Rane ljubavi-Sarlota Lamb

Page 1

Ĺ arlot Lemb

Rane ljubavi


by voki

1.

Las Vegas je grad svetlosti, koja i danju i noću ranjava oči. Kara Linkoln Stajls i Kventin Vejnrajt, direktor kompanije za snimanje filmova doputovali su privatnim mlaznjakom i odseli u najfinijem hotelu. Kara jedva da je to primećivala. Njena napetost je rasla. Sada je žalila što nije pošla sa Sidom Maršom kad je on navaljivao. Možda bi na kraju i podlegla njegovom pritisku da nije otkrila da je on zapravo zainteresovan za njenu majku. Posmatrala se u velikom ogledalu u spavaćoj sobi apartmana. Znala je da se dopadala mladićima, da su govorili o njenoj gustoj plavoj kosi, da su njen zabljeni stas i duge vitke noge često izazivali zadivljene poglede. Njen ten, malo preplanuo od kalifornijskog sunca bio je divan okvir za duboko plavetnilo njenih očiju. Delovala je mlađe no što jeste. ,, Uskoro ću imati izveštačenu spoljašnjost stalne ljubavnice’’, razmišljala je gledajući svoje lice u ogledalu. Svilena haljina boje vina u grčkom stilu, prianjala je uz telo, ocrtavajući njene grudi bez prslučeta. Zlatan broš u obliku leptira pridržavao je bretelu na ramenu. Osim i broša, jedini nakit bio je par zlatnih kolutovi u njenim ušima. Na nogama je imala zlatne cipele sa visokim potpeticama, tanak zlatan pojas obavijao joj je uski struk, a rub haljine uvijao se oko kolena. Bilo je to mnogo skuplje no što je obično nosila. Čudila se kako je Kventin tačno pogodio njene mere. Zakucao je i ušao u sobu. Mrzela ga je, želela je da ga udari, da ga grebe noktima. Mrzela je njegov akcenat, njegov visok stas, crnu kovrdžavu kosu koja je dodirivala kragnu, njegov preplanuli ten. Njegova široka ramena i duge mišićave noge vređali su je. „Muškarčina" škrgutala je, „uobražena muškarčina". -Izgledaš divno, anđele, ali pokušaj da se smešiš. Idemo u kockarnicu, nadam se da to voliš - uze je za ruku i povede ka vratima. -Gladna sam. Jela bih nešto - promrmlja Kara.

2


by voki

-Znači, prvo večera. Neću dozvoliti da se kaže da te nisam nahranio. Doduše i ja sam gladan. Možda će te hrana oraspo- ložiti. - Kventin joj se primače, dodirujući je usnama. Oštrim zubima grickao je njeno uho, što je u njoj izazivalo neku neželjenu slabost. - Volim tvoje telo i dodirivaću ga često. Hajdemo, biće to duga, lepa noć i obećavam ti da će njen poslednji deo biti najlepši. Kara je verovala da će mrzeti svaki minut ove noći i da će stalno misliti na taj poslednji, najlepši deo. Večera je bila božanstvena. izvrstan rak u Ijušturi sa pikantnim sosom, salata od spanaća sa semenkama suncokreta i komadićima pržene slanine, a kao završetak sladoled, sir i voće. Kad je Kventin poveo Karu u kockarnicu, priznala je da tamo nikada nije bila. -To me iznenađuje. Ti si znači totalna suprotnost majci, a i otac ti je bio dobar igrač, kako sam čuo. Ken se izgleda umetnuo na njih - reče Kventin. U svakoj porodici postoji crna ovca, gospodine Vejnrajt. -Mislim da bi me sad mogla zvati Kvent - prekide je on držeći je oko struka. -Ja sam crna ovca u našoj - nastavi Kara, pokušavajući da skloni njegove ruke sa svog tela. Na Kventinov glasan smeh nekoliko glava nagnutih nad sto za igru se okrenu prema njima. Dao joj je nekoliko žetona za igru. Odnekud joj se u ruci stvori par kocki. -Baci ih, Kara - prošaputa Kventin priljubivši se uz nju. Sledeća dva sata je čas dobijala, čas gubila. Bila je kao u transu. Rumena i nasmejana, dozvolila je Kventinu da stavi gomilu žetona u njenu torbicu. Nije više htela da igra, i želela je da unovči svoje žetone. Na kasi nije imala poteškoća da objasni, da želi svoj dobitak da pošalje najbližem domu za siročad. Zadovoljna, odlučila je da prošeta po ogromnom klubu. Ubrzo je bila zbunjena galamom i gužvom, pa je rešila da se vrati. -Izvinite, izgleda da ste se izgubili. Mogu li da vas ponudim pićem? Visok, bled čovek svetle kose stajao je pred njom.

3


by voki

Pre no što je mogla da odgovori da ovde nije sama, začuo se ledeni glas iza nje. - Dama je sa mnom. - Kara se okrete i ugleda crveno Kventinovo lice sa ledenim pogledom punim besa. - U redu Kvent, ja... - poče Kara mucajući. -Nije važno, pođimo - reče Kventin čvrsto je držeći za ruku. Kara nije više ni pogledala u bledog čoveka, ali je osećala njegov začuđen pogled. Srdžba je rasia u njoj zbog Kventinovog ponašanja. Dozvolila je da je kao stvar izvuče iz kockarnice. Nije imala pojma gde se nalazi, bila je svesna jedino svog gneva. Tek kad je sela za sto, malo se osvestila. Svirala je muzika, bio je tu i podijum za igru. Odnekud se pred njom stvorila čaša šampanjca, ona je iskapi. -Ne pij kao da je to soda, napićeš se - reče Kventin Ijutito. -Otkrila sam da te lakše podnosim kad sam pripita. Tako... - Ona iskapi i drugu čašu. -Dođavola, Kara, prestani - naredi Kventin. - Hajde da igramo - reče, podižući je jednom rukom sa stolice. Kara se trudila da ide pravo iako ju je šampanjac opio. -Zašto si se napila Kara? Šta je to s tobom? - Kventin je grubo privukao sebi. -Reći ću vam šta je sa mnom gospodine, ja sam užasno ljuta. - Kara poče da štuca i ugleda podsmeh u Kventinovim očima. - I prestani da se tako zlobno smeješ, ti... ti... -Tiše, Kara - umirivao je Kventin prigušujući smeh. -Neću - mrmljala je Kara, zatvorivši oči i naslonivši lice na njegovo rame, pokušavala je da sluša glas pevačice koja je pevala ljubavnu pesmu. Nisam htela da pođem sa onim čovekom. Mislio je da sam sama i ponudio me je pićem - poče Kara. -Znam šta ti je nudio - tvrdim glasom odgovori Kventin. - Više neće biti drugih ljudi, Kara. Ti pripadaš samo meni. -Ja pripadam samo sebi - uzviknu Kara. Odmakla se od njega, osećala se potpuno bespomoćnom. - Neću više da igram - promrmlja. Kventin isplati račun i povede je u hotel. Gledao je kao orao svoj plen dok je oključavao apartman. - Nema više odugovlačenja, Kara. - Vreme je da platiš dug. Nozdrve su mu se raširile, a cme obrve se preteći nabrale. - Koji tuš hoćeš? Ili želiš da se kupamo zajedno? - govorio je ciničnim glasom.

4


by voki

-Pričekaj Kvent, moram da govorim s tobom - prošaputa Kara sva crvena u licu. -Prestani sa manevrima, Kara! Nisam raspoložen za takve igre. Ne pokušavaj da izvrdaš! - Kventin odveza kravatu i baci je na pod. -Kvent, molim te. Ima nešto što moram da ti kažem, nešto o meni što treba da znaš. -Kara - prekide je on - ne znam šta sad hoćeš, samo da znaš, ne dozvoljavam da me praviš budalom. Već sam ti rekao, igra je završena. Hajde, spremi se! - oštro naredi Kventin. -Nećeš mi ti naređivati šta da radim - odvažno reče Kara. - Šta misliš ko si ti? Nisi mi uopšte potreban! -Grešiš, Kara - viknu Kventin. - Potreban sam ti, ako hoćeš da spaseš svog brata zatvora. -Hvala što si me podsetio - dobaci Kara prkosno isturivši bradu. - Sad žalim što je moj brat počeo da radi kod tebe. -Ni ja ne mogu da kažem da sam srećan, što imam lopova na platnom spisku - resko odgovori Kventin sevajući očima. -Kako se usuđuješ da tako govoriš o Kenu! - ciknu Kara i polete prema njemu sa željom da mu iskopa oči. Odbio je njen napad, uhvativši je čvrsto i grubo za članke ruku. Pomislila je da će joj slomiti kosti. Zurili su jedno u drugo, gnev je treperio između njih. Gurnuo je unazad tako da je pala na krevet. Istuširaj se Kara, pa ćemo razgovarati - rekao je odlazeći u drugu sobu, zalupivši vrata za sobom. -Čekaj - mrmljala je Kara gledajući u zatvorena vrata - ja imam dvadeset pet godina, a još sam devica. Zar to nije strašno? Bila je uznemirena što ne zna kako to da kaže Kventinu. Odlučila je da se okupa u kadi, možda će joj vruća kupka doneti inspiraciju. Sipala je veliku količinu mirisnih soli za kupanje i pustila vruću vodu. Topla voda i mirisna voda su je uljuljkivale. Pospana i opuštena ispružila se u kadi. Kapci su joj se zaklapali. Iznenada je osetila promaju. Otvorila je oči, no bila je suviše ošamućena da bi reagovala, kad se Kventin spustio u kadu pored nje. Pokušala je da se uspravi, ali on je preduhitrio i snažno privukao prema svojim maljavim grudlma.

5


by voki

-Divno, anđele - šaputao je Kventin, a njegove ruke prelazile su preko njenog mokrog tela. Njegov palac nežno pogladi Karinu bradavicu i ona zadrhta. Iznenadila se kad je osetila kako njegova druga ruka stiska njenu butinu. -Izlazi odavde! - pokušala je da vikne. -Ti želiš da budem tu. Kara, siguran sam u tom. Govorio je tiho i izdigao se za trenutak iz vode da bi ustima dodirnuo njenu dojku. Kara nije mogla da diše. Nije imala snage da se oslobodi, biia je sigurna da će potonuti na dno kade i udaviti se. Njegove širom otvorene oči dobiše čeličnu boju. - Kara... - šaputao je dok je tražio njene usne. - Kara... - disao je teško. Ne odvajajući usne od njenih, podigao je i položio na debeli tepih koji je okružavao kadu. Karina svest se potpuno zamaglila. Htela je da zaustavi Kventina, ali tu želju prigušila je narastajuća plima strasti, koja je pretila da je preplavi. I drugi muškarci su pokušavali da vode ljubav sa njom, ali ih je ona lako odbijala; nijednom nije izgubila glavu. Očekivala je divljaštvo od Kventina Vejnrajta; možda bi se tada oduprla. Međutim, njegova nežnost je potpuno razoružala. Posle dugog poljupca Kventinove usne su krenule niz vrat. Zaustavio se, da bi gricnuo njeno uho, što je u njoj izazvaio prijatnu slabost. Kad je osetila njegove usne na vlažnoj bradavici, učinilo joj se kao da lebdi. Zastenjala je, njeno se telo izvilo prema njemu. Prestala je da se odupire. Njegove ruke i usne postale su brže. Karina čula su se odjednom izoštrila. Osećala je miris soli za kupanje sa njihovih tela, videla je svgku kapljicu vode na Kventinovim kovrdžama. Žudela je da se pripije sasvim uz njega, da mu pripadne. - Želim te, Kara. Nikoga nisam tako želeo - nežno je govorio Kventin, dodirujući jezikom njen obraz. Suviše slaba da bilo šta kaže, Kara je privlačila njegovu glavu ka sebi. Budi pažljiv prema meni, Kvent, molim te budi nežan - šaputala je. Privukao je sebi, milovao i ljubio, njeni nokti su se zarivali u njegova ramena, a telo joj je grozničavo podrhtavalo na svaki poljubac, na svaki dodir i milovanje. Želela ga je. Oštar bol izazvao je krik. Osetila je da se Kventin za trenutak iznenađeno ukočio, čudno je pogledao i poljubio. Kad su došli do vrhunca, Kara se osećala kao da napuštaju ovaj svet.

6


by voki

-Je li ti dobro, Kara? - pitao je držeći je i dalje u zagrljaju. Njen dah se polako smirivao, osećala se lakom, ali pospanom. -Umorna sam - zevnula je Kara, pokušavajući bezuspešno rukom da prikrije zevanje. -Bolje je da ideš u krevet, anđele - sa tužnim osmehom reče Kventin kad je video da su se Karine oči sklopile. - Sutra ćemo razgovarati o promenama u našim planovima - podiže je kao da je lutka i stavi u krevet. Kara se priljubila uz njegove grudi, uzdahnula je zadovoljno kad su je njegove ruke obgrlile. Konačno je razumela s o čemu govore sve te ljubavne pesme i romani. Nasmešila se, poljubila Kventinove grudi i zaspala. Vrelo pustinjsko sunce probudilo je Karu. U prvom trenutku nije znala gde se nalazi, a onda su nagrnula sećanja na proteklu noć. Pokrenula se i shvatila da je još uvek u Kventinovom zagrljaju. -Zdravo! - Kara pocrvene što se nije setila prikladnijeg pozdrava za čoveka koji joj je Ijubavnik. - Dobro jutro Kara. Kako se osećaš? - Njegove oči ispitivački su posmatrale njeno lice, izgledalo je kao da za nečim traga. Taj pogled je u njoj izazivao nesigurnost i zbunjenost. Osećala je da treba da pobegne. -Idem da se istuširam. -Hoćeš li da ti istrljam leđa? - smeškajući se reče Kventin. Karine oči su se razrogačile kad je njegova ruka dotakla njeno golo bedro. - O, ne, ne treba. Moram i kosu da operem... - mucala je Kara. -Dobro Kara, moram da idem da obavim jedan posao, ali doći ću na ručak. Obuci nešto elegantno. - Ustao je nag sa kreveta, obukao svoj mrki frotirski ogrtač i napustio sobu ne rekavši više ni reč. Kara se osetila odbačenom. „Već si mu dosadila! Sad ćeš ga se lako osloboditi!", razmišljala je, ali se čudila zašto je ova misao ne čini srećnom. U kupatilu su ponovo navrla sećanja na prošlu noć. Vrelina je oblila njeno telo kad se setila kako je bila obuzeta strašću prema čoveku kome je izjavila da ga mrzi. „Bože", pomislila je, „nije ni čudo što hoće da me se otrese". Brzo se istuširala, doručkovala i odlučila da malo pliva u hotelskom bazenu. Posle plivanja izašla je zadihana, sela u hlad i uzela jedan časopis da se zabavi. Ubrzo je zadremala.

7


by voki

- Zašto mi nisi ostavila belešku da znam gde si? - Kventinov grub glas je probudio. Trljala je oči i nije odgovarala, nespretno tražeći svoj peškir. - Kad sam rekao da obučeš nešto elegantno, trebalo je da znam da ćeš iz inata zgrabiti bikini, ako tako nazivaš ove krpice-prigovarao je Kventin gledajući je mrko. -Zar ne vidiš da svi muškarci kraj bazena bulje u tebe? - ogrnuo je peškirom i skoro izgurao sa bazena. Kara je osećala ljubopitljive poglede koji su ih pratili. Sačekala je samo da se iza njih zatvore vrata apartmana, pa da ga napadne. Vikala je, pretila mu pesnicom, pridržavajući jednom rukom peškir u koji je bila uvijena. Odjednom je primetila kako su mu oči potamnele i pre no što je mogla da se izmakne, strgao je peškir sa nje, zagrlio je pritiskajući grubo svoje usne na njene. Za trenutak se opirala, onda se opustila, podsećajući sebe da će joj to biti sve što će imati od Kventina. Bila je sigurna da će je već danas oterati. - Kvent - izgovorila je milo, ljubeći ga kao nikad dotad. Osećala je kako im lupaju srca. Uživala je u saznanju da ga uzbuđuje isto kao i on nju. Uzdahnula je i počela da mu otkopčava košulju. On se povuče, lice mu je prebledelo, a usne drhtale. - Ne, Kara, ne. Želim te odnesem na onaj krevet, ali sada ne možemo. -Zašto? - durila se Kara. -Zato što ćemo se za manje od jednog sata venčati - odgovori Kventin i okrenu je prema kupatilu. A sad se odenh u nešto lepo. Tvoj bikini mi se zaista dopada, ali mislim da je malo nepodesan za naše venčanje. *** Ukočeno je zurila kroz prozor. Više nisam Kara Stajls, s tugom se obraćala sebi - sad sam Kara Vejnrajt. - Čestitam ti, nevesto! - uzviknu Kventin. Njegove usne dotakle su Karin potiljak. Trgla se kad je čula njegov podrugljiv glas. Ima li bilo šta, prema čemu taj čovek nije ciničan? Taj čovek je od pre jednog sata njen suprug. Činilo joj se kao vrhunac ironije, da se udala za čoveka koji je imao sve one osobine koje je najviše prezirala kod muškaraca.

8


by voki

Bio je, po njenom mišljenju, izveštačen, uobražen, monden, grub, a sad se ona udala baš za njega. Zašto je njegov dodir uzbuđivao i odbijao u isti mah? Zašto se udala za njega? Žašto se nije pobunila, kad joj je rekao da će se venčati? Šta je to sa njom, da se tako lako, i telom i dušom predala. Takva pitanja su joj se stalno vrzmala po glavi. - Idemo, Kara - reče Kventin, odvodeći je od svojih prijatelja koji su navaljivali da se nešto popije posle venčanja. Kara nije imala pojma gde je Kventin pronašao te prijatelje. Nije zanala ni kad, ni kako je uspeo tako brzo da sredi sve za venčanje. Kretala se kao automat. Kad su se vratili u hotel, telefonirala je Kenu i samo delimično saslušala njegovo ushićeno brbljanje. Slušaj, Kara, on je bogat, ne mora da radi ako neće. Kompanija Vejnrajt vodi mnoge velike poslove, mislim neke sa elektronikom. Svi njegovi filmovi donose novac. I sad je, eto, on moj zet! Naša majka će pobesneti. - Ken je likovao. - Ako dozvoljavaš, ja bih voleo da joj saopštim tu novost. Kari se nije nimalo dopadalo Kenovo silno oduševljenje ali bila je srećna što neće morati da govori sa majkom. A Ken je nastavio: - Pošto si se udala pre svoje tridesete godine, ono malo nasledstvo, koje ti je otac pod tim uslovom ostavio, sada je tvoje. Pun pogodak, sestrol Uzgred, treba da pozoveš i Vendi u Engleskoj i da joj saopštiš radosnu vest. Delile ste sobu cele godine, dok si tamo bila u koledžu. Ostale ste najbolje prijatelice, trebalo bi da joj javiš. - Kara je ubrzo prekinula razgovor. Kventin je prekide u razmišljanju, nudeći joj čašu šampanjca. - Ne izgledaš baš kao srećna mlada, gospođo Vejnrajt. - Ja ispunjavam svoj deo pogodbe. Venčanje je bilo tvoja zamisao, a ne moja. - Tako je, ispij šampanjac, Kara. - Kventin se okrenu da i sebi napuni čašu i nastavi - ali propustila si da mi kažeš, ljubljena, da si, kako su to stari govorili, netaknuta. - Pokušala sam da ti to kažem, nekoliko puta sam pokušavala, ali ti nisi hteo da me slušaš. - Trebalo je da me nateraš da te saslušam - reče Kventin tiho i popi još šampanjca.

9


by voki

-Znam šta sad misliš, gospodine! - ljutito je siktala Kara; osećala se strašno poniženom. - Trebalo bi da se stidim što sam devica u ovim godinama, zar ne? Ali nešto ću ti reći, nisam bila odlučila da to promenim, sve dok me nije ucenio jedan beskrupulozan režiser. Zaustavila se da udahne. - Želim da okončamo ovu farsu! - uzviknula je i krenula ka kupatilu. Njegova čelična, mišićava ruka je zaustavi. Uzalud je pokušavala da se oslobodi stiska. - Dođavola, Kara, smiri se i saslušaj me. Ništa se nije izmenilo, osim što smo sad venčani. Ti si isto toliko moja, koliko si i pre bila. Ostaćemo zajedno - govorio je Kevntin, gladeći njen ravan stomak, kao da hoće da smiri njeno ukočeno telo. - Hajde, Kara, sad se obuci, idemo na svadbenu večeru. Sutra napuštamo Vegas. - Idemo li natrag u Los Anđeles? - upita Kara. Grizla je usnu da bi prikrila koliko drhti. - Ne, draga, idemo na svadbeni put. Imam mali posed u državi Njujork. Dugo tamo nisam bio, sad vodim i tebe da to vidiš. Hajde sad, obuci se pomilovao je i otišao u svoju sobu. Bilo joj je svejedno šta će obući pa je m uzele prvu stvar koja joj je došla pod ruku. Zadržala se tražeći cipele, koje se slažu uz crnu svilenu haljinu. Dosad je imala samo jednu svilenu bluzu i brižno je čuvala, sada je imala pun orman svilene odeće svih boja. Volela je lepe haljine i bila bi oduševljena ovim mnoštvom, u nekoj drugačijoj prilici. Sad je bila potpuno ravnodušna. Tuširala se, sapunjala i trljala svoje telo mirisom. Zatim je obukla veoma izazovno donje rublje i potpuno prozračne crne hula-hop čarape, koje su isticale lepotu njenih vitkih nogu. Nije nosila prsluče, jer je haljina imala dubok izrez. Posmatrala se u velikom ogledalu, pitajući se da haljina nije suviše smela. - Kara, divna si! Uzmi ovo, želim da to ostaviš - čuo se Kventinov glas sa vrata. Pogledala je u nakit koji joj je pružao. - Neću ni ogrlicu, ni naušnice, neću ništa od tebe. Jesi li tako postupao i sa svojim ranijim ljubavnicama? - prošaputa Kara.

10


by voki

- Ti mi nisi Ijubavnica, ti si moja žena. Stani da ti pričvrstim lančić, to je previše sitno za moje prste, naušnice stavi sama. - Disao je glasno i zagrlio je. Pre večere Kara je pozvala Vendi Miler, studentkinju iz Alzasa-Lorene, sa kojom je stanovala cele godine, dok su se obe školovale u Londonu. - Draga moja Kara, nemoguće je da si se ti udala! Posle svih tvrdnji da se nikad nijednom čoveku nećeš predati. Vendi se od srca smejala sećajući se školskih dana i njihovih razgovora. - Ne mari, sve dok si srećna. Nateraj ga da te dovede u London. Raul i ja više nismo zajedno. Budi srećna, draga. - Kara se smešila misleći na svoju tamnokosu i tamnooku prijateljicu, koja je letela kroz život sa neobuzdanim entuzijazmom. Za vreme večere bila je potpuno odsutna. Obećala je sama sebi da neće govoriti sa njim, ali još pre nego što su napustili kabare, Kventinove nežne reči i dodiri, razbili su njenu odbranu. Uskoro je šaputala njegovo ime, provlačila prste kroz njegovu kosu. Nije ni čula njegov pobednički smeh kad je privukao sebi, ljubeći je. U toku noći mu se strasno predavala. Slećeg jutra krenuli su za Njujork privatnim mlaznjakom, koji je, kako joj je Kventin rekao, vlasništvo njegove kompanije. Zavalila se u udobnom sedištu aviona. Nije htela da misli o čoveku koji je sedeo preko puta nje i čitao neke poslovne papire. Uskoro je zadremala. Osetila je da je neko pomera, a kad je otvorila oči, bila je u Kventinovom naručju. - Zar nije lepo probuditi se u muževljevom zagrljaju? - šapnu joj Kventin. Kara je pokušavala da se oslobodi. Hajde, stigli smo. Uzmi samo mali kofer i najpotrebnije stvari za dvatri dana.Ostali prtljag ćemo ostaviti kod službenika kompanije Vejnrajt veselo je govorio Kventin spuštajući je. - U Njujorku ćemo kupovati lepe stvari, pogledati neke pozorišne predstave, ići na ples. Sviđa li ti to? Kara je samo klimnula glavom. - Jesi li ikad ranije bila u Njujorku, Kara? Samo na aerodromu, u proputovanju odgovori Kara. - U kom ćemo hotelu odsesti? - zainteresovano je upitala. Nećemo u hotel. Imam stan kod Central parka, mislim da će ti se dopasti - reče Kventin zaustavljajući taksi. - Njujork je veliki grad, ako hoćeš da ga zaista upoznaš, moraš imati dobrog vodiča. Ja ću biti tvoj vodič, Kara.

11


by voki

Na ulazu je stajao nasmešen, uniformisan vratar. Kara se iznenadila kad je Kventin predstavio kao svoju suprugu. Popeli su se liftom i ušli u elegantno uređen stan, sav u mrkim i bež tonovima, sa velikom terasom, bazenom i povrtnjakom. Kara se ovom bogatstvu veoma začudila. - Ludo, zar ne? - smejao se Kventin - mnogo volim sveže povrće. Slobodno uberi nešto, cveće, povrće... ili posadi nešto, ako želiš. - Kara odmahnu glavom, osećala je Kventinovu toplu ruku na svom struku. - Neću ništa posaditi, ali volim bašte. Uzeću jeda paradajz. - Dođi da ti pokažem sobe. Moram u grad, ti se odmaraj ili plivaj, radi što god želiš. Rezervisao sam mesta za večeru, posle ćemo pogledati neku predstavu, a onda možemo na ples, ako nisi suviše umorna. Kventin je odneo Karinu torbu u spavaću sobu pored svoje, poljubio je i otišao. Kara je raspakovala stvari i prošetala se po celom stanu, diveći se sa koliko ukusa je uređen. Istuširala se, oprala kosu, obrijala noge i istrljala telo egzotičnim losionom, koji je našla u kupatilu kada je zvono na vratima zazvonilo. Vratar ju je je obavestio da su za nju stigli neki paketi. Nije mogla da se uzdrži i počela je da ih otvara. U jednoj kutiji je našia pisamce: Nevesto, uživaj! Nadam se da će ti se dopasti. K. Haljina koju je izvadila iz kutije, na kojoj je pisalo Saks-peta avenija, bila je od nebesko plavog šifona, sa tankim bretelama na uskom gornjem delu. Suknja je padala u bogatim naborima do ispod kolena. Pri savakom koraku lepršala je oko nje dajući njenoj figuri vilinski izgled. Obula je odgovarajuće cipele od plave kože. Okretala se pred velikim ogledalom u svojoj sobi, u kome se cela videla, bila je očarana svojom slikom. - Izgledaš lepše no što sam mogao da zamislim, anđele! - uzviknu Kventin sa vrata. - Odmah ću i ja biti gotov. Što će to biti lep kontrast Lucifer i Madona! smejao se podrugljivo. Njegovo ponašanje je naljutilo, izašla je na terasu i razmišljala o tome. Smetao joj je takav odnos. Ona je ipak ličnost sa razumom, govorila je sama sebi, a ne , praznoglava lutka. Njen šef, Sol Manštajn, više puta je isticao njen logički pristup problemima. Valjda će umeti da urazumi i Kventina. Neki glas u njoj je govorio: ,,Ne budi luda, Kara, možeš i

12


by voki

moraš sa njim da se boriš! Šta može da ti učini? Da te vrati u Los Anđeles, pa Sol je obećao da će te posao čekati." Pokušala je da se opusti. Sa terase se pružao divan pogled na grad, uživala je posmatrajući. Kventin sigurno poznaje mnoge čuvene ličnosti Njujorka. Uznemirila se pri pomisli da će mu izgledati nezgrapna u poređenju sa prefinjenim ženama, sa kojima treba večeras da se sretne. Kventin joj se približi i izvadi iz džepa kutiju sa nakitom. - Mislim da se slaže uz haljinu. Okreni se i dozvoli da pričvrstim. Kara je zbunjeno poslušala, znala je da treba da odbije, ali nije mogla. Njena ruka se podiže da dodirne safire na fi- ligranskom lancu. Kventin je povede da se vidi u ogledalu. Stavila je i naušnice. - Poklanjaš mi suviše... - poče Kara. - Uživam u tome. Muževi treba da prave poklone svojim suprugama. - Ali ja neću da ih zadržim kada... kada... - zamuca Kara. - Kako god hoćeš. To nije nasledni porodični nakit, baci ga, ako tako želiš - sasvim mirno reče Kventin. - lako noć nije hladna, biće ti potreban ogrtač. Ovo je od jednog starog prijatelja. - Podigao je tanak, paučinast šal, koji je ličio na malteške čipke. Vendi i Kara su videle takve čipke, kada su bile na odmoru na Malti. - Baka jednog mog prijatelja pravi ovo. Porodica je poreklom iz Portugalije. Njoj uopšte nije potreban novac, ona to radi iz zadovoljstva. Ovaj šal ti šalje kao venčani dar. Kara se okrete da bi je Kventin ogrnuo tom prelepom, skupocenom čipkom. Predstava u pozorištu u četrdeset šestoj ulici bila je tipičan blještav, moderan mjuzikl, kakvi se daju na Brodveju. Bilo je zabavno, nekoliko puta se zasmejala do suza. Primetila je da Kventin više gleda u nju, nego predstavu. U pauzi Kventin je predstavio mnogim ljudima. Svi su je ljubopitljivo posmatrali. Činilo joj se da su pogledi nekih žena veoma zlobni. Izgledalo je, da je mala riđokosa, po imenu Rea, bila Kventinu više no prijateljica. Posle predstave otišli su pešice u klub „Kod Dominika". Prostorije kluba bile su slabo osvetljene. Kara se držala za Kventina da se ne izgubi. Smestili su se u mali separe. Muzika je bila uzbuđujuća, puna ritma.

13


by voki

- Hajde da igramo - šaputao je Kventin i poveo je do podijuma za igru. Kara je volela da igra i potpuno se prepustila muzici, njišući se i okrećući u brzom ritmu. Onda se tempo promenio, čule su se reči ljubavne pesme uz koju su igrali u Vegasu i podsećale Karu na sve što je tamo doživela. - Naša pesma, čini mi se - prošaputao je Kventin, privukao je sebi i obgrlio je obema rukama. Njene ruke su se obavile oko njegovog vrata; bila je beskrajno srećna. Ne misleći ni na šta, počela je da pevuši. - Čarobnice - šaputao je Kventin, . grickajući njeno uho. - U jednom trenutku si tigrica, odmah potom mala devojčica, a sad si prava Kirka. Znaš li koliko muškaraca posmatra tebe i tvoj nesputani ples? Pevdtj ovu pesmu za mene. Kara, molim te. Htela je da odbije njegovu molbu, ali setna pesma i nežan Kventinov glas, pokolebaše je. Isprva je pevala nesigurno, dok se prisećala reči pesme, potom je njen glas postao dublji i mekši. Igrali su dugo, dugo. Bilo je već veoma kasno kad su se taksijem odvezli kući. Da Kventin ne bi opazio koliko je ner- vozna, Kara pođe pravo prema ormanu sa pićem. - Zar nisi dovoljno pila u klubu, Kara? - prekorno je upita Kventin paleći cigaru. - Žedna sam. - Kara je mrzela piskavi prizvuk sopstvenog glasa. - Želiš li i ti nešto? - Da, tebe. Drhtala je, no glavobolja je popustila i bila je mnogo smirenija. Nije više bila Ijuta. Pitala se kad će Kventin početi da govori o rastavi. Odjednom je začula neko krkljanje. Uplašila se, jer je bila potpunoo sama. Brzo je džepnom lampom osvetlila u pravcu zvuka. U prvi mah nije videla ništa, a onda se ponovo začulo cviljenje. Osvetila je okolo žbunje i ugledaia nekakvu životinju. Bio je to ogroman crni pas, ležao je dahćući, noga mu je bila uhvaćena u zamku. Kara mu je oprezno prišla. - Hej, vi sa džepnom lampom, da li poznajete plavušu koja je danas bila na ovoj plaži? - začuo se uzvik iz vode. - Ja sam ta plavuša - javila se Kara. - Pa to je sjajno. Mi smo oni momci iz jedrilice, hoćete li sa nama na jedrenje? - Vežite vaš čamac i dođite ovamo, potrebna mi je pomoć - molila je drhtavim glasom. Podigla je svetiljku da im pokaže gde se nalazi.

14


by voki

- Je li to vaš pas? Uzgred, ja sam Mark Džefers, a ovo je Brajan Tan. Šta se dogodilo? - pitao je jedan od njih. - Ja sam Kara Sta... Vejnrajt. To nije moj pas, ne znam čiji je, a ne znam ni ko je mogao da postavi zamku, ali vidim da njega boli. Moramo mu nekako pomoći. - Karin glas je drhtao, gledala je u psa koji se mučio i nije znala šta da radi. Uzalud su pokušavali, ali nisu uspeli da ga oslobode iz zamke. Kara je predložila da odu do garaže jer tamo je videla mnoštvo raznog alata. S mukom su podigli psa u džip i odvezli se do garaže. Našli su jednu jaku polugu i sa velikim naporom uspeli da rastave zamku. Pas je ječao, šapa mu je bila ozbiljno povređena. Oprali su mu i previli ranu. Zadovoljni što su uspešno obavili posao, seli su da popiju pivo koje je Kara donela, smejali se i šalili gledajući kako veliki crni pas srče mleko. Kara se nije tako smejala i veselila još od zabava u koledžu. Za nju su godine provedene u koledžu i jedna godina na studijama u Londonu, bile najsrećnije i najbezbrižniji deo njenog života. Nisu joj nedostajali ni majka, ni otac, samo ponekada Ken, koga je smatrala jedinim bliskim srodnikorn. Odjednom se začuo uzvik: - Šta se to, dođavola, ovde događa? Kventin je stajao na vratima kao bokser u ringu i škrgutao zubima. Kara je poskočila, prosuvši malo piva na grudi. Videla je pogled Kventinovih očiju koji je pratio kapi kako se slivaju niz njen stomak. Sve vreme dok je bila sa Brajanom i Markom, koji su bili Kenovih godina, nije se osećala neprijatno u svom majušnom bikiniju, a sad, izložena Kventinovom prodornom pogledu, počela je da se stidi. Morala je dva puta da pročisti grlo, da bi mogla da progovori. -Ovo je Mark, a ovo Brajan, pomogli su mi da oslobodimo i previjemo psa - objašnjavala je promuklim glasom. Kventin je odmeravao dva mlada čoveka, izgledalo je kao da će svakog trenutka nasmuti na njih. Kara je branila mladiće, koji su se osećali vrlo neprijatno. Mark je ustao, obrisao ruke o farmerke i pružio desnu ruku prema Kventinu. - Tako je, gospodine. Vaša ćerka je imala velike teškoće... - Kara je moja žena - režao je Kventin. - Da, dobro si me čuo. Ona je moja žena, a ne tinejdžer, kao što izgleda. Sad ću se ja pobrinuti za sve. Laku noć... i hvala. - Kventinovo lice se grčilo od srdžbe, ignorisao je Markovu ispruženu ruku.

15


by voki

-

Oba mladića pogledala su Karu sa nevericom. Duboko udahnuvši, ispratila ih je iz garaže. - Žao mi e zbog ovoga - tiho im je rekla - Zaista sam vam zahvalna za pomoć i za sve što ste učinili za jadnu životinju. Još jednom vam hvala. Možda ćemo se ponovo videti- rekla je radi reda, ne verujući u to. Osećala je razočarenje, dok je gledala kako odlaze. Uživala je u njigovom društvu, bila je vesela i opustila se. Uzdahnula je sa žaljenjem i pošla natrag u garažu. Očekivala je da će se suočiti sa besnim Kventinom, ali kad je ušla u garažu zatekla ga je kako kleči pored psa, tapše ga i govori mu blago. Primetio je Karino iznenađenje. – Ne brini, ne ljutim se na tebe. Samo ne ohrabruj onu dvojicu. Ja ih nisam ohrabrivala- rekla je Kara- zamolila sam ih za pomoć i oni su mi pomogli. Pusti to , Kara. Samo zapamti, neću da plivaš sama. Ako želiš da plivaš noću, ići ću da tobom. Ti nosi bio tu. Šta ja treba da radim? Da čekam da ti nađeš vremena ili da se smiluješ da mi praviš društvo?-Kara je počela da se svađa. Samo zapamti šta sam ti rekao. Sad idi u krevet, ja ću ubrzo doći. Pas... -Guliver. Zovi ga Guliver, to ime sam mu dala - drhtavim glasom je izgovorila je jedva zadržavajući suze. Pokušavala je da ne zaplače, da sakrije koliko je povređena. - U redu. Guliver može da spava ovde u garaži, ali ovakav pas sigurno pripada nekome. Ne znam da li je rasan, veliki je čak i za labradora. Bez obzira, neko ga verovatno drži zbog lova; nemoj da se nadaš da ćeš ga zadržati. Sutra ću to oglasiti u lokalnim novinama. Kara se okrenula bez odgovora, trčala jo od garaže do kupatila. Pustilaje hladan tnš da udara po njenom vrelom telu, dok se nije malo smirila. Koliko god se zaricala da neće voditi ljubav te noći, ipak kada joj je došao, nestala je njena rešenost. Grlila ga je, strasno ga molila da je voli, uzbuđivala ga je, kao što je i on uzbuđivao nju. Nežnost je prerasla u oluju. Njihovo vođenje Ijubavi postalo je nasilnije, razjareno, nisu mogli da kontrolišu izlive emocija. Njihovo konačno spajanje bilo je kao eksplozija.

16


by voki

Nije mogla da zaspi. Kad je, oko dva ujutru, Guliver počeo da cvili, bila je još uvek potpuno budna. Izvukla se iz kreveta što je tiše mogla, pazeći da ne probudi Kventina i sišla u garažu. Pas joj se obradovao. Opipala je njegovu njušku, bila je vruća i suva. Ponovo mu je oprala šapu i pošla u kuhinju po mleko. Iznenadni blesak je zaslepeo, posuda sa mlekom se zaljuljala u njenim rukama i malo mleka se prosulo. Pogledaj šta si uradio! Zbog tebe sam prosula mleko. Moraš li uvek da se šunjaš iza mene? - Ijutila se Kara. - Šta radiš u ovo doba? Probudio sam se, a tebe nije bilo. To mi se nije dopalo, pa sam pošao za tobom. - Guliver ima temperaturu i usamljen je. Htela sam da mu dam malo hladnog mieka - rekla je i zajedno su pošli u garažu. - Kara, zaboga... šta je to? Pa on leži na tvojoj jakni - rugao se Kventin, zakoračio ka njoj, uzeo mleko iz njenih ruku i stavio ga pred psa. Nemoj sada, u pola tri ujutru, započinjati svađu. Nasmeši mi se, ne tražim previše. - Odjednom je uhvatio za bradu i rekao grubo: - Nije ti bilo teško da se smeješ sa onim momcima. - Pogled njegovih srebrnastih očiju je bio tvrd i preteći. Otrgla se i gledajući u zadovoljnog, dremljivog psa, rekla: - Možda bih se više smejala da se ti ne ponašaš prema meni kao neki nadzornik. - Ja, nadzornik! - škrgutao je zubima. Jednom rukom je privlačio sebi i njegove usne su tražile njene. I Kara se opustiia. Ruke su joj se, same od sebe, podigle do njegovog jakog vrata; teško je disao dok ga je ona čvrsto grlila. Uzbuđena, pripila se uz njega uživajući. Osetila je da je podiže, uzdisala je, bradavice su joj očvrsle pod njegovom rukom, zatvorila je oči i želela da tako bude zauvek. Osećala je da nije živela, dok Kveritin nije ušao u njen život. Guliver je zarežao, Kventin je podigao glavu ne puštajući Karu. - Polako, dečko, neću povrediti tvoju gospodaricu - reče nesigurnim glasom i spusti Karu. - On je zabrinut, nije siguran da je ovo što radimo prijateljski. - Ni ja nisam sigurna, što se toga tiče - prošaputala je Kara i, kleknula pored psa. - Sve je u redu, Gulivere, spavaj.

17


by voki

Ćuteći su otišli u kuhinju. Osećala se neprijatno, jer je znala da je ispitivački posmatra. - U čemu je stvar? Valjda ti nije neprijatno što smo vodili Ijubav u garaži? - pitao je. - Vodili Ijubav? Zar smo to radili? To je bilo sladostrašće! - Želela je da ga povredi i odjurila u spavaću sobu. Kad je Kventin legao u krevet nije rekao ni reč, samo se okrenuo na drugu stranu. To je bilo prvi put od one noći u Vegasu, da Kara nije zaspala u Kventinovom zagrljaju. Ležala je sasvim budna i nesrećna pored usnulog Kventina. Probudila je sunčeva svetlost koja je probila kroz tanke zavese. Kventin je, obučen u farmerice, pošao iz sobe. Stavljajući joj veliku čašu soka od pomorandže na stočić kraj kreveta reče: - Na jezeru je dobar vetar, možemo na jedrenje. Ako hoćeš sa mnom, popij taj sok i spremi se. Ponećemo kafu sa sobom. Ako hoćeš da ideš, požuri, ako ne, samo reci - završio je. Kara je shvati- la da je njemu svejedno, hoće li ona da pođe ili ne. Poželela je da ga pošalje dođavola, ali nije htela da ostane sama. A i pomisao na jedrenje po kristalnom jezeru, izbacila je iz kreveta. Idem! - uzviknula je i pojurila u kupatilo. Istuširala se i obukla. Rumena od žurbe, skrenula je kroz kuhinju, zgrabila dve breskve i dve pomorandže, pa se pridružila Kventinu u džipu. Njegove oči su je ljubopitljivo posmatrale. Požalila je što je obukla izbledeli šorc od starih farmerki, koji joj je bio tesan i isticao njenu oblu zadnjicu. Imala ga je još od koledža i nije mogla da se rastane od njega. Obukla je košulju umazanu bojom, koju je nosila kad je krečila stan u Los Anđelesu, i vezala je krajeve u čvor pod grudima. Da upotpuni opremu uplela je kosu i natukla mornarsku kapu. Vrpoljila se što je Kventin uporno posmatra i ne polazi, onda je prkosno okrenula lice prema njemu: - Čini mi se da si rekao da treba da požurim, a sad stojimo. Znaš, odeća ti nije dobra za jedrenje. - Tvoja nije dobra - odgovorio je Kventin smešeći se. - Izgledaš kao da imaš deset godina. Moraćeš da nosiš svoju krštenicu sa sobom. Neću da budem uhapšen zbog zavođenja maloletnice. - Kara se kikotala, osećala je vrtoglavicu od sreće što Kventin više nije bio Ijut na nju.

18


by voki

Od trenutka kad je vetar dunuo u jedro i jedrilica poletela preko vode, Kara se osetila potpuno slobodnom i nesputanom; kliktanje galebova, sve je to uticalo na Karino raspoloženje. - Jesi li srećna, Kara? - pitao je Kvgntin. Tog trenutka čamac se zaljuljao i Kaca je vrisnula. - Da, da, ovo je tako uzbudljivo – smejala se. Kventin je učio da drži jedro i da upravija kormilom. Davao joj je kratka, sažeta uputstva. Jedrili su dugo do ostrva na jezeru. Videla je da ima mnogo kuća duž obale. Mahala je svim brodovima koji su prolazili blizu njih. Bio je to divan dan, Kventin joj se stalno smešio, biia je beskrajno srećna. - Ovo ostrvo je bilo, a i danas je, sveto mesto Indijanaca - šaputao joj je Kventin na uho, držeći ruku na njenom struku. Šetali su po ostrvcetu u tišini, galebovi iznad njih bili su jedina živa bića; seli su na obalu blizu čamca. Jednim lakim pokretom je obrnuo, našla se ispod njega, njena mornarska kapa je odletela sa giave. Prekrivajući je svojim telom, odigao je ruke da joj rasturi vezanu kosu. - Volim kad je tvoja kosa slobodna, Kara. Možeš je vezati ponovo kad se vratimo na brod. - Prstima je provlačio kroz njenu kosu izazivajući drhtaje njenog teia. Osećaj prijatne malaksalosti prolazio je njenim venama. Odjednom su je obuzele neprijatne misli. Šta će biti kad se bude zasitio nje, pitala se. Kakva žena će je naslediti u Kventinovom životu? Neka tamna, senzualna, egzotična žena, čije bi crne oči naterale Kventina dai zaboravi da je nekada voleo plavuše, ili visoka lepotica zelenih očiju, grlenog smeha i mekih pokreta, koja bi naterala Kventina da se upita šta je ikada video u plavuši, koja je bila toliko glupa da je u dvadeset petoj godini bila devica, a zatim ga ulovila da se oženi njome. Možda crvenokosa, koja šapće Kventinu da odbaci plavušu. - Kara! Kara, o čemu misliš? Kuda si odlutala? - pitao je Kventin Iljubeći joj vrat. Kara ga je pogledala, nije bila svesna da njene oči imaju bolan izraz. Ja... Ja sam samo sanjarila - prošaputa. Kventin je nežno pomilova i talasi zadovoljstva prostrujaše njenim telom. -Imaš najprimamljivije usne na svetu, Kara. Osetila je kako grize njene usne i kako je prožima uzbuđenje.

19


by voki

- Kvent... kada to radiš... osećam se tko... tako... - Reci mi, ljubavi. Ako isto osećaš kao ja, onda je to kao vulkan u punoj erupciji. Pre nego što je mogla da mu odgovori, njogova usta su dolutala do njenih očiju, pokrivajući ih poljupcima; reči su joj išMale u grlu. Njene ruke su živele za irHio, odigle su se do njegovih obraza i uživale dodirujući njegovo glatko izbrijao i lice. -Kara - šaputao je. Kventin joj je odvezao košulju, razgolitio grudi i pomilovao ih. - Kara, ljubavi, imaš divne grudi. - Ponovo je poljubio, pokreti njegovog jezika izazvali su u njoj groznicu. Osetila je da i njemu jeza prolazi telom, dok je još čvršće privlačio sebi, jednom rukom milujući njene butine. Kara se promeškoljila od zadovoljstva, osetila je da njegovo srce pod njenim rukama još ubrzanije kuca. Prelazio je usnama po njenom obrazu i Ijubio je ispod uha. Činilo joj se da lebdi. - Kara, želim te - tiho je šaputao. Iznenada se začuo zvižduk motornog čamca. Kventin je skočio na noge, natmuren, bled kao smrt nekontrolisano je viknuo na Karu. - Dođavola, Kara, pokrij se! Skočio je i krenuo krupnim koracima prema drugoj strani ostrva. Zbunjena njegovim ponašanjem nespretno je vezivala krajeve svoje košulje. Zašto krivi nju što je čamac slučajno naišao; ljutila se Kara, skupljajući Ijuske od pomorandže što su se rasule iz torbe. Odakle mu pravo da onako pobesni što im je neko trubio? Nikada neće shvatiti njegovu neobuzdanu prirodu. Kada se Kventin vratio, Kara je sedela na plaži, prekrštenih nogu, sa mornarskom kapom na glavi, vezanom košuljom, spremna da krene. Prodorno je gledala u kapljice vode na njegovoj kosi, po čemu je zaključila da se kupao. - Mislim da si mi rekao da ne plivam sama, zar to ne važi i za tebe? - pitala je hladnim glasom. - Pretpostavljam, ti si takav sportista, tebi ništa ne može da se dogo- di, zar ne? - Ne budi zajedljiva Kara. To te ne čini privlačnom. - Ja zajedljiva? - vikala je Kara. - Kako , onda nazivaš sebe? Ti... ti čangrizal gadne naravi! Ti se čas greješ, čas hladiš, jednog trenutka se smeješ, sledećeg vičeš na mene kao da sam neki prestupnik ili tako nešto. - Kara je skočila na noge, gledajući mu pravo u oči, podbočivši se.

20


by voki

- Zašto mi ne kažeš da odem, ako me toliko prezireš. Biće mi drago da idem! - lagala je Kara. Ne razumem te. Nikad te neću razumeti. Kventin je gledao u nju, suženih očiju. - To bi ti volela, zar ne? Bila bi srećna kad bih ti rekao da odeš? Zaboravi to, Kara. Ostaješ sa mnom, dopadalo ti se to ili ne! - Ne dopada mi se - odgovorila je Kara naprasito. Njegova glava se trgla kao da ga je neko ošinuo bičem. Kara je uplašeno koraknula unazad zbog nasilničkog pogleda, koji je odjednom strašno izmenio izraz njegovog lica. - Kao što sam malopre rekao, imaš oštar jezik. Ulazi u čamac! Pokušaćemo da uhvatimo brz vetar u povratku. Kara je podigla drhtavu ruku ka ustima, penjala se u jedrilicu, pokušavajući da savlada plač. Zašto njih dvoje ni kratko vreme ne mogu da se slože, zašto uvek grube reči? A ovo je mogao da bude tako divan dan! Biće joj porebni takvi trenuci, da ih se seća u dugim praznim danima, kad bude bez Kventina. Sama pomisao na njihovo malopređašnje strastveno Ijubljenje bilo je dovoljno da je uznemiri. Telo joj je malaksalo. Osećala se mučno, udovi su joj oslabili. Ljutito je pogledala u Kventina. Lenj, opušten, držao je kormilo, pogled njegovih poluzatvorenih očiju bio je uperen u jedro, nije imao pojma kakva je bura osećanja u njoj. On je hladan kao led, razmišljala je u sebi. Zar nije znao da ona nikad dosad nije bila zaljubljena, uvek joj je pred očima bilo bojno polje koje su njeni roditelji nazivali brakom, što je ostavilo tako duboke ožiljke u njenoj duši. Kako može da ostane tako neosetljiv, dok je nju ljubav razdirala? Ljubav... šokirana saznanjem da je zaljubljena, Kara se naglo uspravila, jedrilica se zanela i samo što se nije prevrnula. Kventin je prodorno pogledao i ona je s ponovo sela izbegavajući njegov pogled.

21


by voki

3.

Kad su se vatili u kuću, zazvonio je telefon, ali Kara se nije trudila da odgovori. Umesto toga, krenula je pravo u spavaću sobu, osećajući se nesposobnom da razgovara sa bilo kim. Saznanje da voli Kventina peklo je kao duboka, razdiruća rana. Bacila se preko kreveta, gurajući lice u jastuke i tražeći mesto gde bi se sakrila. Volela ga je i u isto vreme grdila je sebe zbog svoje slabosti. Zaspala je raspravljajući sama sa sobom i čudila se, pomućene svesti, odakle dolaze takve grozničave misli. Pre nego što je srela Kventina smatrala je sebe reali- stom, koji je sposoban da izađe na kraj sa svim teškoćama. Hladno i brzo. Probudila se gladna i osetila je da neko sedi na krevetu. „Kara, Kara, hajde znam da si budna" - rekao je Kventin odsečnim glasom, sa rukom na njenim bedrima. -Pa ti onda znaš više no što ja sama znam - mrmljala je Kara u jastuk. Nije smela da se pomakne strahujući da će on pomeriti ruku. Gledala je krišom, ispod ispružene ruke, ali nije mogla da vidi njegovo lice. Uzdrhtala je kad je osetila da su njegove ruke krenule preko njenih bedara. -Pokušavam da ti kažem da sam imao telefonski razgovor o Guliveru. Ne treba da se brineš, zvala je moja sestra Klem da javi da Guliver izgleda pripada nekim kamperima. Ona i moja sestričina Ejmi su se raspitivale, i po svemu sudeći, ti Ijudi su otišli. Niko nije čuo, da se bilo ko raspitivao o psu. Možda su ga namerno napustili. Kara se uspravila, zagladila kosu i ne skidajući oči sa Kventina, puna nade upitala: - Pa, hoćemo li ga zadržati? -Recimo da gostuje kod nas, za sada. Ako neko dođe da ga traži, moraćemo da ga vratimo, Kara. -Ali... ali dotle ga možemo zadržati. On je naš, zar ne Kvent? - Kara nije umela da objasni da njoj i Kenu nikada nije bilo dozvoljeno da imaju biio kakvog ljubimca, da njihovi roditelji nisu razmišljali niočemu što se nije ticalo njih samih. Čak i kad su razveli, nijedan roditelj nije primećivao potrebu, koju deca gladna ljubavi, imajuza životinjama. Kara se još živo sećala mačkice koju su ona

22


by voki

i Ken doneli kući. Bili su zahvalni kućepazitelju što im je dao mleka i neki stari peškir da naprave krevet za macu. Kara se još uvek gorko sećala kako su oboje patili kad su jednog jutra naznali da je mače poslato u kafileriju. - Šta je bilo Kara? Opet si odlutala u neki tvoj tužan san. Pričaj mi o tome, Kventin je ispitivački posmatrao svaki delić njenog lica, dok je njegovo ostalo bezizražajno. - Razmišljam kako Ken i ja nikada nismo imali ljubimca. Mislim, znam... ali Guliver je poseban... - Kara je objašnjavala, ne gledajući u Kventina. - Razumem - rekao je Kventin nežnim glasom. Kara je bila uverena da je video sve što ona nije bila sposobna da mu kaže. - O da, još nešto, draga ženo. Moja sestra nas je pozvala da večeramo sa njima. Mislim da bi trebalo da idemo, ali ako ne želiš, nazvaću je i izviniti nas. Kara je prvo pomislila da ne ide. Nije želela da bude stavljena pod mikroskopsku proveru njegove porodice. Bila je sigurna da će joj biti neugodno sa ljudima koji su u bilo kakvoj vezi sa Kventinom. Njegov uporan pogled je pokolebao. - Žive li oni daleko odavde? - okolišila je Kara. Odjednom je shvatila da je sedeia i spavaia u šorcu i patikama. Pocrvenela je i proklinjala svoju nesposobnost da se kontroliše. Ponašam se kao tinejdžer, ljutila se na sebe. Njegovo podrugtjivo smeškanje pokazalo joj je da joj je pročitao misli. - Ne, Kara, da odgovorim na tvoje pitanje, oni ne žive daleko odavde. U stvari, njihova kuća je samo malo niže nizbrdo - rekao je Kventin i zabavljao se posmatrajjući kako joj je neugodno. Otkako je shvatila da je zaljubljena u njega, plašila se da nekim postupkom ne otkrije svoja osećanja. Užasavala se od te pomisli. Bolje da ne bude nasamo sa njim. - Odlučila sam, hoću da idem na večeru kod tvoje sestre. Šta da obučem? Kventin je slegao ramenima. - To je obična večera, odluči sama. Ionako, ako ti kažem da obučeš farmerice, ti bi se pojavila u balskoj haljini. - Kako si pogodio? - upitala ga je slatko. -Umiljato janje divlje bode, odgovori joj Kventin istim tonom. Ustao je sa kreveta i pošao ka vratima, otvorio ih i okrenuo se.

23


by voki

- Mislio sam da odvedem Gulivera kod veterinara, u grad. Hoćeš li i ti da pođeš? Iznenađena, Kara se smešila od zadovoljstva. - To je dobra ideja, Kvent. Hvala, poći ću vrlo rado. - Krenućemo posle ručka. Staćemo kod prodavnice da kupimo još hrane za njega. Kara je sa odobravanjem klimala glavom smejući se. Kad joj se Kventin ponovo nasmešio, zastao joj je dah. Nije čudo da se dopada ženama, razmišljala je. Izgleda bolje od većine glumaca koji igraju u njegovim filmovima. Zatvarajući vrata za njim, Kara je krenula prema kupatilu, skidajući se uz put. Zaboravljajući se u okrepljujućim mlazevima tuša, okretala se i uvijala, trljala se sunđerom i mirisnim sapunom. Odlučila je da opere kosu. Iznenada je čula Kventinov glas: - Kara, šta tako dugo radiš? Zar nisi čula? - vikao }e Kventin, zatim je njegov glas nestao, čuo se samo šum vode. Usplahirena, Kara je pokušavala da se istovremeno pokrije i spere sapunicu sa lica. Kroz šuštanje tuša čula je Kventinov smeh, što je uvredilo. Dohvatila je tuš i uperila ga u pravcu Kventinovog glasa. Kad je čula njegov uzvik, osetila je duboko zadovoljstvo, ali za kratko. Njegovi čvrsti prsti stegli su je oko pasa. - Hoćeš da se igraš? I ja mogu da upotrebim tuš, ionako sam nameravao da se istuširam posle ručka. Izgleda da je to tvoj specijalitet, anđele, da me namamiš u kadu ili pod tuš, kroz smeh je govorio Kventin. Nastojeći da se umota u peškir i izađe iz kade, Kara se našla baš nasuprot Kventinovih golih grudi. Zatvorila je oči i pokušala da klizne pored njega. Njegove ruke su skliznule do njenih bedara i on je snažno privuče sebi. - Zaboravio sam kako sam uživao u ovome. Kakva divna ideja! Mislim da treba ovo da radimo stalno. Hoćeš li da mi istrljaš leđa? - šaputao je Kventin. Kara je pokušala da se odvoji od njega, ali je samo uspela da kaže: Kvent, pusti me, gotova sam. - Ja nisam, draga - mrmljao je u njen vrat i pritisnuo usne na njenu kožu. — Kara, imaš divno telo - teško je disao, a ruke su mu nemirno istraživale njen stas.

24


by voki

Jecala je u očaju, dok je osećala da joj telo gori. Želela je da može da mu odoli, ali, stojeći na vrhovima prstiju uhvatila ga je za kosu. Očekivao je da će ga čupati, no njeni prsti su se upleli u kosu, privlačila ga je bliže sebi. Nije znala da Ijudsko telo može biti tako uzbudljivo. Uživala je u strasti koja je rasla u njoj. - Želim te, Kara, nikada te se neću zasititi - rekao je prigušenim glasom. Njegove reči su je sledile. Istrgla se iz njegovog zagrljaja. - Tvoje želje nisu najvažnija stvar za mene - rekla je drhtavim glasom, a u stvari je želela da je on voli, a ne samo da je žeii kao ljubavnicu. - Pošto danas imamo puno posla, predlažem ti da se istuširaš... sam. I to hladnom vodom. - Provukla se mimo njega, trudeći se da ne gleda u mišić koji je igrao na njegovom obrazu. Obukla se u s rekordnom vremenu, a zatim izašla u sunčano dvorište da osuši kosu. Češljala se kad je Kventin hladnog pogleda izašao satanjirom sendviča i bokalom limunade. Jeli su u tišini, ne gledajući se. Onda je Kventin ušao u kuću, ostavtjajući Karu da pospremi stvari. Kad je završila, obrisala je nervozno ruke o svoje crvene farmerice. Podižući glavu prkosno, promarširala je od kuhinje kroz kratak hodnik i izašla napolje do garaže. Kventin je gledao poluzatvorenih očiju, dok su mu se ruke odmarale na volanu džipa. Guliver je sedeo, vezan kaišem za sedište. Repom je udarao od sreće. - Ulaziš li Kara? Hteo bih da krenem. Ušla je džip, gledajući preko ramena u psa. - Da li je to dobro, Kventin, neće li mu smetati vožnja u otvorenom džipu? Za trenutak Kventin je bio miran i prosto buljio u Karu. Onda je povukao menjač, nateravši džip da skoro poskoči iz garaže. - Šta treba da radim da bi tvoj glas postao malo nežniji kad razgovaraš sa mnom, Kara? Da skočim sa visoke zgrade? - Zašto ne prestaneš da budeš tako ciničan? - Kara je govorila Ijutito, glas joj se lomio. Kako ga je mrzela! Znala je da je gledao u nju, ali nije okrenula glavu, pokušavala je da se kontroliše. - U redu, mala nevesto, sklopićemo primirje. - Mi to uvek radimo, ali ne uspeva. - Možda si u pravu, ali ipak je bolje da probamo. Sada moramo da odvedemo Gulivera veterinaru. - Kara je klimnula glavom u znak odobravanja.

25


by voki

Jezero Kajuga je blještalo na suncu, azurno nebo se ogledaio u kristalnoj dubini vode. Zetenilo borova i hrastova povijalo se na letnjem povetarcu. Vijugavi put pružao im je pogled na jedra svih veličina i boja; koja su ktizila po namreškanoj vodi. Kara je uzdahnula, znala je da će joj ovo mesto nedostajati kada bude morala da se vrati u Los Anđeles. Kad su stigli kod veterinara koji se nalazio na periferiji grada, jedva su uspeli da uguraju Gulivera u ordinaciju. Veterinar, Foster, uveravao ih je da je Guliver u najboljem zdravlju, uprkos nesreće sa zamkom. Ipak mu je dao injekciju. Kventinovi odgovori su bili kratki i odsečni. Prodorno je gledao u Karu kad bi pokušala da govori. Kara je zapazila svetlucanje u oku Fostera kad su odlazili. Kventin se samo usiljeno smešio. Kad su se vratili u kola ćutali su, a Kari je bilo milo kad je Guliver stavio glavu između njih, tražeći da ga maze. -Dobar dečko. Nisi se ni pomerio kad si dobio injekciju - pevušila je Kara. Ugrizla se za usnu kad je pomislila koliko će joj nedostajati, Guliver i Kventin. lako površna misao, iznenadila je. Nedostajaće joj Kventin, želelaje da bude sa njim. Stigli su kući zagrejani i prljavi i odlučili da odmah idu na plivanje. Kad je Kara obukla tamnoplavi bikini koji joj je Kventin kupio u Njujorku, videla je da je bio još oskudniji od onog koji je ponela od kuće. Osmotrila je svoje zaobijeno telo i poželela da je mršavija. Suviše su joj se videle grudi, ali slegla je ramenima i pomislila da je Kventin navikao na žene koje su bile još manje odevene. Verovatno nisu nosile ništa, kad su bile sa njim. Začudila se što je ta misao Ijutiia, a zatim priznala sebi da je muči ljubomora. Naglo se okrenula od ogledala i nervozno krenula iz sobe do garaže, tamo je Kventin već sedeo u džipu sa Guliverom. Posmatrao je od glave do pete, dok nije pocrvenela. - Nemoj tako da buljiš. Svi danas nose bikini. - Tako je, upadaj, Kara. Kristalno čisto jezero bilo je hladno, ali tako okrepljujuće da je Kara poželela da glasno viče. Brzim zaveslajima stigla je do duboke vode, i želela je da pliva što dalje može. Nešto mekano je dodirnulo njen stomak i kad se sva prestrašila, Kventin je izronio ispred nje. - Ne tako daleko, sireno. Dođi, plivaćemo paralelno sa obalom. Kako ti se dopada plivanje

26


by voki

u svežoj vodi? Dosad si uvek bila na okeanu. - Kventin je govorio bez teškoća iako je plivao. Kari je voda stalno uiazila u usta kad bi nešto rekla, pa je samo klimala glavom. Kventin joj se smejao, pa se ona ispružila i potopila ga. Okrenula se i požurila nazad, jer je znala da će joj se osvetiti. Stigla je skoro do nasipa, ali je njegova ruka dohvatila za članak i povukla unatrag. - Nemoj... nemoj, Kvent, nemoj me gnjurati... - Kara se smejala ne očekujući da će je on poslušati. - Navedi mi bar jedan razlog, zašto da to ne uradim. Pustiću te uz zalog rekao je Kventin držeći je u vodi. - Kakav zalog? - šaputala je Kara oprezno. - Ne gledaj me kao da očekuješ da budeš bačena ajkulama. Nema nijedne u Kajuga jezeru. - Kventin se slatko smejao. - Kakav zalog, Kvent? - navaljivala je Kara, ne osećajući da se on šegači. - Pa, mogao bi da bude jedan poljubac. Samo poljubac, ne orgija na plaži - rekao je Kventin nepopustljivo. - Ja sam tvoj muž, samo si to zaboravila. - Ne toliko koliko se trudim - šištala je Kara. Čudno se smejao, znala je da ga je pogodila. - Hoćemo li da izađemo iz vode ili ne? Ne smeta mi da te držim, iako imaš svadljiv jezik, ali ipak postoji granica mog uzdržavanja. - Zaista, nikad ne bih rekla - uzvratiia je Kara, odvajajući se od njega. - Ti si đavolica, Kara. Kad su Kventinova usta dotakla njena, osetila je poznato uzbuđenje. Uživala je u njemu. Nije se bojala kad joj je voda prešla preko glave. Zagledao se u njene oči, odbacio se od nje i zaronio daleko u jezero. Kara je plivala prema nasipu. Dočekala je vrelina koja je izbijala iz betona i upijala se u njeno telo kad je raširila peškir i ispružila se, još uvek ljuta na Kventina. Uzviknula je kad je Guliver istresao vodu iz svog krzna baš pored nje i poprskao je - Ti si isto nepažljiv kao i on, je li znaš, Gulivere – Bila je suviše uznemirena da bi mirno ležala na peškiru. Počela je da luta po plaži i skupla fosile, identifikovala je školjku, ili neko malo stvorenje. Dobila je iznenada želju da sazna nešto više o geologiji. Podigla je pogled sa svoje kolekcije i posmatrala šta radi Guliver. Nije znala da je Kventin bio iza nje , dok nije osetila njegovu ruku na svom struku.

27


by voki

- Šta je bilo, Kara- pitao je Kventin razdraženog izraza lica. - Tvoj problem je u tome, Kvent, što si navikao na jednu vrstu žena, na... nate Gomirine učenice u Holivudu. E, ja nisam jedna od njih i vređa me što me trpaš u istu vreću sa takvim ženama na koje si navikao...Kara je duboko udahnula, okrećući se od njega. - Mala tigrica, zr ne ? oštriš svoje kandže na meni! Ne mogu dase setim da me je neka žena toliko zlostavljala. - Ako ne možeš da primaš, nemoj ni da deliš!- dobacila mu je Kara. - U redu, u redu, Kara, ispao sam iz takta. Nisam smeo tako dagovorim. Izvini. – Kventin se pružio, uzeo peškir i istrljao Karinu kosu. U početku se držala rezervisano, ali postepeno se, usled topline sunca i trljanja, opustila. Zajedno su se spustili na Karin peškir za plažu. Zadremali su. Kara se probudila od hladnoće. Ugledala je Kventinovu ruku preko svoga struka. On je spavao. Ležeći na boku. Karina glava ležala je na njegovoj drugoj ruci. Bila je sigurna da ga je ruka morala boleti. Pogledala je u njega, budio se, uspavani staklasti pogled je nestajao, a osmeh se pojavio nja njegovom licu. - Bilo je lepo spavati sa tobom, nevesto. Podigao se oslanjajući se na lakat. Kara je skočila na noge. – Zar ne misliš da je vreme da pođemo? - Rekla je da dođemo oko šest. Imamo vremena. Čim se obukla izašla je napolje. Vrtela se na kamenim pločama, znajući da je svilena haljina nećne slezove boje isticala njenu plavu kosu i oči. Ogledala se u staklenim vratima i bila zadovoljna svojim izgledom. Morala je da prizna da Kventin ima dobar ukus. Bilo joj je drago što je insistirao da obuće haljinu. Jednostavna haljina pripijala se uz njene obline i isticala njene duge vitke noge. -Izgledaš lepo- rekao je Kventin promuklo i uhvatio je oko struka. Oči su mu sijale,ali nije bio ljut. Vožnja do njegove sestre trajala je nekoliko minuta. Pre nego što se zaustavio, živahna, vitka brineta, sa gustom pletenicom i nejednakim šiškama na čelu, skočila je na papučicu automobila. -Ujače Kju, napokon si upecan! – Vesela šiparica zagrlila je Kventina, zatim preko njegovog rmena pogledala u Karu. – Ćao, ti si stvarno njegova žena?

28


by voki

Ja sam njegova sestričina Ejmi. Kladim se da ćemo biti dobre prijateljice. Ja ti mogu ispričati svakakve stvari o njemu. Ujače Kju, mogu li da uzmem džip posle večere? Molim te? Moje društvo... Kventin se nagnuo i spustio Ejmi na zemlju, pa ostvorio vrata i izašao. Pre no što je stigao da joj pomogne, kara je otvorila vrata i skočila na zemlju. Namrgođeni Kventin je obišao oko džipa do nje. – Trebalo je d sačekaš, Kara.sa tim visokim potpeticama mogla si da se sapleteš i padneš. – čvrsto je uhvatio i povukao prema Ejmi. - Upoznaj se sa Karom, Ejmi. Kara,ova vizija u ružičastom je moja sestričina. Kara se smejala dok su se Kventin i Ejmi šalili i nestašno prepirali. Kventin sve vreme nije skidao ruku sa Karinog struka, tako da se nije osećala zanemarenom. Na zvuk oduševljenog uzvika iz njih, Kventin se trgnuo i okrenuo Kari. Morala je da se nasmeje na grimasu koju je napravio dok je govorio. Sad ćeš upoznati moju sestru Klem, što je skraćeno od Klementina. Naši roditelji su bili surovi i opteretili je takvim imenom - rekao je Kventin zbunjeno Kari. Pojavila se kopija Ejmi, samo starija, lupila je Kventina po ramenu i zagrlila ga. - Ti bedniče, opet ismejavaš moje ime. Ako nisi znao, nazvana sam po očevoj tetki Klementini. Naravno, mislili su da ću naslediti i imanje stare svadljivice, ali ona je na očev užas, sve ostavila za neko groblje za mačke i pse. - Kara se nasmejala. Klem je uhvatila za ruku i zagledala se u nju. Onda se okrenula svoj bratu i ne puštajući Karinu ruku rekla: - Kventine Giforde Vejnrajtu, doveo si nam lepoticu u kuću, ali naravno, ona je premlada za tebe - lukavo je izgovorila. Svi sem Kventina su se nasmejali. - Kara ima dvadeset pet godina,uskoro će napuniti dvadeset šest - rekao je Kventin poluglasno. Ejmi i Klem su se grohotom nasmejale ne verujući mu. Ejmi je tvrdila da je ukrao Karu iz gimnazije i doveo na istok da je sakrije. Nastavile su sa veselim ruganjem, ali Kara je samo zurila u Kventina. Njegovi obrazi su bili išarani tamnim crvenilom, a usne su bile stisnute u tanku liniju. Ejmi je srećom promenila temu uzviknuvši: - Ujače Kju, je l'to pas zbog kojeg si zvao mamu? Izgleda mi sad veći. Šta ste to s njim radili da je sad tako lep?

29


by voki

Kventinov izraz lica je omekšao. - Kara ga je kupala šamponom u jezeru, a moji računi za hranu su znatno skočili. Bože, šta on sve ne jede! Najgore je Što mu Kara prži džigericu. Uh, taj miris! Kventin je napravio grimasu. - Džigerica je dobra i tebi bi se dopala, kad bi je probao, Kvent. - Kara nije mogla da se uzdrži i prsnula je u smeh, kad su se i majka i ćerka iz porodice Terner, zajedno s Kventinom, naježile pri pomisli na džigericu. Kventin je zviznuo Guliveru, koji je odmah iskočio iz.džipa i dojurio do Ejmi. Šepurio se pred njima, očigledno se osećao veoma značajnim zbog galame koja se oko njega podigla. -Ponaša se kao zvezda - šapnuo je Kventin Kari u uho. -Mislim da treba sa njim da potpišeš ugovor na duže vreme - rekla je Kara i osetila se neobično zadovoljnom kada se Kventin glasno nasmejao. Slušala je kako se Ejmi i Klem šale sa Kventinom. On se nije nimalo ljutio, primao je šalu i vraćao istom merom. Kara se setila svog detinjstva - oholi prezir njene majke kad god bi ona i Ken pokušali da se šale sa njom; nerazumljivi pogledi oca, kad god bi mu se približili. Nije mogla da se seti da su se roditelji bilo kada sa njima šalili sa ljubavlju, laka srca, što je izgleda bio sastavni deo života u krugu Vejnrajtovih. Osetila je da se i ona kravi i kad je Klem izvela na terasu sa divnim pogledom na jezero i stavila joj u ruku čašu votke sa tonikom, osećala se kao kod svoje kuće. Baš kad je srknula piće, Kventin joj je istrgnuo čašu iz ruke. Napraviću ti bez alkohola. Znam da to više voliš - Kventin je šaputao prisno. Uprkos njegovom sniženom tonu, Kara je bila sigurna da su ga Ejmi i Klem čule. Meškoljila se od neugodnosti pred Ejminim razrogačenim očima. Bilo je tačno da ona nerado pije alkoholna pića, naročito ne pre jela, jer je uspavijuju i izazivaju glavobolju, ali nije bilo potrebno da se od toga pravi problem. Bila je ozlojeđena na Kventinov postupak. Zgrabila je svoju čašu, koju je on još držao u ruci, malo pića se prosulo na njegove farmerice. Videla je da je ljut, ali bila je suviše razdražena da bi se obuzdala. - Kad budem gotova sa ovim, možeš da mi napraviš drugo piće, Kvent - rekla je žustro.

30


by voki

Bilo bi sigurno još takvih zategnutih momenata, da nije bilo Gulivera sa kojim su se igrali. Dolazak Kleminog muža Džeka Tarnera i njihovog sina Džeka, sprečio je bilo kakav razgovor između Kare i Kventina. Večerali su meso sa roštilja i salatu. Pre večere Ejmi je organizovala porodičnu odbojkašku utakmicu. Kara i Kventin su morali da pozajme od njih sportsku odeću. Kara je bila sigurna da se nikad u životu nije toliko smejala, ali i padala. Posle igre, bila je znojava i crvena u ticu. Kventin je zaključio da joj je potrebno hlađenje i bacio je sa doka u jezero. Dok se on smejao njenoj srdžbi i prskanju, Denis je gurnuo svog ujaka u jezero, Ejmi Denisa koji je brzo izašao i gurnuo Ejmi u vodu. Sve je odzvanjalo od njihovog smeha. Istuširali su se i opušteni seli da večeraju. Kara je mislila da su se njihovi odnosi normalizovali, dok nije opazila Kventina kako uporno gleda u nju dok je pila drugu čašu vina.Toliko se trudila da ne obraća pažnju na njega pa nije čula kada je njen rođendan spomenut za stolom. - O, to je sjajno! - Ejmi se oduševljavala pljeskajući rukama. - Hajde da svi izvedemo Karu na večeru. Mogli bi da idemo u Toanok Farms. Oh, biće zabavno. Posle ćemo svi ići u novu diskoteku. Hajde tata, kaži da hoćemo! Ujače Kju, molim te... Nije bilo moguće odbiti Ejmi. Tarnerovi su svi bili oduševljeni idejom da nisu ni primetili Kventinovu reakciju; ali Kara jeste i bila je veoma pogođena. „Bar je mogao da se pravi da žeii da ide", gunđala je u sebi. Kara je besnela, želela je da mu istrgne cigaru iz usta i zgazi je. Umesto toga, odgovorila je Ejmi da i ona misli da će biti zabavno, naročito u diskoteci. Tišina u kolima, dok su se vozili kući, bila je puna zlovolje. - Je li to bio detinjasti način da mi prkosiš, to što si se složila sa Ejmi? - progovorio je Kventin kad su ulazili u kuću. - Ne, ali ne očekujem da mi veruješ. Znam da si hteo da sfe ne razgovara o mom rođendanu, bilo je ispisano na tvom licu. - Zaista? Znači da možeš da mi čitaš misli - podsmevao se Kventin. - Da, da, mogu - uzvratila mu je Kara. - Još kako dobro mogu da čitam tvoje misli; kako žališ što si se oženio sa mnom, kako se osećaš ulovljenim, kako... kako si mrzeo što sam devica, jer si se sećao prisiljenim da se oženiš sa mnom. Mislio si da sam rieka

31


by voki

vrsta emocionalnog bogalja, zato što nemam seksualnog iskustva. Je li tako? - jecala je Kara. - Kara, umukni! Da nisi rekla nijednu reč više. Ti me znaš - izgovarao je Kventin besno sa mukom. - Neću da umuknem! I... i ne približavaj mi se, čuješ li? Ne prilazi mi...Kara je otrčala u svoju sobu, zalupila vratima i zaključala se. Jecala je sve dok nije zaspala. Sledećih dana Kara se držala podalje od Kventina. Bila je mirna i govorila je sa njim samo kad je bilo neophodno. Kventinove srebrne oči su je pratile, ali ni on nije govorio. Bila je siguma da će Kventinu biti drago kad ona zauvek bude otišla iz njegovog života. Kasno popodne na svoj rođendan, Kara se istuširala i sedela sa peškirom oko glave i turpijala nokte. Odlučila se da ode do Tarnerovih, sa Kventinom ili bez njega. Kad je podiglai pogled videla ga je na vratima sobe, skoro kao da ga je prizivala. - Srećan rođendan, Kara. Doneo sam ti nešto - rekao je Kvent, stavivši ruku u unutrašnji džep. Zastao je pred njom, i spustio paketić u njeno krilo. Primetio je ružičasti sari koji je pripremila da obuče. - Drago mi je što ćeš nositi haljinu koju sam te zamolio da obučeš - promuklo je rekao Kventin, jednom rukom je zagrlio oko vrata i nagnuo se nad nju. Kara nije čula reći koje je mrmljao, jer se uzbudila na njegov dodir. Pre no što je povratila ravnotežu, on se okrenuo i izašao iz sobe. Obukla je ružičasti svileni sari koji joj je Kventin kupio u Njujorku, u radnji sa robom iz Indije, i opipala ogrlicu od ružičastog žada, koju joj je upravo poklonio. Stavila je i naušnice od istog kamena. Nije se čudila što je insistirao da obuče ovu haljinu na rođendan, znao je da će joj pokloniti žad. Na koktelu kod Tarnerovih, Kara se potpuno opustila; ovoga puta Kventin nije pokušavao da joj uzme piće iz ruke. Smejala se sa Denisom i godilo joj je njegovo divljenje. Za vreme vožnje do restorana, koji se nalazio na jezeru baš ispod Toanok vodopada, za koji joj je Ejmi rekla da je viši od Nijagarinih, Kara je sedela na prodnjem sedištu između Džeka, koji je vozio i Kventina. Tokom cele vožnje prti tiskao je svojom butinom njenu, a prstima i je blago gnječio njeno rame.

32


by voki

Večera je bila ukusna, ali Kara nije osećala šta jede. Cela sala je aplaudirala kad je za njihov sto donesena divna torta sa velikom, blještavom svećom. Kara je uhvatila Kventinov pogled, znala je da je on to priredio. Osetila je kao da su se sva njena skrivena osećanja prema Kventinu oslobodila. Šampanjac je blistao u čašama dok je sečen kolač. Kara se trudila da pažljivo sluša Džeka, koji joj je objašnjavao da je grožđe, od koga je napravljen taj šampanjac iz njenog vinograda, njenog i Kventinovog. Bilo joj je divno i energično je podržala Ejminu želju da ide u diskoteku. Kventin ništa nije rekao, ali osetila je njegovu ruku na svom struku. Ejmi i Klem su insistirale da pre no što odu, razgledaju gornji sprat; Klem ih je ubeđivala da je pun sjajnih antikviteta. Nekako se Kara odvojila od ostalih i pošla niz stepenište. Odjednom je odnekud čula Džekov i Kventinov glas; kad je čula da spominju njeno ime zastala je i oslušnula. - Ja to zaista mislim, Kvent. Kara je sjajna. Svima nam se mnogo sviđa. - I meni se sviđa - smejao se Kventin. - Hajde da nađemo devojke i tvog sina. - Glasovi su se udaljili. Kara je napravila grimasu. „Tako, ti mu se sviđaš“, razmišljala je. „Bolje išta, nego ništa“. - Slegla je ramenima, rešena da uživa u svom rođendanu i pridružila se ostalima. Kad su odbacili Tarnerove do kuće, Džek ih je zaustavio. - Kara, bilo je divno upoznati ženu koja je, ukrotila Kventina Vejnrajta. Sutra putujem za Njujork pa se nećemo videti do Božića. Želim vam sve najbolje. Kventin i Kara su sa Ejmi i Denisom otišli u diskoteku. Ušli su u prostoriju nalik na ambar. Kara se skoro zateturala od jačine zvuka. - Zar nije divno, Kara? - jedva je čula Ejmin glas. Uskoro su bili okruženi Ejminim i Denigovim prijateljima. Kara je sa nekima od njih plesala. Uzdahnula je sa olakšanjem kad joj je Kventin prišao. - Nisam mogao da te pustim da plešeš sa drugim na ovu pesmu. Pevaj mi, draga - šaputao joj je Kventin na uho. Kara je oklevala, ali onda je Kventin nežno zamolio i ona je tiho zapevala reči ljubavne pesme na koju su plesali u Vegasu. Nije znala koliko dugo su se kretali po muzici, zagrljeni. Bila je srećna, želela je da ostane tako, očarana kretanjem njihovih tela.

33


by voki

U kolima, Kventin je privukao bliže sebi, vozeći jednom rukom. Kara je mrmljala nešto o tome da će Kventin biti uhapšen zbog takve vožnje, a onda je priljubila svoje lice uz njegovo rame. Osetila je njegove usne na svojoj kosi i počela je sve više da se pripija uz njega, želeći da zauvek ostane u njegovoj blizini. - Kara, prestani, sleteću s puta - rekao je drhtavim glasom. - Ne vladam sobom kad sam sa tobom, veštice! Bila je ošamućena kad je podigao iz kola. Obavila je rukf oko njegovog vrata, usnama je dodirivala njegovo uho. - Suviše sam teška, Kvent. - Nisi, baš si onakva kako treba, Kara, Ijubavi - odgovorio je promuklo. U tišini su posmatrali treperava svetla na suprot- noj strani jezera. Odjednom je okrenuo prema sebi. - Dovodiš me do ludila, Kara, znaš li to. - Usnama je dodirivao njen obraz. Počela je da drhti, udovi su joj postali olovni od klonulosti. - Tako si lepa mala nevesto. - Njegove ruke su prelazile preko nje, od grudi do bedara, skidale su sari sa nje. - Kvent... - zaustjla je Kara, njene ruke su se podizale da privuku njegovu glavu. Usta su im se spojila u snažan poljubac. Zvezde su se spuštale i sijale nad njima kao najlepši baldahin. Kventin se odigao. - Kara, draga, odneću te u krevet. Snažno ga je privukla sebi. - Volim te, Kvent - šaputala je. Teško dišući prepustio se njenim rukama, njen senzualni dodir pretvarao ga je u vatru dok mu se predavala.

34


by voki

4.

Ošamućena, Kara je pustila da je Kventin odnese u krevet. On je skinuo ono malo odeće što je imala na sebi, legao u krevet pored nje i zagrlio je. Nisu ništa govorili, Kara je bila umoma i malaksala posle tako strasnog vođenja ljubavi. Naglo je zaspala, zadovoljna što je s Kventin sa njom. U toku noći osetila je neku hladnoću i probudila se. Bila je sama. Njene poluuspavane oči videle su pozivno svetlo na telefonu; zaboravivši da ono svetli kad je neko na drugom aparatu, ne razmišljajući podigla je slušalicu i čula Kventinov glas. Već je htela da spusti slušalicu, kad je neko izgovorio njeno ime i smejao se. i protiv svoje volje, Kara je slušala. -Kažem ti Kju, sa njom je teško. Naročito otkako si se oženio njenom ćerkom Karom. Šta sad da radiš? Pa, otarasi se ćerke i oženi se majkom... -Dosta Džud! Gledaj svoja posla. Ja ću to srediti sa Link, a sam ću brinuti o svojoj sopstvenoj ženi - rekao je Kvent režeći. - A sad o... Kara je pažljivo spustila slušalicu, celo njeno biće se sledilo. Kventin je nastavio sa njenom majkom i posle venčanja sa njom! Zavrtelo joj se u glavi. Želelaje noktima da izgrebe Kventina. Rekla mu je da ga voli, predala mu se u Ijubavi, a on je nastavio vezu sa njenom rođenom majkom. Mora odmah da ode. Setila se Džeka. On odlazi za Njujork, poći će sa njim. Otići će u Englesku kod Vendi. Ubacila je nešto odeće u kofer. Na vrhu kutije za nakit našla je svoj pasoš. U prvom trenutku je htela da ostavi sve l^ljine koje joj je Kventin kupio, zatim se setila da će joj u Londonu, sve dok ne nađe posao, ipak biti potrebna odeća. lako tamo nije nameravala uveče da izlazi, ipak je stavila dve večernje haljine. Rešila je da uzme jedan kofer sa točkićima i neseser. Kad je završila pakovanje, osvrnula se po sobi. Uzdahnula je kad joj je pogled pao na krevet na kome su ona i Kventin spavali. Goreći od poniženja, pokrila je lice rukama i srušila se na tabure. Odjednom se ukočila. Šta, ako se Kventin vrati u sobu i vidi njene kofere. Stavila ih je brzo u oraman i legla u krevet, telo joj je bilo

35


by voki

potpuno ukočeno. Ne želi više nikada da ga vidi. Razvešće se, neće ga zadržavati. Uznemirena, pogledala je na sat, bilo je pet sati. Prošlo je već oko tri sata otkako se probudila. Gde li je Kventin? Ustaia je i sišla u hol; ugledala je svetlost i zastala pred njegovom radnom sobom. Vrata su bila odškrinuta, ona ih je gurnula da se jače otvore. Kventin je ležao na svom pisaćem stolu, zaspao je držeći olovku u ruci, papiri su bili razbacani svuda unaokolO. U šest, potpuno odevena, pozvala je Džeka. Sama se iznenadila kako mu je htadno objasnila da želi da poseti prijatelje u Njujorku. Spustila je slušalicu. A sad Engleska! Mora da se raspita može dobiti mesto u nekom avionu. Neko žensko stvorenje reće da imaju jedno otkazano mesto i da ga mogu zadržati za nju. Samo neka da broj svoje VISA kartice; Kara joj ga pročita. Putovanje sa Džekom do Sirakuze. On je za nju prava agonija. On je mislio da ona ćuti što joj nedostaje suprug. Bio je veoma zabrinut kad se rastajao od nje na aerodromu. Kara ga je ubedila da će je prijatelji dočekati. Umesto toga Kara je požurila do drugog terminala, da stigne na let za London. Slabo se sećala leta do Hitroua, osim da je bio beskonačno dug. Jedva je uspela da uhvati taksi. Kad je najzad stigla do Vendinog stana, biia je toliko iscrpljena da je poslednjom snagom zazvonHa. Šta da radi, ako je Vendi nekuda otišla, pomislila je Kara umomo. Kad je njena prijateljica otvorila vrata i radosrto je zagrlila, Kara je jedva zadržavala suze. Oštroumna Vendi nije tražila objašnjenje, samo je žumo odvela svoju pri- jateljicu u spavaću sobu, zatim je skoro na silu strpalau toplu kupku i raspakovala joj prtljag. - Draga, to će biti veličanstveno. Ponovo nas dve zajedno - oduševljavaia se Vendi gurajući Karu u krevet. - Filis će ove nedelje doći. Sećaš li se moje rođake Filis? Dakle, ona se razvodi, ostaće zauvek ovde. O, Kara, zar sam rekla nešto što nije trebalo? - reče Vendi skrušeno, zagrlivši Karu koja je jecala. Bez mnogo ispitivanja saznala je od Kare celu priču. Znala je da tu ima još mnogo toga što joj Kara nije ispričala. Kao pravi prijateij uzdržala se od ispitivanja. U toku prvih riekoliko nedeija Kara je dopuštala Vendi i Filis da odlučuju umesto nje, reagmala je kao mesečar na sve sugestije. Posle mesec dana posetila je rođaka Kermita i tetkii Agnesi obećala im da će jednom doći na večeru. -Zaista Kara, ako ne budeš nešto jela pretvorićeš se u senku. Mnogo si oslabi- la. Možda se suviše trošiš tražeći posao - reče Filis, žvaćući sendvič. - Da sam ja na tvbm mestu, ja bih naterala tog supruga da me izdržava.

36


by voki

-Ali ti nisi na Karinom mestu, draga Filis. Prekini! - Vendi se smejala, ali je nekoliko časaka prekorno gledala u rodaku, pre no što se obratila Kari. - Ne slušaj je, mila. Njen brat Tom, znaš onaj mršavi, koji je bto kod nas na zabavi prošle nedelje; dakle, on je rekao da bi ti bila dobar foto-model. A on to zna, on radi u propagandi. Ti si visoka i tako vitka, Kara. - On poznaje mnoge fotografe. Ali ja ću radije ovako. - Filis napravi neučtiv gest i ode u kuhinju po drugi sendvič. Kventin je pozivao telefonom i slao pisma. Ona nije odgovarala na pozive, a pisma je neotvorena cepala. Kršila je ruke u očajanju, pitajući se kako je uspeo da je pronade. Kad je Kventin javto Vendr da dolazi u Englesku, da razgovara sa Karom, postala je histerična i vikala da ne može da se suoči sa njim. Na nekoliko mesta se javila za foto- model ,ali je bila odbijena. Kad je pošla na razgovor kod Grinela Felona, Tomovog poznanika, bila je voć sasvim obeshrabrena. Bto je otvoren prema njoj, ali ne neljubazan. Rekao joj je da će pokušati da radi sa njom. Poželela je u tom trenutku da mu poljubi ruku. Na Karino iznenađenje Grinel je bio veoma zadovoljan sa njom. - Znao sam da će ovaj kostur uspeti. Ti si previše mršava, ali to je dobro za kameru. Imaš interesantan izgled i visoka si. Lepo, veoma lepo. Ubrzo je mogla da zakupi zaseban stan, tražila je od Vendi i Filis da joj obećaju da neće reći Kventinu gde stanu- je. Isto obećanje izvukla je i od tetke i Kermita, koje je viđala s vremena na vreme. Počela je uveče da izlazi. Isprva su to bile obaveze, Grinel je govorio da je to neophodno za njenu karijeru. Vodio je na elegantne prijeme koje su pripređivali njegovi klijenti, među kojima i kompanija „Egzotika", kozmetička firma za koju je najviše radio. Kara je. reklamirala njihove ruževe i druge proizvode. Bilo je veoma naporno ali je Grinel bio vrlo zadovoljan. Prihvatila je ša strepnjom da pođe na zabavu koju priređuje „Egzotika", jer se nije osećala sigurnom, izgubila je samopouzdanje. Kventin je bio stalno prisutan u njenom životu, kao neka avet. Što bi se on smejao da može da čuje Grinela kako opisuje Karu kao veoma uspešnu osobu. Grinel joj je prišao, pošto je ostavio njen kaput u predvorju, noseći dve čaše u rukama i u pratnji dva gospodina. Pružio je jednu čašu Kari i pokazujući na nižeg, ćelavog čoveka sa leve strane, reče: - Kara, ovo je Džems Ficroj, direktor propagande „Egzotike".

37


by voki

- Gospođice Stajls, čini mi istinsko zadovoljstvo da vas upoznam. Džems Ficroj je govoro promuklim glasom. - Gledao sam mnoge vaše fotose i slažem se sa Grinelom. Vi imate uslova da uspete. Kara se smejala, znala je da je po- crvenela. -A ovo je Ford Talbot, direktor „Egzotike". Ford, ovo je Kara Stajls, devojka koja reklamira vaše proizvode. Kara je pogledala u visokog čoveka. Bio je vitak i plavokos. Njegova moderna spoljašnost, dobro skrojeno odelo, govorili su jasno o njegovom društvenom sta- tusu. Svetloplavim očima posmatrao je procenjujući je i nasmešio se sa razumevanjem. -I ja sam video vaše fotose. Lepši ste nego na njima. Na Karinim usnama bio je stalni, profesionalni osmeh. Pitala se hoće li moći da ga odbaci. - Drago mi je, gospodine Talbot. - Glas joj je bio malo nervozan. - Jeste li zaista direktor „Egzotike"? Postavila je ovo pitanje nadajući se da će prestati da gleda u nju. -Moram da ispravim, ja sam direktor ovog dela firme u Engleskoj. Matična firma je u Njujorku - Vejnrajt kompanija. - Otpio je malo, onda se zagledao u nju. - Je li vam dobro? Pobledeli ste. - Slobodnom rukom obgrlio je Karin tanak struk. Odmahnula je glavom i odmakla se od njega. - Dobro sam, samo sam malo gladna. - Videla je zabrinute poglede tro- jice muškaraca, ali kao da je bila gluva, nije čula reči koje su izgovarali. - Izvinite, nisam čula šta ste rekli. -Ne mari, Kara. Ja ću brinuti o vama. Prvo, insistiram da me zovete Ford. Drugo, poći ćete sa mnom. Grinel, idite sa Džemsom do bara. Uživajte gospodo! Videćemo se kasnije. A sad da vas nahranimo, mlada damo. Fordov glas nije trpeo opiranje. Pratila ga je poslušno do velikog stola, prepunog đakonija. Istog trenutka u njenim se rukama stvorio tanjir na koji je Ford trpao hranu. fnsistirao je da proba razne specijalitete. Kara više nije bila uznemirena, bila je vesela i smejala se. Kad su došli drugi gosti, da budu pred- stavljeni Kari, Ford je jasno dao na znanje da želi da bude sam sa njom. Uskoro ih više niko nije uznemiravao. Kara se lepo zabavljala cele večeri i nije se protivila kad je Ford rekao da će da je odveze kući. Prvi put, otkako je napustila Kventina, nije očekivala noć sa strahom. Čim bi ugasila svetlo, počinjao je košmar.

38


by voki

Kad se rastala od Forda osetila je samopouzdanje. Želeo je da se ponovo vide. Preboleće Kventina. Zatvorila je oči, i zaspala dubokim snom bez snova. Grinel se zagledao u nju kad je jednog jutra uletela u studio i mahnula rukom u znak pozdrava. Obukla je pripijenu haljinu od ružičastog satena, njen najnoviji kostim za „Egzotiku", Grinel joj je prišao i zastao pred njom. - Šta god da je, Kara, dobro je - rekao je zagonetno. Preživećeš, dete! Poslednji fotosi su bili senzacionalni. Načinićeš me bogatim čovekom. - Kara se smejala, znala je da joj je prijatelj. - Ne brini, Kara, ja neću da zabadam nos u tvoju tajnu. Od samog početka znam da ti bežiš od nekog ili od nečeg. Kamera je hvatala taj izgubljeni, uplašeni pogled, koji si ponekad imala. Izgleda da sad pomalo nestaje. Govorim ti kao prijatelj, ne kao snimatelj. Kara je klimala glavom i uzdisala. - Hvala ti za razumevanje Grinel, i za tvoje prijateljstvo. - Znala je da sa Grinelom ne može da razgovara o Kventinu. Dan je prolazio. I Kara, i Grinel, bili su umomi, ali zadovoljni. Kara se kritički posmatrala u velikom ogledaiu, kada je začula Kermitov piskav glas. Požurila je sa šminkanjem i zajedno sa rođakom Kermitom krenula da poseti tetka Agnesu. Vožnja do kuće u starom delu grada nije Jrajala dugo. Dugačak red sličnih kuća izgledao je Kari sasvim bezbojno, ali znala je da su Kermit i Agnes neobično gordi na svoj dom. - Draga moja Kara, kakvo ružno vreme! Dođi do vatre, mila - dočekala je tetka Agnes. Kara nije prvi put pomislila da i Kermit i njegova majka smatraju da je ona neuračunljiva. Večera se Kari činila beskonačno dugom. Jedina stvar koja je interesovala majku i sina bio je Karin novac. Kasnije, uz čaj, Agnes je, pročistivši grlo rekla: - Draga moja, jesi li razmišljala o onome što smo ti reklr o... o razvodu. Mila, ne gledaj me tako. Ti znaš da se mi nikad ne bismo mešali u tvoj privatni život, ali mislim da treba preduzeti nešto u vezi sa tim Vejnrajtom, pre no što tvoja imovina nestane. - Rekla sam ti već, Agnes, Kventin je mnogo bogatiji od mene, i nije jedan od onih koji je zainteresovan za moj novac. Ako nemaš ništa protiv, da promenimo temu - rekla je Kara umorno.

39


by voki

- U redu, draga, mi smo mislili samo na tvoje dobro, zar ne, Kermit? odgovori Agnes sa uvređenim izrazom lica. - Ali... majka je u pravu, Kara. Ako se udaš za mene, ja bih bio veoma srećan da vodim tvoje novčane poslove... - Kermit je nastavio da zuji u istom tonu, ali Kara nije slušala. Posmatrala je značajne poglede koje su majka i sin razmenjivali. Odjednom je Kari pozlilo, shvatila je koliko Kermit i njegova majka lude da se dočepaju njenog novca. Znala je da će ubuduće izbegavati biio kakav kontakt sa njima. Ni Kermit, ni Agnes nisu rekli ništa, kad je Kara, izgovarajući se glavoboljom, zamolila da je Kermit odveze kući. Pred vratima svog stana rekia mu je laku noć, ušla i zatvorila ih za sobom. Uzela je svoj stari, neugledan frotirski ogrtač i krenula da se istušira. U džepu je pronašla parče zgužvanog papira. Kad ga je otvorila sledila se: Nevesto, uživaj. Nadam se da će ti se dopasti. K. Uzdah je izbio iz njenog grla,kad je pritisnula zgužvano pisamce na usne. „Kvent, Kvent, šta li radiš? Gde si? Da li sa drugim ljudima ismevaš svoju glupu ženu?" mučila je Kara samu setoe. Stavila je zgužvano pisamce natrag u džep i stala pod hladan tuš, pokušavajući da zamrzne sve rnisli o Kventinu. Sledećeg dana Grinel je vrlo kratko snimao sa njom. Kara je znala da ne radi onako, kako treba. - Kara, dođavola, šta je sad opet? Opusti se! Pritisnula je drhtave prste na zatvorene oćne kapke, klimajući glavom. Pokušaću, Grinel, izvi- ni. Imala sam rđavo veče. - Taj tvoj rođak ribljeg lica može svakog da oneraspoloži. Zašto se gnjaviš sa njim? - mrmljao je Grinel menjajući položaj reflektora. - Prošle noći sam odlučila da ih više nikada ne posećujem. Možemo li početi? - upita Kara udahnuvši duboko, sa mukom je potisnula misli o Kventinu. Radili su naporno celo posle podne, dok najzad Grinel ne reče da je dosta. Kara se osećala isceđena kao limun. Kasno je stigla u svoj stan, bila je toliko umorna da je sebi dozvolila da petnaest minuta leži u kadi. Jutros je prala kosu, kao što to obično čini, jer je čista kosa delovala vazdušasto na snimcima. Otvorila je svoj orman i osmotrila njegov sadržaj; odlučila se za meku vunenu haljinu, bež boje, koja se slagala sa njenom kosom boje meda. Skupila je kosu u punđu. Oko vrata je stavila svilenu maramu boje

40


by voki

šampanjca, sa tirkiznom apstraktnom šarom. Stavila je na prst duguljasti prsten sa tirkizom iz Nju Meksika, kako joj je Kventin rekao, a u uši odgovarajuće tirkizne naušnice. Kad je zazvonilo na vratima, potisnula je svoje misli i pozdravila Forda toplije no obično. Ushićen, dotakao je njene usne. Kari je bilo prijatno. - Večeras možeš da biraš, lepa gospo, imam karte za Spirtu, znaš onu modernu tragediju koju je režirao Kventin Vejnrajt i koja je, kako kažu, zapalila Brodvej; H očekuje se da će se to isto dogoditi i ovde u Londonu. Drugo je kabare u jednom klubu u centru grada. -Ako imam pravo da biram, izabraću kabare, življe je, mislim - reče Kara. Ford nije znao da ona ne bi mogla da gleda bilo šta, što je režirao Kventin. - To me iznenađuje - reče Ford začuđeno. - Bio sam siguran da ćeš odabrati pozorište, puna si iznenađenja. - Kara je bila srećna što su otišli u kabare. Pevač je bio osrednji, ali komičar je zaista bio dobar. Mogla je da ne misli ni na šta. Fordov poljubac za laku noć bio je prilično uporan. Kara je odbila, ali on, izgleda nije primećivao da nije oduševijena. - Kara, srce, „Egzotika" priređuje zabavu, hoćeš li poći sa mnom? To je zabava za osoblje i članove odbora. Oni te verovatno svi znaju iz viđenja, činiće mi čast da te predstavim lično, Kara je oklevala, onda sJeže ramenima i pristade. Biće zabavno sa Fordom, a ona već dugo nije bila na nekoj zabavi. Stavila je više egzotičnog ulja za kupanje u vodu, uživala u svilastoj mekoći svoje kože ispod haljine od crnog šifona koju je odlučila da obuče. lako je njeno telo bilo neverovatno vitko, grudi su joj bile zaobljene i crna pripijena haljina ih je isticala. Suknja je padala meko do gležnjeva, sa prorezom do kolena. Biia je jednostavna, i smela. Kosa joj je padala do ramena, meki, plavi uvojci milovali su njenu svetlu kožu. Nosila je safire koje joj je Kventin darovao za venčanje. Dodirivala ih je i sećanja navreše. Nasmešila se Fordovom divljenju, kad je poveo do kola. Slušala je njegove šale za vreme kratke vožnje do hotela u kome se održavala zabava. U hol je ulazila reka veseiih, dobro odevenih Ijudi. Karu je zabavljalo što su se neki, zbog ranga, uklanjali da ih propuste. Mnogi od

41


by voki

personala „Egzotike" klimali su joj glavom u znak pozdrava. Ljudi šu ih bkružili, razgovori su bili uglavnomformalni, no što je vreme više odmicalo, bilo je sve prijatnije. Kara je pijuckala svoj tonik s limunom i odgovarala na pitanja, koja su o njenoj profesiji, postavljale neke od prisutnih žena. Ford je gordo stajao kraj nje, sa rukom na njenom ramenu. Odjednom je čula kako prigušeno kaže: - Proklet da sam. - Pogledala ga je, a onda je pratila pravac njegovog pogleda. - Zdravo, Kara, kako si? - upitao je Kventin i spretno uhvatio čašu koja je iskliznula iz njenih obamrlih prstiju.

5.

Izgleda da Ford nije primetio Kventinov pozdrav Kari; njegov odgovor na pozdrav je bio bučan i prijateljski. - Još uvek ne verujem da je lično svemoćni Kventin Vejnrajt ovde! Kara, ovo je Kventin Vejnrajt. Zajedno smo studirali na Oksfordu. Verovali ili ne, on i dalje upravlja korporacijom Vejnrajt, iako je slavan filmski režiser. -Pozorišni reditelj, Forde. Kako si? - Kventinov ton je bio onaj isti koji je pamtila, njegove sive oči iste. Kara je primetila da ima dublje bore oko usta i malo sedih na slepoočnicama. Da li ih je imao i ranije, pitala se. Svest joj se mutila. Kad su je te srebrne oči ponovo pogledale, ustuknula je, o njegovom blagom smešku znala je da je primetio njen pokret. -Imaš lepu haljinu, Kara, izgledaš vrlo privlačno, mnogo si tanja, ali vrlo seksi. Ne čudi se Forde. Upoznao sam Karu u Kaliforniji, gde je živela sa majkom Metom Linkoln Stajls - objašnjavao je Kventin, reči su mu bile uglađene, a oči, kao živo srebro posmatrale su je. - Tvoja majka je Meta Linkoln Stajls? Nisam to znao, Kara - govorio je Ford dok mu je upitan pogled išao od Kventina ka Kari.

42


by voki

- Nikad nismo razgovarali o tome - reče Kara stisnutih pesnica. Gledala je oko sebe kao da traži spasenje, kad su njene oči ugledale Grinela sa još tri osobe. Podigao je čašu prema njoj u znak pozdrava i nasmešio joj se. Onda je primetio da je uznemirena i brzo došao do nje. -Da igramo, Kara? - Grinel je klimnuo dvojici namrštenih Ijudi, spustio čašu na neki poslužavnik, drugom rukom je steg- nuo Karinu ledenu ruku. Ćutke su igrali. Kara se uhvatila za Grinelova ramena kao da je to pojas za spasavanje. - Mali problem, ljubavi? - šapnuo joj je Grinel. - Da. Ne bih o tome govorila, ako nemaš ništa protiv - pravdala se Kara. - U redu, što se mene tiče, Kara, ali mislim da nećemo još dugo igrati, Kventin Vejnrajt nas lovi. Hoćemo li dn pobeg- nemo napolje? - šalio se Grinel. - Sad je moja igra, mislim reče Kventin iza nje, a jednom rukom jo doticao Grinelovo rame. Kad se našla u njegovim rukama držala je spuštene oči, tako da je gledala u njegovu košulju. Uzdahnula jo kiui je privukao sebi i prislonio obraz uz njenu kosu. Obe njene ruke bile su zanibljone na njegovim grudima, dok su so njilmli po taktu tihe balade koju je orkestar svirao. - Kako si, mala? Uopšte više ne izgledaš kao pravnica - reču Kventin privlačeći je još bliže sebi. - Ja sad... radim kao foto-model. - Znam, Kara. Znam sve što imilš Zar misliš da možeš da pobegneš, zar ne? Užasno si mršava. Šta je to, dorlavula, sa tobom? Mislio sam da si pamnlnijn, a ti držiš neku od tih ludih dijeta. Nije ništa reklasamo je očima prelazila po sali. - Gledaj u mene! Kara, gledaj u mene! Izvući ću te sad odmah odavde. Učiniću to, veruj mi. Kara je znala da je užasno besnn Samo te posmatram! Pa šta ti hoćes? No smem da ignorišem svemoćnog Vejnrajta, moj posao foto-modela može biti u opasnosti, zar ne? - Glas joj je bio drhtav, ali nije skidala pogled sa njega. Mišići na njegovom licu su se zategli, dok je okretao u igri, ne puštajući je ni kad je muzika prestala i gledao u nju sve dok nije počela sledeća igra. - Isti oštar jezik, koji si i pre imala. Mislio sam da si to dosad prevazišla govorio je kiselo.

43


by voki

- Zašto bih ja prestala da budem neprijatna, kad si i ti ostao isti - izbaci Kara. - Zapravo, ti si čak gori no što si bio. Pusti me, Ford gleda ovamo. Sigurna sam da se čudi... - Dođavola sa njim! Idemo da razgovaramo, Kara - njegov grub ton primetile su osobe koje su igrale u njihovoj blizini. Kari je bilo užasno neprijatno pod ispitivačkim pogledima okoline, oslobodila se i pošla da se probije između parova, što je brže mogla. Zaslepljena svojom patnjom nije ni videla Forda, dok nije naletela na njega. - Kara, Kara šta se dogodilo? O čemu se radi... - Ništa... ništa se nije dogodilo. Imam užasnu glavobolju. Uzeću nešto i odmah ću se vratiti. U toaletu je pustila hladnu vodu da teče preko njenih ručnih zglobova. Onda je jedna peškirić natopila hladnom vodom, iscedila ga i pritisnula na svoje goruće lice. Ponavljala je to sve dok se nije smirila. Sela je na klupu ispred velikog, osvetljenog ogledala i pokušala da popravi šminku, ali ruke su joj se toliko tresle, da je morala malo da sačeka. Kad se vratila, zabava je bila mnogo bučnija, a ples mnogo temperamentniji. Mnogi su bili veoma rumeni u licu, a poneki nestabilni na nogama. - Kara - reče Ford, prihvatajući njenu ruku - ako hoćeš, možemo sada da wodemo, ili... - Da, da, volela bih da sad odemo. Ford je otišao po njen ogrtač, a Kara je gledala po sali. Isprva nije videla Kventa, ali kada je po drugi put pretražila prostor za igru, našla ga je; jedna bujna brineta u svetlocrvenoj haljini pripijaia se uz njega, njegova glava bila je nagnuta blizu njenih napućenih usana. Baš kad ih je Kara posmatrala, on podiže oči i bezizražajno pogleda pravo u nju, onda se sagnuo i poljubio pohotnu ženu u svom zagrljaju. Kara je osećala kao da je neko ubo vrelim nožem. Jedva je čuta šta joj je Ford govorio na putu prema kući, ali znala je da se čudio što je izletela iz hotela, ne sačekavši da joj donese ogrtač. Promrmljala je nešto na vratima i ušla u svoj stan, pre no što je Ford mogao da joj kaže bilo šta. Leđima se oslonila na vrata, zatvorila oči i duboko udahnula. Nije znala koliko je tako stajala, kad je neko zakucao. Uzdahnuvši Kara se pomakla od brave i okrenula da otvori, ubeđena da

44


by voki

je to Ford. Kad je ugledala Kventina, pokušala je da zatvori vrata, ali on je bio suviše jak i ugurao je natrag u sobu bez muke. - Šta ćeš ti ovde? Izlazi odavde! Jedva je izgovorila. Teturajući se došla je do stolice sa visokim naslonom i uhvatila se za njega da ne bi pala. - Ne govori tako Kara, ja to ne volim - reče Kventin kao da se spremao za borbu. - Na ovaj način govorim samo sa tobom, Kventine. Zbog tebe i tvog ponašanja i u meni izbija ono najgore - dobacila mu je Kara isturivši bradu; želela je da ga udari bilo gde, u lice, ruke, vrat. Od besa je stisnula pesnice. U jednom trenutku Kara je bila uverena da će je Kventin udariti, no on je tiho upitao: - Zar nećeš da me pozoveš da uđem? - Ne, kasno je. U ovo doba ne pozivam goste. Izvini. - Zašto si onda tako hitro otvorila vrata? - pitao je Kventin nežnim glasom, a pogled mu je otvrdnuo. - Zato što sam mislila da je neko drugi - poče Kara, pa zadrhta kad njegova ruka zgrabi njenu mišicu u gvozdeni obruč. - Ko? Talbot? Dolazi li on često ovako noću? Odgovori mi Kara! - viknuo je, a lice mu je postalo divlje. Ona je odmahivala glavom, reči su joj zastale u grlu. - Zašto si sa njim napustila zabavu? Znala si da hoću da razgovaram sa tobom - uzviknuo je ne puštajući njenu ruku. - Došla sam na zabavu sa njim, pa sam je sa njim i napustila. To te se uopšte ne tiče. Molim te sad idi. - Kara je jedva izgovarala promuklim glasom. Izvukla je ruku iz Kventinovog stiska i okrenula se. - Ne odlazim, Kara - nastavio je smirenim glasom. - Ne možeš da ostaneš ovde. Moja gazdarica to ne dozvoljava. Ona stanuje dole. - Kara je povisila glas. - Onda ćeš ti doći u moj stan - prekide je Kventin - skupi svoje stvari. Ponesi samo ono što ti je potrebno za noćas. Poslaću sutra nekog za ostalo. - Neću da idem! - uspela je da uzvikne. - Neću da se staino borim sa tobom, daću ti razvod, meni ne treba ništa - drhtala je, Ijuta što joj glas nije čvršći.

45


by voki

- Umukni, Kara! - škripao je Kventin, gledajući je u oči, iice mu se izobličilo besa. - Ostavimo sad to, ili ćeš ti poći sa mnom ovog časa, ili ja ostajem ovde. - Kventrn je seo na mali dvosed u uglu naspram kamina. Uzdišući, pogledala je u svog muža i rekla: - Neću da spavam sa tobom, Kvent. - Besno je ustao, da je ona nehotice zakoračila unazad, ali nije podigao glas. - Pođimo, Kara. Nema više odugovlačenja. Ti i tvoja gazdarica ne želite da budem ovde, prema tome, pakuj se. Ideš u moj stan, mala nevesto. - Ne zovi me tako! Ne usuđuj se da me tako nazivaš! - vikala je Kara, glas joj je bio na ivici histerije. - Smiri se, Kara, i spakuj se pro m. ite stara veštica dođe ovamo - reče Kventin kao da mu je već sve to dosadilo. I ne brini zbog spavanja... bilo koje vrst« Možda nećeš da spavaš sa mnom, all nećeš spavati ni sa Talbotom. Za to ću se već pobrinuti! - Ti... ti nitkove! - siktala je Kara. - Kako se usuđuješ da tako govoriš sa mnom. Žalim što nisam. muškarac, sad bih ti pokazala! - Pazi na svoj jezik, ti mala svađalice i ne deri se. Uzalud je Kara vikala, znala je da je on pobedio, da će morati da pođe sa njim, jer bi naprvio takvu nezgodu sa gospođom Čarls, kakvu samo on ume. Zaškripala je zubima, okrenula se i ner- vozno otišla u spavaću sobu. Podigla je telefonsku slušalicu, htela je da pozove Forda, ali setila se Kventinovog besa kad je pomenuo Forda. Shvatila je da bi on sada uživao da dođe sa nekim u sukob i odustala je od poziva. Kad se vratila u malu gostinsku sobu, Kventin je baš ustao od pisaćeg stola, držeći parče hartije u ruci. - Gde je tvoj papir za pisanje sa tvojim imenom u zaglavlju? Nisam mogao da ga nađem, pa sam upotrebio ovaj prazan - obavestio je Kventin, savio papirr stavio u koverat i zalepio. Napisao sam tvojoj gazdarici da ćeš biti odsutna. - Kako se usuđuješ! Tako diktatorski... Onaj papir sa zaglavljem! Uzela sam svoje devojačko prezime, a tamo stoji Kara Vejnrajt! - vikala je i osećala zado- voljstvo, što je videla da se Kventin Ijuti. - Ti i jesi Kara Vejnrajt. Ne zaboravi to, Čak i kad u poslu koristiš devojačko prezime, sve dok smo venčani. - Onda hajde da se razvedemo - izbaci Kara. Očekivala je da će doći do eksplozije.

46


by voki

- Hajdemo, Kara - reče Kventin mirno, uze neseser iz njenih obamrlih ruku, otvori joj vrata, propusti je da izađe, pa zaključa stan. Kara je gnevno žurila ispred njega. - Ejmi je rekla da te pozdravim, kad te budem video. Kventinov glas je bio dubok, ruke su držale volan, vozili su se kroz londonsku noć, hladnu i vedru. - Nedostaješ mi, Kara. Ni Guliveru ne umem da objasnim zašto te nema, samo me posmatra tužnim pogledom, zbog koga se osećam krivim. - Poznajem taj pogled. Njegove velike mrke oči koje liče na istopljenu čokoladu. Čeznem i za jezerom, mora da je divno u jesen. - Prekrasno, Kara, sve to rumenilo i zlato naspram plavetnila neba i vode. Sledeću jesen treba svakako tamo da provedemo. - Govorio je čvrstim glasom, jednu ruku držeći na njenoj butini. Kara je htela da odgurne njegovu ruku, da ukloni tu uzbuđujuću toplinu, koju je protiv svoje volje osećala u telu. Od uzbuđenja obuzela je drhtavica, koja je obuhvatala i njeno telo i njene misli. Smirivala je i dražila u isto vreme. Mrmljala je na Kventinova pitanja, nije mogla da se odupre malaksalosti. Pomogao joj je da izađe iz kola u podzemnoj garaži, posmatrala ga je dok je donosio njene kofere u lift i nije ni primetila da lift vodi do predvorja privatnog stana. Tu je jedna žena, domaćičkog izgleda, debeljuškasta, sa belom uštirkanom keceljom, sede kose začešljane glatko u punđu, kratko poz- draviia. - Dobro veče, gospođo Dženkins, ovo je moja žena Kara: Kara, ovo je naša domaćica, ona i njen suprug vode računa o našem stanu i domaćinstvu. Sva crvena u licu, Kara se nekako nasmeši gospođi Dženkins, opet je bila jako ljuta. Ušla je za Kventinom u hol, koji je delio stan na dva dela. Skoro je naletela na njega kad se zaustavio. Ne spuštajući prtljag, pokretima glave joj je pokazao raspored prostorija. - Dnevna soba i trpezarija su desno, kuhinja na kraju hola, iza nje je mali stan za Dženkinsove. Biblioteka, ili bolje rečeno moj kutak, je levo. Spavaće sobe su gore, iznad biblioteke. Tamo je dnevna soba, gostinska soba i još dve manje. Mislim da će ti se stan dopasti, ako ti se nešto ne dopada, ti izmeni. - Bio je već na stepenicama, kad je progovorila. - Kvent, kako si me pronašao? - pitala je sasvim tiho, ali on je čuo i zaustavio se.

47


by voki

- Prvo, tvoja Visa kartica, ali bilo je i drugih puteva. Ne pokušavaj da odeš od mene, Kara! Nećeš uspeti. - Okrenuo se i popeo u sobu. Ušla je za njim u spavaću sobu u kojoj je stajao ogroman krevet, prekriven svilenim prekrivačem boje šampanjca, zidovi i zavese bili su iste nijanse. Plavi i tirkizni jastučići činili su jedini kontrast. - Ovo je tvoja soba - rekla je zatvorivši vrata za sobom, kako njihovi glasovi ne bi doprli do gospođe Dženkins. - Rekla sam ti da nećemo spavati zajedno. Zaista tako mislim, Kvent. Spavaću u nekoj drugoj sobi. - Ne komplikuj, Kara. Ti ćeš biti u ovoj sobi. Ja ću spavati u gostinskoj sobi pored ove. Kauč se izvlači u veliki krevet- reče Kventin zamišljeno. - Zašto si onda pred gospođom Dženkins nagovestio da ćemo deliti sobu? Dao si joj na znanje da smo u pravom braku - siktala je pokušavajući da ne podigne glas. - Pa mi jesmo u pravom braku, Kara. Sve dok se ne razvedemo, to je pravi brak oštro je izgovorio ove reči. - Ali, mi... mi nećemo spavati zajedno - besnela je Kara ugledavši njegov izveštačen osmeh. - Pa, ako sad ne spavamo zajedno, ranije jesmo; mi smo u braku. Nemam nameru da budem materijal za trač- rubrike, nek bar izgleda da imamo normalne odnose - rekao je savlađujući srdžbu i besno bacio njene kofere na svileni prekrivač. Protestujući, Kara je krenula da spusti kofere na pod, ali Kventin je sprečio uhvativši je za mišicu. Pre nego što se okrenula, Kventin je privukao, k sebi. Izgubila je dah kad je došla u dodir sa njegovim mišićavim grudima. Njegove usne su potražile njene. Prestala je da se bori, vrelina joj je obuzela telo. Lagano je milovala njegovu gustu, kovrdžavu kosu. - Pusti me da delim s tobom krevet, mila moja. Da probudimo slatke uspomene - šaptao je. Ujela se za usnu i zakoračila unazad pred njegovim pogledom. Jedan mišić na njegovoj vilici se grčio, dok se borio sa sobom da se savlada. Bila je ubeđena da će je udariti, pa je nehotice podigla ruke da se zaštiti. - I trebalo bi da te udarim - vikao je Kventin na nju. Ljutnja mu je izobličila lice, a koža pomodrela od besa. - Duboko je udahnuo, zaobišao je i prošao kroz vrata između spavaće i gostinske sobe, tresak je odjeknuo u njoj kao zvuk pogrebnog zvona.

48


by voki

Kara je drhtala i jecala. „Kako ću to podneti... da budem u istom stanu ša Kventinom. Volim ga i želim, a znam da me on želi samo za kratko, pre nego što ode nekoj drugoj." Pritisnula je drhtavim rukama oči, pokušavajući da istisne misli o njemu. Pre nego što je zaspala njena poslednja misao bila je da mora stalno da se bori, kako Kventin ne bi otkrio koliko ga voli.

6.

Kad se Kara probudila, proteglila se i za trenutak nije znala gde se nalazi. Onda se setila da je prethodne noći zaspala odevena. Uzviknula je zaprepašćeno, kad je videla da naga leži pod svilenim čaršavima. Pitala se da li je Kventin svukao. Odbacila je te misli, iskočila iz kreveta i uputila se u kupatilo. Zadivljeno je posmatrala prostoriju obloženu krem pločicama sa posebnim odeljcima i ogromnu ovalnu. kadu u podu. ,,To baš liči na Kventina da umesto kade ima dečji bazen", mrmljala je Kara, odvrnula slavinu i pustila vruću vodu. Bilo je tu mnoštvo mirisa, ulja za telo i soli za vodu. Pokušavala je da u tom obilju pronađe svoje omiljene, kozmetičke preparate. Kada je sve to sredila utonula je u mtrišljavu vodu. Tek što je zatvorila oči i naslonila glavu na jastuk za kupanje, kad je neko šuškanje i prskanje natera da pogleda. Pokušala je da se uspravi u sedeći položaj, ali jedna ruka je kliznula preko njenog stomaka i gurnula je natrag. - Budi mirna, draga, ja ću te okupati, a onda moraš ti mene. lonako sam umoran, jer onaj krevet u gostinskoj sobi nije dovoljno dug za mene. Nemaš ništa protiv da se zamenimo? Izgledala si tako slatko u mom velikom krevetu - Šaputao je Kventin priljubljen uz njen obraz. - Hajde, lezi sa mnom i budi moja ljubav. Nije li to rekao neki pesnik? - Kventin joj je i dalje šaputao u uho. - Spavaj sa mnom, Kara.

49


by voki

-Ja.,.. ja sam znala da će krevet u gostinskoj sobi biti suviše mali za tebe. Rado ću se menjati. - Jedva je govorila. Nije volela što je tu pored nje, želela je da je ostavi na miru. U isto vreme njegovdah na njenorn obrazu i ritmički pokreti sunđera, delovali su na Karu kao droga. - Kvent, Kvent, saslušaj me. Prošle noći sam zaspala odevena, jesi li me ti svukao? - Naravno, mila moja. Zar bih dopustio da ti neko drugi skida odeću? Znaš da ne bih, ni ženskoj ruci prepustio tvoje lepe obline. Bila si tako slatka. - To je nečuveno! Znaš li to? Iskoristio si dok sam spavala! - siktala je Kara. - Da sam to hteo, prvo bih te probudio, anđele. Ne prija mi da vodim ljubav sa usnulom ženom! - uzviknuo je Kventin, rukama kao od čelika okrenuo je njeno lice ka svom i Ijubio je jako i dugo. Kara je pokušala da mu se odupre, ali ubrzo ga je zagrlila, njena usta su se otvarala pod njegovim kao što se cvet otvara prema suncu. -Zar ne vidiš kako je to sa lama, anđele? - šaputao je - nama je lepo zajedno. -Ne, nije, i nije trebalo da me svučeš prošle noći, i ne bi trebalo da si sada ovde mucala je Kara. - Izađi dok ne završim kupanje. - Povisila je glas i želela jeda ga udari preko tih ciničnih usta. - Završi, ja te ne zadržavam. Hoću samo da se okupam. Dodaj mi sapun, molim te. - Kventin je nejasno govorio, ali Kara je u njegovim očima videla bes. Nesigurna u njegove namere, polako je počela da se udaljava i uspravlja. Kventin je istog trenutka povukao natrag. - Zaboravila si da treba da me okupaš. Isprva je bila hladna i povučena, ali mlaka voda i njegovi nežni dodiri razbudili su joj čula. Možda bi se i borila protiv njega da je bio grub, ali on je bio vsoma nežan. Činilo joj se da je ponovo zavodi. - Lepa si, mala lepojko, neuporediva si - šaputao je Kventin, usnama klizeći od njenog obraza do grla. Ruke su istraživale njeno telo da izazovu vatru. Iako uzbuđena, Kara je razmišljala. Šta je podrazumevao pod onim neuporediva?

50


by voki

- Koliko je drugih žena dovodio do ekstaze? Sećanje na majčin smeh, kada je opisivala Kventinovu moć nad ženama, sledilo joj je krv u žilama. Ukočila se u njegovom zagrljaju, ali Kventin to nije osetio i nastavio je da je miluje. Grubim pokretom odgurnula ga je i uspravila se uhvativši se za klizavu ivicu kade. Izašla je okliznuvši se nezgodio. -Šta je sad opet, Kara? Šta to radiš? - siktao je Kventin gledajući njeno, vitko telo na kome je tu i tamo bilo sapunice. -Spasavam se od tebe, ti... ti... ti nitkove. Da me nisi dotakao! - gušiia se Kara, u glasu joj se osećao bol. - Ti si moja žena, Kara. To mi daje pravo da te dodirnem, da te gledam ili bilo šta drugo što želim - reče Kventin drsko. - Ja nisam tvoja žena... ili bar to uskoro neću biti. Neću da ostanem u braku sa takvim čovekom. Ja želim dobrog supruga. - Kao što je Talbot, verovatno? - dirnuo je Kventin, izscedivši sunđer kao da će ga pokidati i uspravi se na noge. - Da - dobacila mu je želeći da ga povredi. - On je bolji čovek no što ćeš ti ikada biti. Na njegov preteći pokret, Kara se okrenula i otrčala u spavaću sobu, zgrabila odeću, uletela u gostinsku sobu i zaključala vrata za sobom. Bez daha bacila se na kauč i pokrila lice dršćućim rukama. Znala je da mora da ode, još jednu raspravu sa Kventinom, kao što je bila ova, ne bi mogla da podnese. Više nije mogla da izdrži muku gladi pa je napustila gostinsku sobu i sišla niz stepenice do donjeg nivoa. Uputila se u trpezariju. Zastala je kad je tamo ugledala Kventina udubljenog u novine, sa šoljom vruće kafe u ruci. Progovorio je ne dižući glavu: - Ima jaja, slanine i paradajza na bifeu. Sve je sveže pripremljeno, uključujući i kafu. Posluži se. - Hvala - odgovori Kara kruto. Uzela jesvež sok od pomorandže i parče prepečenog hleba sa džemom od crnih ribizli. - Ne jedeš dovoljno - dobacio je dosta glasno, da je poskočila, ruka joj je zadrhtala i džem je sa kašičice pao na beli čaršav. Pogledala ga je ljutito. Po njegovom osmehu je znala da je video šta se dogodilo. - Moraš li uvek da vičeš na ljude? I da znaš, nisam suviše mršava i jedem dovoljno i ti si taj koji mi kvari apetit - vikala je Kara razdražljivo.

51


by voki

Setila se da je to istina, nije mogla da jede, jer joj je nedostajao, jer je stalno plakala za njim kad je stigla u Englesku. Nastavila je sa mukom: Ja... ja se vraćam u moj stan. Neću da ostanem ovde. -Zaista? Videćemo - reče Kventin i iligo, zatim pogleda na sat i izvini se. Još uvek je sedela za stolom kad je čula da su se zalupila spoljna vrata; znala je da je otišao. Bilo joj je lakše, ali istovremeno je bila i razočarana. Krenula je da se obuče i spremi za snimanje. Grinel je upozorio da će danas dugo raditi. Kad je stigla u Grinelov studio primetila je neobično rumenilo na njegovom inače bledom licu, a kratkovide oči blistale su uzbuđeno. - Kara, devojko, uspeli smo! Pozvali su me jutros iz „Egzotike", u Njujork. Njujork! Uh! Ne mogu da verujem. Možda ću postati slavan Kara. Kaži da ćeš poći - molio je Grinel sa oduševljenim izrazom lica. Oklevala je. Prvo je htela da pristane samo zbog Grinela, a onda je pomislila da je to mogućnost da ode. Kventin će ostati u Londonu. - Da, kažem da,Grinele, Jesi li ikad bio u Njujorku? To je najlepši, grad na svetu. - Kara se smešila. Grinel nije odgovorio, samo je uhvatio oko struka i vrteo po sobi pevajući nemelodično „Volim Njujork". Kventin je zvao telefonom za vreme snimanja da joj javi, da idu na večeru kod nekih njegovih prijatelja. Nije mu ništa rekla o putu za Njujork, pomislila je da je bolje da mu to saopšti kad se budu videli. Za vreme kratkog odmora za ručak, odlučila je da kupi haljinu. Brzo se založila sendvičem sa paradajzom i krastavcem, popila čašu jogurta i požurila u mali butik koji je držao Grinelov prijatelj. Gospodin Đovani je bio pomoćni radnik u pozorištu, odmah po dolasku iz Italije. Kad je uštedeo dovoljno novca, otvorio je butik; imao je. malu, ali probranu klijentu. On i Kara su se odmah sprijateljili, čim ih je Grinel upoznao. — Kara, cara mia — pozdravio je kao što je to obično činio, i opet joj govorio kako njeno ime zvuči italijanski. - Dođi, imam nešto dati pokažem. Napravljeno je od sirove svile iz Indije. Lebdi u vazduhu i iste je boje kao tvoja kosa. Kara se sa skepsom obukla u tu haljinu, bledozlatnu, koja je bogato padala niz njeno telo. Pristajala joj je kao druga koža, ocrtavala je i isticala svaku oblinu, a napred se otvarala u provokativan dekolte. Bila je veoma izazovna, a boja zlata se reflektovala na koži i kosi.

52


by voki

Okretala se pred ogledalom i razmišljala nije li ova haljina suviše smela. Šta li će Kventin reći? Na tu pomisao se naljutila na sebe. Kad je stigla kući, otišla je pravo u kupatilo i legla u kadu, punu tople, mirisne vode. Čula je Kventina kako šuška i pretura po spavaćoj sobi, ali vrata kupatila su bila zaključana, tako da se osećala sigurnom. Neka on koristi drugo kupatilo, dole kod hola. Pažljivo je prebirala po svojoj kutiji za nakit i našla komplet od topaza, koji joj je Kventin kupio u Njujorku, odmah posle venčanja. Insistirao je na tome da ona mora imati pravog nakita, odbacio je sve njene primedbe i odveo je kod jednog juvelira, svog prijatelja, u Četrdeset sedmoj ulici u Njujorku. Setila se kako su se smejali, kad joj je oko vrata stavio tešku, starinsku ogrlicu od dijamanata i nazvao je dijamantska Lili. Odatle je, sa topazima na vratu, odveo na feribot za ostrvo Staten. Kara je bila oduševljena što će videti statuu slobode izbliza. Sećala se kako je brod napuštao luku i da je Kventin čvrsto držao uz sebe svojom mišićavom rukom. Duboko je udahnula i sišla dole u dnevnu sobu gde je Kventin, okrenut leđima, stajao uz bar sipajući piće. Okrenuo se i zagledao u nju. – Lepa si, Kara, nežna, slatka i graciozna. Vrtela se pred njim pokazujući novu haljinu. – Misliš li da je na leđima suviše izrezana, Kvent?-pitala je gledajući preko ramena. Odjednom je zastala, izraz njegovog lica je zbunio. -Da, i napred i nazad, ali izgledaš uteši, ali se bojala da je ne odbije. Mora divno, uveren sam da ti to znaš - oči su da je mnogo voieo Džin! Kad bi imao bar - mu ispitivale svaki delić njenog tela. - malo takve Ijubavi za nju, mislUa je Kara Pitam se da li zriaš da ova haljina ocrtava grizući usne. - Kvent, oprosti, nišam tvoje obline, kao one farmerice sa odsečenim nogavicama koje si hosila na - jedrenju - polako je govorio Kventin, porodica nije znala, sve dok se nije završi- došao do nje i spustio usne na njeno obnaženo rame. - Ne budi budalast- reč e Kara- kako se samo sećaš tih pohabanih pantalona? - Polako ljubavi. Mnogih noći su one bile deo mojih snova. - Sedi, Kara, hoću da ti ispričam jednu priču. Mislio sam da ti ne pričam, ali ipak treba da znaš. – Kventin j poveo do dvoseda i seo uz nju, ne dotičući je i otpio gutljaj viskija iz čaše. – Pre oko osamnaest godina , kadsam prvi put došao u Holivud bio sam kaskader, jesi li to znala?- pitao je Kventin, kao da izbegava da govori o onome što je započeo. Kadje Kara odrečno mahnula glavom, on je nstavio.

53


by voki

-Mislio sam da je to divno, uzbudljivo, ali ubrzo sam shvatio da je to veoma rizičan posao. Zato sam prešao u glumce. Za vreme studija u glumačkojškoli, upoznao sam jednu devojku. I ona je studirala glumu. Ime joj je bilo Džin- Džin Midlton. Došla je i z Ajove, sa farme. Mi smo se voleli, ne..., mi smo bili zaljubljeni. Stanovali smo zajedno i bilo je divno. Počeli smo da priređujemo zabave i da se sastajemo sa ludima iz iste branše. Džin je počela sve više da pije, ponekad je uzimala pilule da razbije mamurluk počela j da izostaje sa jetarnji časova, sa proba. Jedne noći, kada sam došao kući, našao sam je mrtvu na podu. Telo je već bilo kruto i hladno. Kventin je ustao i stao ispred kamina zureći u vatru. Kara ga je posmatrala, grlo joj se steglo, želela je da potrči do njega, daga uteši, ali se bojala da je ne odbije. Mora da je mnogo voleo Džin! Kad bi imao bar malo takve ljubavi za nju, mislila je Kara grizući usne.- Kvent, opriosti, nisma znala. - Naravno da nisi znala. Ni moja porodica nije znala, sve dok se nije završilo. Džin i ja smo živeli zajedno samo četiri meseca, jesi li čula , Kara? Trebalo je samo četiri mesec stalnog pića da ubije Džin, ne četiri godine. Čak i sad, posle toliko godina, još uvek ne mogu da verujem dase tako dogodilo. - Mora daste se mnogo veoleli- reče Kara tužno. Kventin sleže ramenim.- Mislili smo da smo zaljubljeni, ali bili smo mladi. Sad mi je trideset osam godina, Kara. Dugo sam čekao dase oženim. - Zato ti ne voliš da me vidiš da pijem. Trebalo je da mi to ranije kažeš, Kvent. To bi razjasnilo neke stvari- tiho reče Kara. Kventin s udaljio od kamina, pogledao Karu i pritisnuo poljubac na njena usta.želim da ostanemo ovde, dase priljubim uz tebe, ali zakasnićemo ako to učinimo. - Biće bolje da pođemo – lagala je Kara. Za vreme vožnje Kventin je govorio o prijateljima Robertsima, daje išao u školu Sa Tonijem, a veoma mu je draga i njegova supruga Gven i njihova dva mala sina. Kara je bila odsutna. - Kara, šta je sad opet?teško da si čula ijednu reč od onog što sam ti govorio. O čemu razmišljaš? Hajde reci mi. Neću celo veče da te posmatram kako grizeš usne. Trebaće ti više karmina- pojušao je Kventin da se našali. Ponovo je obuzeo bes, što se on prema njoj ponaša kao da je učenica. Ako baš moraš da znaš, krajem nedelje putujem za Njujork. Sve je organizovano. Grinel i ja ćemo snimati u Nujorku i ne znam koliko ću ostati. - A, tako - prokomentarisa Kvent.

54


by voki

Kara je svakog časa očekivala eksploziju. Povremeno je krišom, sa zebnjom, gledala u njega. -Šta očekuješ, Kara? Jesi li mislila da ću te zadaviti? Ne mogu da te sprečim da putuješ u Sjedinjene Države. Da li bi ostala ovde ako te zamolim? - Kventin je go- vorio mirno, kao da mu je svejedno šta će ona odgovoriti. - Ne - reče Kara, pokušavajući da joj glas bude čvrst, a u sebi je misiila: „Sve ću učiniti za tebe, Kvent, proklet da si". Da bi sakrila svoje misli gledala je kroz prozor. Već su se videli božićni ukrasi na zgradama pored kojih su prolazili. - Dobro, onda te neću ni zamoliti - reče Kventin blago. Veče je bilo iznenađujuće prijatno. Kara je odmah zavolela Robertse i njihovu decu. Mlađi, Robin, koji je još tepao, zagrlio je Karu; od toga joj se steglo grlo. Kara je držala ruke u krilu. Kventin je seo do nje, napola okrenut prema njoj, pa je kolenom dodirivao njenu nogu. Ruka mu se igrala pramenom njene kose. - Dakle, Kara, hoćemo li imati jednog drugara za Robina? Ja sam saglasan, ako ti hoćeš - reče Kventin dodirujući nežno njen vrat. Odmakla se i osetiLa razdirući bol pri pomisli da ima Kventinovo dete. Zamišljala je punačkog mališana. Robinovog uzrasta, sa crnom kovrdžavom kosom i sivim očima. Odjednom se naljutila, skočila na noge i obratila se Kventinu, koji je još uvek sedeo i gledao je. - Ti si podlac, znaš li? Terati šegu sa nečim tako dragocenim, tako divnim. Mrzim te, Kvent, zaista te mrzim! - vikala je Kara; i sama je primeći vala histeričan prizvuk u glasu. - Smiri se, Kara, Toni i Gven će svakog trenutka sići. Njegov ciničan osmeh nije kazivao Kari da je i on Ijut, isto kao i ona. Uskoro su Gven i Toni sišli, Karaje bila uverena da Gven nešto pretpostavlja, jer je ispitivački gledala prvo u Kventina, pa onda u nju, U toku večeri razgovor je bio uopšten, najčešće u vezi sa Kventinovim ili njenim poslom.J^ad se govorilo o deci, Kara je osetila onaj isti razdirući bol i ponovo je zamišljala kako bi bilo da ima Kventinovo dete. Na povratku kući, u kolima je vladala mučna tišina. Kara je želela da kola idu još brže. -Večeras si dosta popila, Kara - oštrim glasom rekao je Kventin.

55


by voki

- Malo vina za vreme večere i kasnije brendi, to sigurno nije mnogo pokušala je Kara da odgovori istim tonom. - Već sam ti rekao da ne volim da vidim žene koje suviše piju. A naročito mi smeta kad ti to činiš - ljutio se naglo zaokrenuvši kolima. - Toliko toga na meni ima što ti ne voliš, moj gospodine. Zašto me onda jednostavno ne napustiš! - viknula je Kara i naglo se okrenula ka njemu, stisnutih pesnica. - Ti mala veštice - vikao je sad i Kventin, držeći jednom rukom volan. - Šta? Šta bi ti, šta? Da me udariš? Jesi li na to mislio, grubijane - Kara ga je izazivala želeći fizički obračun. - Ti si grub čovek, ti si zver, tebi ne predstavlja ništa da napustiš ženu. Mrzim te! - Kara je lagala, besno je otvorila vrata i izašla, čim su kola staia. Sivkasto bledilo Kventinovog lica isticalo je zategnute brazde oko njegovih usta. Kara je shvatila da je otišla predaieko. Sa prigušenim uzdahom ušla je u kuću i krenula u svoju spavaću sobu; svukla se i legla u krevet. Osećaia se bedno u svom jadu.

7.

Na putu od Hitroua do Kenedija, Kara nije primećivala okolinu. Grinel je nekoliko puta pokušavao da razgovara sa njom, ali njeni odgovori su pokazivali da je odsutna, pa je Grinel odustao i udubio se u neki fotografski časopis. Osećala se kao da je neko sekao tupim sečivom. Kventin joj je toliko nedostajao, a istovremeno je bila zadovoljna što je pobegla iz tog hladnog rata, koji su vodili do predfijeti odlazak. Sretali su se za doručkom i bili usiljeno uglađeni. Samo nekoliko puta su ručali zajedno. Jednom su morali da idu na poslovni ručak priređen za predstavnike korporacije Vejnrajt. Kara je videia Forda Talbota, ali nije mogla da razgovara sa njim, jer se Kventin nije odvajao od nje. Njegovo držanje prema Talbotu bilo je hladno i rezervisano. Na neki način Kari je tako bilo bolje, jer nije ništa morala da objašnjava Talbotu.

56


by voki

Kad su se ona i Kventin rastali, on je samo pitao da li ima ključ od stana u Njujorku. Kara je želela da odsedne negde na drugom mestu, ali znala je da je bolje da ne pokušava da se raspravlja sa njim o tome. Još nije ni odgovorila, a on se okrenuo i otišao U svoju radnu sobu, zalupivši joj vrata pred nosem. Bila je Ljuta na njega šve vreme leta, a sad dok je njen prtljag prolazio carinu obuzeo je isti porazan osećaj izgubljenosti, kao i onda kad je prvi put napustila Kventina, kad je iz Njujorka odletela za London. Ostavila je Grinela u njegovom hotelu, obećavši da će biti u studiju koji im je „Egzotika" ustupila, u osam sledećeg jutra. Umorna od leta, Kara je zevala otključavajući vrata stana. Prvo što je ugledala bila je srebrna korpa sa ružama, na stolu u dnevnoj sobi. Na kartici je bilo samo slovo K. Suze su joj navrle. Uzela je cedulju koja je ležala pored cveća. Bila je od gospođe Grej, koja je obaveštavala da će ona i njen suprug doći sutra, kao i obično, da spremaju, da im je gospodin Vejnrajt javio da ona dolazi i da u frižideru ima salate i kolač od sira sa bananama. Posle kupanja, u kome je uživala, bacila se na ogroman krevet i zaspala dubokim snom bez snova. Prva dva dana radila je mnogo sa Grinelom, i dolazila je kući mrtva umorna. Bila je zadovoljna, jer je umor sprečavao da sećanja nadvladaju. Kasnije je već bila u stanju da potisne uspomene i usredsredila se na posao. Grinel je bio veoma zadovoljan. -Kara, dušo, dobro je. Ovo će biti najbolje što smo ikada napravili za „Egzotiku". - Grinel je kašljao bacivši ci- garetu i posmatrao pakete koje je dovukla, vrativši se sa pauze za ručak. - Kara, stara moja, ti izgleda hoćeš da kupiš ceo Njujork? Svaki put kad se vratiš sa ručka, natovarena si paketima. - U Njujorku je divno kupovati. Našla sam nekoliko zgodnih radnji sa cipelama - brbljala je Kara, smejući se Grinelovom reagovanju kad bi mu rekla cene. Pre no što je mogla da ga spreči, podigao je jedan paketić i izvadio kožnu kutiju. Kara se skamenila kad je izvadio srebmi lančić na kome je visila minijaturna jedrilica sa dve osobe. - Dražesno, jedno slovo K na vrhu, drugo na dnu jedra. Dopašće se tvom suprugu, Kara. - Njegove oči su i dalje bile uprte u lančić. - Znaš, Kara,

57


by voki

meni se uglavnom ne dopada kad muškarci nose nakit oko vrata, ali ovo je tako diskretno. Dopada mi se. -Hvala, bolje da se vratimo poslu - jedva je izgovorila ne gledajući u Grinela da on ne bi video suze u njenim očima. Te večeri, baš kad je ulazila u stan, zazvonio je telefon. - Da, ovde Kara Vejnrajt. - Bila je malo zaduvana, spustila svoje paketa na kčupicu pored telefona i istovremeno otkopčala kaput. -Srećan Božić, Kar. Kako si?- Kari se činilo da joj tlo izmiče pod nogama, prepoznala je glas svoje majke. -Zar nećeš da mi odgovoriš, Kara? Jesi li dobro letaela? Lepo je što ćeš za praznik biti ovde. Njujork je tako lep u praznične dane. Hajde sa mnom večeras u restoran ;;Le Pavillon;; , u osam.do viđenja!- Link je govcorila brzo, ne dozvoljavajući prekidanje. Njen, od duvana ogrubeo glas, zvučao je promuklo. Kara je shvatila da je njena majka spustila slušalicu, tek kad joj je telefonski signal zazujao u ušima. Istuširaia se i obukla kao u polusnu, želela je da pronađe neki izgovor, da kaže sastanak sa majkom. Suviše je dobro poznavala, da bi verovala da je njen poziv na večeru bez nekog motiva. To je pre zvučalo kao naredba, nego kao poziv. Ni u jednom trenutku nije pomislila da možda nedostaje majci. Znala je da je za Link, majčinska ljubav nešto strano. Setila se razgovora sa bratom, kad mu je javila da je u Engleskoj. Ne brini za mene, meni je dobro. Nemam problema samajkom, jer je ne viđam često, ne moraš me više štititi od nje. Odrastao sam, sad imem sam o sebi da brinem - Ken je govorio brzo, a u Kari se javila nada da je zaista odrastao. Smešila se setivši še brata, dok je skupljala kosu u pletenice; to je bila frizura za reklame »Egzotike«. Kao uvek, ostavila je lekoliko pramenova koji su se kovrdžali na njenim obrazima. Stavila je parfem i obukla crvenkastosmeđu svilenu haljinu i bundicu od belog zeca. Vožnja taksijem učinila joj se suviše kratkom. Čim je ušla u restoran ugledala majku. Link je sedela za stolom koji se video sa svih strana. Kara je primetila da su se majčine oči prvo raširile, a onda suzile, dok je posmatrala kćerku, kako prolazi kroz salu, a registrovala je i sve zadivljene poglede koji su bili uprti u Karu.

58


by voki

- Sedi, Kara. Ta ti je haljina malo više upadljiva, zar ne? Praviš pozorište od sebe - promuklo reče Link držeći muštiklu. - To ne treba da te brige, majko. Pa znaš da sam sada foto-model. - Čudno, i ti i Ken ste,uvek mrzeli šou biznis, a sad ste oboje u tom poslu - Link je jače povukla dim. -Ken to nikad nije mrzeo, majko. Uvek je želeo da se time bavi. On sad veoma voli svoj posao - reče Kara mirno. - Zaista? - otezala je Link, očigledno joj je tema bila dosadna. - Suviše si mršava, Kara. Dijeta može biti opasna - rekla je Link, tek da nešto kaže. - Ja ne držim dijetu, majko. Hoćemo li da naručimo? - Kara je osećala skrivenu ljutnju, koju je majka, svojom nametljivošću, uvek izazivala u njoj. Obe žene su naručile šniclu sa salatom od spanaća. Kara je želela da uzme ribu, ali je odustala kad je Link rekla da se gadi ribe. Odbila je koktel i zadovoljila se sodom sa limunom. Nije obraćala pažnju na majčin značajan pogled. - Šta čujem o Kventinu, Kara?- upita najzad majka , gurajući viljušku u salatu - Videla sa ga u Londonu, dobro je- odgovorila je Kara, znajući da će uskoro njena majka reći ono, zbog čega je pozval na večeru. Pogledom je šetala po luksuznom restoranu, osvetljenom svećama i polako zvakala komadić mesa, kad je Lnk progovorila svilenkasti glasom. - Kad se razvodiš, Kara? S mukom je progutala meso, jedva je uspela da progovori.- Kakvo pitanje! moj brak još ne traje ni šest meseci, rano je govoriti...-Karin glas se prelomio. Nije želeća da njena majka vidi koliko je tim pitanjem duboko povredila. - Hajde, Kara, nemoj mi reći da ti je stalo do tog braka, to ti neću poverovati. Ne znam kako si naterala Kventina da se oženi tobom, ali valjda ne misliš da ti možeš da zadržiš tog čoveka - rugala se Link. Ako si me pozvala na večeru da me ispituješ o mom braku, samo gubiš vreme i novac. Nemam nameru da raspravljam o tome, mislim da je prerano da razgovaram o razvodu sa tobom, kad još nisam o tome govorila sa Kventinom –završila je Kara zadihano. Link je dugo gledala u nju, nozdrve su joj podrhtavale, spremala se eksplozija.

59


by voki

- Ne govori takvim tonom sa mnom. Nećeš moći da zadržiš Kventina. Nikad. Reci mu da hoćeš da se razvedeš. Želim da se vrati u Kaliforniju, u kompaniju - Link je šištala i škripala zubima od besa. Kara se sledila. Ranije se uvek povlačila pred napadima koji su se spremali, ovog puta je rešila da ne dozvoli da bude žrtva ili meta majčinih otrovnih strela. Posmatrala je kako Link uvlači dim cigarete, kao da će je duvan naoružati za ono što sprema. Pre nego što je uspela da nastavi, Kara je odgurnula stolicu, ustala i rekla: - Večera je bila prijatna, majko, ali ja nemam nameru da razmenjujem ljutite uvrede sa tobom. Šta ću ja učiniti sa svojim brakom, nije tvoja briga. Ako si tako željna da čuješ nešto o razvodu, onda ti preporučujem da stupiš u kontakt sa Kventinom. Možda će ti on reći. Ja neću. Zbogom, majko. Srećan ti Božić. Dok je Link zaprepašćeno gledala, Kara se okrenula i kliznula prema izlazu držeći visoko uzdignutu glavu. Nije primećivala zadivljene poglede koji su je pratili. Jedina namera joj je bila da se spase od majke. Činilo joj se da taksi mili i da nikada neće stići kući. Kad je najzad stigla do stana, jedva je dočekala da smakne odeću sa tela i potopi se u kadu. Osećala s se prljavom i oskrnavljenom. Zatvorila je oči i naslonila glavu na jastuk za kadu. - Bože moj, bože moj - jecala je čak i ja vidim koliko ona želi Kventa. Moja majka me tera da se razvedem od mog muža da bi ga ona dobila. Nije znala koliko je vremena provela u kadi, tek kad se voda potpuno ohladils izašla je drhteći. Legla je tako, vlažna i naga, nadajući se da će joj to pomoći di se opusti i zaspi. Zaspala je tek u zoru, kad se svetlost već probijala kroz zavese zaričući se da će prirediti božićnu zabavu, makar samo za Grinela i sebe. Možda joj je baš ta optimistička misao pomogla da zaspi. Grinel se zgranuo kad se Kara pojavila, samrtnički bleda, sa tamnim podočnjacma. - Kara, zaboga, šta si to sa sobom učinila? Izgledaš užasno. Jesi li bila celu noć na nekoj zabavi, ili šta? - vikao je zabrinuto. - Teško da bi se to moglo nazvati; zabavom. Ali nije važno. Možda ću šminkom uspeti da pokrijem senke.

60


by voki

- Čekaj, ljubavi. Kaži starom Grinelu šta se dogodilo. Je li u pitanju tvoj muž? Nešto te muči. - Grinel se nasmešio. - Ne brinem samo zbog našeg posla, Kara. Ja... ja ne volim da te vidim tako nesrećnu. Ja sam dobar slušalac, ako hoćeš da govoriš o tome. Kara nije želela da govori o Link. Nijei htela čak ni da misli o tome, ali znala je da ga neće zavarati neubedljivim izgovorom. -Radi se o mojoj majci, Grinel. Ona ima neke zahteve, koje ja ne mogu da prihvatim. Skoro cele noći nisam spavala, razmišljala sam o tome što mi je rekla za večerom. Ona je vrlo agresivna žena. - Kara se smešila tužno, znala je da nikome ne može da ispriča sadržinu razgovora sa majkom. - Čuo sam o Meti Linkoln Stajls, Kara. Zašto te to čudi. Neki od snimatelja u Holivudu su moji prijatelji. Jedan od njih, Čarli Dejvis, bio je glavni kamerman u jecinom filmu, snimljenom po knjizi tvoje majke. Pričao je da niko sa njom ne može da izade na kraj, osim tvog supruga. Ne žeiim da ogovaram tvoju majku, ali tako je pričao - objašnjavao je Grinel. -Znam da ti nije namera da je ogovaraš, Grinel. Ne brini, nemam nikakvih iluzija o svojoj majci. Sa njom je veoma teško sarađivati. -Možda bi bilo bolje da je tvoj suprug razgovarao sa njom. -Grinel - Kara je prišla stolu gde je on pregledao neke negative. -Šta je Kara? -Pa, dolazi Božić i bteia bttr da priredim zabavu u svom stanu. Ne veliku, jer ja nikog ne poznajem u Njujorku, ali mislila sam da bismo ti i ja... - motećivo je gledala u Grinela. -Hej, pa to ne zvuči loše. Imam nekolicinu prijatelja koje bih mogao da pozovem, a da ne zaboravimo, tusu i Ijudi iz »Egzotike«. - Grinel je počeo da nabraja na prste. Kara se odlučila za dvadeset treći decembar, kao zgodan dan, jer je subota, a bio je to i datum njenog venčanja pre šest meseci. Prirediće zabavu koja će, bar te večeri, odagnati misli na Kventina. - Doći ću jedno veče da ti pomognem da dekorišeš stan - reče Grinel sijajući od radosti. Kara je pljesnula rukama - O, sasvim sam na to zaboravila. Moram da pitam Kventinovu domaćicu ima starih ukrasa. Ostalo ću kupiti. Grinel joj je dozvolio da sutradan dođe kasnije u studio, kako bi mogla da sačeka domaćicu. Dok je čekala, Kara je cunjala po stanu, otvarala sve ormane, ali nije našla ukrase. Ušla je u Kventinovu radnu sobu.

61


by voki

Osećalo se njegovo prisustvo u toj sasvim muškoj sobi od hrastovine sa mermernim kaminom. Za razliku od ostalog dela veoma modemo uređenog stana, ova je soba bila u tradicionalnom engleskom stilu. Htela je već da izade iz sobe kad je primetila neku sliku na istaknutom mestu, na pisaćem stolu, tako da svako ko sedi u velikoj stolici, pravo gleda u nju. Kara je zaobišia sto, radoznala da vidi ko zauzima počasno mesto pred Kventinovim očima. Glasno je uzdahnula u tišini sobe, kad je ugledala sebe i Gulivera na plaži na Kajuga jezeru. Setila se te fotografije, kada je rekla da izgleda kao da se ona i Guliver smeju istoj šali. Guliverova njuška biia je otvorena, jezik mu je virio sa Straine i videti su mu se svizubi. Kventin se šložio sa njom da se pas smeje. ... Čangrijanje na ulaznim vratima je trglo iz sanjarija, napustila je radnu sobu zatvorivši vrata za sobom. - Kako ste gospođo Vejnrajt, ja sam vaia domaćica, a ovo je moj suprug Džejk. Kara im se nasmešila u znak pozdrava i odmah pitala za božićne ukrase BiH su spakovani u predvorju. Obradovala se tako velikom izboru prazničnih dekoracija. Odbila je da se postavi plastično drvce, rekia je da će nabaviti pravo. v. Sva srećna utetela je u Grinelov studio vukući za sobom jelku. - Šta to radiš, Kara? Šta ti je to? - Jelka - odgovorila je utonuvši u najbiižu stolicu i odmah izula čizme. - Prodavac tvrdi da je drvo sveže posečeno, Nema ničeg lepšeg od mirisa četinara. Sad imam ceto, divno drvo, koje širi taj opojni miris. - Kako misliš da odneseš to čudo kući, ako smem da pitam? - Grinel je cigare- tom pokazivao na drvo koje je zauzimato dobar deo studija. - Uzeću taksi - samouvereno je rekla Kara, dok je on uveravao da nijedan tak- . sista na celom Menhetnu, neće primiti to čudo u svoja kola. Kara je upomo tvrdila da neće biti teškoća. Nešto kasnije bilo joj ja krivo što se nije kladila sa Grinetom. Ne samo da joj je taksista pomogao da utovari jelku u kola, nego je i pevušio sa Karom celim putem do stana. Onda je zajedno sa njom uneo drvo u predvorje do lifta. Kara mu je dala novčanicu od deset dolara i poželela mu srećan praznik.

62


by voki

8.

Zadihala se vukući drvo od lifta do stana. Jedva je nekako uspela da ga uspravi i potražila je ključ. Tog trenutka vrata su se otvorila. Zaprepašćeno je zurila otvorenih usta. - Zdravo, devojčice, mogu li da ti pomognem? - pitao je Kventin smešeći se. Zateturala se od zaprepašćenja. Pre no što se povratila, zagrlio je i poljubio; odmah je obuzela prijatna malaksalost. Uprkos svojim zaricanjima, približila mu se, obuhvatajući ga rukama oko pasa. Kventin joj je neznatno podigao glavu i srebrnastim očima prelazio preko njenog lica. - Nedostajem li ti? Tvoje usne su divne, Ijubavi, ali tvoj hladan nosić je crven od zime - prošaputao je Kventin, nesvestan da su stajali u predvorju, dok su mu se prsti uplitali u njenu kosu. - Moj nos uvek pocrveni kada je hladno - mrmljala je Kara izmičući mu. Pokušavala je da ne gleda u osmeh na tim čulnim usnama, ali nije mogla da odvoji pogled od njega. - Šta je ovo ovde? - uzdahnuo je Kventin, odvojivši se od nje. - Božićna jelka. - Kara se smešila stidljivo. - Zameraš li što sam kupila pravu, Kvent? Bilo je i plastičnih, ali ne sviđaju mi se. Naravno, ako ne želiš to u tvom stanu... - Našem stanu, tvom i mom. Slučajno i ja više volim pravo drvo, ali odavno nisam kitio jelku. Kventin je slegao ramenima, uveo je, pa se latio jelke. - Gde bi htela da staviš ovu glomaznu stvar, ljubavi? Kara nije odgovorila, stajala je zadivljeno gledajući svoju jelku. - Zar nije lepo, Kvent? Imamo i svetiljke i mnogo lepih ukrasa. Neki su vrlo stari. - Da, Kara, mogu da zamislim. - Kvent se zateturao. - A sada reci kuda ću sa ovim. Jedino ako želiš da ovako prestojim ceo praznični dan, balansirajući sa ovim zimzelenim medvedom. Zar nije bilo manjeg drveta? - stenjao je dok se Kara kikotala i pokazivala mu da pođe za njom u dnevnu sobu.

63


by voki

- Zar neće biti divno ovde, Kvent? Danju ću imati snežnu pozadinu sa terase, noću će se svetla reflektovati u staklu. - Kara je sijala od zadovoljstva. Kventin joj je pokazivao kako da pridržava jelku, dok se on mučio da namesti postolje. - Sama ne bi mogla da izađeš na kraj sa ovim. Sad drži čvrsto, Kara, idem da uzmem testeru. Ovo stablo je suviše debelo za taj stalak. Moraću da ga malo odrežem. Kara je bila užasnuta što će Kventin da testeriše drvo na skupocenom tepihu, ali on je počeo pre nego što je stigla da mu skrene pažnju. Kada su konačno završili, Kara je počistila strugotinu i iglice koje su pale sa drveta a onda su oboje zadivljeno posmatrali svoje delo. Kventin je obuhvatio oko pasa, milujući prstima njen uski struk. Nije imao pojma kako je to uticalo na nju. Želela je da bude jača, da može da se odvoji od njega, ali tako je uživala u njegovoj blizini i dodiru. -Baš je lepa jelka, ženice. Možda bi neki sitničar pomislio da je suviše velika za nas dvoje, ali ja ne mislim tako, a ti? - Kventin je šaputao, njegov dah je doticao Karino čelo. - Pa, vidiš, Kvent, i nije samo za nas dvoje. - Kara je pročistila grlo. - Ne? - upitao je ledenim glasom. - Ne. - Kara je progutala knedlu. - Ja... ja sam mislila da ću biti sama, pa i im odlučila da priredim zabavu u subotu. Naš šestomesečni jubilej, u stvari - inkao je Kvent. Kara je mahnula glavom tako da joj se hosa razletela oko obraza. Setio si se? - rekla je skeptično, a onda porumenela od njegovog pogleda. - Nisam verovala da ćeš se setiti, pa sam mislila... - zastala je. - Šta si mislila, Kara? Bio sam kraj tebe pre šest meseci. Sećaš li se toga? Ja to ne mogu da zaboravim - izjavio je Kventin hrapavim glasom. Brzo se okrenula, da on ne bi video suze u njenim očima. Njena majka je bila u pravu. Želeo je razvod: Kara se spremala da kaže nešto o tome da će pristati, kad se Kventin stvorio iza nje i uhvatio je za ramena. - U redu, Kara, imaćemo zabavu. Pozvao bih nekolicinu svojih prijatelja, ako ti to ne smeta. Siguran sam da će doći. Slažeš li se sa tim? - pitao je Kventin dok su njegove usne dodirivale njen potiljak. Kara je jedva kontrolisala drhtavicu koja ju je obuzimala od njegovog dodira. Mogla je samo da se nada da on to nije primetio i klimala je glavom umesto odgovora na njegovo pitanje.

64


by voki

Kventin je ostavio, rekavši da ide da se istušira. Kara je opet klimnula, ne okrenuvši glavu. Buljila je u veliku jelku, pitajući se kako će da ostane kraj Kventina, a da se ne oda. Kako je mrzela vlast koju je imao nad njom. Ne, nije tačno, volela je to. Za nju nije biio spasa. On je bio jedini čovek kojeg je želela. Trljala je obraze drhtavim rukama i pitata sedali bi trebalo da pokrene pitanje razvoda, ili da sačeka da on to učini. Hodala je ispred jelke, gore-dole, ali nije došla do odgovora. Verovala je da će Kventin biti oduševljen što će se osloboditi nje. Ipak je rešila da sačeka da on zatraži razvod, a onda se neće odupirati, predaće se sudbini. Uzdahnula je i izašla u hol; počela je da dovlači u dnevnu sobu kutije sa ukrasinm za jelku. Proveravala je svetiljke, jednu po jednu, samo tri su bile neispravtm Shvatila je da će joj za tako veliko drvo biti potrebno još najmanje četiri ili pet kom pleta svećica. Kventin je sišao niz stepenice, malu vlažne kose, nosio je otkopčanu košulju. dugih rukava, drap boje i tamnobraou somotske farmerke koje su isticale nje gove mišićave butine i listove. Ugledavši ga Karaje duboko uzdahnu la i okrenula se obiačeći kaput. - Kuda ideš, ljubavi? - pitao je Kventin dubokim glasom. Kara mu je objasnila da nema dovoljno svetiljki i da je htela taksijem u grad da ih dokupi. Kventin se složio da je to dobra ideja i da će i on poći sa njom. Smejao se kada mu je, stisnutih usana, rekla da mu neće dozvoliti da izađe iz stana dok mu se ne osuši kosa. Bila je zapanjena da se Kventin pokorio njenim zahtevima i sedeo mirno dok mu je sušila kosu. Nikada ne bi verovala da će joj sušenje nečije kose pružiti taki i veliko zadovoljstvo. Kventin se predao Karinim rukama, a njeni prsti su uživali i tim vlažnim crnim kovrdžama. -Jesi li sada zadovoljna, mala moja? Samo da uzmem jaknu, pa ćemo dn krenemo - smešio joj se, ustajući sa sto lice. Pre nego što se odmakla zagrlio ju je i spustio lak poljubac na njene usne. Ošamućena, Kara je išla za njim do taksija, a onda je dozvolila sebi da so priljubi uz Kventina tokom vožnje. - Otkako sam te upoznao, -Kara, počele su da mi se dopadaju vožnje taksijem po Menhetnu - šaputao je Kventin u njenu kosu. Po glasu se osećalo da je srećan. - Treba uek tako da se pripijaš uz mene, i meni to godi.

65


by voki

Probijali su se kroz pretprazničnu gužvu na ulicama. Kara se nije protivila , što je Kventin vodio za ruku. I u robnoj kući je bila velika gužva, svi su, kao i oni, kupovali u poslednjem trenutku, ali Kara je bila srećna što je tako, jer je inače Kventin ne bi stalno držao za ruku. Nije im bilo teško da pronađu svetiljke za jelku, ali Karu je privuklo mnoštvo izloženih ukrasa i nije mogla da se odluči šta da kupi. - Ljubavi, nemoj da žuriš. Idem ja nešto da kupim, a ti dotle izaberi šta ti se dopada, pa ćemo se naći ovde - Kventin pogleda na svoj časovnik recimo kroz jedan sat. Da li ti to odgovara? Kara je klimnula glavom pokušavajući da se nasmeši, ali htela je da mu kaže da ne želi da se odvaja od njega na čitav sat. Izabrala je ukrase za jelku pa je onda kupila knjigu o jedrenju za Kventinovog sestrića Denisa, bočicu parfema za Ejmi, svilenu ešarpu za Klem i lulu od morske pene za Džeka. Kventin je malo zakasnio, njegove podignute obrve kao da su pitale šta da radi sa tolikim paketima. Smejala se njegovim pokušajima da nosi i svoje pakete i dve nezgrapne torbe koje je uzeo od nje. - Rekla sam ti šta sam kupila, Kvent. Sada mi reci šta si ti kupio zahtevala je Kara, vodeći ga prema izlazu. - Ne - Kventin se borio - neću da ti kažem. Male devojčice ne smeju biti radoznale, inače Deda Mraz neće doći. Kventin je to rekao, njegov pogled je postao zamišljen i odlutao od Kare. Šta ga je ovog puta odvuklo, pitala se Kara, zbunjena i razdražena njegovim munjevitim prelaskom u neraspoloženje. Skoro je trčala pokušavajući da prati njegove duge korake, išao je lako kao da nije natovaren paketima. - Biće teško naći taksi u ovolikoj gužvi - rekla-je zadihano. - Neće. Dogovorio sam se sa taksistom da svakog sata proveri da smo pred robnom kućom. Pristao je kad sam mu dao pedeset dolara. Požuri! - uzviknuo je. U nekoliko narednih dana pripreme za zabavu ispunile su njeno slobodno vreme. Ona i Kventin su se jedno prema drugom odnosili kao ljubazni stranci. Na dan zabave, Kventin je otišao pre no što je ustala. Onda je, na njenu žalost, Grinel dugo zadržao. Jedan od njegovih pomoćnika upropastio je materijal koji je skoro ceo dan sniman, pogrešio je pri razvijanju.

66


by voki

- Kara, dušo, žao mi je, što moramo sve ponovo da snimamo. Znam da je večeras zabava, ali moramo ponoviti. - Da, dobro - uzdahnula je Kara, a u mislima je dopunjavala spisak stvari koje treba da uradi. U tri sata Grinel joj je pokajnički rekao da su završili. Umorna Kara je zurila u njega. - Znam, dušo - Grinel je slegao ramenima, žmirkajući od dima svoje cigarete. - To je bilo mlevenje, a ne posao, ali morao sam da završim. Doći ću ranije da ti pomognem. Važi? Kara se smejala pokajničkom izrazu Grinelovog lica. - Ne znam zašto radim sa tobom. Ti si gonič robova. Dođi u deset do sedam. Moći ćeš da prihvataš kapute gostiju. Ne trudi se da me ispratiš - Kara je široko zevnula. - Idem kući da bar malo odremam. Kad je Kara odlazila, Grinel je rekao: - Uzput, Kara, bio sam u sedištu „Egzotike" i trknuo do Forda Talbota. Pozvao sam ga na zabavu, je i'u redu? - Pitao je Grinel. Nije ništa odgovorila, samo je klimnula glavom. Brinula se kako će se Kventin ponašati kad vidi Forda na zabavi, ali šta sad da radi, raspravljala je sama sa sobom. Poslednja kap u njenom lošem raspoloženju bilo je to što nije uspevala da zaustavi taksi. Ponevš veliku torbu sa šminkom i odećom, krenula je pešice kući. Zaustavila je jedan taksi na dva bloka od stana, ali bila je tako umorna da joj je dobro došlo da se bar malo poveze. Uletela je u stan, nije otišla čak ni do dnevne sobe iz koje su se čuli glasovi, i nvukla odeću, otišla u kupatilo i utonula u toplu mirisnu vodu, pa je našamponirala glavu i oprala kosu. Uvila se u mekani peškir, a drugi zamotala u turban oko glave. Turpijala je nokte, zatim sušila i tapirala kosu. Jedva je držala otvorene oči od umora. Spustila se gola u svoje svilene čaršave i odmah zaspala. Kad se, jedan sat kasnije, napola probudila, osetila je kako jake ruke podižu njeno telo. Opuštena i topla, još uvek zatvorenih očiju, podigla je i zarila svoje šake u jaka mišićava ramena uživa- iući u dodiru kože. Kventinovo telo se spustilo na njeno, počela je da se uvija od uživanja. Ako nećeš da otkažem ovu zabavu dok te Ijubim, onda treba da počneš da se spremaš. Naši gosti će stići za pola sata. - Kventin je golicao njeno uho - naravno je bih te radije mazio, mačkice.

67


by voki

Kventinova usta su lutala po njenom telu, zadržavajući se na grudima. Usne su mu klizile od jednog ružičastog vrha do drugog. Kara je osećala toplotu koja se širila njenim telom, dok su joj prsti doticali njegovu kožu i uvlačili se u kovrdžaste malje na grudima. Uzdisala je podižući kapke da bi mu pogledala u lice. - Bolje da odeš da bi mogla da se obučem, Kvent - rekla je, srećna što njen hladan ton ne pokazuje koliki je nemir u -njoj. Osetila je njegove šake na svom telu, zatim se otkotrljao sa kreveta i još jednom je pogledao od glave do pete. - Iako si previše vitka, imaš lepe obline. Uvek sam cenio umetnost. Začudila se da joj je šminka besprekorna, iako je stavljala nemirnim rukama. Proučavala je svoj lik primećujući da je sedefnoplava senka isticala boju njenih očiju. Stajala je i okretala se pred ogledalom u kome se cela videla. Uživala je u tamnoplavoj haljini od atlasa, koja je obavijala njenu figuru do listova, na kraje- vima se širila u kaskade nabora, koji su napred bili nešto kraći no pozadi. Haljina je bila bez bretela i veoma seksi. Isprva nesigurna u sebe, hrabrila se posmatrajući svoju sliku i prkosno podigla glavu. Imala je savršenu figuru foto modela, doteran izgled, krunu od kose na glavi i prekrasnu toaletu. Spremala se da stavi ogrlicu od safira, koju joj je Kventin poklonio i koja se slagala sa naušnicami onda je zaključila da su njen razgolićen vrat i ramena interasantniji. - Lepo, baš lepo. Divna si, Kara, ali opasna u toj haljini - polako je govorio Kventin. Kara se okrenula od ogledala, pitajući se koliko dugo on tu stoji i posmatra je. Pre no što je progovorila, izvadio je kutiju sa nakitom. Srećan šestomesečni jubilej, mala moja. Mislim da će ti ovo odgovarati uz tu haljinu - govorio je sa izražajnim glasom i sa nepromenjenim izrazom lica. Kara je pogledala prekrasan biser sa plavičastim prelivom, a zatim opet u Kventina. - Normalno je da muž daje svojoj ženi poklon na njihov jubilej - izvadio je prsten iz kutijice i namestio joj ga na srednji ptsl desne ruke. Nije odgovorila da joj se čini neobičnim da muž daje svojoj ženi poklon za šest meseci braka, ako misli da soeuskoro razvedu.

68


by voki

Pomislila je to, ali nije rekla. Nije želela da Kventin sad razmišlja o tome, a nije htela ni sama da misli da ga više neće videti. - Da li ti se dopada, Kara? - upitao je Kventin. Ona je podigla ruku, uvijajući s čas na jednu, čas na drugu stranu Njegove srebrnaste oči posmatrale su pažljivo njeno lice, kao da je tu šifra koju „ treba da otkrije. „Dopalo bi mi se bilo šta što bi mi ti poklonio, želela je da mu kaže, dopalo bi mi se i da mi ništa ne pokloniš, samo kad me ne bi ostavio", zadržala je pogled na prstenu, nije želeia da on pročita njene misli. - Da, veoma mi se dopada Kvent - odgovorila je hladno. -"Mislim da je već vreme da siđemo dole, da dočekamo naše goste. -Imamo još malo vremena. Prvo hoću moj poklon od tebe - rekao je grubo, privukao je u zagrljaj, zarobivši svojim ustima njena. Pokušala je da se odupre, ali obuzeo je osećaj prijatne malaksalosti. Ruke je podigla i obavila oko njegovog vrata, naslonivši glavu na njegovo rame. Kventin je osetio da mu se predaje, privukao je još bliže sebi. Njegova usta su se pomeraia od njenih usana prema vratu i ramenima. - Ljutiš li se što sam ti razmazao šminku? - smejao se Kventin, glas mu je još uvek bio promukao i nesiguran. - Ne, „Egzotika" me uverava da je njihova šminka kvalitetna odgovorila je Kara, milujći mu vrat. Kara je pokušavala da se odvoji, da pogleda u njega, ali on je ponovo pokrio njena usta svojima i Kara je sve zaboravila. Zvuk zvona sa ulaznih vrata ih je razdvojio. Kventin je polako podigao glavu, jednim prstom je milovao njen obraz i gledao u njene oči; onda je žurno izašao iz sobe. Karine ruke su podrhtavale dok je stavljala sjaj za usne, Kad je desnu ruku podigla do lica, nežan plavičast sjaj bisera privukao joj je pogled. Piljila je u njega nekoliko sekundi. Znala je da će biti teško da vrati Kventinu prsten kad se budu rastavili. Duboko uzdahnuvši, pogladila je prsten, a zatim je sišla niz ste- penice do hola. Kventin je razgovarao sa Grinelom i još jednim čovekom koji je skidao mantil. Okrenuvši se pogledao je uz stepenice, pravo u nju. - Zdravo, Kara. Divno izgledaš. Srećan Božić. - Srećan Božić, Ford. Drago mi je što te vidim rekla je Kara, ne usuđujući se da

69


by voki

pogleda u Kventina. Osetila je kako je njegova rasplamsala srdžba opekla, kad joj se Ford približio i nežno je poljubio.

9.

Kad god bi se pomerila, osetila bi Kventinov pogled na sebi, ali na njeno iznenađenje, nije joj bilo neprijatno pod tim nadzorom. Bila je svesna toga, ali izgleda, da je zato bila još ljubaznija, još uslužnija prema svojim gostima. Kretala se od grupe do grupe, opuštenija no ikad u životu. Znala je, po zadivljenim pogledi- ma muškaraca i pogledima žena, da je izgledala odlično. To i neke nevidljive vibracije između Kventina i nje, bili su mnogo stimulativniji za nju, nego što bi alkohol mogao ikada biti. Kara se zado- voljila mineralnom vodom i limunom, ne želeći da se izloži opasnosti od glavobolje koju bi alkohol mogao da izazove. Odjednom je ugledala svoju majku kako ide prema njoj, probijajući se između gostiju. Kara se ukočila. Kventin je pozvao na zabavu, pomislila je ozlojeđeno. Nokti su joj se zarili u dlanove, pripremala se za okršaj. -Zdravo, Kara, lepa zabava. Ti zaista uspešno trošiš Kvenitnov novac, zar ne? - umilno je govorila Link, držeći svoju smešno dugu muštiklu. Možda je trebalo da me pozoveš, mogla sam da ti pomognem - rekla je Link i gledala sa dosadom po sobi, njen glas promukao od pušenja išao je Kari na živce. Trgla se kad je jedna čvrsta ruka obuhvatila oko pasa. Kad je htela da se izvuče, Kventinov stisak se pojačao. Izgledao je opasno, iskrivljenih ustiju i čelično sivih očiju. -Jesu li ti svi ovde rekli kako si lepa, slatka moja? Svaki put kada te potražim, nađem te okruženu zadivljenim muškarci- ma - podigao je oči sa nje i okrenuo se njenoj majci. -Kako si, Link? Čuo sam, nezvanično, da si me tražila. U čemu je problem? - Kventin je otezao, njegova ruka na Karinom struku počela je da se kreće ka njenom bedru.

70


by voki

Ne odgovarajući Kventinu, Link je zurila u kretanje njegove ruke, zatim je oštro pogledala Karu. Ne razmišljajući, Kara je počela da se izvlači iz Kventinovog zagrljaja, ali je on još jače privukao sebi. Ljutito, stisnutih usana, Link je zatresla muštiklu, tako da je pepeo pao na tepih. - Možda bi bilo bolje da razgovaramo u četiri oka, Kvent. Negde, gde je manja gužva no ovde, recimo u mom hotelu. Ostaću jedan dan posle praznika, pa... - Izvini, Link, nije moguće, Kara i ja sutra krećemo u unutrašnjost. Ako bude lepo vreme i Ken će nam se pridružiti. Idemo na večeru sa mojom porodicom. Tamo ćemo ostati neko vreme, a posle imam velike planove. Kontaktiraj sa Džadsonom. On će već izaći na kraj sa tvojim problemima - izjavio je Kventin hladno. Kara je duboko uzdahnula videvši zlovoljan pogled koji je majka uputila njenom mužu, ali Kventin se nije obazirao na nju. Okrenuo se Kari i bez ijedne reči poveo je da je predstavi svojim prijatelji- ma. - Ovo je Bred Tilbi, draug iz Bostona, bili smo cimeri u koledžu. Njegova supruga nam upravo prilazi. Boa, dođi ovamo da te upoznam sa svojom ženom - Kventin se sagao i poljubio malu ženu latinskog tipa. - Kara, onaj tvoj čipkani šal, koji tako voliš, napravila je Beina baka za tebe. Kontesa Luiza se nastanila u Njujorku. A ova gospođa ovde, Beatris Maria Bena studirala je na Redktif univerzrtetu kad smo Bred i ja bili na Harvardu. To je bila Ijubav na prvi ogled, ali znaš, on je ukrao od mene. - Kventin se smejao, a Bea se propela na prste i poljubila ga u bradu, zatim se okrenula Kari. - Znači ti si Kara. Napokon smo te upoznali, pošto sa Kventinovih usana mesecima nismo čuli ništa osim tvog imena - rekla je treperavim glasom majušna tamnooka Bea, zgrabivši Karinu desnu ruku. - Gospode, Kju, pa ona je lepotica... i tako mlada! Kara je osetila kako je Kventin privukao grčevititn pokretom. Onda se Bred Tilbi našao pred njom i nagnuo se da je poljubi, pokušavajući da je izvuče iz Kventinovih ruku. Kara je pogledala u nje- gove sjajne crne oči i zakikotala se kad je napao Kventirižt^ Pusti je, hoćeš li, Kju? Stari moj, znao sam da ćeš stati na ludi kamen, ali da će to biti u tolikoj meri, to nisam očekivao. - Bredovo jenkijevsko unjkanje presekla je muzika, koju je neko previše glasno pustio.

71


by voki

Pogledao je u Karu sa osnnehom na širokom smežuranom licu. - Kada je pričao o tebi misiio sam da sigurno preteruje, ali bio je u pravu. Ti si zaista dvna - Kara je začuđeno buljila u Breda, zatim se okrenula Kventinu. - Ne obraćaj pažnju na ovo dvoje, Kara. Oni su ti nevolja od početka do kraja - pravdao se Kventin. - Nemoj da veruješ u to što oni govore o meni. - Čudovište! - likovala je Bea, ljubeći ponovo Kventina u obraz, zatim se obratila Kari. - Bio je srcolomac još u koledžu, Kara. Zvali su ga „Stari, voli me i ostavi me" Vejnrajt, da tako su ga zvali. Nikad se nije promenio. Dok nije upoznao tebe. - Bea se glasnije nasmejala kad je Kventin nestašno protresao. Znači nije se promenio, pomisliia je Kara, uivativši značajan pogled koji je bujna plavuša uputila Kventinu dok je prolazila pod ruku sa jednim od direktora. Kventin joj je uzvratio, odmerivši je od glave do pete, Kara je mrzela taj pogled i uznemirila se. Čula je Beino nezadovoljstvo i okrenula se da vidi o čemu se radi. . Bein pogled bio je uperen prema vratima dnevne sobe. - O, bože, ko je nju pozvao? - šištala je Bea, dok su muškarci razgovarali sa pznanicima. - Ko je to? - šaputala je Kara, gledajući veličanstvenu iepoticu kestenjaste kose, koja je samouvereno stajala na ulazu, ispitujući sobu, potpuno svesna mnogih pogleda uperenih u nju. - To ti je, draga moja Kara, najveća razvratnica dvadesetog veka, Zina Prentis, zvezda pozornice, bioskopa i spavaćih soba - odgovorila je Bea sa gorčinom u glasu. Pogledala je iskosa u Karu. - O, da, bacala je svoje pipke jedno vreme i na Breda, ja sam bila na smrt uplašena. Mislila sam sigurno... pa, eto preživeli smo i bliži smo no što smo ikada bili; ali ta žena je barakuda. - Uzdisala je gledajući u Karu. - Ne znam zašto ti ovo pričam, posle tako kratkog poznanstva, ali osećam da ćemo biti prijateljice. - I ja tako mislim, Bea. - Uh, ne gledaj tamo, mislim da barakuda pliva ovamo. - Karin smeh je prestao na sledeće Beine reči. - Ne iznenađuje me, bacila je oko na Kventina. On je jedini čovek koga nikad nije mogla da smota, a pokušavala je. Bože, kako se trudila. Pronalazila ga je gde god da je bio.

72


by voki

Bea je buljila u ženu koja im je prilazila. Nije videla bolan izraz na Karinom licu, niti kako su joj se šake stegle, kad se Zina bacila na Kventina i poljubila ga pravo u usta. - Dragi - pevušila je Zina. - Tako dugo se nismo videli. Zar nećeš da mi poželiš srećan praznik? O, Bred, baš lepo... i tvoja lepa žena... Barbi. Zina je slegla ramenima ne slušajući kada je Bred ispravljao zbog Beinog imena. Svojim perfektno manikiranim prstima obuhvatila je Kventinovu ruku i durila se mazno. Kventin se cinično nasmešio kad je jednu njenu ruku pokrio svojom. Kako si, Zina? Nisam te video odavno - otezao je. Odjednom je pogledao prebledelu Karu. - Da te predstavim svojoj ženi. Draga, ovo je Zina Prentis, glumica. Zina, ovo je moja žena, Kara Vejnrajt. - Kventin se osmehivao samo ustima, oči su ostale hladne, a Kara je primetila da se nije odmaknuo od barakude. Osetila je kako je obuzima ljutnja koja naglo prerasta u bes. Progutavši gorčinu, pružila je ruku i promrmljala pozdrav. Zina se pravila da ne primećuje pruženu ruku, samo ju je odmerila od glave do pete. Karaje prkosno podigla bradu. Duboko je udahnula i izvinila se, rekavši da mora da obiđe i druge goste. Kad se okrenula ugledala je Grinela kraj velikog klavira. Uputila se pravo ka njemu, jer joj je dobro došlo da se pridruži gomili koja je pevala. - Ovo je sjajna zabava, Kara. Nisam mislio da će biti toliko gostiju. Ovde večeras ima više poznatih ljudi nego što sam ikad video za sve godine u Londonu. Sjajna zabava! - Grinel je likovao, lice mu je bilo rumeno od druženja sa šampanjcem, u čemu je, izgleda previše uživao. - Da, ovo je dobra zabava - Karin glas je zvučao kao odjek. Bilo joj je drago što je fotograf malo pripit i neozbiljan, pa nije primetio koliko je nesrećna. Zurio je u jednu crvenokosu lepoticu, kad se obratio Kari. Razgovarao sam sa tvojom majkom. Rekla je da su dobri snimatelji uvek potrebni u Kaliforniji. Misliš li da bi trebalo tamo da okušam sreću, kad mi istekne ugovor sa „Egzotikom"? - Grinel je mrmljao srčući svoje piće, još uvek buljeći u crvenokosu. - Znaš, srećan sam što sam naleteo na nju u sedištu „Egzotike" tog dana, inače možda ne bi znala za naš prijem. Izgledalo je da je zadovoljna što sam joj rekao. Znao sam da bi ti želela da ona dođe, iako si imala nekih nesuglasica sa njom.

73


by voki

Kara je zurila u njega dugo, bez odgovora. - Znači ti si taj koji je pozvao moju majku - rekla je glasno. - Da. Video sam je kod Vejnrajta jednog jutra, kad sam uzeo neke fotose sa Maka Vebstera. - Grinel je klimao glavom smešeći se. - Pa, šta misliš, Kuia? Da li da se oprobam u Kaliforniji? Hm... ah... šta? Kalifornija? A, ne. Ja nista ne bih rizikovala. Ako imaš siguran niigažman tamo, da, ali rnislim da bi bilo korisnije da pokušaš da obnoviš ugovor sa „Egzotikom" - odgovorila je Kara ozbiljno; jako se trudila da se koncentriše na to što je Grinel pitao. Kara se pitala da li će se on ujutru uopšte sećati njihovog razgovora. Pogledao je nagore, usredsredivši se na nešto iznad Karinog ramena. - Oh, ćao, Forde! Dobra zabava, zar ne? Ford je klimao glavom i smešio se Grinelu, onda se okrenuo Kari. Hoćeš li da igraš sa mnom, lepa devojko? - Sigurno da ću igrati sa tobom, Forde. Kara je pokušavala da mu se nasmeši kada je zaigrala sa njim. Izbegavala je da i|leda u ugao gde je Kventin bio u prisnom razgovoru sa Zinom Prentis. Videla je svoju majku kako je odlučno krenula prema njima. „Oni zaslužuju jedno drugo, razmišljala je zlovoljno"? Kada je Ford privukao bliže sebi, namerno je zatvorila oči; vrteli su se kroz dnevnu sobu do relativno mirnog hodnika. Odjednom je zaustavio i nagnuo je unazad. Ford se smejao Kari i pokazao joj da su ispod imele. Kara se kikotala, a Ford je nasrnuo ćvrsto priljubivši svoje usne na njene. Kari je bilo prijatno, ali ne i uzbudljivo. Nije pokušavala da se oslobodi, iako je Ford pojačao stisak i šaputao njeno ime kraj samih njenih usana. Otvorila je oči kad je osetila da je grubo podignuta, a Ford odgurnut od nje. Kventin je stajao pred njom satanskog izgleda u svom besu. Kara je zanemela, srce joj je jako udaralo dok je gledala kako se Kventinove ruke podižu kao kandže kad je poleteo ka Fordu. Pogledala je u njega sa nevericom, hipnotisana njegovim strahovitim besom. Pre no što je stigao do Forda, Grinel i Bred stali su ispred njega, hvatajući ga za ruke. Kara je bila uverena da neće uspeti da ga zadrže, jer ih je obojicu svom snagom vukao prema Fordu koji ga je čekao hladnog pogleda.

74


by voki

Trgnuvši se iz te užasne obamrlosti, Kara je krenula ka Fordu, terajući ga tihim glasom da ode. - Odmakni se od njega, Kara! - vikao je Kventin naprežući se da se oslobodi one dvojice. - Okani se moje žene, kučkin sine! - Idi, Forde, molim te, idi odmah-molila je Kara, leđima okrenutim Kventinu koji se otimao. - Nije trebalo da se mešaš, Kara. Voleo bih da sam imao šansu da razbijem njušku tom tvom mužu - rekao je Ford hladno i otarasivši se njene ruke, ustre- mio se ka vratima. - Ne toliko, koliko ja želim da razbijem tvoju, a i hoću ako ikada ponovo kročiš ovamo - šištao je Kventin kroz stisnute zube za Fordom. Vrata su se sa treskom zatvorila iza Forda. U iznenadnoj tišini, Kara je pogledala oko sebe, iznenađena što niko od ostalih gostiju izgleda nije ni primetio šta se dešava. Prvi put te večeri bilo joj je drago što je muzika bila prejaka. Na Kventinovo proklinjanje, pogledaia je u njih trojicu. Upravo su ga puštali. Grinel je izgledao potpuno trezan, Bred je tresao glavom i pokušao da ispravi svoju kravatu. Kventin se ukipio, ruke su mu visile niz telo i buljio je u Karu. - Uh, stari moj, nisam te video ovakvog još kad smo izgubili u veslanju, ali onda si bio mrtav pijan. Zaboravio sam kakva ti je narav; Kara, jesi li ti dobro? - pitao je Bred sa tužnim osmehom. - Da, dobro sam - rekla je Kara tiho, dok je u njoj vrila ljutnja i osećala je poniženje zbog Kventinove budalaštine. Grinel je zagrlio Breda i krenuo sa njim prema dnevnoj sobi. - Dođi sa mnom. Plaćam ti piće. Vidim da si dobar u gužvi. -Ni ti nisi baš loš, Grinel - Bred je likovao. Suženih očiju gledao je od Kare do Kventina i dozvolio da ga Grinel odvuče. -Kako se usuđuješ da uradiš tako nešto - šaputala je Kara, u njenom glasu se osećao bes. Kventinova glava se ljuljala kao klatno. Zbunjenoj Kari izgledao je kao bokser koji kreće iz svog ugla. Njegove oči su se širile, u njima je bio isti ubistveni bes koji je videla kad je zurio u Forda. - Nisi imao prava - rekla je Kara zbunjeno.

75


by voki

- Prava? Ko ima više prava? Ti si moja žena, Kara. Misliš li da ću samo da stojim mimo i dozvolim da ta bitanga uzme moju ženu. - Kventin je režao, glas mu je ostao dubok od siline osećanja. Njegove usne čvrsto su se stisnule kao da je misao bila suviše teška da bi je izgovorio. -Ti si se mazio i kačio oko lepe Zine i sad očekuješ da mi se to dopada? A kad mene prijatelj poljubi ispod imele, ti skačeš do tavanice kao ljubomorni manijak. Kakav to dvostruki sistem sprovodiš, Kvent? Kakav god da je, ja tako neću. Što važi za mene, važi i za tebe. - Kara je umuknula, jer se začuo jedan promukao glas. -Šta je to? Nesporazumi u raju? - pitala je Link uvlačeći duboko dim iz svoje dugačke muštikle. -Udalji se Link - režao je Kventin ne spuštajući pogled sa Kare. - lako si joj majka, ne mešaj se. To što Kara i ja imamo da kažemo jedno drugom, to te se uopšte ne tiče. Treba li da ponovim? Ostavi nas na miru. Uzgred, pre nego što večeras odeš, mogla bi da poželiš svojoj kćeri srećan Božić. Mi sutra letimo našoj kući, gde ćemo sa mojom sestrom i sa njenom porodicom proslaviti praznike. Ostaćemo tamo neko vreme. Kara je buljila u njega, ostala je potpuno bez reči. Srce joj je jače udaralo pri pomisli da će biti ponovo na jezeru, a sledila se kad se setila Zine Prentis. Trgla se, ugrizla jako za usnu, okrenula se i pošla, mrmljajući nešto o tome da ide u barutanu. Kad se vratila dole, neki gosti su već počeli da odlaze; Kventin je stajao sa njima, pozdravljao se i ispraćao ih potpuno smireno. Kara ga je zgranuto gledala. Činilo se kao da se ona scena sa Fordom nikada nije ni odigrala. - Ah, tu si, draga, Čambersi odlaze - obratio joj se Kventin sa osmehom, ali oči su mu bile hladne kao i ranije. Obavio je ruku oko Karinog struka i držao je tako privijenu uz sebe. Isprativši goste vratili su se u dnevnu sobu, on je i dalje držao uza se i poveo je ka klaviru gde je Bea sviraia neke zdravice, od kojih je svaka, bar kako je Bea rekla, imala po pedeset stihova. -Jedna je prostija od druge, Kara, i ja se ne bih ni usudila da odsviram bilo koju od njih, da većina vaših gostiju nije već dovoljno popila. - Bea se smejala, njene oči su prelazile od Kare ka Kventinu i natrag.

76


by voki

Spremala je kafu za poslednje goste, koji su svi, izuzev Grinela, bili Kventinovi i Bredovi prijatelji sa studija, Najzad je Bea rekla da su joj ruke utrnule i da više ne može da svira. Muškarci su, naravno, odmah započeli diskusiju o fudbalskim timovima; objašnjavali su nezainteresovanom Grinelu to omiljeno, zapetljano ludilo, poznato kao američki fudbal. Bea je pomogla Kari da pokupi prljave šolje i napravila grimasu na vruću raspravu među muškarcima. - Fudbal! - uzviknula je Bea, - Šta nalaze tako zanosno u tome. Nikada to neću moći da razumem. Čak i kad su Bred i Kju igrali, nisam ništa u tome nalazila, samo sam se molila da ne budu povređeni. - Kvent je igrao fudbal? - raspitivala se Kara spuštajući dve šolje s kafom na pult uz kuhinju. -Kara, šališ se? Kvent je bio sjajan iyiač. Bred je uvek za njega govorio da bi mogao da postane profesionalac, ali, kao što bez sumnje znaš, on je bio i sjajan student, diplomirao je kao najbolji u rangu, pa se posvetio intelektualnijem pozivu - tako je postao reditelj. Kara, zašto gledaš tako začuđeno? Pa ti bi bar, pre svih, trebalo da znaš kakva je on dobra prilika. Bea je dalje brbljala, nije ni primetila koliko su Karini obrazi crveneli. - Da si samo mogla da vidiš kako je udarao palicom, Kara. Mnogi ljudi misle da je Kju uobražen. Mogao je lako da bude ispred kamere, kao što je sad iza nje. - Bea je potvrđujući klimala glavom, a onda je dobacila Kari žalostan pogled. - Eto šta ja radim, stalno ogovaram najdražeg čoveka, ali ti ne možeš ni zamisliti kako nam je on dobar prijatelj, a tek šta je sve učinio za naše sinove. Nego, Kventin je rekao da idete da provedete praznike sa Klem i njenom porodicom. To je baš dobro. Ja mnogo volim Kjuovu porodicu, a oni sigurno vole tebe, Kara, jer ti si baš takva žena kakva njemu odgovara - reče Bea, i naže se da potapše Karu po ruci. Najzad je zabava završena, Tilbijevi i Grinel su ostali poslednji, Bea je insistirala da dođu u januaru kod njih u Boston, a sa Grinelom se već sporazumela da će kod njih provesti praznik, nije prihvatala nikakvo odbijanje. Kara je samo mogla da kaže ila je njen prijatelj snimatelj, potpuno potpao pod Beine čini i da zna da će uživati u ijostima kod Tilbijevih. Kad su se zatvorila vrata, Kara je krenula ka kuhinji. - Kuda ćeš, Kara? - upita Kventin.

77


by voki

Ne zaustavljajući se i ne okrećući se, ona odgovori kratko: - U kuhinju. - Znala je da je prati, iako je debeli tepih prigušivao njegove korake. Kad je stala ispred sudopere i počela da ispira čaše, da bi ih stavila u mašinu za pranje posuđa, Kventin je dohvatio i okrenuo pema sebi. - Moramo da razgovaramo, Kara - glas mu je bio tih, ali ton je bio oštar. - Mislim da je već bilo dosta ovoga za večeras. - Prokletstvo, Kara, neću da ljubiš druge ljude - urlao je Kventin. - Već sam ti objasnila da nisam ja poljubila Forda. On je poljubio mene, jer sam stala ispod imele - odvratila je. - Nije važno zbog čega ste se poljubili. Nećeš više ljubiti nikog! Primetio sam da na zabavi nisi nijednom poljubila svog supruga. - Nikad nismo zajedno stali ispod imele - Kara je pokušala da izgleda da je indiferentna, iako se nije tako osećala. Pre no što je uspela da se pobuni, on je zgrabio za mišice i odvukao je dole, kroz hol do predvorja. Onda je okrenuo licem prema sebi, držeći je i dalje za obe mišice. - Dobro, sad smo pod imelom. Poljubi svog muža, Kara - rekao je Kventin ne skidajući pogled sa njenog lica. Osetila je da je pocrvenela. Stajala je na vrhovima prstiju, Kventin je pustio njene ruke da bi je obuhvatio oko struka, privukavši je bliže sebi. Kara je stavila obe ruke na njegove grudi, ali nije mogla da dopre do njegovih usta. - Privuci moju glavu, Kara - šaputao je Kventin, pomažućLjoj malim naginjanjem, kad je podigla ruke sa njegovih grudi i obavila mu ih oko vrata. Drhtavica joj je prošla kroz celo telo, dok je svojim tankim prstima doticala kovrdže na njegovom vratu. Iznenada je jezikom ovlažila suve usne. Kad je Kventin to ugledao pokrio ih je svojim. Poljubac je postajao sve strasniji. Kara je osećala da lebdi, onda je shvatila da je Kventin podigao na ruke, ne odvajajući usne od njenih. - Draga - Kventin je disao teško, a glas mu je bio nesiguran dok je išao prema njenoj sobi. Želim te, mila moja, mislim da ti to znaš. Ispravio se da odveže kravatu i otkopča košulju, a Kara se malo podigla i oslonila na lakat. - Ne, Kvent, neću da spavam s tobom. Izađi iz moje sobe. - Ti mala kučko! - viknuo je Kventin hrapavim glasom.

78


by voki

U jednom trenutku Kara je pomislila da će se baciti na nju. Onda je besno izjurio iz sobe. Tresak vrata odjeknuo je kroz ceiu kuću. Zatim je čula prigušen tresak spoljnih vrata. Zagnjurila je liceu.jastuk, oštri jecaji razdirali su joj grudi.

10.

Mlaznjak je kružio nad aerodromom, jer je padao gust sneg i pravio velike nevolje. Buldožeri su stalno raščišćavali sneg sa piste. Sve vreme leta Kara je bila napeta. Najzad su sleteli u Sirakuzu. Kara je uzdahnula sa olakšanjem, kad se avion zaustavio na određenom mestu. - Jesi li se bojala, Kara? - pitao je Kventin hvatajući njenu ruku. Osmeh mu je bio umirujući i bez onog cinizma, koji se tako često pojavljivao na njegovom licu. - Malo. Srećna sam što smo opet na tlu. Nadam se da ćemo uspeti, da po ovom nevremenu stignemo do kuće. - Kara je uplašeno gledala kroz velika staklena vrata aerodromske zgrade. - Ne brini, ženo - odgovorio joj je Kventin, smeštajući prtljag u prtljažnik. Polako su kolima izbili na autoput. - Bez obzira na količinu snega, ovo i nije tako rđavo vreme za državu Njujork - Kventin se nasmejao na njen začuđeni pogled. - Nema vetra, Kara. Nema one opasne mećave koja pravi snežne nanose. Buldožeri će biti u stanju da očiste ovo i co održe autoput prohodnim. Više treba brinuti za Tilbijeve i Grinela. Meteorološki izveštaji kažu da je u pravcu Bostona jaka mećava. Posmatrala je kako Kventin sa sigurnošću upravlja kolima. Kad je videla da je završio manevrisanje, i da su izašli na autoput, odlučila je da ga pita nešto, što je kopkalo već duže vreme. - Kvent? - Da.

79


by voki

- Kako to da imaš školske drugove sa obe strane Atlantika? Bea mi je rekla da si diplomirao na Harvardu kao najbolji student, ali mi nije rekla zašto si se školovao i ovde i u Engleskoj - pitala je Kara, okrenuvši se postrance u kolima da bi mogla da gleda u njega. - Bea je jedna brbljivica i priča suviše. Dobro, dobro, ne gledaj me tako, reći ću ti. Nema tu ništa naročito. Kad sam diplomirao na Harvardu uspeo sam da dobijem stipendiju za Oksford, to je sve. Tamo sam upoznao Forda Talbota. Posle sam ga doveo u „Egzotiku" - deo kompanije Vejnrajt. Kventinove usne su se stisnule kao da se setio nečeg neukusnog. - Ironija, zar ne, ja sam lično doveo u firmu čoveka, koji se zaljubio u moju ženu. - Kventin je škripao zubima. - Volela bih da se ne vraćaš stalno na to. Nekoliko puta sam izašla sa njim i to je sve. - To je sve, Kara? - Kventin je uzdahnuo. - Kad sam video vas dvoje... - Stani, Kvent. Objasnila sam ti to - pokušala je Kara da ga prekine. - Neću mu ostaviti mogućnost da te nađe samu, Kara - nastavio je Kventin da govori, kao da nije čuo ništa od onoga što je Kara malo pre rekla. - Odsad se menjaju pravila, ti i ja ćemo stalno biti zajedno. Kada budeš želela nekuda da ideš, ja ću te odvesti. - Ne razumem te - poluglasno je promucala Kara. Osećala je veliko olakšanje, što mu naravno nije rekla, jer je shvatila da Kventin ne namerava da se razvede od nje. Kventin je i dalje tvrdio da vreme i nije baš tako loše, ali Kara je videla sa kakvim naporom je vozio. Ponekad su skoro milili, ponekad su se kola zanosila klizajući po drumu. Nekoliko puta je pretrnula od straha, kad su se teška kola zanela i inustavila na samoj ivici puta nad ambisom. - Jesu li ove provalije mnogo duboke, Kvent? - uplašeno je pitala Kara. Drhtala je posle jednog opasnog manevra, koji je stnvio na probu sve Kventinove vozačke sposobnosti. - Veoma su duboke, Kara. Ne boj se. Imamo još samo nekoliko milja do kuće. Šta misliš, da li bi ti smetalo da budeš zavejana zajedno sa svojim suprugom? - Kventin nije odvajao pogled sa puta, jenom rukom je protrljao očni kapak. Mora da si jako umoran, Kvent. Pusti me ja vozim ove poslednje milje - molila je Kara.

80


by voki

- Ne, bolje je da se ne zaustavljamo u ovom čudu. Mogli bi imati velike nevolje pii ponovnom polasku. - Kventin je od- mahnuo glavom. Nisi mi odgovorila na pitanje, Kara. Da li bi volela da nekoliko dana budeš zavejana zajedno sa mnom? - Baš o tome razmišljam, pa, pretpostavljam da mi ne bi smetalo odgovorila je Kara veselo. - Volela bih da hudemo zavejani sve do proleća. - Veštice - Kventin je režao i promuklo se smejao - držim te za reč. Odjednom je počela nešto Ijutito da mrmlja. Kventin je čuo Karino gunđanje, rtli nije dizao pogled sa druma. - U čemu je stvar, Kara? - Mi nećemo imati jelku; ni večeras, ni lutra. - Počela je da očajava, setivši se svoje veličanstvene jelke, koja je ostala u stanu u Njujorku. - Je li to sve? - Kventin se nasmejao i impravio grimasu. - Pa, čekaj, čekaj da malo razmislim. Da, mislim da ima nešto ietinara, tamo blizu litice. Pošto nešto pojedemo i odmorimo se, pogledaćemo. - Misliš da ima i neka jelka? - pitala je Kara. Uzdahnula je sa olakšanjem kad su krenuli na privatan put koji je vodio ka tilazu u njihovu kuću. - To ne znam, Kara. Pozvaću Džeka i pitaću ga. On i moj otac su posadili mnogo drveća na imanju. - Kventin je tiho zviznuo, kada je zaustavio kola i uključio automatsko otvaranje garaže. Kad su se vrata otvorila, vozilo je uplovilo, bili su u toploj i suvoj garaži. Kventin je naslonio glavu na sedište i jako zevnuo. - Izvini Kara, strašno sam umoran. - Okrenuo se da pogleda u nju. Srce joj je poskočilo od radosti zbog nežnosti koja je izbijala iz Kventinovih očiju. Dok je Kara išla po kući uklanjajući zavese, da bi pustila bledu popodnevnu svetlost u sobe, čula je da Kventin razgo- vara telefonom. Kad se on vratio u kuhinju, ona je sekla sveže pečeni hleb koji su zatekli, pokriven platnenim ubrusom, na kuhinjskom stolu, i stavljala listove šunke i sira na kriške. Našla je u frižideru konzerve sa natpisom „Domaća supa" i sipala je u sud da je podgreje. Pre nego što je postavila večeru Kventin je zgrabio jedan sendvič i pohlepno ga zagrizao. Nasmejao se kad ga je ukorila što nije sačekao da postavi. -To je bilo dobro. Umirem od gladi. Skuvaću kafu, mila - rekao je Kventin mljackajući. Prošao je pored nje noseći aparat za kafu.

81


by voki

Osetila je kako ju je pomilovao, prolazeći iza nje i trgla se negodujući. Nemoj biti tako razdražljiva- nežno joj se rugao - normalno je da muž pomiluje ženu po zadnjici, naročito ako su sami - rekao je, a zatim joj se smejao što je pocrvenela. - Ponekad se toliko devojački ponašaš, čjubavi, da se ja zaista osećam oženjen detetom, a ne ženom, osim kad gledam to tvoje divno telo, onda znam da si žena i kad se protežeš kao mačka dok te milujem. - Kvent, dosta! - jedva je progovorila. - Zaboravio si salvete. - Nije se okrenula, bojala se da će on videti sjaj u njenim očima i razumeti ga. Bilo bi divno da je Kventin uvek ovakav, sanjarila je Kara, dok je drvenom varjačom mešala domaću supu. Kako se dobro osećala što je on tu kraj nje, što je dodiruje. Pojeli su svoj obrok u tišini, razgovarajući samo o jelki. Nadali su se da će neku poseći negde na imanju. - Razgovarao sam sa Džekom i on je rekao da nije siguran da ima jela na obali, ali zna da ima nekoliko lepih smreka koje bi mogle da se seku. Hoćeš li smreku, Kara. Samo ove godine, sledeće ću se postarati da svuda imamo pravu jelku, i ja uživam u njenom mirisu. - Kventin joj se nasmešio, srce je počelo da joj ubrzano udara. - Nemam ništa protiv smreke, Kvent, važno je samo da imamo okićenu jelku, bez toga nema pravog raspoloženja. - Smešila mu se i odjednom se, ne znajući zašto, postidela. - Odlično, videćeš, imaćemo divnu jelku. - Kventin joj je pružio šolju da mu ponovo naspe. - Uz put, rekao sam Džeku da ćemo uzeti Gulivera i macu, da budu kod nas, dok smo ovde. Doveče idemo na hladnu večeru, koju Klem uvek pravi. Oni obično prvo idu u crkvu. Možda bi htela da i ti pođeš sa njima, Kara? - pitao je Kventin. - O, da, volela bih. Posećivala sam crkvu kad sam išla u'školu u Ročesteru, ali nikada nismo išli svi zajedno, kao porodica. - Slegla je ramenima, znala je da to nije baš najzanimljivija tema, ali nije mogla da zaustavi talas sećanja. - Ken i ja smo ponekad išli u crkvu na misu, ali kad je on došao u „izvesne godine", nije više hteo da ide, a ja zaista nisam volela da idem sama. U crkvi je uvek bilo mnogo... porodica, izgledalo je da svako nekome pripada - završila je ne gledajući u Kventina.

82


by voki

- Da, znam - rekao je Kventin osorno. - Sećam se dobro da smo išli svi, porodično, u crkvu kad su Ejmi i Denis bili sasvim mali. Džek je uvek pokušavao da me natera da idem sa njim u sobu za decu, kad bi jedno od njih počelo da biva nemirno. Znao je đavolski dobro, da će me majka prostretiti pogledom, ako samo pokušam da ga odbijem. Bez obzira koliko puta sam mu rekao da neću više voditi Ejmi u sobu za decu, on bi se namerno nagnuo preko moje majke i teatralnim šapatom me zamolio da mu pomognem oko dece. Naravno, moja majka bi odmah u moje ime odgovorila, da ću rado poći. - Gde je bila Klem za to vreme? - smejala se Kara, zahvalna što je Kventin svojom veselom pričom odagnao njena bolna sećanja iz detinjstva. - Klem? Pa ti uopšte ne poznaješ Klem, ako misliš da bi ikada pokvarila svoju toaletu držeći u krilu nemlrnu i neurednu malu decu, sa zdrobljenim kek- som u stisnutim pesnicama. A, ne, ne naša Klem šaleći se ogovarao je Kventin svoju sestru. - Oh, znam da nije tako, Kvent - smejala se Kara. - Klem je odlična majka, a i ti to znaš. - Oklevala je jedan trenutak. - Hoćeš li i ti ići sa nama u crkvu? - Da, iću ću sa vama. Zar si zaboravila da sam rekao da te više nikada neću puštati iz vida? Zaista sam tako i mislio. Pa, Karo, ako mi ne zameraš, ja ću malo da ddremam. Hoćeš li mi se i ti pridružiti? - Kventin se smeškao, zabavljalo ga je da posmatra kako joj se rumenilo penje u lice. - Ne, ja... ja neću. Raspremiću ovo. Ti samo idi, Kvent. - Kara je teško disala, nije smela da pogleda u Kventina, ali on se samo nasmejao i potapšao je nežno po obrazu. Kad je Kventin otišao, Kara je složila posuđe pored sudopere, srećna što ima šta da radi, a ne da razmišlja i suočava se sa nemirom u sebi. Pitala se hoće li ostati pri zdravom razumu, pokušavajući da sakrije svoja prava osećanja od njega. Kažnjavala je svoj um zbog svog izdajničkog tela, koje je htelo da pođe za Kventinom i ode u krevet sa njim. Uprkos Kventinovom ubeđenju, da sve može da ubaci u mašinu za pranje posuđa, nju je užasavala pomisao da osetljive kineske stvnrčiće, koje su pripadale njegovoj baki, stavi u mašinu. Kad je to rekla Kventinu, slatko se smejao i rekao joj da je luda,

83


by voki

ali rtko se tako bolje oseća, neka ih pere mkama, ionako, svi tanjiri, sudovi, escajg - sve sada pripada njoj. Rekao joj je još da je kuću na litici, kao i stan u Njujorku, i prepisao na njeno ime. Sećala se kako je pokušala da se zbog toga buni i da mu je objašnjavala da joj je to veoma neprijatno, a on je prekinuo, jednostavno počevši da vodi ljubav sa njom. Znala je da neće moći da zaspi, jer će stalno misliti na Kventina, koji spava u uusednoj sobi, pa je odlučila da se okupa. Pustila je vodu u veliku okruglu kadu, u nadi da će topla kupka oterati sve uznemirujuće misli. Uvila je kosu u čvor na vrhu glave i čvrsto je prikačila, zatim se spustila u vodu, opuštajući se. Dremala je ne pokušavajući da se pomeri, osećala je prijatnu opuštenost, potpuno se smirila. - Hoće li ti smetati, ako ti se pridružim?-pitao je Kventin smešeći se. - Naravno da neće - odgovorila je Kara, prividno mirnim glasom, uprkos buri u njoj. Osetila je kako joj se puls ubrzao. - Proveri ima li još jedan peškir za kupanje na vešalici. Ako nema, moraćeš da doneseš jedan iz ormana za rublje. - Molim? - začuđeno upita Kventin. - ponovi to. Kara je uzdahnula, pokušavajući da zadrži učtiv izraz lica, ali Kventinov pogled je izazvao vatru u njenim venama. Sad joj je bilo vruće. - Rekla sam da proveriš ima li još jedan... - Nisam mislio na to i ti to znaš, Kara. Ti si me pozvala u kadu da se zajedno kupamo? - Ne, nisam te pozvala u kadu - uzdahnula je i nastavila mimim glasom. - Rekla sam da mi ne smeta da mi se pridružiš. I ne smeta mi. Hajde uđi. - Opet je duboko udahnula, osećala je da ima neku zanosnu moć nad njim, primetila je njegovu nesigurnost. Prvi put otkako su zajedno, nije bio siguran u svoju nadmoć, mislila je Kara, želela je da od radosti protrlja ruke. - Koliko puta si se sa nekim kupala Kara? - viknuo je Kventin. - Nekoliko puta - kikotala se Kara - ne mogu, zaista, da se, setim koliko puta. - Slegla je ramenima,..ali sećala se tačno koliko joj je puta Kventin šamponirao kosu u jezeru, koliko puta se tuširao sa njom, koliko puta se kupao sa njom. Želela je da mu to kaže, da vikne na njega da prestane da priča i uđe u kadu, aii nije. Gledala ga je suženih očiju, likovala je što mu se lice ukočilo, a bore pored usta se zategle i pobledele. Ipak, nadala se, da će njegova želja da nadvlada i da će joj se pridružiti.

84


by voki

Ipak joj se približio, pružio ruke prema njoj, ščepao je i skoro je sasvim izdigao iz kade. Tresao je kao krpenu lutku. - Ko je to bio? Talbot? Je li? Dođavola, Kara, neću to da dozvolim. Reci mi ko je to bio. Kara ga je gledala zapanjeno, otvorenih usta, sa nevericom u očima. - Reci mi, Kara, je li te imao? Jesi li spavala sa njim?- Kventin je škripao zubima, a stisak njegovih ruku se pojačavao. . - Ne, nikad nisam spavala sa njim. - Sabravši se napala ga je. - Proklet bio, pusti me, Kvente. Nemoj me maltretirati. Ti si izvan sebe, već sam ti nekoliko puta rekla da nije bilo tako. - On te voli, Kara. Da, on te voli. Hteo je da me ubije one noći na zabavi. - Uhvatio je još čvršće kad je odrekla glavom. - Da, da, hteo je da me ubije, ja to znam, zato što sam i ja hteo njega da ubijem. Jedino što sam tada želeo, bilo je da ga prebijem na mrtvo ime. - Grešiš, Kvent. - Kara je odrečno zatresla glavom. - Nije bilo tako, objasnila sam ti. - Da, objasnila si, ali ja znam Talbota. On te žeii, ali te neće dobiti, Kara. Jedino, ako ne želiš da vidiš krv među nama. Biće bolje da to dobro zapamtiš. I ne približavaj mu se! - Dosta! - ciknula je Kara. - Prestani da govoriš kao varvarin! Ne podnosim da se ovako ponašaš! - vikala je želeći da ga udari. Njegov pogled spusti se niz njeno nago telo, u očima se video čudan bljesak. - Pa ti drhtiš - rekao je mirnim glasom, spustio je natrag u vodu, okrenuo se i izašao bez ijedne reči. Nije znala koliko je tako ostala u kadi, ali i kad je izašla i osušila se, još uvek je drhtala. Upalila je grejalicu i konačno se zagrejala, jeza je prestala da potresa njeno telo. Žurno se obukla. Sutra je praznik, a Kvent i ja nećemo govoriti sve vreme, mislila je Kara. Grlo joj se steglo od neprolivenih suza, dok je hodala po velikoj sobi i gledala kroz klizeća staklena vrata na dvorište, sada prekriveno snegom. Skoro da je u sećanju mogla da čuje Kventinov smeh dok je pržio meso na roštilju, prošlog leta. Biće tako teško živeti bez njega. Iza nje je zazvonio telefon, ali zvuk izvesno vreme nije prodro u njene zamagljene misli. Kad je najzad čula, trgla se i podigla slušalicu. - Kara? Kara, jesi li ti to? - Kenov glas je zvučao kao da dolazi sa dna bunara. - Neću moći da dođem sutra. Svi aerodromi su pod snegom. Kara, čuješ li me?

85


by voki

- Da, da, Ken, čujem te. - Jedva je izgovorila osećajući dvostruki gubitak; ni brat neće biti sa njom. - Znala sam da će biti tako, Kvent i ja smo jedva stigli iz Sirakuze. Možda ćeš uspeti da dođeš u toku nedelje. - Ne znam, nadam se. Rezervisao sam mesto za prvi mogući let. - Žao mi je da budeš sam - govorila je m Kara skoro kroz suze. - Ne brini, večeraću sa jednim drugom i njegovom porodicom. Stići ću ja i do vas, ne brini. - Kenov ton se promenio. - Kara, je li sve u redu? Glas ti je tako tužan. - Sve je u redu, Ken, samo ćeš mi ti mnogo nedostajati - rekla je trudeći se da bude bar malo vedrija. - Je li zaista sve u redu. Kara? Želim da budeš srećna, ti to zaslužuješ, a za mene si tako mnogo učinila. - Srećna sam, Ken. Nadam se da ćemo biti zajedno za Novu godinu, tako se radujem susretu sa tobom. Ćao. Kara je spustila slušalicu i ponovo zurila kroz prozor. Poskočila je kad je čula tresak spoljnih vrata. Onda je čula glasno škljocanje i iz hola se prvo pojavila Guliverova glava. Ugledao je u istom trenutku kad i ona njega i cvileći poleteo prema njoj. - Dragi Gulivere, odakle dolaziš? Pun si snega. Tako lepo izgledaš. Nedostajao si mi. - Briznula je u plač i pritisla lice u njegovo hladno, mokro krzno. - Već sam i pre rekao, da bih voleo da je meni upućena makar polovina tih osećanja - progovorio je Kventin i nasmešio joj se. - Obriši suze, Kara, doneo sam ti jedan poklon pre Božića. - Ispod kaputa je izvukao belu mačku, ne baš mače, ali ne potpuno odraslu. Kara se odvojila od Gulivera i ustala, jednom rukom je brisala suze, a drugu je pružila da uzme krznenu lopticu. Zagrlila je mače i prislonila obraz uz nežno belo krzno. Guliver je smatrao da i on može da priđe. Kara se slatko smejala kad je mačkica šapom udarila velikog psa po njušci. - Oni su veliki prijatelji, spavaju zajedno i skoro su nerazdvojni, kako mi je rekla Ejmi. Uz put, Klem i Ejmi te pozdravljaju i kažu da jedva čekaju da te vide. Kara se rešila da pogleda u Kventina i začudila se velikoj promeni. Pre manje od dva sata besneo je na nju, a sad je na njegovom licu bio tako biag izraz. Ponadala se da će za vreme praznika vladati primirje među njima. - Sada zatvori oči, Kara. Imam još nešto za tebe.

86


by voki

Zatvorila je oči i čula neko šuštanje, a onda je osetila jak miris četinara. Širom je ntvorila oči. - Jela! Divna je! Kvent, gde si je našao. Stavi je tamo. Ne. Bolje je ovde. Sačekaj tionutak da razmislim. - Stavila je prst u usta, polako se okretala i gledala po sobi. - Do vraga, Kara, ovo drvo možda nije tako veliko kao ono u Njujorku, ali ne bih da ga stalno držim. - U redu, u redu. Stavi je ispred staklenih vrata. Oh, Kvent, imamo li postolje? skoro je zaplakala, želela je da odmah u .pravi drvo. - Ne brini, imam sve. Pozajmio sam Denisove motorne sanke da bih doneo stvari. Guliver je trčao uz sanke. - Naravno, on je dobar dečko - mrmljala je Kara i češkala podbradak uzbuđenog psa. Jelku su ukrasili na brzinu, imali su snmo tri svetiljke, ali bilo je mnogo raznovrsnih ukrasa. Kventin je iz kutije izvadio malog Deda Mraza u prilično pohabanoj odeći i posmatrao ga zamiš- ljeno. Pružio ga je Kari uz osmeh. - Klem i ja smo pomagali majci da napravi nekoliko ovakvih. Mislili smo da su to najlepši ukrasi na svetu. Još uvek je lep - rekla je Kara, uzela je Deda Mraza iz Kventinove ruke, gladila ga i zamišljala Kventina kao dečka koji svesrdno pomaže svojoj majci. - Pogledaj ga Guli, dušo - Kara je sedela prekrštenih nogu na tepihu ispred jelke, pokazivala igračku psu koji je stalno inahao repom, uzeo je u zube i izazovno išao oko njih podignute njuške. - Ne ohrabruj ga. On ruši jelku tim prokletim repom. - Kventin se smejao i ipruživši ruku da umiri drvo koje se ljuljalo. Bliskost je zavladala među njima i pravo praznično raspoloženje. Pre nego što su pošli kod Klem, uzela je mali poklon, uvijen u srebrni papir, koji je u Njujorku kupila za Kventina i stavila ga pod jelku. Onda je stajala tamo u svilenom ogrtaču, upalila je one tri svetiljke i zagledala se u jelku ne pomerajući se. Bez obzira što je Kventin bio ljut na nju, to ne menja činjenicu da će ovo biti najsrećniji praznik u njenom životu, jer je sa njim. Duboko je uzdahnula razmišljajući.

87


by voki

- O čemu to misliš, Kara? Zašto veliki uzdah? - pitao je Kventin tik iza nje, zbog čega je poskočila. Pre no što je mogla da se okrene, njegove ruke su je obgrlile i oslonio je obraz na njenu kosu. - Ja... ja sam samo gledala u našu jelku i razmišljala - šaputala je Kara, srce joj je tako divlje lupalo, da je bila sigurna da ga i on može čuti. Osetila je da se izne- nadio, a zatim je pogledao preko njenog ramena. - Šta je to ispod jelke? - pitao je okrenuvši je ka sebi. - Je l'to već stavljamo poklone? Dobro. - Odgovorio je sam, ne čekajući njen odgovor. - Onda ću i ja doneti svoj. - Spustio je nežan poljubac na njen nos i odjurio u svoju sobu zviždeći. Brzo se vratio, i gledajući je malo iskosa, stavio je jednu malu i jednu veliku kutiju pod jelku. - Hajde sada da otvorimo poklone, Kara - sa nestrpljenjem je požurivao, smejući se dečački. Kara je potvrdno klimnula glavom. - Prvo ti, Kvent. - Ne, dame imaju prvenstvo. Evo, Kara, otvori prvo ovo. - Kventin je ugurao kutijicu uvijenu u zlatnu foliju u njenu šaku. Oboje su seli na tepih ispred jelke, pa je Kara sažljivo odvijala papir i iz kutijice izvadila narukvicu od zlatnog filigrana sa dve kratke reči ispisane safirima. - One nešto kažu, ali ne mogu da pročitam, Kvent. Šta tu piše? - pitala je Kara, gledajući tu divnu stvarčicu okrećući je rukama. - To je gotica, vrlo se teško čita. Hajde, pogledaj i drugi poklon. - Kventin je nestrpljivo počeo da kida prugastu traku, Kara je viknula sa negodovanjem, otela mu paket i pažljivo ga razvila. Izvadila je finu spavaćicu od čiste svile. - Iste je plave boje kao tvoje oči - rekao je Kventin i smešeći se, posmatrao je, kako je obliva rumen. - Hvala ti. Mnogo mi se dopadaju pokloni - šaputala je. - Onda mi zahvali kako treba - odgovorio je Kventin i približio joj se. Duboko je uzdahnula i pružila mu usne. Kventin je privukao, zatim je položio na tepih ljubeći je. Kad su njegove usne napustile njene i krenule da joj ljube grlo, Kara je osetila da gubi kontrolu. Nije htela da dozvoli da on otkrije koliko ga voli. - Kvent, Kvent, nisi otvorio svoj poklon uzviknula je. Za trenutak je pomislila da on neće prestati da je ljubi i da ne haje za poklonom, ali Kventin je uzdahnuo i podigao kutiljicu. - Pa, znam da to nije košulja, kutija je suviše kratka da bi bila kravata...

88


by voki

- Otvori je, otvori je - govorila je Kara. Osetila je da joj izbijaju kapljice znoja iznad gornje usne. Kad je Kventin otvorio kožnu kutiju, Kari je zastao dah. Vladala je potpuna tišina dok je posmatrao mini- jaturnu jedrilicu, dve prilike u njoj i dva slova K na jedru, jedno na vrhu, drugo pri dnu. - Da li ti se dopada? - Kara nije izdržala, morala je da ga pita. Klečala je kraj jelke i sa nestrpljenjem očekivala njegov odgovor. Pogledao je svojim srebrnastim očima koje su gorele i osmehnuo joj se toplo, da joj je srce zakucalo jače. - Nikad nisam imao nešto što mi se toliko dopadalo. Savršeno je, Kara. Dođi ovamo. Znala je da će se, ako je samo dotakne, odati koliko ga voli i da ne može da živi bez njega. Bila je spremna da se ponizi, da ga moli da je ne napušta. Od te misli je ustuknula. Skočila je na noge i primetila da se Kventin iznenadio tom neočekivanom obrtu. - Sad već treba da požurimo Kvent, Klem će nas čekati. - Zgrabila je svoje poklone i požurila iz sobe. Bilo je to divno badnje veče u Kleminoj kući. Upoznala je mnoge njihove prijatelje, a tu su bili i Denisovi i Ejmini drugovi sa kojima se već od ranije znala. Najlepše je bilo kad su izmenjivali poklone. Kara se osećala da je član porodice. Izašla je na solarijum, koji je bio nešto hladniji od ostalih prostorija u kući a zagrevale su ga solrane ćelije koje je Džek instalirao. Ogromna jelka je stajala na sredini, a njene malešne svetiljke bile su jedino osvetljenje. Nekoliko parova je igralo, a kad se okrenula da izađe primetila je Kventina i Leti Armor. - Ona je godinama ludela za Kventinom - šaputala joj je Ejmi, kad je nešto ranije ta žena došla i zamolila Kventina za igru. Ljubomora se razbuktala u Kari kad se ta žena propela na prste i dotakla Kventinova usta. Nije mogla da prestane da gleda u njih. Kventin je podigao glavu i pogledao je, zatim se nagnuo i poljubio požudna usta Leti Armor. Uvređena do bola, Kara je pošla napolje sudarajući se sa igračima koji su se njihali po ritmu. Promrmljala bi neko izvi- njenje i žurila u dnevnu sobu, gde je potražila Klem. Znala je da je Klem začuđeno gleda, ali samo se izvinila što odlazi bez ikakvog objašnjenja. Nije mogla da govori. Denis joj je ponudio da je poveze uzbrdo svojim motornim sankama i Kara je prihvatila. Razmišljala je u sebi da li je ikada neko umro od slomljenog srca.

89


by voki

- Jesi li dobro, Kara? Hoćeš ii da uđem s tobom? - pitao je Denis, pokušavajući da se odbrani od nasrtljivog Gulivera, koji ih je sačekao na vratima. - Uđi, da popiješ kafu, pre no što se ponovo spustiš niz brdo. - Kara je pokušala da se nasmeši. Zamajala se oko spremanja kafe, što joj je dalo vremena da povrati ravnotežu. Još uvek je imala lelju da nešto razbije, ali Denisovo veselo čevrljanje je smirilo. Tvoja devojka mora da te voli, ako je svo vreme ovako zabavljaš. Nemam devojku. Čekam da nađem nekoga kao što si ti, Kara. Kvent je srećan, voleo bih da sam te ja prvi sreo- rekao je Denis, naginjući se preko stola ilti pokrije Karinu ruku svojom. Sa talasom hladnog vazduha iz garaže pojavio se Kventin. Njegov podrugljiv pogled pratio je kretanje Denisove ruke. Ako si popio kafu, bolje se vrati dole.. Možda treba da prevezeš neke goste kućama. - Kventin je poluglasno govorio Denisu, ali je stalno gledao u Karu. Na Denisovo promrmljano laku noć, iiu|inte nije odgovorio. Stajao je u vratima, tako da Kara nije mogla da isprati Denisa. Zavladala je potpuna tišina. Kara je i iprala šolje i krenula iz kuhinje. - Kuda ti to misliš da ideš? - rekao je Kventin. - U krevet. A kuda bih u jedan sat ujutru? - brecnula se, zatim je pokušala da se progura pored njega, ali Kventin je zgrabio i pritisnuo svoja gladna usta na njena. Strasno je ljubio. Kara je osetila da joj se telo lomi. Kad je podigao glavu, stavila je ruku na svoje drhtave usne. Pokušala je da se otrgne, aii Kventinove čelične ruke su je čvrsto držale. Pusti me! - Glas joj je bio pun gorčine. - Zar nemaš dovoljno leptirica u svojoj zbirci? Pa, samo da znaš, ovaj leptir beži. - Kara je siktaia. Dosta mi je tih tvojih igara. Ne volim da tako budem kažnjavana. - Kara, pa ja te volim - Kventin je škripao zubima i pobledeo. - Ne - rekla je - ti me ne voliš. - Usne su joj podrhtavale. - Da, prokletstvo, volim te! - izgovorio je sa žestinom.- Voleo sam te od početka, Kara-mrmljao je Kventin. - Da li se sećaš onog dana kad smo se prvi put sreli? - Da, ti si me prezirao.

90


by voki

- Ne, znam samo da sam te želeo više nego što sam ikada želeo ženu. Znao sam da neću dozvoliti da te neki drugi čovek dodirne, iako nisam pretpostavljao da si netaknuta. - Mrzeo si što sam devica, mrzeo si što si se oženio sa mnom. Mogla sam da vidim tvoj prezir svaki put kad bi pogledao u mene. Osećao si se ulovljenim - optuživala ga je. - Ne, Kara. - Kventin je govorio dubokim glasom. - Ono što si videla bio je strah. Požurio sam venčanje, zato što je to bio jedini način, koji sam mogao da smislim, da te zadržim. Bio sam uveren da ti mene prezireš zbog mog ponašanja prema tebi. Pretpostavljao sam da si iskusna i tako vodio ljubav sa tobom. Bože, Kara, kakav je to bio šok, kada sam otkrio da sam prvi. To me je tako usrećilo, više nisam hteo da te pustim da odeš - rekao je Kvent. - Tada još nisam znao da sam zaljubljen u tebe, samo sam znao da mi ne smeš pobeći. Kad si me ostavila i otišla u Englesku, želeo sam da poletim za tobom i dovučem te natrag, ali sam se plašio da ćeš me baš zbog toga sasvim napustiti. Okrenuo se od nje i uputio prema kaminu. - Mislio sam da ti dam vremena da se smiriš. Možda ću ti nedostajati, jer si ti meni strahovito nedostajala. Vratio sam se u Kaliforniju, zakopao.se. u posao, ali tvoje lice je stalno bilo preda mnom. Pitaj bilo koga, bio sam nervozan na poslu. Mnogi moji saradnici su mislili da sam poludeo. Bili su u pravu. Izveo sam neku ženu nadajući se da ću te preboleti. Ništa nije vredelo, svuda sam video samo , tebe. Kventin je duboko udahnuo, okrenuo se i pogledao Karu. - Nema nikoga sem tebe, nikada neće ni biti, bez obzira šta ćeš odlučiti. Hteo sam da se oslobodim te tvoje moći. - Neveselo se nasmešio. - Prvi put u životu nisam uspeo. Pokušavao sam sa drugim ženama, ali jedva bih dočekao da ih ispratim. -U to sam sigurna! - ciknula je Kara, htela je da ga udari, u njoj je buktala ljubomora. - A šta sa Leti Armor? Šta sa Zinom Prentiš? Izgledao si prilično oduševljeno. Ljubio si ih. Znao si da sam te videla. - U njoj se razbuktala srdžba, kad se toga setila. - Jesi li bila ljubomorna? - šapatom je pitao Kventin i posmatrao je ispitivački.

91


by voki

- Zašto bih bila Ijubomorna na tako uobičajenu pojavu - rekla je razdraženo, stari odbrambeni mehanizam je odjednom sam od sebe proradio. - Zaboravljaš, Kvent, da je moja majka bila presrećna što je mogla da me obavesti, da sam se udala za atletu spavaćih soba. Kventin je zurio u modernu sliku narandžastih i žutih linija, koja je visila iznad kamina. - Pobogu, Kara, ne poričem da je bilo žena, da su one bile veliki deo moga života, dok nisam sreo tebe. Kara se setila svog užasnog bekstva u Englesku, setila se i zašto je pobegla od njega kao da su je demoni gonili. - Petljao si sa nama dvema, nisam mogla to da podnesem - šapatom je govorila Kara, pokušavajući da potisne bol. Nije videla njegov zaprepašćen pogled. - Podigla sam slušalicu i čula kako razgovaraš sa Džadsonom, da ćeš se pobrinuti i za moju majku i za mene. Ustalaje i pošla da pusti muziku, jer nije mogla da podnese tišinu koja je zavladala. -Bože moj - progovorio je Kventin muklo. - Ja nisam ni u kakvoj vezi sa tvojom majkom, osim u poslovnoj. Ona je dobar pisac. To je uvek i bila. Zastao je i duboko udahnu. - Ne kažem da tvoja majka ne bi pristala i na drugačiju vezu, znao sam da bi ona to htela, ali me ne interesuje, Čak mi nije ni mnogo simpatična i izbegavam kontakt sa njom kad god je to moguće. Onog dana kad smo se ti i ja upoznali, bio sam kod nje, jer sam želeo da unese neke promene u scenario. Njabolja stvar koja mi se tad dogodila je to što sam upoznao tebe. Nikad te nisam lagao, Kara. Kventin je gledao sa nežnošću. - Moja majka je rekla da neću uspeti da te zadržim za sebe. Ali, izgledalo je... kao da ti je stalo do mene kada je Ford Talbot... - mucalaje Kara. - Stavio svoje šake na tebe - dovršio je Kventin. Vilica mu je podrhtavala od besa. - Hteo sam da ga ubijem, hteo sam da se zatvorim u sobu sa tobom zauvek. Ponašao sam se kao bolesno zaljubljeni tinejdžer - smejao se. - Nije tako - smejala se Kara. - O, da, tako je. Ne mogu da se uzdržim. Znao sam da mogu da te uzbudim, da odgovoriš na Ijubav. - Smešio se nežno kad je pocrvenela. Ali hteo sam više, želeo sam te svu, tvoje misli, tvoja osećanja, tvoju sadašnjost, tvoju budućnost. Vrteo sam se oko tebe kao školarac koji čeka da mu se nasmešiš. Napravio sam pravu budalu od sebe. Mrzeo sam samog sebe zbog toga.

92


by voki

Takvo priznanje gordog Kventina Vejnrajta učiniio je da Kara zapanjeno otvori usta. - Jesi li me zbog toga tako mrko gledao sve vreme. Verovala sam da si me mrzeo, jer si se osećao ulovljenim - šaputala je Kara, osećajući kako joj srce ubrzano kuca. Kara je zurila u njega. Saznanje da je i on patio isto koliko i ona, pružalo joj je neko zadovoljenje. - Draga, o čemu razmišljaš? - pitao je Kventin dubokim glasom. - Kako je čudno što su nam misli toliko puta bile istovetne, a trudili smo se da ne pokažemo šta mislimo. Kako je užasna pomisao da su nam se životi razdvajali... Nećeš se lako razvesti od mene, Kara. Boriću se do kraja. - Nikada nisam htela da se razvedemo, Kvent - rekla je pritisnuvši lice o njegovo rame. - Pa, možda u samom početku, jesam. Jedno vreme sam te se plašila, zatim ne znam šta se dogodilo. Nekad je izgledalo da smo tako bliski, drugi put si bio strašno ljut na mene, mislila sam da me mrziš, a to što sam sa tobom, da smatraš nepodnošljivim teretom - Reci mi šta osećaš, Kara. Jednom si rekla da me voliš, živeo sam od toga. Da li me još uvek, bar malo? - Kventin se nagnuo, zanesen njenim pogledom. -Vidiš li kako malo ponosa imam kad si ti u pitanju. Želim te, Kara. Hoću da se celog života brinem o tebi. Kara je stavila ruke na njegove obraze i dugo ga posmatrala, ne skrivajući sjaj sreće u očima.- Želela sam da ti kažem da sam uživala u prvoj bračnoj. Bilo je lepo - šaputala je stidljivo. Uživala je u dodiru njegovih glatko izbri- iih obraza. Njogova su se usta spustila na njena, a njena su se otvorila poput cveta. To je poljubac posedovanja, a Kara je uživala u potpunom predavanju. Kventin je privukao čvrsto uz sebe, Kara ga je ljubila zagrlivši ga, oduševljena saznanjem da je nju želeo isto tako jako kao i ona njega. Voleo je, znala je sada i bila tako srećna u ljubavnom zanosu. Stavio je na njihov krevet i počeo da je svlači. Ruke su i drhtale, a oči su požudno posmatrale njeno golo, vitko telo. Raskopčavala mu je košulju ljuteći se i dugmiće i na nespretnost svojih hlavih ruku. - Toliko si mi nedostajao, dok sam bila Engleskoj. Budila sam se potpuno izgubljena.

93


by voki

- Bože, Kara, ja uglavnoni nisam ni spavao. Radio sam nešto ili sam hodao. Bilo mi je bez tebe kao u paklu. –Polako, Kara, polako. Hoću da ti bude lepo, promuklo joj je govorio, a njegove usne su tragale po njenom telu, smirivalo njenu glavu koja se nemirno pokretala, dok je groznica rasla u njoj. - Kvent, Kvent, volim te. Tako mi je lepo. Ne mogu da verujem da je tako Kara je jecala, rukama je zgrabila njegovu glavu, privukla je i upila se u njegove usne. Jecala je kada su stigli u središte ekstaze. Znala je da je ova oluja načinila od nje ženu, više nego što je ikada bila i da više nema povratka. Sad je bila Kventinova za sva vremena i on to zna, htela je da on to oseti. Bila je potpuno njegova, potonula u vrtlog osećanja i strasnog predavanja. San ih je oboje skoro istovremeno savladao. Ležali su čvrsto zagrljeni. Probudilo ih je neko grebanje i svetlost zimskog šunca, koja se odbijala od snega. Kad se grebanje na vratimn pojačalo shvatila je da je to Guliver. Pokušala je da se izvuče iz Kventinovog zagrljaja, ali je on samo nešto prommljao i privukao je još bliže sebi. Dragi, -Kvent, pusti me samo na trenutak. Hoću da pustim Gulivera napolje. – Nežno se smešila, ruke su joj se kretale po njo govom čvrstom telu, bila je srećna što može da ga dodirne kad god poželi. -Reci mi prvo da me voliš. Kventin se dremljivo priljubio uz nju. -Volim te, moj lepi mužu. Sroi nn praznik. -Muškarci nisu lepi, ali ti jesi. Kventin je potpuno zarobio pod sobom.Ali ipak volim da te čujem da tako nešto kažeš. Neću te pustiti dok me ne poljubiš A sad hoću moj božićni poklon. Kventin je navaljivao trljajući svojim usnama njene. - Ti si lep; drugi muškarci nisu, ali ti jesi. I već si dobio poklon. Zar se ne sećaš? - Hoću moj pravi poklon - tebe. To je moj poklon za ceo život, hoću da mi ga stalno poklanjaš. To će uvek biti nešto novo za mene. Kara je uzdahnula upijajući njegove reči, znajući da bi u tom trenutku mogla da se popne i na Mont Everest. Vrelina je obuzimala, dok je Kventinova šaka milovala njeno telo. Meškoljeći se od zad voljstva, Kara je zatvorila oči. - Možda ćemo imati bebu. Hoću jednog malešnog dečaka, baš kao što si ti.

94


by voki

-Hoćeš li, ljubavi? - Kventin se blag smešio. - Pa, onda, ako je to ono što želiš, moraćemo da radimo na tome, i vrlo vredno - rekao je Kventin nežn spuštajući se do nje.

KRAJ

95


Issuu converts static files into: digital portfolios, online yearbooks, online catalogs, digital photo albums and more. Sign up and create your flipbook.