Dnevni list POBJEDA 03.08.2025 by Pobjeda

NE! RATU U UKRAJINI

Advokat i istaknuti pravnik poručio da je neodgovorno i neozbiljno da Anketni odbor poziva za svjedoke osobe iz spuškog zatvora

NO! TO THE WAR IN UKRAINE

Radulović: Unižavanje

Skupštine i institucija

Formiran predmet povodom prijave predsjednika Jakova Milatovića zbog prijetnji koje mu je uputio ministar Nik Đeljošaj, analitičar ocijenio neprihvatljivim da bilo ko, naročito ministar, prijeti šefu države

Kalezić:

Ako premijer ne smijeni Đeljošaja, to može biti saučesništvo

STR. 2.

Svaki potez koji većina u Anketnom odboru preduzme pokazuje da im je isključivi cilj produžetak te priče, sticanje političkih poena i držanje aktivnim to tijelo sve do možda nekih narednih izbora na kojima bi se ta priča nastavila, jer političke partije vjerovatno računaju da sa tom pričom u javnosti mogu dobiti određenu političku podršku građana – istakao je Radulović

Politička zloupotreba zločina u selu Velika

Budući da istorijski izvori ne ostavljaju prostor za manipulaciju, razumljivo je što je Pavle Dželetović ustvrdio da je zločin u selu Velika bio ,,ustvari represija prema stanovništvu, zbog njegovog stava prema neprijatelju“. To govori da tvrdnje o stradanju stanovništva ovog kraja zbog svoje vjerske i nacionalne pripadnosti, izuzev kod određenih političkih struktura koje zarad sitnih političkih poena zloupotrebljavaju ovaj zločin, nemaju uporišta u istorijskim izvorima

Postaje jasno da neko sa pozicije ministra pokušava da monopolizuje jednu cijelu etničku zajednicu, što predstavlja opasnost po građanski mir i suživot u Crnoj Gori – rekao je Danilo Kalezić

POBJEDIN SPECIJAL: Grad Kotor - od burne istorije i bogate prošlosti, preko drevnih zidina, otmenih trgova i slavnih jedrenjaka, raskošne prirode, pitomih obala ,,nevjeste Jadrana“, ponosa Crne Gore, Jugoslavije i planete zbog zaštićene kulturne baštine, posjete megakruzera do opomene pred isključenje iz Uneska

Gubitak Unesko statusa nije samo „mogući scenario“, već realna i neposredna prijetnja. Takav razvoj događaja bio bi kulturna tragedija, ekonomska greška, politička sramota i civilizacijski poraz. Vrijeme za reakciju je sada. A ključno pitanje je - želimo li biti zemlja koja uništava ono što joj je najvrednije ili ona koja zna da čuva ono što pripada cijelom čovječanstvu?

Neiskorišćeni turistički biser koji bi trebalo da bude ne zamjena za more, nego ravnopravan stub crnogorske ponude

INTERVJU: Zoran Vuletić, predsjednik Građanskog demokratskog foruma

STR. 7.

STAV

Piše: Milan ŠĆEKIĆ

Advokat i istaknuti pravnik poručio da je neodgovorno i neozbiljno da Anketni odbor poziva za svjedoke osobe iz spuškog zatvora

Radulović: Unižavanje Skupštine i obesmišljavanje institucija

PODGORICA – Najava da se osobe koje se nalaze u zatvoru ili pritvoru u Upravi za izvršenje krivičnih sankcija pozovu na Anketni odbor pokazuje da taj odbor neće ostvariti svoju svrhu, odnosno neće uraditi ništa i da je isključivi cilj ubiranje političkih poena. Veoma je neodgovorno i neozbiljno da Skupština, odnosno poslanici uopšte pomišljaju da takve osobe pozivaju i da ih smatraju za kredibilne svjedoke – kazao je za Pobjedu advokat i istaknuti pravnik Veselin Radulović, dodajući da bi to bilo unižavanje Skupštine i obesmišljavanje institucija.

Anketni odbor za postupanje državnih organa u političkim ubistvima i napadima na novinare i intelektualce, uključujući „crne trojke“, prihvatio je većinom glasova prijedlog zamjenika predsjednika tog tijela Milana Kneževića i zatražio mišljenje Ministarstva pravde o mogućnosti saslušanja pritvorenika koji se dovode u vezu sa ubistvima i zločinima pod istragom Odbora, uključujući i ubistvo Duška Jovanovića. Knežević je pomenuo Damira Mandića, Ljuba Bigovića, Sašu Boretu, Ivana Delića… Veselin Radulović kaže da se, s obzirom na to da se radi o osobama protiv kojih se vode krivični postupci, postavlja pitanje da li Skupština smije tako da postupa i da li se na neki način miješa u rad pravosudnih organa, tužilaštva prvenstveno, i suda.

- Mislim da je neodgovorno, neozbiljno i neprihvatljivo ponašanje dijela Anketnog odbora u kome oni svakodnevno prave jednu vrstu cirkusa. Vidjeli smo da se i svjedoci koji su do sada saslušani, nijesu baš pred Anketnim odborom pro-

Član Anketnog odbora

Slavica Šćekić, sestra ubijenog Slavoljuba Šćekića, poručila je Milanu

Kneževiću da je pozivati organizatore ubistva njenog brata da svjedoče na Anketnom odboru i vjerovati u njihovu priču više nego bolesno, drsko i bezobrazno, dok je Knežević odgovorio da inicijativa nema veze sa ubistvom Šćekića, te da, ako im bude omogućeno da saslušaju pritvorena i presuđena lica u ZIKS-u, to mogu i putem video - linka

slavili. Svaki potez koji većina u Anketnom odboru preduzme pokazuje da im je isključivi cilj produžetak te priče, sticanje političkih poena i držanje aktivnim Anketni odbor sve do možda nekih narednih izbora na kojima bi se ta priča nastavila, jer političke partije vjerovatno računaju da sa tom pričom u javnosti mogu dobiti određenu političku podršku građana – istakao je Radulović. Poručio je da se nada da Ministarstvo pravde neće prihvatiti zahtjev Anketnog odbora. - Nadam se da će Ministarstvo pravde biti toliko elementarno ozbiljno i da takav zahtjev neće prihvatiti. Ako ipak prihvati i ta lica pozovu i ona dođu, formalno možda nema smetnje za to, ali mislim da bi se na taj način unizila Skupština i dodatno obesmislile institucije, što je, kada vidimo neke poteze vladajuće većine u prethodnom periodu, možda i cilj – da se sve državne institucije i država u potpunosti obesmisle, da se stvori utisak da mi nijesmo sposobni uopšte elementarno da funkcionišemo kao ozbiljan sistem – istakao je Radulović.

PORUKA KNEŽEVIĆU

Sestra ubijenog policijskog inspektora Slavoljuba Šćekića, Slavica Šćekić, reagovala je juče na prijedlog Milana Kneževića.

- Milane Kneževiću, kako bi se ti osjećao da neko poštuje, cijeni, uvažava i vjeruje nekome ko je lišio života člana porodice!? Ja ću ti reći kako! Osjećaj

Pozvati

Svaki potez koji većina u Anketnom odboru preduzme pokazuje da im je isključivi cilj produžetak te priče, sticanje političkih poena i držanje aktivnim Anketni odbor sve do možda nekih narednih izbora na kojima bi se ta priča nastavila, jer političke partije vjerovatno računaju da sa tom pričom u javnosti mogu dobiti određenu političku podršku građana – istakao je Radulović

je bolan, tužan, jeziv, uvredljiv... I tako redom sve do ogorčenosti i prezira - navela je Šćekić na Fejsbuku.

Istakla je da pozivati organizatore ubistva njenog brata da svjedoče na Anketnom odboru, „uvažavati ih i vjerovati u njihovu priču malo više je nego bolesno, drsko i bezobrazno“.

- Jesi li svjestan da time Slavkovoj porodici stavljaš so na ranu, koja krvari 20 godina - pitala je ona Kneževića.

Knežević je odgovorio da je od

Šćekić očekivao da „kao neko ko polaže apsolutni monopol na istinu, pravdu i sve što ide uz ove imenice“, prvo reaguje na odluku SDT-a da su slučaj Telekom „i dokazana korupcija“ zastarjeli.

bezuspješno kandiduje na poslaničkim i odborničkim listama od jednog do drugog izbornog ciklusa sa opsesivnom željom da se domogne ili državnog ili lokalnog parlamenta, tako da mi je u potpunosti jasan ovaj politički napad na mene. Moja savjest je čista, od ove države ni ja, niti bilo koji član moje porodice nijesmo dobili ni stan, ni posao, niti bilo što drugo, da bismo ćutali na zločine u koje su bili umiješani djelovi države –odgovorio je Knežević. Kako je rekao, ovom inicijativom ugrozio je i svoj, i živote članova svoje porodice, i to ne prvi put, ali zato ne traži ni orden, ni posao, ni stan, niti traži, a još manje očekuje da ga Šćekić razumije.

LEKCIJE

Nikola Zirojević (SD) naveo je da se dogodila nevjerovatna stvar - ne samo da su predstavnici parlamentarne većine predložili da se u parlament dovedu i saslušaju optuženi za

i Danila Mandića, da se striko raželi sinovca

na Anketnom odboru, to i prihvatila.

najteža krivična djela, već je parlamentarna većina,

uključujući i predsjednika parlamenta, takve osobe smatraju kredibilnim svjedocima.

- Međutim, Vi ste ipak odlučili da me bez ikakvog povoda napadnete preko medija bivšeg režima i tako stanete u red sa poslanicima DPS-a i SD-a: Andrijom Nikolićem, Oskarom Huterom i Borisom Mugošom. I to samo iz razloga što sam inicirao prijedlog da li postoji zakonska mogućnost da Anketni odbor saslušava lica koja se nalaze u ZIKS-u - poručio je Knežević u reagovanju na izjavu Slavice Šćekić.

- Živo me zanima kako će ovo biti izvedeno - da li će članovi Odbora poći u UIKS, pa da se tamo organizuje sjednica, ili će, pak, optuženi i osuđeni počinioci teških krivičnih djela, uz policijsku pratnju, doći u Skupštinu i biti naši gosti – napisao je Zirojević na mreži Iks.

I gledajte čuda, naveo je, predstavnici parlamentarne većine,

- No, s obzirom da im ni prethodnici, čast izuzecima, nijesu bili ništa bolji, ovo ne iznenađuje. Meni na kraju ostaje samo da dopunim ovaj zahtjev sa imenom Danila Mandića Kad već dolaze iz UIKS-a, da se striko raželi sinovca, da bar neka korist bude od te sjednice - zaključuje Zirojević.

Naveo je da inicijativa nema, niti može imati veze sa ubistvom njenog brata, jer taj zločin nije predmet rada Anketnog odbora i dodao da su predmet rada ovog odbora ubistva Pavla Bulatovića, Gorana Žugića, Darka Belog Raspopovića, Baje Sekulića, Milorada Miška Krstovića, Mladena Klikovca, Srđe Vojičića, i dok bude potpredsjednik Odbora, kako je kazao, učiniće sve da doprinese rasvjetljavanju tih zločina. - Da su tužilaštva i sudovi radi-

li svoj posao, ovaj odbor ne bi ni bio formiran, niti bi bilo potrebe da imamo ovakve inicijative. A da li će Ministarstvo pravde pozitivno odgovoriti na ovu inicijativu za koju su glasali svi članovi Odbora iz parlamentarne većine i poslanik Dobričanin iz opozicije, saznaćemo narednih dana. Ukoliko nam bude omogućeno da možemo saslušati pritvorena i presuđena lica u ZIKS-u, odmah da Vas obavijestim, da mi, ni Vi, niti bilo ko drugi, ne može zabraniti da to i učinimo putem video linka. Naravno, pod uslovom da ta lica i budu spremna da učestvuju u radu ovog odbora - istakao je Knežević. Prema njegovim riječima, Anketni odbor nije formiran da bi se bilo ko optužio ili da bi bilo kome sudili i presudili. - To nije naša nadležnost, ali svakako jeste da u zakonskim okvirima učinimo sve kako bi došlo do rasvjetljavanja pomenutih ubistava. Što se tiče Vaših formulacija da je ova inicijativa „drska“, „bolesna“, „bezobrazna“, ostaviću javnosti i stručnim licima da ih ocijene, jer koliko je meni poznato Vi nijeste ni doktor ni medicinska sestra da bilo kome dajete dijagnoze. Ali svakako jeste političarka koja se

- Ono što Vam sigurno neću dozvoliti jeste da mi držite ni političke, ni moralne, a najmanje zdravstvene lekcije. Uostalom, ovo nije Vaš prvi javni napad na mene. Dosad nijesam osjećao potrebu da Vam odgovaram na kvalifkacije i lične uvrede koje ste po društvenim mrežama iznosili na moj račun, a ne bih ni danas da me nijeste stavili u kontekst ubistva Vašeg brata i lica koja su optužena. Ovakav manipulativni narativ koji ste plasirali nemam namjeru da otćutim. Meni su mandat dali građani, i to ne prvi put, i samo pred njima i Bogom polažem ljudske i političke račune. Ili kako kaza besmrtni lovćenski tajnovidac: „Pokoljenja djela sude, što je čije, daju svima!“ Zato potpuno spokojan čekam stav Ministarstva pravde, ali što je neuporedivo važnije, spokojan čekam i nebeski sud - zaključio je Knežević. Zahtjev Milana Kneževića da bi trebalo saslušati osobe iz zatvora oštro je kritikovala opozicija, a predsjednik Anketnog odbora Andrija Nikolić poručio je da bi „dovoditi osobe iz Spuža na saslušanje u Skupštinu, bilo suprotno zakonu o parlamentarnoj istrazi“. - Mi ćemo preispitati naše dalje učestvovanje u Anketnom odboru. To nije pitanje hrabrosti, nego pitanje smisla, odnosno besmisla – rekao je Nikolić. Istakao je da je očekivao da će Knežević, umjesto što predlaže saslušanje osuđenih, inicirati pozivanje ministra unutrašnjih poslova Danila Šaranovića, koji je nedavno u parlamentu saopštio opreativna saznanja da je Ivan Delić, navodno, još 2000. godine izvršio ubistvo tadašnjeg savjetnika predsjednika države Gorana Žugića. Ivana KOPRIVICA

Veselin Radulović

D. MIJATOVIĆ

Neđelja, 3. avgust 2025.

Formiran predmet povodom prijave predsjednika Jakova Milatovića zbog prijetnji koje mu je uputio ministar Nik Đeljošaj, analitičar ocijenio neprihvatljivim i nedemokratskim da bilo ko, naročito ministar, prijeti šefu države

PODGORICA – Osnovno

državno tužilaštvo u Podgorici formiralo je predmet povodom prijave predsjednika države Jakova Milatovića da mu je prijetio potpredsjednik Vlade Nik Đeljošaj, objavio je portal RTCG. Analitičar Danilo Kalezić za Pobjedu kaže da je neprihvatljivo, necivilizovano i nedemokratski da bilo ko, a naročito neko na funkciji ministra, otvoreno prijeti predsjedniku države, te da je jedino ispravno rješenje da Đeljošaj bude hitno smijenjen. Istakao je da, ako premijer Milojko Spajić, ipak, ne reaguje, to se može protumačiti kao saučesništvo, odnosno kao podrška Đeljošaju.

Kabinet predsjednika Crne Gore obavijestio je u petak veče javnost da je Đeljošaj uputio niz prijetnji i neprimjerenih poruka predsjedniku Milatoviću, nakon što je saopšteno da je predsjednik vratio Zakon o porezu na nepokretnosti Skupštini na ponovno odlučivanje. Saopšteno je da su, s obzirom na ozbiljnost poruka i direktan pokušaj političkog pritiska na predsjednika države, o tome obavijestili direktora Uprave policije, te da očekuju da institucije reaguju odmah, a premijer bez odgađanja da smijeni Đeljošaja. Đeljošaj je navode odbacio kao „grubu neistinu“, te da je zakon vraćen zbog kumovskih veza Milatovića.

NOVA FAZA

Kalezić je istakao da eskalacija političkog nasilja u Crnoj Gori ulazi u novu fazu – više nijesu meta samo nezavisni intelektualci, novinari, građani i mediji, već, ni manje ni više, predsjednik države. - Bez obzira na to ko obavlja funkciju predsjednika, s obzirom na institucionalni značaj te pozicije, potpuno je neprihvatljivo, nenormalno, necivilizovano i duboko nedemokratski da bilo koji građanin – a naročito neko na funkciji ministra – ne samo da verbalno napada, već i otvoreno prijeti predsjedniku države, pri tome unoseći i elemente nacionalne netrpeljivosti – istakao je Kalezić.

Prema njegovim riječima, Đeljošaj treba da bude smijenjen.

- Bez obzira na političke razlike i okolnosti, jedino ispravno rješenje jeste da ministar Đeljošaj bude hitno smijenjen. Moralno i odgovorno bi bilo da sam podnese ostavku. Ukoliko to ne učini, na potezu je predsjednik Vlade Milojko Spajić. Ako, pak, ni on ne reaguje, takav izostanak reakcije može se protumačiti kao saučesništvo, odnosno kao podrška riječima i djelima potpredsjednika Đeljošaja – ocijenio je Kalezić.

Poručio je da „ovo otvara novo poglavlje političkog nasilja kojem se mora stati na kraj“.

Kalezić: Ako Spajić ne smijeni Đeljošaja, to može biti saučesništvo

Postaje jasno da neko sa pozicije ministra pokušava da monopolizuje jednu cijelu etničku zajednicu, što predstavlja opasnost po građanski mir i suživot u Crnoj Gori – rekao je Danilo Kalezić. Reagovali Pokret za Podgoricu i albanske partije

- Takođe, postaje jasno da neko sa pozicije ministra pokušava da monopolizuje jednu cijelu etničku zajednicu, što predstavlja opasnost po građanski mir i suživot u Crnoj Gori – poručio je Kalezić. Milatović je, nakon što je u petak veče Đeljošaj demantovao da je prijetio, objavio screenshot poruka u kojima mu je, između ostalog, potpredsjednik Vlade poručio da „očekuje kao nikad reakciju Albanaca iz svih nivoa gdje god imamo uticaj“.

ZABRINJAVAJUĆE

Pokret za Podgoricu najoštrije je osudio, kako je naveo, nedopustive, opasne i neodgovorne izjave Đeljošaja. - Ovakav istup visokog državnog funkcionera predstavlja direktan napad na ustavni poredak Crne Gore i šalje zabrinjavajuću poruku svim građanima – da neko u vrhu vlasti pokušava prijetnjama da utiče na ustavne procese – saopšteno je.

Posebno je zabrinjavajuće, naglašavaju, što Đeljošaj, koristeći etničku retoriku, poziva na „reakciju Albanaca na svim nivoima“, čime pokušava da upliće čitavu jednu zajednicu u sopstvene političke obračune.

- Albanski narod u Crnoj Gori poznat je po lojalnosti državi, mirnom suživotu i doprinosu zajednici i ne smije biti zloupotrijebljen za političke ucjene –navodi se u saopštenju i dodaje da prijetnje predsjedniku države predstavljaju crvenu liniju koja se ne smije tolerisati. Pokret za Podgoricu zahtijeva hitnu ostavku ili razrješenje Đeljošaja sa svih državnih funkcija, traži od Uprave policije da odmah reaguje na prijetnje upućene predsjedniku Crne Gore, poziva nadležne institucije da pokrenu istragu „o mogućim nezakonitim radnjama ministra Đeljošaja, uključujući i navode o zloupotrebi položaja“. Reagovala je Albanska alternativa, navodeći da, „ako je

neko pomislio da će prijetnje, etikete i retorički pozivi na „političku čistoću“ u institucijama natjerati Albance da ćute dok im se uskraćuju prava, grdno se prevario i očigledno nije upoznao Albance“. - Pokret za Podgoricu, naviknut da sve što ne odgovara njihovoj političkoj optici naziva ‘napadom na ustavni poredak’, sada pokušava da skrene pažnju sa suštine: odluka predsjednika Crne Gore da blokira zakon koji omogućava Opštini Tuzi da naplati ono što joj po zakonu i Ustavu pripada nije čin neutralnosti, već politički udar na jednu lokalnu zajednicu u kojoj većinski žive Albanci zbog prijateljskih interesa. Etnička retorika? Ne! Ovo je borba za ravnopravan tretman i elementarnu finansijsku pravdu - saopštila je Albanska alternativa.

Poručuju da Albanci u Crnoj Gori neće biti ni tiha većina ni politički dekor, već ravnopravan i odgovoran činilac „države koju svi gradimo“.

Vukšić: Kad prijetnje prođu nekažnjeno, desi se slučaj predsjednika opštine Budva

Savjetnik Milatovića za bezbjednost Dejan Vukšić, poručio je da ukoliko slučaj prijetnje predsjedniku države prođe nekažnjeno, onda se time faktički poziva javnost da se najvišim predstavnicima vlasti može nekažnjeno prijetiti sa svih nivoa, bilo ko i bilo kada.

- Posebno kada to čini jedan od najviših funkcionera u državi – potpredsjednik Vlade koji uzgred prijeti jednim cjelokupnim narodom, kojeg faktički i poziva na obračun sa predsjednikom - kazao je Vukšić za RTCG.

Istakao je da je na nadležnima odgovornost da sada

djeluju, jasno i u skladu sa zakonom.

- Ne zaboravimo, od prijetnji se kreće, i kada te prijetnje prođu nekažnjeno, onda počinioci dobiju krila, pa se desi slučaj aktuelnog predsjednika opštine Budva, ali i neki drugi slučajevi koji ne smiju postati pravilo - naglasio je Vukšić.

što vrati zakon bez ozbiljnog povoda - navodi Čobi. Prema njegovim riječima, amandmani na Zakon koji je Milatović vratio parlamentu, a koje su predložili on, Nikola Camaj i Ilir Čapuni, imaju za cilj da omoguće opštinama da dobiju pravedniju raspodjelu nadoknade od korišćenja svoje teritorije.

- I borili se više nego pomenuti pokret od samostalnosti pa do učlanjenja u NATO! To što se neko usudi da javno kaže ono što svi znaju – da je uskraćivanje prava jednoj opštini sistemska nepravda – ne znači da ‘upliće zajednicu›, nego da je ta zajednica dovoljno svjesna da se više neće povlačiti“, dodaje se.

Kažu da je Pokret za Podgoricu principijelnost najbolje demonstrirao na posljednjim lokalnim izborima u glavnom gradu, kada su „iz moralnih parola prešli u političke dogovore ispod stola, preko noći, i u suprotnosti sa onima što su obećali građanima“.

Poručuju da institucionalna i finansijska samostalnost opštine Tuzi nije prijetnja Crnoj Gori –„to je test koliko je Crna Gora zrela da bude država svih građana“.

- Zato poručujemo jasno: znamo da biste rado očistili institucije od Albanaca, ali samo nastavite da sanjate - piše u saopštenju.

BANALNE OPTUŽBE

Na stranu Đeljošaja stao je Albanski forum, čiji poslanik Artan Čobi je ocijenio da „svjedočimo banalnim optužbama iz kabineta Milatovića na račun Đelošaja“. Čobi smatra da je dobro što je predsjednik objavio i razgovor između njih iz kojeg se, navodi on, jasno vidi da se ne radi ni o kakvim ličnim prijetnjama.

- Ako se predsjednik osjećao pogođenim mogućnošću institucionalnih odgovora albanskih predstavnika, onda je trebalo da razmisli prije nego

- Ali izgleda da je nekima trn u oku mogućnost za još veći razvoj područja gdje žive Albanci. Predsjednik Milatović nastavlja putem onih koji su nekada crtali granice Morskog dobra, sa jedinim ciljem da unište ekonomiju Ulcinja - dodao je on. Predsjednik Demokratskog saveza Albanaca Ivan Ivanaj smatra da je odluka Milatovića da vrati Skupštini Zakon o porezu na nepokretnosti politički motivisana i diskriminatorna prema opštini Tuzi. On tvrdi da se ovakvom odlukom pokušava obesmisliti zakon koji bi, kako kaže, obezbijedio pravednije punjenje budžeta i ravnomjerniji razvoj. - Naročito zabrinjava činjenica da iza ove odluke stoji uticaj predsjednikovog saradnika, gospodina Vuksanovića, koji je, dok je bio na čelu borda direktora AD Plantaže, otvoreno opstruirao naplatu zakonom propisanog poreza na nepokretnosti - navodi Ivanaj. Dodao je, između ostalog, da „poruka koju je ovim potezom poslao predsjednik Milatović, koja nije ostala sakrivena – poruka ignorisanja prava i interesa građana Malesije – neće biti zaboravljena“. Predsjednik opštine Danilovgrad Aleksandar Grgurović osudio je način obraćanja Đeljošaja Milatoviću. Grgurović smatra da izrečeno od Đeljošaja „prevazilazi granice političkog neslaganja, a zalazi u zonu ličnih uvreda, otvorenih prijetnji i grubog narušavanja osnovnog institucionalnog poštovanja“.

- Kada ministar uputi poruke takvog sadržaja predsjedniku države, više ne govorimo o političkom neslaganju, već o ozbiljnom odstupanju od profesionalne i institucionalne odgovornosti. Takva komunikacija ne priliči nikome, a posebno ne nekome ko obavlja visoku državnu funkciju i šalje poruku javnosti da su lične uvrede i niske insinuacije prihvatljiv oblik političkog djelovanja - navodi on. Kako dodaje, posebno zabrinjava poruka u kojoj se navodi da će reagovati Albanci gdje god imaju uticaj.

- To nije legitimno političko protivljenje, već poziv na etničku mobilizaciju u cilju političkog pritiska, što je duboko opasno i neprihvatljivo u jednoj građanskoj i multietničkoj državi. Crna Gora se ne smije i neće graditi na podjelama, već na zajedničkom interesu svih njenih građana - naglasio je on.

Ivana KOPRIVICA

Danilo Kalezić

s. vasiljević

Civilni sektor i građanski aktivisti negoduju zbog prijedloga da se ulica imenuje po Pavlu Bulatoviću

To

i uvreda za porodice žrtava

PODGORICA - Više nevladinih organizacija i građanskih aktivista protivi se inicijativi da jedna ulica u Podgorici ponese ime Pavla Bulatovića, bivšeg ministra unutrašnjih poslova Crne Gore i ministra odbrane SRJ, kojeg smatraju neposredno odgovornim za ratni zločin deportacije izbjeglica iz Bosne i Hercegovine 1992. godine. U zajedničkom saopštenju, potpisnici ističu da bi takva odluka predstavljala instituci-

onalnu poruku da su ratni zločini i dalje politički prihvatljivi, te bi dodatno ugrozila povjerenje u vladavinu prava i produbila društvene podjele. Oni upozoravaju da bi ovakav čin uvrijedio porodice žrtava i obesmislio višegodišnje napore ka pomirenju, pravdi i izgradnji demokratskog društva. Podsjećaju da je 29. jula Savjet za davanje prijedloga naziva naselja, ulica i trgova Skupštine glavnog grada usvojio inicijativu odbornika Demokrata, Mitra Vukovića i Vladimira Ča-

đenovića, da se ulica imenuje po Pavlu Bulatoviću. Nevladine organizacije, njih 23, i prošle godine su pozvale predsjednika Demokrata Aleksu Bečića da utiče na odbornike svoje partije da prijedlog povuku, ali Bečić nikada nije odgovorio. - Iako je Ministarstvo kulture i medija ranije navelo da nije imalo zakonski osnov da se izjasni o ovom pitanju, nevladine organizacije zahtijevaju da se sada, nakon usvajanja prijedloga, resorno ministarstvo jasno izjasni u skladu sa Zako-

nom o spomen-obilježjima –navode u saopštenju. Građanski aktivista Miloš Đuričković, jedini član Savjeta koji je glasao protiv, podnio je ostavku, navodeći da se odluka kosi s njegovim „moralnim i vrijednosnim uvjerenjima, ali i sa istinom o događajima iz tog perioda“.

Organizacije podsjećaju da je Bulatović, kao ministar policije, bio nalogodavac deportacije najmanje 66 bosanskohercegovačkih civila iz Crne Gore, od kojih je samo 12 preživjelo.

Novo diplomatsko mimoilaže Nje sa susjedom: Hrvatska uputila protestnu notu zbog znački za posadu broda „Jadran“

Đenero: Još jedno provociranje Zagreba

PODGORICA - Ministarstvo vanjskih poslova Hrvatske uputilo je protestnu notu crnogorskom ministarstvu vanjskih poslova zbog znački koje je prije nekoliko dana predstavilo Ministarstvo odbrane Crne Gore, a koje su specijalno namijenjene posadi školskog broda „Jadran“saznaje nezvanično M portal. Ministarstvo odbrane i Vojska Crne Gore saopštili su da su značke izrađene „u znak poštovanja prema dugoj pomorskoj tradiciji i značaju koji ovaj brod ima za našu državu“, te da je „dizajn značke osmišljen je kako bi vizuelno izrazio identitet „Jadrana“ i njegove posade. U centralnom dijelu nalazi se stilizovani prikaz broda u punom jedrenju, kao simbol snage, slobode i pomorskog nasljeđa. Iznad broda istaknuta je 1933. godina, kada je brod porinut, a u donjem dijelu značke nalazi se državna zastava Crne Gore. Sve je uokvireno stilizovanom upletenom sajlom, kao tradicionalnim mornarskim motivom“.

Republika Hrvatska potražuje „Jadran“ već godinama, a to je bio još jedan u nizu povoda da eskaliraju nesuglasice između Vlade Crne Gore i Vlade Republike Hrvatske, odnosno dvojice ministara odbrane Dragana Krapovića i Ivana Anušića.

Hrvatski analitičar Davor Đenero kaže da je posljednji postupak ministra Krapovića sa izdavanjem značke sa školskim brodom „Jadran“ i crnogorskom državnom zastavom, očiti primjer onoga što se unutar crnogorske administracije konstantno događa, i to zbog nelogičnog načina formiranja parlamentarne većine. - Naime, budući da je brod „Jadran“ izgrađen 1933. godine, nije riječ o nekakvoj obljetnici, koja bi bila razlogom da se upravo

sada komemoriše ovaj brod, čije vlasništvo je otvoreno pitanje s Republikom Hrvatskom, i može biti razlogom za probleme u pristupnom procesu. Da je značka objavljena pred dvije godine, kad je brod napunio 90 godina, ili da je izdana za sedam godina, kad će brod napuniti sto, moglo bi biti nekog opravdanja da se to čini, ali ovog puta se radi samo o gestu koji želi biti provokacija. Vidljivo je da je politika Dragana Krapovića, što ju provodi u svom resoru, suprotna politici potpredsjednika Vlade i ministra vanjskih poslova Ervina Ibrahimovića, koji se

trudi rješavati otvorena pitanja s Hrvatskom. Čini se da je i premijer Spajić na pozicijama sličnima Ibrahimovićevoj, ali je očito da ministri iz bivšeg DF-a, sljedbenici Mandića i Kneževića, kao i sljedbenici Alekse Bečića, poput Krapovića, koji je član njegovih demokrata, sistematski stvaraju probleme i izazivaju napetosti s Hrvatskom - kaže Đenero. On ističe da niko u Hrvatskoj neće praviti problem od pogrešnog Krapovićeva gesta, kad je kao susjed, NATO partner, odbio sudjelovanje Vojske Crne Gore u mimohodu HV, održanom pred

Ove činjenice su sudski utvrđene, iako Bulatović zbog atentata u kojem je ubijen 2000. godine nije krivično odgovarao. Tokom njegove službe u Ministarstvu odbrane SRJ, vojska je bila uključena u brojne ratne zločine širom bivše Jugoslavije. Prema navodima iz Tužilaštva Haškog tribunala, i on je bio pod istragom za te zločine. Potpisnici saopštenja navode da Bulatović ne ispunjava zakonske uslove za „istaknutu ličnost“, kako je propisano članom 5 Zakona o spomen-obilježjima, te podsjećaju da član 10 zabranjuje obilježja osobama koje su imale negativnu ulogu u istoriji Crne Gore ili čovječanstva. Posebnu zabrinutost, kako navode, izaziva činjenica da su

ovu inicijativu podržali odbornici stranaka koje se predstavljaju kao građanske. - Negiranje zločina i slavljenje ratne prošlosti postaju sastavni dio njihove političke prakse. Ako država pristane na ovakvu praksu, šalje poruku da se zločini mogu nagraditi, a odgovornost izbrisati. Time se obesmišljava pravda, vrijeđaju se žrtve i gradi društvo u kojem su nasilje i nekažnjivost prihvatljivi - zaključuje se u saopštenju koje potpisuju Akcija za ljudska prava, CGO, CEMI, Juventas, CeGAS, CEDEM, CRNVO, UMHCG, Spektra, Kvir Montenegro, CŽP, Anima, Institut za medije, PEN centar, Društvo crnogorskih izdavača, i brojni drugi, uz podršku građanskih aktivista Alena Bajrovića, Dine Bajramspahić i Jovane Marović R.P.

Jevto Eraković Koalicija ZBCG najavila da će inicirati formiranje anketnog odbora u vezi sa zastarom slučaja „Telekom“, iz DPS-a ovakve inicijative ocjenjuju uzaludnim

Eraković: Pokušaj

skretanja pažnje sa debakla vladajuće koalicije

PODGORICA – Koalicija

nekoliko dana, ali ovakav gest sigurno će izazvati novo nepovjerenje u međusobnim odnosima. - To ne znači da hrvatska diplomatija i politika neće i dalje podupirati suverenističku i proevropsku Crnu Goru - zaključio je Đenero. Rezultat niza novootvorenih spornih pitanja tokom posljednjih pet godina između dvije države bilo je i blokiranje otvaranja pregovaračkog poglavlja vanjska, bezbjednosna i odbrambena politika, krajem prošle godine. Takođe, zbog usvajanja Rezolucije o genocidu u Jasenovcu, Hrvatska je dodijelila status „persona non grata“ predsjedniku Skupštine Andriji Mandiću, potpredsjedniku Vlade Aleksi Bečiću i poslaniku Milanu Kneževiću. Posljednji u nizu poteza, prije slanja protestne note Hrvatske, povukao je crnogorski ministar odbrane Dragan Krapović, odlukom da na ovogodišnje obilježavanje operacije „Oluja“ u Hrvatskoj ne ide vojni, već samo diplomatski predstavnik Crne Gore. Mr.J.

Za budućnost Crne Gore (ZBCG) najavila je da će u narednom periodu uputiti inicijativu za formiranje anketnog odbora koji bi se bavio ispitivanjem odgovornosti državnih organa, a naročito tužilaštva, u vezi sa zastarom slučaja poznatog kao „afera Telekom“. Ovakvu inicijativu Jevto Eraković (DPS) protumačio je kao pokušaj skretanja pažnje sa debakla koji je parlamentarna većina doživjela.

ZBCG navodi u saopštenju da je slučaj u koji su, kako tvrde, bili uključeni bivši predsjednik Milo Đukanović , njegova sestra Ana Đukanović i druge osobe bliske nekadašnjem režimu, namjerno odugovlačen s ciljem da zastari bez sudskog epiloga. - Crna Gora zna da su Đukanović, njegova porodica i njegov režim tri decenije gradili sistem sopstvene nedodirlji-

vosti, naročito pažljivo birajući najodanije kadrove u tužilaštvu, kako bi se afere, poput ove, zataškavale ili razvlačile u nedogled - navodi se u saopštenju. Jevto Eraković napisao je na mreži Iks da icijativa za formiranje još jednog anketnog odbora predstavlja novi pokušaj koalicije ZBCG da skrene pažnju sa debakla koji su doživjeli prije dva dana kada nije prošao zakon o amnestiji čiji su predlagači, uz okolnost da ni Mandić ni Knežević nijesu bili u sali u toku glasanja. On poručuje da su im uzaludne ovakve inicijative, te da ne mogu skinuti fokus sa toga da se vladajuća koalicija, kako je naveo, raspala.

- Uzalud vam ovakve inicijative, ne možete skinuti fokus sa suštine - da se ova parlamentarna većina u četvrtak raspala i da im zbog svađe oko uskopartijskih interesa nije usvojeno čak pet važnih i sistemskih zakona - istakao je Eraković. R. P.

Davor Đenero

Dugmad za posadu školskog broda Jadran

INTERVJU: Zoran Vuletić, predsjednik Građansko demokratskog foruma

Trebaće puno vremena da se u Srbiji prihvate istorijske činjenice o Crnoj Gori

PODGORICA - Kartelski

raspoređeni srpski mediji ne dozvoljavaju debatu o politikama, imaju jedinstven stav o političkom djelovanju SPC u susjednim državama, EU kao neprijatelju, Rusiji koja nam „čuva“ Kosovo, Republici Srpskoj kao velikoj ratnoj tekovini Slobodana Miloševića i mučki odbjegloj Crnoj Gori kaže u intervjuu za Pobjedu Zoran Vuletić, predsjednik Građansko demokratskog foruma.

Ističe da je potrebna nova politika i ona bi bila garancija da će u dijelu srpskog društva Crna Gora dobiti iskrenog prijatelja i susjeda - a ne Ćuta, Aleksić, Parandilović, dr Nestorović, Milo Lompar ili Vladimir Pavićević

POBJEDA: Zašto se stav opozicije u Srbiji prema Crnoj Gori ne razlikuje od vlasti, a opozicija traži smjenu vlasti? Ona bi se kao i vlast miješala u unutrašnje stvari Crne Gore, slala pare, mešetarila sa biračima...?

VULETIĆ: Najveći deo opozicije se ne razlikuje od vlasti po najvažnijim pitanjima sa kojima smo suočeni decenijama. Srbija nakon atentata na premijera Đinđića živi u danima Mrmota. Od parlamentarne opozicije jedino je Pokret slobodnih građana (PSG) zajedno sa manjinskim strankama iskoračio iz propale politike: podneli su inicijativu za izglasavanje Zakona o zabrani negiranja genocida u Srebrenici i jedini u parlamentu podržali francusko-nemački sporazum, ali toga nije bilo dovoljno u medijima koji kreiraju opozicioni stav. Kartelski raspoređeni mediji ne dozvoljavaju debatu o politikama, imaju jedinstven stav o političkom delovanju SPC u susednim državama, EU kao neprijatelju, Rusiji koja nam „čuva“ Kosovo, Republici Srpskoj kao velikoj ratnoj tekovini Slobodana Miloševića, mučki odbegloj Crnoj Gori… Državni mediji pod Vučićevom komandom zajedno sa medijima UG Dragana Šolaka su sa velikim žarom podržavali litije u Crnoj Gori i promene 2020. Zašto su toliko bili zainteresovani za te izbore? Zašto se opozicija tada nije razlikovala od Aleksandra Vučića? Zašto niko u Srbiji tada nije primetio destruktivnu ulogu Vladimira Pavićevića, maskiranog bradom i tvrdom

Državni mediji pod Vučićevom komandom zajedno sa medijima Dragana Šolaka su sa velikim žarom podržavali litije u Crnoj Gori i promjene 2020. Zašto su toliko bili zainteresovani za te izbore? Zašto se opozicija tada nije razlikovala od Aleksandra Vučića? Zašto niko u Srbiji tada nije primijetio destruktivnu ulogu Vladimira Pavićevića, maskiranog bradom i tvrdom ijekavicom? Za čije interese danas taj čovjek radi u Srbiji - pita se Vuletić

ijekavicom? Za čije interese danas taj čovek radi u Srbiji?

ProEU potencijala ima u Zeleno levom frontu, SSP, DS i PSG. Oni imaju istorijsku odgovornost da dogovore izrazito proevropsku predizbornu listu i napuste iluziju jedne liste naspram Vučića kojom se čuva njegova politika. Potrebna nam je nova politika i ona bi bila garancija da će u delu srpskog društva Crna Gora dobiti iskrenog prijatelja i suseda - a ne Ćuta, Aleksić, Parandilović, dr. Nestorović, Milo Lompar, ili Pavićević kao novi predstavnici iste.

POBJEDA: Kako neko ko se zalaže za evropske vrijednosti nipodaštava državnost Crne Gore i negira njenu istoriju?

VULETIĆ: Bez negiranja istorije ne bi mogla da se nipodaštava nezavisnost Crne Gore. Nažalost, to su opšte prihvaćeni stavovi u Srbiji i taj narativ se pažljivo održava i neguje. U Srbiji je jeres kada neko kaže da je: Crna Gora bila država do 1918. i mala autokefalnu crkvu, da je Podgorička skupština bila hajdučija, da je SPC nastala ukazom regenta Aleksandra 1920. spajanjem autokefalnih crkava Crne Gore i Karlovačke

mitropolije. Biće potrebno puno vremena da se ove istorijske činjenice prihvate u Srbiji jer je besomučnom kampanjom napravljena lobotomija u narodu. Jedina šansa za početak oporavka našeg društva je proEU lista koja bi dobila tridesetak procenata mandata i morala da uđe u vladu što bi garantovalo drugačiju politiku Srbije. Imamo šansu, treba nam samo malo hrabrosti.

POBJEDA: Imamo paradoks - nekoliko hiljada Srba radi u Hrvatskoj u sezoni, a Ministarstvo spoljnih poslova prepuručuje da se ne ide u Hrvatsku od 1. do 10. avgusta. Da li Srbija strepi od toga što će biti prikazano na vojnoj paradi u Hrvatskoj, pošto vlast tvrdi da imamo najjaču vojsku u regionu?

VULETIĆ: Održavanje konflikta traje decenijama. Pomenuta preporuka posle trideset godina od Oluje bi bila bizarna da nije tragična i liči na izjavu predsednika Severne Koreje Kim Jong Una da nisu zainteresovani za pomirenje sa Južnom Korejom. Ko je u Srbiji od ‘91. do danas vodio politiku koja brine o ljudima, izuzev Đinđićeve vla-

de? Svi ostali su opsednuti teritorijama i velikodržavnim projektima. Otud i nacionalistički konsenzus Tadić-Koštunica-Šešelj-Vučić-Dačić pri usvajanju Ustava 2006. sa preambulom koja svako malo udara po nama, uz poklanjanje energetskog sektora Rusiji za tobože čuvanje te preambule na terenu. Posledice tog konsenzusa uveliko živimo i tek ćemo ukoliko se ne napravi proEU lista za sledeće izbore. Potreban nam je zajednički stav Srbije i Hrvatske o Oluji, jer rat u Hrvatskoj je trajao pet godina, a ne samo pet dana tokom Oluje. Boris Milošević, potpredsednik hrvatske vlade i Milorad Pupovac iz Srpskog nacionalnog vijeća otvorili su taj proces 2020. odlaskom u Knin na obeležavanje godišnjice Oluje i jedinca HOS-a je najurena sa kninske tvrđave. Nažalost, zla politika Beograda ih je proglasila anti-Srbima, izdajnicima i pokušaj je propao. Ni tadašnja hrvatska vlada ih nije snažno podržala, a da jeste zadala bi najveći udarac Šešeljevim zamišljenim granicama zbog kojih je srušena Jugoslavija uz masovne zločine. Trka u naoružanju koju Vučić

promoviše je neshvatljiva. Hrvatska je članica NATO, to je valjda dovoljan odgovor na sve naše polovne migove, Miloše, Rafale i ostala čuda na koja bacamo silan novac umesto da uđemo u NATO i tako rešimo sve probleme. Uostalom, predsednik Francuske Makron nam je u Beogradu poručio da smo dobrodošli u Rafal klubu, gde su i Hrvatska i Grčka. Otvorio nam je širom vrata EU i NATO, a na nama je hoćemo li biti sposobni da pogodimo ulaz.

POBJEDA: Osam mjeseci nema pomaka u rješenju krize u Srbiji: Vučić i njegove medijske sluge vode kampanju da je sve u redu, obojenu revoluciju pobjeđuje u svakom obraćanju. Da li će na jesen kriza eksplodirati, što bi riješili vanredni izbori?

VULETIĆ: Vučić i Srbija se suočavaju sa terminalnom fazom politike „četiri stuba“ koja sve vidljivije izmiče. Ruski zvaničnici nas optužuju za nož u leđa zbog prodaje oružja Ukrajini, Putinov Dobrica Ćosić -Aleksandar Dugin kaže: „Srbi su odbacili Vučića“ zbog protesta koji se valjaju Srbijom. SAD nam svakog meseca odlaže uvođenje

sankcija NIS-u. EU u tišini sprovodi Briselski i Ohridski sporazum na Kosovu zajedno sa vladom Kosova. Epilog te „mudre“ Tadić/Vučić politike je tragičan, odbačeni smo od svih i sve odluke koje se tiču naših života se donose mimo nas. To je ta „obojena revolucija“ koju Vučić pobeđuje u svakom obraćanju. Verujem da će se kriza pojačati na jesen, ali ne u toj meri da će Vučić morati da raspiše izbore, ipak će to biti samo njegova odluka. Vanredni izbori koje studenti zahtevaju odmah ne bi doneli novu politiku imajući u vidu njihov srednjovekovni mitski program koji su nam na Vidovdan predstavili, uz autentičnog prezentera, nedićevca Mila Lompara. Sada je šansa da se dobar deo glasača preispita oko studenata i pogura formiranje proEU liste. Studenti su na Vidovdanu pokazali da pojma nemaju zašto su izgubili godinu, trčali u Brisel i biciklirali u Srazbur. Izašao Dugin iz njih iako nisu ni pomenuli Moskvu.

POBJEDA: Vlast je pokušala, ali nije uspjela da u Novom Pazaru izazove incidente na nacionalnoj osnovi. Može li taj radikalski recept da uspije kod mladih ljudi, bez obzira na nacionalističke govore na Vidovdanskom protestu? VULETIĆ: Razdvojio bih mlade ljude od ovoga što se desilo u Novom Pazaru. Oni su na Vidovdan pokazali da je radikalska politika duboko u njima tvrdeći da nema dalje izdaje Kosova, insistirajući na vojnoj neutralnosti, čiji je prezenter srpski integralista Lompar. Ništa nažalost nisu naučili oko tog našeg „nacionalnog interesa“. Objava podrške Pravnog u blokadi studentima Pazarcima je bila u formi obraćanja Vučiću: „Svako po Ustavu ima pravo na izjašnjenje kojoj naciji pripada, i mi im to pravo nikada nećemo osporiti, znate zašto?

Zato što su oni za ovih sedam meseci, kao Bošnjaci, delima pokazali da su veći Srbi nego što ste vi ikada bili“. Verujem da su hteli da budu dobronamerni.

Ovo je opasan pokušaj izazivanja međunacionalnih sukoba. Ako pogledamo kontekst dešavanja u Sandžaku unazad trideset godina i odnose Srba i Bošnjaka, naša vlast ima ogromnu odgovornost da sačuva mir, a ne da manipuliše nacionalnim emocijama.

Violeta CVEJIĆ

NaJVEćI dIo opozIcIJE sE NE RazlIkUJE od VlasTI po NaJVažNIJIm pITaNJIma sa koJIma smo sUočENI dEcENIJama: Zoran Vuletić

Neiskorišćeni turistički biser koji bi trebalo da bude ne zamjena za more, nego ravnopravan stub crnogorske ponude

PODGORICA - Dok se Skadarsko jezero, najveće jezero na Balkanu, i dalje promoviše kao jedan od najljepših prirodnih dragulja Crne Gore, mještani koji žive na njegovim obalama upozoravaju da ljepota nije dovoljna – i da prirodni potencijal ostaje neiskorišćen bez podrške države. Infrastruktura ne postoji, promocija je slaba, a sistemske strategije za razvoj turizma gotovo da i nema.

O tome za Pobjedu svjedoče Saša Brnović iz sela Bobija i Rajko Radulović iz Karuča, dva domaćina sa Skadarskog jezera koja dijele istu poruku: turizam na jezeru može biti stub razvoja Crne Gore, ali se bez vizije i državne odgovornosti pretvara u propuštenu šansu.

Privatnici

PrePušteni sami sebi Brnović ukazuje na nevjerovatnu ljepotu krajolika i oduševljenje gostiju iz cijelog svijeta, ali i na činjenicu da u 2025. godini mještani i dalje žive bez vode, stabilne struje, interneta i sigurnosti u sopstvenom poslu. S druge strane, Radulović otvoreno kritikuje institucije zbog izostanka organizacije i prepuštanja privatnika da sami snose posljedice loše sezone, ocjenjujući da ljudi koji vode turizam „ne poznaju teren, a još manje ga vole“. Brnović, kojeg smo zatekli na porodičnom imanju u selu Bobija na obali Skadarskog jezera kazao je Pobjedi da Skadarsko jezero ima potencijal da bude vodeća destinacija, ali da nema ko da to sprovede. – Moj porodični kraj je selo Bobija, na obali Skadarskog jezera. Kada se odatle krene prema Karuču, Rijeci Crnojevića, Dodošima i drugim mjestima, vi u stvari putujete kroz srce netaknute prirode. Svaki metar puta nosi posebnu ljepotu – zelenilo, tišinu, ptice, biljke koje ne možete nigdje drugo da vidite, i naravno – samo jezero. Gosti iz inostranstva su fascinirani. Svaki put kada se provozamo čamcem, oni ostaju bez daha. Ne prestaju da fotografišu, da snimaju, da pitaju šta su to vidjeli i zašto je ovakva ljepota toliko nepoznata. Ali, dok su oni oduševljeni, mi sami to još ne znamo da cijenimo. Skadarsko jezero, nažalost, ostaje ogromna, neiskorišćena šansa crnogorskog turizma - smatra Brnović.

Dok država kalkuliše, Skadarsko jezero čeka valorizaciju

Mnogi mještani bi se vratili na svoja imanja, otvorili domaćinstva, seoske kuće, ugostiteljske objekte. Ljudi bi investirali, pravili pontone, sadili, proizvodili – ali se plaše. Zato što nema pravne sigurnosti. Nema urbanističkog plana, nema podsticaja, nema čak ni obećanja da će država da stoji iza njih. Ne možete da gradite život tamo gdje ne znate da li ćete sjutra imati struju ili dozvolu - tvrdi Brnović

Kaže i da imaju veliki problem sa infrastrukturom.

- Nema vode, struje, interneta – a imamo sve drugo što treba. Ono što najviše boli jeste da su osnovni uslovi za život i razvoj – voda, struja, internet i putna infrastruktura – potpuno zanemareni. Moje selo, i mnoga oko njega, nalaze se tik pored vodovoda koji vodom snabdijeva za čitavo Crnogorsko primorje. A mi nemamo vodu. Nemamo ni stabilnu struju, nemamo signal, internet često ne funkcioniše. I sve to u 2025. godini, u zoni koja bi mogla da nosi turizam Crne Gore, zajedno s morem i planinama - objašnjava Brnović. Dodaje da je često svjedok da turistima koji dođu ovdje – a dolaze iz cijelog svijeta, iz Njemačke, Francuske, Holandije, Italije – moraju da objašnjavaju zašto nemamo osnovne uslove.

- Njima ne smeta skromnost, oni vole jednostavnost, prirodu, domaću hranu, mir. Ali im smeta nelogičnost – da u srcu Evrope, kako se reklamiramo, ne možemo da im ponudimo osnovnu infrastrukturu - kaže Brnović.

U nevjerovatnu ljepotu prirode uvjerili smo se i sami, kao i objektiv naše fotoreporterke – ali toj slici, nažalost, i dalje nedostaje ono najvažnije: ljudska odgovornost. Priroda je ovdje nevjerovatna. Ptice, čista voda, raznovrsna flora, endemske vrste –sve to je bogatstvo koje nema cijenu. Ali uzalud je priroda „bogom dana“, kako volimo da kažemo, ako nema puta do nje. Ako ne postoji vizija, strategija i sigurnost za one koji bi da se vrate da ovdje rade i žive.

- Mnogi mještani bi se vratili na svoja imanja, otvorili domaćinstva, seoske kuće, ugostiteljske objekte. Ljudi bi investirali, pravili pontone, sadili, proizvodili, ali se plaše. Zato što nema pravne sigurnosti. Nema urbanističkog plana, nema podsticaja, nema čak ni obećanja da će država da stoji

iza njih. Ne možete da gradite život tamo gdje ne znate da li ćete sjutra imati struju ili dozvolu - tvrdi Brnović. Skadarsko jezero može biti, kako ističe, ono što je Ohridsko već postalo. - Često kažem – Ohridsko jezero je danas evropska destinacija, gotovo kao more. A mi, koji imamo nešto još ljepše, prirodnije, bliže moru i planini, ne umijemo da ga iskoristimo. Skadarsko jezero može i mora da bude turistički biser. Ne zamjena za more, nego ravnopravan stub crnogorske ponude. Ima sve: sadržaj, dubinu, istoriju, autentičnost. Samo treba malo mudrosti, državne volje i sistemskog ulaganja. Turizam se ne gradi samo preko reklama i promotivnih spotova. On se gradi na putu, vodi, struji, sigurnosti i – viziji, zaključuje Brnović. Rajko Radulović, mještanin iz Karuča, takođe tvrdi da je „Skadarsko jezero bogatstvo Crne Gore, ali to niko ne zna turistički da valorizuje“.

– Turistička sezona ove godine je, nažalost, veoma slaba. Turista ima, ali kvalitet je ni-

Priroda je ovdje nevjerovatna. Ptice, čista voda, raznovrsna flora, endemske vrste – sve to je bogatstvo koje nema cijenu. Ali uzalud je priroda „bogom dana“, kako volimo da kažemo, ako nema puta do nje. Ako ne postoji vizija, strategija i sigurnost za one koji bi da se vrate da ovdje rade i žive

Ne treba beton – treba mudrost

Saša Brnović tvrdi da na Skadarskom jezeru ne treba praviti betonske komplekse.

kad lošiji. Dolaze ljudi sa skromnim budžetima, naručuju jednu riblju čorbu i dijele je za troje. To je realnost. Nema tu ozbiljne potrošnje ni prihoda koji bi pokrili uloženo. Za to nije kriva samo ekonomska situacija, već i loša organizacija. Institucije su potpuno zakazale. Promocija je minimalna, turizam nije dobro postavljen, a marketing gotovo da ne postoji. Cijene su previsoke, a kvalitet usluge je često ostao isti. Mnogi misle da će „pokrpiti sezonu“ tako što će dići cijene, ali tako samo tjeraju goste - kaže Radulović za Pobjedu. - Meni ovdje dođu prijatelji, ali znam mnoge koji su uložili desetine hiljada eura u objekte, pontone, čamce – i ove godine su praktično bankrotirali. Mnogi bi, da mogu, odmah izašli iz ovog posla. Ušli su u nešto što ne razumiju, bez podrške, bez plana, bez znanja o turizmu. Skadarsko jezero je prirodno bogatstvo Crne Gore, jedno od najljepših mjesta koje imamo. Za razliku od mora koje traje dva mjeseca, turizam na jezeru može trajati cijele godine. I u decembru ovdje možete uživati kao u proljeće. Gosti koji dođu – oduševljeni su. Kažu: „Znate li vi da živite u raju?“ A mi, mi to ne znamo

- Ne traže gosti to. Traže ono što imamo – autentičnost, prirodu, lokalnu hranu, tišinu, iskustvo. Moji poznanici, rođaci izdaju apartmane, nude gostima i izlete čamcem, ribolov, domaće specijalitete, vina iz okolnih vinograda. Sve može da se organizuje – ali nema sistema. Gosti koji dođu moraju da imaju sigurnost. Ne samo što se tiče hrane i smještaja, koje imaju od mještana, nego i sigurnost od države domaćina. Oni moraju da znaju da ako spavaju u apartmanima na jezeru – imaju pravnu, sanitarnu, komunalnu i sistemsku zaštitu. A to ne postoji. To fali i na moru i svuda - smatra Brnović.

ni da prepoznamo, ni da iskoristimo - ističe Radulović.

nema strategije

Najveći problem je, kako kaže, što država ne ulaže u razvoj jezera. Nema strategije, nema infrastrukture, nema ozbiljne promocije.

- Umjesto da Skadarsko jezero bude jednako važno kao primorje – ono ostaje u sjenci. Ko ne voli svoju državu – ne može je voditi. Neću da politizujem, ali moram reći – ljudi koji danas vode turizam i državu, ne poznaju ovaj prostor i, što je još gore, ne vole ga. Čovjek koji ne zna svoju himnu ne može voljeti svoju zemlju. A kako da ulažeš u nešto što ne voliš? Gledaju samo korist – kako da izvuku pare, a ne kako da nešto stvore. I zbog toga nas stalno zadužuju, a ništa ne grade - objašnjava Radulović. Navodi da bi legalizovao sve što ima, otvorio objekte, radio kako treba – ali sistem ga ne prepoznaje. - Da bih uložio 20.000 eura, moram da se molim da dobijem dozvolu za 5.000. Ljudi gube volju. I onda se svi povuku, rade samo za svoje prijatelje i svoje goste. A turizam nije privatna stvar – on mora da bude strateški vođen. Na jezeru se može organizovati sve: vožnja čamcem, ribolov, biciklizam, jahanje, izleti, gastronomija, fotografisanje prirode. Ali bez organizacije, bez zakona, bez vizije – to ostaje samo potencijal. A potencijal bez plana – to je gubitak. Skadarsko jezero bi moglo da postane ono što je Ohrid za Sjevernu Makedoniju. Imamo ljepotu, imamo znanje, imamo tradiciju. Samo nemamo volju države da to stavi na svoje mjesto - zaključuje Radulović. nada Kovačević

Saša Brnović

Rajko Radulović

NeiskorišćeN biser: Karuč

Bez turističke valorizacije

STAV: Istorijski revizionizam na vrhuncu

Zloupotreba zločina

Dvadeset osmog jula 2025. godine navršila se osamdeset i jedna godina od stravičnog zločina koji su 1944. godine nad žiteljima podčakorskog sela Velika izvršili pripadnici zloglasne 21. SS divizije ,,Skenderbeg“, regrutovane pretežno od Albanaca sa Kosova, a koji su na nehuman i zvjerski način, prema nekim podacima, likvidirali 428 osoba. Od toga su oko 30 posto stradalih bila djeca (120). Pored velikih ljudskih žrtava, pripadnici ove zloglasne divizije lokalnom stanovništvu su pričinili velike materijalne štete, spalivši oko 300 kuća, a slične zločine izvršili su i u ostalim selima na prostoru Čakora i Polimlja. Uprkos stravičnom masakru koji je pretrpjelo stanovništvo na ovom prostoru, a o kome se, kao i o brojnim drugim sličnim slučajevima u vrijeme socijalizma iz razumljivih razloga nije mnogo pričalo, posljednjih godina ovaj zločin se obilato politizuje. Tako su nedavno izvjesni funkcioneri vlasti kazali da je stanovništvo ovog kraja stradalo zbog svoje vjerske i nacionalne pripadnosti, što istorijski izvori ne mogu da potvrde. Jer da je okupator sa kvislinškim formacijama uistinu želio da kazni stanovništvo ovog kraja samo zbog njegove vjerske i nacionalne pripadnosti, od 1941. godine imao je na raspolaganju sve vrijeme ovog svijeta to da učini. No, imajući u vidu da se zločin u selu Velika desio krajem jula 1944. godine, samo nekoliko mjeseci prije oslobođenja Crne Gore, i nakon teškog poraza neprijateljskih i kvislinških formacija i neuspješnog pokušaja da se spriječi prodor Operativne grupe divizija NOVJ (2, 5. i 17. divizija) u Srbiju, a koja je u sadejstvu sa srpskim jedinicama trebala da rasplamsa oružanu borbu u Srbiji protiv okupatora i njegovih saradnika, cilj ove operacije nije bio obračun sa pravoslavnim stanovništvom, već težnja da se spriječi prodor Operativne grupe divizija NOVJ u Srbiju. To potvrđuje i naređenje brdske divizije SS trupa ,,Skenderbeg“ svojim borbenim grupama od 14. jula 1944. godine, a u kome se, između ostalog, ističe da ,,iz pomjeranja crvenih trupa na prostoru Berane –Andrijevica, kao i njihovog pojačanog snabdijevanja pomoću engleskih aviona koji se spuštaju na beranski ae-

Budući da istorijski izvori ne ostavljaju prostor za manipulaciju, razumljivo je što je Pavle Dželetović ustvrdio da je zločin u Velici bio ,,ustvari represija prema stanovništvu, zbog njegovog stava prema neprijatelju“. To govori da tvrdnje o stradanju stanovništva ovog kraja zbog svoje vjerske i nacionalne pripadnosti, izuzev kod određenih političkih struktura koje zarad sitnih političkih poena zloupotrebljavaju ovaj zločin, nemaju uporišta u istorijskim izvorima, a koji nedvosmisleno govore da je stanovništvo ovog kraja prevashodno stradalo zbog nea rmativnog odnosa prema okupatoru

rodrom, može se zaključiti da crveni imaju namjeru da izvrše prodor u sjeverne kosovske oblasti“. Dakle, iz divizijske zapovijesti se jasno vidi da je Operativna grupa divizija NOVJ namjeravala da se sa ovog terena prebaci u Srbiju, a neprijatelj je to želio da spriječi. Naime, zbog prisustva Operativne grupe divizija NOVJ na širem području Andrijevice u toku prve polovine jula 1944. godine, nakon opsežno sprovedenih priprema, 18. jula Njemci su započeli operaciju ,,Draufgänger“, a koja je u istoriografiji poznata kao Andrijevička operacija. Operacija ,,Draufgänger“ je trajala od 18. do 26. jula 1944. godine, a Njemci su namjeravali ,,da iznenadnim i obuhvatnim napadom razbiju Operativnu grupu divizija i odbace je iz doline Lima na zapad“. Njemačkim trupama u operaciji ,,Draufgänger“ komandovao je štab 5. SS brdskog korpusa, čije se sjedište nalazilo u Raškoj. U ovoj operaciji Njemci su angažovali 21. SS – brdsku diviziju ,,Skenderbeg“, kojom je komandovao SS-brigadefirer i general-major Vafen SS August Šmithuber, a koja je, prema nekim podacima, 23. jula 1944. godine brojala 6.183 vojnika. Komandni kadar ove divizije pretežno su činili njemački oficiri i podoficiri, uz manji broj Albanaca. Pored 21. SS – brdske divizije ,,Skenderbeg“, Njemci su u ovoj operaciji angažovali i 14. SS – brdski lovački puk, 7. SS – diviziju ,,Princ Eugen“, Borbene grupe ,,Stripel“ i ,,Bendel“, te legiju ,,Krempler“, četničke formacije i albanske dobrovoljce. Glavninu njemačkih snaga u ovoj operaciji činili su SS divizija ,,Skenderbeg“, 14. puk divizije ,,Princ Eugen“, kao i ojačani bataljon 369. puka, a koji je pripadao Borbenoj grupi ,,Stripel“. Uprkos ofanzivi koju su preduzele neprijateljske snage, činjenici da su Njemci u ranim jutarnjim časovima 19.

jula zauzeli Andrijevicu, 20. jula produžili sa ofanzivnim dejstvima prema Beranama, kao i da su do 21. jula odbacili 2. divizuju NOVJ na položaj Kovačevo brdo – Vranja glava – Zminja glava – Volujnik – Drezga – Lekino Brdo, na liniji Turjak – Berane i Vrbica – Berane neprijatelj nije zabilježio uspjeh. Naprotiv, dok su 2. i 3. divizija vezivale neprijateljske snage na prostoru sjeverno i zapadno od Andrijevice, 17. divizija sa 2. brigadom zauzela je Turjak, i u sadejstvu sa 6. brigadom prodrla na teren istočno od Čakora. Ratne operacije koje su narednih dana preduzele jedinice NOVJ, primorale su Njemce da napuste Andrijevicu, a 25. jula opkoljene njemačke snage pretrpjele su velike gubitke. Posebno je velike gubitke pretrpjela 21. SS divizija ,,Skenderbeg“, koja se nakon okršaja sa jednicima NOVJ neće nikada oporaviti. Naprotiv, jedinica koja je nekada bro-

jala više od 6.000 ljudi, kasnije će biti svedena na borbenu grupu ,,Skenderbeg“. Nakon što je razbila neprijateljske snage, Operativna grupa NOVJ je 26. jula otišla za Srbiju, dok je operacije protiv opkoljenih jedinica njemačke vojske nastavila da vodi 3. divizija NOVJ. O odlasku Operativne grupe NOVJ za Srbiju, a kojom je komandovao Peko Dapčević, prema nekim podacima, nije bilo obaviješteno lokalno stanovništvo, niti mu je predočena opasnost u slučaju da se Njemci vrate. Štoviše, odlaskom Operativne grupe NOVJ za Srbiju, žitelji sa područja Plava, Čakora i Murine ,,prepušteni su razbijenim njemačkim snagama“ i kvislinškim oružanim formacijama, a koje su se nemilosrdno obračunale sa neboračkim stanovništvom sela Velike i Gornje Ržanice. Za razliku od nekih autora koji su se bavili ovom tematikom, a koji su tvrdili da su

razbijene njemačke snage ,,svoj očajnički bijes iskaljivali na nedužnom stanovništvu Velike i Gornje Ržanice“, Pavle Dželetović Ivanov, autor knjige ,,21. SS divizija Skenderbeg“, je izričit da zločin počinjen u selu Velika ,,nije bio plod razularenosti, već smišljena akcija neprijatelja“, u kojoj su žitelji ovog sela stradali zbog privrženosti i pomoći koju su pružali partizanskom pokretu, kao i zbog stava prema okupatoru. To potvrđuje i ocjena Komande 21. SS – divizije o operaciji ,,Draufgänger“ (Andrijevička operacija), a u kojoj se, između ostalog, tvrdi: „Očevidno je da je cijela Velika, naseljena Crnogorcima, na odgovarajući način pružala neprijatelju pomoć. Prema izjavi jednog zarobljenika iz Velike, tamo su ponovo boravila propagandna odjeljenja bandita i zavrbovali su 20 mladih Crnogoraca. Stanovništvo nije nikada izvještavalo o dolasku ovih crvenih propagandnih odjeljenja. Tako isto nijesu obavještavali o prelasku mladića na stranu bandita i odlasku u Crnu Goru“. Dakle, iz ocjene Komande 21. SS – divizije ne može se zaključiti da je stanovništvo ovog sela stradalo zbog vjerske i nacionalne pripadnosti.

I izjave svjedoka ovog događaja, a koji su uglavnom bili saglasni da su vojnici ,,dobro govorili našim jezikom“, ne govore u prilog tome da je lokalno stanovništvo stradalo zbog vjerske i nacionalne pripadnosti. Naprotiv, jedan svjedok je kazao da je po dolasku neprijateljskih vojnika izvjesna osoba u civilnom odijelu rekla jednoj ženi: ,,Crna drugo, što ne bježite, ubijaju sve komunističko“, dok je drugi tvrdio kako je čuo da je jedan vojnik kazao: ,,Amo, amo evo komunističkih kuća! Nama leži dvjesta braće po Crnoj Gori“. Budući da istorijski izvori ne ostavjaju prostor za manipulaciju, razumljivo je što je Pavle Dželetović ustvrdio da je zločin u Velici bio ,,ustvari represija prema stanovništvu, zbog njegovog stava prema neprijatelju“. To govori da tvrdnje o stradanju stanovništva ovog kraja zbog svoje vjerske i nacionalne pripadnosti, izuzev kod određenih političkih struktura koje zarad sitnih političkih poena zloupotrebljavaju ovaj zločin, nemaju uporišta u istorijskim izvorima, a koji nedvosmisleno govore da je stanovništvo ovog kraja prevashodno stradalo zbog neafirmativnog odnosa prema okupatoru.

Piše: Milan ŠĆEKIĆ

POLITIZACIJA ZLOČINA: Andrija Mandić polaže vijenac na spomenik na Velici

Podnešena krivična prijava

Cetinjanin osumnjičen za krađu

300.000 eura iz kazina u Budvi

PODGORICA - Službenici policije podnijeli su krivičnu prijavu protiv Cetinjanina D. K. (42) koji se sumnjiči da je 30. jula iz jednog kazina u Budvi otuđio 300.000 eura.

PODGORICA - Policijski

službenici Regionalnog centra granične policije „Sjever“ – Stanice granične policije Pljevlja, nakon izvršenih odgovarajućih vještačenja, te preduzetih izviđajnih mjera i radnji u saradnji sa tužilaštvom, podnijeli su Osnovnom državnom tužilaštvu u Pljevljima krivičnu prijavu protiv R. V. (52) iz Podgorice koja se sumnjiči da je počinila krivično djelo nedozvoljen prelaz državne granice i krijumčarenje ljudi.

- Naime, preduzimajući pojačane operativne radnje na terenu, službenici granične policije u Pljevljima su 27. februara ove godine, oko 2.30 časova zaustavili, a potom i kontrolisali vozača R.V., kada su pregledom u vozilu zatečena i četiri lica sa migracionih područja, od kojih je jedan državljanin Pakistana i tri državljana Nepala, koja kod sebe nijesu posjedovala važeća dokumenta niti potvrde o izraženoj namjeri za međunarodnu

Iz policije je saopšteno da je osumnjičeni zaposlen na poslovima obezbjeđenja u hotelu u kojem se nalazi kazino. - Cetinjanin D. K. je ovo djelo izvršio na način što je, pomenutog dana, oko 2.45 časova,

iskoristio nepažnju ostalih zaposlenih u hotelu, te uz pomoć ključa i pin kôda koji je pribavio šest dana ranije, gledajući blagajnika kako unosi isti prilikom otvaranja sefa, otvorio pomenuti sef i iz istog otuđio

Krivična prijava zbog krijumčarenja ljudi

dvije velike pvc kese u kojima se nalazio novac u iznosu od 300.000 eura, nakon čega se u ranim jutarnjim časovima, vozilom udaljio u pravcu Cetinja - kazali su iz policije. U saopštenju su naveli da je izvršen i pretres stana i pomoćnih prostorija koje osumnjičeni koristi u Cetinju, a pronađeno je i vozilo za koje se sumnja da je korišćeno tokom izvršenja krivičnog djela. - U toku su dalje aktivnosti policije i tužilaštva na lociranju D. K. za kojim je budvanska policija raspisala lokalnu potragu - zaključuju iz UP. R.P.

Podgoričanka prevozila migrante iz

Pakistana i Nepala

zaštitu - saopšteno je iz Uprave policije.

R.V. je na ovaj način, kako se sumnja, u cilju sticanja finansijske koristi, omogućila ilegalnim migrantima tranzit

kroz Crnu Goru, čime je počinila navedeno krivično djelo. Službenici Sektora granične policije nastavljaju sa praćenjem kretanja migratornih tokova, analizom, detekcijom

Uspješna akcija tima UPSUL-a na nepristupačnom terenu

i procesuiranjem nezakonitih aktivnosti u cilju jačanja bezbjednosti državnih granica i efikasnog odgovora na sve oblike prekograničnog kriminala, zaključuju iz policije. R.P.

Spašena dvojica kajakaša kod Buljarice

PODGORICA - Pripadnici

Uprave pomorske sigurnosti i upravljanja lukama spasili su u petak dvojicu kajakaša koji su se, usljed jakog vjetra, našli u opasnosti na nepristupačnoj plaži kod Buljarice, saopšteno je iz UPSUL-a. Pomorsko-operativni centar UPSUL-a primio je poziv za

pomoć u 17.10 časova, nakon što dvojica državljana Crne Gore, zbog jakog zapadnog vjetra, nijesu mogli bezbjedno da se vrate na plažu. Na teren je hitno upućen spasilački čamac SAR-5 sa tri člana posade. Zahvaljujući brzoj reakciji, kajakaši su uspješno evakuisani i prebačeni na siguran dio obale u Buljarici.

Saopštenje Uprave policije

ULCINJ - Preduzimajući operativne i druge službene mjere i radnje u saradnji sa Osnovnim državnim tužilaštvom u Ulcinju, policijski službenici Odjeljenja bezbjednosti Ulcinj su rasvijetlili događaj od 17. jula kada je policiji vlasnik prijavio da je u jednom plažnom baru na Velikoj

plaži došlo do požara, podmetnutog od strane nepoznatog lica, kojom prilikom je nastupila materijalna šteta na objektu. - Nakon preduzetih operativno-taktičkih mjera i radnji, te pribavljenih dokaza, identifikovana je kao izvršilac Ž. R. (28) iz Berana, koja se sumnjiči da je navedenog dana, pode-

Ovo nije prvi put da se na ovoj lokaciji izvršavaju ovakva spašavanja, koja zbog zahtjevnog i kamenitog terena često predstavlja rizik za rekreativne korisnike mora. Uprava pomorske sigurnosti i upravljanja lukama apeluje na građane, a posebno na korisnike kajaka i SUP dasaka, da se ne udaljavaju više

od 150 metara od obale, kako je propisano zakonom, i da pomno prate vremenske uslove prije svakog izlaska na more. - Pozivi za pomoć mogu se uputiti na broj 129, koji je dostupan 24 časa dnevno, svih sedam dana u nedjelji – podsjećaju iz UPSUL-a.

R.P.

snim sredstvom izazvala požar na ovom ugostiteljskom objektu - saopšteno je iz Uprave policije. Policijski službenici su, po nalogu postupajućeg

tužioca, protiv Ž.R. podnijeli krivičnu prijavu zbog sumnje da je izvršila krivično djelo izazivanje opšte opasnosti. R.P.

Intervju s povodom: Prof. dr Veljko nauka i umjetnosti i akademik Evropske

Crna Gora centar ekološkog inženjeringa

Tehnologija postoji. Ideja postoji. Potrebna je samo volja da se prepozna prioritet. Ekologija nije trošak – ona je investicija. Ako napravimo kvalitetan, međunarodno priznat program, dobićemo ovdašnje eksperte, studente, potom i projekte, pa prihodeporučio je prof. Milutinović Veljko Milutinović

PODGORICA - U trenutku kada se Crna Gora suočava sa sve izraženijim ekološkim izazovima – od zagađenja i neodržive eksploatacije prirodnih resursa, do sve ranijeg ulaska u tzv. „ekološki dug“ – postaje očigledno da bez sistemske edukacije i osposobljavanja stručnog kadra, prava rješenja neće biti moguća. Upravo iz te potrebe, na međunarodnoj GEA konferenciji održanoj u CANU u maju 2025. u zaključcima je preporučeno formiranje specijalizovanog studijskog programa za ekološki inženjering, koji bi postao novi reprezentativni obrazovni centar u regionu – o čemu se sada sve glasnije govori.

Jedan od zagovornika ove ideje je prof. dr Veljko Milutinović, inostrani član Crnogorske akademije nauka i umjetnosti, akademik Evropske akademije nauka sa sjedištem u Londonu, profesor sa višedecenijskim iskustvom na našim i američkim univerzitetima, jedan od rijetkih stručnjaka koji na pitanje ekologije gleda ne samo kao na naučni, već i razvojni, politički i međunarodni izazov. U razgovoru za Pobjedu, profesor Milutinović objašnja-

va zašto Crnoj Gori hitno treba ovakav studijski program, kako bi izgledao, na čemu bi se temeljio, i zašto vjeruje da naša zemlja ima šansu da postane regionalni centar znanja i inovacija u oblasti ekološke tranzicije. Ali i da se pozicionira kao međunarodno prepoznatljiv obrazovni i naučno-istraživački centar.

P OBJEDA: Koji su glavni problemi koje ste prepoznali u oblasti ekologije i održivosti u Crnoj Gori?

MILUTINOVIĆ: Prvo i osnovno – osim nekoliko izvrsnih pojedinaca, nedostatak je ekspertskog kadra. Imamo izazove u oblasti zagađenja, neodrživog korišćenja resursa, klimatskih promjena... ali nemamo dovoljno ljudi koji su sposobni da se tim problemima u većim timovima stručno i sistematski bave. Crnoj Gori hitno treba poseban studijski program koji će obrazovati ljude sposobne da svojim znanjem nose borbu za održivost – kako unutar zemlje, tako i regionalno, pa i šire.

POBJEDA: Na čemu bi se takav program konkretno zasnivao?

MILUTINOVIĆ: Na četiri osnovna stuba, koji su međusobno povezani i neodvojivi: Borba protiv ekološkog kriminala – to podrazumijeva poznava-

Veljko Milutinović, inostrani član Crnogorske akademije

Evropske akademije nauka sa sjedištem u Londonu

Gora može postati ekološkog inženjeringa u regionu

nje domaće i međunarodne pravne regulative, saradnju sa institucijama poput Interpola i stvaranje eksperata koji mogu da djeluju kao most između nauke, prava i izvršnih organa. Kreativno i interdisciplinarno projektovanje održivosti – potrebno nam je obrazovanje stručnjaka koji mogu osmisliti i implementirati sisteme koji se sami održavaju i unapređuju kroz vrijeme. Primjena savremenih tehnologija – uključujući dronove, vještačku inteligenciju, prediktivne i aktuarske modele koji analiziraju finansijske posljedice rizika, senzorsku mrežu i softverske platforme. Bez toga, ne možemo pratiti ni razumjeti savremene ekološke procese. Estetizacija je takođe dio ekološkog inženjeringa – sve što se radi ili preuređuje u ovom našem prostoru treba da ima estetski kvalitet koji podstiče dalje turizam, stvara emocionalnu vezu i privlači širu pažnju. To je ono što u Evropi sve više nazivaju „estetskom funkcijom inženjeringa“.

POBJEDA: Imate li ličnih iskustava sa sličnim programima u inostranstvu?

MILUTINOVIĆ : Naravno. Predajem na dva univerziteta u SAD. Na Purdue univezitetu u svakom semestru držim predavanja već 12 go-

dina, a prije ovoga još 12 godina tokom davnih 80-ih i 90ih prošloga vijeka. Na Indiana univerzitetu u Blumingtonu, predavanja imam povremeno, a istraživanja stalno. Oni su odvojili klasični teorijski program ekologije od novog multidisciplinarnog. Ovaj novi uključuje i menadžment i organizaciju. Na Purdue univerzitetu, gdje sam prvi put došao kao profesor još 1983. godine, formirana su dva paralelna fakulteta nalik ovim studijama koje zastupamo u Crnoj Gori – jedan je klasični CIVIL ENGINEERING, fokusiran na teoriju i dizajn, smješten na jednom spratu u maloj zgradi, a drugi – koji pokriva engineering management – CIVIL ENGINEERING MANAGEMENTzauzima cijelu petospratnicu, najveću zgradu na kampusu. To dovoljno govori o pravcu u kojem ide svijet. A i mi treba da idemo sa svijetom u korak, da težimo tome.

P OBJEDA: Da li ste imali kontakte sa crnogorskim institucijama po ovom pitanju?

MILUTINOVIĆ: Jesam. Učestvovao sam u javnim debatama i konsultacijama. Moja uloga nije da se pojavim kao „tvorac“ ideje, već kao neko ko je pomogao da se ona oblikuje i da dobije širu stručnu i

institucionalnu podršku. Ministarstvo ekologije i rukovodstvo Univerziteta Crne Gore su pokazali otvorenost za ostvarenje ove inicijative. Kolege iz Crne Gore sa kojima sarađujem na razvoju i realizaciji ove ideje ističu podršku Svjetske asocijacije za zaštitu zemljišta i voda (WASWAC) koja se upravo bavi ovim pitanjima, a čiji su rukovodioci nedavno boravili kod nas, na Univerzitetu Crne Gore. Tu su još i stalne komunikacije sa Mančester univerzitetom, Grifit univezitetom iz Australije, Kineskom i Srpskom akademijom nauka. Osim toga, postoji potencijal da se program kod osnivanja poveže i sa drugim međunarodnim partnerima. Recimo, Kosmos Univerzitet na Kipru, koji je finansiran iz Saudijske Arabije i ima evropsku akreditaciju, već ima infrastrukturu i interesovanje da se uključi u ovakve modele. To bi značilo međunarodnu vidljivost i dolazak studenata iz raznih zemalja.

POBJEDA: Koliki je ekološki izazov pred Crnom Gorom?

MILUTINOVIĆ: Ogroman. Danas – doslovno danas – planeta Zemlja ulazi u ekološki dug za 2025. godinu. Crna Gora je u taj ekološki dug ušla ranije, a već 8. maja i Srbija. Lošije od svjetskog prosjeka, kraj jula 2025, stoje takođe BiH i Hrvatska, a na začelju je Slovenija. Ovaj termin ekološkog duga predstavlja momenat kada neka zemlja ili ukupno planeta, iscrpi godišnje resurse. Sada - mnogo prije kraja godine. Sedamdesetih godina, to je bivalo s kraja godine, u decembru.

Za poređenje – Albanija bi trebalo da u ekološki dug uđe tek u septembru, između ostalog, jer su uveli prethodno moratorijum na sječu šuma, uradili uz preporuke međunarodnih kolega pojedine dobre prakse ekološkog inženjeringa. Bez obzira što su mala i manje razvijena zemlja, donijeli su strateške odluke koje ih dugoročno štite. To je lekcija i za nas.

OBJEDA: Da li Crna Gora ima potencijal da postane pozitivan primjer?

MILUTINOVIĆ: Apsolutno. Prije petnaestak godina, dio našeg naučnog tima je, u saradnji sa kolegama sa Univer-

NESAVREMENA RAZMATRANJA

Prvo i osnovno – osim nekoliko izvrsnih pojedinaca, nedostatak je ekspertskog kadra. Imamo izazove u oblasti zagađenja, neodrživog korišćenja resursa, klimatskih promjena... ali nemamo dovoljno ljudi koji su sposobni da se tim problemima u većim timovima stručno i sistematski bave. Crnoj Gori hitno treba poseban studijski program koji će obrazovati ljude sposobne da svojim znanjem nose borbu za održivost – kako unutar zemlje, tako i regionalno, pa i šire

ziteta u Gentu (Belgija), radio na istraživanju objavljenom u renomiranom časopisu Land Degradation and Development. Na pažljivo odabranim lokacijama širom Crne Gore, upoređivane su istorijske fotografije iz perioda od kraja 19. vijeka do savremenog doba, kako bi se pratili dugoročni pejzažni i ekološki trendovi. Analiza je obuhvatila promjene u korišćenju zemljišta, gustini – sklopu vegetacije i stepenu degradacije, a rezultati su pokazali da se na brojnim mjestima priroda sama regenerisala – bez ikakve ljudske intervencije. To ukazuje na snažan biološki potencijal koji Crna Gora posjeduje, ali i na potrebu za znanjem, sistemskim pristupom i jasnom vizijom njenog očuvanja i razvoja. Umjesto očekivane degradacije, uočeni su znaci otpornosti ekosistema, što Crnu Goru čini jednim od pozitivnih primjera u širem balkanskom regionu.

POBJEDA: Da li ste lično spremni da učestvujete u razvoju ovog programa?

MILUTINOVIĆ: Jesam. Ovu ideju podržavam volonterski, jer vjerujem da može da promijeni tok razvoja zemlje. Ne kao privatni projekat, već kao državni program strateške važnosti. Moj zadatak je da povežem naše aktere sa međunarodnim partnerima i dam doprinos kroz iskustvo koje sam stekao u Americi, Evropi i svijetu.

OBJEDA: Zaključno – šta je potrebno da Crna Gora postane lider u ekološkom inženjeringu?

MILUTINOVIĆ: Dio ljudi koji mogu da pokrenu i vode proces dalje već su tu. Tehnologija postoji. Ideja postoji. Potrebna je samo volja da se prepozna prioritet. Ekologija nije trošak – ona je investicija. Ako napravimo kvalitetan, međunarodno priznat program, dobićemo naše ovdašnje eksperte, studente, potom i projekte, pa prihode i – što je najvažnije – zdraviju i održiviju Crnu Goru. Nada KovAčević

E, sad će ih priznati

Piše: Boro ŠUPUT

Baš sada se u taj orkestar međunarodnog priznanja uključuju i dvije članice SB i jedan njihov novi saveznik pred neizvjesnostima Trampove politike. Da se pokaže da i Evropa ima simbolički potencijal u svijetu i da, uostalom, mora da vodi računa o nesimboličnom potencijalu muslimanskih glasača u svojim zemljama. Uostalom, Britanci su već jednom, na samom početku ove tragedije, pravo na istu zemlju priznali i Jevrejima i Arapima

Kažu da najava priznanja Palestine kao države od strane zemalja poput Velike Britanije, Francuske i Kanade nosi značajan simbolički i diplomatski potencijal i jača međunarodnu legitimnost palestinskog zahtjeva za samoopredjeljenjem. Priznanje bi takođe olakšalo pristup Međunarodnom krivičnom sudu, pojačalo pritisak na Izrael da pregovara o miru i tako dalje. Palestinsku državu danas priznaje 146 zemalja, među njima i neke članice EU i G20. Ona ima status države posmatrača u UN (ne države članice, jer nema saglasnost SB), punopravna je članica u UNESCO, Međunarodnog krivičnog suda (ICC) u Hagu, potpisnica je Bečke konvencije o diplomatskim odnosima itd. Dakle, priznanja ne nedostaje. Pa ipak, da li je sav taj diplomatski i politički potencijal pojačao legitimnost palestinskog zahtjeva za samoopredjeljnje, koje, uostalom, načelno niko i ne spori? Zašto je rješenje palestinskog pitanja dalje no ikada? Zašto položaj Palestinaca svim ovim priznanjima nije nimalo poboljšan? Baš sada se u taj orkestar međunarodnog priznanja uključuju i dvije članice SB i jedan njihov novi saveznik pred neizvjesnostima Trampove politike. Da se pokaže da i Evropa ima simbolički potencijal u svijetu i da, uostalom, mora da vodi računa o nesimboličnom potencijalu muslimanskih glasača u svojim zemljama. Uostalom, Britanci su već jednom, na samom početku ove tragedije, pravo na istu zemlju priznali i Jevrejima i Arapima. Ostavimo po strani činjenicu da posebno Britanija, ali i Francuska, izvoze oružje vrijedno stotine miliona eura u Izrael, uključujući komponente za lovačke avione, bombe i opremu za obavještajne službe. Pa su sada neke dozvole za izvoz zamrzli, dok ne prestane ubijanje. Pri tome, one veoma dobro znaju da u međunarodnom pravu najprije nastaje de facto kontrola, pa tek onda eventualno priznanje - de iure. Mora postojati teritorija kao i vlada koja kontroliše tu teritoriju. Koju teritoriju de facto kontroliše i koja palestinska vlada? Koje granice i koji vazdušni prostor u Gazi i na Zapadnoj obali kontrolišu Palestinci (i koji njihovi - očito konkurentski - predstavnici?)

U slučaju Palestine međunarodna zajednica je uradila sve obrnuto. Ovaj pristup „brža kola no volovi“ stvara pravnu fikciju - državu koja postoji u dokumentima, ali ne u realnosti - i diplomatsku konfuziju - ko, s kim i o čemu pregovara, kada nema jedinstvene vlasti i teritorije koju ona kontroliše. Postoji samo nesrećno palestinsko stanovništvo koje od ovih simboličkih gestova međunarodne zajednice, uglavnom i dalje ima samo patnju, bijedu i očaj. I nešto humanitarne pomoći da se opere savjest. (Autor je jugoslovenski diplomata)

Djeca drže zastavu Palestine ispred žene u hidžabu tokom obilježavanja godišnjice rata u Gazi

PODGORICA - Kotor je toliko dragocjen da se mora sačuvati za buduće generacije - bile su riječi izgovorene prilikom posjete Kotoru generalnog sekretara Uneska Amadua Mahtara M’Boa, o kojoj svjedočimo na naslovnoj strani Pobjede od 2. novembra 1980.

Godinu ranije, tačnije 26. oktobra 1979. godine, šest mjeseci nakon katastrofalnog zemljotresa, Kotor je upisan na Uneskovu listu svjetske prirodne i kulturne baštine. To priznanje nije samo kulturna referenca - to je obaveza. Obaveza prema istoriji. Obaveza prema prirodi. Obaveza prema budućnosti. Danas, 46 godina od upisa na Uneskovu listu, Kotor je na ivici da izgubi ono što ga čini posebnim. Umjesto očuvanja prostora, svjedočimo njegovom svakodnevnom urušavanju: beton zamjenjuje kamen, kulturno nasljeđe puki kratkoročni interes, gradnja buja tamo gdje bi trebalo da vlada tišina istorije, vizure se zatvaraju apartmanima, a duh grada guši buka kruzera. Kada uporedimo naslove u Pobjedi iz 1979. i 1980. godine,,Drevni Kotor - baština kulture svijeta“ i ,,Kotor se predstavlja svijetu - dragulj do dragulja“ i ove sadašnje, mračnije - ,,Betonizacija prijeti nevjesti Jadrana“ i ,,Da li je Boka sljedeća žrtva betonizacije“ – nameće se pitanje: ,,Kako smo dospjeli do ovoga?“ Odgovor je jednostavan – nekontrolisanom gradnjom, zanemarivanjem preporuka Uneska i marginalizacijom domaćih kritički nastrojenih stručnjaka.

Trenutno je u Crnoj Gori na snazi ,,crveni alarm“ jer iz Uneska stiže oštar izvještaj o zaštićenom području Boke Kotorske - traže hitnu zabranu gradnje, brojne reforme, pod prijetnjom upisa područja na Listu svjetske baštine u opasnosti. Zvuči sumorno? Da, ali nažalost nije daleko od istine! Kako smo dozvolili da dođemo do tačke u kojoj se ozbiljno razmatra mogućnost da Kotor bude izbrisan sa Uneskove liste? I još važnije: ko će snositi odgovornost ako do toga dođe? Zato, ne možemo samo nijemo posmatrati kako se Kotor - biser svjetske kulturne baštinelagano pretvara u kulisu za brz profit, dok se njegovo istorijsko nasljeđe razgrađuje pod teretom neplanske gradnje, masovnog turizma i institucionalne nemoći. Svemu ovome ,,ulje na vatru“ dodala je izjava ministra prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine Slavena Radunovića da bi najbolje bilo organizovati referendum na kojem bi građani Boke odlučili da li žele da Kotor ostane na listi Uneska. O ovom pitanju struka je jednoglasna - ministar je pokazao duboko nerazumijevanje značenja kulturne baštine koja ne pripada samo lokalnoj zajednici, već cijelom čovječanstvu.

SVJETSKA BAŠTINA

Da se ipak osvrnemo na ona vremena kada je Kotor upisan na Uneskovu listu, da vi-

Neđelja, 3. avgust 2025.

POBJEDIN SPECIJAL: Grad Kotor - od burne istorije i bogate prošlosti, preko obala ,,nevjeste Jadrana“, ponosa Crne Gore, Jugoslavije i planete zbog zaštićene

Mogu li bedemi izdržati

breme nebrige i pogrešnih

dimo kako se to obilježavalo i kako se o tome pisalo u našoj Pobjedi.

- Dospjeti na Listu zaštićene svjetske kulturne ili prirodne baštine nije jednostavno, ni lako i mnogi su glasoviti spomenici svjetske kulture propustili ovaj put priliku da uđu na taj popis - od 130 prijavljenih, Međuvladin komitet (u koji su ušli delegati 21 zemlje) odabrao je 53 spomenika - pisala je Pobjeda 12. novembra 1979. godine u tekstu ,,Svjedoci istorije - baština svijeta“. Prirodno i kulturno-istorijsko područje Kotora upisano je na Listu svjetske baštine Uneska na trećem zasijedanju Komiteta za Svjetsku baštinu koje je održano u Kairu i Luksoru od 22. do 26. oktobra 1979. godine. Na tom zasijedanju na Listu svjetske baštine sa područja Jugoslavije upisano još

pet lokaliteta. Kako je pisala Pobjeda, to su bili ,,stari dio Dubrovnika, srednjovjekovni Split sa Dioklecijanovom palatom, stari Ras sa manastirom Sopoćani, Ohrid i Plitvička jezera“. - Odluku Uneska da se se pomenuti jugoslovenski spomenici uvrste na Listu zaštićene svjetske kulturne i prirodne baštine predstavlja svjetsko priznanje kulturi i kulturnim tradicijama naše zemlje. Popis još pedesetak svjetskih spomenika i prirodnih cjelina koje su nalaze na toj listi pokazuju da se nalazimo u ,,dobrom društvu“, na primjer, sa starim gradom Krakovom, francuskom katedralom u Šatru, ahenskom dvorskom kapelom Karla Velikog, islamskim dijelom Kaira, piramidama Maja u Gvatemali, Memfisom ili Karnakom u Egiptu. Radi

se o tome da treba proći vrlo strogu proceduru i odgovoriti visokim kriterijumima koje su postavili vrhunski svjetski stručnjaci dviju Uneskovih organizacija - izjavio je tada dr Milan Prelog, jugoslovenski delegat u Međunarodnom komitetu za zaštitu svjetske kul-

turne i prirodne baštine, koji djeluje pri Unesku od 1975. godine.

U razgovoru sa novinarom Tanjuga, o značaju te odluke dr Prelog, koji je bio poznati jugoslovenski istoričar umjetnosti, te redovni profesor na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, kazao je da ,,možemo sa zadovoljstvom istaknuti da smo dostigli svjetsku razinu, ali da to istovremeno povlači i dvostruku odgovornost - i to naše zemlje prema svijetu i svijeta prema našoj kulturnoj i prirodnoj baštini“.

DRAGULJ DO DRAGULJA

Već 1980. godine Pobjeda u tekstu ,,Dragulj do dragulja“ podsjeća na činjenicu da su Kotor i njegova okolina postali kulturna i prirodna baština svijeta što, kako piše, ,,ispunjava ponosom, ali nosi i veliku obavezu i odgovornost, jer ta baština je i u opasnosti - treba je sačuvati i vratiti joj sjaj za buduće generacije“.

Naš list tada najavljuje da će Beograd biti domaćin 21. generalne konferencije Uneska, te da će generelani direktor Uneska M’Bo sa jednim brojem učesnika konferencije posjetiti Kotor i da će tom prilikom biti organizovana posjeta Gospi od Škrpjela gdje će u njegovu čast biti priređe-

no veče posvećeno baroknoj muzici i književnosti. Svečano otvaranje konferencije Uneska obilježeno je u Kotoru otvaranjem izložbe ,,Kotor dio svjetske kulturne baštine“. O tome koliko je bila značajna posjete M’Boa Kotoru najbolje svjedoči naslovna strana Pobjede od 2. novembra 1980. godine koja je dominantno posvećena ovom događaju (sa nastavkom na drugoj strani). M’Bou je prilikom boravka u Crnoj Gori uručena Povelja počasnog građanina Kotora. To priznanje prije njega uručeno je Josipu Brozu Titu

Generalni direktor Uneskoa M’Bo u posjeti Kotoru 1980. godine

preko drevnih zidina, otmenih trgova i slavnih jedrenjaka, raskošne prirode, pitomih zaštićene kulturne baštine, posjete megakruzera do opomene pred isključenje iz Uneska

izdržati teško pogrešnih odluka?

1962. godine. Povelja je znak zahvalnosti M’Bou kao, kako piše Pobjeda, ,,velikom humanisti, borcu za mir, poborniku očuvanja opšteljudskih, prirodnih i kulturno-istorijskih vrijednosti i osvjedočenom prijatelju Kotora“. Povelja je rad akademskog slikara Vaska Lipovca. Svoju gostoljubivost i prijateljstvo tom prilikom iskazali su Kotorani koji su izašli na (od zemljotresa još urušene) ulice i pozdravili M’Boa. Ispred gradskih vrata bio je postrojen odred Bokeljske mornarice. M’Bo je izvršio smotru odreda, a potom je od

Ko je bio AmaduMahtar M’Bo

Amadu Mahtar M’Bo (1921-2024) bio je senegalski državni službenik i generalni direktor Uneska od 1974. do 1987. godine. Tokom Drugog svjetskog rata služio je u Francuskoj i Sjevernoj Africi nakon što se dobrovoljno prijavio u francusku vojsku. Nakon rata, studirao je geografiju na Sorboni u Parizu. Radio je u sjedištu Uneska u Parizu od 1953. do 1987.

predsjednika Skupštine opštine Kotor Boška Mačića primio ključeve grada. Odigrano je tradicionalno kolo Bokeljske mornarice (na ekskluzivnim fotografijama iz Pobjedine arhive vidi se ponosno istaknuta jugoslovenska zastava), nakon čega su gosti posjetili Katedralu Svetog Tripuna i Muzej grada Perasta. M’Bo je zahvalio na ukazanoj časti, ističući da je posebno počašćen i ispunjen ponosom što je proglašen za počasnog građanina Kotora poslije ,,tako velike i izuzetne ličnosti kao što je Tito“. Podsjetio je na susret sa Titom 1974. godine kada je Unesko doživljavao najteže trenutke.

- Taj susret sa Titom predstavljao je za mene veliko ohrabrenje i podstrek. Poslije njega sam bio jači u odluci da čvrsto držim kormilo u rukama kako bi Unesko izvršio svoju misiju, toliko potrebnu svijetu“. Nadao sam se da će Tito u vrijeme 21. generalne kon-

godine. M’Bo je počeo da radi za Unesko 1953. godine i bio je generalni direktor kao prvi Afrikanac na čelu jedne organizacije Ujedinjenih nacija. Njegov mandat opisivan je kao period u kojem se promovisao alternativni okvir za proizvodnju znanja i informacija, udaljavanje od eurocentričnih tendencija i podsticanje raznolikosti iskustava i kultura.

ferencije koja se održavala u Beogradu biti sa nama, da bi osvijetlio put čovječanstvu ka sreći i prosperitetu. Međutim, jugoslovenski narod je tu i on je uzeo nasljeđe koje mu je dao Tito i siguran sam da će nastaviti njegov put - kazao je tada M’Bo. Svečanoj sjednici Skupštine opštine Kotor, pored M’Boa sa suprugom, prisustvovali su i predsjednik Predsjedništva SR Crne Gore Veljko Mila-

tović sa suprugom, potpredsjednik Izvršnog vijeća Radivoje Šćekić, predsjednik Komiteta za odnose sa inostranstvom Branko Lukovac, ambasador u Unesku Drago Kunc i druge ličnosti iz društveno-političkog, javnog i kulturnog života Crne Gore i kotorske opštine. Boško Mačić je tom prilikom, kako je zabilježila dopisnica Pobjede iz Kotora Lada Đurović, rekao da je ,,ovo trenutak u kome se zaokružuje i trajno potvrđuje naše prijateljstvo“. - On je rezultat Vašeg nadasve humanističkog apela kojeg ste poslije katastrofalnog zemljotresa uputili svjetskom javnom mnjenju i naše zahvalnosti za Vašu inicijativu da nam Unesko pruži pomoć. Vaš apel imao je za Kotorane u trenutku velike katastrofe i moralni značaj jer je naš postradali grad postao briga cijelog svijeta - kazao je Mačić. Tokom boravka u Crnoj Gori M’Bo se sreo i sa rektorom Univerziteta Crne Gore Miljanom Radovićem i predsjednikom Crnogorske akademije nauka i umjetnosti Brankom Pavićevićem.

DVIJE LISTE

Treba naglasiti da je prirodno i kulturno-istorijsko područje Kotora upisano po ubrzanoj proceduri na Listu svjetske baštine, ali i na Listu svjetske baštine u opasnosti. Razlog za ubrzanu proceduru upisa i za upis na Listu svjetske baštine u opasnosti je katastrofalni zemljotres koji je 15. aprila 1979. godine zadesio Crnogorsko primorje i u kojem su mnoga kulturna dobra iz Kotora i ostalih naselja na području bokokotorskog zaliva bila teško oštećena. Smatralo se da i dalje postoji opasnost od zemljotresa i posljedica sanacije.

- Taj je prijedlog došao naknadno, poslije roka za podnošenje prijava, ali uz preporuku generalnog direktora Uneska M’Boa. Kotoru je osim toga odobreno 300.000 dolara iz sredstava Uneskovog fonda za zaštitu svjetske baštine - kao tehnička pomoć u vidu stručnjaka i tehničara - pisala je Pobjeda 1979. godine. Upis područja Kotora na Listu svjetske baštine u opasnosti najbolje govori o stanju u kojem se nalazilo ovo područje, a koje je bilo prouzrokovano katastrofalnim zemljotresom. Pomoć na obnovi kulturne baštine na području Kotora, kako finansijska tako i stručna, stizala je u tom periodu iz svih krajeva bivše Jugoslavije i svijeta. Iako su mnogi spomenici bili ozbiljno oštećeni u zemljotresu 1979. godine, nakon višedecenijskog predanog rada velikog broja stručnjaka na zaštiti, glavni spomenici i istorijsko urbano područje pažljivo su restaurirani, pa je prirodno i kulturno-istorijsko područje Kotora povučeno sa Liste svjetske baštine u opasnosti 2003. godine. Međutim, iste godine Komitet za svjetsku baštinu izrazio je zabrinutost zbog rizika koji prekomjerna i nekontrolisana urbanizacija može imati po izuzetnu univerzalnu vrijednost ovog područja.

Šta je urađeno od 2003. godine do danas, jasno je svima. O tome najbolje svjedoči posljednje zasijedanje Komiteta za svjetsku baštinu Uneska, nedavno održano u Parizu, na kome se raspravljalo i o stanju očuvanosti prirodnog i kulturno-istorijskog područja Kotora. Izvještaj i odluke Komiteta ukazuju na ozbiljno pogoršanje stanja, uz jasno upozorenje da kontinuirani razvojni pritisci, neusklađeni propisi i institucionalni nedostaci mogu dovesti do gubitka izuzetne univerzalne vrijednosti područja Kotora. U okviru navedenih odluka, Uneskov komitet zadržava mogućnost ponovnog upisa prirodnog i kulturno - istorijskog područja Kotora na Listu ugrožene svjetske baštine, ukoliko se ne preduzmu sistemske i pravovremene mjere. Ova aktivnost predstavlja korak ka brisanju sa Liste svjetske baštine.

Dospjeti na Listu zaštićene svjetske kulturne ili prirodne baštine nije jednostavno, ni lako i mnogi su glasoviti spomenici svjetske kulture propustili ovaj put priliku da uđu na taj popis - od 130 prijavljenih, Međuvladin komitet (u koji su ušli delegati 21 zemlje) odabrao je 53 spomenika - pisala je Pobjeda 12. novembra 1979. godine u tekstu ,,Svjedoci istorije - baština svijeta“

U usvojenim odlukama Komiteta od Crne Gore izričito se zahtijeva obustava daljeg odobravanja građevinskih i razvojnih projekata unutar zaštićenog područja i bafer zone, dok se ne usklade svi planski i institucionalni okviri na nacionalnom, regionalnom i lokalnom nivou. Takođe, zahtijeva se i procjena kumulativnog uticaja svih pojedinačnih projekata razmatranih od 2023. godine, kao i dostavljanje sveobuhvatnog izvještaja o preduzetim mjerama do februara 2026. godine.

GUBITAK STATUSA?

Gubitak Unesko statusa prirodnog i kulturno-istorijskog područja Kotora bio bi udarac ogromnih razmjera, sa višestrukim i dugoročnim posljedicama, ne samo za Kotor, već i za Crnu Goru u cjelini. To bi konkretno značilo: gubitak međunarodnog prestiža i reputacije, jer status Unesko svjetske baštine predstavlja najviše međunarodno priznanje za prirodne i kulturne vrijednosti jednog područja. Gubitak tog statusa bio bi pokazatelj nebrige, institucionalnog kolapsa i nesposobnosti da se zaštiti vrijednost koja prevazilazi nacionalne granice. Upozorenja Komiteta za svjetsku baštinu nijesu obična formalnost.

Nažalost, slučaj Kotora pokazuje ozbiljno odsustvo institucionalne i političke svijesti o značenju prostora kao javnog dobra i kulturnog kapitala. Postavlja se ključno pitanje: Ko danas odlučuje o budućnosti kulturne baštine Crne Gore - država, građani, struka ili investitori? Gubitak Unesko statusa nije samo „potencijalni scenario“, već realna i neposredna mogućnost. Takav razvoj događaja bio bi kulturna tragedija, ekonomska greška, politička sramota i civilizacijski poraz. Vrijeme za reakciju je sada! A ključno pitanje ježelimo li biti zemlja koja uništava ono što joj je najvrednije, ili ona koja zna da čuva ono što pripada cijelom čovječanstvu? Adrijana ĐOROJEVIĆ

Veljko Milatović u razgovoru sa M’Boom 1980.

Pokušaćemo da verovatno nevično objasnimo šta je veštačka inteligencija: to je kompjuter koji neuporedivo brže radi od svih dosadašnjih kompjutera sveta. On kombinuje podatke izuzetno velikom brzinom zahvaljujući novopronađenom mikročipu. Njega je više vrsta. Oni se razlikuju po nameni kako bi radili u raznim oblastima zadataka. Svaki od njih zato može da usisa ciljane biblioteke svih poželjnih magacina podataka (recimo sa Gugla i drugih raznih aplikacija na internetu) i brže od svih njih zajedno dolazi do zahtevanog rešenja, a da tehnički ne pregori. I od svih pređašnjih kompjutera se razlikuje po tome što može simulirati ljudsko ponašanje jer može da uči i podražava ljudsko razmišljanje. I može da istovremeno meša podatke iz različitih skladišta i brže dolazi do cilja od dosadašnjih „prevaziđenih“ kompjutera. I na svaki čip se može privezati više korisničkih kompjutera bez usporavanja rada čipa. A sam taj novi čip, da kažemo narodski, može milionima puta da brže kombinuje podatke od sadašnjih lenjivaca u našim laptopovima i tabletima.

STRAH

Zašto se bojimo pametnog robota? Zar nisu automati odavno sa nama? Od antike na ovamo? Automati su davno zamišljeni - kako za rat, tako i za gradnju, tako i za kućni komfor, tako i za zabavu. Ali nije uzaludno se zapitati kuda vodi savremena veštačka inteligencija. To što se do sada nismo ubili atomskom bombom ne znači da neće biti nevolja sa elektronskim robotom. Međutim, razlika između postojećih automata i robota veštačke inteligencije je u tome što inteligentni robot može da sam pronađe rešenja koja mi tražimo. Kod starog automata nije tako, on ne ne može ništa novo sam da pokuša jer su mu unapred data izborna rešenja od kojih on ne može da makne. On je rob. Novi robot je samostalni tragač. Možda to ipak ne bi moralo da nas zabrine.

Mi bismo se uplašili za naš opstanak tek ako bi robot mogao

Želimo li vještačku inteligenciju

Mi bismo se uplašili za naš opstanak tek ako bi robot mogao da postane pop, lozof, etičar, kompozitor, psiholog i književnik. Da trči brže na dvije noge od Bolta na 100 m - moći će, bez sumnje, za čas može da konstruiše nepobjedivog trkača - no, to će mu i biti sudbina bez slave. Novi robot ne može da se raduje, nije ljudski emocionalan

da postane pop, filozof, etičar, kompozitor, psiholog i književnik. Da trči brže na dve noge od Bolta na 100 m bez sumnje će moći, za čas može da konstruiše nepobedivog trkača - no, to će mu i biti sudbina bez slave. Novi robot ne može da se raduje, nije ljudski emocionalan.

A pop? U stvari, robot bi pop i mogao da bude, jer se sveštenička profesija zasniva na beskrajnom ponavljanju istih rituala i univerzalnom odgovoru prelata na svako pitanje na koje ne znaju odgovor: „Ah, Bog će to znati“. Možda bi robot mogao da bude đakon. Ali teolog bi teško postao, jer ne bi mogao da izmisli novu religiju, sem ako se toga ipak ne bi iz radoznalosti dosetio. Za sada je to teško. Radoznalost je neobjašnjiva ljudska karakteristika jer proističe iz našeg „generičkog bića“ - da kažemo izrazom Mozesa Hesa iz 19. veka. Samo bi nam još to nedostajalo! Roboti se ne zasnivaju na veri, već na izračunavanju najpogodnijeg odnosa akcija-reakcija. On ne misli, on uopšte nije racionalan, on je automat po ugrađenom zadatku i može da se kreće jedino u svojoj mreži parametara. On ne može da neizazvano, sam od sebe, mašta. Bar za sada.

MOĆ ROBOTA

Možda nikada robot neće biti bolji futurista od nas u stvarima ideje. A tačno je da je odavno bolji od nas u fabrici, jer može da radi u sve tri smene, i on ne ide napolje na praznik i godišnji odmor, on se ne znoji, ne ide u WC, ne krade alate kući, ne prima platu, ne zahteva stan i automobil, ne štipka žene u prolazu, ekologija ga ne brine i ne učlanjuje se u sindikat. Čak i kada kombinuje mogući program za budućnost on mora biti ograđen etičkim normama autora njegovog softvera, bilo kakve da su. On to ne zna, toga čak ne mora biti svestan ni njegov programer. Robot ne može da se kaje, šta god da učini, kao što ne može ni da trijumfuje. On je bezmoralna mašina u koju nijedna ljudska emocija, etika i psihološko stanje ne može biti uneto sem opisno. Robot je čovekov alter ego bez mozga i duše. Da li je opasan? Može biti, ali to zavisi samo od nas, od onih koji ga programiraju. Sam robot do toga ne može da stigne sam, sem ako mu ne poverimo atomske, antiekološke i antihumanističke ideje na sprovođenje. Pokojni Džon Mekarti, koji je bio jedan od osnivača discipline „veštačka inteligencija“1956. godine i kompjuter-

A pop? U stvari, robot bi i mogao da bude pop, jer se sveštenička profesija zasniva na beskrajnom ponavljanju istih rituala i univerzalnom odgovoru prelata na svako pitanje na koje ne znaju odgovor: „Ah, Bog će to znati“. Možda bi robot mogao da bude đakon. Ali teolog bi teško postao, jer ne bi mogao da izmisli novu religiju, sem ako se toga ipak ne bi iz radoznalosti dosjetio. Za sada je to teško. Radoznalost je neobjašnjiva ljudska karakteristika jer proističe iz našeg „generičkog bića“ - da kažemo izrazom Mozesa Hesa iz 19. vijeka. Samo bi nam još to nedostajalo! Roboti se ne zasnivaju na vjeri, već na izračunavanju najpogodnijeg odnosa akcija-reakcija. On ne misli, on uopšte nije racionalan, on je automat po ugrađenom zadatku i može da se kreće jedino u svojoj mreži parametara. On ne može da neizazvano, sam od sebe, mašta. Bar za sada

skog jezika ALGOL, ugledni profesor sa Univerziteta Stanford i učenik jednog od najboljih matematičara 20. veka Džona fon Nojmana, povodom svoje knjige „Robot i beba“ iz 2001. godine, podsmevao se ideji da robot može svesno da se prožme emocijama čoveka. Pre toga je 1979. godine ipak govorio u svojoj knjizi „Pridavanje mentalnih vrednosti mašinama“ da mašine zaista mogu rešavati zadate probleme jer „imaju uverenja“ - ali da su ipak isto što i termostat. Izazvao je veliku polemiku između onih koji misle da mašina nema svesti i osećanja sa onima koji misle da ih može steći. To traje do danas. Koliko ove rasprave imaju smisla još nismo sigurni, ali ćemo ih sve duže sigurno slušatimožda duže od pomodarnih džender rasprava o bezbrojnim polnim i materijalnim identitetima ljudi uključujući i osećaj pojedinih zanesenjaka da su semafor. I zahtevaju da se u njihovu ličnu kartu unese da nisu ljudi već semafor. A ako se vratimo na pitanje može li mašina biti pop, onda, ako sledimo Mekartija, to ne može biti. Ne stoga što je on bio ateista, a roditelji su mu bili američki komunisti, već zato što je postao konzervativni republikanac kada je osudio „božansku“ ideologiju SSSR-a i istočnog bloka koji je 1968. godine tenkovima sprečio demokratsko otvaranje Čehoslovačke. Nije se Mekarti obratio Bogu za rešenje, već je istakao poverenje u drugačiji ljudski sistem. I papa Lav XIV je kazao da veštačka inteligencija mora biti prožeta našim moralnim shvatanjima radi rešavanja teškoća sa kojima se suočava savremeni svet. To je zastupao i papa Franja koji je u

februaru ove godine neposredno na to upozoravao Emanuela Makrona na pariskom samitu o veštačkoj inteligenciji. Otuda je posedovanje novih čipova predmet i strateške kontrole.

ALAN TURING I SAM ALTMAN

Još kada je u Blečli parku u Engleskoj Alan Turing konstruisao svoj električni mašinski mozak za dešifrovanje nemačke mehaničke ratne šifarske pisaće mašine „Enigma“, otvorilo se pitanje može li mašina steći svest o sebi. Bilo bi sigurno bolje da Englezi tada umesto rasprave o mašini nisu posle rata osudili Turinga za „veliku nepristojnost“ jer je bio gej orijentacije. To je tada bilo podložno smrtnoj kazni. Dali su ga na prinudno psihijatrijsko lečenje. Ubio se 1954. godine pojevši jabuku koju je napunio cijanidom. Njegova poruka je ovo: čovek je taj koji ubija svojim etičkim stavovima, a mašina ne. Ona je giljotina, ona je nož bez mozga, radi ono za šta je napravljena. A sada, njemu za moguću utehu, jedan od najvećih magova savremene veštačke inteligencije postao je u 2025. godini Sam Altman, razočarani nesvršeni student sa Stanforda, koji je takođe gej, što je i objavio. On, Mask i drugi zajedno su osnovali preduzeće „Otvorena Veštačka Inteligencija“. I za sada, njihovi kompjuteri nisu počeli da se smeju dok gledaju Čaplinov film u kom se on u prosjačkoj odeći lažno predstavlja da je grof Broko. Robot ne zna šta je tu smešno, ni da li je to tužno, ima li tu ipak nekog opravdanja za prevaru, da li je sve to odvratno i zašto volimo da gledamo komične sitne prevarante - ili sve to valja

hladnokrvno ignorisati. A kada se glumci u filmu i potuku - kako on, robot da to shvati? Da se umeša? A na čijoj strani da bude, svi su u tuči prevaranti i licemeri? Mašine to ne mogu, jer šta je pravda među zavađenim stranama? Taj pojam je za mašinu tajna. Uprkos tome, neki su poljuljani duhovi među nama već pomislili da se pojavilo novo nadinteligentno biće i počeli su da ga obožavaju. Eto onda i novog popa, čovek ga izmisli, ne i veštačka inteligencija.

ROBOT NIJE ZAO Današnja Altmanova „Ovorena Veštačka Inteligencija“ - ovo je njen službeni naslov koja je odvaja od Turinga i kompjutera do nas – čak se shvata kao pandan mogućim kognitivnim sposobnostima vanzemaljaca. To je možda uzaludna nada o čemu je NASA začela raspravu još 1961. godine odmah posle 1958. godine kada je ratni heroj general Ajzenhauer u svojstvu predsednika SAD ušao u kosmički rivalitet sa SSSR-om. Mi ne znamo kojom brzinom vanzemaljci misle - ako ih ima. Ali u odnosu na naše dosadašnje kompjutere kognitivna brzina sadašnja veštačke inteligencije na novim super čipovima baca sve što imamo u staro gvožđe. Novi čipovi su srce nove kompjuterske inteligencije jer svaki taj mališa zamenjuje hale Guglovih kompjutera, i osim toga ne troši celu hidrocentralu za svoje hlađenje. Sada ceo Gugl može da nam stane na dlan, a da se ni ne opečemo. To vodi epohalnoj revoluciji znanja dostupnog svakome. To je demokratsko dostignuće nepoznatih razmera.

Piše: dr Dragan VESELINOV

Smisao života nam neće otkriti vještačka inteligencija

inteligenciju

A šta ako se novi čip nađe pod kontrolom zle vlade i ona pomoću njega krene da dodatno širi lažnu propagandu, lažno tumači prošlost, lažno objašnjava svoju tekuću vlasti i lažno nam obećava slatku budućnost? I vodi nas ka samoubistvu? Ona bi to činila iz straha da ne izgubi moć nad informacijama. Upravo se takav strah razvio u 15. veku kod popovskih branilaca starog društva i krstaškog neznanja naroda. Popovi su digli viku protiv Gutenbergove štampe, jer je Biblija mogla da se štampa u stotine hiljada kopija zbog čega su vernici mogli da doznaju šta u njoj zaista Isus govori umesto svešteničkih manipulacija. Sveštenici su zahtevali da se vratimo na monopol manastirskog prepisivanja Biblije. Dominikanski kaluđer sa Murana u Veneciji Filipo de Strata je 1470. godine rekao za mastiljavo pero: ,,Pero je devica, a štamparska presa je kurva“, a štampari su „guzice“. A bio je i protiv orgulja u crkvi.

Neće biti da je presa „kurva“, jer mašina nema etičko biće. Njega imaju ljudi koji mašinu pokreću za dobro ili zlo. A popovi su konačno izgubili rat sa Gutenbergom kada je Luter u 16. veku štampao brda Biblija na nemačkom jeziku i zauvek učinio vernika odgovornim za sudbinu hrišćanstva. U svakoj zemlji je danas štampana Biblija na narodnom jeziku. A to što kod nas „hrišćani“ ne znaju Bibliju uprkos Gutenbergu, već ih pop vodi, sami su krivi.

ŠTO ROBOT NE MOŽE

Nema Guglovog robota, niti će ga ikada biti sa Semom Altmanom i Ilonom Maskom, koji će izvoditi psihološku analizu dubina naše svesti i dubina podsvesti. Zaista ćemo prepustiti mašini da odgovori od čega boluje naša duša? Robot ne može shvatati ni naše stosmislenosti, zatim naše idiome, naša protivrečna predomišljanja, poslovice, zagonetke, skrivene zajedljive primedbe, emocionalne i moralne dileme oko izbora života, žrtvovanje roditelja i drugih ustupaka za tuđ, a ne za svoj uspeh, borbu za decu i grubo napuštanje dece, književnu maštu, kompozitorske bravure, slikarsku poruku, vajarov izbor skulpture, fanatičnu radoznalost nauke, podsmevanje razumu, a idolatriju bitničkog nereda i namernog siromaštva, podmukle i časne bravure rešavanja konflikata, uživanje u alkoholu i duvanu, uživanje u besmislu „kuliranja“, i stotinu drugog. Može li robot da digne noge na sto i naruči pivo? Teško, ali struju može da naruči radi baterije. Još jedan stenfordovac i oksfordijan i tajkun iz saradnje

sa Ilonom Maskom, Mustafa Sulejman, londonski sirijski ateista, a izvršni direktor Majkrosofta za veštačku inteligenciju, jeste svoje ogromno znanje iz te oblasti više usmerio na unapređenje zdravstvenog sistema u Engleskoj i smanjenje energetskih troškova Gugla u Americi - kome je najzad i prodao svoju firmu Deep Mind za 400 miliona dolara, nego što je „saradnju“ čoveka sa veštačkom inteligencijom video kao pretnju ljudskom rodu. On je stvorio odgovarajuće algoritme za pomenute poduhvate, a ne samostalno robot, napunjen našim informacijama koje bi on u diskreciji pretvorio u sistem. Novi kompjuter Sulejman nije nazvao novim čovekom već samo „novim digitalnim bićem“. A ako mu isključiš struju nema ga. Ali, ko bi želeo povratak na sveće?

ŠTO ROBOT MOŽE

Nepojamna brzina kombinovanja podataka je glavna prednost super čipa veštačke inteligencije. Ali ta brzina može da nas usreći samo tamo gde nema zavirivanja u duše i moralnog odlučivanja. Može da poveća učinkovitost proizvodnje i rada, da poboljša bilo čiju organizaciju administracije počev od preduzeća do države, poboljša izvesnost budućnosti na berzi i poslovanju, konstruiše bezbrojne modele novih stvari od svemirskog broda do bicikla, može da predloži nove modela kuća i načina porodičnog života, stvori nove igre i zabave - i vojne strategije, skicira novu modu i nameštaj, može da nauči da preradi stare podatke, a poveže nove u drugačije zaključke, može da nam bude tehnički učitelj u sviranju i pevanju, može da strpljivo bez umora i ljutnje objasni bilo koji školski curriculum, može da bez pristrasne lične naklonosti oceni naše doprinose, može da organizuje propagandu najlepših naših odnosa sa manje sukoba među partijama i državama - i sve drugo što želite da zamislite. Sve može. Jedino što ne može jeste da nam kaže sa kojim ćemo prijateljima biti srećni, a kako ćemo se izlečiti novom ljubavlju zbog poraza od stare. I kako će svako dete da nam bude nagrađeno sigurnom srećnom budućnošću. Nagađaće, kao i mi. A kako će se snaći sa našim inatom? Inat je naša volja da teramo cara do duvara makar mi i propali - ali da bar i protivnik propadne sa nama. Inat je oblik nerazuma jer se ne obazire na „troškove“ upornosti. Naš svet će večno ostati tajna. Kako za nas, tako i za robota. I to je najveća lepota ljudskog roda. Samo mi lutamo za smislom života. I mi donosimo odluke.

Piše: Dragan Mitov ĐUROVIĆ

Bio je 2. avgust, godina davna 1975, vrelo ljeto titogradsko, rukovodstvo Saveza socijalističke omladine Crne Gore, sa najistaknutijim omladinskim aktivistima iz svih opština sa glavnog trga krenulo je da pomogne izgradnju pruge od Bara do Beograda. U uniformama brigadirskim, na majicama crveni lik Veljka Vlahovića, revolucionara, španskog borca i narodnog heroja, koga su mladi Jugoslavije posebno poštovali, sa pjesmom „… Mi smo Veljkova brigada, hoćemo znanja, hoćemo rada…“ (na stihove Gojka Dapčevića muziku je komponovao Boro Tamindžić), stigli smo u akcijaško naselje na Jabuci kod Prijepolja. Udarničke tri dekade, na gradilištima od Bijelog Polja, preko Brodareva i Prijepolja, jugoslovenski akcijaški rekord (prebačena norma za 535 procenata), najznačajnija akcijaška priznanja za brigadu i sve brigadire i nezaboravna prijateljstva u Pionirskom parku gdje su tada bile biste najmlađih bombaša Boška Buhe i malih heroja, i gdje sada pustoš vlada i crkvena odjekuju zvona.

Zemlja Jugoslavija koju su najhrabriji stvarali, a najbolji među njima akcijaši u miru izgrađivali, nestala je sa mape svijeta. Pola vijeka od prvog akcijaškog dana izbrisalo je mnoge tragove, ali ostao je nezaboravni arhiv uspomena.

Tu su blijede fotografije i sjećanje na sada prorijeđeni prvi akcijaški stroj u kojem su bili Vukojica Bošković, komandant brigade, Nevenka Smiljanić, Budo Barjaktarević, Slobo Radonjić, Stanka Boljević, Omer Markišić, Sveto Lubarda, Luka Bojović, Igor Jovović, Radmila Strugar, Slobodan Đorđijin Kovačević, Nikola Konjević, Milorad Krvavac, Ilinka Fuštić, Bedrija Ćatović, Dra-

Iz dnevnika starog akcijaša

Mi smo

Veljkova brigada

gan Delibašić, Branka Nešić, Mirko Vuković, Rodoljub Baltić, Miroje Velimirović, Budo Minić, Dragan Lalević, Rajko Ivanović, Milan Katić, Boris Pean, Stevo Janinović, Vojo Roganović, Luka Jovetić, Rifat Bećović Mirsad Fazlić, Vanja Redžepagić, Dušan Bulatović Džambas, Radmila Krsmanović, Slobodanka Marković, Slobodan Boškov Kalezić, predsjednik brigadne skupštine,

Nikola Svilanović, Sveto Domozetović, Vasilije Nikolić, Sadik Hot, Dragan Ristić, Zoran Bošković, Vukica Stanić, Vojka Raketić, Ljiljana Stojović ….(možda sam neko ime zaboravio) i Dragan Mitov Đurović Akcijaši odlaze, ali pruge, mostovi, putevi ostaju. Ostaje i sjećanje na jednu generaciju koja je sa ponosom zemlju gradila, za međe među ljudima i narodima nije zna-

Tragom uspomena

Sjećanje je kao pjena, ali živo pamtim, komandant naselja bijaše Ilija Tica, posjetio nas je predsjednik Crne Gore Veljko Milatović, drugarski da popriča, da nauči, da ispriča ponešto iz ratnih dana. Pamtim druženje sa Uzeirom Bećovićem, nezaboravnim upravnikom Pionirskog doma... Sa nama je bio u više navrata i Ljubo Đurović, tada predsjednik studenata Crne Gore, i mnogi drugi. Poznastva, prijateljstva, lju-

bavi akcijaške dugo su trajale. Bili smo zajedno u posjeti brigadirima iz Sevojna, položili cvijeće na spomen Veljka Vlahovića, nastavili sa druženjima. Dugo su kasnije stizala pisma od sestara Lote i Nele Sambrailo iz Dubrovnika, javljao se Vujica Šćekić iz Splita, Milka Šmid iz Maribora, Natka Buturović iz daleke Amerike... Bože, što su tih godina poštari imali posla. Tako je bilo na Jabuci... „Mi gradimo prugu,

pruga gradi nas“, tako je bilo na Tjentištu, na Savi i Moravi, na Otoku mladosti... možda najljepše, mnogi neće vjerovati, u Prištini. Udarničke značke sada su negdje zaturene, /najveću zbirku čuva Mile Grdinić, akcijaški veteran iz Mojkovca (slike požućele, sjećanje blijedi, ali akcijaški dnevnik živi sa porukom... svaka mladost je lijepa, najljepša ipak, ona koja ostavi u svom vremenu traga. Zato se lijepih, akcijaških dana treba sjećati, i svakom mada poznom jutru se radovati, jer kako

la, u bratstvo i jedinstvo tvrdo vjerovala i prošlost poštovala. Brigada „Veljko Vlahović“ je nastavila svoj udarnički pohod preko Tjentišta i drugih gradilišta i upisala zlatnim slovima svoje ime među rekorderima dobrovoljnog omladinskog rada u Titovoj Jugoslaviji. Stoga je Predsjedništvo SSOJ ustanovilo najveće akcijaško priznanje Plaketu „Veljko Vlahović“ koju su dobijale najistaknutije brigade u svakoj smjeni. I danas poslije mnogo decenija, na susretima akcijaša veterana, među kojima su naistaknutiji akcijaši brigade „Boško Dedeić“ iz Mojkovca i Udruženje akcijaša veterana Crne Gore, o čemu svjedoče Miško Medojević i Vojo Milošević, razgovaraju koja je brigade bila najbolja, i koja je dobila pomenutu plaketu. Mnogi od njih su prebrzo potrošili ovozemaljske dane i ostavili neprolaznu uspomenu. Nema Zorana Boškovića i pjesnika Sloba Đorđina Kovačevića, nema osmijeha Nevenke Smiljanić i Ilinke Fuštić, nema sa harmonikom Radmile Strugar, nema Milana Katića i trasera Sveta Domazetovića, nema Sveta Lubarde i..., nema Dušana Bulatovića-Džambasa, proslavljenog planinara i majstora fotografije…nema... Ali, ja ih još vidim kao na današnji dan prije pola vijeka u prvom stroju u naselju Jabuka, između Pljevalja i Prijepolja, kako sa lopatama i krampama u zoru kreću na trasu i pjevaju…MI SMO VELJKOVA BRIGADA, HOĆEMO ZNANJA HOĆEMO RADA, I PREKO SVIH BARIKADA NAŠE JE SJUTRA, NAŠE SADA…

mudri vele, kakve su vam misli, takav vam je život. A misli na brigadu „Veljko Vlahović“, na njen prvi stroj vraćaju nadu da će nove generacije zemlju graditi i čuvati, kako su to činili i čega se i sada sa ponosom sjećaju Vukojica Bošković Slobodan Boškov Kalezić, Vanja Redžepagić Popović, Ljubo Đurović, Budo Barjaktrević, Budo Minić…. i drugi članovi prve brigade, koji će uskoro povodom jubuleja biti zajedno na akcijaškoj manifestaciji TRAGOM USPOMENA.

ZLA VLADA

Predsjednik Crne Gore Veljko Milatović u posjeti brigadi „Veljko Vlahović“ na Jabuci

Brigada „Veljko Vlahović“ ponos jugoslovenskih omladinskih radnih akcija

LUNAR CHATEAU: Sjajan američki prog-rok bend devedesetih koji su osnovala braća Sekulović

Neki Crnogorci, kojima je producent i inžinjer zvuka sa pjesama Dejvida Bouvija radio na albumu… Nije utopija: jedno ime - Lunar Chateau zaljubljenici u prog-rok ističu kao kultnu referencu devedesetih… Tamo u Viskonsinu, gdje su stvarala braća Sekulović!

Na njih su pažnju, na društvenim mrežama, skrenuli brižni baštovani već dugoročnog projekta ,,Montenegrin America“ - koji će u vremenu pred nama rezultirati i u nekoliko epizoda serijala, o nekim našim zemljacima u Americi za koje uglavnom nijesmo ili nijesmo u dovoljnoj mjeri čuli, a apsolutno vrijedi.

A priča braće Sekulović je posebno egzotična: nijesmo mnogo čuli o bilo kojim Crnogorcima, tamo u predgrađu milionskog Milvokija na obali jezera Mičigen. Taj njihov kraj Nju Berlin je otprilike veličine Nikšića; otprilike, to je poštena i vrijedna radnička klasa u čijoj je životnoj žiži jedna velika industrijska zona. Uglavnom, meka kompanija koje su velikim dijelom vezane za avio-industriju i elektroniku… Ali i mjesto sa 26 parkova, na putu ka onom Grin Beju sa čuvenim timom američkog fudbala. Otprilike - zamislite to kao okruženje iz ,,Veselih sedamdesetih“ i apsolutno nećete pogriješiti.

Nego, ovo su Lunar Chateau: Milo Sekulović (Sekulovich) na bubnju, brat Pol za bas gitarom… I glavna faca, Novak - za klavijaturama i pred mikrofonom. Nažalost, od objavljivanja njihovog drugog albuma 2001 (,,Beyond The Reach of Dreams“), traga u američkoj javnosti od braće Sekulović nema; a muzika je ipak tu i sasvim dovoljna, da im uhvatimo damar i senzibilitet. ,,Chateau“ je, sam po sebi, jedan sasvim romantičan pojam: to su one francuske provincijske vile ili zamci koje klinci našeg vremena bez greške prepoznaju kao vintage, recimo u Provansi, i uglavnom prepoznatljive sa nekim soč-

Naš galaktički talas iz Viskonsina

Čuveni američki inžinjer zvuka Rič Denhart, koji je ostavio trag na njihovom prvom albumu - sa Dejvidom Bouvijem je radio samo četiri godine ranije. Eto, čisto da imate uvid - u kojoj mjeri su se sredinom devedesetih braća Sekulović primakla velikoj ligi

nim i mirisnim vinogradima…

E, sad, zamislite taj koncept: lunarni šato. Koncept savršen baš za fantaziju od progresivnog roka!

E, tako im je, po imenu benda, nazvan i prvi album 1994. godine. Apsolutno su bili prepoznati, Novak, Milo i Pol, kao veliki talenti - o tome svjedoči, na primjer, da je album sniman u studijima u Lejk Ženevi u Viskonsinu - ali i u vrlo

poznatom ,,Chicago Record Company“ u Čikagu… Jedno kosmičko plavetnilo na omotu - i 12 pjesama koje naći onlajn. Da od uvoda ,,The Thrust“ do osmominutnog spektakla ,,Aurora Borealis“ u završnici dobro shvatite šta su to svirali i o čemu željeli da pjevaju i šta da stvaraju neki američki Crnogorci.

Ta ,,The Thrust“ na početku je vrlo delikatan uvod diskretno začinjen džez fuzijom. Sve to prije nego Novak potjera te klavijature u marš i ubaci u brzinu; instrumental čvrste melodike, koja se samo nadovezuje i sliva u narednu, naslovnu pjesmu! Tu ćete, u sasvim komotnoj i ušuškanoj atmosferi, čuti i Polov glas; prije nego vas u više mračnjačke dubine skrene ,,Brothers in Blood“. Onako, fantazijski stih, skoro ep o trojici braće… Tu ćete već biti sasvim uvjereni, koji bend je najviše uticao na braću Sekulović: naravno, Emerson, Lake & Palmer. ,,The Eyes of a Child“ je, recimo, sasvim simfonijska romantična muzika; tu je vrlo opipljivo u kojoj mjeri je Novak spreman da u njihovom triju bude lider. Na ,,Ancestors“ već sve to mnogo više

zvuči klavirski, tiho i nježno. Jer nema ovdje bilo kakvih grubih skretanja i oštrih linija - Lunar Chateau prije svega žele, da vam bude komotno kad ste njima u gostima.

* * * ,,Consequences“ pruža možda i najljepšu melodiju, da tu već poželite da se braća malo više razgoropade, budu i

bučnija i čvršća s tim progrok zvukom… Najlošiji momenat je vjerovatno ,,On Your Way“ - malo praznog hoda prije iskrenog optimizma na ,,To Be Alive“… Potom momci na ,,Metropolis“ i ,,Fearless“ stignu i da ,,otkače“, raspištolje se knap spram velikih uzora i prog-rok ikona sedamdesetih. A prije pomirljive, gotovo snene i duge završnice ,,Au-

rora Borealis“ - jedan solo na bubnju ponajprije vam dokaže, da su braća Sekulović bila spremna da odigraju smjelije na debiju. Knap spram onog ,,fearless“ iz imena jedne od pjesama.

Zbog čega nijesu ostvarili veći uspjeh? Pa, recimo da im je na debi albumu falilo malo više fokusa i oštrice; da bi idealno bilo da je materijal bio možda za trećinu kraći, da bi lakše tako publici čuvali pažnju ovim stvarno lijepim melodijama… Negdje ćete usput tu i hvatati i Alan Parsons Project i mnogo, prije svega američkih, lijepih muzičkih referenci. A iznad svega: vještina, posvećenost - i osjećaj da su braća u stvaranju ove i ovakve muzike mnogo uživala. Da im je, u 58 spakovanih minuta jedne ploče, bila mnogo bitna i intimna. Sedam godina kasnije,,Beyond the Reach of Dreams“ je, po mnogo čemu, rasterećeniji projekat, spremniji za eksperiment, muzičko lutanje… U šest pjesama od kojih posljednje dvije, od preko deset minuta, suštinski imaju po tri ,,čina“ i zaokružuju neku, njima važnu priču. Poslušate, recimo, tu naslovnu ili završnu ,,Zeta Reticula“ - ili ,,Consequences II“ koja je direktno dijelom ,,otkinuta“ iz Morikoneove ,,Citta Violenta“! Pa lako shvatite, koliko je bio širok muzički horizont, kojim su zajednički, tamo u dalekom Viskonsinu, grabili braća Sekulović. Konačno, sve što o njima iz onlajn baza ili medijskih arhiva Amerike još znamo - da je i treći album bio u planu. Ali da se njihov muzički autorski put, makar zajednički, te 2001. otprilike i završio. Onaj čuveni američki inžinjer zvuka Rič Denhart, koji je ostavio trag na njihovom prvom albumu - sa Dejvidom Bouvijem i Edruom Beljuom je radio samo četiri godine ranije. A taj Belju, jedan od muzičkih prinčeva Kentakija, tokom karijere bio je član i King Crimson, pa svirao i za Talking Heads, pa za bend Frenka Zape… Eto, čisto da imate uvidu kojoj mjeri su se sredinom devedesetih braća Sekulović primakla velikoj ligi.

Na kraju, možda je u priči najbolje i to - što ne znamo mnogo više o braći Sekulović. Nego, na primjer, to što je ona jedina direktna ,,domaća“ referenca u njihovom stvaranju, ,,Zeta Reticula“ - na samom kraju njihovog drugog albuma - vjerovatno i najbolji momenat autorstva i karijere… Pa kad sve to čujete, jedan album od skoro sat i drugi od 40 minuta - možete sklopiti sasvim dovršen mozaik. Jer tu, iza svemirskog plavetnila na omotu jedne ploče, neka je muzika i neka tri muzičara naših korijena koji su zaista imali šta da kažu. Upoznajte ih kroz muziku, tako je i najispravnije; pa nam možda nekad, u međuvremenu, stigne i neki glas, daleki kosmički talas iz Viskonsina. •

Kaver debitantskog albuma iz 1994.

Omot ploče sa jedinom „domaćom“ referencom

Braća Sekulović u periodu stvaranja u bendu Lunar Chateau

Piše: Stojan STAMENIĆ

Dugoiščekivani hit ,,Materialists“ sa Dakotom Džonson, Krisom Evansom i Pedrom Paskalom

Pametovanje sa manjkom radosti

Režiserka Song jaše na talasima klišea modernog načina života koje navodno preispituje, na silu svaku scenu pokriva muzikom i pokušava akrobacije nadajući se da će tako produbiti svoj, ne baš naročito inspirativan, scenario

Piše: Marko STOJILJKOVIĆ

Mnogi su se pitali gde je Nikola Ležaić nestao nakon uspeha s revolucionarnim dugometražnim prvencem ,,Tilva Roš“ (2010) u kojem je spojio naturščike, supkulturu, socijalu i art u dubokoj, deindustrijalizovanoj provinciji Bora. Makar deo odgovora ćemo dobiti u njegovom novom dugometražnom filmu ,,Kako je ovde tako zeleno“, koji se nakon svetske premijere u sekciji Proksima na filmskom festivalu u Karlovim Varima uputio na regionalnu premijeru u Puli. Kako je ovde sve tako zeleno je, naime, poluautobiografski i još više od toga introspektivni film. Režiser Nikola (Filip Đurić) već dugo nije snimio film, jer nikako da dobije sredstva za sledeći ekstremno ambiciozni projekat, ali sasvim dobro zarađuje snimajući reklame. Taj posao ga, međutim, ne ispunjava, pa izlaz nalazi u ispunjavanju fantazije da kupi

Piše: Marko STOJILJKOVIĆ

Pre dve godine, u Karlovim Varima dopao nam je šaka film ,,Past Lives“, debitantski uradak Selin Song. Bio je to jedan od najboljih filmova te 2023. i jedna od ozbiljnijih, dubljih i inteligentnijih romantičnih drama koja je doticala brojne životne aspekte, ne striktno vezane za predstave o ljubavi i vezama.

Više od svega, bio je to potpuno iskren film koji je mogla da snimi samo osoba poput Selin Song. Očekivanja su zato bila prilično velika i od njenog sledećeg filma ,,Materialists“, koji polako ulazi u bioskope, ali je i na festivalskoj turneji, između ostalih mesta i u Karlovim Varima i u Puli.

DOZA IRONIJE

Ovog puta Song je imala ozbiljnu produkcijsku kuću (A24) i ozbiljniji budžet (20 miliona dolara) iza sebe, a velike zvezde poput Dakote Džonson, Krisa Evansa i Pedra Paskala ispred kamere. Bazne žanrovske odrednice drame i romanse su ostale iste, a u miks je ubačena i komedija i satira. Ali, kao da je nedostajalo ličnog naboja, pa moramo da se pripremimo na razočaranje.

Lusi (Džonson) radi u agenciji za sređivanje romantičnih sastanaka za ekskluzivnu kli-

jentelu koja nema vremena da se bavi svojim ljubavnim životom bilo analogno, bilo digitalno. Dobra je u poslu i, kada je upoznamo, šefica joj priređuje kancelarijsku zabavu za proslavu devetog braka između njenih klijenata.

Njen pristup je matematički precizan: svi klijenti joj dolaze s nerealnim, preteranim očekivanjima koja ona mora da pobije ili makar spusti, pa da onda nađe najbolju kompromisnu opciju za oboje. Jer sklapanje braka ili makar veze u svetu u kojem zapravo nemamo vremena za sebe je poput sklapanja posla, kupovine kuće ili sređivanja osiguranja. Za plet zapravo počinje na svadbi tih njenih klijenata. Dok je jedan od konobara na svadbi njen bivši dečko Džon (Evans), inače pozorišni glumac koji se nije probio, Lusi se udvara mladoženjin brat Hari (Paskal). Ona isprva ne razume njegovu računicu: u njegovom svetu, ona je siromašna, nije više toliko mlada, niti je njeno poreklo visoko kao njegovo, ali zašto ne bi probala da pređe u višu klasu, naročito zato što je on tretira s poštovanjem i iskrenim interesom, a pritom ceni njenu inteligenciju. Međutim, kada se jedan sastanak između njenih klijenata okrene naopako i potencijalno opasno za nju, ona počinje da se preispituje i da preispituje svoju ulogu u industriji koja opstaje na materijalizmu i perpetuira ga dalje. Šefica Vi (Malin Ajrlend) pokušava da je zaštiti ponekad i od sebe same, ali jedini koji zapravo može da je razume i pruži joj pravu podršku je Džon. U prvoj polovini filma, makar postoji jedna doza ironičnog odmaka, čak sarkazma, koji se dodaje na osnovu romantične komedije i otvara put prema satiri modernog, ma-

Kako je ovde tako zeleno

stari kamper kojim će sa suprugom Aleksandrom (Milica Gojković) i ćerkom koju očekuju putovati okolo. Pre toga, međutim, Nikola mora na jedan drugi put s nekim drugim društvom i nekim drugim povodom. Put ga vodi u zavičaj njegovih predaka, selo Djeverske kod Kistanja u dalmatinskom zaleđu. Društvo su mu otac Mirko (Izudin Bajrović), stric Branko (Stojan Matavulj) i dalja tetka Jovanka (Snježana Sinovčić) - a povod je „druga“ sahrana pokojne baba-Pere u njenom rodnom kraju i pored njenog muža. Baba je, naime, kao i Branko i Jovanka, izbegla u Srbiju s Olujom 1995. godine i nikada se nije navikla na život daleko od svog doma. S njima u drugom autu, odnosno kombiju koji prevozi sanduk s pokojnicom, putuju rođak-prevoznik Neven (Leon

Lučev) i zemljak Boćo, a u selu ih čeka rođaka Dara (Rada Mrkšić) koja će ih ugostiti, budući da je babina kuća u stanju propadanja. Tamo je i druga rodbina koju sačinjavaju povremeni ili stalni povratnici u opustela sela oko kojih je zemlja škrta. Nikolu, međutim, more filozofska pita-

nja identiteta i memorije: čega se on iz svojih poseta tokom detinjstva seća, šta je krivo zapamtio, a šta se zapravo u tih 25 ili više godina promenilo. Jasno, u pitanju je izrazito ličan film i on autoru svakako ima smisla. Pitanje je, doduše, koliko film nama ima smisla, budući da je, objektivno govoreći, usporen, meandrirajući i nabijen „slepim kolosecima“ u smislu nekoliko podzapleta koji ne služe ničemu bitnom i otkrivaju tek sporedne detalje likova. Takođe, ako očekujemo ne znam kako impresivan razvojni luk likova ili ne znam kakvu veliku spoznaju, možemo se duboko razočarati.

To bi, međutim, bila šteta, budući da je „vožnja“ prijatna, naročito u društvu ekstremno raspoloženih glumaca. Stojan Matavulj je apsolutno u svom elementu kao Branko, samo što još i manje ima potrebu da glumi. Leon Lučev i Snježana Sinovčić uspevaju biti upečatljivi i sa relativno malo prostora i sa pozadinskim likovima koje igraju. Izudin Bajrović briljira kao Mirko, a Filip Đurić izvedbom Nikole podvlači Ležaićevu hrabrost da se autorski ogoli. Pa

terijalističkog načina života gde je sve na kantaru. Naravno, nije film neka sreća ni pre toga: Song jaše na talasima klišea koje navodno preispituje, na silu svaku scenu pokriva muzikom i pokušava režijske akrobacije nadajući se da će tako produbiti svoj ne baš naročito inspirativan scenario.

TONALNI PREOKRET Doduše, za neke štoseve poput intervjua s klijentima nalik na one koje je Džejson Rajtman ubacio u ,,Up in the Air“ (2009), ili za onu jednu parafrazu scene u baru iz ,,Past Lives“, treba joj odati priznanje.

Tonalni preokret koji dolazi na sredini smo mogli da očekujemo ako imamo već neku kilometražu pogledanih filmova iza sebe. Jasno je da Song želi dati neki ozbiljan komentar na stanje stvari, a da nije dovoljno vešta i sigurna u sebe da to izvede u laganijem tonu. Međutim, kada se ton okrene, ona se upušta u popovanje i ono malo radosti isparava iz filma. Ali, zapravo, ,,Materialists“ nikada i nije imao šansi da bude dobar film i to se ogleda u izboru glumačke postave. Pedro Paskal još i dobro prolazi u kliše-ulozi bogatog i markantnog frajera, a Krisu Evansu solidno stoji taj utišani gnev pristojnog čoveka koji uvek izvisi. Problem je što nijedan od njih dvojice nema nimalo hemije s Dakotom Džonson. Ona je, pak, priča za sebe, potpuno isprazna na nivou uloge koja ju je proslavila (,,50 Shades“ trilogija), gotovo anesteziranog izraza lica (da li je lokalna, kao kod zubara, ili totalna, kao za operaciju, varira od scene do scene) i kao takvu nema nikakve šanse da nas ubedi u to da njen lik zapravo ima ikakvu ličnost. Nema tu hleba, ,,Materialists“ jednostavno ne valja.

makar zbog toga delovao kao distancirani, pomalo blazirani hipster koji nema prečih problema u životu od toga što je zauzet na poslu i što pokušava da pronađe zajednički jezik sa svojim precima i rođacima.

Kada se tome doda i evokativna fotografija Aleksandra Pavlovića u kojoj se smenjuju sivilo i zelenilo, prizori impresivno lepe prirode i zapuštenosti usled odsustva ljudi ili nemoći onih koji su prisutni, te meditativna i odmerena montaža Jana Klemšea, film počinje da nas uvlači u svoj svet, odnosno unutrašnji svet svoga autora. Na kraju, nije ni bitno ima li „Kako je ovde tako zeleno“ smisla gledaocima sa strane jer ga oni svakako mogu pronaći, bilo da ga traže kao studiju života prognanika i povratnika, ili kao put spoznaje protagoniste. Bitno je da je to film s nepogrešivim autorskim potpisom Nikole Ležaića: on ga je snimio za sebe, a mi smo tu samo gosti.

Kris Evans i Pedro Paskal ne pronalaze ni mrvu hemije sa ispraznom Dakotom Džonson

Povratak porodice na krajišku golet u epicentru radnje

„Untamed“: Netfliksova prelijepo snimljena misterija ubistva s odličnim Erikom Banom

Dajte nam kartu za Josemite

Sam broj serija u žanru policijske procedure otežava pronalazak originalnog ugla iz koje će biti ispričane. Većina kriminalističkih drama ima isti sinopsis, u kojem se pojavljuje neko tijelo, najčešće ženskog pola, a mizogini policajac koji je zadužen za slučaj je prisiljen imati partnericu.

On obično skrene s puta i bude suspendovan, ali ipak rješava slučaj i time vlastitu staru traumu zbog koje je u „kavezu“. Nova krimi-serija na Netfliksu od šest epizoda „Untamed“ nudi malo svježiju perspektivu navedenog, ne zato što je radnja toliko originalna i složena, već zato što je okruženje toliko zapanjujuće. Ona je smještena u Nacionalni park Josemiti u istočnoj Kaliforniji, usred veličanstvenih planina, šuma i vodopada.

LOV NA ISTINU

Uvodna scena kupuje gledaoca iste minute i ostavlja bez daha. Dva muškarca se penju se uz zloglasnu liticu „El Capitana“, jednu od najvećih atrakcija u parku, a to je sve fenomenalno snimljeno. Gotovo kad su stigli do vrha, leš iznenada pada i sapliće se u njihovo uže. Taj leš je tinejdžerka sa zlatnim tetoviranim ,,X“ na ruci i sada treba otkriti jel’ bila gurnuta ili je skočila dobrovoljno. Sve ukazuje na prvo, jer je na nozi imala prostrijelnu ranu. Njena smrt je misterija, koju treba odgonetnuti, a na čelu istrage je Kajl Tarner (Erik Bana ), specijalni agent iz Istražne jedinice Nacionalne službe parkova, koji se kreće kroz divljinu s lakoćom, kao da preferira više društvo drveća od ljudskog kontakta. Kao policajac, on je čovjek s nekoliko porodičnih trauma i simptomima alkoholizma.

On i njegova bivša supruga Džil (Rozmari DeVit) rastali su se nakon smrti sina Kejleba, ali su i dalje u kontaktu i očito postoji jaka veza između njih izgrađena na tragediji prošlosti. U rješavanju slučaja dobija partnerku, novajliju, Naju Vaskez (Lili Santjago), bivšu policajku LAPD, koja je pobjegla sa sinom od nasilnog supruga. Možda je malo ne-

Kalifornijski nacionalni park prikazan je sa divljom ljepotom koja se graniči sa dokumentarcem. Osjećaj izolacije, opasnosti i veličanstvenosti vrlo je dobro prenesen, a suptilna i atmosferična muzika prati ga bez ometanja

iskusna kada je u pitanju nacionalni park ove veličine, ali pokazuje se kao neprocjenjiva u traganju za istinom. Zapovjednik im je veteran Pol Souter (Sem Nil) i svi zajedno moraju saznati ko se krije iza smrti djevojke, a ubrzo i nekoliko drugih… Uvod je vrlo moćan, a pad tijela s veličanstvenog vrha istovremeno je tragičan, vizuelno

upečatljiv i izvor mnogih pitanja. Nažalost, od druge epizode pojavljuju se problemi. Počinje se osjećati da je autorima serije nedostajalo hrabrosti da pomaknu granice konvencionalnih procedura, koje prate istragu i rasplet, jer obrati su predvidljivi, a likovi previše vezani za svoje arhetipove, kako bi istinski iznenadili. Što dalje idemo u epizoda-

ma, radnja postaje sve komplikovanija i pojavljuju se razni lažni osumnjičeni. Međutim, brzo se shvati da oni nemaju nikakve veze sa slučajem. Povremeno upadajući u određene proceduralne triler stereotipe, uspijeva se održati zahvaljujući okruženju i nekim učinkovitim obratima u radnji. Na kraju, sve pada u vodu, sa „kulminacijom“ u finalnom dvoboju u stilu Ramba i sa pozadinom muške osvete i

rečenica koje su maksimalno klišejizirane, ali i nategnutim otkrivanjem ubice do samog pucanja.

DUALIZAM PRIRODE

Scenario koji je napisao Mark L. Smit, koautor filma „Revenant“, često je više zainteresovan za održavanje forme, nego za oblikovanje sadržaja, u čijem centru je smrt tinejdžerke. Međutim, to nije izolovana priča u scenariju, već je isprepletena sa složenom stvarnošću svijeta u kojem ljudi nestaju i mnogo drugih podzapleta, nedovoljno razvijenih. Duboko u šumi vrebaju otpadnici društva i serija hvata autentičan glas dok otkriva složenost tih skrivenih mreža. Međutim, kada se pojave tragovi koji se odnose na nešto tako ili na neriješene traume protagonista, radnja bježi da se više uhvati u koštac sa navedenim, već klizi u narativnu zonu udobnosti. Jedan takav primjer je uključivanje elemenata enigmatskih tetovaža, autohtonih simbola, napuštenih rudnika i duhovnih beskućnika, koji su sugestivni, ali nikada u potpunosti razvijeni. Šest epizoda je premalo, da bi se sve te teme razgranale.

Ono što radi dobro je da prenosi dvojaku atmosferu prirode, onu spokoja i opasnosti, jer mnogi traže samoću u šumi, ali ta tišina može se pokazati i mirnim darom i prokletstvom. Između teške detektivske priče, s njezinim tragovima, otkrićima i osumnjičenicima, te drame ranjenih likova i njihovih problema, odvija se ova serija. Spajanjem klasične napetosti s pogledom na opasnosti i ljepotu divljine, daje se seriji prepoznatljiv ton, gdje su se Neasa Hardiman i Nik Marfi odlučili za suzdržanu režiju, više usmjerenu na razvoj atmosfere. Najveći uspjeh serije je njen tehnički aspekt, posebno fotografija. Park Josemiti je prikazan s divljom ljepotom koja graniči s dokumentarcem. Osjećaj izolacije, opasnosti i veličanstvenosti vrlo je dobro prenesen, a suptilna i atmosferična muzika to prati bez ome-

tanja. Snimatelj Majkl Makdonahi koristi dronove više puta da zuje iznad terena, koji je na nekim mjestima idiličan, a na drugima surov. Zbog fotografije sve izgleda tako slikovito da biste bili u iskušenju da odmah rezervišete planinarski odmor u Josemitima. Kajl Tarner, kojeg s harizmom i suzdržanošću glumi Erik Bana je tipičan ranjeni junak, šutljiv, shrvan traumatskom prošlošću i više vezan za životinje nego za ljude, a neizbježno je bolji od bilo koga na svom poslu. Bana donosi ozbiljnost i prisutnost koju lik zahtijeva. Njegova gluma je suzdržana, ponekad i previše, ali uvjerljivo prenosi umor i unutrašnje rane protagonista. On balansira između ranjivosti i kontrole i zajedno sa izvrsnom Rozmari DeVit stvara živopisan portret tugovanja u nemilosrdnom svijetu. Pridružuje mu se Naja Vaskez, bivša policajka iz Los Anđelesa, samohrana majka i mlada regrutkinja predodređena da postane emocionalna i moralna podrška čovjeku koji je oko sebe izgradio vrlo visoke zidove. Lili Santjago kao Naja je otkriće, donoseći svježinu i odlučnost. Dinamika između dvoje glumaca funkcioniše vrlo dobro.

POVRŠNI NEGATIVCI

Sporedna glumačka ekipa, iako adekvatna, obično je u drugom planu, s pomalo stereotipnim negativcima ili osumnjičenima. Takav je i karikirani inspektor divljih životinja u parku, Šejn Magvajer, kojeg glumi Vilson Betel, prikazan jednodimenzionalno da se sa sto kilometara vidi da je negativac. Ostali rendžeri lutaju kroz radnju sa slično blagim karakteristikama. To je svakako najproblematičnije u slučaju glavnog rendžera Soutera, kojeg glumi veteran Sem Nil. On glumi Kajlovog očinskog mentora u prilično kratkim scenama tokom pet epizoda, samo da bi u šestoj epizodi iznenada preuzeo kontrolu nad radnjom, gdje se razumljivo muči da cijelu stvar učini uvjerljivom putem objašnjavajućeg monologa. ,,Untamed“ je serija koja nastoji spojiti detektivsku istragu s naturalističkim šarmom. Teži intenzitetu ,,True Detective“, ali često se izgubi u narativnim i stilskim konvencijama koje pokušava nadići. Ona nerevolucionira žanr ruralnog trilera, ali mu pristupa ozbiljno, s poštovanjem prema prirodnoj okolini i sa određenom emocionalnom osjetljivošću. Iako ne uspijeva izbjeći neke klišee i ishod može biti predvidljiv, nudi vizuelno impresivno iskustvo s likovima dovoljno razvijenim da održe interes tokom šest epizoda. Tokom velikih ljetnih vrućina, ona je idealna za bindžovanje.

Piše: Davor PAVLOVIĆ

Bana u centru istrage zločina u prelijepom kalifornijskom nacionalnom parku

Rozmari DeVit iznosi jak portret tugovanja u nemilosrdnom svijetu

Lili Santjago kao Naja je otkriće, donosi svježinu i odlučnost

Neđelja, 3. avgust 2025.

NIKŠIĆ - Muzičar, producent, grafičar, crtač, dizajner i tatu umjetnik Marko Janjušević Janjo iz Nikšića 1. avgusta objavio je novi album pod nazivom „Kerovi znaju“, koji je dostupan na svim striming platformama.

Na ovom izdanju našlo se 12 pjesama, među kojima i nedavno objavljeni singl „Demon Killer“, koji prati i zanimljiv video spot, kao i publici poznata numera „Komšo je puka“ objavljena početkom prošle godine.

- „Kerovi znaju“ je grajm/hiphop album nastajao kroz duži niz godina. Formiran je kao uža selekcija pjesama na kojima sam radio s namjerom da nadogradim dosadašnji muzički rad, kako u dijelu produkcije, muzike i tekstova, tako i vizuelnog izraza - ispričao je Janjušević u razgovoru za Pobjedu.

PEČAT

Nekadašnji frontmen nikšićkog benda Manitou ističe da je ovaj album njegov pečat u stilu i izrazu kao solo izvođača. Mišljenja je da je njime uspio da zaokruži posljednjih 15 godina bavljenja muzikom sa svim žanrovima u kojima se tražio, počev od metala i regea, pa sve do hip-hopa i dubstepa. - S obzirom da sam dosta vremena i truda uložio u traganje za zvukom kakav sam želio, ovaj album poslužiće kao temelj na kojem planiram da gradim nova izdanja i razvijam dalje svoj stil. Album je tvrd i surov. Želio sam da zvuči kao rejv iz neke daleke distopije. Bavi se različitim temama, i ličnim i društvenim, čemu su dosta doprinijeli i moji prijatelji, gosti na albumu – kazao je Janjušević.

ŽANROVI I STILOVI

Pojašnjava i da iako je u biti hip-hop atmosfera koju nosi album „Kerovi znaju“ na granici je sa metal i hardkor muzikom, iako u samom zvuku ne pripada tom žanru. Janjušević, osim tekstova i instrumentala, potpisuje i miks

Nikšićki muzičar, producent, crtač, dizajner i tatu umjetnik Marko Janjušević Janjo u razgovoru za Pobjedu predstavio 12 novih pjesama

Album „Kerovi znaju“ njegov pečat u stilu i izrazu

zvuka, a gitare Milivoje Kljajić Kljajo. Mastering pjesama je rađen u beogradskom studiju „La Plant“, dok je sve snimano u „Chickencoop“ studiju u Nikšiću, pod dirigentskom palicom Miodraga Radovića Tobe

Ovaj talentovani muzičar ponavlja da se nikada nije držao samo jednog žanra, zato što je oduvijek volio i slušao muziku bez te vrste ograničenja. - Na neki način sam se pronalazio u teritoriji između duba i njegovih derivata, te hiphop zvuka. Grajm i dubstep su elektro žanrovi koji nastaju upravo na toj, da tako kažem,

Poznata i satnica nastupa za ovogodišnji Lejk fest

NIKŠIĆ – Organizatori nikšićkog Lejk festa objavili su detaljnu satnicu nastupa za ovogodišnje izdanje festivala, koji će se održati od 8. do 10. avgusta na Krupačkom jezeru u Nikšiću. Ovogodišnji program donosi bogat repertoar izvođača sa prostora bivše Jugoslavije, ali i internacionalnih gostiju. Naime, prvog festivalskog dana, tj. u četvrtak, 8. avgusta, nastupiće Dječiji hor Zahumlje (19.20h), bend Wider Horizons (20.30h), čuveni Kultur Shock (22.10), energični

M.O.R.T. (00.00h) i kantautor Nikola Vranjković (1.20h), koji će publiku odvesti u kasne ponoćne sate.

U petak, 9. avgusta, na festivalskoj bini će se redom predstaviti Quiet Dogs (19.30h), koji je jedan od pobjednika ovogodišnjeg konkursa „Kao mlad, trebam šansu sad“ koji su organizovali udruženi Lejk i Bedem fest, a poslije njih skapank sastav Samostalni Referenti (22.20h), kao i tribute bend RHG – ABBA Tribute (21.40h). Atmosferu do vrhunca će dovesti Dr Nele Karajlić

međuteritoriji. Trenutno se najviše pronalazim u njima. Ako želiš da pronađeš originalan zvuk i izraz unutar okeana mogućnosti elektronske muzike, potrebno je puno vremena provesti eksperimentišući sa raznim pravcima, kako bi se izgradio autentičan zvuk. Na kraju krajeva, da ne bih zbunjivao ljude svim ovim stvarima, dovoljno je da kažem da se radi o hip-hopu - i svi zadovoljni - precizirao je on.

VIZUELNA UMJETNOST Osim muzike, Janjušević se bavi i crtanjem, grafičkim dizajnom i tetoviranjem.

(23.20), dok će Savršeni Marginalci (1.20h) zatvoriti noć. Finalna veče ovog rokenrol spektakla, u subotu 10. avgusta, rezervisana je za nastupe grupe Dža ili Bu (19.40h), Bombaj Štampe (20.40h), kao i najpoznatijih regionalnih izvođača – Dubioze Kolektiv (22.10h) i Goblina (00.10h) Program će zatvoriti Sunshine (1.50h) svojim prepoznatljivim urbanim zvukom. R.Z.

- Vizuelna umjetnost generalno je konstantno prisutna u mojoj svakodnevici. Uvijek mi je u glavnom fokusu, kako u komercijalne svrhe na poslu, tako i u stvaralačkom mimo njega - naglašava on. Inspiraciju i motive za svoja djela, nevažno da li su audio ili vizuelna, crpi najviše iz ljudi koji ga okružuju i svakodnevnih situacija koje im se dešavaju.

- Takođe, mnogo me zanima istorija. U posljednje vrijeme sam se posebno bavio etno temama i u vizuelnoj umjetnosti i u muzici. Volim da istražujem odnos između sa-

Prva strana omota

vremenog i tradicionalnog s obzirom da sam generacija koja je imala priliku da osjeti i stari i novi svijet - otkriva Janjušević.

BENDOVSKO ISKUSTVO

Kada je riječ o tome kako pjesme nastaju, tvrdi da tu nema nekog pravila, nego da sve zavisi i varira od pjesme do pjesme.

- Konkretno, na ovom albumu ima dosta starih tekstova koje sam godinama selio sa bita na bit tražeći im pravi izraz. No, postoji i pola albuma gdje je nastao bit koji me je odmah inspirisao da pišem tekst. Nekad prvo nastaje tema, a nekad se ona sama izrodi iz procesa. Nema pravila... Trudim se da stvar držim što je više moguće na nivou igre - jasan je on.

Smatra da mu je iskustvo rada sa bendom mnogo pomoglo u samom pristupu stvaranja muzike i pravljenja aranžmana.

- I dalje više volim timski rad i živi zvuk instrumenta, a što se i čuje na ovom albumu. Kljajo, gitarista Manitoua, mi je uradio sjajne gitarske dionice za ovo izdanje. Trenutno sam u dogovorima sa ekipom sa kojom bih izvodio nove stvari sa živim instrumentima, tako da se baš nadam da ću se uskoro vratiti bendovskom sistemu, ali ovaj put sa malo drugačijim izrazom. No, i pored toga, i te kako vidim da bih opet mogao raditi nešto potpuno gitarski. Ko zna, možda se i desi - dodaje Janjušević.

HIP-HOP SCENA

Primjećuje da hip-hop scena u Crnoj Gori radi mnogo više nego ranije, te da je u posljednje vrijeme objavljen veliki broj albuma i u drugim alternativnim muzičkim pravcima, ali i da se Nikšić po tom pitanju potpuno promijenio. - Ostao je vrlo mali broj aktivnih stvaralaca. Prostora za medijsku promociju takođe ima znatno više nego ranije, ali nema za predstavljanje rada. Osim toga, čini mi se i da je svirki manje. Sve u svemu, kao mala država i dalje imamo mnogo problema u toj sferi, jer da bi se to izgradilo nije dovoljno da postoje samo autori, već treba imati cijeli razvijen sistem oko njih. Reklo bi se da smo mi i dalje jako daleko od toga - ocijenio je on. U narednom periodu, osim promocije albuma, nada se da će imati prilike i da svoje nove pjesme predstavi publici uživo. - Ja bih volio kad bi se moglo organizovati što više takvih događaja, jer su nastupi uživo i najveći razlog koji me je uvukao u muziku. Uglavnom, imam par lajv projekata u izradi, tako da će nastupa sigurno biti u narednom periodu, a nadam se i dobroj promociji albuma „Kerovi znaju“ - zaključio je Janjušević. Milovan MARKOVIĆ

Globalni muzički mozaik svjetski priznatog virtuoza iz Hrvatske

ZAGREB - Svjetski priznati i poznati violončelista Stjepan Hauser obradio je i, sa svojim pratiocima na društvenoj mreži Instagram, podijelio pjesmu „Zauvijek moja“.

Obrada numere s kojom je grupa No Name predstavljala Srbiju i Crnu Goru na Eurosongu u Kijevu 2005. snimljena je u okviru njegovog projekta „Music Unites the World“.

- Pjesma mi je odmah privukla pažnju jer na vrlo lijep način govori o Crnoj Gori. Muzički me je inspirisala da je odsviram na čelu, što nije bilo teško jer je riječ o pjesmi koja je stvorena za moj instrumentnapisao je Hauser u objavi na Instagramu. Istakao je da na ovaj način želi dokazati, jednom zauvijek, da muzika povezuje i ujedinjuje svaku naciju, svaku kulturu i svakog čovjeka na ovoj planeti. - Zato sam odlučio odsvirati po jednu pjesmu iz svake ze-

mlje. Projekat neće stati dok ne odsviram pjesmu iz svakog kutka svijeta - poručio je violončelista koji je do sada, na svoj autentičan način, izveo pjesme iz 38 zemalja. Stjepan Hauser je hrvatski violončelista, najpoznatiji kao član popularnog dua 2Cellos, koji je spojio klasičnu muziku sa pop i rok žanrovima. Solo karijerom nastavio je da osvaja publiku širom svijeta svojim emotivnim i energičnim nastupima, te projektima poput ovog. R. Z.

Nikada se Nije držao samo jedNog žaNra, već je eksperimeNtisao sa zvukom: Marko Janjušević Janjo

novog albuma „Kerovi znaju“

Detaljna satnica nastupa

KVALIFIKACIJE

LIGU ŠAMPIONA:

,,Plavo-bijele“ bolje od prvaka Moldavije

Istorijski

trijumf fudbalerki

Budućnosti

PODGORICA - Lijepa, istorijska pobjeda fudbalerki Budućnosti – crnogorske prvakinje savladale su prvaka Moldavije, ekipu Aneni Noi sa 3:0, i ostvarile prvi trijumf ikada u kvalifikacijama za Ligu šampiona. ,,Plavo-bijele“ su tako osvojile treće mjesto u kvalifikacionoj grupi 2 na turniru u slovačkoj Mijavi, gdje su u polufinalu izgubile od domaćeg Spartaka Mijave sa 3:0. Golove za ekipu Dušana Globarevića postigle su Jana Merdović u 17, Angelina Drešaj u 82. i Aleka Balević u 90. minutu.

To je i najubjedljivija pobjeda od kada se prvak Crne Gore u ženskoj konkurenciji takmiči na evropskoj sceni.

- Golove su postigle igračice iz naše škole fudbala, asistirale su takođe naše djevojke, a sve akcije su bile prelijepe… I zbog svega toga moram da budem zadovoljan - rekao je trener Dušan Globarević

- Trebalo je malo ranije da završimo meč, a ne da čekamo posljednjih deset minuta jer su djevojke igrale sjajno, imale šanse... Želim da im čestitam, pohvalim zbog odnosa prema obavezama i zbog ponašanja jer smo na pravi način predstavili klub i državu dokazavši da Budućnost ima budućnost i da će i ubuduće biti osovina svih ženskih reprezentativnih selekcija – naveo je Globarević za klupski sajt. Šef struke našeg prvaka žali što njegove izabranice nijesu ostva-

rile bolji rezultat u prvom meču.

- Tu se vidjelo neko naše neiskustvo i neuigranost jer smo ljetos promijenili pola ekipe. Da smo imali malo više dana zajedno, možda bismo i uspjeli savladati petostrukog uzastopnog prvaka Slovačke. Ili da smo možda imali malo više sreće pri žrijebu, ali opet kažem: zadovoljan sam urađenim, sve pohvale djevojkama, posebno jer smo bili ubjedljivo najmlađa ekipa na turniruporučio je Dušan Globarević.

- Vraćamo se kući zadovoljni, počinjemo sa radom i pripremama kako bismo ponovo osvojili domaće prvenstvo, a iskustvo iz ove godine će nam mnogo značiti za sljedeću godinu – zaključio je trener Budućnosti. N. KOSTIĆ

Prvo obraćanje Borisa Spalevića nakon imenovanja za predsjednika FK Budućnost

Nije vrijeme za kritike, već za zajedništvo i rad

PODGORICA - Dan nakon eliminacije iz Evrope, Fudbalski klub Budućnost dobio je novog predsjednika – Boris Spalević u petak je na Skupštini kluba dobio povjerenje da naslijedi Boška Kovačevića.

Spalević je kao kadar Demokrata i na poziciji zamjenika gradonačelnika Podgorice. - Velika mi je čast i ogromna obaveza što sam izabran za predsjednika kluba Budućnost. Za mene Budućnost nije samo sportski kolektiv – ona je naš ponos, naš simbol i naša istorija ispisana na terenima i tribinama. Nositi grb Budućnosti znači nositi srce grada na grudima, osjećati energiju hiljada navijača i znati da se svaka odluka donosi u ime tradicije koju su gradile generacije prije nas. Podršku su mi ukazali Skupština kluba i Uprava Glavnog grada, i upravo zbog toga moja obaveza je još veća, a čast još dublja. To povjerenje me obavezuje da dam svoj menadžerski maksimum i da svakim potezom opravdam vjeru onih koji su stali iza mene i našeg kluba – istakao je Spalević, koji je inženjer poljoprivrede. Budućnost je razočarala u Evropi, klub navodno nema novca za pojačanja, a moguće je da ostane bez još nekih igrača. - Klub sam preuzeo u teškoj finansijskoj situaciji – situaciji u kojoj Budućnost nikada nije trebalo da se nađe da se ranije vodilo više računa i pokazalo više odgovornosti prema Budućnosti. Međutim, sada nije vrijeme za kritike, već za zajedništvo i rad. Samo radom, odgovornim ponašanjem i pot-

punom posvećenošću možemo ići dalje. Sada nam je potreban svaki čovjek koji voli Budućnost, svaka ideja koja može pomoći i svaki navijač koji vjeruje u naš put – istakao je Spalević. - Kao novi predsjednik, sa velikim prethodnim iskustvom u menadžerskim poslovima, pretočiću svoje znanje i vještine u razvoj kluba, unoseći novi vjetar koji će nam pomoći da brže i bolje napredujemo. Prioritet će mi, pored strategije, biti i optimizacija svih troškova, timski rad i odgovorno upravljanje finansijama, uz posebnu podršku onih koji su okosnica kluba – od igrača i trenera do stručnog i tehničkog osoblja. Samo motivisan i složan tim može ostvariti velike pobjede – naveo je no-

vi predsjednik Budućnosti. Vjeruje da će ,,plavo-bijeli“ pronaći izlaz iz sadašnje situacije.

- Vjerujem da će nam predan rad, disciplina i ljubav prema Budućnosti donijeti trenutke kada će se sa tribina ponovo oriti pobjedničke pjesme koje bude srce svakog navijača. Te pjesme neće biti samo muzika – one će biti simbol našeg zajedništva, dokaz da smo vjerovali, radili i uspjeli zajedno. Obećavam da ću, rame uz rame sa igračima, stručnim štabom, upravom i našim vjernim navijačima, uložiti energiju, znanje i strast kako bi Budućnost nastavila da raste, pobjeđuje i inspiriše – poručio je Boris Spalević, prvi čovjek FK Budućnost. N. KOSTIĆ

Predsjednik FK Budućnost Boris Spalević

Povratak u crnogorski fudbal nakon 11 godina

Uskoković za jaču odbranu Mladosti

PODGORICA - Uoči početka nove fudbalske sezone u Crnoj Gori, Mladost DG je dobila pojačanje u odbrani.

U redove povratnika u elitu stigao je crnogorski štoper Luka Uskoković. Pouzdani defanzivac u Mladost dolazi nakon međunarodne karijere tokom koje je čak 11 godina nastupao van Crne Gore - dugi niz godina nastupao za Maribor, a nosio je i dres Lijepaje kao i za uzbekistanskog Andižona, iz kojeg i dolazi u tim iz Donje Gorice. - Njegovo iskustvo sa međunarodne scene predstavljaće dragocjenu vrijednost u

ambicijama našeg kluba za predstojeću sezonu. Moramo napomenuti da je Mladost odradila izuzetno kvalitetan pripremni period, tokom kojeg je tim odradio brojne kontrolne utakmice i pokazao zavidan nivo fizičke i taktičke spremnosti. Uprava kluba je u ljetnjem prelaznom roku bila izuzetno aktivna, te je doveden veći broj pojačanja koja će dodatno osnažiti konkurenciju u timu i proširiti igrački kadar – kaže se u saopštenju OFK Mladosti Lob.bet. Lješkopoljci na startu nove sezone u ponedjeljak gostuju ekipi Dečića. R. P.

Evropsko prvenstvo za rukometašice do 17 godina

Crnogorke izborile prolaz u glavnu rundu

PODGORICA – Ženska rukometna kadetska reprezentacija Crne Gore savladala je Češku (26:19) u trećem meču E grupe na Evropskom prvenstvu, koje se održava u Podgorici. Na taj način se dokazalo da za budućnost ženskog rukometa u Crnoj Gori ne treba brinuti, jer su nakon juniorki i kadetkinje izborile plasman u glavnu rundu Evropskog prvenstva u kojoj će igrati 12 najboljih timova Starog kontinenta. U meču odluke za drugo mje-

Južnokorejski ofanzivac poslije 10 godina napustio Totenhem

Kraj ere: Otišao Son

PODGORICA - Kraj ere –

Južnokorejac Son Jon Min objavio je da nakon 10 godina napušta Totenhem. Fantastični ofanzivac karijeru će nastaviti u MLS ligi, u ekipi Los Anđelesa.

- Ovo je najteža odluka koju sam donio u karijeri. Toliko je sjajnih uspomena... Bilo mi je vrlo teško da se odlučim za ovaj korak. Potrebna mi je promjena, novo okruženje da bih pogurao sebe, jer 10 godina je dug period. Došao sam u sjeverni London vrlo mlad, sa 23

godine. Napuštam ovaj klub kao odrastao čovjek, veoma ponosan čovjek. Dao sam sve od sebe na terenu i van terena, a osvajanjem Lige Evrope mislio sam da sam uradio sve što sam mogao i postigao - poručio je Son. - Nadam se da je ovo pravo vrijeme za rastanak i da će svi to poštovati - dodao je Južnokorejac. Son je u dresu Totenhema odigrao 454 utakmice i postigao 173 pogotka. Novinari su ga na oproštajnoj

konferenciji za medije pitali kako su saigrači prihvatili njegovu odluku. - Razgovarao sam samo s nekoliko momaka. Biće razočarani - na dostojanstven način. Vrlo sam blizak s Benom Dejvisom, tako da smo razgovarali o budućnosti i on poštuje moju odluku. Teško je bilo saopštiti ovo saigračima jer s njima provodim više vremena nego s porodicom. Ljudi će biti razočarani, ali na neki srećan način. To je bio moj osjećaj – rekao je Son. Ne. K.

sto u grupi, Anđelina Orbović i saigračice savladale su Češku (26:19), pa su sa dvije pobjede i porazom izborile plasman u glavnu fazu u kojoj će u ponedjeljak i utorak igrati protiv dvije prvoplasirane selekcije iz grupe F - Hrvatske i Poljska ili Rumunije.. Nije dobro krenulo u „Bemaks areni“, jer je Češka u 10. minutu vodila 6:2. U 15. minutu bilo je 7:7, a do kraja prvog poluvremena naša reprezentacija imala je sjajan period igre, primila je samo gol i na velikom

odmoru vodila 12:8. I početak drugog poluvremena pripao je našoj reprezentaciji, a da će cilj biti ispunjen i osvojena dva boda za plasman u glavnu rundu moglo se naslutiti u 42. minutu, kada je Ivana Savić postigla svoj četvrti gol za vođstvo 17:11. Do kraja meča razlika je samo rasla iako su u finišu priliku dobile i igračice sa manjom minutažom u dosadašnjim mečevima. -Zadovoljna sam igrom i trudom koji je ekipa pokazala na terenu do posljednjeg momen-

ta. Ponosna sam na djevojke i srce mi je puno zbog svega što smo prikazale. Nastavićemo da se borimo, da dajemo maksimum i dokazujemo da možemo – kazala je golmanka naše reprezentacije Maša Dubljević. Anđelina Orbović je proglašena za igračicu utakmice sa šest golova, Andrea Jovanović je postigla pet, a Ivana Savić i Andrea Dragnić po četiri. Ponovo je sjajna bila golmanka Maša Dubljević koja je imala 15 odbrana (51% uspješnih intervencija). R. PEROVIĆ

Sa meča Crna Gora – Češka

Slovenački košarkaš produžio saradnju sa Los Anđeles Lejkersima

Dončiću za

tri godine 165 miliona dolara

PODGORICA - Slovenački košarkaš Luka Dončić produžio je saradnju sa Los Anđeles Lejkersima. Dončić je stavio paraf na ugovor vrijedan 165 miliona dolara za tri sezone.

Lejkersi su sačekali prvi dan kada su mogli da mu ponude ugovor (2. avgust) i odmah su to učinili. Slovenac je na 28 utakmica bilježio 28,2 poena, 8,1 skok, 7,5 asistencija i 1,6 ukradenu loptu u prosjeku za 35 minuta na parketu. U plej-of seriji protiv Minesota Timbervulvsa koju su izgu-

bili u pet utakmica, imao je u prosjeku 30,2 poena, sedam skokova, 5,8 asistencija i ukradenu loptu za 41,6 minuta na parketu. - Produžio sam ugovor sa Lejkersima. Uzbuđen sam što ću nastaviti da radim na osvajanju šampionske titule u Los Anđelesu i učiniću navijače ponosnim. Zahvalan sam Lejkersima, saigračima i svim navijačima koji su mi pokazali toliko ljubavi od prvog dana. Ovo je samo početak - napisao je Donćić na društvenoj mreži Iks.

Evropsko prvenstvo B divizije za košarkaše do 18

Juniori ostali u

trci za 5. mjesto

PODGORICA - Crnogorska muška juniorska reprezentacija igraće za 5. mjesto na B prvenstvu Evrope u rumunskom Piteštiju.

Naši juniori savladali su selekciju Bosne i Hercegovine 85:76 na startu razigravanja za plasman od 5. do 8. mjesta, pa će za 5. mjesto igrati protiv Mađarske, koja je bila ubjedljiva protiv Poljske 99:67.

Serijom 10:0 na samom startu utakmice izabranici Marka Sekulića su nagovijestili da će ovo biti lagan meč za njih. Ipak, rival se vratio u meč i bio egal protivnik do kraja prve četvrtine. Međutim, u nastavku je Crna Gora zaigrala jače, vratila dvocifrenu prednost pred veliki odmor (46:36).

Serijom od šest vezanih poena Bosna i Hercegovina je prišla na minus četiri startom drugog dijela, ali su ponovo u ključnim trenucima naši juniori zaigrali kvalitetno, pogađali u serijama i stekli velikih 17 razlike pred posljednji kvartal (72:55). Tada su se cr-

veni opustili, dozvoli rivalu da bitno smanji razliku, ali su uspjeli da zadrže prednost i upišu trijumf.

Navodno dijelio video-snimak seksualnog odnosa u kojem je učestvovala maloljetnica

PODGORICA - Javno

tužilaštvo Španije traži zatvorsku kaznu u trajanju od dvije i po godine za fudbalera Real Madrida Raula Asensija zbog navodnog dijeljenja snimka seksualnog odnosa u kojem je učestvovala maloljetnica.

U navodima Tužilaštva piše da su dvojica bivših omladinaca Reala, Fernan Ruis i Huan Rodriges, imali dobrovoljan seksualni odnos sa maloljetnom djevojkom i još jednom djevojkom, pri čemu su snimali te scene bez njihovog pristanka. U predmetu se pominje i ime

Andresa Garsije

Raulu Asensiju se stavlja na teret da je zatražio pomenute video-snimke, iako nije učestvovao u odnosu, te da ih je potom pokazao još jednom prijatelju. Prema članu 77 španskog Krivičnog zakonika, to predstavlja dva krivična djela protiv privatnosti. Takođe, tužilaštvo navodi da su obje žrtve zbog tih događaja zadobile posttraumatski stresni poremećaj, zbog čega je zatraženo da Asensio svakoj od njih plati po 5.000 eura. Pored Asensija, zatvorske kazne su zatražene i za još trojicu muškaraca - Ruisa, Rodrigesa i Garsiju. Španski mediji navode da je cijeli slučaj počeo kad su Fernan Ruis, Huan Rodriges i An-

dres Garsija uhapšeni u septembru 2023. godine, nakon događaja u plažnom klubu na jugu Gran Kanarije. Raul Asensio je u početku bio pozvan kao svjedok, ali je nakon davanja izjave postao predmet istrage španske Civilne garde.

Real Madrid je u tom periodu saopštio da je ,,jedan igrač Kastilje i trojica igrača Real Madrid C“ dala izjave Civilnoj gardi povodom prijave o navodnom dijeljenju privatnog videa putem ,,VotsApa“.

Poručeno je da će klub kada bude ima detaljna saznanja o slučaju preduzeti odgovarajuće mjere.

U februaru ove godine španski

Danilo Nikezić je sa 24 poena predvodio našu selekciju do trijumfa, a dvocifren je bio još i Đorđe Đukanović sa 13.

sud je odbacio žalbu Asensijevih advokata na privremeno obustavljanje postupka.

Sudska dokumentacija iz žalbenog postupka potvrđuje da je jedna od djevojaka bila mlađa od 16 godina kada se incident dogodio, pišu mediji.

Asensio (22) je prošle sezone

upisao 41 nastup za prvi tim Reala, u martu je dobio prvi poziv za seniorsku reprezentaciju Španije, a u junu produžio ugovor sa klubom do 2031. godine. Španski defanzivac se u maju oglasio saopštenjem reagujući na pogrešan sudski dokument, koji je kasnije ispravljen tako da

Tajson Fjuri poručio da se nikada neće vratiti u ring

Bosne i Hercegovine se

mu se na teret stavlja samo jedno djelo - navodno dijeljenje snimka sa maloljetnicom. - Nijesam učestvovao ni u kakvom ponašanju kojim bi bila povrijeđena seksualna sloboda bilo koje žene, a kamoli maloljetnice. Sudski nalog, što se mene tiče, ograničava svoj sadržaj na mogući trenutak prikazivanja nekih snimaka trećem licu, ne pripisujući mi bilo kakvo učešće u njihovom snimanju ili širenju. Optužba protiv mene ima isključivo privremeni karakter. Stoga i dalje mora da važi pretpostavka nevinosti. U slučaju da dođe do podizanja optužnice i otvaranja glavnog pretresa, nastaviću da vodim svoju odbranu pred sudovima, uz puno povjerenje da nijesam učestvovao u bilo kakvom krivičnom djelunaveo je tada Asensio. Ruis, Rodriges i Garsija su prošlog ljeta napustili Real Madrid. R. A.

Prestar sam, pogledajte moju bradu...

PODGORICA - Bivši svjetski bokserski šampion Britanac Tajson Fjuri rekao je da se nikada neće vratiti takmičenjima. Fjuri nije boksovao otkako

je u revanšu u decembru izgubio od Ukrajinca Oleksandra Usika. Nedavno je Tajson zatražio trilogiju borbi protiv Usika i stalno se pominje njegov mogući duel

protiv sunarodnika Entonija Džošue, ali je juče definitivno odbacio mogućnost povratka u ring. Fjuri je prisustvovao trkama konja u Donkasteru i na pita-

nje da li će se

u ring kratko je

Kod

istakao Jan Bulajić, član Podgorice Bemaks sa 12 poena. R. PEROVIĆ

vratiti

odgovorio:

Nikada. Prestar sam, pogledajte moju bradu, sijeda je. Boks je sport za mlade – istakao je 36-godišnji Fjuri. R. A.

Sjajna korektorka naše odbojkaške reprezentacije Nikoleta Perović uoči dva presudna meča u kvalifikacijama

PODGORICA - Crna Gora je sazrela za Evropsko prvenstvo, smatra Nikoleta Perović.

Lekler parkirao

Ferari ispred Meklarenovaca

PODGORICA - Veliko iznenađenje u kvalifikacijama za Veliku nagradu Mađarske.

Senzacionalni Lekler parkirao Ferari ispred Meklarenovaca na startu na stazi Hungaroring.

Šarl Lekler pobjednik je kvalifikacija i niko nije mogao da predvidi ovakav scenario, jer se Ferari muči od početka sezone Formule 1 i daleko je od Meklarena. Ali, ovoga puta momak iz Monaka je iza sebe uspio da ostavi vozače Meklarena i lidere u šampionatu Oskara Pjastrija i Landa Norisa, koji su osvojili drugu i treću poziciju. Lekler je najbrži krug na Hungaroringu odvezao u vremenu 1:15.372 minuta, 26 hiljaditinki

sporiji bio je Pjastri, a 41 hiljaditinku Noris. Potpuno je juče podbacio aktuelni branilac titule prvaka u šampionatu Formule 1 Maks Ferstapen koji je u bolidu Red Bula završio tek na osmom mjestu. Leklerov klupski kolega Luis Hamilton bio je loš. Britanac će poslije loših izdanja u sesijama startovati kao 12.

- Ja sam beskoristan, apsolutno beskoristan. Tim nema problem, možete da vidite vozilo na pol poziciji. Oni vjerovatno treba da promijene vozača - rekao je Hamilton za ,,Sky sport”.

Trka za Veliku nagradu Mađarske vozi se u neđelju od 15 časova. R. A.

Aron Ramsdejl među ,,svrakama“

Njukasl

doveo golmana na pozajmicu

PODGORICA - Golman Sautemptona Aron Ramsdejl prešao je na pozajmicu u Njukasl do kraja sezone.

- Njukasl junajted je završio dovođenje golmana Arona Ramsdejla na pozajmicu do kraja sezone – potvrdile su ,,svrake“. Insajder Fabricio Romano objavio je da postoji i opcija da Njukasl narednog ljeta otkupi ugovor 27-godišnjeg čuvara mreže. Ramsdejl je u Sautempton, koji je ove godine ispao iz Premijer lige, prešao iz Arsenala za koji je upisao 89 nastupa.

- Oduvijek sam volio da gostujem na ,,Sent Džejms parku“ i vidio sam koliko su strastveni

PODGORICA - Odbojkaški

klub Rudar iz Pljevalja takmičiće se u sezoni 2025/26. u najvišem rangu odbojkaškog takmičenja u Crnoj Gori – EPCG Superligi odbojkašica. Ova odluka donijeta je nakon što je Rudar bio jedini klub koji je dostavio prijavu na Konkurs za popunu Superlige. Povodom ove odluke, juče je u prostorijama Odbojkaš-

i glasni navijači mogu da budu - rekao je Ramsdejl. U Njukaslu će sarađivati sa Edijem Hauom , koji mu je bio trener u Bornmutu od 2017. do 2020. godine. R. A.

Iskusna korektora naše odbojkaške reprezentacije izjavila je nešto slično u februaru kada je bila u klubu, ponovila je i u maju na okupljanju reprezentacije, a sada sve to potvrđuje na „licu mjesta“, nakon gotovo tri mjeseca rada, treninga i utakmica, sa saigračicama, novim selektorom i stručnim štabom.

- Rastemo iz dana u dan, kockice se sklapaju, zdrave smo – imamo sve što nam je potrebno. Sada su tu sa nama i djevojke koje nijesu igrale Zlatnu ligu, Daca (Danijela Džaković), Meli (Melisa Cenović) i Simona (Petranović), tako da kompletne i u fantastičnom ambijentu dočekujemo završnicu kvalifikacija i odlučujuće mečevekaže Nikoleta.

Crna Gora gostuje Bosni i Hercegovini 6. avgusta, četiri dana kasnije u Kolašinu dočekuje Letoniju. Jedna pobjeda najvjerovatnije će biti dovoljna, ali izabranice Jova Cakovića ne žele ništa da prepuste slučaju – spremaju se da sa dva trijumfa, u velikom stilu, proslave prvi plasman na Evropsko prvenstvo. - Već se naježim kad pomislim na to. Mnogim generacijama nedostajalo je tako malo, mnogima sam pripadala i ja, bile smo blizu. Spremne smo da ispunimo san svih generacija. Bili su tada i jači protivnici nego što su sada, sve je nekako bilo drugačije, sada se i sistem takmičenja promijenio i ovoga puta stvarno imamo sve što nam je potrebno. Od protivnika, ali prije svega – nas samih. Napredak najboljeg crnogorskog ženskog tima je ogroman, osjetila je to Nikoleta. - Sa Jovom Cakovićem i njegovim stručnim štabom, u odnosu na neki prethodni period – to je nebo i zemlja. Veliki je napredak i u odnosu na maj kada smo se okupili. I već smo u sistemu da se bavimo i da radimo na krupnim stvarima, pošto smo ’popunili’ sve sitnice i finese koje su bile neophodne da bismo prešli na naredni nivo rada. I ovo je već pravi tim, zreo da napravi naredni korak - kaže Baranka. Crna Gora je u Zlatnoj ligi, ali i nedavno, u prijateljskim mečevima sa Mađarskom, igrala sa jačim rivalima od Bosne i Hercegovine i Letonije.

Potvrđeno iz Odbojkaškog saveza Crne Gore

Konačno smo sazrele za Evropsko prvenstvo

- Mnogim generacijama nedostajalo je tako malo, mnogima sam pripadala i ja, bile smo blizu. Spremne smo da ispunimo san svih generacija. Bili su tada i jači protivnici nego što su sada, sve je nekako bilo drugačije, sada se i sistem takmičenja promijenio i ovoga puta stvarno imamo sve što nam je potrebno. Od protivnika, ali prije svega – nas samih. Napredak najboljeg crnogorskog ženskog tima je ogroman, ističe Nikoleta

- Mađarska je bila odličan test, reprezentacija nivoa Evropskog prvenstva koja je igrala i finale Zlatne lige. Ne potcjenjujemo Bosnu, koja nam je prvi rival, znam da smo igrale s njima i ranije, ali sada je to mlađa selekcija, sa dosta novih igračica. Kažu i da je mala i neugodna sala u Goraždu, naravno svi mi volimo da igramo u velikim dvoranama, ali to ne treba da nas zanima, treba da odemo tamo, prilagodimo se i pobijedimo - ističe nova korektorka italijanske Rome. Nikoleta Perović se prije 20-ak dana iz glavnog grada Turske, Ankare, preselila u glavni Italije – „vječni grad“, a sa novim saigračicama upoznaće se tek nakon reprezentativnih obaveza. Vjeruje, i kao učesnica Evropskog prvenstva.

Rudar u Superligi odbojkašica

kog saveza Crne Gore održan sastanak kome su prisustvovali komesar takmičenja OSCG N ikola Pješčić, te predstavnici OK Rudar, Miodrag Marković i Ana Marković. Konkurs za popunu EPCG Su-

perlige odbojkašica za sezonu 2025/26. raspisan je 25. jula, nakon što je ekipa OK Akademija iz Tivta zvanično obavijestila da odustaje od nastupa u EPCG Superligi i prijavila nastup u EPCG Prvoj ligi za predstojeću sezonu.

Konkursom, koji je raspisan u skladu sa članom 52, stav 5 Pravilnika o takmičenju OSCG, pravo učešća imali su svi klubovi prijavljeni za takmičenje u EPCG Prvoj ligi, izuzev ekipe koja je prethodno odustala od EPCG Superlige. R. P.

Jedan lični detalj podijelila je Nikoleta, ističući koliko joj je sve ovo značajno. - Mislim da mnogo dugujem reprezentaciji. Jedno vrijeme, prije ove akcije, nije me bilo, prije toga sam bila povrijeđena… Iako igram dugo za reprezentaciju, uvijek me nešto sprečavalo da dam najbolje od sebe. I zato mi ovo puno znači. Da odemo na Evropsko prvenstvo i da na neki način sve to nadoknadim - zaključila je Nikoleta Perović.

Naše najbolje odbojkašice sjutra kreću put Goražda, gdje će

u srijedu, 6. avgusta, od 19 časova odigrati prvi meč kvalifikacija. Selektor Jovo Caković odredio je sastav za tu utakmicu.

Na spisku su: tehničarke: Marija Šušić i Tijana Tvrdišić; primači servisa: Danijela Džaković, Simona Petranović, Teodora Čavić i Darja Popović; korektorke: Nikoleta Perović i Nevena Vukčević; srednje blokerke: Saška Đurović, Mina Dragović, Katarina Budrak i Lana Rakočević; libera: Melisa Cenović i Ksenija Krunić. R. PEROVIĆ

F1: Danas se vozi Velika nagrada Mađarske

drugi put postala majka

Povratak nikšićke gazele

PODGORICA – Kada je 22. jula prošle godine postala šampionka Crne Gore u planinskom trčanju, niko nije očekivao da će istovremeno to biti i početak pauze za našu olimpijku Slađanu Pejović. Ali, ređala su se takmičenja, mitinzi, trke, a čuvene nikšićke gazele nije bilo na stazi. Mnogi su pomislili da je učesnica Olimpijskih igara u Londonu 2012. i Rio de Žaneiru 2016. godine odlučila da sprinterice ,,okači o klin“. Ali, Slađana nije rekla zbogom atletici, već je uslijedila pauza zbog najljepšeg razloga – Pejović je drugi put postala majka 13. maja. Baš kao i nakon prve trudnoće, sjajna dugoprugašica i ovog puta vrlo brzo nakon porođaja vratila se treninzima.

Amerikanka u trci na 800 metara na SP u Singapuru odbila nalete Palister i Mekintoš i pokazala ko je kraljica

Nedodirljiva Ledecki

PODGORICA - Američka plivačica Kejti Ledecki ostala je nedodirljiva. Trka Svjetskog prvenstva u Singapuru nije donijela novu plivački kraljicu. Pobjedom na 800 metara Ledecki je uspjela da odbije nalete Australijanke Lane Palister i Kanađanke Samer Mekintoš i tako sačuva tron.

- Ponosna sam što sam se ponovo ostvarila kao majka i što nakon sina, sada imam i kćerku. Presrećna sam, a baš zbog toga sa još većim osmijehom odlazim ponovo na treninge – istakla je članica Atletskog kluba Nikšić.

Slađana je danas promoter sportsko – rekreativne trke u Beranama, a uskoro će biti dio zvaničnih takmičenja.

-Iskreno bilo mi je neobično bez treninga i takmičenja, a plan je da nastupam 14. septembra, kada ću tradicionalno trčati na uličnoj trci povodom Dana oslobođenja Nikšića. Organizatori manifestacije u Beranama pozvali su me da budem promoter ovog događaja, a onda sam odlučila da trčim na 2.500 metara i da vidim kako ću se osjećati nakon pauze, međutim iz opravdanih razloga biću samo u ulozi promotera – dodala je Pejović.

Slađana je prošle godine bila učesnica Svjetskog prvenstva u krosu, šampionka Crne Gore na 10.000 metara, kao i prvakinja države u planinskom trčanju, a vlasnica brojnih crnogorskih rekorda očigledno je odlučna da se ponovo penje na pobjednička postolja. Već je dokazala da za nju prepreke ne postoje, tako da se na nove pobjede, očigledno neće dugo čekati. R. PEROVIĆ

- Moja ljubav prema atletici je nevjerovatna. Tokom trudnoće morala sam da pauziram, ali odmah nakon porođaja, počela sam sa treninzima. Osjećam se odlično, a iako je iza mene velika pauza jedva sam čekala da budem na stazi, tako da sam se bez problema vratila trenažnom procesu. Prije dvadesetak dana ponovo sam počela da treniram i sigurno je da ću nastojati ponovo da pišem nove uspjehe – potvrdila je Pobjedi Slađana Pejović. Naša sjajna atletičarka nakon sina Žarka sada ima i kćerku Nikoletu koja će joj uliti novi motiv i samopouzdanje.

Plivajući na ivici svjetskog rekorda, a s najboljim vremenom na šampionatima (8:05,62), najbolja plivačica u istorijije tako sedmi put postala prvak svijeta. Kejti jeosvojila 30. svjetsku medalju, čak 23. zlatnu! Gledali smo sjajnu trku, neizvjesnu od prvog do posljednjih zaveslaja, što na ovako velikoj distanci nije tako čest slučaj. Tri plivačice bile su jedna drugoj uz rame cijelu trku, ali je neprikosnovena rekorderka još jednom pokazala klasu. Na kraju, samo tri desetinke kasnila je Palister uz rekord Okeanije, a nešto više od sekundu i po Mekintoš, koja je na 700 metara okrenula kao prva. Međutim, Ledecki je u završnica bila ubitačna.

Francuski plivač Maksim Gruse osvojio je zlato u trci na 100 metara delfin. On je u finalu ostvario rezultat od 49,62 sekunde, čime je postavio novi evropski rekord. Srebro je pripalo Švajcaracu Noeu Ponti sa 0,21 sekundom zaostatka, dok je bronza otišla oko vrata Kanađaninu Ilji Harunu sa 0,45 sekundi zaostatka.

Australijskoj plivačici Kajli Mekion pripalo je najsjajnije odličje u trci na 200 metara leđnim stilom sa rezultatom 2:03,33 minuta. Srebrnu i bronzanu medalju osvojile su američke plivačice – druga je bila Regan Smit sa 0,96 sekundi zaostatka, a treća Kler Kurzan sa 2,71 sekundom zaostatka.

Njihova sunarodnica Grečen Volš osvojila je zlato u trci na 50 metara delfin, preplivavši bazen za 24,83 sekunde. Srebro je pripalo Australijanki Aleksandriji Perkins sa 0,48 sekundi zaostatka, dok je bronzu osvojila Belgijanka Rus Vanoterdejk sa 0,60 sekundi zaostatka. Svjetski rekord postavila je

Kuljača 53. na 50 metara kraul

Crnogorska plivačica Jovana Kuljača završila je nastup na Svjetskom prvenstvu u Singapuru nastupom u disiciplini 50 kraul, koji je završila na 53. mjestu od 105 prijavljenih takmičarki.

Jovana je isplivala vrijeme 27.22, što je 13 stotinki slabije vrijeme od državnog rekorda. Kuljača je prethodno na 100 metara kraul osvojila 55. mjesto, vremenom 1:00,49. Na Svjetskom prvenstvu u Singapuru nastupao je Miloš Milenković, koji je na 50 metara delfin bio 37. (23.88), a na 100 metara delfin 44. na svijetu (53.47).

američka miks štafeta na 4x100 metara kraul, u vremenu 3:18,48 i time donijela SAD treće zlato dana, ukupno osmo, a ujedno i prvo mjesto na ukupnoj listi ispred Australije, koja ima sedam - u igri je još osam finala. Ruska štafeta je bila druga, došla do drugog štafetnog odličja, Francuska do prvogbila je bronzana, predvođena Gruseom

Dva od sedam zlata Ozijima su donijeli favoriti u svojim disciplinama - Kameron Mekavoj na 50 metara kraul i Kejli Mekjuan na 200 metara leđno. Olimpijski šampion i svjetski prvak iz Fukuoke, u vremenu 21,14 sekundi bio je bolji od Bena Prauda i Džeka Aleksija. Zbog kiksa u Dohi i srebra, propustio je priliku da bude prvi trostruki šampion svijeta u sprintu slobodnim stilom.

Kejli je još jednom dobila Regan Smit u direktnom duelu, u vremenu 2:03,33. Nije oborila sopstveni i svjetski, ali je postavila rekord šampionata, a na podijumu se našla i Kler Kurzan

Kejli je bila bolja od Smit i na dvostruko kraćoj distanci, kada je treća bila Berkof, šampionka na jednu olimpijsku dužinu, baš ispred Regan. A 23-godišnja plivačica iz Minesote se na 200 metara leptir stilom zadovoljila srebrom - zlato ispred nje je osvojila Mekintoš. Kod muškaraca Maksim Gruse je kompletirao sprint u toj disciplini, pobjedom na 100 metara uz evropski rekord 49,62 sekunde. Ponovo ispred Švajcarca Noea Pontija, dvije desetinke, treći je bio Kanađanin Ilja Harun Gruse je imao treće plivanje

u istoriji, samo brži od njega bio je vlasnik svjetskog rekorda, Kejleb Dresel (49,45), a sa pet stotih sporijim vremenom Amerikanac je osvojio zlato u Kvangdžuu 2019. godine. Uvod u pretposljednji plivački dan bila je pobjeda Grečen Volš na 50 metara leptir stilom. To je bilo njeno drugo zlato nakon trijumfa i na 100 metara, što je bilo prvo američko zlato u Singapuru, drugog dana takmičenja. Grečen je bila bolja od Australijanke Perkins, koja je izjednačila rekord Okeanije (25,31), dok je drugu medalju Belgiji u Signapuru donijela Fanoterdajk - Ros je bila srebrna na 100 metara. Posljednji dan (neđelja) donosi osam finala, između ostalog na 400 mješovito u obje konkurencije, ali i tri sprint trka i muški maraton na 1.500. R. A.

U Podgorici održan teniski turnir ,,Eminent open“ za igrače do 14 godina

PODGORICA - U Podgorici je održan teniski turnir „Eminent open“.

Riječ je o turniru do 14 godina iz kalendara Evropske teniske asocijacije, u organizaciji Teniskog saveza Crne Gore i Teniskog kluba Eminent. Muški singl osvojio je ruski teniser Daniel Elias, nakon što je u finalu savladao suna-

rodnika Rafaela Papoiana 2:0 (6:2, 6:3). U ženskoj konkurenciji singla, zlato je pripalo ruskoj takmičarki Polini Kašicini. Ruskinja je u finalu pobijedila protiv Čehinje Justine Reifove rezultatom 2:0 (6:3, 6:4). Najbolji u muškom dublu bili su Elias i njegov sunarodnik Kiril Gutuev, koji su u finalu savladali Amerikanca Ka-

melota Karnela i Kanađanina Danijela Kamija 2:1 (7:6, 6:3, 10:6).

U ženskom dublu, zlato su odnijele češke teniserke Reifova i Nina Šmidova, nakon što su u finalu savladale Ruskinje, Kašicinu i Kiru Zolotarevu 2:1 (6:4, 0:6; 10:2).

Na turniru je učestvovalo 69 tenisera i teniserki iz 21 svjetske zemlje. R.P.

Slađana Pejović ponovo na stazi, nakon godinu pauze, jer je prije dva i po mjeseca

POLA VIJEKA OD OBJAVLJIVANJA KNJIGE „GRADOVI I UTVRĐENJA U CRNOJ GORI“

Mjesto na kojem je Mihailu stigao glas da je postao kralj

Priredio:

STARI BAR

Bar se prvi put pouzdano pominje u 10. vijeku u jednom spisku dračkih sufragana kao

δ’ Αντιβάρεως ali se pretpostavlja da je i ranije postojao, kao i da se kao obnovljeni rimski kastel Άντίπαγραι javlja u VI vijeku kod Prokopija. Sredinom 10. vijeka pominje ga car Konstantin Porfirogenet. Pošto je jedno vrijeme bio u vlasti Vizantije do 1042. godine, kada je u njegovoj blizini knez Stefan Vojislav strahovito potukao vizantijsku vojsku, potpao je pod vlast Zete. Godine 1067. u njemu je zetski kralj Mihailo dobio priznanje kraljevske titule, a Bodin je uspio da Barsku episkopiju podigne na rang arhiepiskopije 1089. godine. Od 1166. do 1183. godine vladali su Barom Vizantinci. Nemanja je 1183. godine zauzeo pored ostalih primorskih gradova i Bar. U sastavu Zete a pod vlašću Nemanjića nalazio se do šezdesetih godina XIV vijeka kada prelazi u ruke Balšića. U toku prve polovine XV vijeka mijenja gospodare: Mlečane, Balšiće, Stefana Lazarevića i Đurđa Brankovića. Godine 1443. je u rukama Mlečana koji su ga uzeli od Stefana Vukčića. Mlečani drže Bar do 1571. godine kada ga zauzimaju Turci i kroz nekoliko vjekova koriste kao pograničnu tvrđavu. Teren na kome leže ostaci grada je stjenovit, nagnut od sjeveroistoka prema jugozapadu. Sa istoka i juga mu je nemoguće prići zbog skoro vertikalnih

U mletačkom periodu, krajem XV i prvoj polovini XVI vijeka, u Starom Baru su izgrađeni bedemi i kule, koji su bili i posljednje proširenje utvrđenog grada. Ovi bedemi i kule su izrazito nove konstrukcije, podešene za već razvijeno ratovanje topovima. Niži su, deblji, imaju eskarpe i okrugle veće kule na uglovima – bastione

stijena. Istočno, ispod stijena, teče rječica Bunar, a zapadno pored grada je Bokli – opoganjeni potok. U blizini na nešto višoj koti terena, kao i na nižoj pored rječice Bunara, postoji živa voda, koja je bila svakako jedan od vrlo značajnih razloga da se grad razvije baš ovdje, daleko od mora 4 kilometra.

Najstariji djelovi grada su na isturenom višem platou (Londža). U ranom, (do druge polovine XII vijeka) odnosno zrelom srednjem vijeku (od kraja XII do pred kraj XIV vijeka) zidovi čiji ostaci postoje, idu od citadele (Tatarovica) prema jugozapadu da bi zaklonili trougao sa pravcima pružanja nepristupačnih litica sjever – jug i istok – zapad.

Citadela (Tatarovica) ima isključivo vojni karakter i izdvojena je od samog naseljenog

dijela u zrelo doba srednjeg vijeka, a možda i ranije. Istočna i južna strana sa strmim liticama bile su samo djelimično osigurane zidovima koji su tanji i niži od zida prema sjevero-zapadu. Od ovog posljednjeg zida sačuvali su se samo manji ostaci s obzirom da je bio smetnja širenju grada te je zbog toga nestao.

U ostacima ovih zidova sačuvane su dvije stare gradske kapije. Kapija u nekadašnjem sjeverozapadnom zidu je jedan od naj-

Teren na kome leže ostaci Starog Bara, nagnut je od sjeveroistoka prema jugozapadu. Sa istoka i juga mu je nemoguće prići zbog skoro vertikalnih stijena. Istočno, ispod stijena, teče rječica Bunar, a zapadno pored grada je Bokli – opoganjeni potok

starijih objekata u gradu. Stara je vjerovatno koliko i sam zid. Svoju današnju spoljnu fasadu dobila je naknadno u XIII ili XIV vijeku. Istočno od samog ulaznog otvora nalaze se ostaci jedne kule. Kula je nešto isturena u odnosu na spoljnu fasadu ulaznog otvora, i ovaj istureni, sjeverni, dio kule je polukružan. Kula je vjerovatno iz istog vremena kao i sam ulazni otvor. Sa zapadne strane ima takođe ostataka jedne kule. Druga kapija na jugu takođe je vrlo star objekat vjerovatno koliko i prethodni. Razvoj grada u zrelom srednjem vijeku zahtijevao je proširenje utvrđene površine te su izgrađeni bedemi koji su obuhvatali nastalo pregdrađe prema sjeverozapadu sa ulaznom kapijom na sjeveru. Ovi zidovi izgrađeni su vjerovatno još u zrelo, a najdalje u kasno doba srednjeg vijeka (kraj XIV ili XV vijek) ali i od ovog odbrambenog pojasa sačuvalo se sasvim malo. Ulazna kapija sa kulom je najznačajniji objekat na ovim zidovima. Dok je otvor kapije prvobitno bio samo otvor u zidu, polovinom XV vijeka ili najkasnije u drugoj polovini tog vijeka podignuta je ulazna kula ispred samog otvora. Na ovom pojasu zidova, kod same sjever-

Donosimo pregled srednjovjekovnih utvrda i gradova u Crnoj Gori iz poznate studije Mirka Kovačevića i Pavla Mijovića „Gradovi i utvrđenja u Crnoj Gori”, objavljene 1975. godine; priredio Slobodan Čukić

ne kapije, a u njenoj blizini na istoku, sačuvani su iza njih zazidani zupci i ostatak konstrukcije na konzolama za šetnicu. U mletačkom periodu, krajem XV i prvoj polovini XVI vijeka, izgrađeni su bedemi i kule, koji su posljednje proširenje utvrđenog grada do danas. Ulazna kapija iz ovog vremena je odmah ispred kapije prethodnog. Ovi bedemi i kule su izrazito nove konstrukcije, podešene za već razvijeno ratovanje topovima. Niži su, deblji, imaju eskarpe i okrugle veće kule na uglovima – bastione. Pravac zidova je nezavisan od terena, a bez mnogo obzira i prema crkvi. Veliki bastion Gavadola –na sjeverozapadnom uglu je izgrađen na jednoj čitavoj crkvici iz XII vijeka, tako da je ona ostala u njegovom jezgru kao komunikacioni prostor. Podgrađe prema jugu utvrđeno je uglavnom u zrelom srednjem vijeku sa kapijom iz istog perioda. Interesantan je detalj bunara za vodu kome se prilazi iz podgrađa kroz ozidani tunel. Vjerovatno da je podgrađe i utvrđeno dobrim dijelom baš zbog sigurne veze i u vrijeme opsade sa ovim bunarom. Razvoj i mijenjanje karakteristika gradskih zidova prirodno prate razvoj ratne tehnike i načina ratovanja. Najstariji gradski zidovi su visoki i relativno tanki (oko 90 cm – tri stope). Građeni su jednostavno, grubo i nemaju eskarpi. Na vrhu imaju zupce pored kojih su morali imati i drvenu konstrukciju za hodanje iza zubaca. Kapije koje pripadaju ovim zidovima – odnosno ovom periodu, takođe su jednostavne. Ovakav način gradnje odgovarao je sve dotle dok se upotrebljavalo samo hladno oružje za ratovanje. Tek usljed pojave masovnije upotrebe vatrenog oružja zidovi iz mletačkog doba dobijaju eskarpe i deblji su. Kule su u ovom periodu kružne sa otvorima za topove. Eskarpe dobijaju naknadno i neki ranije građeni zidovi. (Nastavlja se)

Slobodan ČUKIĆ

Starobarska kapija

Detalj iz Starog Bara

Ostaci starobarske kuće na dva sprata

Stepenište u Starom Baru

Janusova lica novca

Dolazak Džona Majnarda Kejnza

Godine 1935. Džon M. Kejnz imao je 52 godine i činilo se da je dosegao vrhunac svoje karijere. Njegove teze o Versajskom ugovoru potvrdila je realnost, njegov napad na Čerčila i Čerčilov pokušaj povratka na zlatni standard potvrdila je ekonomska praksa, a njegovo dvotomno djelo ,,Traktat o novcu“ naišlo je na nepodijeljeno priznanje uglednih ekonomista. A zapravo, najveći dio njegove reputacije tek je trebalo da bude stvoren. I Kejnz je toga bio potpuno svjestan. U pismu upućenom Džordžu Bernardu Šou na Novu godinu 1935. nalaze se i ove riječi: ,,Ako želite shvatiti u kakvom sam duševnom stanju, trebalo bi da znate da upravo pišem knjigu o jednoj novoj (ekonomskoj teoriji) koja će, vjerujem, izazvati pravu revoluciju u shvatanjima ekonomskih promjena u svijetu, možda ne odmah, ali svakako tokom narednih 10 godina“.

Kejnzovo proročanstvo uskoro se i obistinilo.

Ono što je navelo Kejnza da napiše ,,opštu teoriju zaposlenosti, kamate i novca“ bila je njegova intuitivna spoznaja da u savremenoj privredi postoje neke sile koje anuliraju najvažniju postavku ortodoksne ekonomije. Ekonomski sistem, samo ako ga ostavimo na miru i damo mu potvrdno vrijeme, sam će uspostaviti vlastitu ravnotežu i dati zaposlenje svim radnicima koji žele raditi. Kada je Kejnz doveo u sumnju valjanost ove postavke, nijesu došla u pitanje samo ortodoksna stajališta –bile bi uništene i nade monetarnih radikala. Ako bi Kejnzovo gledište bilo ispravno, onda bi to značilo da promjena zlatne sadržine dolara ili povećanje bankarskih rezervi ne bi za posljedicu imali povećanje broja zajmoprimalaca, po-

Prema Kejnzovom mišljenju, ono što ljudi nastoje uštedjeti mora se izjednačiti sa onim što žele investirati. A mehanizam tog poravnanja nije kamatna stopa, nego totalna proizvodnja privrede. Sem nastojanja da se štednjom nadmašuju investiranja, manjak kupovne moći koji zbog toga nastaje ili manjak potraživanja izaziva pad proizvodnje. Ona pada sve dok se zaposlenost i dohodak ne smanje toliko ili se čak učine negativnim. Tako se štednja poravnava sa investiranjem – koje za to vrijeme takođe pada, ali ne toliko

većanje depozita i povratak privrede na režim pune zaposlenosti, jer se može dogoditi da nivo privredne aktivnosti na reaguje na ponudu novca.

Može se dogoditi da zajmovi čekaju u bankama, ali je zbog prirodne tendencije privrede da ima nisku performansu i stvara nisku zaposlenost, dobit koju donosi pozajmljeni novac takva da niko ne želi tražiti zajam, te u takvoj situaciji monetarna politika ne funkcioniše. Monetarna politika je, po Kejnzu, bila u suštini pasivna. Ona je pasivno gledala aktuelna zbivanja. Otuda, zaključuje Kejnz, potrebna je takva politika koja će ne samo povećavati ponudu novca, nego i ujedno osiguravati da on bude upotrijebljen i samo će se takvom politikom poboljšati stanje privredne aktivnosti. Do ovog zaključka, Kejnz je došao mnogo ranije nego što

su izašli njegovi teorijski radovi. Krajem 20-ih godina XX vijeka pokušao je nagovoriti Lojda Džordža – njegovom posljednjem pokušaju da se vrati na vlast - da podupre opsežan program uzimanja zajmova za finansiranje javnih radova kako bi se ublažila nezaposlenost. Krajem 1933. godine kada je američki program kupovanja zlata iznevjerio nade, Kejns je pokušao ubijediti Ruzvelta da izabere istu takvu politiku. Ljudi ,,Nju dila“ (,,New Deal“), tvrdio je Kejnz, ne bi se smjeli zadovoljiti samo time da stvaraju novac –oni moraju sami i pozajmljivati i trošiti. Teoretsko opravdanje svojih teza Kejnz je iznio u knji-

zi ,,Opšta teorija zaposlenosti, kamate i novca“ koja je u Britaniji objavljena 1936. godine, a u Sjedinjenim Državama nekoliko mjeseci kasnije. Mnogi među ekonomistima pozivaju se na tu knjigu, ali je tek neznatan postotak onih koji su je zaista i pročitali. Razlog je ,,stil“ kojim je pisana, pa su se Kejnzovi pobornici prihvatili da iskonstruišu njeno pravo značenje da, drukčijim, razumljivim riječima iznesu njene teze. U Engleskoj je to bila Džoan Robinson, u Sjedinjenim Državama Alvin Hansen i Semjuel Haris Sve do Kejnzove revolucionarne knjige neprikosnoveno je vladao Sejov zakon, nazvan po Žanu Baptistu Seju (17671834), francuskom ekonomisti. Sejov zakon govori da se od utroška svake prodaje svake robe nekome negdje isplati novac za kupovinu određenog proizvoda – ili u obliku nadnice ili u obliku plate, ili u obliku kamata, u obliku rente ili dobiti. To što vrijedi za jedan proizvod, vrijedi za sve. Otuda u privredi ne može biti manjka kupovne moći. Tadašnja kretanja cijena nadnica, kamatnih stopa potvrđivala su Sejov zakon. Takođe, opet prema Seju, pojedinci i firme pretvaraju dio dohotka u štednju koja se mora opet potrošiti, bilo da se investira u zgrade, fabrike, kapitalnu opremu… Kada ljudi štede više nego što investiraju, kada je štednja viša od investiranja, višak štednje izaziva pad kamatnih stopa, pa se tako stimuliše investiranje. Takođe, cijene roba padaju usljed pada kupovne moći izazvanog prekomjernom štednjom. Pad cijena opet stimuliše kupovinu, a smanjivanjem dohotka iz kojeg se stvara štednja, smanjuje se i sama štednja. To je, u opštim crtama, bio Sejov zakon, koji je sve do Kejnza, u ekonomskoj nauci važio više od 100 godina… Valja napomenuti da su djelovanje Sejovog zakona dopunjavale sile koje su održavale privredu na nivou pune zaposlenosti. A te sile bile su jednostavne. Kad postoji nezaposlenost, konkurentska borba za radna mjesta izazi-

va pad nadnica, ali na cijene nezaposlenost ne djeluje tako neposredno. Zbog toga, odnos cijena i troškova postaje atraktivniji (realne nadnica padaju pa se radnici, čije je zapošljavanje za poslodavce do tad bilo neunosno, sada zapošljavaju). Zaposlenost sada raste, sve dok se do približavanja nivou pune zaposlenosti ne povećaju troškovi nadnica i tako zaustavi zapošljavanje. Privreda sada stvara punu zaposlenost ili malo ispod tog nivoa. Iz te teorije proizašla je odlučna preporuka: ne uplitati se u pad nadnica u razvoju depresije. To je bila doktrina sa kojom se suočio, ali i koju je srušio Kejnz. Do razumijevanja njegove teze ima više puteva, ali je možda najrazumljiviji onaj preko kamatne stope. Kejnz je tvrdio da kamata nije cijena koja se ljudima plaća da štede; kamata je prije ono što oni dobijaju zato što drže svoju imovinu u fabričkim postrojenjima, mašinama ili sličnim nelikvidnim oblicima investicije, odnosno ono što se ljudima plaća kako bi u sebi stvorili sklonost da daju prednost gotovini. Dosljedno tome, pad kamatnih stopa može stimulisati investiranje, učiniti da štednja bude upotrijebljena, ali isto tako natjerati investitore da se ,,ušanče“ u gotovini ili njezinom ekvivalentu. U takvim okolnostima kamatne stope ne podržavaju Sejov zakon, odnosno ne garantuju da će štednja biti potrošena. Otuda se pojam oskudice, manjka kupovne moći ne može unaprijed isključiti iz kalkulacija. A taj manjak kupovne moći može biti izazvan, između ostalog, i smanjenjem nadnica. Prema Kejnzovom mišljenju, ono što ljudi nastoje uštedjeti, mora se izjednačiti sa onim što žele investirati. A mehanizam tog poravnanja nije kamatna stopa, nego totalna proizvodnja privrede. Sem nastojanja da se štednjom nadmašuju investiranja, manjak kupovne moći koji zbog toga nastaje ili manjak potraživanja izaziva pad proizvodnje. Ona pada sve dok se zaposlenost i dohodak ne smanje toliko ili se čak učine negativnim. Tako se štednja poravnava sa investiranjem –koje za to vrijeme takođe pada, ali ne toliko. Očigledno je da je ekonomska ravnoteža, koja se tako stvara, zapravo ravnoteža u kojoj ne postoji puna zaposlenost, nego nezaposlenost, i tu nezaposlenost Kejnz je smatrao prirodnim stanjem privrede. Treba naglasiti da nijesu sve Kejnzove teze preživjele i održale se. Teorija kamata, koja se zasnivala na preferiranju likvidnosti, dobro je poslužila Kejnsovoj tezi, ali nije prihvaćena kao vjeran opis stvarnosti. Sa druge strane, dvije Kejnzove teze odmah su postale uticajne. Njihovim oživotvorenjem, Sejov zakon je praktično arhiviran. Od tada se svi slažu da može postojati prekomjerna štednja. Takođe, svi se slažu da prekomjerna štednja može uzrokovati manjak efektivne potražnje. •

Piše: Nebojša KNEŽEVIĆ

Džon Majnard Kejnz Žan Batist Sej

Džoan Robinson

Dejvid Lojd Džordž

Harvard

Cjenovnik čitulja

OGLASNO (do 21h)

tel: 020 202 455

viber: 068 034 555

e-mail: oglasno@pobjeda.me

REDAKCIJA (poslije 21h)

tel: 020 409 520

e-mail: desk@pobjeda.me

Tužnim srcem javljamo da je 2. avgusta 2025 u 46. godini, poslije kratke i teške bolesti, preminuo naš voljeni

BRANISLAV BANE Slobodanov MARTINOVIĆ

Saučešće primamo u gradskoj kapeli na Cetinju 3. avgusta od 11 do 16 časova, kada će se obaviti sahrana na groblju u Bajicama.

OŽALOŠĆENA PORODICA: supruga ŽANA, sin NIKŠA, majka SONJA, sestra SANDRA sa porodicom, brat SAŠA sa porodicom i ostala mnogobrojna rodbina

POMEN do 180 riječi (2 slike), do 100 riječi (4 slike)

do 80 riječi (1 slika) do 40 riječi (3 slike)

1/6 do 160 riječi (3 slike) do 60 riječi (6 slika)

1/5 do 190 riječi (4 slike) do 70 riječi (8 slika)

1/4 do 220 riječi (3 slike), do 80 riječi (6 slika), do 30 riječi (9 slika)

1/2 do 320 riječi (5 slika), do 140 riječi (10 slika)

1/1 do 470 riječi (1 slika), do 380 riječi (4 slike) do 270 riječi (8 slika), do 120 riječi (12 slika)

Dana 2. avgusta 2025 u 75. godini, poslije kraće bolesti preminuo je naš voljeni

IVO Pavlov KOKOTOVIĆ

Saučešće primamo u gradskoj kapeli na Cetinju 3. avgusta od 12 do 16 časova i 4. avgusta od 12 do 14 30 časova kada povorka kreće za selo Bjeloši đe će se obaviti sahrana u 15 časova.

OŽALOŠĆENI:

supruga GARA, ćerka MAJA, sinovi MILOŠ i IGOR, sestra RADMILA, braća: BAJO, JOVO i GOJKO, unučad: LUKA, HELENA, STEFAN, JELENA, MARIJA, snahe: RINA, JOVANA, STANE, sinovci, sinovična, sestrić, sestrične, tetke i ostala mnogobrojna rodbina KOKOTOVIĆ i ujčevina JOVANOVIĆ

DRAGINJI ROVČANIN

… koleginici, velikom čovjeku i prijatelju.

LJILJANA RAIČEVIĆ i SONJA PAVLIČIĆ

Tužnim srcem javljamo da je 1. avgusta 2025. u 82. godini preminuo naš dragi

VUČETA Panta BULATOVIĆ

Sahrana je obavljena u krugu porodice.

OŽALOŠĆENI: supruga IVANKA, brat VUKMAN, sestre VASILJKABEBA i VUKOSAVA, snaha NADA i ostala rodbina

Posljednji tužni pozdrav bratu od tetke

MIHAILO – MAJO VULANOVIĆ

Bio si nam prijatelj i brat u svakoj prilici. U životu ti je bila važna istina, poštenje i čast. Imali smo od tebe puno pažnje i ljubavi, zaslužio si sjećanje i poštovanje.

Sestra DRAGICA sa porodicom

Posljednji pozdrav dragom bratu

VUČETI – RACU BULATOVIĆU

Sestra VUKOSAVA – ĆIGA FILIPOVIĆ sa porodicom

Posljednji pozdrav dragoj

VESNI VUKČEVIĆ

Počivaj u miru, dobra dušo.

Tetak RAJO i tetka VASILJKA STANOJEVIĆ sa porodicom

102

Posljednji pozdrav dragoj sestrični

VESNA Radomirova VUKČEVIĆ

Tragično si nas napustila u saobraćajnoj nesreći, prerano i iznenada. Tvoj osmijeh, dobrota i plemenito srce ostaće zauvijek u našim mislima i srcima.

Ne postoji utjeha za bol koju osjećamo, ali sjećanje na tebe biće vječno. Počivaj u miru.

OGLASNO ODJELJENJE „NOVA POBJEDA“ TELEFON ZA INFORMACIJE

020/202-455

020/202-456

e-mail: oglasno@pobjeda.me

Ujak SLOBODAN sa porodicom

Posljednji pozdrav dragoj sestri

ĐORĐE KALUĐEROVIĆ sa porodicom 91

Posljednji pozdrav dragoj sestrični

Posljednji pozdrav dragoj bratanični

VESNI Radomira VUKČEVIĆ

Neka tvoja anđeoska duša počiva u miru.

S tugom se opraštamo od tebe.

RADMILA UKŠANOVIĆ sa porodicom

VESNI Radomirovoj VUKČEVIĆ

Prerano si nas napustila. Zauvijek ćeš biti u našem sjećanju. Počivaj u miru.

Ujak VASO sa porodicom

103

S tugom i poštovanjem

Posljednji pozdrav dragoj

OLJI Živkovoj GLOBAREVIĆ

Otišla si tiho, prerano i ostavila prazninu u našim srcima.

Pamtićemo te kroz najljepša sjećanja.

Porodica pok. đevera SLAVKA

Posljednji pozdrav dragoj

OLJI Živkovoj GLOBAREVIĆ

Neka tvoja plemenita duša počiva u miru. Vječno ćemo Te čuvati od zaborava.

Dana 4. avgusta 2025. navršava se četrdeset dana od kada nas je zauvijek napustila naša draga

SLOBODANKA – SEKA Branislava RAŽNATOVIĆ rođ. ĐURAŠKOVIĆ

Đever MIKO sa porodicom

Teško je nastaviti bez Tebe. Bila si nam zvijezda vodilja, oči u glavi i mir u duši.

Zauvijek ćeš živjeti u našim srcima.

Umjesto četrdesetodnevnog pomena porodica će dati prilog Cetinjskom manastiru.

Neutješni: suprug BRANKO, sin BORIS, ćerke VERA i MILENA sa svojim porodicama

Sa velikom tugom opraštam se od moje mile sestre

Njena plemenitost i iskrena ljubav ostaju mi u trajnom sjećanju.

Sestra ZORICA

Našu dragu tetku

Čuvaćemo u najljepšem sjećanju. PAVLE, OGNJEN, BOJANA, IVAN, NEVENA, IVANA, MILOŠ, MILJAN, DUNJA, ANA, JOVANA, BOGDAN i ALEKSANDAR

Treći avgust je najtužniji dan u našim životima Devet godina od kada nije sa nama

Kako nam nedostaješ…

Vole te i misle na tebe otac VELJKO, majka SVETLANA, brat OGNJEN i sestra BOJANA

Četrdeset je tužnih dana od odlaska obožavanog oca, dede i tasta

VASILIJE GVOZDENOVIĆ

Teško je izgubiti nešto tako dragocjeno. Nedostaje nam dobrotvor kao što si ti bio. Svjesni smo da je rastanak bio neminovan, ali se teško mirimo sa tvojim odsustvom. Navikli smo da nas dižeš kada padnemo, da nas podržiš kada krećemo u nešto novo, da nas pametno savjetuješ kada smo u nedoumici. I od tebe smo mogli da naučimo kakav treba da bude dobar čovjek. Znamo da si sada pored voljenog sina i žene, ali se nadamo da misliš na nas tamo gdje si, kao što si mislio na nas dok smo bili zajedno. Spavaj mirno, a mi ćemo uvijek sa ponosom izgovarati tvoje ime i čuvati te u našim srcima.

Kćerka ALEKSANDRA, unuci LUKA i VASILIJE i zet GORAN LAKIĆ

Bako, godina je prošla a ja i dalje ne mogu da se pomirim sa tim da si nas napustila. Počivaj u miru a ja ću te čuvati u svome srcu dokle god ono bude kucalo. Tvoj unuk ANDREJ RADULOVIĆ sa porodicom

u miru.

DUDE

DUDU

NADA RADONJIĆ

BOJAN PETRIČEVIĆ

Četrdeset dana je od kada nema naše unuke

SOFIJE

Veskove MRVALJEVIĆ

Sole, živjeti s Tobom bila je ljepota, na našu žalost smrt je jača od života, ali nije od naše ljubavi prema Tebi koju ćemo vječno nositi u sebi.

VUKOSAVA – BOJANA Milutinova ĐUKANOVIĆ

rođena ČELEBIĆ 4. 8. 2024 – 4. 8 .2025.

Neka ti je vječna slava i hvala.

Sin GORAN, snaha RADMILA, unuke GORANA i ASIA

U ponedjeljak, 4. avgusta 2025. godine, navršava se šest mjeseci od smrti našeg voljenog

ZORANA Radeva PAVIĆEVIĆA

Tvoj odlazak ostavio je veliku prazninu u našim srcima, ali i ponos što smo te takvog imali.

Nikada te neće zaoraviti, tvoji RADE, ŽANA i RADA

Dana 4. avgusta 2025. navršava se godina dana od kada nas je napustila naša majka, svekrva, baba i prababa

105

VUKOSAVA–BOJANA Milutinova ĐUKANOVIĆ rođena ČELEBIĆ

Prolazi godina tuge, praznine ali i najljepših sjećanja i ponosa na tvoj častan i dostojanstven život. Nedostaje nam tvoja dobrota, brižnost, požrtvovanost i posvećenost.

Prazninu nadoknađujemo osjećanjem ponosa što si bila naša, što si nam ostavila životni putokaz morala, skromnosti, ljudskosti, istrajnosti i hrabrosti. Počivaj u miru uz tvog i našeg Milutina.

U neđelju 3. avgusta u 10 časova posjetićemo vašu vječnu kuću.

Vječno zahvalni sinovi ŽELJKO, ŽARKO i GORAN, snahe NATAŠA, BILJANA, RADMILA i DRAGANA, unučad MILUTIN, STEFAN, KSENIJA, GORANA i ASIA i praunuk VITO

BOJKA

Malo je pravih riječi kojima možemo izraziti ovo nedostajanje, a mnogo uspomena i topline kad se tvoje ime izgovori.

Nedostaje nam svakoga dana tvoj doček sa osmijehom, raširene ruke i velika ljubav.

Hvala ti za sve... Neće te nikad zaboraviti,

Tvoji ŽARKO, NATAŠA, MILUTIN, DRAGANA i VITO

Prošla je godina od kada nije sa nama moja majka, svekrva i baba

VUKOSAVA - BOJANA Milutinova ĐUKANOVIĆ rođena ČELEBIĆ

Vrijeme koje prolazi ne umanjuje sjećanje na tvoju ljubav, dobrotu i plemenitost. Počivaj u miru, voljena majko, a mi ćemo te čuvati od zaborava.

Neđelja, 3.

Sin ŽELJKO, snaha BILJANA, unuk STEFAN i unuka KSENIJA 115

Sestru koju volimo, a ne možemo da zagrlimo

RADOJKU ČELEBIĆ

Četrdeset dana bez tebe. Dani broje tugu, mi brojimo uspomene. Tvoj glas, tvoj smijeh, tvoje prisustvo i dalje su ovdje. Zato ne govorimo zbogom, već: vidimo se u svakom sjećanju. U nedjelju u 9 časova posjetićemo tvoju vječnu kuću.

Tvoje sestre: VJERA MRKELA, MILIJANA ĐOLJEVIĆ i STANKA PEJOVIĆ sa porodicama

Voljenoj

RADOJKI

Kako se navići da te nema više, da me nećeš čekati… Voli te tvoja sestra MILIJANA ĐOLJEVIĆ sa porodicom

Dragi striko

VLADIMIR PERANOVIĆ

Prošlo je 40 tužnih dana otkako nijesi sa nama. Sa tugom i poštovanjem sjećaćemo se tvog dragog lika i čuvati uspomene na tebe. Počivaj s anđelima.

S ljubavlju i zahvalnošću, NINA i TAMARA sa porodicama

Šest mjeseci je od smrti našeg voljenog

SVETOZARA - SVELA CEROVIĆA

Prazninu koju si ostavio punimo sjećanjima i tvojim pričama. Sa ponosom te čuvamo u našim srcima. Tvoji: IVAN, SEKA i ANA sa porodicama

Godina dana od kadа nije sa nama naša voljena

Vilo naša

Baba SLAVICA i đed RAŚO

Neđelja, 3. avgust 2025. Oglasi i obavještenja

Dana 3. avgusta 2025. godine navršava se pet godina od kada nije sa nama naša voljena majka, svekrva i baba

NOVKA UBOVIĆ

Tvoja podrška je oduvijek bila naš oslonac, a tvoja bezuslovna ljubav i pažnja naša najveća snaga.

S ljubavlju i ponosom čuvamo uspomenu na tebe.

RANKO i SRĐAN sa porodicama

NOVKA UBOVIĆ

Tvoju pažnju, podršku i ljubav ne može nadomjestiti niko.

Voli te tvoja ANDREA

Oglasi i obavještenja

Dnevni list

Elektronska pošta: desk@pobjeda.me

Direktor i glavni i odgovorni urednik:

NENAD ZEČEVIĆ

Zamjenica izvršnog

direktora: MILENA GOLUBOVIĆ

Direktorica marketinga: ŽELJKA RADULOVIĆ

REDAKCIJSKI

KOLEGI JUM

Zamjenice glavnog i odgovornog urednika

RADMILA USKOKOVIĆ-IVANOVIĆ

MARI JA JOVIĆEVIĆ

Pomoćnici glavnog i odgovornog urednika

đURđICA ĆORIĆ politika

SRđAN POPOVIĆ ekonomija

JELENA MARtINOVIĆ društvo

JOVAN NIKItOVIĆ kultura

DRAGICA šAKOVIĆ crnom gorom

Urednici

ANA RAIČKOVIĆ

crna hronika

NIKOLA SEKULIĆ hronika podgorice

JOVAN tERZIĆ arena

SLOBODAN ČUKIĆ

feljton i arhiv

MARKO MILOšEVIĆ dizajn

DRAGAN MIJAtOVIĆ fotografija

LOGOtIP POBJEDE

Miloš Milošević i Nikola Latković (2019), inspiracija

Anton Lukateli (1944)

PORtAL POBJEDE

Urednik

BOJAN đURIšIĆ

Zamjenica urednika

ANA POPOVIĆ

OBJEKtIV

Urednica

MARIJA

IVANOVIĆ-NIKIČEVIĆ

tELEFON

020/409-520 redAkcijA

020/409-536 MArketiNg

020/202-455 ogLAsN o

Naziv osnivača:

Društvo sa ograničenom odgovornošću za proizvodnju, promet i usluge, export-import

„Nova Pobjeda“ - Podgorica

Adresa sjedišta medija: 19. decembar br. 5

PIB: 03022480

Vlasnička struktura „Nove Pobjede“ - 100% udjela

„Media-Nea“ D.O.O. Podgorica

Vlasnička struktura

„Media-Nea“ - 99,99% udjela

First Financial Holdings sjedište „Media Nea“: Ul. 19. decembra br. 5, PiB „Media Nea“: 02842777

Vlasnička struktura „First Financial Holdings“ - 100%

udjela Petros Stathis sjedište „First Financial Holdings“: Ul. Ulcinjska br. 3

PiB „First Financial Holdings“: 02628295

Više o vlasničkoj strukturi: pobjeda.me/p/impressum

Broj žiro računa „Universal capital Bank“: 560-822-77

Tiraž: 3.500