠTVENA
NEPRAVDA
Miljanić vjeruje da umjetnost/fotografija, a posebno društveno angažovana umjetnost, može uticati na javni diskurs i oblikovati način na koji posmatramo društvo.
- Kada se u javni prostor interveniše sredstvima koja su ak-
Neđelja, 14. septembar 2025.
OD SVJEDOČENJA DO ,,LAJKA“: Može li fotografija mijenjati društvo ili je postala ,,ukras“
Objektiv fotoreportera je prijetnja onima koji ne žele da se istina vidi. Kad kamera zabilježi nasilje, diskriminaciju ili zloupotrebu moći, više ne može biti poricanja. Fotografija sigurno ima moć da mijenja društvo, ali samo ako društvo ima hrabrosti da stane uz one koji je stvaraju
tuelna i dostupna široj publici, efekat može biti posebno snažan. Tu mislim na grafite, bilborde i sve one površine koje svakodnevno viđamo, a gdje se fotografija može primijeniti, ali i na konvencionalne izlagačke prostore. Stav umjetnika, odnosno autora treba da bude angažovan: da svojim radom preispituje stvarnost, otvara pitanja, zauzima stav ili nudi novu interpretaciju tema koje nas svakodnevno dotiču ili izazivaju kontroverze - smatra Miljanić. Naglašava da je fotografija danas sredstvo za izražavanje stava, ali i estetika za društvene mreže.
- Nikada nije bila prisutnija nego sada, zahvaljujući tehničko-tehnološkoj revoluciji s početka ovog vijeka. Uz dobar kontekst i pravilnu primjenu, gotovo svaka fotografija ili serija fotografija može postati autorski rad koji nosi određeni stav. S druge strane, fotografija može ostati u okvirima komercijalnog - kao estetski dotjerana vizuelna forma namijenjena tržištu i društvenim mrežama. Oba pristupa
postoje paralelno, ali razlika se prepoznaje u namjeri autora i načinu na koji fotografija komunicira sa publikom - rekao je Miljanić. Kako nam je kazao, kroz većinu svojih radova ukazivao je na određenu društvenu nepravdu u Crnoj Gori. Na samom početku istraživačkog puta u fotografiji koristio je prvenstveno kao medij za eksperimentisanje - igrao se materijalima, eksponometrijskim podacima, kompozicijom i tehnikom.
- Već sa prvim serijama, poput ,,Sunny Side“ (2002), koja je nastala stihijski u duhu „street“ fotografije i u kojoj sam radio s djecom sa smetnjama u razvoju, otkrio sam da mogu unijeti svoj autorski akcenat kroz postprodukciju. Nakon što bih snimio i razvio materijal, nastavljao sam da djelujem u mračnoj komori, gdje sam shvatio da mogu nastupiti kao autor, a ne samo kao fotograf. Sve moje kasnije serije fotografija nose društveno angažovan karakter. Uglavnom se bavim pozicijom običnog čovjeka u savremenom kapitalističkom društvu, pitanjima ljudskih prava, predrasuda, kao i aktuelnim crnogorskim temama - kazao je on. Za njega, fotografija je prije svega jezik - ne samo skup tehničkih i estetskih karakteristika, već lični pogled umjetnika na svijet.
- Ona funkcioniše kao intertekstualni i meta-jezik, sposoban da komunicira „između redova“, da otvara nova
značenja i uspostavlja dijalog koji prevazilazi samu slikuistakao je Miljanić.
On smatra da uloga fotografa zavisi od konteksta vremena u kojem djeluje, te da on može biti i umjetnik i svjedok, pa i kritičar.
- Da li će neko preuzeti ulogu kritičara ili ostati posmatrač, ili će se okrenuti univerzalnim temama poput ljubavi, istorije i identiteta, stvar je ličnog izbora i senzibiliteta - rekao je Miljanić.
Prema njegovim riječima, čak i u društveno angažovanoj fotografiji, autor ne mora nužno biti otvoreni kritičar.
- On može ponuditi širu sliku, postaviti kontekst i otvoriti prostor publici da sama donese zaključke o društvenim, političkim ili kulturnim fenomenima. Upravo u tom prostoru između slike i interpretacije leži moć fotografije - istakao je Miljanić.
Naš sagovornik najčešće radi u formi serija fotografija, a posebno izdvaja seriju ,,Barvale“, koja je izazvala značajnu pažnju i otvorila brojne razgovore. U njoj je na potpuno drugačiji i neočekivan način pristupio temi ljudskih
prava, fotografišući romsku i egipćansku populaciju. Tretirao je pitanje ljudskih sloboda i predrasuda.
- Izložba je bila izuzetno posjećena, predstavljena u više evropskih gradova i pokrenula je niz debata na temu ljudskih prava. Priču i intervju je prenijela svjetska agencija Rojterskazao je Miljanić.
PORUKA I ESTETIKA
Đurić smatra da fotografija rijetko sama mijenja zakon, ali mijenja raspored pažnje: učini nevidljivo vidljivim, a kad se pažnja pomjeri, mijenja se i stav i praksa. Ona naglašava da je danas fotografija sredstvo za izražavanje stava, ali i estetika za društvene mreže.
- Mreže guraju formu, ali publika prepoznaje sadržaj i etiku pogleda. Dobra slika ima i stav i mjeru - kazala je Đurić. Kao teoretičarki fotografije Đurić je jasno da poruka i estetika nijesu rivali, već nerazdvojive komponente slike. - Ali, kao umjetnici, moj naglasak je na likovnosti i estetici - ja zapravo više slikam foto -aparatom nego što dokumentujem. Estetika je moj
jezik, a poruka, kada se pojavi, proizađe iz tog likovnog temelja - kazala je Đurić. Društveno angažovana fotografija, za Đurić, najprije odgovara ljudima i činjenicama. - Cilj joj je promjena politike, prakse ili svijesti, pa traži istraživanje, saglasnost i jasan kontekst. Uspjeh se mjeri onim što pokrene: raspravom, odlukom, konkretnom pomoći. Komercijalna fotografija, naprotiv, služi ciljevima naručioca - promociji proizvoda, brenda ili ličnog imidža. Teži brzom dosegu i prepoznatljivom stilu, a rezultat se mjeri pregledima, klikovima, „lajkovima“ i prodajom. Ta dva svijeta se ponekad preklapaju i dobra komercijalna kampanja može biti etična i korisna, ali razlika je u namjeri i odgovornosti: angažovana fotografija polaže račun stvarnosti; komercijalna klijentu i tržištu - istakla je Đurić. Komentarišući trenutak kada je njena fotografija otvorila dijalog i imala mjerljiv učinak, ukazujući na društvenu nepravdu u Crnoj Gori, Đurić je podsjetila da je tokom rada sa UNHCR-om, u projektu s Gordanom Popović
Neđelja, 14. septembar
Za angažovanu fotografiju
potrebna je i uređivačka hrabrost medija
Duško Miljanić smatra da u Crnoj Gori postoji prostor za angažovanu fotografiju - onu koja se bavi nepravdom, marginalizovanim grupama ili ekološkim temama.
- Prostor uvijek postoji - pitanje je, međutim, ko je s druge strane spreman da „konzumira“ takvu vrstu umjetnosti ili autorskog rada. Samo u tom dvosmjernom procesu, u dijalogu između umjetnika i publike, moguće je ostvariti pomak na društvenoj ljestvici – kazao je on. Stvari se, kako je istakao, postepeno mijenjaju, naročito pojavom društvenih mreža.
- Danas, kroz svakodnevno i naizgled površno prelistavanje sadržaja, publika može da se edukuje, da prepozna različite estetske i autorske pristupe i da razvije senzibilitet za angažovanu umjetnost. To je prvi korak – od virtuelne pažnje do stvarnog prisustva na izložbama, u diskusijama i u javnim debatama. Upravo kroz takvo učešće publika aktivno doprinosi kreiranju javnog mnjenja – rekao je Miljanić. Maja Đurić takođe smatra da u Crnoj Gori postoji prostor i publika za angažovanu fotografiju, ali je krhak i zahtijeva infrastrukturu.
- Potrebni su uređivačka hrabrost medija koji će naručivati serijale (ne samo pojedinačne tekstove), galerije s kontinuiranim programima i razgovorima, univerziteti koji otvaraju etička i istorijska pitanja, kao i mikro-grantovi i rezidencije za dugoročan rad. Kada slike dobiju kontekst i vrijeme, publika se formira i ostaje - kazala je Đurić.
„Svijet oko mene: što me čini srećnim, što tužnim“ (2007), obišla devet crnogorskih opština i snimala portrete porodica i uslove privremenog smještaja, dok je pedesetoro djece izbjeglica dobilo aparate da sama bilježe svoje „srećne“ i „tužne“ prizore. - Iz te kombinacije nastala je putujuća izložba; na plakatu je bio portret jedne porodice. Vidljivost koju je taj plakat donio pomogla je da dobiju veći stan i sigurnije utočište. Iako se rijetko bavim angažovanom fotografijom, taj tih i mjerljiv trenutak potvrdio mi je da iskrena slika ljudskog lica nepravde ne ostaje bez odjeka: ona pomjera pažnju i ponekad otvara vrata birokratije. I dalje se pitam kako su danas i gdje ih je život odveo - istakla je Đurić.
ćenje, i odluke, a ne samo naslovne strane - istakla je Đurić.
DUH VREMENA
Pejović smatra da je u prethodnih skoro dva vijeka fotografija promijenila kulturnu paradigmu kroz najveću transformaciju koja se desila od renesanse: iz kulture pisane riječi u vizuelnu kulturu. - Kasnije su joj se pridružili i drugi vizuelni mediji. Taj proces stalno teče samo što je sve teže prepoznati, a još manje predvidjeti ta kretanja usljed brzine promjene tehnoloških i komunikacionih okvira koji ih oblikuju. Mislim da je ambicija, možda ne uvijek svjesna, da se iznese stav glavna karakteristika upotrebe fotografije na društvenim mrežama, mnogo više nego u onome što nazivamo umjetničkom sferom. Umjetnik, ako je dobar, ne nudi stavove već pitanja - istakao je Pejović. Pr ema njegovim riječima, estetska komponenta bi trebalo da podrži konceptualne i kontekstualne slojeve fotografske slike.
- Tako se fotografska slika kondenzuje i povećava se njen semantički potencijal. Dalje je na posmatraču - može li on da joj odgovori? Naravno, fotografija može da bude samo ,,lijepa“ na način koji oslobađa posmatrača od mentalnog angažmana, to svakome ponekad prija, kao romantične komedije ili „christmas movies“. Samo ne treba pretjerivati - kazao je Pejović.
On naglašava da u Crnoj Gori postoji prostor za angažovanu fotografiju.
- Rekao bih čak i da je bilo dosta kvalitetnih izložbi posljednjih godina koje su se bavile angažovanim temama, čak i neke knjige među kojima bih svakako izdvojio ,,Lica mog vremena“ Duška Miljanića, briljantnu i kompleksnu refleksiju na fenomene tranzicione erozije društva i kulturnog pejzaža Boke. Međutim, fotografska publika - ako pod njom smatramo nekog ko je spreman da napravi napor da posjeti neku izložbu ili kupi fotobuk, malobrojna je. Postavlja se pitanje da li je veći doseg angažovane fotografije kroz Instagram ili kroz klasične forme prezentacije. Ako je društveni doseg ključan, onda je Instagram u prednosti u smislu cilja - istakao je Pejović. Odgovarajući na pitanje koja svjetska fotografija mu je ostala urezana kao primjer slike koja je uzdrmala svijet, Pejović je takođe izdvojio čuveni prizor iz naše antifašističke tradicije. - Mislim da će se svi složiti, makar oni koji ne drže okupatorske saradnike ,,za junake nesalomivog karaktera“ da je to za Crnu Goru fotografija Ljuba Čupića. Usput, ova fotografija je i primjer koliko je Bartov koncept ,,operatera“, a ne autora utkan u prirodu medija. Ovu fotografiju je snimio okupatorski vojnik, bez ambicije i izvjesno, bez saosjećanja. A ipak, ona je izrasla u bezvremeni simbol, u ikoničku sliku koja govori univerzalnim jezikom - istakao je Pejović. A. ĐOROJEVIĆ ,,ukras“ za društvene mreže
Kada je u pitanju svjetska fotografija koja joj je paradigmatska kao slika koja je ,,uzdrmala“ svijet, Đurić kaže da je to Mekkarijeva „Avganistanska djevojka“, koja pokazuje dvosjekli mač dokumentarne fotografije. - Jedan portret može globalno mobilisati empatiju, ali i otvoriti teška etička pitanjapristanak, kontekst, moć pogleda i ,,naknadni život“ slike. U Crnoj Gori, najbliži ekvivalent bila bi fotografija ikoničnog osmijeha Ljuba Čupića pred strijeljanje (Karla Ravniča) koja predstavlja i dio lokalne memorije, a postala je i univerzalni simbol otpora fašizmu. Dodala bih možda i fotografije zemljotresa 1979. i ratne devedesetih: kadrovi koji su mijenjali kolektivno pam-
U Ogranku Matice crnogorske na Cetinju može se pogledati izložba djela Veska Vujića
PODGORICA - Izložba slika samostalnog umjetnika Veska Vujića otvorena je u Ogranku Matice crnogorske na Cetinju i može se pogledati do 30. septembra, svakog dana od devet do 12 i od 14 do 17 sati.
Istoričarka umjetnosti Ljiljana Zeković kazala je da Vujić iz ništavila oživljava osoben svijet i sa nekoliko linija postiže efekte psihološkog profila likova.
- On prikazuje stanje duševnog mira, ljubavi, tuge i blaženstva. Vujić prije svega prati govor tijela. On se ne zadovoljava samo situacijama koje karakterišu realni svijet, već proširuje polje djelovanja nadrealnim fantazijama – kazala je Zeković, prenosi Cetinjski list.
Ona je ukazala da izložba donosi priliku da se nakon dugog odsustva autora podsjetimo na njegovo autentično likovno stvaralaštvo.
- Izložba slika-crteža Veska Vujića, umjetnika koji se zbog objektivnih okolnosti, dugog boravka u Njemačkoj, ali i naše sklonosti ka zaboravu, svojim likovnim djelom nakon više decenija predstavio cetinjskoj i crnogorskoj kulturnoj javnosti, otkriva majstora
crteža koji je u atmosferi samoće i beskraja, u nesagledivoj bjelini vaseljene, otvorio pred nama svoje intimne prostore satkane od sjena i iluzija – istakla je Zeković.
Prema riječima slikara i karikaturiste Luke Lagatora, Vujić je prepoznatljiv, nedvosmislen, jasan, izvoran i misaon stvaralac koji se drži svog koda od koga je nemoguće pobjeći. - Vesko je, takođe, i cetinjski oriđinal u najpozitivnijem smislu te riječi; orıđınal koji ga čini iskonskim Cetinjaninom, oriđinal kojega odaje prva izgovorena riječ, prvi učinjeni gest, prva povučena linija. On nije, „original falsifikata“ kakvih, naravno, me-
Kratkometražni film Sare Stijović dobio podršku iz Slovenije
„Tijesto“ kao štit za malog brata
PODGORICA - Crnogorski kratkometražni igrani film „Tijesto“ rediteljke i scenaristkinje Sare Stijović, u produkciji Marije Vlahović iz kompanije „ABHO Film“ iz Podgorice, dobio je podršku Slovenačkog filmskog centra na konkursu za manjinske koprodukcije u iznosu od 24.000 eura.
Prethodno je film „Tijesto“ podržao Hrvatski audiovizuelni centar, a dobio je i podršku Filmskog centra Crne Gore na konkursu za sufinansiranje kratkometražnih igranih filmova za 2024. godinu. U sinopsisu filma navodi se da „Tijesto“ donosi priču Lenke i Bogdana, sestre i brata, koje je ljetnja oluja natjerala da provedu u kući. Dok kiša dobuje po prozorima, na televiziji je njihov omiljeni dječji kviz. Vadeći namirnice i posuđe, Lenka odlučuje da zabavi brata rutinom koju znaju od malih nogu – da naprave hljeb. Iako sa rukama u tijestu, djeca prate kviz. Dok Lenka daje tačne
odgovore, Bogdan je sa ponosom gleda – oduševljen što je to njegova starija sestra. Negdje daleko, u pozadini, osjeća se postojanje problema u njihovoj porodici. Lenka, svjesna da nije sve u redu, pametno zabavlja svog malog brata dok „opasnost“ ne prođe. Sa hljebom u rerni, Lenka zna da je uspjela u namjeri da zaštiti brata. Slovenački partner u projektu je produkcijska kuća „Tramal Films“. R. K.
đu nama ima dosta, već prepoznatljiv izdanak ispod Orlova krša, ispod Krša Koronjina, gdje je konačno svio svoje gnijezdo – naglasio je Lagator. Samostalni umjetnik Vesko Vujić rođen je na Cetinju 1950. godine. Nakon završene osnovne škole počinje ozbiljnije da se bavi slikarstvom. U nedostatku adekvatnog platna prve slike radio je na prepariranim vrećama od šećera. Prva svoja slikarska iskustva stekao je kod crnogorskih slikara u ateljeima na Cetinju i u Beogradu. Posebno je zahvalan Mihailu - Muju Jovićeviću u čijem je ateljeu proveo dosta vremena. Studijski je boravio u Češkoj i Italiji. R. K.
Projekcija najnovije filmske komedije
„Goli pištolj“ u KIC-u
PODGORICA - Projekcija rimejka kultne kriminalističke komedije „Goli pištolj“ (The Naked Gun) biće održana sjutra u Velikoj sali KIC-a „Budo Tomović“, u okviru jedanaestog izdanja revije „Zlatne komedije“.
Riječ je o verziji koja u potpuno drugačijem ruhu donosi novu dozu apsurdnog humora, spektakularnih nesporazuma i nezaboravnih zapleta koji su obilježili originalni serijal. Poručnika Franka Drebina mlađeg, sina legendarnog Franka Drebina, u filmu igra Liam Nison, koji nastavlja očevim nespretnim, ali herojski ispravnim stopama. Uz Nisona, u filmu glume Pol Volter Hauser, Pamela Anderson, CCH Pounder, Kevin Durand i drugi. Projekcija filma biće organizovana u digitalizovanoj bioskopskoj sali KIC-a u skladu sa najvišim bioskopskim standardima, pružajući gledaocima vrhunski kvalitet slike i zvuka. Ulaznice se po cijeni od pet eura mogu kupiti na biletarnici KIC-a (9-20 sati), a broj za informacije i rezervacije je 020 664 237. R. K.
Neđelja, 14. septembar
Urbana bašta u Podgorici juče bila domaćin prvog Solar festa u Crnoj Gori
PODGORICA - Glavni grad je bio domaćin prvog Solar festa u Crnoj Gori, manifestacije koja je u Urbanoj bašti u Tološkoj šumi okupila proizvođače, volontere i ljubitelje prirode. Na jedinstvenom događaju spojene su ekologija, inovacija i promocija domaće hrane –jela su se pripremala na solarnim kuvalima, uz povrće iz bašte koju volonteri već četiri godine njeguju kao primjer održivog razvoja i zajedništva.
Organizator festivala NVO Kuvanje na suncu na čelu sa Božinom Komatinom, uz veliku podršku Milosave Nenezić, Milana Stojanovića i Urbane bašte.
Solarni izumi Komatina koji jedini u Crnoj Gori izrađuje solarna kuvala na kojima se može pržiti, peći i kuvati, naglasio je za Pobjedu da je cilj bio da se pokaže kako se energija sunca može praktično koristiti u svakodnevnom životu, posebno u prirodi i bez oslanjanja na električnu mrežu. Njegov izum su različite vrste solarnih kuvala – neka rade sporije, neka srednjim intenzitetom, a neka su baš brza, poput ringle na šporetu. S druge strane, volonterka Ana Vuković istakla je da je ovim događajem dodatno ojačana ideja Urbane bašte – prostora gdje se na prirodan način uzgajaju plodovi, dijele sa zajednicom i povezuju različite generacije i kulture. - Solarna kuvala su odlična za ljude koji žive u katunima bez električne energije, za one koji sijeku drva, ali i za entuzijaste i kampere koji žele da budu nezavisni i u prirodi pripremaju hranu. Najvažnije je da nema CO₂ emisija, što ih čini izuzetno ekološkim. Zbog toga smo i spojili Solar fest sa Urbanom baštom – oni promovišu zdravu proizvodnju hrane u centru grada, a mi smo od njihovog povrća spremali jela na solarni način. Tako smo napravili priču koja je i ekološka i zanimljiva. Došli su divni ljudi, atmosfera je bila odlična, spontana i svi su se složili da je festival bio uspješan, iako nijesmo pravili veliku promociju. Ovo neće biti posljednji događaj. Već sada smo vidjeli što može da se unaprijedi i svi su saglasni da treba da nastavimo. Festival ne bi uspio bez podrške domaćih
Solarna kuvala su odlična za ljude koji žive u katunima bez električne energije, za one koji sijeku drva, ali i za entuzijaste i kampere koji žele da budu nezavisni i u prirodi pripremaju hranu. Najvažnije je da nema CO₂ emisija, što ih čini izuzetno ekološkim. Zbog toga smo i spojili Solar fest sa Urbanom baštom – oni promovišu zdravu proizvodnju hrane u centru grada, a mi smo od njihovog povrća spremali jela pomoću sunčeve energije - kazao je Komatina
proizvođača: Naša farma, MiAnja, Higlander Canyon, Mamut piva, Vinarije Ražnatović, Lučka maslinovog ulja, Katunjanke, Montte čipsa i Frudo sokova kao i domaćih kompanija Termosistem, Urania, Lanmi Marketing, 8 events, Pridloni.me, Picolo print i Pergament. Podršku događaju je pružila i Turistička organizacija Podgorice. Hvala svima... To su sve vrhunski proizvođači i cilj nam je da ih podržimo i damo im vjetar u leđa. Tako ćemo raditi i ubuduće - poručuje Komatina. U planu je, kako je nagovijestio, da svaki naredni festival bude prilika da se domaći proizvođači dodatno promovišu, a ovakvi događaji mogu postati i turistička atrakcija. - Podgorica je grad kroz koji turisti često samo prođu – dođu jedan dan i odu na primorje ili sjever. Mi želimo da im ponudimo razlog da ostanu duže, da dožive nešto drugačije i au-
Prženje mesa brže nego na ringli: Božina Komatina pored svog izuma
tentično, što neće pronaći nigdje drugo - kazao je Komatina. Volonterka Vuković objasnila je za Pobjedu da je Urbana ba-
Vuković, volonterka Urbane bašte, pokazuje komposte
šta projekat pokrenut početkom 2022. godine, nakon što je u decembru 2021. potpisan memorandum o saradnji između Glavnog grada i NVO Paradigma, koja je osmislila cijelu inicijativu. Već u februaru iste godine organizovana je prva akcija sađenja drveća. – Glavni grad nam je ustupio parcelu od deset i po hiljada kvadrata u Tološkoj šumi i obezbijedio osnovnu infrastrukturu – staze, bunar, ka-
piju i struju. NVO Paradigma je obezbijedila plastenik sa deset vertikalnih tornjeva za uzgoj lisnatog povrća i sistem za navodnjavanje. Vremenom su brigu o bašti preuzeli volonteri, tako da danas ona u potpunosti funkcioniše zahvaljujući našem zajedničkom radu – ističe Vuković. Volonteri se okupljaju svakog vikenda. Zavisno od sezone, siju, plijeve, kose, orezuju drveće i njeguju zasad preko de-
Najmlađi volonteri su djeca koja tek prohodaju, a najstariji ima 86 godina. Radimo po principu „no-dig“, dakle bez kopanja i narušavanja tla – postavljamo karton, kompost, slojeve malča i na to sadimo. Sve što proizvedemo je potpuno prirodno i zdravo – kaže Vuković
setak vrsta voćaka i povrća. Plodove dijele među sobom, a dio doniraju socijalno ugroženim građanima preko NVO Nova nit ili direktno Narodnoj kuhinji. Urbana bašta je, kako dodaje, otvorena za sve generacije. – Najmlađi volonteri su djeca koja tek prohodaju, a najstariji ima 86 godina. Radimo po principu „no -dig“, dakle bez kopanja i narušavanja tla – postavljamo karton, kompost, slojeve malča i na to sadimo. Sve što proizvedemo je potpuno prirodno i zdravo –kaže Vuković. Posebna vrijednost bašte, kako ističe, ogleda se i u povezivanju sa drugim inicijativama, poput Solar festa. – Solarno kuvanje i urbana bašta su komplementarne priče. To je način da promovišemo održivi razvoj i uključimo i mlade i stare. Ovdje se okupljaju ljudi različitih kultura i nacija, a iz tih susreta rađaju se nove ideje i saradnje – dodaje ona.
Duh zajeDništva Za kraj, Vuković upućuje i poziv svim građanima: – Pozvala bih ljude da makar jednom dođu u Urbanu baštu i učestvuju u našoj akciji. Sigurna sam da će osjetiti duh zajedništva i poželjeti da se vrate. Radimo, družimo se, dijelimo plodove rada i učimo jedni od drugih. Upravo u tome je posebna ljepota ove priče. Selma Hadži, vlasnica uljare Lučka, kazala je da je organizovanje Solar festa odlična ideja.
- Promovišu se organski i, što je najvažnije, crnogorski proizvodi. Okupili smo se svi na jednom mjestu i predstavili autentične crnogorske proizvode, a posebna vrijednost bila je mogućnost degustacije i spajanja tih proizvoda na solarnim kuvalima. Pravili smo zajednička jela i pokazali kako se od različitih domaćih namirnica može pripremiti jedno originalno, autentično crnogorsko jelo. Učestvovalo je i naše maslinovo ulje Lučka, koje smo kombinovali sa domaćim sirom i povrćem iz Urbane bašte. Napravili smo lijep spoj, a posjetioci su bili oduševljeni - kazala je Hadži koja će i ubuduće učestovati ovakvim događajima kojim se iskreno raduje. n.K.
Neđelja, 14. septembar 2025.
PODGORICA - Aktuelni crnogorski prvak u pikadu nedavno se popeo i na evropsko postolje. U izuzetno jakoj konkurenciji, od ukupno 257 učesnika, Dejan Papić iz Nikšića osvojio je treće mjesto na Evropskom prvenstvu u slovenačkom gradu Podčetrteku, na samoj granici sa Hrvatskom.
Takmičenje na kojem je ostvario odličje je bilo pod pokroviteljstvom EDF (European Darts Federation) federacije koja organizuje Evropsko prvenstvo u pikadu. On je osvojio medalju u disciplini „501 double out“. Igralo se i u disciplinama: cricket, split, high score, low score, parovi, triple mix... Turnir je trajao osam dana (21-29. avgusta 2025. godine).
Papić je u razgovoru za Pobjedu podijelio impresije sa tog događaja, pojasnio kako funkcioniše pikado scena u našoj zemlji i kazao nam šta je potrebno učiniti da bi se formirao savez i igra u Crnoj Gori podigla na viši nivo... Naš sagovornik je prošle godine osvojio crnogorsku ligu u ovom sportu. To takmičenje je prvi put održano i to na način da se svakog mjeseca igrao po jedan turnir i onda u decembru najboljih 16 igralo je završni masters. To je, na neki način, pojašnjava on, nezvanična titula prvaka države.
Odličje u kOnkurenciji sa igračima svjetske klase
Put do rezultata je bio težak, kazao je Papić i dodao na početku nije odmah bio svjestan rezultata.
- Kako je takmičenje odmicalo osjećao sam se sve komfornije i podizao kvalitet igre. Kad sam shvatio da sam ušao u tri najbolja igrača na turniru, još uvijek nijesam bio svjestan svega, jer sam bio fokusiran na igru. Nalet emocija je došao tek nakon turnira i na dodjeli nagrada - rekao je naš igrač govoreći o impresijama iz Podčetrteka.
Koliko je bilo zahtjevno i kakva je bila konkurencija najbolje govori i to što se u njegovoj kategoriji takmičilo ukupno 257 učesnika.
Osvajač trećeg mjesta na Evropskom prvenstvu u Sloveniji Dejan Papić za Pobjedu je govorio o igri, uspjesima, izazovima, planovima....
- Neki od njih su svjetska klasa, sa vrhunskim rezultatima u karijeri - naglasio je Papić komentarišući osvajanje medalje u Sloveniji. Napominje da je na Evropsko prvenstvo pošla ekipa od osam momaka (Darko Kalezić, Marko Mihailović, Nenad Miljanić, Siniša Lakićević, Raško Milićević, Nikola Milićević i Darko Bezmarević) s kojima je predstavljao Crnu Goru na turniru evropskih nacija, koje se održavalo posljednjeg dana Evropskog prvenstva.
Pored EDF-a koji je organizovao prvenstvo u pikadu, pojašnjava Papić, postoje i druge federacije i naglašava da se do velike scene dolazi na dva načina.
- Postoji više organizacija od kojih je svakako najveća i najkvalitetnija PDC
(Professional Darts Corporation). Jedan od načina je kroz Q school koji se održava svake godine u januaru, a zapravo su u pitanju kvalifikacije za dobijanje PDC tour karte, čime postajete profesionalni igrač pikada.
Drugi način su kvalifikacije za PDC Eurotour čime dobijate priliku da se pojavite na najvećoj sceni - kazao je Papić.
POdrška je uvijek tu, značila bi POmOć institucija
Komentarišući put do prvenstva Papić je za Pobjedu ispričao da nije od početka bilo lako ali da je, što se tiče savjeta vezanih za samu igru, imao veliku podršku.
- Najveća podrška u svakodnevnom radu mi je pikado zajednica Crne Gore, kao i moja porodica i prijatelji. Što se tiče sponzorstava, tek u zadnje dvije godine sam uspio da dođem do značajnih sredstava koji mi olakšavaju odlaske na takmičenja i trening - kazao je on i dodao da bi institucionalna i veća sponzorska pomoć značila kako njemu, tako i ostalim igračima pikada u Crnoj Gori - rekao je.
Govoreći i o počecima u ovoj igri, on kaže da je sve krenulo iz zabave i druženja u lokalnim
kafićima kada je prepoznao da je to nešto što mu se dopada i u čemu je dobar.
Želja da se izađe na svjetsku scenu
Odgovarajući na pitanja Pobjede, Papić nam je kazao da uzore vidi u svakom profesionalnom igraču, ali izdvojio bi bivšeg svjetskog prvaka Majkla Smita (Michael Smith) iz Engleske.
Kada je u pitanju motivacija, najviše bi volio da dovede Crnu Goru na svjetsku pikado scenu.
O svakodnevnim ritualima i malim koracima koji su potrebni da se dođe do velikog cilja, kazao je da se trudi da trenira dva do tri sata, makar pet puta nedjeljno, nezavisno od rasporeda takmičenja.
- Najviše treniram u privatnom prostoru koji smo moj prijatelj i ja opremili svime što je potrebno za adekvatno vježbanje. Što se tiče uslova u mom gradu korektni su, ali svakako da mogu biti bolji - rekao je Papić. Govoreći o planovima i ambicijama, kazao je da bi volio da se kvalifikuje za balkansku steel tip ligu, kao i da odbrani šampionsku titulu u Crnogorskoj pikado ligi.
šansa za PikadO u crnOj gOri Pikado scena u Crnoj Gori je u fazi uspona, kazao je Papić i dodao da, prije svega, postoji pikado liga koja ove godine
okuplja 90 učesnika iz svih krajeva države.
- Takođe, imamo Winner open koji se održava u Nikšiću dva puta godišnje, i postaje sve veći i jači turnir na kome gostuju pikado igrači sa cijelog Balkana. I da pomenem Gusinje open koji će se, počev od prvog turnira koji se odigrao ove godine u avgustu, tradicionalno održavati svake sljedeće - naveo je Papić. Dodao je da, za sada, postoje dva pikado kluba.
- Prvi je moj matični Winner klub iz Nikšića, a od skoro imamo i u Podgorici M Caffe pikado klub koji se razvija i ide u sjajnom pravcu. Svakako da imamo u planu osnivanje pikado saveza, ali potrebni su bolji uslovi i veća medijska pažnja - rekao je Papić. On smatra da je jedna od najbitnijih stvari za ovaj sport osnivanje i registrovanje više pikado klubova.
- To je jedan od osnovnih uslova za kreiranje pikado saveza. Svakako da bi i promocija u gradovima gdje se manje igra pikado doprinijela tome da se ovaj sport shvati ozbiljnije - kazao je Papić.
Na pitanje šta je poruka mladima koji žele da se oprobaju u pikadu ili nekom drugom sportu, Papić kaže: ,,Kako za ovaj sport tako i za svaki drugi, to podrazumijeva zdravu aktivnost, postizanje takmičarskog duha, druženje i osjećaj zajedništva.“ a. HadŽOvić
Piše: Marija IvanovIć-nIKIčevIć
Kada je Bob Dilan prešao na struju, svi su krenuli njegovim stopama. Svi su prihvatili električne instrumente, svi su se naprasno napržili na struju…
Svi osim Bila Lija. Najtraženiji „on demand“ basista šezdesetih godina prošlog vijeka, čovjek koji je bio sa Dilanom kada je 1961. prvi put kročio u studio i bez kojeg „Mr. Tambourine Man“ ili „It’s All Over Now, Baby Blue“ nikada ne bi bile iste pjesme – tada je ostao bez posla.
Sile nije bilo da Bil popusti; muzika je za njega bila religija. Nije bilo tih novaca zbog kojih bi pristao da postane ovca u sopstvenim očima.
IntegrItet I srce
Njegov najstariji sin, pokretni cirkus od filmskog prkosa i radosti Spajk Li, kojem će kasnije komponovati muziku za filmove „She’s Gotta Have It“ (1986), „School Daze“ (1988), „Do the Right Thing“ (1989) i „Mo’ Better Blues“ (1990), sve što je saznao o džezu naučio je od oca.
Tada je uvidio i nešto o čemu je tek decenijama kasnije govorio, da su muzičari samo loše plaćeni robovi. Za razliku od sportista i zabavljača. I oni su robovi, da se razumijemo, kaže Li, ali makar dobijaju dobru lovu.
Neđelja, 14. septembar 2025.
Spajk Li reinterpretira Kurosavin klasik i ponovo izvodi čuda sa Denzelom Vošingtonom
Da je Li ušao u džezersko-filmsku improvizaciju cijelim srcem, jasno je od prvog kadra. A Denzel ne da je njegov Džon Koltrejn, nego već može da napravi mjesto na polici za trećeg Oskara
Spajk je od oca naučio i još nešto: kako se čuva integritet. Poslije stvaranja sa Dilanom, Aretom Frenklin, Bili Holidej ili Djukom Elingtonom, mogao je Bil da svira što hoće i s kim hoće, ali birao je srcem i kičmom.
Preminuo je 2023. u 94. godini u svom Bruklinu, siguran da je uradio pravu stvar. I zahvalan na Spajkovoj mami i svojoj životnoj ljubavi Žaklin, koja je morala da radi od jutra do mraka da bi prehranila porodicu nakon što su svi, osim njega, prešli na struju. Spajk Li tvrdi da „Highest 2 Lowest“ nema autobiografskih elemenata, ali zbog sve te lavovski agresivne individualnosti koju je oduvijek emitovao (pa pogledajte mu, molim vas, samo te vrišteće autfite!), ali i strasti i integriteta koje je pokupio od oca – baš mu je teško vjerovati. I gotovo je nemoguće ne
Kultni „Malcolm X“ nikada ne bi bio završen da Liju, nakon što mu je studio svezao kesu i počeo da pršti oko minutaže, u finansijsku pomoć nijesu priskočili imućni članovi crne zajednice, od Majkla Džordana do Opre Vinfri. Čini se da to nikada nije zaboravio, te da sada i sam koristi svaku moguću priliku da podrži mlade nade crne kulture. Najsvježiji primjer je britan-
ska kantautorka Ajana Li (24), čija je pjesma „My Idols Lied to Me“ uspjela da dođe do Lija preko Instagrama. Tamo joj je i poslao poruku uz pitanje da li bi bila raspoložena da se vide. Našli su se već narednog dana, a nakon audicije častio ju je „džordanke“. Na koncu, ne samo što je zadužio Ajanu da napiše dvije pjesme za „Highest 2 Lowest“, nego joj je dao i kameo ulogu mlade
pročitati njegovu reinterpretaciju Kurosavinog crno-bijelog klasika „High and Low“ (1963) sa Toširo Mifuneom kao nesentimentalno i radosno ljubavno pismo Bilu, prvenstveno zbog džezerskog tona koji cijeli film prožima i oblikuje. To ćete osjetiti istog trena kada „Highest 2 Lowest“ pronađete i upalite na striming servisu Apple TV+, gdje je konačno sletio prošlog petka. Ne kao rimejk, nego kao reinterpretacija Kurosavinog proceduralca, što Li neumorno ponavlja još od 19. maja, kada je film u A24 produkciji, na njegov zahtjev i u čast 100 godina od rođenja Malkolma Iksa, dočekao svjetsku premijeru van takmičarske selekcije u Kanu.
Moralna dIleMa Li je Kurosavu upoznao; u radnoj sobi ima poster filma „High and Low“ sa njegovim potpisom i posvetom „To dear Spike“. Pod uticajem japanskog maestra i njegove inovativne naracije u remek-djelu „Rashomon“ (1950) režirao je i dugometražni debi „She’s Gotta Have It“ (1986). Dakle, nije spoj Kurosave i Lija nikakva egzotika, zbog čega i ostaje malo nejasno zašto toliko u intervjuima potencira da je dobio blagoslov od Akirine porodice i nastavlja da pravda svoj izbor (naravno, uz ofanzivni „zero fucks given“ stav) i pravo da petlja sa „High and Low“. Uostalom, i taj je film (labavo) zasnovan na romanu („King’s Ransom“, Evan Hanter, 1959), a scenario inspirisan najvećim rašomonom među režiserima, te prilagođen njujorškoj kulturi i ambijentu, godinama je kružio Holivudom. Tek nakon što je skript Alana Foksa stigao do Denzela Vošingtona – Li je mogao da počne.
Teško je povjerovati i to da Li
i Denzel, kojeg smatra najvećim živim glumcem (taman
muzičke nade Sule, koja u završnici dolazi na audiciju kod Vošingtonovog Dejvida Kinga. Pjesma nosi ime po nazivu filma, a koliko sumira glavne teme i radnju Lijevog trilera i Dejvidove potrage za izgubljenim sobom, toliko govori i o obeshrabrujućem iskustvu koje je mlada muzičarka doživjela praveći prve korake u industriji. Ako ćemo pravo, „Highest 2
kao što je to Kurosava mislio za Mifunea ili Skorseze za De Nira, a Kopola za Branda, je li), nijesu radili zajedno skoro 20 godina, još od trilera „Inside Man“ (2006). „Highest 2 Lowest“ peta je njihova saradnja, a odlično znamo da je svaka bila posebna. „Mo’ Better Blues“ (1990) i „He Got Game“ (1998) svakako, ali „Malcolm X“ (1992) ipak je priča za sebe. Koliko je „Highest 2 Lowest“ zapravo drugačiji od Kurosavinog djela možda dovoljno govori i to što Vošington uopšte nije pogledao original. Ono što ga je, pak, privuklo u scenariju bila je ta moralna dilema koja pulsira u srži i Akirine
Lowest“ i nije neko muzičko čudo, ali Ajani jeste otvorilo priliku da demonstrira impresivnu glaščinu i ne tako mali komad harizme. Stoga, bilo bi lijepo kad bi joj i pjesma i film poslužili kao odskočna daska karijere. Da je pažnju i te kako zaslužila, Ajana je čak i više pokazala reinterpretacijom druge pjesme koju joj je naručio Li. Nenormalan kakav jeste, Spajk joj je poslao „Prisencolinesinainciusol“ Adrijana Ćelentana! Pjesma puna ciljanih besmislica, koju je italijanski kantautor napisao ne bi li dočarao kako engleski jezik zvuči ljudima van tog govornog područja, otpravljena joj je kako bi se poigrala sa melodijom i napisala novi, razumije se, logičan i smislen tekst. Kao rezultat dobili smo „Prisencolin (American Joint)“, pravu muzičku poslasticu koja se perfektno uklopila u nepredvidljivi soundtrack i priču filma.
i Foksove priče, ovdje dodatno prilagođene njujorškom okruženju i svijetu američke muzičke industrije. Zbog tog ambijenta Denzel je i znao da je Li pravi čovjek za režiju, a Spajk je pristao na neviđeno, čim mu se javio sa prijedlogom. Tek kasnije uzeo je da popunjava scenario ličnim fascinacijama, od stilizovane dvojke u nazivu (nego što nego omaž bratini Princu!), preko rekvizite i izbora pjesama, do (nimalo) očekivanih stilskih vrtutmi.
Majls I Koltrejn
Džez će vam svakako biti prva asocijacija čim u film uronite, pa i ako prije toga ne pročitate nijedan Lijev intervju o „Highest 2 Lowest“. Toliko je ćudljiv, distorzičan, divalj i nepredvidljiv njegov film, da zaista liči na neki američki (ili japanski?) standard provučen kroz prste lucidnog džez muzičara.
Neđelja, 14. septembar 2025.
To je Liju i bilo na umu – da Kurosavu „prepjeva“ i reinterpretira na način na koji je Džon Koltrejn to uradio sa „My Favourite Things“ ili Majls Dejvis sa „My Funny Valentine“. Dobro poznata melodija, ali posuta roštiljskim sosom i dodatno začinjena, to je „Highest 2 Lowest“. Možda se, zapravo, Li toliko i pravda što se latio „High and Low“; možda zaista postoje filmofili dovoljno ludi da pomisle da je „morao“ da prepiše mnogo više stvari od Kurosave, iako se radnja nove priče odvija u modernom Njujorku, a ne u poslijeratnom Japanu. Ipak, to ne bi trebalo da bude Lijev, nego njihov problem. I ta vrsta komentara fakat mnogo više govori o elitizmu u percepciji umjetnosti nego o kvalitetu reinterpretacije.
Bilo kako bilo, Li je o snimanju rekao vrlo interesantnu stvar koja bi, pak, zvučala nepodnošljivo prepotentno da ju je izgovorio bilo ko drugi.
„Dok smo radili na ovom filmu, Denzel je bio Koltrejn, a ja sam bio Majls.“ Pa kažite poslije da nije najveći prč sa druge strane Atlantika, braćo i sestre!
„Highest 2 Lowest“ ipak je film sa previše mana; teško da biste stvarno mogli da kažete da Li tu kida i objašnjava neke stvari kao Majls Dejvis. No, da je ušao u džezersko-filmsku improvizaciju sa srcem i cojones, jasno je od prvog kadra. A Denzel ne da je Koltrejn, nego već može da napravi mjesto na polici za trećeg Oskara… Pobrkani lončići
Nego, o čemu se u filmu radi? Dok slušamo pjesmu „Oh, What a Beautiful Mornin“ iz mjuzikla „Oklahoma!“ (Fred Zineman, 1943), koji je Li ko zna koliko puta pogledao sa mamom, kamera plovi i lovi staklene džinove Njujorka polako se približavajući jednom od oblakodera. Tu, na terasi, vidimo muzičkog mogula Dejvida Kinga (Vošington) i slušamo kako nekome preko telefona objašnjava kako ta neka odluka koju je donio nije rizik – nego šansa za preporod. Za novo rođenje i početak. Već tu vam se brk smije, jer znate da Li tu, kroz Dejvida, pomalo govori i o samom filmu i pristupu Kurosavi. I jasno vam je zbog čega je počeo priču iz vazduha i uz prikaz skupocjene kuće čovjeka koji je napravio više od 50 Gremi dobitnika. I za kojeg se priča da i dalje, decenijama nakon što je osnovao produkcijsku kuću „Stackin’ Hits Records“, ima „najbolje uši u biznisu“. Moralo je sa visine, jer se kruna Dejvida Kinga upravo ljulja. I velike su šanse da će pasti ako
donese pogrešnu odluku u vezi sa prodajom firme u koju je uložio cijeli život. Dejvidove razgovore sa suprugom Pem (Ilfaneš Hadera) o prodaji ili eventualnom otkupljivanju dionica firme od partnera brzo prekida nenaslutiva muka. Njihov sin jedinac Trej (Obri Džozef) je kidnapovan, a misteriozni otmičar traži mu 17,5 miliona da bi ga pustio kući. Dejvid odmah pristaje, ali ipak je došlo do zamjene. Otmičar je pobrkao lončiće i kod sebe nema Treja, nego njegovog najboljeg prijatelja Kajla (Ilajdža Rajt). Inače, sina Dejvidovog šofera Pola Kristofera (Džefri Rajt). Detektivski trojac (Džon Daglas Tompson, Din Vinters i LeŠanz) želi da zna da li Dejvidova odluka ostaje ista, a malo je reći da to da plati otkupninu, iako nije u pitanju njegovog dijete, smrznut od očinskog straha očekuje i Pol. Ipak, gospodin King se nećka, vaga, preispituje, mjeri… Nije Dejvid pretjerano zagrijan za ideju da prospe i firmu i životnu ušteđevinu zbog „nekakve otmičarove greške“. Ipak, što bi rekla njegova porodica i prijatelji; što bi mislila javnost? Da li bi ga razapeli i otkazali preko društvenih mreža? Ili bi se i takav čin sebičnosti i pucanja u predjelu prepona zaboravio čim bi naletjela neka druga tema?
reP sučel javanje
Ta moralna dilema glavni je pokretač prve polovine filma za čije su najbolje djelove, najdublje tišine i najgorče riječi zaduženi Vošington i Rajt, Dejvid i Pol, kraljević i prosjak, gospodar i rob. Oba glumca briljiraju, a uspijevaju i da izvuku mnogo iz prilično neujednačenog ansambla, čija je najslabija karika zasigurno Hadera, pretanka u roli zabrinute supruge i majke. Ni glumci zaduženi za trio detektiva nijesu previše jasni, ali sigurno im nijesu pomogle replike koje se većinom svode na objašnjavanje i crtanje zapleta. Opet, kad Denzel pusti kandže, sve postaje nebitno, a jedan od ultimativnih dokaza je scena razgovora njegovog Dejvida sa sinom.
Kurosava je možda glavni, ali ne i jedini velikan svjetske kinematografije koji u „Highest 2 Lowest“ dobija omaž od Lija. Spajk će se, između ostalih, nakloniti i Stenliju Krameru i „The Defiant Ones“ (1958), ali i Eliji Kazanu i „On the Waterfront“ (1954). Njujorških dokova sa Marlonom Brandom sjetiće se svi sinefili čim čuju posljednju rečenicu koju izgovara Vošingtonov Dejvid: „Let’s get to work.“
Ipak, najvažniju filmsku referencu u „Highest 2 Lowest“ valja potražiti u sceni koja je Lijev lični favorit. Riječ je o potjeri od Bruklina do Bronksa, koja slijedi nakon što predaja crne torbe „Air Jordan“ sa „tričavih“ 17,5
miliona švajcarskih franaka – pođe po zlu. Tačka odakle Dejvid King kreće jeste stanica podzemne željeznice odakle je krenula i kultna potjera u Fridkinovom klasiku „The French Connection“ (1971), ali i gdje je tinejdžer Li svakog radnog dana hvatao prevoz do srednje škole. Spajk je prije paljenja kamere čak rekao Dinu Vitersu koji igra jednog od detektiva: „Zaboravi na sve ostalo –ti si sada Džin Hekman.“ Kurosavin film i dan-danas se smatra remek-djelom proceduralnog trilera većinom i zbog tog prelaza iz drame u čijem je centru teška moralna dilema u punokrvnu uličnu potjeru i lov mačke i miša. I kod Lija je
osjetna ta vrsta „šaltanja“, ali njegova potjera do stadiona njujorških Jenkija, koja počinje u podzemnoj punoj navijača koji iz petnih žila psuju protivnički tim bostonskih Red Soksa, bitno je drugačija od originala. Nije rimejk, nego baš reinterpretacija. I prije svega (i svakog omaža) najprije je bučni, drčni i neumoljivi „a Spike Lee joint“. Tu potjeru Li nije iskoristio samo da podigne tenziju i pokaže da otmičar sa kojim Dejvid King ima posla baš i nije tip bez mozga, nego i da ispiše ljubavno pismo Njujorku. I da svoj grad zagrli prikazujući ga u najluđem izdanju.
Navijači Jenkija, stoga, male su mace spram ludila koje čeka unezvijerenog Dejvida
Tu negdje postaje jasno da je „Highest 2 Lowest“ i film ne samo o užasavajućoj moralnoj dilemi, nego i o još strašnijem generacijskom i kulturološkom jazu. O očevima i sinovima; o razočaranim muzičkim mogulima i mladim nadama; o umjetnosti i vještačkoj inteligenciji; o biti prisutan i biti na telefonu… I o budućnosti koju sve više oblikuje AI i toj analognoj, često preromantizovanoj prošlosti u kojoj su multimi-
lijarderi iz muzičkog biznisa poput Dejvida bili samo klinci sa slušalicama u ušima – apsolutno zaljubljeni u muziku. Što se same muzike tiče, svašta na soundtrack uspijeva da posloži Li. I originalne kompozicije Haurada Dresina, i Džejmsa Brauna (jednos srce za „The Payback!“), i škotski Fergus McCreadie Trio, i mladu muzičku nadu Ajanu Li, pa čak i obradu trabunjavog hita Adrijana Ćelentana!
sa torbom punom love, a sve što se na ekranu događa, uključujući i prolijetanje kroz ulični koncert Edija Palmijerija i njegovog
Salsa orkestra na Dan portorikanske parade, savršeno prikazuje kakofoniju grada koji nikada ne spava.
Ta buka, to ludilo, ta raznovrsnost svih i svakakvih kultura na jednom mjestu, taj vječiti sudar različitosti –starog i mladog, bogatog i siromašnog, radosnog i toksičnog, prelijepog i preružnog - to je ono što Njujork čini Njujorkom, ako pitate Lija. I to je ono zbog čega se tipovi poput njega nikada neće izmiriti sa Trampom, niti će pristati da ćute dok bit njihovog grada i zemlje ubijaju.
Za reperski dio, pak, ispao je zadužen A$AP Rocky, veliki prč iz Harlema naširoko poznat i kao Rijanin muž. I ne samo što je za Lija dvije pjesme spakovao, nego je uletio i kao antagonista Jang Felon. Nevjerovali ili da, nije se smrznuo pred Vošingtonom. Štoviše, kada je GOAT stao ispred njega, A$AP Rocky uspio je da mu parira, ne bi li zajedno izvukli jednu od najupečatljivijih scena i sučeljavanja na filmu. Šizofreni izbori
Svi ti „šizofreni“ muzički izbori, pa i navijanje muzike do daske i do te mjere da ne možete čuti dijaloge, pa i montaža puna „gličeva“ i „distorzija“ Lijevog „kućnog“ saradnika Barija Brauna, pa i način na koji pojedini glumci „iskaču iz šina“ – sve to samo doprinosi utisku da je „Highest 2 Lowest“ zaista džez verzija obožavanog filmskog standarda. I naravno, da je Spajk Li sigurna luka za „crnu izvrsnost“ i mlade nade afroameričke kulture. Sada možda i više nego ikada, sa potrampljenom američkom i, nažalost, globalnom realnošću – jasno je koliki je anđeo čuvar crne zajednice Spajk Li.
Bio je takav i ranije, naravno, nema tog filma u koji je prste upleo, a da nije slavio svoje idole, od Malkolma Iksa, preko Brauna, Arete, Princa i Kvinsija Džonsa, do Majkla Džordana i Žan-Mišel Baskijata. Ipak, čak i ako te i takve omaže i mala ljubavna pisma očekujete, ne možete da ne uživate u scenografiji njegovog novog filma. Kuća i kancelarija Dejvida Kinga praktično su napravljeni od replika slika, postera i fotografija koje Li zaista ima u svom domu. Važi, strašna mu je ta priča da „Highest 2 Lowest“ nema autobiografskog… Li tvrdi da nikad nije, kao njegov filmski lik Dejvid King, izgubio kreativnu iskru, damar, ljubav, radoznalost, želju da gleda i stvara filmove. I, ako je to tačno, prelijepo je. Sa „Highest 2 Lowest“ svakako jeste pokazao da jeste ostao svoj, ali i da ima volje i želje da se mijenja i istražuje. Uprkos svim čudnjikavostima, ovaj film ipak naslućuje neku drugačiju i zreliju fazu karijere koja se, kao po pravilu, događa većini filmskih velikana kada pređu određene godine i svi misle da su već rekli to što su imali, a oni samo razmišljaju o novom filmu. Mnogo su puta o tom osjećaju govorili i Kurosava i Skorseze. Hoće li Spajk Li nastaviti da snima? Odgovor valja potražiti u jednoj od replika Dejvida Kinga. „Is Al Green? Is Barry White? Is James Brown?“ Da li je papa katolik, što bi rekao i sami Spajk. Pa naravno da hoće, dok god bude mogao, stvarati i konstantno nam ponavljati one lekcije o integritetu iz „Do the Right Thing“. One odjekuju i u svim ostalim njegovim filmovima, i u onim naočarima sa debelim okvirima i papagajski-blještavim odijelima, i u košuljama sašivenim od Kurosavinih kadrova ili minijaturnih logoa sa Majklom Džordanom zakačenim za obruč… Spajk Li je jednostavno to –ljubav i otpor. Živjela ljubav, živio otpor, živio Spajk Li!
Neđelja, 14. septembar
Netfliksova gerijatrijska krimi-misterija „The Thursday Murder Club“ inspirisana Agatom Kristi
Učtiv – to je ključna riječ koja opisuje Kolambusov novi projekat, od skripta i režije, do produkcije i glume. Njegova detektivska pompa više liči na prerazvučenu pilot epizodu starinske TV serije nego na pravi film
Piše: marija ivanović-nikičević
Ako pažljivo ne pročitate opis proizvoda sa Temua, lako vam se može dogoditi situacija u koju je upala tetka jedne drugarice. U potrazi za povoljnom baštenskom stolicom, naišla je na jednu prilično, čak i sumnjivo jeftinu. Ipak, poručila ju je i petanestak dana kasnije imala je što da vidi. Dostavljač joj je donio paketić u kojem jeste bila stolica koju je naručila – ali na fotografiji. Jadna nije primijetila da joj je u opisu željene sjedaljke na Temuu pisalo „2D“… U sličnom čudu i razočaranju kao tetka naći ćete se i ako na Netfliksu odaberete novu krimi-misteriju „The Thursday Murder Club“.
Džaba režija Krisa Kolambusa, produkcija Stivena Spilberga, scenario zasnovan na hit romanu Ričarda Osmana… Džaba i inspiracija gospođicom Marpl, čuvenom gerijatrijskom detektivkom Agate Kristi, pa i formulom uspjeha tematski sličnih projekata poput „Only Murders in the Building“. Svaki je element filma „The Thursday Murder Club“ – 2D, čak i megaiskusni glumački ansambl. Ni giganti poput Helen Miren, Pirsa Brosnana, Bena Kingzlija i Silija Imri nijesu mogli da učine ništa sa ravnom linijom od filma.
Radoznali tRio
Priča vodi u Coopers Chase, fiktivno gerijatrijsko selo u blizini Londona, gdje nas u domu za starije osobe čeka neobičan trojac. Elizabet (Miren) je bivša agentkinja MI6, a penzionisana su i njena „braća po oružju“ – psihijatar Ibrahim (Kingzli) i vođa radničkog sindikata Ron (Brosnan). Sobu, koju korisnici doma koriste za slaganje puzli ili igranje jamba, njih troje rabe za rješavanje neriješenih ubistava. Materijal za lupu dobijaju od još jedne dame sa gerijatrije, penzionisane detektivke Peni (Suzan Kirbi), koja im je pomagala u obavljanju istrage dok je šlog nije prikovao za krevet. U trenutku kada se suočavaju sa najkomplikovanijim slučajem do sada, u dom pristiže penzionisana medicinska sestra Džojs (Imri). Uvjerena da njeno znanje može biti od koristi, trojac je odmah vrbuje. No, slučaj na koji su bacili oko brzo biva ostavljen po strani. Njihova pažnja preusmjerava se na niz leševa koji počinju da se pojavljuju na-
kon što suvlasnik doma Toni (Džof Bel ponovo jaše sa Miren i Brosnanom nakon sjajne krimi-serije „MobLand“) saopšti da će uskoro morati da proda zemlju na kojoj se dom za stare nalazi, a samim tim i da ih liši krova nad glavom i korišćenja dosadašnjih usluga.
Dok novopečeni četverac ne provali ko i što stoji iza mnogo šire zavjere koja se valja iza brda, ekranom paradiraju neki od najboljih glumaca našeg vremena, od Dejvida Tenanta u ulozi zloćkastog drugog suvlasnika Ijana Ventama, preko Džonatana Prajsa u roli Elizabetinog supruga s Alchajmerom, do Ričarda E. Granta, još jednom zaduženog za pravu mutljavinu od lika. Ni mlađi i manji majstori glumačke igre poput Naomi Aki (zadužena za klišeiziranu policajku Donu) ili Toma Elisa (zvijezda „Lucifera“ igra Ronovog sina Džejsona) nijesu za baciti, ali ni zasebno ni skupa ne tvore likove i priču koja pije vodu.
nedjeljna koma
Ključni problem filma je scenario koji su na prvom dijelu Osmanovog krimi-serijala napisale Kati Brand i Suzan Hitkot. Inače, kada je čuo da će jedan od producenata biti Spilberg, pisac je izjavio da apsolutno nema potrebe da se uključuje u adaptaciju. Što bi se plekao u posao, kazao je tada za medije, čovjeku koji je napravio „E.T. the Extra-Terrestrial“ (1982)… pa valjda je Spilberg dokazao da umije da napravi film. Da ga je režirao, možda bi „The Thursday Murder Club“ bio bolji i/li drugačiji, ali sudeći po krajnjem rezultatu – Osmanova procjena bila je kranje optimistična. Ne samo što se tokom procesa prenošenja na ekran izgubila razigranost
njegovog romana, nego ju je Kolambus dodatno umrtvio previše „učtivim“ pristupom vrlo potentnoj temi. Učtiv – to je ključna riječ koja opisuje „The Thursday Murder Club“, od skripta i režije, do scenografije i glume. Kao whodunnit, film je apsolutno nezanimljiv. Više liči na prerazvučenu pilot epizodu starinske TV serije nego na zaseban, pravi film ili na obećavajući početak vrijedne filmske franšize. Recimo, eto, da bi vam bio sasvim okej za gledanje sa familijom nakon obilnog nedjeljnog ručka, kad ne možete da mrdnete ni rukicom ni nogicom od stomaka komiranog hranom. I to ne sada, nego u doba kad ste bili djeca, kad su se krimići ovog kova najviše i vrtjeli po televizijama.
Nijedna tema koju film pokreće (a čačka ih prilično mnogo) nije promišljena. „The Thursday Murder Club“ načinje razgovor o starijim osobama, ej-
džizmu, bolesti i usamljenosti, pa i o kapitalizmu, džentrifikaciji, imigrantima, nasilju nad ženama i asistiranoj smrti. Nažalost, ne samo što ne servira ni iole pronicljiv komentar, nego čak ne uspijeva da emotivno dotakne.
Što se emocija tiče, Kolambus definitivno najviše polaže u odnos Elizabet i Stivena čiju ljubav polako nagriza napredovanje demencije. Da ih ne igraju Miren i Prajs, istinski majstori zanata, vjerovatno biste se osjetili i uvrijeđeno ovako površnim tretmanom Alchajmera. Previše je potcjenjivački Kolambusov odnos prema starijim osobama i u tom i u svakom pogledu u ovom filmu.
zalutali Bond
Tačno je - glavni likovi ove krimi-misterije nijesu stereotipi i karikature. Nažalost, nijesu ni mnogo više. Dvoje oskarovaca (Miren i Kingzli) i dva za
Oskara nominovana glumca (Prajs i Grant) ovdje mjesečare; ovakve role mogu da igraju i sa povezom preko očiju i sa rukama svezanim iza leđa. Isto važi i za britansku legendu Imri, ali i za dežurnog đavola Tenanta, od čije energije zavibrira svaki kadar u kojem se pojavi, ali koji time pravi filmu medvjeđu uslugu. Čovjek, naprosto, pojede svakoga u kadru. Najgori dio podjele, pak, zapao je Brosnana. Jedan od najvoljenijih agenata 007 sve vrijeme štrči. Neka, vala, ima 72 godine – nema tog režisera koji bi mogao da vas uvjeri da mu je mjesto u staračkom domu. Brosnan bi i sad komotno mogao da odigra Bonda; kakvo crno slaganje slagalica i gerijatrija… Sa jedva skiciranim likovima i skriptom, teško da je „The Thursday Murder Club“ kroz rješavanje niza ubistava mogao da kaže išta važno o kompleksnostima i kontradikcijama ljudske prirode, što nije bila rijetkost sa gospođicom Marpl kroz 12 romana i više od 30 priča koje je napisala Kristi. Jedino oružje čuvene dame bio je razgovor. Intuicija, socijalna i emocionalna inteligencija omogućili su gospođici Marpl da riješi mnoge naizgled nerješive misterije, te da se upiše u istoriju kao jedna od detektivki iz koje će decenijama, još od 1927. i djela „The Tuesday Night Club“ (kapirate?), inspiraciju crpiti krimi-autori.
Srca naših glavnih junaka možda jesu poštena i na mje-
stu; kefala im rade kao gospođici Marpl, ali kreatori njihove filmske priče nijesu pronašli način da ih učine intrigantnim. Da ovakve priče mogu i moraju mnogo bolje (najprije zbog ejdžizma o kojem se vrlo malo govori) pokazali su upravo hitovi poput „Only Murders in the Building“.
PRazni celofan Opet, ova serija čak i nije najbolji primjer obračuna sa stereotipizacijom, ignorisanjem i „otpisivanjem“ starijih osoba. Svi koji su gledali „The Kominsky Method“ ili „Grace and Frankie“ na tom istom Netfliksu - znaju sa koliko se pameti i srca mogu plesati priče o starcima. E, tamo su velike zvijezde – Majkl Daglas i Alan Arkin, te Lili Tomlin i Džejn Fonda – zaista dobile dobar materijal da pokažu što umiju. Miren i ekipa o tome samo mogu da sanjaju u „The Thursday Murder Club“. Nije Kolambusov film nimalo nalik jeftinim projektima u fazonu „bez starca nema udarca“, gdje giganti poput Roberta De Nira izgledaju kao da su izgubili opkladu, pa su morali da pristanu da se brukaju i igraju u nečemu što liči na filmsku ili televizijsku vijagru. Ipak, njegovi likovi i priča toliko su bezlični, da baš nema što da traži u doba krimi-hitova kakva je franšiza „Knives Out“, pa i brundanja cijelog medijskog ekosistema zasnovanog na fiktivnim i true crime filmovima, serijama, podkastima, knjigama. Šteta je što je tako, najviše zbog glumaca, ali i zbog ogromastične love usute u istinski raskošnu produkciju. „The Thursday Murder Club“ spolja zaista izgleda kao bombon, sa sve prelijepim engleskim zamkom, smaragdnim brdašcima i vrtovima, mirsnim i sočnim kolačima… No, ispod tog divnog celofana skriva se ipak umotani kamenčić umjesto prave poslastice. Mogao je „The Thursday Murder Club“ biti film koji pruža onu vrstu jednostavnog zadovoljstva, čilosti i miline koja može da stigne samo od nečega slatkog, a totalno nepretencioznog. Nažalost, scenaristkinje i režiser pogubili su se u želji i da parodiraju i da osvježe žanr, ali i da kažu nešto lijepo u vezi sa nekim divnim starcima i njihovom nepobjedivom damaru da žive i onda kada svi misle da im je došlo vrijeme za „ispis“. Zbog toga se uz ovaj film nećete ni zabaviti, ni raznježiti, niti zamisliti. Njegove silne reference kako na „kolege“ među krimi-filmovima i serijama, tako i na kultne projekte glavnih glumaca – većinom će vam promaći. Čak i ako ih ulovite, neće vam biti neki trip, jer i nijesu tolika fora.
Podgoričke rukometašice danas (16h) u Norveškoj sa Storhamarom jure bodove u 2. kolu
PODGORICA - Rukometašice OTP Group Budućnosti imaće danas od 16 sati u Norveškoj dobru priliku da osvoje prve gostujuće bodove.
Rival je Storhamar i utisak je jedna od ekipa sa kojom će ,,plave“ voditi borbu za mjesto koje vodi u osminu finala Lige šampiona. A cilj je, svakako, da se prezimi u eliti, pa eto šansa da se sa bodovima ,,plave“ napune pozitivnom energijom i sa više samopouzdanja dočekaju naredni protivnici. Nažalost, dobra šansa da se na startu jubilarnog 30. učešća u Ligi šampiona osvoje bodovi, propuštena je prošle sedmice protiv Debrecina. Dobar ritam većim dijelom meča, osim u finišu kada je tim Bojane Popović posustao, nije donio toliko željeni trijumf, a na popravni naše šampionke neće morati dugo da čekaju. Tim prije jer norveška ekipa na papiru nema veći kvalitet, ali kako igra po skandinavskom sistemu, jasno je da će naše đevojke, prije svega u odbrani, čekati težak zadatak. I ne samo u defanzivi, već u napadu gdje moraju sa mnogo više odlučnosti da šutiraju i čuvaju loptu jer Storhamar je trkačka ekipa koja se ,,hrani“ lakim golovima.
- Izvukle smo pouke iz prvog meča u kojem smo bile blizu da osvojimo bodove. Ali, šta je tu je, zaboravljamo poraz i okrećemo se današnjem protivniku sa kojim dugo nijesmo igrali. Oni su dosta mijenjali, oslanjaju se na bekove šutere,
„PLAVE SE NADAJU DOBROM ISHODU: Tanja Ivanović
Oba tima su u nizu od šest utakmica bez pobjede u Ligi šampiona, uzimajući u obzir i prošlu sezonu. Storhamar je zabilježio šest poraza zaredom, dok je Budućnost uspjela da remizira dva puta. Naša ekipa slavila je u oba prethodna duela LŠ (24:23 i 27:25) u sezoni 2022/23. Rivali su se sastali i u četvrtfinalu Kupa pobjednika kupova 2009/10, kada je Budućnost prošla dalje. Kod kuće su ,,plave“ pobijedile 35:20, nakon poraza 28:22 u Norveškoj.
strankinje su u sastavu
Storhamara, Budućnost je sa četiri krenula u sezonu
tako da će biti izazovno igrati sa njima. Jako se radujemo i jedva čekam početak meča - kazala je Tanja Ivanović Napomenula je ljevoruka igračica da je Budućnost prošle godine prilično dobro igrala u gostima.
- Nadam se da ćemo i u ovoj sezoni tako nastaviti. Samo da odigramo smireno i disciplinovano.
Negdje pred start Lige šampiona, odnosno kada su bile poznate grupe, moglo se pretpostaviti da će ,,plave“, a šest najboljih timova idu dalje, voditi borbu oko plasmana u naredni krug sa današnjim rivalom i Debrecinom.
- Može se tako kazati, ali nikad se ne zna - sport je živa igra i sve lako može da se promijeni. Idemo meč po meč i vidjećemo šta će se dešavati u na-
Rezultati
GRUPA A
Debrecin-Bistrica 33:34
Mec-Borusija 38:29
Đer-Esbjerg 31:30
Danas
16.00 – Storhamar-Budućnost
GRUPA B
Sola-Brest 24:26
Danas
14.00 - Krim-Podravka 16.00 – Odenze-Ikast 16.00 – Bukurešt-FTC
- Radujemo se prvoj domaćoj utakmici u Ligi šampiona. Budućnost je tim koji ima mnogo iskustva u ovom takmičenju. Očekujemo tešku utakmicu i neke taktičke elemente koji bi mogli biti odlučujući. Moramo se dobro pripremiti i zaista žrtvovati sve za 60 minuta - poručio je Kenet Gabrijelsen, trener Storhamara.
rednom periodu.
Vrlo dobar učinak sa krila imale su naše rukometašice u porazu od Debrecina, vidjela se želja bekova da igraju sa Ivanom Godeč, ali udarna linija može još bolje. Mada i u toj rotaciji Popović šansu nije dala Nikolini Marković na srednjem beku i dešnjakinji Eleni Mitrović. Možda dobiju minutažu u Norveškoj, a svakako da će Budućnost biti ojačana kada se potpuno oporavi Nina Ramusović Doduše Popović je kazala nakon premijere da je njena ekipa fizički izgubila utakmicu. Upravo zbog toga i zbog načina na koji igra Storhamar, mogla bi rotacija da odigra važnu ulogu.
- Mislim da je na premijerni poraz uticalo neko naše neiskustvo, jer smo u 41. minutu
,,Ajkule“ na Evropskom prvenstvu u grupi sa Mađarskom, Francuskom i Maltom
PODGORICA - Vaterpolo reprezentacija Crne Gore na Evropskom prvenstvu naredne godine u Beogradu (od 10. do 25. januara) igraće u grupi A sa Mađarskom, Francuskom i Maltom. Put do polufinala i borbe za medalju biće možda i najteži, jer će se najbolje tri ekipe iz ove grupe ukrstiti sa reprezentacijama iz C grupe, gdje su Španija, Srbija, Holandija i Izrael. - Zanimljiv žrijeb, saznali smo da se spajaju A i C grupa, samim tim put je izuzetno težak jer se kasnije spajamo sa grupom gdje su Srbija, Španija i Holandija. Po novom sistemu takmičenja vidjećemo kako će da bude, ali, stvarno, u suštini svaka utakmica, što se kaže, biće „na ,nož“. Odnosno, moraćemo da damo maksimum da bismo bili među prve četiri ekipe koje igraju polufinale. Jer, ovo
je takmičenje gdje četvrtfinale više ne postoji – kazao je selektor Dejan Savić Žrijebom su poznati sastavi ostalih grupa. U B grupi su Slovenija, Grčka, Hrvatska, Gruzija, u grupi C nastupaće Španija, Srbija, Holandija i Izrael, dok su u D grupi Turska, Rumunija, Italija i Slovačka. Uoči žrijeba određen je sastav šešira, a Crna Gora je na osnovu plasmana bila svrstana u drugi šešir. Najbolje tri selekcije iz sve četiri grupe EP plasiraće se u drugu fazu, u kojoj će se formirati dvije grupe sa po šest selekcija. Bodovi iz prve runde prenose se u narednu. Nakon tri nove utakmice, dvije prvoplasirane reprezentacije nastaviće borbe za medalju, dok će se ostale boriti za plasman od petog do 12. mjesta. A. M.
Draško Brguljan smatra da je Primorac na pravom putu da u ovoj sezoni igra dobar vaterpolo Cilj je plasman u Ligu šampiona
vodili tri gola razlike. Ali, takvi rivali, kao što je Debrecin, kažnjavaju tehničke greške i promašene zicere. Moraćemo puno bolje u tim segmentima, a kada je rezultat egal, prije svega da se opustimo, igramo slobodno, a ne stegnuto - jasna je Godeč. Cilj nije da se uđe u ritam norveške ekipe.
- To je tipična skandinavska ekipa - fizički jaka i dobri su trkači. Bekovi su dobri u šutevima sa devet metara tako da moramo sve ovo da zaustavimo. Čeka nas ozbiljan protivnik, a naša odbrana ponovo će biti na ispitu. Kao svakog rivala i današnjeg smo analizirali, a u dogovoru sa golmankama, očekujem dobar meč i možemo da osvojimo bodove – poručila je pivotkinja podgoričke ekipe. A. MARKOVIĆ
PODGORICA - Primorac je na pravom putu da u ovoj sezoni igra dobar vaterpolo i dođe do primarnog cilja, a to je da se kvalifikuje, kroz kvalifikacioni turnir, u grupnu fazu Lige šampiona. Ovako razmišlja Draško Brguljan, nakon pobjede (13:10) nad Radničkim iz Kragujevca u Kotoru.
Vicešampion Crne Gore u seriji je kontrolnih utakmica. Poslije turnira u Beogradu, na kojem su upisali pobjede protiv Partizana i Jadrana M:tel i poraze od Novog Beograda i Šapca, pokazali su prije dva dana visok nivo igre protiv renomiranog protivnika. - Nova ekipa, novi trener... Mislim da smo dobro radili prethodni period i da smo spremni za kvalifikacioni turnir Lige šampiona koji je za nas najvažniji. Bitno nam je da se kvalifikujemo iz grupe koja nije preteška i u kojoj sa svima možemo da igramo. Vidim šansu da budemo među prva dva tima - istakao je Brguljan.
Kapiten kotorske ekipe zadovoljan je partijama na turniru u Beogradu. - Bilo je promjenljivo i vidio se veliki umor. Ali, vidjelo se i da smo dosta stvari popravili u igri. Ekipa je napredovala i igra brže nego ranije. Nije mala stvar pobijediti klasu od ekipe kakav je Radnički. - Dobili smo vrh ekipu. Bez obzira što je bio prijateljski meč - bez tenzija, ipak je lijepo pobijediti ekipu sa takvim asovima. Mislim da možemo dobro da igramo, pojačali smo se, posebno na poziciji golmana, koja je prošle sezone bila malo problematična. Dimitrije Rističević je ozbiljan golman - kazao je Brguljan. Upravo je Rističević na turniru u Beogradu dobio priznanje za najboljeg golmana. Brguljan je na kraju razgovora istakao da je rad sa novim trenerom iz Grčke zahtjevan. - Puno se trenira, a lično mislim da smo na dobrom putu da ostvarimo, prije svega ono najvažnije, plasman u Ligu šampiona. A.M.
PODGORICA - Mark Markes pao je u šestom krugu, a Marko Beceki obradovao je navijače trijumfom u sprintu na Velikoj nagradi San Marina.
Vozač Aprilje trijumfovao je u vremenu 19:52,96, a iza njega završio je Markov brat - Aleks sa sekundom zaostatka za italijanskim vozačem. Fabio Di Đanantonio (zaostao je dvije i po sekunde) bio je treći.
Franko Morbideli i Pedro Akosta završili su iza vodećih, a ispred Fermina Aldegera, Luke Marinia, Horhe Martina, Raula Fernandeza i Enea Bastijaninia Frančesko Banjaja završio je na poziciji 13, a vozači od kojih se očekivalo više, kao što su Fabio Kvartararo i Bred Bajnder, trku nijesu završili. Beceki je i danas (14h) favorit u glavnoj trci, jer je pred sprint osigurao pol poziciju. A. M.
Dobra forma crnogorskog reprezentativca
Vihoru osam medalja u Sarajevu
PODGORICA - Takmičari podgoričkog Atletskog kluba osoba sa invaliditetom
Vihor sa osam medalja, kao trećeplasirani u generalnom plasmanu, završili su nastup na tradicionalnom atletskom mitingu u Sarajevu. Crnogorski paraatletičari osvojili su četiri zlatne i po dvije srebrne i bronzane medalje. U kategoriji F56, Jasminko No-
kić je bio zlatni u bacanju kugle, diska i koplja, dok je Nedžad Pepić u kategoriji F54 trijumfovao u bacanju diska. Pepić je osvojio i dvije srebrne medalje u trkama kolica na 100 i 200 metara. Uspješan nastup, sa dva bonzana odličja, kompletirao je Mersad Murić u kategoriji F53, u bacanju kugle i koplja. Bilans medalja mogao je biti značajno bolji da organizator
PODGORICA – Osim što će osvojiti titulu, Njemačka ili Turska će nakon večerašnjeg finala 42. Eurobasketa postati tek druga košarkaška selekcija koja je, od kada se igra ovaj format Evropskog prvenstva, došla do trofeja bez izgubljenog meča.
Sloveniji je to pošlo za rukom 2017. godine (9-0), a uoči večerašnjeg duela u Rigi (početak u 20 časova) Njemci i Turci su upisali svih osam pobjeda. Inače, još su samo SR Jugoslavija 2001. i Litvanija 2003. godine bez poraza osvajale titule prvaka Evrope. S obzirom na nepobjedivost u dosadašnjem toku šampionata, kao i činjenicu da su ubjedljivo slavili u polufinalu, Njemačka protiv Finske (98:86), te Turska protiv Grčke (94:68), ovogodišnji finalisti će sasvim zasluženo odlučivati o novom šampionu Evrope, na prvenstvu koje su organizovali Kipar, Finska, Poljska i Letonija, koja je u Rigi domaćin i kom-
PODGORICA – Granada je poražena u finalu Kupa Andaluzije od Unikahe 89:81, ali je priznanje za MVP-ja u Kordobi otišlo u ruke Jovana Kljajića Crnogorski reprezentativac, koji je zbog povrede preskočio Eurobasket, finalnu utakmicu je završio sa 19 poena, šest skokova i asistencijom. Za Unikahu je sedam poena u finalu upisao Kendrik Peri, bivši reprezentativac Crne Gore. Kljajić je u polufinalu, u pobjedi protiv Kartahene sa 112:75, upisao 17 poena. Kljajić je ovog ljeta nakon devet godina napustio Gran Kanariju i prešao u Granadu, koja sezonu u Endesa ligi otvara 5. oktobra, kada dočekuje Huventud. S. J.
nije poništio rezultate u kategoriji F57, u kojoj se takmičio Vladan Nikolić, umjesto da je spoji sa F58. Nikolić je u obje kategorije (F57 i F58) imao najbolje rezultate u bacanju koplja i diska. Međunarodno otvoreno prvenstvo i 21. sportske igre paraplegičara okupilo je u Centru Safet Zajko više od stotinu takmičara iz Slovenije, Crne Gore, Srbije, Sjeverne Makedonije i Bosne i Hercegovine, koji su se nadmetali u bacanju kugle, diska, koplja i čunja, kao i u trkama kolica na 100, 200 i 400 metara i štafetu 4x100 metara. R. P.
Njemačka je u polufinalu nakon 20 godina
pletne nokaut faze. Njemačka je bronzana za prethodnog EP, a na onaj šampionat je došla kao aktuelni svjetski šampion iz Manile 2023. godine. Ako pobijede, Njemci će postati tek četvrta reprezentacija koja je „vezala“ titule prvaka svijeta i Evrope nakon
SFR Jugoslavije i SR Jugoslavije (četiri puta), SSSR-a (dva puta) i Španije (jednom). I prije početka EP, „panceri“ su slovili za jednog od favorita za zlato, što su i potvrdili u prethodnih osam utakmica, a to je na svojoj koži, u grupnoj fazi, osjetila i Crna Gora (106:76). Njemačka će pokušati da se domogne druge titule, na koju čeka 32 godine, od 1993. godine kada se kao domaćin prvi put popela na krov Evrope... - Nijesmo došli po srebro, koje smo već osigurali, ali nijesmo zbog toga ovdje. Došli smo po zlato, to je cilj – poručio je De-
Košarkašice Budućnost Bemaksa pobjedom u Kraljevu zaključile mini turneju po Srbiji
Četiri trijumfa za lijepu uvertiru
PODGORICA - Košarkašice Budućnost Bemaksa savladale su Kraljevo 81:71 za kraj mini turneje po Srbiji.
Nakon trijumfa protiv Mege, Montane i Partizana u Beogradu, regionalni i crnogorski prvak je na putu za Podgoricu iskoristio priliku da u Kraljevu odigra četvrti kontrolni meč, a novom pobjedom na najbolji
način zaključio je prvi ciklus pripremnih mečeva. Trener Petar Stojanović od starta je promiješao ,,karte“, dijelio minutažu drugačije u odnosu na prethodne provjere. Ali, Kraljevo je na startu povelo 11:3, a Budućnost ,,prodisala“ zahvaljujući trojkama Nikoline Ilić, koja je tri puta pogodila van linije 6.75. Na kraju prve dionice bilo
je 20:20. Velika borba vodila se i u drugoj četvrtini, Kraljevo nakon perioda ,,koš za koš“ uspjelo da ima minimalnu prednost na poluvremenu -33:32. Na startu treće dionice ,,vučice“ su napravile 11:0, stigle i do dvocifrene razlike, ali zahvaljujući iskusnoj Dragani Gobeljić Kraljevo nije dozvoljavalo da Podgoričanke prelome meč. U četvrtoj četvrtini Milena Bigović pogodila je dvije vezane trojke, a zatim i Delajin Bern i praktično je tada meč bio riješen... Zorana Radonjić postigla je 19, Delajin Bern 18, Milena Bigović 13, Jovana Savković 11, Nikolina Ilić 9, Džina Kaningen 7 i Janja Dragišić 2. R. P.
ZLATNU MEDALJU: Reprezentativci Turske
nis Šruder, MVP polufinalnog meča sa Finskom sa 26 poena i 12 asistencija. Njemačka je u finalu nakon 20 godina, a prethodno je igrala 2005. godine i izgubila ga od Grčke. Ovoga puta su Grci zastali u polufinalu, pa će rival da bude Turska.
- Zaista je čast biti dio ove grupe. Svi se držimo zajedno, svi imamo samopouzdanja. Borićemo se u nedjelju. Imamo veliku odgovornost s obzirom na to da smo osvojili zlato na Svjetskom prvenstvu, i bronzu na prethodnom EP, a sada smo u finalu. Uživamo u ovom trenutku, trudićemo se da u finalu odigramo najbolje što možemo, pa ćemo da vidimo šta će se dogoditi – kazao je Alan Ibrahimagić, pomoćni trener, koji na ovom šampionatu vodi selekciju Njemačke zbog zdravstvenih problema selektora Aleksa Mumbrua Turska nikada nije bila šampion, ali je pobjedama posebno protiv Srbije u grupnoj fazi i Grčke u polufinalu pokazala da ima kvaliteta i snage da ide do samog kraja. - Imamo medalju u džepu, ali, naravno, sada želimo da ona bude zlatne boje – rekao je Furkan Korkmaz - U polufinalu smo ostvarili nevjerovatnu pobjedu, odigrali jednu od najboljih odbrana koju sam ikada vidio na ovom takmičenju. Ali, to nije dovoljno za nas. Spremni smo da se borimo za titulu – poručio je Ergin Ataman, selektor Turske. U meču za bronzu, od 16 časova, sastaju se Grčka i Finska. Za Fince je to prilika za prvo odličje na evropskim prvenstvima, dok Grci, koji imaju pet medalja (po dvije zlatna i bronzane, te jednu srebrnu), šesti put igraju meč za treće mjesto, uz skor od jedne pobjede i četiri poraza (prvu bronzu, 1949. godine, su osvojili kao trećeplasirani na jedinstvenoj tabeli tadašnjih sedam učesnika). S. JONČIĆ
KOLAŠIN - Treći memorijalni turnir u basketu 3 na 3 „Tadija Šćepanović 2025“ je još jednom pokazao kako igra i sport čuvaju sjećanje na one koji su im pripadali i kojih više nema.
Tadija Šćepanović je bio kolašinski sportista, mladi intelektualac, ljubitelj basketa ali i svakog pokreta koji donosi zdrav život. Nepravda sudbine ga je zaustavila ali mu i dala pravo da traje na jedan druga-
čiji način – turnirom koji organizuju njegovi prijatelji i sjećanjem koje se svake godine sve intenzivnije obnavlja. Na basket turiniru 3 na 3 učestvovale su 24 ekipe. Prvo mjesto je osvojila ekipa Sparte u sastavu: Anđeko Lekić, Stefan Mirković, Jovan Lakićević i Milan Tatić. Drugo je pripalo ekipi ABC dok je treće osvojila ekipa Ringišpil. Nagradu za fer plej je osvojila ekipa No Name. Za najboljeg igrača turnira je proglašen Jovan Lakiće-
vić, dok je najbolji u šutiranju „trojki“ bio Nemanja Mulević U novembru će biti tri godine od kada je zastao život mladom Tadiji Ščepanoviću. Završio je Fakultet zaštite životne sredine, dokazivao se u poslu kao mladi stručnjak ali uz sve ostale obaveze ni jedan dan mu nije prolazio bez basketa. Uvijek je stizao da se igrom 3 na 3 pokaže i košarkaška vještina i znanje ali i potreba prijateljstva i druženje. Zdrav život i „momačka snaga“ su mu bili
,,Uvijek si sa nama druže“
Na jednom od plakata turnira bila je Tadijina fotografija i stihovi koje mu je posvetio Nikola Šćepanović, kolašinski i crnogorski pjesnik... „Uzalud prolaze ljeta i zime Jer do vječnosti trajaćeš još Opet igramo u tvoje ime Sjećanje protura pogled kroz koš I dok god lopta šarena skače Za čitav život i za tren duže Mi te pamtimo samo još jače Uvijek si sa nama druže“.
imperativ ali koliko je omiljen u svom Kolašinu pokazao je i ,,Treći memorijalni turnir“ koji je privukao i veliki broj učesnika ali i gledalaca. Bio je to dan koji je bio „više od igre“. Dan kada se Tadija, kroz obruč tražio i nalazio na nebu. Među zvijezdama, đe mu je i mjesto... Dr. DRAŠKOVIĆ
Košarkaši Budućnost Volija protiv ruskog Uralmaša odigrali najbolju defanzivnu utakmicu u pripremnom perodu
Đorđije Jovanović na meču sa Uralmašem
PODGORICA - Košarkaši SC Derbija pobijedili Sutjesku Elektroprivredu 85:72, u posljednjoj kontrolnoj utakmici pred start takmičarske sezone, odnosno debi na evropskoj sceni, u kvalifikacijama za FIBA Ligu šampiona. To je bila šesta utakmica izabranika Petra Mijovića u pripremnom periodu, i četvrta pobjeda, nakon dvije protiv Bosne i jedne protiv ruskog Uralmaša. ,,Studenti“ su po jednom izgubili od ruskih ti-
U prvom poluvremenu smo pokazali dobar nivo igre
PODGORICA – Ne računajući prvi meč sa italijanskim Trapanijem, u kojem su igrane samo tri četvrtine, košarkaši Budućnost Volija su u četvrtom kontrolnom meču, u pobjedi protiv ruskog Uralmaša (83:72), odigrali najbolju defanzivnu partiju.
Prije Uralmaša, crnogorski šampion je na turneji po Slo-
veniji pobijedio italijanski Trapani (61:60, igrane tri četvrtine) i Krku (92:77), a poražen je jedino od Cedevita Olimpije (84:82). Podgoričani su posebno dobro u odbrani odigrali u prvom poluvremenu, kada su i riješili pitanje pobjednika (53:31) meča u „MTEL Dvorani Morača“. U drugoj četvrtini su rivali dozvolili da ubaci svega 12 poena...
Podgoričani upisali četvrtu pobjedu u pripremnom periodu
mova Jeniseja i Uralmaša. SC Derbi u utorak putuje za bugarski Samokov, gdje od 19. septembra počinje jedan od kvalifikacionih turnira. Podgoričani će u četvrtfinalu da igraju protiv grčkog PAOK-a,
a ako pobijede u polufinalu će da igraju protiv boljeg iz četvrtfinalnog duela u kojem se sastaju turska Bursa i njemački Braunšvajg. U preostala dva četvrtfinala, koji će u drugom dijelu kostura odlučivati o dru-
gom finalisti, sastaju se italijanska Ređo Emilija i Pelister iz Sjeverne Makedonije, odnosno rumunska Oradea i belgijski Antverpen. Samo pobjednik turnira će izboriti plasman u FIBA Ligu šampiona. S. J.
- Za nas je ovo bila veoma značajna provjera nakon priprema na Kranjskoj Gori. Odigrali smo kvalitetnu i fizički zahtjevnu utakmicu protiv tima koji se bori svih 40 minuta. U prvom poluvremenu, posebno u drugoj četvrtini, pokazali smo dobar nivo igre. U drugom dijelu meča osjetio se pad energije, ali smo zahvaljujući našem timskom i individu-
alnom kvalitetu uspjeli da utakmicu privedemo u svoju korist - rekao je nakon meča Đorđije Jovanović, krilni košarkaš „plavih“, koji se ekipi priključio u Kranjskoj Gori, pred posljednji meč na slovenačkoj turneji, nakon što je sa košarkaškom reprezentacijom Crne Gore učestvovao na Evropskom prvenstvu. Trener Budućnosti Andrej Žakelj je protiv Uralmaša koristio svih 11 igrača u rosteru, i svi su se upisali u strijelce. U rosteru jedino nije bilo ukrajinskog plejmejkera Oleksandra Kovlijara, koji nije želio da igra utakmicu protiv ruskog tima. Budućnost će narednu provjeru imati u Istanbulu protiv Bahčešehira. S. J.
Neđelja, 14. septembar 2025.
MERIDIANBET 1. CFL (6. KOLO): Nikšićani nanijeli prvi poraz Arsenalu, Budućnost razočarala protiv Jedinstva, pobjede Petrovca, Jezera i Mornara
Sutjeska je sama na vrhu, a prva je ekipa koja je porazila Arsenal – meč u Nikšiću završen je 2:0.
Razočaravajući ishod za Budućnost u 6. kolu Meridianbet 1. CFL - ,,plavi“ su uzeli smo bod protiv Jedinstva (1:1) Jezero i Petrovac dali su po četiri gola Dečiću, odnosno OFK Mladost, a da pritom nijesu primili nijedan. Mornar je kao gost savlado Bokelj 2:1.
DOBRA NOĆ NIKŠIĆANA
Sutjeska je opravdala ulogu favorita u meču sa Arsenalom i učvrstila se u ulozi lidera sa 13 od mogućih 18 bodova. Mreže su mirovale u prvom poluvremenu, ali su puleni Milije Savovića dali gas u nastavku i sa dva gola riješili utakmicu. Prvi je potpisao Radoš Dedić u 57. minutu, a drugi Ivan Vukčević u 69. Nikšićani sada imaju ,,plus tri“ u odnosu na Petrovac i Dečić, a šest više od Budućnosti koja brani titulu.
NOVI ŠOK ZA PRVAKA
Nastavlja se posrnuće Budućnosti – novi kiks u prvenstvu, ,,plavi“ su upisali protiv stare mušterije, protiv tima od kojeg baš nikada nijesu izgubili, a koji uglavnom pobjeđuju. Jedinstvo je ovoga puta odoljelo pod Goricom, igralo je hrabro, vjerovalo i nakon gola minusa, imalo svoje šanse, a do boda je stiglo u 88. minutu kada je rezervista Džonatan Rodrigez glavom skrenuo loptu u mrežu nakon prekida. Bio je to tek peti remi za Bjelopoljce iz 30. međusobnog duela sa Podgoričanima u nezavisnoj Crnoj Gori, a prekinuli su crni niz od 16 uzastopnih poraza. Aktuelni šampion je van forme, van ritma, daleko od prave igre i željenih rezultata. Budućnost je tek sedma na tabeli, sa nega-
Rezultati i tabela
Sutjeska – Arsenal 2:0
Budućnost
Bokelj – Mornar 1:2
1. Sutjeska 6 4 1 1 13:5 13
2. Petrovac 6 2 4 0 10:4 10
3. Dečić 6 3 1 2 8:11 10
4. Jezero 6 2 3 1 12:8 9
5. Arsenal 6 2 3 1 7:6 9
6. OFK Mladost 6 2 1 3 13:14 7
7. Budućnost 6 2 1 3 6:7 7
8. Mornar 6 2 1 3 8:11 7
9. Jedinstvo 6 1 2 3 6:11 5
10. Bokelj 6 0 3 3 8:14 3
U narednom kolu (17. septembra) sastaće se: Mornar – Budućnost, Jedinstvo – Petrovac, Arsenal – Bokelj, OFK Mladost – Jezero, Dečić – Sutjeska.
tivnom gol razlikom (6:7) i mršavih sedam bodova iz šest kola. Ne ide, pa ne ide. ,,Plavi“ su vodili od 32. minuta pogotkom Andreja Camaja, a mogli su da riješe utakmicu u finišu kada je Igor Ivanović sve uradio fudbalski – osim završnog udarca kojim je tražio filigrantsku egzekuciju.
Domaćin je bio letargičan, spor i trom u nastavku, kao da je otaljavao stvari i čekao da se sve završi. Nije bilo komfora za takav odnos, a onda su gosti iskoristili slabosti rivala koji je ponovo zakazao na svom terenu, pred malobrojnom i nezadovoljnom publikom.
Domaćin je poveo nakon izvedenog auta. Lazar Mijović je pobjegao po desnoj strani i asistirao Camaju koji se sredinom poluvremena preselio na lijevi bok.
Odatle je bio opasniji, uputio je prvo udarac, a potom desnom nogom sa desetak metara donio vođstvo Budućnosti u 32. Dinamika je opala u drugom dijelu, manje je bilo konkret-
Stadion: Mitar Mićo Goliš. Gledalaca: 350.
Sudija: Nikola Dabanović.
Golovi: 1:0 Kovinić u 4, 2:0 Popović u 9, 3:0 Fićović u 54, 4:0 Popović u 90+3. Žuti kartoni: Kontić (OFK Mladost).
Kordić
Popović
Kovinić (od 64. Bašić)
Vuković (od 73. Pešukić)
Franeta
Arambašić
Fićović
Divanović (od 73. Krnić)
Boljević (od 79. Pupović)
Merdović
Živojinović (od 64. Miranović)
Radulović
Badnjar
Uskoković (od 59. Ceklić)
Knežević (od 73. Almeida)
Kontić
Mrvaljević
Kordoba (od 59.
Radusinović)
Roganović (od 46. Pavlićević)
Rodrigez
Ukšanović
Vuković (od 52. Jovanović)
nih dešavanja. Jeste Budućnost imala vođstvo, ali ne i komfor zagarantovanog trijumfa. Umalo je domaćina ugrozio Stefan Radojević, ali se i ovoga puta istakao Mijatović. U timu Ivana Delića vratio se Ivanović, koji je petnaestak minuta prije kraja priredio malu minijaturu ispred gol rivala – suptilno je predriblao defanzivca Jedinstva, a onda želio šmekerski, dodirom klase da savlada Džafića koji je prethodno pogriješio u predaji lopte. Golman Bjelopoljaca se, međutim, iskupio dobrom odbranom.
Kako je Jedinstvo kažnjeno za promašeni zicer – tako se i revanširalo ,,plavima“ koji nijesu poveli 2:0 kada su se za to stvorili svi uslovi.
Bokelj
1 0
Mornar 1
2
Stadion: pod Vrmcem. Gledalaca: 450.
Sudija: Miloš Bošković.
Golovi: 0:1 Matinović u 14, 0:2 Sekulić u 48, 1:2 Baba Musa u 52. Žuti kartoni: Maraš (Bokelj), Kaluđerović, Zorić (Bokelj).
BokeljMornar
Krijestarac
Čavor
Ćuković
Kordić
(od 5. Golubović)
Maraš (od 79. Radević)
Mršulja
Muković (od 68. Mugoša)
Musa (od 79. Nišimura)
Poček
Radunović
Vico
Popović
Baošić
Đurišić
(od 85. Dubljević)
Kaluđerović
Ljutica (od 75.
Vukčević)
Martinović
Rovčanin (od 57. Radović)
Sekulić (od 75. Pavićević) Škrijelj (od 75. Jao)
Stijepović Zorić
Na kraju – 1:1. Uspjeh za momke Seada Babače. Novo razočaranje prvaka koji nije ni blijeda sjenka ekipe od prošle sezone. Najvatreniji navijači podgoričkog kluba još ovu utakmicu imali su zabranjen pristup stadionu – u smislu organizovane podrške. Nešto malo publike bilo je na zapadu, odakle su se čuli povici – ,,uprava napolje“, te pogrdno skandiranje novom predsjedniku Borisu Spaleviću
MOĆNO JEZERO
Jezero je uzelo mjeru jednom kandidatu za titulu, a sada je deklasiralo i drugu ekipu koja pretenduje na sami vrh. Plavljani su savladali Sutjesku u Beranama, a na istom mjestu pao je i Dečić.
Jezero
4 2
0
Dečić 0
Stadion: Gradski u Beranama.
Gledalaca: 200.
Sudija: Lazar Čađenović.
Golovi: 1:0 Raičević u 5, 2:0 Maksimović u 11, 3:0 Maksimović u 69, 4:0 Rolović u 87. Žuti kartoni: Đoljaj (Jezero), Božanović, Pavlićević, Bajović (Dečić). Crveni karton: Ujkaj (Dečić) u 44.
JezeroDečić
Asanović Osmanović
Kojić (od 66. Bogdanović) Adžović (od 72. Bulatović) Jovićević
Krivokapić Đoljaj Jovičić
Maksimović (od 80. Rolović) Raičević (od 80. Redžepagić) Boričić
Dragojević Tomašević
Kajević (od 75. Đokaj) Božanović (od 46. Bajović) Ujkaj Maraš
Drešaj Golubović (od 46. Braunović) Radusinović (od 75. Camaj) Pavlićević
Striković (od 46. Selimi)
Utakmice pomenutih rivala uglavnom su tvrde, na mali broj golova, često presudi jedna lopta, a mnogo puta mečevi su se završavali remijem. Ovoga puta – goleada, u režiji raspoloženih momaka Miodraga Džudovića, koji igraju kvalkitetan fudbal od početka sezone, predvođeni trenutno vodećim strijelcem lige, a juče dvostrukim egzekutorom – Đorđem Maksimovićem (ukupno šest golova).
Kola su krenula nizbrdo za izabranike Nebojše Jandrića koji su pred odlazak ostali bez isključenog Leona Ujkaja. Više nije bilo povratka.
POKER PETROVCA Četiri uzastopna remija nasložio je Petrovac, a potom
razbio OFK Mladost. Dva gola u prvom, dva gola u drugom poluvremenu za četu Zdravka Dagićevića koja je poskočila na drugo mjesto. Donjogoričane je načeo Nedjeljko Kovinić već u četvrtom minutu, da bi u devetom Žarko Popović podigao na 2:0. U nastavku je sve bilo stvar rutine. Pitali su se samo ,,nebo-plavi“ koji su preko Stefana Fićovića i drugim pogotkom Popovića potpisali čistu, efektnu, ubjedljivu pobjedu.
U sudaru Bokelja i Mornara, na debiju dva trenera – Vladimira Savićevića odnosno Veska Steševića – slavili su Barani. Strijelci za goste bili su Ilija Martinović i Balša Sekulić, a za domaćina Baba Musa D. KAŽIĆ
Danas mečevi 6.kola Druge fudbalske
PODGORICA – Utakmicama šestog kola danas se nastavlja takmičenje u Drugoj fudbalskoj ligi Crne Gore.
Pet utakmica u tri termina, a zanimljivo je da će vodeći tandem Berane i Rudar igrati u Podgorici, a u glavnom gradu igraju još Podgorica i Otrant Olimpik. Ali, krenimo redom. Beranci nakon pet kola ne znaju za poraz, a čak u 450 minuta nijesu primili gol. Ekipa Bobana Akovića pokazala je dobru formu, u prošlom kolu zadržala niz bez poraza i protiv Rudara u Pljevljima, a danas (16.30 časova) je očekuje neugodno gostovanje Komu. Zlatičani imaju samo trijumf protiv „fenjeraša“, ekipe Internacionala, ali su u dva meča doživjeli minimalne poraze. Ipak, jasno je da će Beranci tražiti šansu za nastavak pozitivne serije. U istom terminu (16.30h), takođe u Podgorici (na trening kampu FSCG) igra i Rudar, koji baš kao i Berane, ima učinak od tri pobjede i dva remija u prvih pet kola. Rudar će protiv Lovćena pokušati da brejkom, uz kiks Berana, konačno dođe do prvog mjesta. Prije mečeva u Podgorici igraju se dvije utakmice od 16 časova i to u Nikšiću i Igalu. U Nikšiću će Iskra dočekati Grbalj, koji je vezao tri pobjede. U Igalu, istoimeni tim dočekuje Internacional. Igalo je u prva tri kola imalo dvije pobjede i remi uz gol razliku 2:0. Ipak, u posljednja dva kola, Igalo je doživjelo dva poraza (uz čak šest primljenih golova), pa će danas biti pod imperativom, jer bi kiks protiv „fenjeraša“ već donio brige. Sa druge strane, Internacional je na „nuli“, uz čak 14 primljenih golova, ali svakako se nada iznenađenju. Kolo će biti zaključeno na podgoričkoj „DG Areni“, gdje će Podgorici ugostiti Otrant Olimpik. Tim iz Lješkopolja još ne zna za pobjedu, postigao je samo jedan gol u 450 minuta, a ni promjena trenera nije donijela ništa novo, pa će duel protiv Otranta biti izazov za domaće. Sa druge strane, Ulcinjani brejkom teoretski imaju šansu da budu lideri… R. P.
Raspored i tabela
NIKŠIĆ: Iskra – Grbalj (16h)
IGALO: Igalo – Internacional (16h)
PODGORICA: Kom – Berane (16.30h)
PODGORICA: Lovćen – Rudar (16.30h)
SERIJA A (3. KOLO): Juventusov Crnogorac fantastičnim pogotkom riješio spektakularni derbi Italije, „stara dama“ zadržala maksimalan učinak
PODGORICA - Navijači Juventusa konačno su vidjeli koliko može Vasilije Adžić, cijeli Apenini uvjerili su se kakvu magiju u nogama ima crnogorski fudbalski supertalenat...
Devetnaestogodišnji Nikšićanin prvi put je zaigrao u Seriji A ove sezone (sa klupe odgledao prva dva meča) i postigao prvi pogodak za ,,staru damu“ od dolaska u Torino ljeta 2024. Kakav je samo trenutak ,,odabrao“ – projektilom u 91. minutu s 30 metara donio je pobjedu ,,staroj dami“ u spektakularnom okršaju s Interom (4:3)! - Za mene je ispunjenje sna da igram u ovakvom meču i postignem ovako važan pogodak. Sada moramo da nastavimo da radimo naporno iz dana u dan i da se borimo za Skudeto, kao što je i trener rekao. Mnogo sam srećan, želim da se zahvalim saigračima i stručnom štabu, trener je imao povjerenja u mene. Toliko sam naporno radio za ovaj trenutak... – rekao je Adžić.
Spektakl je viđen u najvećem meču italijanskog fudbala. Juventus je poveo u 14. minutu golom Kelija, da bi izjednačio Čalanolu u 30. Jildiz je u 38. vratio prednost Juveu, ali je sjajni Čalanolu u
65. dao novi gol, a na 2:3 preokrenuo je Markus Tiram u 76. Izjednačio je njegov rođeni brat, Kefren Tiram u 83, ali to nije bilo sve. Adžić je na teren ušao u 73. pri rezultatu 2:2, a u nadoknadi dobio loptu na oko 30 metara od gola i savršeno je poslao uz desnu stativu gola Jana Zomera Crnogorski reprezentativac, koji nije dobio ni minut u porazu od Hrvatske prije šest dana, odradio je odličan posao i u odbrani...
- Bila je ovo luda, čudna, jedinstvena utakmica, a na kraju, toliko je sreće, jer nije bilo lako. Momci su dobro igrali, srećan sam zbog njih. Adžić? Radimo s njim već pet-šest mjeseci, čekali smo ga jer vjerujemo da je kvalitetan igrač. Pokušali smo da promijenimo neke njegove navike koje nam se nijesu sviđale, a on je to prihvatio. Ima ogromne kvalitete, rijedak udarac, odlične noge, brzinu i skromnost. Trebalo mu je nešto ovakvo kako bi dobio još više motivacije da nastavi da radi na sebi – kazao je Igor Tudor, hrvatski stručnjak na klupi Juventusa. Juventus nakon tri kola ima devet bodova, šest više od Intera, koji je vezao drugi poraz. N. KOSTIĆ
Turnir u čast dječaka koji su tragično stradali 12. avgusta 2022. godine na Cetinju
Memorijalni turnir „Mašan i Marko“ juče je otvoren na pomoćnom fudbalskom terenu na Cetinju, u znak sjećanja na dječake Mašana i Marka, nekadašnje članove školice fudbala FK Winner, koji su tragično stradali 12. avgusta 2022. godine. Turnir je otvorio gradonačelnik prijestonice Cetinje NikolaĐurašković, koji je kazao da postoje trenuci u životu jednog grada kada i najjače riječi zvuče preslabo, kada se tišina čini dubljom od govora i kada se, bez obzira na sve što kažemo, osjećamo nemoćni pred prazninom koja ostaje. - Na početku svake školske godine, kada učionice ponovo postaju mjesta novih znanja i kada fudbalski tereni dobijaju novu snagu dječjih koraka, mi se sjećamo da su u nekim klupama ostala prazna mjesta i da na ovom terenu nedostaju dva dječaka koja nijesu dočekala priliku da odrastu, da odaberu puteve, da ostvare snove i da nas kao odrasli ljudi obra-
duju velikim djelima. Na ovom terenu, koji je svjedočio njihovoj sreći, ostala je tišina njihovih nedovršenih snova i kopačke koje još pričaju priču o golovima koje su tek počeli da postižu i o radosti fudbala koji je bio njihov život - kazao je Đurašković.
On je poručio da su Mašan i Marko prerano i tragično otišli i ostavili iza sebe prazninu ko-
ju ništa ne može ispuniti, ali i obavezu svima nama da ih ne zaboravimo i da njihova imena žive kroz naše sjećanje, ljubav i zajedništvo. - Ono što nas danas okuplja jeste upravo to, želja da se njihova imena nikada ne zaborave, da kroz svaku loptu koja se zakotrlja ovim terenom, kroz svaki aplauz koji odjekne sa tribina i kroz svaku iskru osmije-
ha, žive i Mašan i Marko - poručio je Đurašković.
Prisutnima se obratila i baba dječaka, VesnaPejović, koja je poželjela sreću svim učesnicima, zahvalila prijestonici Cetinje i svima koji su podržali ovaj događaj, naglasivši da porodicama mnogo znači što se ime
Mašana i Marka čuva i pominje. Početak turnira obilježio je poseban trenutak kada su mladi fudbaleri simbolično pustili balone u nebo, u čast
Mašana i Marka, kako bi poslali snažnu poruku sjećanja i zajedništva, saopšteno je iz prijestonice Cetinje.
Organizator turnira je prijestonica Cetinje, uz podršku Fudbalskog saveza Crne Gore i FK Winner, a na inicijativu roditelja dječaka Miloša Martinovića
Turnir će, kako je saopšteno, biti tradicionalna manifestacija koja će se održavati svake godine u znak sjećanja na Mašana i Marka, ali i kao prilika da se promovišu sport, zajedništvo i solidarnost među mladima.
Na turniru, koji traje dva dana, učestvuju ekipe Lovćena, Sparte, Bokelja, Sutjeske, Vinera, Rudara iz Kosovske Mitrovice, Vojvodine i Pelistera. R. A.
Mbape vodio Real do četvrte pobjede LA LIGA (4. KOLO): ,,Merengesi“ slavili s igračem manje
PODGORICA - Real Madrid je zadržao maksimalan učinak i nakon četvrtog kola La Lige. ,,Merengesi“ su slavili na gostovanju Real Sosijedadu (2:0) uz odlično izdanje Kilijana Mbapea Francuz je u 12. minutu iskoristio veliku grešku odbrane domaćina i pogodio za vođstvo favorita, ali se pojavio problem za madridski tim kada je u 32. direktan crveni karton dobio DinHojsen
Gosti su, ipak, nastavili da napadaju i u 44. stigli do novog pogotka – Mbape je asistirao ArdiGuleru
Sosijedad je u nastavku više napadao, stigao i do gola preko Mikela Ojarsabala u 56. iz jedanaesterca, ali je Real Madrid uspio da sačuva prednost. Ostalo je 1:2 iako je bilo šansi na obje strane... Ne. K.
Neđelja, 14. septembar
Dubrovački trgovci u prvoj polovini 15. stoljeća, pa i kasnije, bili na velikom udaru drumskih razbojnika. Vlasi Bobani su ih pljačkali 117 puta u periodu 1410-1473. Dubrovčani su se žalili i na razbojništva na području Vrma i Klobuka (1382, 1414/1415, 1419, 1420, 1422)
Autor:
Slobodan ČUKIĆ
U doba raspadanja bosanske države, župa Vrm sa Klobukom je 1395. godine došla u posjed Pavla Radenovića. „Dubrovčani su više puta nastojali da dođu u posjed grada Klobuka, skupa sa župom Vrm. Klobuk je bio uzrok njihovog sukoba sa Srbijom još u vrijeme kraljice Jelene, njenog sina kralja Milutina i unuka Stefana, budućeg Dečanskog. Zbog napada sa te strane, a možda i zbog rata sa Šubićima, Dubrovčani su 1318. zabranili trgovinu sa trebinjskom oblašću. Nakon Stefanovog protjerivanja iz primorskih oblasti, vlast preuzima direktno Milutin“ („Župa Vrm i grad Klobuk u srednjem vijeku“, str. 66).
Treba reći da su Dubrovački trgovci u prvoj polovini 15. stoljeća, pa i kasnije, bili na velikom udaru drumskih razbojnika. Tako su ih, na primjer, prema dokumentima u Dubrovačkom arhivu, vlasi Bobani koji su živjeli u Popovom polju, pljačkali ravno 117 puta u periodu 1410-1473. godine.
Dubrovčani su se žalili i na razbojništva na području Vrma i Klobuka (1382, 1414/1415, 1419, 1420, 1422).
Početkom četvrte decenije 15. vijeka Dubrovčani su ispoljili namjeru da dobiju te krajeve. Na početku Konavoskog rata (1430–1432) angažovali su arbanašku braću Albani da poharaju ove privredno zaostale i pasivne, ali strategijski veoma značajne krajeve. Dogovori su pravljeni i sa Sandaljem Hranićem, tadašnjim predvodnikom roda Kosača i bosanskim kraljem Tvrtkom II. Međutim, kako su Turci u svemu tome vodili presudnu i odlučujuću riječ, Dubrovčani su bili spremni da plate osmanskog sultana i njegove vezire da im dodijele Trebinje sa Lugom, Klobuk sa Vrmom i Bileću. „Isticali su, pritom, da je Klobuk veoma važno mjesto. U uputstvima svojim
pregovaračima, dubrovačke vlasti su isticale da im je najvažnije zadobiti Trebinje, da se Bileće mogu i odreći, a da ako Klobuk i ne dobiju, moraju zatražiti dozvolu sultana da se sruši to „razbojničko gnijezdo”. Murat II je isprva prihvatio ponudu Dubrovčana i odobrio im proširenje na oblasti Radoslava Pavlovića, naredivši svom sklavu Ali-begu u junu 1431. da preuzme Klobuk s Vrmom i Trebinje s Lugom kako bi ih dodije -
Grb porodice Kosača
U dubrovačkim izvorima Klobuk sa podgrađem pominje se 1384, 1402, 1408, 1419, 1422, 1423, 1463. –pretežno u vezi sa pljačkanjem dubrovačkih trgovaca. Tako su 1408. braća Milšići iz Vrma pod Klobukom poharali i ranili dubrovačkog krojača Ivana Gojića
lio Dubrovčanima. Međutim, Radoslavljev poslanik podmitio je Turke, ubjeđujući ih da Klobuk nije važno mjesto i da Dubrovčani namjeravaju te krajeve pokloniti Matku Talovcu, ugarskom vojskovođi i osvjedočenom neprijatelju Osmanlija. Murat II se pokolebao i ubrzo povukao naređenje dato Ali-begu. Stoga, Dubrovčani nijesu postigli nikakve konkretne rezultate i Turci se nijesu dugo zadržavali u tim oblastima.
Osmanski upadi su, s druge strane, izazvali bjekstvo velikog broja stanovnika Klobuka i Vrma prema Dubrovačkoj teritoriji. Zbog toga su Dubrovčani nastojali da, početkom 1432. godine, takva preseljenja zabrane (isto, str. 66-67). Dubrovčani su u obnovljenom razgovoru s poslanikom Radoslava Pavlovića krajem oktobra 1439. godine iznova otvoreno izrazili namjeru da dođu u posjed Klobuka, dok
Za vrijeme borbi Stjepana Vukčića sa Pavlovićima, Trebinje je došlo u Kosačin posjed 1438, a Klobuk s Vrmom zadržao je Radoslav Pavlović do svoje smrti 1441. Iz povelje kralja Alfonsa Napuljskog od 19. februara 1441. vidi se da je Klobuk bio u Kosačinom posjedu
im je vojvoda tada nudio Trebinje. Pregovori su propali jer su dubrovačke vlasti ocijenile da Radosavljev poslanik nema puna ovlašćenja za iznošenje ponuda. Pavlović im je, samo nekoliko mjeseci pred smrt (marta 1441), neočekivano ponudio Klobuk, prijeteći da će ga u suprotnom dati Turcima, ali oni su iz objektivnih razloga bili prisiljeni da ga odbiju. Tokom pregovora o savezu sa kraljem Tomašem – vođenih početkom avgusta 1451. godine – zainteresovani Dubrovčani su, između ostalog, tražili isključivo pravo na Klobuk sa župom Vrm, bez obzira koja da ih od ugovornih strana bude osvojila ili, pak, do-
bila od hercega. Na kraju su morali da se zadovolje skromnijim obećanjima (Vrsinje, Dračevica, Novi, Risan). Od samog početka 1451, pa sve do kraja rata sa hercegom 1454. godine, oni su se, uz pomoć despota Đurđa Brankovića, bespomoćno obraćali novom sultanu Mehmedu II sa zahtjevom sličnog sadržaja, prema kojem ih je sultanov sklav Ali-beg trebao da uvede u trajno vlasništvo novostečenog posjeda, što je ostalo samo „mrtvo slovo na papiru”. (Đuro Tošić i Neven Isailović, „Župa Vrm i grad Klobuk u srednjem vijeku“, str. 66-67) Za vrijeme borbi Stjepana Vukčića sa Pavlovićima, Trebinje je došlo u Kosačin posjed 1438, a grad Klobuk s Vrmom zadržao je Radoslav Pavlović do svoje smrti 1441. Iz povelje kralja Alfonsa Napuljskog od 19. februara 1441. vidi se da je Klobuk bio u posjedu Stjepana Vukčića Kosače. Te godine u Dubrovnik su počele da stižu izbjeglice iz Vrma koje su se sklanjale pod navalom Kosačine vojske. ***
U dubrovačkim izvorima Klobuk sa podgrađem prvi put se pominje 1384. godine. U narednom stoljeću pominje se nekoliko puta – 1402, 1408, 1419, 1422, 1423, 1463. – pretežno u vezi pljačkanja dubrovačkih trgovaca. Tako se u dokumentu iz februara 1408. godine pominju braća Radoslav, Vukoslav i Vukac Milšići iz Vrma pod Klobukom, koji su bili poharali i ranili dubrovačkog krojača Ivana Gojića („Župa Vrm i grad Klobuk u srednjem vijeku”).
U Klobuku se u predosmanskom dobu nalazila crkva, što je bila skoro uobičajena stvar u gradovima koje su držali Kosače, gospodari Humske zemlje, kasnije Hercegovine. Neke od tih crkava gradili su krajem 14. i početkom 15. stoljeća dubrovački majstori, o čemu je u Dubrovačkom arhivu sačuvano više dokumenata. Izgleda da je Klobuk dugo odolijevao nakon što su Osmanlije 1465. osvojili Hercegovinu - sve do 1477. godine. „I u kasnije uspostavljenom turskom sistemu, nastala nahija se zvala i po Vrmu i po Klobuku. Oba ova naziva (Vrm i Klobuk) u docnije vrijeme će prekriti plemensko ime Korjenići koje se na tim prostorima zadržalo i do današnjeg dana. Vrmska visoravan oko rijeke Sušice, smještena na mreži gusto satkanih saobraćajnih komunikacija prema Trebinju, Grahovu i Onogoštu (Nikšiću), i uz obilje zdrave pijaće vode bila je pogodna za naseljavanje, ali to ipak nije uslovilo nastajanje nekog značajnijeg naselja” („Župa Vrm i grad Klobuk u srednjem vijeku”, str. 62). (Nastavlja se)
Janusova lica novca
Dvije decenije 1948–1967. imaju sve preduslove da u ekonomskoj istoriji budu upisane „zlatnim slovima“. Tih dvadesetak godina protekle su bez panika kriza, depresija, čak i manjih recesija. U Sjedinjenim Državama, samo u dvije od tih dvadesetak godina u 1954. i 1958. nije se povećala proizvodnja. U tom razdoblju ušao je u upotrebu i novi termin – ,,bruto nacionalni proizvod“.
Tih godina je i nezaposlenost bila niska – samo tokom 19581961. bila je veća od šest odsto radne snage. A ni inflacija –mjerena kasnijim standardima – nije bila visoka. Industrijske cijene jesu pokazivale neugodnu tendenciju rasta, jer su učinci kolektivnih ugovora o povećanju nadnica prebacivani na cijene, pa su one rasle i imale kao posljedicu nove kolektivne ugovore o još višim nadnicama. Tako se stvarala dobro poznata spirala, ali to uzlazno kretanje bilo je neznatno u poređenju sa kasnijim nedaćama, a njegove su se posljedice djelimično poništavale (osim za farmere) opadanjem cijena poljoprivrednih proizvoda. Godine 1948. indeks cijena na veliko bio je 82,8; godine 1967. bio je stotinu. Taj je skok od otprilike 17 poena bio manji od samo jednogodišnjeg tempa rasta tog istog indeksa koji je zabilježen u ljeto 1974. godine. Počevši od ranih šezdesetih godina cijene su ostale uglavnom stabilne. Tih godina najuspješniji američki biznismeni slavodobitno su naglašavali prednosti kapitalizma. Sa njima su bili saglasni i ekonomisti, s tim što su oni dio zasluga pripisivali - sebi. Bile su to teške godine za kritičare kapitalističkog sistema.
Pomenuti ,,performansi“ važili su prvenstveno za Sjedinjene Države, ali je slična situacija bila i u drugim zapadnim državama. Posljedice ratnih
Ako postoji bilo kakvo opravdanje da se ovo dvodecenijsko razdoblje nazove po nekom pojedincu, onda bi taj pojedinac mogao biti Džordž M. Kejns. U to vrijeme Kejns više nije bio sumnjiva problematična figura na britanskoj javnoj sceni. Kao lord Kejns postao je priznati pripadnik britanskog establišmenta. Nažalost, nije dugo uživao u svojoj zasluženoj slavi. Na dan 21. aprila 1946. godine umro je od bolesti srca sa kojom se nosio zadnjih devet godina. Neki misle da ga je smrtonosni srčani udar uhvatio zato što je morao trčati da stigne na voz. Ako je ova verzija tačna, možda je kolijevka kapitalizma mogla višestrukom spasiocu kapitalizma obezbijediti, bez obzira na povratnu oskudicu, auto i šofera
razaranja brzo su otklonjene. Istina, neke zemlje poput Velike Britanije našle su se u situaciji da im je uvoz bio prevelik, a izvoz premalen, te su imale malo sredstava za plaćanje te razlike. Velika Britanija u spomenutom razdoblju (1949–1967) morala je devalvirati funtu. Poslovne investicije umjereno bi se sputavale višim porezima, a strožom kontrolom potrošačkih kredita obuzdavao bi se porast javne potrošnje. Ujedno bi se smanjivalo i državno trošenje. Sve to dovelo bi do željenog usklađivanja uvoza i izvoza. Sa druge strane, firme su međusobno poslovale, biznisme-
ni putovali po raznim državama i sklapali poslove znajući uvijek tačno i sigurno koliko će dobiti za svoje dolare, franke, marke, jene kad ih budu mijenjali jedne za druge ili za ostale valute. Pojam ,,plivajućeg“ (fluktuirajućeg) kursa i nepredvidivog kretanja odnosa među valutama tada još nije bio izmišljen. Valja naglasiti da tokom prvih godina tog 20-godišnjeg razdoblja još su bila na snazi različita ograničenja slobodnog kretanja kapitala iz zemlje u zemlju – drugim riječima, bili su ograničeni izvozi domaće valute koji su se mogli jednom transakcijom zamijeniti za drugu valutu. Ali,
iz godine u godinu trgovina se sve više liberalizovala, a carine i uvozne kvote ublažavale. Evropske zemlje Francuska, Njemačka, Italija, Belgija, Holandija, Luksemburg započele su u tom razdoblju kretanje prema nečem za što su se nadale da će dovesti do stvaranja potpune ekonomske unije među njima. I ekonomisti najrazličitijih uvjerenja tih godina u sve većem broju napuštali su nacionalnu uskogrudost sve više naglašavajući prednosti slobodne konkurencije. Kao ,,apostoli“ protekcionizma, ostali su tek farmeri i pripadnici malog broja ,,marginalaca“.
Jedna ideja i dvije institucije najzaslužnije su za povratni prosperitet tih godina. Ideja je
bila kejnsijanska fiskalna politika. Usklađujući rashode sa prihodima država je nastojala da nivo proizvodnje pa tako i zaposlenosti postane zavisna, a ne nezavisna varijabila – to jest određeni rezultat određene politike, a ne neizvjesna posljedica hirovitog ponašanja privrednog ciklusa. Ali, to je bilo sve što se promijenilo –privatno vlasništvo nad sredstvima za proizvodnju, privatne kompanije, klasično tržište, sve je to ostalo kao prije. Kejnsijanski sistem, kao plod jedne konzervativne ideje, i dalje je funkcionisao. Prihvatile su ga sve industrijski razvijene zemlje. Dvije spomenute institucije bile su, pak, konferencija u Breton Vudsu i Zakon o zapošljavanju. A glavni inicijator i tvorac modela stvoren u Breton Vudsu bio je…. Ako postoji bilo kakvo opravdanje da se ovo dvodecenijsko razdoblje nazove po nekom pojedincu, onda bi taj pojedinac mogao biti Džordž M. Kejns. U to vrijeme Kejns više nije bio sumnjiva problematična figura na britanskoj javnoj sceni. Kao lord Kejns postao je priznati pripadnik britanskog establišmenta. Nažalost, nije dugo uživao u svojoj zasluženoj slavi. Na dan 21. aprila 1946. godine umro je od bolesti srca sa kojom se nosio zadnjih devet godina. Neki misle da ga je smrtonosni srčani udar uhvatio zato što je morao da trči da stigne na voz. Ako je ova verzija tačna, možda je kolijevka kapitalizma mogla višestrukom spasiocu kapitalizma obezbijediti, bez obzira na povratnu oskudicu, auto i šofera. Osim ideje i investicija, ovaj period obilježio je još jedan
važan činilac – to je bilo povjerenje ne toliko u sam sistem, nego i povjerenje u nove „instrumente“ za upravljanje sistemom i povjerenje u rukovodeće ljude da će te „instrumente“ pametno birati i postavljati. Jer, valja napomenuti da tih godina, osim mjera fiskalne politike, počela se, doduše u skromnim razmjerama, primjenjivati i monetarna politika. Istina, ona se u to vrijeme još nije potpuno oslobodila mračne reputacije koju je zadobila 30-ih godina XX vijeka, ali je ipak, bar djelimično, bila uvučena iz zapećka u kojem se nalazila cijelu jednu deceniju. Na osnovu Sporazuma što su ga u martu 1944. godine sklopili američko ministarstvo finansija i Sistem federalnih rezervi, Federalne rezerve oslobođene su obaveze da podržavaju cijenu državnih obveznica. Drugim riječima, Federalne rezerve mogle su slobodno povećavati kamatne stope. Pritisak da se Federalne rezerve oslobode od dosadašnje obaveze došao je uglavnom od banaka. Bankari, uostalom kao i drugi biznismeni iz poslovnog svijeta, vole više cijene, a njihova ja cijena – kamatna stopa. Zanemarivanje monetarne politike u prethodnoj deceniji zateklo je kamatne stope na vrlo niskom nivou i na tom su nivou dugo ostale. Zato se sada s pravom očekivalo da će oživljavanje monetarne politike dovesti do povećanja kamatnih stopa. Istina, bankari kao razlog liberalizacije tržišta akcijama nijesu navodili sopstvenu dobit, već nacionalni interes. Oživljavanje monetarne politike podržali su i mnogi ekonomisti – u udžbenicima su se i ranije opisivale složene operacije centralnog bankarstva. Prava je šteta da ovo što je u teoriji izgledalo sjajno, u praksi je dalo slabe rezultate. Tako se desilo i 50-ih godina XX vijeka, kada su pasivnu ulogu Federalnih rezervi mnogi ekonomisti nazivali ,,motorom inflacije“. Ostaje zagonetka zašto se na to nije tako gledalo i prethodnih godina, koje su bile mnogo više inflacionističke. Tek, monetarna politika sada se pridružila inflacionističkoj, kao dio „kutije sa alatima“, pomoću koje se upravljalo privredom.
A zapravo u tim godinama prosperiteta (osim u jednoj) ti ,,alati“ nijesu došli u priliku da budu upotrijebljeni kao oruđe obuzdavanja inflacije. U svim tim godinama, osim u jednoj ili dvijema – ekonomska politika suočavala se mahom sa problemom nezaposlenosti, depresije ili recesije, ne i inflacije. No, srećom, tih 20-ih godina XX vijeka privredu je trebalo češće stimulisati nego obuzdavati. Čim ju je trebalo zakočiti, prosperitet bi - ispario.
Dnevni list
Elektronska pošta: desk@pobjeda.me
Direktor i glavni i odgovorni urednik:
NENAD ZEČEVIĆ
Zamjenica izvršnog
direktora: MILENA GOLUBOVIĆ
Direktorica marketinga: ŽELJKA RADULOVIĆ
REDAKCIJSKI
KOLEGI JUM
Zamjenice glavnog i odgovornog urednika
RADMILA USKOKOVIĆ-IVANOVIĆ
MARI JA JOVIĆEVIĆ
Pomoćnici glavnog i odgovornog urednika
đURđICA ĆORIĆ politika
SRđAN POPOVIĆ ekonomija
JELENA MARtINOVIĆ društvo
JOVAN NIKItOVIĆ kultura
DRAGICA šAKOVIĆ
crnom gorom
Urednici
ANA RAIČKOVIĆ crna hronika
NIKOLA SEKULIĆ hronika podgorice
JOVAN tERZIĆ arena
SLOBODAN ČUKIĆ
feljton i arhiv
MARKO MILOšEVIĆ dizajn
DRAGAN MIJAtOVIĆ fotografija
LOGOtIP POBJEDE
Miloš Milošević i Nikola Latković (2019), inspiracija
Anton Lukateli (1944)
PORtAL POBJEDE
Urednik
BOJAN đURIšIĆ
Zamjenica urednika
ANA POPOVIĆ
OBJEKtIV
Urednica
MARIJA
IVANOVIĆ-NIKIČEVIĆ
tELEFON
020/409-520 redAkcijA
020/409-536 MArketiNg
020/202-455 ogLAsN o
Naziv osnivača:
Društvo sa ograničenom odgovornošću za proizvodnju, promet i usluge, export-import
„Nova Pobjeda“ - Podgorica
Adresa sjedišta medija: 19. decembar br. 5 PIB: 03022480
Vlasnička struktura „Nove Pobjede“ - 100% udjela
„Media-Nea“ D.O.O. Podgorica
Vlasnička struktura
„Media-Nea“ - 99,99% udjela
First Financial Holdings sjedište „Media Nea“: Ul. 19. decembra br. 5, PiB „Media Nea“: 02842777
Vlasnička struktura „First Financial Holdings“ - 100%
udjela Petros Stathis
sjedište „First Financial Holdings“: Ul. Ulcinjska br. 3
PiB „First Financial Holdings“: 02628295
Više o vlasničkoj strukturi: pobjeda.me/p/impressum
Broj žiro računa „Universal capital Bank“: 560-822-77
Tiraž: 3.500
prisutnih
Podgorica (CKDD), kao sa brojem prisutnih na Vanrednoj skupštini akcionara izboru radnih tijela;
jedinstvenim spiskom akcionara koji se vodi kod Centralno klirinško depozitnog društva AD
2.Razmatranje donešenje Odluke o povećanju osnovnog kapitala AD «Trgocet» Cetinje
3.Odluka o emisiji akcija s pravom preče kupovine postojećim akcionarima AD «Trgocet» Cetinje
4.Odluka o usvajanju izmjena dopuna Statuta AD «Trgocet» Cetinje.
–Akcionari i njihovi punomoćnici koji namjeravaju da prisustvuju Skupštini akcionara, dužni su da se prijave Sekretaru
Društva najkasnije dva sata prije održavanja Skupštine radi identifikacije evidencije.
–Identifikacija akcionara utvrđuje se na osnovu lične isprave.
–Ovlašćeni
u rad iste telefonskim putem na broj 069369101 AD «Trgocet» Cetinje Odbor direktora Predsjednik Dragan Martinović s.r
I.br.2715/21
JAVNI IZVRŠITELj VLADAN VUJOVIĆ IZ KOTORA , u pravnoj stvari izvršnog
povjerioca TVT CZ D.O.O. BUDVA, LAZI BB., PIB: 02628279, koga zastupa punomoćnik Marija Vujović, advokat iz Budve, protiv izvršnog dužnika "OPERANTIO TRADING MONTENEGRO" DOO BUDVA, TOPLIŠKI PUT (ZANATSKI CENTAR) BB, Budva, PIB: 02645769, radi naplate novčanog potraživanja, v.s. 90.212,74 €, a shodno članu 45 ZIO donio je odluku o DOSTAVLJANjU JAVNIM OBJAVLjIVANjEM
Poziva se izvršni dužnik "OPERANTIO TRADING MONTENEGRO" DOO - BUDVA, TOPLIŠKI PUT (ZANATSKI CENTAR) BB, Budva, PIB: 02645769 sa poslednjom poznatom adresom kao naprijed navedeno, da se u roku od 2 (dva) dana od dana objavljivanja ove odluke u ovom štampanom mediju obrati ovom izvršitelju na adresi PC Škaljari - kancelarija broj 10, Kotor, radi uručenja Zaključka broj I.br.2715/21 od 11.09.2025 . godine.
Ukoliko se izvršni dužnik ne obrati u ostavljenom roku ovom Javnom izvršitelju, dostavljanje navedenih pismena će se izvršiti isticanjem na oglasnoj tabli nadležnog suda, pri čemu će se dostavljanje smatrati izvršenim nakon isteka roka od 8 (osam) dana od dana isticanja pismena na oglasnoj tabli suda.
Upozorava se izvršni dužnik da se dostavljanje javnim objavljivanjem smatra urednom dostavom, da će negativne posledice koje mogu nastati ovakvim načinom dostavljanja snositi sama stranka, odnosno izvršni dužnik. Kotor, 11.09.2025 . godine JAVNI IZVRŠITELJ Vladan VUJOVIĆ
Neđelja, 14. septembar 2025.
Neđelja, 14. septembar 2025. Oglasi
Formati
1/9
OGLASNO (do 21h)
tel: 020 202 455 viber: 068 034 555 e-mail: oglasno@pobjeda.me
REDAKCIJA (poslije 21h)
tel: 020 409 520 e-mail: desk@pobjeda.me
OBAVIJEST O SMRTI do 110 riječi
POMEN do 110 riječi (2 slike), do 40 riječi (4 slike)
1/8 OBAVIJEST O SMRTI do 180 riječi
POMEN do 180 riječi (2 slike), do 100 riječi (4 slike)
1/36 do 20 riječi (1 slika)
1/20 do 30 riječi (1 slika) do 15 riječi (2 slike)
1/18 do 40 riječi (1 slika)
1/12 do 80 riječi (1 slika) do 40 riječi (3 slike)
1/6 do 160 riječi (3 slike) do 60 riječi (6 slika)
1/5 do 190 riječi (4 slike) do 70 riječi (8 slika)
1/4 do 220 riječi (3 slike), do 80 riječi (6 slika), do 30 riječi (9 slika) 160€
1/2 do 320 riječi (5 slika), do 140 riječi (10 slika)
1/1 do 470 riječi (1 slika), do 380 riječi (4 slike) do 270 riječi (8 slika), do 120 riječi (12 slika)
U slučaju objavljivanja simbola, broj riječi se umanjuje za 20. Prostor 1/36 ne može da sadrži simbol.
Tužnim srcem javljamo da je dana 13. septembra 2025. u 79 godini preminuo naš dragi suprug, otac i đed
Saučešće primamo u kapeli na Novom groblju na Cetinju 14. septembra od 12 do 16 časova i 15. septembra od 11 do 13 časova, kada krećemo za Dobrsko selo, đe će se obaviti sahrana u 15 časova.
OŽALOŠĆENI: supruga MARA, sin VASO - VASKO, ćerke ANA i NATAŠA, brat PERO, snahe VELIKA i MOMIRA, unučad, bratanići, bratanične, sestrići, sestrične i ostala mnogobrojna rodbina
Navršava se godina dana od kada je otišao moj voljeni sestrić
Prerano si zaspao svoj vječni san, bez poruke i zadnje želje.
Od tvog rođenja, bio si tetkina radost, a sada tuga i praznina do kraja moga života.
Voli te tvoja tetka JANICA BEGOVIĆ
9. 1949 – 15. 9. 2025.
Neđelja, 14. septembar
GILE i DINA 548
Posljednji pozdrav dragom stricu
Od bratanića TIHOMIRA i MILOŠA
538
Posljednji pozdrav od naše drage
OGLASNO ODJELJENJE „NOVA POBJEDA“
TELEFON ZA INFORMACIJE
020/202-455 020/202-456
e-mail: oglasno@pobjeda.me
Tužna je ovo godina koja prođe bez tebe, brate
Ostaće neizbrisiv trag na tvoj kratak, ali pošten život, na tvoju dobrotu, blagorodnost i plemenitu dušu. Neka su ti mirne i lake nebeske visine, u carstvu Božijem
PEĐA BEGOVIĆ sa porodicom
Tri su godine bolne praznine, ali i ponosa na tvoj dostojanstven i častan životni put protkan znanjem, čvrstim karakterom, beskrajnom dobrotom i svim lijepim što si činio za mene…
Neđelja, 14. septembar
Prošla je tužna GODINA dana otkako nas je napustio naš suprug i otac
541
Tuga i bol ne blijede.
Srle, nijedan dan ne prođe da ne pomislimo na tebe. A, kada osjetimo da nam nedostaje snaga, pogledamo u nebo, jer i čak u najvećoj boli postoji svjetlost. Ti si naša!
Počivaj u miru i neka te anđeli čuvaju.
Vole te beskrajno supruga ZEMKA i sinovi FILIP i DANILO
543
Navršava se GODINA od kada nije sa nama naš
Teško je živjeti sa činjenicom da nisi više tu. Kada si otišao, zajedno sa tobom otišao je i dio naše duše.
Ako je život morao da stane, naše sjećanje na tebe traje vječno. Ponosni što smo te imali, a zauvijek tužni što si nas prerano napustio.
Dvije najtužnije godine otkako nisi sa nama, dragi naš
Beskrajno dugi dani, mjeseci i godine u kojima učimo da živimo sa prazninom koju je ostavio tvoj prerani, iznenadni odlazak. Nedostaješ nam svakog dana, u sitnicama i velikim trenucima, u svim pričama koje bismo željeli da ti ispričamo. Bio si naše sve - naš oslonac, podrška, najbolji prijatelj. Ljubav prema tebi drži nas da idemo dalje, s vjerom da ćemo se ponovo sresti tamo negdje gdje nema bola, a ni rastanka. Sve dok kucaju naša srca, i tvoje će kucati kroz nas – kroz uspomene koje čuvamo, kroz riječi kojima te spominjemo i kroz ljubav koju smo naslijedili od tebe. Počivaju u miru, najmiliji naš, i neka ti naše suze ne remete vječni počinak. Volimo te najviše.
Tvoji neutješni supruga BILJANA, ćerka NATAŠA i sin MARKO
539
Dana 15. septembra 2025 navršava
NATAŠA – NAĐA VUJOVIĆ
Nema više tvoga glasa, tvoje pjesme, tvojih briga. Sve je tiho, sve je tužno, nedostaješ, majko mila. Boli isto, možda jače, no kad si nas napustila. Vrijeme prođe, al' ne liječi, tugu što si ostavila.
Vole te tvoji
ŽELJKO, MAJA i JELENA sa porodicama
Četiri godine od kada nisi sa mnom
MAJKO MOJA
Sad sam tu, nedostaješ neopisivo, trebaš mi svaki tren, svaki sat. Volim te najviše.
Sin NIKOLA
Četiri godine od kada te nema
Ožalošćena porodica VUJAČIĆ
MILA MAJKO
Mnogo toga bih imala da ti kažem, da te pitam. Sad smo u još ve-
ćem broju, stigao je tvoj unuk Mašan. Fališ nam jako, jako. Tvoja ćerka IVANA, unuk MAŠAN, zet MILOŠ
519
Ode iz mog života, ali nikad nećeš iz mog srca. Čuvaću trenutke provedene sa tobom. Neka ti mir bude vječni pratilac. Snaha ZORICA
Dragoj tetki i babi
NAĐI
Prošlo je tužnih godinu dana otkako više nijesi sa nama. Tvoj vedri lik i uvijek nasmijano lice vječno ćemo čuvati od zaborava.
515
516
517
Navršavaju se četiri godine od smrti moje supruge
MAJE PEJAKOVIĆ
Draga ženo, život bez tebe više nije isti Nedostaješ nam... Počivaj u miru, nek te anđeli čuvaju. Dana 14 septembra 2025. najuži krug porodice posjetiće njenu vječnu kuću.
Suprug BRANKO
Mojoj voljenoj majci
MAJI
Četiri godine... Kako mi nedostaješ. Postojiš u svakoj suzi koja padne, u svakom trenu kad ti ime izgovorim, kada poželim da te zagrlim, da te poljubim. Nisi nestala, samo si zaspala.
Ćerka TAMARA, zet NEBOJŠA, unuka NIKOLINA
518
Dana 16. septembra 2025. navršava se godina dana od kada nije sa nama naš dragi suprug, otac i brat
Vrijeme, suze i riječi ne mogu ispuniti prazninu koju si ostavio za sobom. Ostalo je tvoje upražnjeno mjesto u našem domu, ostala je tišina koja boli, ostale su suze i čežnja za tobom.
Dana 14. septembra 2025. godine, u 10 časova, porodica će posjetiti njegovu vječnu kuću na Novom groblju u Podgorici.
Tvoji: supruga NENA, sin BOBAN i sestre SONJA i BRANKICA
Voljenom suprugu i ocu
Prošla je godina otkako si nas napustio. Bio si naš oslonac, čovjek čija je snaga bila u mirnoći, čija je toplina grijala i kad ništa drugo nije moglo. Hvala ti za sve što si bio - suprug, otac i prijatelj, stub naše male porodice.
Iako te ne vidimo, osjećamo te u tišini doma, u svakom zajedničkom trenutku koji sada nosi svjetlost tvoje duše.
Zauvijek ćeš biti sa nama u pričama koje pričamo, u suzama koje sakrivamo, u ljubavi koju nosimo. Počivaj u miru, voljeni naš.
Supruga NENA i sin BOBAN 511
Neđelja, 14. septembar 2025.
514
SJEĆANJE na voljenu majku
14. 9. 2003 – 14. 9. 2025.
DUŠANKA PAVIĆEVIĆ
Dvadeset dvije godine bez tebe, ali s tobom u srcu svakoga dana. Vrijeme tugu ne briše, ljubav ne prestaje, uspomene ne blijede.
Tvoja MIKA
Sa ljubavlju i poštovanjem čuvamo te od zaborava.
Tvoje sestre ZORE i JELENA sa porodicama
Sa ponosom čuvam uspomenu na ljubav i pažnju koju si mi pružila. Zauvijek u mom srcu.
520
Godina dana od kada nije sa
RAJKA BLAGOJEVIĆ
Nedostaješ nam. Tvoje raširene ruke, blaženi osmijeh i veliko srce puno ljubavi i topline za sve. Volimo te i čuvamo u našim srcima zauvijek.
Tvoji:
VASILJEVIĆI: MARKO, SRĐAN, MILANKA, MILENA, VASILIJE, ANDREA i tetkin IVO
521
527
Voljeni nikada ne umiru dok žive oni koji ih vole, a ti ćeš zauvijek živjeti sa nama i čuvaćemo te od zaborava. MILKA MANDIĆ sa porodicom
Dana 14. septembra 2025. navršava se 20 godina od smrti našeg voljenog
NIKOLE – NIKA LIPOVINE
Beskrajno zahvalni za sve što si učinio za nas.
Hvala ti za svu ljubav koju si nesebično pružio. Bio si veliki čovjek. Tvoj častan i dostojanstven životni put je naša smjernica. Ponosni na tebe i tvoj životni put i zahvalni što smo te imali. Živjećeš zauvijek u našim srcima, mislima i najljepšim sjećanjima.
Zauvijek tvoji: supruga CVIJETA, ćerka MIRJANA i sin MARKO
40 je dana od smrti mojeg strica
Dobri moj Ćića, beskrajno sam tužna zbog tebe. Hvala na svemu, a najviše na tome što sam u tvojem plemenitom srcu imala svoje mjesto. Iskreno žalim za tobom. Bratanična SLOBODANKA KEKOVIĆ sa porodicom
537
Godina je otkako nije sa nama naša
rođena VASILJEVIĆ
Najdraža naša, bila si nam sve – ljubav, podrška, snaga. Bila si prva sa kojom smo dijelili radost i melem za svaku bol.
Ova preduga godina naučila nas je da nikad nećemo preboljeti tvoj odlazak. Sad znamo i da si nas naučila svemu i da si zauvijek sa nama, u svemu što jesmo i svemu što dolazi. Zauvijek ponosni što smo tvoji!
Vole te najviše: RAJO, ANA, IVAN i MILICA
Pomen će se održati u neđelju, 14. septembra, u 10 časova, u krugu porodice
Godina je dana od tvog odlaska RAJKA BLAGOJEVIĆ
Nedostaješ nam svakog dana. Mnogo nam fali tvoj zagrljaj, tvoja ljubav i podrška. Čuvamo te i nosimo u srcu.
Vole te IVAN i MILICA
Draga majko
Prošla je tek godina, a kao da te nema čitavu vječnost. Svijet ima drugačije boje. Bezbrižnost je ostala u našoj prošlosti u kojoj si ti bila utočište i snaga. Znam šta bi mi rekla, zato nastavljam hrabro, ponosna i zahvalna na svemu što si mi pružila.
Volim te, ANA
547
VUKANE, sine moj
Danas bi napunio devet godina! Majka ti ne može zapaliti svjećice već samo svijeću obliti suzama. Majka nema poklona, nema torte, već samo suze. Ali vjerujem da rođendan slaviš sa svojim bratom Jovanom i Anđelima.
Slavite u nebeskim visinama, gdje vas ništa ne boli i niko vas ne može povrijediti.
Majka Vas nosi u srcu u svakom dahu. Zauvijek ste moja snaga, moja bol, moja vječna rana.
Voli vas vaša neutješna majka DRAGANA
Tetkini anđeli
JOVAN i VUKAN VULETIĆ
Danas bi tvoj, Vukane, deveti rođendan bio ispunjen osmijehom, igrom i radošću, a umjesto toga stojim na grobu i gledam hladnu ploču koja mi dušu bolom razara.
Jovane, zagrlite se moji anđeli na nebu, slavite ovaj dan zajedno.
Tetka vi šalje svaku suzu, svaku misao i molitvu. Moleći da anđeli čuvaju vašu sreću tamo gore. VOLIM VAS DO NEBA I NAZAD ZAUVIJEK
TETKA MILOSAVA SA PORODICOM
JOVAN VUKAN
23 dana maja rodila se sreća moja Moj Jovan Moje prvo radovanje, moje prvo milovanje i za našu ,,Sreću Joco“ dobio si Vukana brata što ga ljepšeg neće roditi majka. Poljubi ga, zagrli ga. Vukane moj, Kardinale moj, kako će ti tajo čestitati rođendan tvoj. Ali oću bez ijedne suze moje za najljepše oči tvoje. SREĆAN TI ROĐENDAN, ANĐELE MOJ
Mirko, brate Što ću ti poručiti, oči su mi izvađene, duša mi je iščupana, krila su mi tvoja salomljena Zagrli mi i pazi mi dva najljepša cvijeta moja. Nedužni ste umoreni podlo mučki od dželata Molim te, dragi Bože, otvori im rajska vrata Mladost vaša ugašena, rane teške bez lijeka Krv nevino prolivena, bolje ćeš nas ,,DOVIJEKA“
VAŠ NESREĆNI MAJO
Mili Vukane, danas bi bio tvoj rođendan. Umjesto rođendanske svjećice palimo ti onu neugasivu u našim srcima.
Tebi i Jovanu šaljemo zagrljaj do neba - da budete zajedno u svjetlosti i miru. Zauvijek voljeni, nikad zaboravljeni.
Vaši:
djed UGLJEŠA, baba MILENIJA, ujak MIROSLAV, ujna MIRJANA i sestra VIKTORIJA
VUKANE, anđele naš
Danas na tvoj rođendan šaljemo zagrljaje tuge do neba. Slavi sa svojim bratom Jovanom i sa anđelima jer ste vi anđeli nebeski. Sa puno tuge i bola, vaša tetka VIDOSAVA, sestre JOVANA i IVANA
je godina od smrti dragog
Ostaćeš vječno u mom srcu.
Supruga VJERA
GOSPAVE MATANOVIĆ PAVLA MATANOVIĆA
Poštovani čitaoci i korisnici oglasnog prostora, materijal za objavljivanje čitulje možete poslati na
e-mail: oglasno@pobjeda.me
Potrebno je poslati tekst čitulje, fotografiju i kopiju uplatnice
OGLASNO ODJELJENJE
tel/fax: 020/202-455, tel/viber: 068/034-555
Danas bi napunio svojih devet godina. Tvoj osmijeh i djetinja radost zauvijek žive u našim srcima.
Sa svojim bratom Jovanom sada slaviš među anđelima. Tvoj osmijeh je utihnuo prerano, ali nikada neće nestati iz naših sjećanja.
Mi ostajemo da tugujemo, da čuvamo vaše ime i da vas volimo snagom koju ni smrt ne može ugasiti.
Osam je godina od smrti voljenog
MARKOVIĆ DUŠANA DUKE RELEZE
Nikada te nećemo zaboraviti.
MILI sa porodicom
Počivajte u miru, neka vas anđeli čuvaju, a ja ću vas čuvati od zaborava. VJERA sa porodicom 524
Tvoju dobrotu i ljubav nosimo u srcima i sjećanjima, gdje ćeš vječno živjeti. Počivaj u miru i neka te anđeli čuvaju. Ćerka VIDOSAVA sa porodicom
