Seikova kupljena nevesta

Page 1

1


2


1. poglavlje

Grejs Marli je ĉvrsto spavala, a onda se prenula ugledavši oko svog kreveta petoricu mišićavih straţara. Znala je da naredni sati neće biti prijatni. Oprezno se uspravila u krevetu ukljuĉivši noćnu lampu. Blagi Bože, ovo su veoma snažni stražari! Grejs se namrštila kad je primetila da su im pištolji u rukama. Ne, ovo zaista nije dobro. Nakašljala se pogledavši onog za koga joj se uĉinilo da im je pretpostavljeni. - Sigurni ste da ste u pravoj sobi? - Grejs Marli? Prokletstvo... više nije bila radoznala, već zabrinuta i uplašena. Ipak to niĉim nije pokazala. Oduvek je umela da se pretvara da je sve u redu, ĉak i kad se svet rušio oko nje. - Da - nije dopustila da joj glas zadrhti. - Mogu li vam pomoći? - Princ Osman ţeli odmah da vas vidi. - Princ Osman? Naravno da ga je ranije sretala. Pa ona je privatna sekretarica princa Senada i poznavala je njegovog brata, ali površno. Princ Osman je retko dolazio u grad, više je voleo ţivot u pustinji, što njegov otac nije odobravao. - Šta ţeli od mene? - Ne znam. Hoćete li poći s nama? Straţar ju je zamolio, ali Grejs je znala da ne bi imalo smisla reći „ne“. - Da, naravno, samo da se obuĉem... - Nema potrebe - dobacio joj je bademantil naredivši straţarima da se okrenu leĊima. Grejs nije mogla da diše. - Ne pada mi na pamet da izaĊem pred princa u bademantilu! Leden straţarov pogled rekao joj je da će upravo to uĉiniti. Šta se dešava?, pitala se oblaĉeći bademantil. 3


- Ništa nisam zgrešila - promrmljala je i pošla s muškarcima prema vratima. Bila je savesna sekretarica, nikada nije organizovala zabave u svojoj sobi niti je pobegla noseći srebrninu. Imala je vaţeći pasoš, dobro se slagala sa svima u palati, plaćala je porez... Šta li je navelo princa Osmana, koga je jedva poznavala, da pošalje straţare po nju usred noći? A onda je shvatila... da to je veliki problem. Pre mesec dana je, u trenutku slabosti, poslala svom ocu mejl iako je znala da je pogrešila. Ali kad joj je odgovorio, bilo je kasno da se predomisli. Odmah je seo u avion da je obiĊe. Oduvek mi je pravio probleme, pomislila je ljutito, ulazeći sa straţarima u lift. Pošli su naniţe. Palate nemaju podrume, već tamnice. Dakle, dole je ne ĉeka ništa dobro. Vrata su se otvorila i izašli su na dugi hodnik. Zidovi su bili od kamena, a vazduh hladan i osećala se teskoba. Grlo joj se stisnulo od straha, jedva je disala. Oĉigledno je njen otac nešto zgrešio, a sad se postavlja pitanje kakve će biti posledice po nju... Doveli su je do vrata i ona je prešla prag. Za divno ĉudo, nije ušla u zatvorsku ćeliju. Na zidovima su visili gobleni, a nasred prostorije bio je sto i šest stolica. Grejsin pogled zaustavio se na stolu, po kojem su bile razbacane karte. Onda je ugledala svog oca u jednom uglu i sve joj je postalo jasno: Din Marli nije odrţao obećanje da se nikada više neće kartati. - Šta si uĉinio? - upitala ga je ignorišući ostale prisutne. Morala je da sazna šta ĉeka njenog oca i nju. - Ništa, Grejs, moraš mi verovati - podigao je ruke. - Samo smo odigrali prijateljsku partiju pokera. - Rekao si da nikad više nećeš igrati! Zar nisi tvrdio da si izleĉen i da tri godine nisi dotakao karte? Din joj se razoruţavajuće osmehnuo. - Princ me je zamolio, bilo bi neuĉtivo da ga odbijem. Naravno, pomislila je gorko. Njen otac nikad ne bi rekao: „Izvinite, Vaše visoĉanstvo, nisam dobar igraĉ. Ili, bolje reĉeno, previše sam dobar igraĉ. Ako mi date karte u ruke, zaboraviću sve...“ 4


- Koliko? - upitala je znajući da će morati da preda celu ušteĊevinu, moţda ĉak i novac iz svog penzionog fonda. - Nije reĉ o novcu, Grejs. Od straha joj se zgrĉio ţeludac. - O ĉemu je onda reĉ? - prošaputala je. U hodniku je ĉula korake. Okrenula se ugledavši princa Osmana. I kad je bila u cipelama s baš visokim potpeticama, bio je za glavu viši od nje. I oĉi i kosa bili su mu crni. Preko levog obraza pruţao se oţiljak do ugla usana, zato mu je uvek na licu bio prezriv izraz. Leţerno odeven, u tamnim pantalonama i beloj košulji, ipak je izgledao kraljevski. Bez tog oţiljka bio bi veoma atraktivan. A s njim... Grejs se napregnula da se ne bi stresla. - Da li je ovo vaš otac? - zagledao se u nju. - Jeste. - Pozvali ste ga da doĊe ovamo? - Da. Osmanove tamne oĉi kao da su joj se uvukle u dušu. Nervozno je zategnula oko sebe bademantil od providne svile. Zašto nije imala bademantil od frotira, kao ostale normalne ţene, pa sad ne bi stajala pred princem u kratkom bademantilu ispod kojeg se naziru gaćice. - Varao je u kartanju. Nije se iznenadila. Grejs ga ni pogledala nije, jer bi njen otac rekao ili uĉinio bilo šta samo da se izvuĉe. - Izvinjavam se zbog toga, gospodine - rekla je mirno. Verovatno ćete ga odmah proterati iz zemlje. Mogu li da vam isplatim sumu, koju vam duguje? Princ Osman joj je prišao za korak. - Deportacija nije dovoljna kazna, gospoĊice Marli, jer me je obešĉastio. I ne samo mene, već celu kraljevsku porodicu. - Š... šta to znaĉi? - promucao je Din. - Grejs, ne smeš dozvoliti ovim ljudima da me muĉe. Ali Grejs nije obraćala paţnju na njega, razmišljala je. Morala je da naĊe advokata, koji će prihvatiti sluĉaj njenog oca... Ali ko bi prihvatio rizik da se zameri vladarskoj porodici? A da se obrati ameriĉkoj ambasadi? Ne, ni tamo nisu mnogo marili za graĊane 5


Amerike koji prekrše zakone zemlje domaćina, a pogotovo ako su uvredili princa... - Kada smo otkrili šta je uradio - nastavio je Osman gledajući Grejs u oĉi, da bi joj pokazao koliko je situacija ozbiljna - nije imao dovoljno novca da isplati dug. - Kao što sam rekla, ja ću to uĉiniti... - Umesto novca, ponudio mi je vas - prekinuo ju je. Grejs se zateturala, pa je pruţila ruku i naslonila se na zid. - To... ne razumem - prošaputala je. Osman je slegnuo ramenima. - Kad sam vašeg oca suoĉio s ĉinjenicama, molio je za milost. Nudio mi je novac, koji sigurno nema. Potom je spomenuo lepu kćerku, koja bi uĉinila sve da ga spase. I naglasio je da mogu da se zabavim s vama kako poţelim. Grejs se uspravila zgledavši se u oca, koji je pognuo glavu. - Veruj mi, draga, nisam imao izbora... - O, ti uvek imaš izbor - odgovorila je hladno. - Na primer, mogao si da ne igraš poker - drţeći se dostojanstveno, skrenula je pogled na princa. - Šta će sad biti? - Naravno, vaš otac će završiti u zatvoru, a sudija će mu odrediti kaznu. Mislim da će biti u redu osam do deset godina. - Zaboga, ne! - Din Marli se spustio na kolena pokrivši lice dlanovima. Bio je slomljen. Grejs je ţelela da veruje u to da je konaĉno shvatio posledice svojih dela, da je nauĉio lekciju i da će se promeniti. Ali znala je da nije tako. On naprosto nije bio u stanju da to shvati. Ali pre deset godina obećala je majci da će ga štititi po svaku cenu. Pa zar nema svaki ĉovek pravo na jednu grešku? - Molim vas, prinĉe Osmane, kaznite mene umesto njega. - Uĉinila bi to za mene, Grejs? - pun nade, Din je ustao. - Ne, ĉinim to za mamu - odgovorila je ne odmiĉući pogled s Osmana. - Bacite mene u zatvor, i ja sam Marli. Ono što je uĉinio moj otac, povredilo je i moju ĉast. - Moţda. Ipak mi se ne sviĊa ideja da vas strpam iza rešetaka. Osman je ĉeznuo za pustinjom, gde je ţivot jednostavan i ĉovek ne mora razmišljati o zakonima, jer se tamo ljudi pridrţavaju zakona 6


ne misleći o tome. Da su u pustinji uhvatili Dina da vara, neko bi mu odsekao ruku... ili glavu. Ali da baci ţenu u zatvor zbog njenog oca? To je nezamislivo ĉak i za nju. Poznavao je Grejs Marli dovoljno dobro da bi procenio njen karakter. Da, lepa je, ima izazovne obline i plavu kosu. I radi za Senada, pa već dve godine pokušava da privuĉe njegovu paţnju, jer ţeli da se uda za princa. Ali njegov brat nije osećajan i... zapravo je bezliĉan. Nedavno se Senad verio s devojkom, koju mu je izabrao šeik, pa ova ţena ne moţe ostvariti ono što je naumila. Osman je mislio da će Grejs uskoro napustiti zemlju i negde drugde potraţiti kandidata za udaju. U meĊuvremenu on mora odluĉiti šta da uĉini s njenim ocem. Obratio se glavnom straţaru: - Odvedite ga. Grejs je uhvatila princa za nadlakticu, a on je ignorisao reakciju svog tela na njen dodir. Ona je ţena, on muškarac, pa je to prirodno. - Ne smete to uĉiniti - molećivo ga je gledala. - Ispuniću svaku vašu ţelju ako ga poštedite. Osman je otresao njenu ruku. - Prelazite granicu, gospoĊice Marli, poĉinjem da gubim strpljenje. - Molim vas, on je moj otac! Gledao je u Dina, a onda u Grejs. Mogao se zakleti da ona prezire oca. Pa ĉemu onda ovakav izliv osećanja? Zašto brine o tom ĉoveku? Ili moţda to ne radi zbog njega? Da li je u ovoj situaciji videla novu priliku? Moţda joj je svejedno za kog će se princa udati? Ranije nije bio tako ciniĉan prema ţenama. Verovao je u ljubav, u srećan brak. Ali u poslednjih pet godina progone ga ţene sa svih kontinenata. Zapravo ih ne interesuje on, već njegova titula i bogatstvo, koje bi dobile udajom za budućeg šeika. Zakoraĉio je unazad odmerivši devojku koja je stajala pred njim: duga negovana kosa, krupne oĉi i lepo izvajane usne. Ispod bademantila nazirao je liniju njenih punih grudi.

7


Uĉinila bi sve što treba da bude onako kako ona hoće. Iako je poštovao neprijatelja, koji koristi sva sredstva do pobede, nije voleo da neko koristi takvu taktiku protiv njega. Zar je zaista verovala da je on toliko glup da će ga zavarati spoljašnjom lepotom? Na šta bi bila spremna da bi osvojila princa? Pogledao je njenog oca, koji je stajao u uglu: oĉi su mu bile razrogaĉene od straha. Zar će dopustiti da se kćerka ţrtvuje za njega? Ili su se njih dvoje dogovorili da ga zavaraju u nadi da će on na kraju zaprositi Grejs? Ne, rekla mu je intuicija. Ali dok ne bude siguran u to, raĉunaće na najgore. - Izvedite ga napolje - naredio je tiho. Straţari su uhvatili Dina, koji se opirao cvileći, pa su ga izvukli iz prostorije i zatvorili vrata za sobom. - Šta biste uĉinili da pomognete svom ocu, gospoĊice Marli? upitao je Osman. - Šta god poţelite, gospodine. U njenim plavim oĉima nešto je sevnulo. Da je Osman bio dobrodušan ĉovek, pomislio bi da je to strah, ali on odavno nije takav. - Samostalnoj ţeni sigurno je teško u muškom svetu - zakljuĉio je. Iritiralo ga je to što mu je Grejs Marli privlaĉna, pa je pokušao da ignoriše poţudu, koja ga je preplavila. - Otkad radite za Senada? - Od pre dve godine. - Šteta što se verio i što vam je tako upropastio planove. Grejs se stresla. - To nije ni u kakvoj vezi s mojim ocem. - Sigurni ste? Moţda sada pokušavate mene da zavedete pošto vam Senad više nije dostupan. Baš dobra prilika za vas... doći pred mene u tom bademantilu i moliti me za milost. Prekrstila je ruke na grudima. - Mislite da ţelim da vas zavedeni? - besno je procedila. - I da sam, ugledavši petoricu straţara oko mog kreveta, pomislila: „O, divno, konaĉno mogu da se nabacujem princu Osmanu! Samo da na brzinu obuĉem izazovnu garderobu!“ 8


Priznao je sebi da je njena ironija na mestu iako joj to nije rekao. SviĊao mu se njen temperament, bar koliko i to zgodno telo. - Ţelite da opovrgnete da ste hteli da se udate za Senada? Splasnula je borbenost u njoj. - Ne bih ga odbila - priznala je oborenog pogleda. - Ali nije bilo onako kako mislite, vaţna mi je samo sigurnost, a prinĉevi se ne razvode. Bar ne u ovoj zemlji. - Nije vam privlaĉan? - Pa... ljubazan je. Osman je ĉekao. Oklevala je, a onda ga je pogledala. - Šta ţelite? Da me kaznite što sam maštala o tome da se udam za princa? U redu, kaznite me. Sad sam zabrinuta za oca. - Zašto? - Zato što je on moj otac. - To nije razlog. Primetio sam da ste ljuti na njega što vas je doveo u ovu situaciju. - Pa ipak je on moj otac. Potom je nastala tišina, a Osman je to iskoristio da je bolje osmotri. Ni trepnula nije, izdrţala je njegov pogled. I znao je da mu neće reći zašto pokušava da zaštiti oca. Zanimljivo... - Zauzeli biste njegovo mesto u zatvoru? - upitao je tiho. Progutala je knedlu i on je osetio njen strah. - Da. - Iako je ţivot iza rešetaka veoma neprijatan? - Dala sam reĉ. Obećala sam. Ĉinilo mu se da joj je bilo teško da to izgovori, ali i da joj je to veoma vaţno. Obećanje. Šta ovakva ţena zna o obećanju? - Vaš otac je pokušao da me potkrade - objasnio je ledeno. - Da ga nisam razotkrio, otišao bi sa sedamsto hiljada dolara. Grejs je bila uţasnuta, zadrţala je dah. - Vratite se u svoju sobu - naredio je. - Ĉim donesem odluku, javiću vam. Moţete još jednom da vidite oca pre nego što ode u zatvor. Posle toga više ne, jer... - Ne! - obema rukama zgrabila ga je za nadlakticu. - Nemojte, molim vas! - u njenim oĉima video je suze. - Obećala sam majci dok je 9


umirala, da ću ga štititi. Oboţavala ga je, molim vas, nemojte ga zatvoriti! Uzmite mene! On me je ponudio, zar ne? Osmanove oĉi su se suzile. - Nije mislio ozbiljno. - Jeste. A vi ste pristali na to. Uzmite mene! - Kao... šta? Pustila mu je ruku i uspravila se. - Šta god ţelite...

10


2. poglavlje

Grejs je osetila da je princ izgubio strpljenje. Prokletstvo, pomislila je i svukla bademantil. Lagana svila skliznula je na pod. Osman je gledao u njeno lice. - Moţda niste toliko zavodljivi kao što mislite. - Moţda nisam. Ali moram da pokušam. Posmatrao ju je s nedokuĉivim izrazom u oĉima i ona je zadrhtala. Smaknuo je jednu bretelu njene potkošulje, a onda i drugu. I potkošulja je pala na pod. Stajala je pred Osmanom samo u gaćicama. Poţelela je da pokrije grudi i da mu okrene leĊa. Pocrvenela je od stida, ali se nije pomerila. Šta li je Osman mislio dok ju je odmeravao od glave do pete? Posle nekoliko trenutaka okrenuo joj je leĊa. - Obucite se. Dakle, izgubila je. Ne, neće plakati pred ovim ĉovekom. Uzela je svoje stvari i brzo se obukla. Osman je izašao u hodnik. Pošla je za njim. Zastao je pred njenim ocem. - Vaša kćerka je spremna da mi bude ljubavnica. Povešću je sa sobom u pustinju na šest meseci, a vi ćete, gospodine Marli, sutra prvim avionom otići kući i nikada se više nećete vratiti ovamo. Grejs se jedva drţala na nogama. Dakle, Osman je prihvatio njenu ponudu i njen otac neće završiti iza rešetaka. Za trenutak je osetila olakšanje, a onda je shvatila da se prodala muškarcu, koga jedva poznaje i koji oĉigledno nema lepo mišljenje o njoj. Osman se okrenuo straţarima. - Odvedite gospodina Marlija u njegovu sobu, neka se spakuje, pa ga odvezite na aerodrom. Ostala je sama s princem. - Polazimo sutra - rekao je. - Budite spremni u deset. Sad se vratite u svoju sobu - naredio je. Okrenula se i pošla je niz hodnik. 11


- Ono obećanje... da li je bio vredan toga? - ĉula je Osmanov glas. Okrenula se. - Meni nije - priznala je. - Ali mojoj majci jeste. U dva minuta do deset ĉula je korake na hodniku. Koferi su bili spremni, a u nekoliko kartonskih kutija spakovala je ostatak svoje imovine. Osman je ušao. Na sebi je imao farmerke, košulju dugih rukava i ĉizme. Da nije arogantan, pomislila bi da je obiĉan muškarac... mada veoma atraktivan običan muškarac s oţiljkom i oĉima, koje kao da vide njenu dušu. - Spremni? - upitao je. - Jesam - promrmljala je. - Malo sam nervozna, ali spremna sam. - Niste noćas pokušali da pobegnete. - Pa dala sam reĉ. Molim vas, nemojte reći ništa što bi me uvredilo. Iako moţda ne mislite tako, na moju reĉ moţete se osloniti. Podigao je obrve, a onda, okrenuvši se prema vratima, rekao je nešto što ona nije razumela i sluge su ušle u njenu sobu po prtljag. - Ima li u vašoj rezidenciji struje? - upitala je. - Sve što vam treba, naći ćete tamo - odgovorio je Osman. Nije rekao „da“, pomislila je. - Hajdemo - zahtevao je. Napustili su palatu na zadnji izlaz. U dvorištu su bili kamioni. - Ipak nemam toliko prtljaga - rekla je. - Nosimo zalihe - objasnio je Osman. - U pustinji ljudi uzgajaju samo toliko koliko im je potrebno. Vi ćete sa mnom - dodao je pokazavši glavom „lendrover“. Zadrhtala je uprkos vrućini. Šta će biti kad stignu u pustinju? Takvu žrtvu moj otac ne zaslužuje, gorko je pomislila. Pa ipak, moram to da učinim... za mamu. - Grejs? Jedan straţar otvorio joj je suvozaĉka vrata. Duboko je uzdahnula i sela je u automobil. MeĊu svim tim ljudima ona je bila jedina ţena.

12


Osman je skrenuo na poznati put. Srećom, Grejs je ćutala. Posle besane noći nije bio raspoloţen za razgovor. Pod normalnim okolnostima ne bi mu ona bila kriva za nesanicu. Ali noćas se satima prevrtao pokušavajući da ne misli na nju. Ali kako kad je video njeno telo? Ta slika urezala se u njegov mozak: njena svetla put i pune grudi. Više se ljutio na sebe nego na nju. Kontrolisao se da je ne uzme tu, na prednjem sedištu. Ipak to neće uĉiniti. Pre pet godina umrla je Suada, ljubav njegovog ţivota. Ponekad je spavao s nekom ţenom, tek da zadovolji telesne potrebe. Ni s Grejs neće biti drugaĉije. Naravno da ona nimalo ne liĉi na Suadu. Pomislio je na svoju ţenu, tamnokosu lepoticu, roĊenu u pustinji. Zajedno su odrastali i ona ga je razumela. Pogledao je u Grejs primetivši da je stisnula zube. Bila je bleda. Ruke su joj bile u krilu. Shvatio je: uplašena je. Obukla je farmerke i košulju od tankog materijala, koji joj se zalepio za grudi. Prisilio je sebe da skrene pogled na put. Atraktivna je i uţivaće s njom u krevetu. Ali samo jednu noć, rekao je sebi. Duža intimna veza neće doneti ništa dobro. Zato je morao da smisli neke obaveze za Grejs. Osetio je njen parfem... a moţda je to bio njen prirodni miris? Kako god, veoma je zavodljiv. I to ga je nerviralo. Osman je uzdahnuo. Šest meseci, pomislio je. Čitava večnost... Dvaput su se zaustavili da se napiju vode i osveţe. Grejs je osetila olakšanje što su toaleti kraj puta civilizovani. Pre zalaska sunca muškarci su postavili šatore, a iz kamiona su uzeli vreće za spavanje. Nasred kampa dvojica su postavila nešto što liĉi na roštilj. Grejs ih je zainteresovano posmatrala. Osman joj je prišao. - Treba li da pomognem? - Zašto? - upitao je Osman zaĉuĊeno. - Pa oni su osoblje, gospodine, kao i ja. Red je da se pomaţemo. - Od vas se ne oĉekuje da poslujete oko hrane. Naravno, moraće da ispunjava druge duţnosti. Grejs je ignorisala muĉninu. O tome će razmišljati kasnije, kad stignu u misteriozno pustinjsko selo. Dotad je bezbedna. 13


Posmatrala je njegovo ponosno drţanje i oţiljak na licu. U pustinji je on jedini vladar i mogao je da radi s njom šta god poţeli, niko ga ne bi spreĉio. Ustuknula je. Ponovo joj je paţnju privukao njegov oţiljak. Govorkalo se da su Osmana kidnapovali kad je bio deĉak. Nije znala pojedinosti, jer je to nije interesovalo. Visoki muškarac postavio je dve stolice na rasklapanje u senci. Pošto je Grejs poznavala protokol, sela je posle Osmana i zahvalno je prinela usnama bocu vode. - Odrasla sam u Teksasu - poĉela je da priĉa, jer joj je zasmetala tišina - u gradiću izmeĊu Hjustona i Dalasa. Tamo je drugaĉije nego ovde, iako je i tamo leti veoma toplo. Sećam se oluja... - Voleli ste da ţivite u Teksasu? - Nisam znala ni za šta drugo - slegnula je ramenima. - Ponekad je tata odsustvovao po nekoliko nedelja i mami je mnogo nedostajao. Ali ja sam bila najsrećnija kad smo nas dve bile same. Tada sam se osećala bezbedno. Po povratku su mu dţepovi bili puni novca ili je bio švorc i besan. Ali mama je sijala od sreće što je došao. - A umrla je...? - Kad sam napunila sedamnaest godina. Uglavnom je radila dva posla. Danju u frizerskom salonu, a uveĉe u baru. Maštala je o tome da nas dve otvorimo parfimeriju. a ja joj nisam rekla da ću otići ĉim postanem punoletna. - Kuda ste otišli? - U Dalas - osmehnula se. - Dobila sam posao, upisala fakultet, smer poslovni menadţment. I zaista sam mnogo radila, pre svega po restoranima, jer sam dobijala dobar bakšiš. Kad sam završila fakultet, zaposlila sam se u naftnoj kompaniji. - Tamo ste upoznali Senada. U Osmanovom glasu osetila je neodobravanje. - Tako je. - A vaš otac? - Retko sam ga viĊala. Ponekada bi me pronašao kad mu je zatrebalo novca. Ima li tuš u kamionu? - Ne, moraćete da saĉekate da stignemo u selo. 14


Divno. U njegovom pogledu bilo je neĉeg... Ne, to je umislila. Nije mu zanimljiva, a poveo ju je sa sobom u pustinju samo zato što se ponudila da otplati oĉeve dugove nemoralnom ponudom. Odjednom je postala svesna njegove blizine i niz kiĉmu joj se spustila jeza. - Hoćemo sve vreme putovati automobilom? - nadala se da će promenom teme smiriti ţivce. - Ne - rekao je skrenuvši pogled s nje. - Jahaću poslednju deonicu puta. Ako ţelite, moţete mi se pridruţiti, naravno, ako umete da jašete. - Konja? Ili kamilu? - Konja. - To mogu - kada je stigla ovamo, nauĉila je da jaše. - Nadam se da ste poneli normalnu obuću. Pogledala je svoje ĉizme s potpeticama od deset centimetara. - Pa baš su šik! - Ali su nepraktiĉne. Zamišljeno ga je posmatrala. Šta on oĉekuje od nje? Kakve će biti njene obaveze? Zar je zaista planirao da spava s njom? Ponovo ju je obuzeo strah. - Gde ću spavati? - upitala je. Pokazao je glavom šator u sredini. - Izvinite - otišla je u šator, gde je zatekla krevet na rasklapanje s posteljinom. Sklupĉala se na udobnom krevetu. Nije znala šta je oĉekuje. U redu, možda sam preterano melodramatična, priznala je sebi. Pa ipak, u njoj je rastao strah. Napolju su se ĉuli tihi muški glasovi. Nešto kasnije kuvar joj je javio da je veĉera pripremljena. - Hvala, nisam gladna - odgovorila je. Nekoliko trenutaka kasnije Osman je ušao u njen šator. - U ĉemu je problem, Grejs? - Nisam gladna. - Durite se? Nemam strpljenja za to. Morate jesti, ustanite. Skoĉila je na noge i, podboĉivši se, zagledala se u njega. - Ne dopuštam da me vreĊate! Bio je ovo naporan dan. Ţao mi je ako vas nerviram svojim ponašanjem, ali to morate da prihvatite. - Pojma nemam o ĉemu priĉate. 15


- Zaista? Onda pogledajte ovu situaciju iz moje perspektive: prodala sam se vama, a jedva vas poznajem. Ne znam kakva me sudbina ĉeka. Ţrtvovala sam se za oca, koji to ne zasluţuje, a sad sam s vama u pustinji. Rekli ste mi da se ništa neće dogoditi dok ne doĊemo u selo. A šta će se desiti kad stignemo tamo? Hoćete li me silovati? Glas joj je zadrhtao, osetila je da joj se oĉi pune suzama. Ipak je izdrţala Osmanov pogled. Duboko uzdahnuvši, odgovorio je: - Kako se usuĊujete da me optuţite za tako nešto? Ja sam princ Osman! - Da se razumemo: dobili ste me na partiji pokera, a sad me vodite u pustinju na šest meseci, gde ću morati da delim krevet s vama. To nije razlog za brigu? Ĉini mi se da zaista imam pravo na slom ţivaca. - Prestanite! - uhvatio ju je za nadlakticu. Niz njen obraz skotrljala se suza, koju je ćutke obrisala. - Neću vas povrediti - dodao je tiho. - Kako da budem sigurna u to? Zagledao joj se u oĉi i ona je pokušala da na njegovom licu proĉita nešto utešno, neţno. Ali videla je samo nepopustljivost. Okrenuo se ostavivši je samu. Neko vreme nepomiĉno je stajala, a onda se, iscrpljena, spustila na krevet. Šta sad?

16


3. poglavlje

Trećeg dana Grejs je poĉela da se privikava. Osman ju je uglavnom ignorisao i na to se navikla. Nije više putovala s njim u „lendroveru“, prešla je u kabinu jednog kamiona, a on se prema njoj ponašao kao prema drugim muškarcima. To joj je pomoglo da se opusti. Napravili su pauzu u podne. Kuvar joj je doneo tanjir paprikaša. Zahvalila mu se i sela je na stolicu podalje od ostalih, odakle je neupadljivo mogla da posmatra Osmana... SviĊalo joj se kako se ophodi prema svojim radnicima. Nije im komandovao, ali su ga poštovali, jer je roĊeni voĊa. Zaustavila je pogled na njegovom oţiljku. Šta mu se desilo? Ali kako da ga to pita? Naime, jedva da su razgovarali, a ona nije ţelela da naruši primirje. Ponašao se pristojno i obazrivo, pa sigurno nije psihopata... Moţda joj neće biti teško kao njegovoj ljubavnici. Inteligentan je i snaţan, ume da se našali i da se nasmeje od srca. Naravno, s njom se ne bi smejao... Posle ruĉka oprala je tanjir i kad se uspravila, ugledala je Osmana pred sobom. - Uplašili ste me... - Selo je blizu, na dvadeset milja odavde ako ĉovek jaše, a kamioni idu obilaznim putem i treba im mnogo više vremena. Ja ću jahati. Hoćete li sa mnom? - Treba mi deset minuta da se presvuĉeni. - Ovo što imate na sebi sasvim je dobro - objasnio je. - Ali imam odeću za jahanje. - Pokazaćete mi je kasnije. Budite spremni za pet minuta. Gledala je za njim dok je odlazio. Šta da misli o njemu? Moraće da provede s njim šest meseci sluţeći mu kao ljubavnica, a opet... brinuo se da joj sve bude potaman.

17


Momak je doveo dva konja i Osman je kratko popriĉao s njim, pa je odveo ţivotinje do Grejs. - Jašete li dobro? - Zar nije kasno da me to pitate? Ćutke ju je gledao. Ne, on definitivno nema smisla za humor. - U redu, nisam najbolji jahaĉ, samo sam solidna. Posle tri dana u „lendroveru“ i kamionu osećala se sjajno na konju. I Osman se popeo u sedlo. - Idemo na severoistok. - Mislite da znam gde je to? Pokazao je rukom prema niskom ţbunju, pa je podbo konja. Grejs je pošla za njim. Baš dobro, pomislila je, možda će mi se ukazati prilika da pobegnem. - Ako pobegnete, neću vas traţiti - Osman kao da joj je ĉitao misli. - Danima ćete lutati po pustinji, a onda ćete umreti od ţeĊi. - O, molim vas, to su gluposti! - zaboga, pa on je princ! Ponekad je zaista pametnije ćutati. Ni pogledao je nije. - Mislite? - Sigurna sam da me nećete izloţiti smrtnoj opasnosti. - Hoćete li me isprobati? - Radije ne bih. Osman se nasmešio i sasvim su mu se promenile crte lica. Nije više bio strog i nepristupaĉan, već neverovatno atraktivan i... gotovo prijateljski nastrojen. U grudima joj se stegnulo, ali ne iz straha ili zabrinutosti, već zbog... njega. Zavrtelo joj se u glavi, a onda ju je preplavila narastajuća panika. Ne, ne i ne, ponavljala je u sebi. Imuna sam na njegovu privlačnost. Sve drugo bilo bi ludost. Da ovom ĉoveku pokloni srce? Nikad! Kad bi se zaljubila u princa, koji će je se rešiti za šest meseci... bila bi to neoprostiva glupost. I propast. Grejs je duboko udahnula. Mora da se sabere i to odmah. Ništa ne znaĉi to što joj se Osman uĉinio veoma privlaĉnim. U redu, osetila je treperenje, ali to nije ljubav. Dakle, nema razloga za brigu. U svakom sluĉaju, to znaĉi da joj bar neće biti teško da spava s njim. I to je nešto. 18


- Šta vam je? - upitao je Osman. - Ne osećate se dobro? - Ne, zašto? - Izgledate... ĉudno. Nešto nije u redu? Morala je nekako da mu odvrati paţnju. - Sve je u redu. Od kada ţivite u pustinji? - Otkad sam završio studije. - I šta radite u tom vašem selu? Nekako ne mogu da zamislim da trgujete kamilama. - SaraĊujem sa starešinama i vlasnicima preduzeća u pokušaju da razvijemo putnu infrastrukturu i da nagovorimo stanovnike koji imaju novca da ulaţu u dobre projekte. - Da pogodim. Studirali ste poslovni menadţment? - Tako je - Osman je potom promenio temu. - Zašto vas je Senad zaposlio? - Dok je boravio u Dalasu, asistent mu se razboleo. Senadu je javljeno da mora da se vrati u svoju domovinu. Pošto sam saraĊivala s njegovim pomoćnikom, koji je bio zadovoljan mojim radom, Senad mi je ponudio posao. - Da li ste se zaljubili na prvi pogled u mog brata? - u Osmanovom glasu ĉula je podrugljiv ton. - Nikad nisam rekla da sam zaljubljena u Senada - odgovorila je Grejs hladno. - Da li zato lakše podnosite neuspeh? Grejs je slegnula ramenima. - U ovom delu sveta normalan je ugovoreni brak, pa sam i ja ţelela... - Da se domognete Senadovog novca? Oĉigledno on još uvek ništa ne razume. - Nije bila reĉ o novcu. - To ste mi već rekli. Osman joj još uvek ne veruje. Eksplodirala je. - Vi pojma nemate, jer ste odrastali kao princ, pa ste bili privilegovani! Nikad niste gladovali. Ne razumete kako je to kad majka plaĉe zato što nema novca za hranu, jer joj je muţ uzeo svaku 19


paru. Ponekad je prodavala stvari iz kuće... - uzdahnula je i nastavila: Da, bila sam siromašna... Odeću sam dobijala iz Crvenog krsta. Bilo je baš poniţavajuće nositi odeću, koju su druge devojĉice bacile, ĉuti smeh i gurkanje u školi. Vi, Vaše veličanstvo, nikad niste morali da stojite u redu ispred narodne kuhinje... Zamisliti ne moţete kako se ĉovek oseća kad ţivi od socijalne pomoći... Samo je ţelela da ode što dalje, pa je poterala konja u galop. Osman je gledao za njom. Pošto je krenula pravim putem, nije morao da brine. Biće dovoljno da pusti uzde i konj će sam naći put do štale. Morao je da prizna da se Grejs dobro drţi na konju... iako su joj ramena obešena, kao da na njima nosi uţasan teret. Da li je govorila istinu? Nije je dovoljno poznavao da bi joj verovao, ali je stid u njenim oĉima bio nezatvoren, kao i oĉaj u njenom glasu. Ako je zaista odrastala u siromaštvu, lakše je razumeti njenu potrebu za sigurnošću. Posle nekog vremena zaustavila je konja na brdu i on ju je stigao. - Da li je ovo vaše selo? - upitala je iznenaĊeno. - Jeste. - Onda bi trebalo da poradite na boljem izraţavanju. Grejs je oĉekivala da će ugledati nekoliko šatora, nekakvu sklepanu štalu i moţda šupu. Umesto toga, u dolini je videla lepo organizovano naselje okruţeno njivama. - Stanovnici se bave poljoprivredom? - upitala je. - Da, jer je ovo poveća oaza, koja se napaja podzemnim vodotokovima. U pustinji ţivot zavisi od vode. ZaĉuĊeno se namrštila. - Koliko ljudi ţivi ovde? - Nekoliko hiljada. - Onda ovo nije selo. - S vremenom se proširilo. Njive su se pruţale u dolini do podnoţja brda. U naselju je, osim privatnih kuća, videla poveću pijacu i visoku zgrada u centru - moţda je to bila gradska kuća ili škola. Izdaleka je videla da se prašnjavim

20


putem primiĉe kolona kamiona. S druge strane doline, na litici, ugledala je poveću graĊevinu od kamena. - Šta je ono? - Zimska palata. - Ko tamo ţivi? - Po tradiciji, vladar koga izaberu starešine. Poslednji vladar Bahjat umro je pre nekoliko meseci i zato će se uskoro odrţati izbori. Bahjat je bio velikodušan i dozvolio mi je da ţivim u palati. - Zato što ste šeikov sin. - Delom zbog toga. Bili smo veoma bliski, doţivljavao sam ga kao svog dedu. - Sigurno vam nedostaje. Osman je klimnuo glavom i pokrenuo konja. Grejs je prepustila konju da odabere najlakšu putanju. Trebalo im je gotovo ĉitav sat da siĊu u dolinu. Jahali su pored njiva i seoskih kuća, pa su izašli na poploĉanu ulicu. Grejs je iznenaĊeno pogledala oko sebe. Neverovatno je koliko je to takozvano selo veliko, koliko ljudi ovde ţivi... Posvuda zanimljive kombinacije novog i starog... Većina graĊevina bila je od kamena, s velikim prozorima i debelim zidovima. Pod verandama je bio zaklon od nemilosrdnog sunca, a svako dvorište imalo je bunar i baštu. Stanovnici su radosno mahali princu. Grejs je osetila znatiţeljne poglede na sebi. - Hoću li ţiveti u palati? - upitala je. - Ili drugde? - U palati, ali ne u mojim odajama. U redu, to je dobro. Ipak joj je nudio privatnost. - Ima li tuš tamo gde ću biti smeštena? Videla je da ga to zabavlja. - Da, ĉak će odgovarati vašim prohtevima. A šta kad se istušira? Noću? - Pored toga imaćete struju i sve što vam treba - dodao je. Jedva se uzdrţala da ne zadrhti. Kad stignu u palatu, razmišljaće o budućnosti.

21


Na pijaci, pored koje su prošli, bilo je sveţeg voća i povrća, ĉak nakita od zlatne sme, koji joj se toliko dopadao. Ovde će doći u kupovinu ĉim naĊe vremena. Skrenuli su iza ugla ugledavši pred sobom zimsku palatu. Iza visokih zidina uzdizalo se nekoliko tornjeva. Krovovi su se presijavali na suncu, a most je vodio do glavne kapije. Mnoštvo ljudi izlazilo je i ulazilo. - Kako će ući kamioni? - upitala je. - Ulica se proteţe do zadnjeg dela palate - objasnio je. - Tamo su teretni ulaz i garaţe. Dok su prelazili most, prolaznici su veselo pozdravljali Osmana. Grejs su samo radoznalo odmeravali ne raspitujući se o njoj. Verovatno su pretpostavljali ko mu je ta plavokosa strankinja. Grejs je opet, kao u najranijoj mladosti, osećala nelagodu i poniţenje. U unutrašnjem dvorištu Osman je sjahao, pa je i ona to uĉinila. Potom je, sva ukoĉena od dugog jahanja, lagano pošla za njim u palatu. Impozantne stepenice odvele su ih u ogromno predvorje. Prolazeći hodnicima, Grejs je zadivljeno gledala oko sebe, gotovo zaboravivši zašto je ovde. Obuzeo ju je strah tek kad se Osman zaustavio. - Ovde ćete boraviti - otvorio je izrezbarena dvokrilna vrata. Verujem da će vam se svideti. Srce joj je divlje tuklo. Osetila je da tone u debeli tepih gledajući lepe ovalne sofe i fotelje svetlih boja. Pratila je Osmana na terasu i obrela se u bašti ograĊenoj zidom. Osetila je jak sladunjavi miris jasmina... Osvrnula se oko sebe, zakljuĉak se nametnuo. Nije bilo sumnje, ove odaje, ograĊena bašta, miris jasmina, papagaji... Ove prostorije sluţile su odreĊenoj svrsi. U takvim baštama boravile su iskljuĉivo ţene, muškarcima nije bio dozvoljen ulazak. A papagaji su kreštali da se ne bi ĉuo smeh tih ţena, jer je to bilo zabranjeno. Besno se okrenula Osmanu. - Jeste li me doveli u harem?

22


- Uĉinilo mi se to primerenim - odgovorio je, bledo joj se osmehnuvťi. Onda ju je ostavio samu.

23


4. poglavlje

Grejs je dugo zurila u zatvorena vrata, a onda je ĉula korake. Okrenula se ugledavši visoku stariju ţenu kako joj prilazi. Kosa joj je bila seda, podignuta u punĊu, a na sebi je imala dugu laganu haljinu. Na obema rukama zveckale su joj zlatne narukvice. - Vi ste sigurno Grejs - ljubazno je klimnula glavom. - Malopre su mi rekli da dolazite. Ja sam Fadila. Dobro došli u zimsku palatu. - Hvala. - Svi smo srećni što će se opet koristiti harem. Predugo je vladala tišina meĊu ovim zidovima. Grejs je instinktivno zakoraĉila unazad. - Smatrate da je ispravno ovde zatvarati ţene? Fadila se nasmešila. - Sa spoljašnje strane vrata nemaju bravu, Grejs, već samo s unutrašnje strane da ne bi mogli ulaziti ljudi, kojima to nije dozvoljeno. Nikada nijedna ţena nije drţana ovde protiv svoje volje. - Izvinite - prošaputala je Grejs. - Umorna sam, a sve mi je ovo novo i zbunjujuće. Nisam oĉekivala ovakav luksuz. - Harem jeste udoban, uskoro ćete to i sami zakljuĉiti. DoĊite, pokazaću vam gde ćete spavati. Grejs je pošla za njom. - Ovu sam sobu odabrala za vas - Fadila je završila obilazak u velikoj prostoriji s vratima od stakla, koja su vodila u baštu. - Ako vam se ne sviĊa, izaberite drugu. - O, veoma je lepa. Grejs se trudila da ne gleda krevet, dovoljno velik za dvoje... Ali Osman verovatno neće dolaziti u harem. Ovde je bezbedna. Samo ako joj naredi da doĊe u njegovu sobu, treba da brine. - Evo vaših stvari - Fadila je pokazala kofere kraj zida. - Inaĉe, naruĉila sam za vas i tradicionalnu garderobu. - Tradicionalnu?

24


Grejs je ušla za Fadilom u garderobu, gde su u velikom ormaru visile duge, lagane odore. Fascinirana, Grejs je dotaknula neţnu svilu diveći se ţivahnim bojama i egzotiĉnom kroju. Tek kad je skinula jednu s vešalice, shvatila je da je materijal gotovo providan i kolena su joj klecnula. - A... šta da obuĉem ispod? - Ništa - Fadila se nasmejala. - Ne brinite, biće vam zabavno. Neţni materijal milovaće vam koţu, kao ljubavnik. Nisam to htela da čujem, pomislila je Grejs vrativši haljinu u ormar. Lice joj je gorelo. - Pokazaću vam kupatilo - predloţila je Fadila. - Trebaće vam vremena da se spremite. Grejs je ignorisala nagoveštaj u tonu Fadilinog glasa. Ušle su u glavnu prostoriju kupatila i Fadila joj je pokazala još petora vrata. - Tursko kupatilo, sauna, sala za masaţu, dţakuzi, tuš-kabine... Grejs je prišla bazenu. S jedne strane bio je mali vodopad, savršen prirodni tuš. Oko bazena je rasporeĊeno cveće u saksijama. Kakav raj usred pustinje... - Pretpostavljam da vam treba osveţenje - primetila je Fadila. - O, da - uzdahnula je Grejs. Fadila joj je pokazala gde stoje peškiri, a onda i gde je telefon. - Nazovite me ako vam nešto zatreba. Princ vas oĉekuje na veĉeri. Za dva sata poslaću po vas sluţavku, koja će vas otpratiti u njegove odaje. O, Bože, već večeras? Tako brzo? - Svi se radujemo što ste došli u zimsku palatu - dodala je Fadila ozbiljno. - Princ je godinama bio usamljen i tuţan. Tuţan? Osman? Grejs se namrštila. - Vi ste prva ţena, koju je posle mnogo vremena doveo ovamo. Moţda ćete ga ponovo navesti na smeh. Dva sata kasnije Grejs je bila spremna. Ĉekala je do poslednjeg trenutka da obuĉe haljinu, koju je odabrala. Materijal joj je neţno milovao koţu, ali nije pomogao njenom samopouzdanju... Oko ramena je obavila dugu maramu baš u momentu kad je u prostoriju ušla mlada ţena ponizno oborene glave.

25


- Da li biste pošli za mnom? Prošle su kroz lavirint hodnika zaustavivši se ispred ogromnih dvokrilnih vrata. S obeju strana stajali su naoruţani straţari i jedan im je otvorio vrata. Devojka se povukla signalizirajući Grejs da uĊe. Tren je oklevala, a onda je duboko udahnula i prešla prag. Prvo je ugledala stoĉić postavljen za dvoje. Nije bilo stolica, samo jastuci za sedenje. Tanjiri su bili poklopljeni. Podigla je pogled kad je Osman ušao. Na sebi je imao široke bele pantalone i ništa više. Njegova tamna koţa presijavala se pod svetlošću lampi. Preko jednog ramena prebacio je peškir, a drugim je brisao kosu. Nije odmah primetio Grejs. Osmana je inaĉe stalno viĊala u širokoj odeći, pa nije bila pripremljena na ovo fiziĉko savršenstvo. Zaista je veoma zgodan! Moţda je stekla takav utisak zbog peškira i njegove vlaţne kose... u svakom sluĉaju, više nije bila toliko uplašena. Osman je bacio oba peškira na fotelju provukavši prste kroz gustu kosu. I tek je tada primetio Grejs, pa je podigao obrve. - Lepo i veoma skromno. - Pa... verovatno sluţi za pokrivanje ţena iz harema. I mislim da jedino vama smem da pokaţem to što imam. - Ima još nešto da se vidi? Da li se on šali? - Haljina. - Smem li da je vidim? Nervozno je smaknula maramu s ramena. Iako se ni pomerio nije, videla je da mu se oĉi šire, a mišić na obrazu se trza. Osetila je poriv da se odmah pokrije. - Fadilino delo? - upitao je i, prišavši stolu, napunio je dve ĉaše. - Ja sigurno ne bih kupila ovakvu odeću - prosiktala je Grejs. - U ormaru ima još ovakve odeće, a Fadila je spomenula da se tako oblaĉila u mladosti. Obukao je košulju, koja je leţala na jastuku. - Jeste li gladni? - upitao je. Da li je pušta da prikupi snagu pre nego što nasrne na nju? Ili treba da stoji tu, gotovo naga, za njegovu zabavu? - Slušajte, umorna sam, sve mi je ovde nepoznato, a vi me plašite. Šta će sad biti? Šta znaĉi biti vaša ljubavnica? Kakva su pravila? 26


Osman je zurio u nju. - Naravno da ne ţelim da vas plašim. - Trebalo bi da budete uverljiviji. - Oĉigledno - pruţio joj je punu ĉašu. - Dosad nisam imao ljubavnicu i zato nemam iskustva. - Ali imate harem. - Harem je deo palate. - Kao i tri garaţe, iako se koriste samo dve? - Tako nekako - vratio se do stola i seo je na jastuk. - I ja sam umoran, Grejs. Noćas ne oĉekujem da doĊete u moj krevet. Poštedeće je. Ali do kada? - A šta oĉekujete kad mi budete poruĉili da doĊem u vašu sobu? - Nije seks jedina obaveza ljubavnice. Ali hajde da drugi put priĉamo o tome, sada ćemo jesti. Bio je u pravu. Grejs je sela naspram njega, ali pošto je još uvek bila nervozna, nije znala hoće li moći da proguta makar zalogaj hrane. Uzela je viljušku. - Koja pravila moram ispoštovati? Smem li slobodno da se krećem po palati, po bašti i selu? Šta ću raditi preko dana? Navikla sam da radim. Seks ne traje dugo, šest do deset minuta. Dakle, moram da smislim kako da popunim slobodno vreme. Osman ju je posmatrao stisnutim oĉima. - Pokušavate da me uvredite? - Šta? - iskreno zbunjena, podigla je glavu. - O, mislite na to koliko traje seks? Nisam htela da povredim vaša osećanja. - Toga što se tiĉe, bićete iznenaĊeni. - Pa dobro, traje satima. Ali to je samo noću, moram smisliti kako da provodim dane. U meĊuvremenu se opustila i on je uţivao u njenom društvu. Pomalo ga je podsećala na Suadu, koju je poznavao od detinjstva, ali je njegova supruga uvek odrţavala distancu meĊu njima, poštovala ga je kao muškarca i nikad ne bi oĉekivala da bude na istom nivou s njim. Grejs je odrasla na zapadu, gde su ţene ravnopravne s muškarcima. 27


- Moţete se slobodno kretati i u palati i po selu, ali nemojte ići van naselja, jer vas mogu oteti nomadi. Grejs je pogledala njegov oţiljak. - Jedan Senadov radnik spomenuo je da su vas oteli kad ste bili deĉak. - Da, bilo mi je petnaest godina i išao sam na jahanje s drugarima. Nomadi su nas presreli, ali su samo mene oteli. Traţili su otkup od mog oca. - Da li im je šeik platio? - Pre nego što su se dogovorili uspeo sam da pobegnem. I pritom sam ubio čoveka, pomislio je, nimalo ponosan na to. Ali proĉulo se i svi su ga poštovali. Ĉak je i šeik bio ponosan na junaštvo svog sina. - U svakom sluĉaju vam je posle toga ostao oţiljak - primetila je Grejs. - A on, bez sumnje, kao magnet privlaĉi ţene. - Nije mi potreban oţiljak da bih bio privlaĉan ţenama. - Ali pomaţe. Zaustavio je pogled na njenim usnama. SviĊalo mu se to što ga zaĉikuje, verovatno zato što se niko nije usudio da to ĉini osim nje. Posle veĉere ga je upitala: - Šta sad? - Kafa? - predloţio je i bradom pokazao šank. Grejs je pratila njegov pogled. - Aparat za espreso? Šalite se? - Kako to mislite? - Šta je s motom da u pustinji ĉovek mora da bude deo prirode? zatresla je glavom. - Ljudi, koji su deo prirode, ne piju ovakvu kafu i ne prave penu od mleka. - Moţda od kozjeg mleka? - Ĉak ni od njega. A sad sigurno oĉekujete da vam spremim kafu? - Tako je. Prišla je aparatu. - Nadam se da će vas drţati budnim.

28


Pre ćeš ti biti zaslužna za to, pomislio je gledajući njene lepo zaobljene bokove. Zakljuĉio je da ona ima svetlu, neţnu koţu, lepe obline i duge noge. U njemu se nešto pokrenulo i poţeleo ju je. Dosad je samo Suada budila takvu ţudnju u njemu. Posle nje više se nije trudio da upoznaje ţene s kojima je spavao. - Penu od mleka? - upitala je Grejs prekinuvši tok njegovih misli. - Ne, hvala. Grejs je spustila solju na sto. - Još nešto? Zavalio se u jastuk zamišljajući njeno telo na svom. - Pa mogli biste da me poljubite. Uplašeno je razrogaĉila oĉi. Osman ju je uhvatio za ruku. - Poljubac nije seks. - To vi tvrdite. - Ne, zaista. Samo jedan poljubac - povukao ju je naniţe i kleknula je pred njega. - Ozbiljno, Osmane, zaista još nisam spremna... Podigao je obrve i ona je uzdahnula. - Pa dobro, jedan poljubac. - Siguran sam da će vam prijati. - Moţda. Spustila je ruke na njegova ramena, privukao ju je sebi i usne su im se spojile. Isprva nije osetio mnogo, samo toplinu. Onda je poĉela da se pomera i neka ĉudna vatra prostrujala je njegovim venama. U njemu se probudila divlja glad i samo mu je jedna misao bila u glavi: ne sme prestati da ga ljubi! Grejs se uspravila otvorivši oĉi. - Osmane? Samo jedan poljubac. Proklinjao je sebe što joj je obećao da će na tome ostati. Nije mogao ništa da uĉini, dao je reĉ, pa je mogao samo da leţi i da ţudi za onim što neće dobiti. Grejs je progutala knedlu. - Moţda ne bi bilo loše da se još jednom poljubimo - rekla je. 29


Osetio je olakšanje. Pošto ga je oslobodila obaveze, zagrlio ju je, povukao kraj sebe i pritisnuo svojim telom. - Uopšte ne bi bilo loše.

30


5. poglavlje

Posle besane noći Grejs je iscrpljena ustala iz kreveta. Istuširala se, pa je obukla majicu kratkih rukava i suknju. Treba li da joj bude ţao zbog onoga što se desilo? Što je spavala s Osmanom? On je u njoj izazvao boţanstvena osećanja. Zar se moţe više oĉekivati od ljubavnika? Ne. Ovde će provesti pola godine, pa bolje da uţiva u svojim obavezama umesto da ih se gadi. Ali pomalo se uplašila što je toliko izgubila kontrolu nad sobom. Ništa sliĉno još nije doţivela, nikad nije osetila takvu poţudu. Stekla je utisak da je Osmanu poklonila deo sebe. Da bi povratila ravnoteţu, videla je samo jednu mogućnost: kupovinu. Uzela je nešto novca i naoĉare za sunce i brzo je stigla u veliko predvorje, a da se nije izgubila. Odande joj je bilo lako da pronaĊe bazar. Otvorene radnje, pored kojih je prošla, podsećale su je na pijace u glavnom gradu. Ljubazno se javljala prodavcima diveći se njihovoj robi. Zastala je ispred štanda s nakitom zlatne sme. Svaki komad bio je unikatan. Prodavaĉica joj se obratila na engleskom. - SviĊa vam se? - O, divno je. Nikad nisam videla toliki izbor. Da li se ovaj nakit pravi u okolini? - Da, ovde u selu. Dolazite iz prestonice? Grejs je klimnula glavom. Nije ponela dovoljno novca da nešto kupi i sad joj je bilo ţao. - Ko pravi nakit? - raspitivala se. - Imamo tri ili ĉetiri porodiĉne radionice. Godinama ga rade ţene, majke i kćerke zajedno. Dakle, filigranski zanat prenosi se s kolena na koleno? Nikakvo ĉudo što je nakit savršen... - Ima li neka radionica u blizini? Mogu li da je vidim? Posle kratkog oklevanja ţena je pristala da je odvede. 31


- Danas po podne - rekla je objasnivši joj gde da doĊe. - Hvala vam lepo, drago mi je što ste mi to omogućili - rekla je Grejs uz širok osmeh. Fadila je ušla u Osmanovu kancelariju naklonivši se. - Svi se radujemo vašem povratku, Vaše visoĉanstvo. - I meni je drago. Zimska palata će uvek biti moj dom - pokazao je rukom ţeni da sedne, a on je ustao i prišao prozoru. - Grejs mora da se vrati u prestonicu - rekao je. - Spakujte njene stvari i organizujte prevoz. Otputovaće sutra pre podne. Zurio je napolje. Ljudi su dolazili i odlazili, delovali su odluĉno i zaposleno. Tako je video i sebe, ali on ima i odgovornost. Zato nema vremena za ţenu, koja pokušava da ga uhvati. - Visoĉanstvo, iznenaĊujete me... - sporo je izgovorila Fadila. Zar vam se nije svidela? Naprotiv. U tome jeste problem. Susret s Grejs ga je uznemirio, a to nikako nije ţeleo. Zato je najbolje da ona nestane. Nek naĊe drugog bogatog muškarca, za koga će se udati. On neće upasti u zamku. - Nemam nikakvih zamerki - odgovorio je ne gledajući Fadilu. Ali starešine će se uskoro sastati i moram da se usredsredim na obaveze. - Kako ţelite, Vaše visoĉanstvo. Ĉuo je da je Fadila ustala, okrenuo se i hteo je da joj se zahvali, ali mu ona to nije dopustila. - A šta ako je zatrudnela? Da, to bi moglo promeniti sve, priznao je sebi. Trudna... Sinoć je bio van sebe od strasti i nije bio u stanju da razmišlja. Pitao se kako je Fadila znala da je spavao s Grejs. Moţda je neko video pocepanu haljinu na stolici? Posluga je brzo širila vesti i pretpostavio je da bi većina bila srećna kad bi se oţenio i kad bi dobio decu. Dakle, nadali su se da je moţda odluĉio da se oţeni njome. Dok ne saznaju istinu... Da li je mogla da zatrudni? Osmanu na pamet nije palo da koristi zaštitu. Da li ona pije kontraceptivne tablete? Setio se da je planirala da se uda za Senada. Da je spavala s njim, zatrudnela bi i tako bi sve bilo rešeno. I zašto da to ne pokuša s drugim princem? 32


Pogledao je Fadilu. - Pošto ste mi skrenuli paţnju na to, ona ne sme otputovati dok ne saznamo da li je trudna. Javite mi ĉim saznate. Fadila je klimnula glavom. - To ću znati za najduţe dvadeset osam dana, visoĉanstvo. Posle toga moći ćete da pustite Amerikanku da ode. Taĉno u tri sata Grejs je pokucala na vrata kuće, u kojoj je radionica. Odmah su otvorili vrata. Smešila joj se sredoveĉna ţena, visoka i veoma lepa. Dugu crnu kosu vezala je u rep i bila je sva okićena nakitom. - Vi ste sigurno Grejs - rekla je ljubazno. - Dobro došli. Ja sam Raša. - Hvala vam što ste mi dozvolili posetu. Grejs je ušla za domaćicom u kuću. Ušle su u veliku prostoriju s kamenim podom, radnim stolovima, visokim prozorima i svetiljkama. Na levoj strani nekoliko ţena topilo je zlato. - Divim se ovdašnjem nakitu - rekla je Grejs. - Tek sam danas saznala da ga ovde pravite. Ove minduše kupila sam u prestonici. Raša je dodirnula neţne minĊuše. - Da, prepoznajem ih, veoma su lepe. - Divne su. Raša je povela Grejs u obilazak. - Pravimo nakit od zlata, ali dodajemo i drago kamenje. Upoznala je Grejs s radnicama, pa joj je pokazala sve što je spremljeno za prodaju. Grejs je bila zadivljena. - Zapravo sam strasna kupoholiĉarka - našalila se. - Zato nije dobro da sve ovo vidim na jednom mestu. Raša se nasmejala. - Navikle smo na to. - Najradije bih sve ovo kupila... - Grejs je dodirnula jedan privezak. - Koliko znam, prodajete i u prestonici i ovde, u selu. Zašto ne pokušate prodaju preko interneta? Raša se zbunjeno namrštila. - Da li je to izvodljivo? 33


- Naravno. Mogli biste da napravite sajt s fotografijama i cenama, da saraĊujete sa špedicijom i osiguravajućom kućom. Da li bi bio problem da robu šaljete poštom u Ameriku? Morali biste se pobrinuti za carinu i za troškove izvoza. Moţda bi lakše bilo da saraĊujete s distributerskom kućom u Americi ili Evropi. - Ali mi imamo malu radionicu! Koga će zanimati naša roba? - Nemojte potcenjivati svoj rad, Raša. I te kako će se ljudi zainteresovati za vašu robu. Ruĉno raĊen nakit veoma je cenjen. Cene su vam pristojne, a nakit unikatan. Sigurno ćete biti uspešne. Ţene su prestale da rade slušajući šta Grejs priĉa. - Sigurno bi bilo dobro da proširimo trţište - rekla je Raša sporo. Preprodavaĉ nam ne plaća uvek pristojnu cenu. - Verujte mi - Grejs je bila fascinirana idejom da pomogne ovim ţenama, ali znala je da je teško uneti promene. - Hoćete li da popriĉam s Osmanom i da mu iznesem svoj predlog? Ako se sloţi... Rašine oĉi su zasijale. - Zaista biste se zaloţili za nas kod princa? - Naravno. Princ ţeli da unapredi privredu, a prodaja vašeg nakita u drugim drţavama donela bi mnogo novca. A ja ću se pobrinuti za to da koristite ameriĉke kanale za onlajn šoping. - To bi bilo divno! - uzviknula je Raša. - Ako se princ sloţi, moţemo odmah poĉeti. - Razgovaraću s njim što pre, a onda ćemo smisliti plan. Grejs je ignorisala leptiriće u stomaku, jer su zalepršali ĉim je pomislila na susret s Osmanom. Naravno, nije se radovala još jednoj veĉeri s njim. Lažem li ja to sebe? To nije dobar znak. O, da, radovala se, što će ga ponovo videti. Šta to znaĉi? Da je uţivala u seksu s njim? Naravno, bila je oduševljena. Ali znaĉi li to da joj se princ zaista svideo? O, to je opasno, jer je to prvi korak do ljubavi. - Vratiću se za nekoliko dana da vam prenesem šta je princ rekao. - Mnogo vam hvala - Raša je spustila na Grejsin dlan zlatnu narukvicu. - Za uspomenu na vaš prvi dolazak u našu radionicu. Grejs je zatresla glavom.

34


- Iako sam u iskušenju, moram da kaţem ne. Saĉuvajte je, pa ako vam zaista pomognem, rado ću je prihvatiti. - Onda se radujem našem sledećem susretu. - I ja. Kad je Raša otvorila vrata, Grejs je ugledala deĉaka kako se igra u bašti. - Saide! - besno je viknula Raša. - Nestani, odmah! Mršavi deĉak u dronjcima podigao je glavu. - Kakva lepa kosa! Nikad takvu nisam video. - Hvala - Grejs mu je uzvratila osmeh. Potom je poţurila u zimsku palatu. Moţda odmah treba da popriĉa s Osmanom, naravno, o tim ţenama i o nakitu... Protiv svoje volje setila se poljubaca, njegovih ruku na svojoj koţi i priznala je sebi ono ĉemu se nadala. Da će on ponovo poţeleti da spava s njom... Uskoro.

35


6. poglavlje

Grejs se vratila u harem. Presvukla se i osveţila je šminku, a onda je, duboko udahnuvši, napustila svoje odaje. Da li se sinoć onako predano prepustila Osmanu zato što dugo nije spavala s muškarcem? I zato što je on nepogrešivo ĉinio sve da je uzbudi? Ili je to zbog njega samog? To bi bilo zastrašujuće, jer nije ţelela da gaji bilo kakva osećanja prema njemu. Ne, Osman je ne privlaĉi, bar ne toliko da sve preraste u nešto veće. Ĉuvaće svoje srce. U redu, u krevetu im je lepo zajedno. Nikada ranije nije doţivela toliku strast. U zadnjem delu palate, gde je bila uprava, ušla je u jednu kancelariju. - Dobar dan, ţelim da razgovaram s Osmanom - rekla je momku, koji je sedeo za stolom. - Princ je zauzet. - Kako znate da nemam ugovoren sastanak s njim? - Zato što ja pravim raspored njegovih obaveza. - Moţda biste mogli da mu kaţete da sam tu - predloţila je uz ljubazan osmeh. Odmerio ju je od glave do pete. - Ne verujem - vratio se kompjuteru. - Izvinite... Grejs se još šire osmehnula. - Sigurno znate ko sam. A sad me odvedite princu Osmanu ili ću sama naći put i ţaliću se na vas. Dakle? - Znam ko ste - momak se podrugljivo nasmešio. - Nestanite. Grejs se zgrĉila, kao da ju je ošamario, i ustuknula je za korak. U arapskim zemljama prinĉeva ljubavnica je samo za stepenik niţa od njegove ţene, ali je iznad svih ostalih ţena. Šta sada da uĉini? U tom trenutku ĉula je korake iza sebe i osetila je toplu ruku na ramenu. - Ona je moja - objasnio je Osman tihim, hladnim glasom. - Zato treba da se ponašate prema njoj kao prema meni. 36


Mladić je skoĉio na noge. - Naravno, Vaše visoĉanstvo - mucao je naklonivši se Grejs. Izvinite, madam. Osmanova blizina ugrejala joj je srce i ona se opustila. Odveo ju je u kancelariju. Kad je spustio ruku s njenog ramena, poĉela je da drhti. - Bilo je tako poniţavajuće - prošaputala je. - Nisam oĉekivala... - Nije o tebi reĉ. On je iz uticajne porodice. Njegov otac mi se prošle godine obratio s ponudom da se oţenim njegovom najstarijom kćerkom. Odbio sam. Zato je momak tako odbojan, pomislila je Grejs. - Dakle, ta porodica te mrzi. - Ne. Devojka je volela drugog i bila mi je zahvalna što sam je odbio. - Ali tako nisi ispunio ţelju njenog oca? Slegnuo je ramenima. - Ne bismo se slagali. Znaĉi, Osman je uzeo u obzir devojĉina osećanja i nije hteo da se to sazna. - Onda je samo ovaj momak ljut na tebe? - Momak? - Znaš na koga mislim. - Premestiću ga u grad da radi za nekog od moje braće. - Zapravo sam o neĉemu htela da razgovaram s tobom. Seo je za radni sto. - O ĉemu? Čudno, pomislila je. Pogledao me je kao da je ljut zbog nečega... A ipak me je zaštitio. A moţda je zaţalio što je rekao da je ona njegova?. - Dakle, Grejs? - upitao je nestrpljivo. - Danas sam bila na bazaru i nabasala na štand s nakitom, koji prave ţene iz ovog sela... - I?

37


- Nakit se prodaje samo ovde i u prestonici - Grejs je duboko udahnula. - Mislim da bi bio omiljen u celom svetu. Mogli bismo ga prodavati preko internet stranice, koju bih napravila. PohaĊala sam kurseve informatiĉke pismenosti i umem to da uradim. Naţalost, ne znam mnogo o izvozu. Verovatno nam treba nekakav ugovor o prodaji. Moţda i katalog... Zastala je, jer je Osman zurio u prazno, kao da je ne sluša. Onda ju je pogledao... gotovo neprijateljski. Niz kiĉmu joj se spustila jeza. - Piješ li tablete? - Šta? - Piješ li tablete za kontracepciju? Tablete... Grejs je bila zbunjena. Sela je u fotelju kraj stola. - Nisam razmišljala o tome... - Dakle, ne piješ. - Ne. - Da li si mislila da ćeš me tako upecati kad već nisi uspela sa Senadom? Da li si sve to isplanirala zajedno s ocem? Namerno je pokušao da me prevari? - Kako se usuĊuješ?! - prosiktala je. - Rekla sam ti istinu. Kad me je otac ponudio tebi, bio si prisutan. Osman joj je prišao. - Ne verujem ti. Nećeš me upecati. - To i ne ţelim! - uzviknula je. - Nisi baš toliko savršen, kao što misliš! Sinoć ništa nije trebalo da se desi, sećaš li se? Obećao si mi i nisi odrţao reĉ! - Ti si me oslobodila obećanja. - Naravno, ni sluĉajno nemoj preuzeti odgovornost! Ti si hteo da spavaš sa mnom, Osmane, i nisi koristio kondom. Ali mnogo je lakše okriviti ţenu nego priznati istinu - nagnula se napred, bes je rastao u njoj. - A pošto već priĉamo o seksu bez zaštite, treba li da se zabrinem? Jesi li zdrav? Stisnuo je oĉi. - UsuĊuješ se da me to pitaš? - Naravno. - Toga što se tiĉe, moţeš biti mirna - rekao je kroz stisnute zube. 38


- Dobro je. Moje sledeće pitanje glasi: kad si nameravao da razgovaraš sa mnom o zaštiti? Ti si prepametni princ, koji sve kontroliše. Trebalo je da me pitaš za tabletu pre nego što si spavao sa mnom. - Vrati se u harem! - viknuo je. - Ostaćeš ovde dok ne saznam da li si trudna. - A ako nisam? - upitala je prkosno. - Onda ćeš se vratiti u prestonicu. Nije morala da pita šta će biti ako je zatrudnela. Šeikovo i prinĉevo dete, po zakonima Osmanove zemlje, ne sme da napusti domovinu bez oĉevog pristanka, a to znaĉi: ako ţeli da bude sa svojim detetom, moraće da provede ovde još mnogo godina. Ćutke se okrenula i izašla je iz kancelarije. Grejs nije bila iznenaĊena kad je u haremu zatekla Fadilu. - Da li vam je rekao? - upitala je. - Osman je zabrinut - odgovorila je ţena staloţeno. - Dodavola! - promrmljala je Grejs, pa je sela na sofu zagnjurivši lice u šake. - Nisam uĉinila ništa od onog što mi prebacuje. Zašto to ne razume? - Budite strpljivi - Fadila je sela pored nje. - Osman nije kao drugi muškarci. - Jeste, glupav je kao i svi ostali. - Pa, tu ste u pravu - priznala je Fadila osmehnuvši se kad je videla da je Grejs zapanjena. - Muškarci vide samo ono što ţele da vide. PoĊite sa mnom - ustala je. - Ţelim nešto da vam pokaţem. Prošle su kroz lavirint hodnika pa su ušle u prostoriju, u kojoj je visio samo jedan ogroman tepih na zidu. Grejs se zagledala u rukom uraĊeno porodiĉno stablo vladarske porodice. - Osman moţe da prati svoje poreklo hiljadu godina unazad objasnila je Fadila. - Svakom ĉlanu njegove porodice pripada mesto u istoriji. Dok je ţivela u Teksasu, Grejs je mrzela to što su svi znali kakav je njen otac: kockar, zbog ĉijih je dugova porodica osiromašila. Već u ranoj mladosti odluĉila je da ode nekud i da zapoĉne novi ţivot.

39


Ali ovo je sasvim drugačije, pomislila je uzdrţavajući se od poriva da dodirne tepih. Stajala je pred istorijom dinastije, koja se proteţe na ĉitav milenijum. - Ako rodite dete, i vaše će ime biti upisano - nastavila je Fadila. - I zauvek ću biti ovde zarobljena - prošaputala je Grejs. - Ţivot nije zatvor. - Ponekad ĉovek ima osećaj da jeste. Ako nisam trudna, smem da odem, Fadila. To mi je obećao. - Da li to ţelite? Grejs je pomislila na proteklu noć i na strast, koju je podelila s Osmanom... Moţda je on u dubini duše dobar i saosećajan muškarac, ali nije ţelela da mu pokloni srce, jer je znala da će on u njoj uvek videti ţenu, koja po svaku cenu ţeli da se domogne cilja. - Da - odgovorila je mirno. - Verovatno ću za dve nedelje znati na ĉemu sam. Tokom popodnevnog sastanaka Osman je bio toliko odsutan da je morao odloţiti odluku za naredni dan. Problem je bio u tome što nikako nije mogao prestati da misli na Grejs. Sutra ču se usredsrediti, odluĉio je na putu do svojih odaja. Grejs je sedela na sofi prelistavajući modni magazin i kad je Osman ušao, nije podigla glavu, pa je mogao neupadljivo da je posmatra. Duga plava kosa padala joj je po leĊima i poţeleo je da zavuĉe prste u te svilenkaste pramenove. Verovatno se odao nekim pokretom, jer ga je pogledala. - Šta te dovodi meni? - upitao je hrapavim glasom. - Hoću da razgovaram s tobom o Raši i njenim saradnicama. Malopre nisam uspela da ti nametnem tu temu, jer si me obasuo apsurdnim optuţbama. Nije se naljutio, ali je pokušao da se odbrani. - Nikad ne izgovaram apsurdne optuţbe. Grejs je podigla ruke. - U redu. Ipak, te ţene treba još negde da prodaju nakit, ne samo na pijacama ove drţave. - Pa to je njihova odluka, nije moja. 40


- Svemoćni prinĉe, ti si sledeći vladar ako te starešine prihvate. A zna se da će biti tako i zato se već ponašaju kao da si vladar. Raša je bila van sebe kad sam spomenula da ću razgovarati s tobom o prodaji nakita u Americi i Evropi. Potrebna mi je tvoja pomoć, jer nemam kompjuter, a treba da napravim internet stranicu. - Baš si tvrdoglava - primetio je Osman. Grejs je uzdahnula. - Te ţene zasluţuju priliku za bolji ţivot - oĉi su joj sevnule, što je bio nagoveštaj besa. - A pošto spominjemo bolji ţivot, dok sam ovde, ţelim da imam pristup svom raĉunu u banci. - Zašto? - Ţelim ponešto da kupim. - Moţeš da kupiš sve što ti padne na pamet. - Poslaćeš nekoga da za mnom nosi kofer pun zlata dok na pijaci budem birala haljinu ili nešto drugo? - Raĉune ću ja platiti. - Radije ne bih trošila tvoj novac - namrštila se. - Imam svoj i samo mi treba pristup raĉunu. - Dok ţiviš ovde, brinuću o tebi. - Ne, hvala. Nisam pohlepna avanturistkinja iako veruješ da je tako... Osman je natoĉio ĉašu viskija, pa je otpio dobar gutljaj. - Nije bilo onako kako misliš - nastavila je. - U Senadu sam videla priliku da nikada više ne budem devojĉica, koja nosi odeću iz Crvenog krsta i koja stoji u redu ispred narodne kuhinje. To je istina. Osman je zurio u nju i... poverovao joj je. Bar ovo. - Htela sam da se vratim u Ameriku - dodala je - i da otvorim radnju. Moţeš da pitaš Megi... - Senad te sigurno ne bi usrećio. - Misliš zbog toga što ni o ĉemu nema svoje mišljenje? Osman je jedva potisnuo osmeh. - To je samo deo problema. - Da pogodim: drugi deo je to što je on muškarac, a muškarci moraju da preuzmu odgovornost. 41


Stisnuo je oĉi. - Moram li te podsećati na to ko sam? - Ne, ali osećam da ćeš to ipak uĉiniti. Nisam htela da prevarim ni tebe ni Senada, nisam htela ni da se zaljubim. Godinama sam gledala šta je mama trpela zbog ljubavi... samo se idioti zaljubljuju. - Previše si mlada za toliki cinizam. - Ali znam o ĉemu priĉam - Grejs mu je prišla. - Ne brini, Osmane, sigurno nisam zatrudnela. I bez obzira na to što rizikujem da ti odam previše informacija, prošle nedelje imala sam menstruaciju. Zato je još manje verovatno da sam trudna. Naravno, razumem da ţeliš da budeš siguran u to. I ja to hoću. Ali ne igram se s tobom i nikada to nisam ĉinila. Ţeleo je da joj veruje. - Videćemo. - U redu - uzdahnula je. - Razgovarajmo o Raši i nakitu, profitiralo bi celo selo. Zar nisi rekao da treba ojaĉati privredu? Njen predlog je dobar i bio bi glup kad ga ne bi prihvatio samo zato što je to njena ideja. - Razmisliću o tome, Grejs. Nasmešila se i on je poţeleo da je poljubi, što ga je silno iznerviralo. - Sjajno! Ima li kompjutera u palati? - Poslaću ti jedan u harem. Još nešto? - Jede mi se ĉokolada. Svejedno koja vrsta, nisam izbirljiva. - Ţeliš slatkiše? - Ţelim ĉokoladu. - Dobro - uzdahnuo je. - Moţeš da ideš. Gledao je za njom. Pogled mu se zaustavio na njenim smešno visokim potpeticama. Nepraktiĉno i glupo. Ali savršeno su joj pristajale. A da li ona savršeno pristaje njemu?

42


7. poglavlje

Hodnikom su odzvanjali koraci i Osman je znao da dolazi Grejs. Izbegavao ju je nekoliko dana, ali, naţalost, nije mogao da je izbije iz glave ĉak ni u snu. Budio se uzbuĊen i nemiran. Ĉuo je glasove ispred svoje kancelarije, a onda je ušla Grejs. IznenaĊeno je podigao obrve videvši kako je odevena. Gornji deo, uzani bolero, bio je ukrašen biserima, a pojas svilenih, gotovo providnih pantalona spušten je na bokove i video joj se pupak. - Fadila uvek zna šta radi - promrmljao je Osman, jer je znao šta ona ţeli da postigne: pre svega to da on ne gleda na Grejs kao na nekoga ko će uskoro otići. - Rekla je da je ovo tradicionalna odeća. I nije mi prijatno što svi mogu da mi vide zadnjicu. Naravno, njegovo telo je reagovalo i da bi prikrio koliko je uzbuĊen, stao je iza stola. - Koliko znam, ta odeća nije ni u kakvoj vezi s tradicijom. I nemoj je nositi danas, na ceremoniji imenovanja - objasnio je. - Prikladno je da doĊeš u normalnoj odeći. Zapravo, tvoje prisustvo nije neophodno. - Rado bih prisustvovala, ali ako ti to ne ţeliš, u redu je. - Ţeliš da prisustvuješ? - upitao je iznenaĊeno. Slegnula je ramenima. - Grejs? - Usamljena sam - uzdahnula je. - Osim tebe i Fadile niko ne razgovara sa mnom. Raša je veoma prijatna, ali ima mnogo posla. Naravno, zauzeta sam razradom poslovnog koncepta. U ţivotu to nije lako kao na fakultetu, ali dobro napredujem. Osim toga nemam šta da radim, sve drugi urade umesto mene. DosaĊujem se. - Mislio sam da si baš to ţelela: da te sluţe i da uţivaš u dosaĊivanju. - Nemoj opet! Objasnila sam ti da sam ţelela sigurnost, a to ne znaĉi da sam maštala o tome da po ĉitave dane leţim i jedem slatkiše. Navikla sam da radim, da se krećem meĊu ljudima, da budem korisna. 43


- A ĉime bi volela da se baviš? - Zavisi... Ako nisam trudna, otputovaću za dve nedelje. Dotad ću završiti poslovni plan za Rašu. Ali ako moram duţe da ostanem, mogla bih da pripremim katalog umetniĉka dela u palati. I opet ga je iznenadila. Najverovatnije bi pristao na njen predlog. - O tome ćemo razgovarati kad doĊe vreme. Ali ako hoćeš da prisustvuješ ceremoniji, treba da se presvuĉeš. Pogledala je svoju odeću smešeći se. - Jesi li siguran? Osman bi najviše voleo da je gleda bez odeće, ali to nije moguće. Obećao je sebi da više neće spavati s njom, pa ipak... zašto bi se toga odrekao? - Presvući se i poţuri - rekao je. - Ako zakasniš... - Da, znam - Grejs je prišla vratima. - Neću ka sniti - izašla je mahnuvši mu. I nije videla njegov osmeh. Grejs je obukla klasiĉnu, elegantnu plavu haljinu, podigla je kosu i zakaĉila biserne minĊuše. Pet minuta pre poĉetka ceremonije ušla je u glavnu salu. Osman je stajao sa starešinama i uprkos jednostavnom odelu, imao je kraljevsko drţanje. Da li mu je to u krvi? Ili je to rezultat dugogodišnje veţbe? Grejs je posmatrala njegov profil i oţiljak koji se protezao preko obraza. Nije nameravala da mu prizna da je usamljena, to joj se otelo, ali meĊu ovim zidovima zaista nema društva. A Osman, koga je najbolje poznavala, rekao joj je šta misli o njoj. To nije prijatno... Nije dobra ni njena ţelja da opet provede noć s njim. Ţelela je da ga dodirne, da ga ljubi, da mu se prepusti... Ali on za to nije više zainteresovan... Oĉigledno su optuţbe, koje je izneo pred nju, delovale kao hladan tuš na njegov libido. Podigao je pogled i mahnuo joj je. - Veoma lepo - promrmljao je kad je stala pred njega. - Niko ne moţe da vidi tvoju zadnjicu. Nasmešila se oborivši oĉi. 44


Upoznao ju je sa ostalima, nikada neće zapamtiti ta komplikovana imena. Onda su izašli pred palatu, gde je bila parkirana ĉitava kolona „lendrovera“. - Kuda ćemo? - upitala je Osmana, koji joj je otvorio zadnja vrata prvog vozila. - Ceremonija će se odrţati u areni. Osman je seo kraj nje i automobil je prošao kroz selo. Stanovnici su mahali princu i bacali cveće. - Dakle, bićeš imenovan - primetila je Grejs. - Zna li to šeik? - Jutros sam se ĉuo s njim. Nije srećan zbog nominacije. Nikakvo čudo, pomislila je, Osman je prestolonaslednik. Ako prihvati da vlada pustinjskim selom, morače da se odrekne pretenzija na presto. Sigurno mu ta odluka nije bila laka. - Jesi li mu objasnio koliko ti znaĉi to imenovanje? Osman ju je kratko pogledao. - Šeiku nije vaţno šta ja ţelim. - Razumem. A tvoju odluku vidi kao odbijanje poslušnosti i svega što ti on nudi. Ali u dubini srca on samo ţeli da budeš srećan, jer si mu sin. - Tvog oca ne zanima šta će tebe usrećiti. - Znam. Stalo mu je samo do kockanja. Ne zanima ga ni kćerka ni bilo ko drugi. Ali tebe šeik voli - dotaknula mu je ruku. - I zato će ti oprostiti. - Hvala ti - prošaputao je Osman zagledan preda se. Primetila je da je njena ruka još uvek na njegovoj, pa ju je povukla. Odjednom je osetila ĉudnu napetost u vazduhu i ponadala se da će promena teme smiriti tenziju. - Hoćeš li mnogo toga menjati kad preuzmeš vladavinu? Slegnuo je ramenima. - O tome još nisam razmišljao. - Šta će biti s haremom? Moţeš ga napuniti lepoticama. - Ne, jedna će mi biti dovoljna. Budala je svaki muškarac koji ţeli više. - U pravu si - prošaputala je nesigurno. 45


Jedna ţena. Jedna supruga. Osman će se oţeniti i osnovaće porodicu i imaće decu. A ona će se vratiti u Ameriku. U protekle dve nedelje retko su bili zajedno i nisu se sprijateljili. Dakle, neće joj nedostajati, a on će se nje jedva sećati. Posle kraće voţnje stigli su u arenu. Osman je poveo Grejs kroz guţvu. Neko ju je gurnuo, pa je izgubila ravnoteţu. Osman ju je privukao sebi, jer nije ţeleo da se ona povredi. To joj je bilo jasno. Pa ipak je osetila prijatnost, kao i da je to... ispravno. Grejs je ugledala dvokrilna vrata, pred kojima su stajali straţari. - Šta će se sad desiti? - upitala je dok su prilazili vratima. - Tokom ceremonije Fadila će biti s tobom, a posle će te otpratiti u palatu. Ĉuvaće te dvojica straţara. Ušli su u veliku prostoriju, u kojoj je bilo tridesetak ljudi. Grejs se nervozno osvrnula oko sebe, jer su svi zurili u nju ili u Osmana. - DoĊite - Fadila ju je uhvatila za ruku i odvela ju je do udobne sofe. - Odavde ćemo sve videti i nećemo nikome smetati. Zaĉula se muzika i gledaoci u areni su ućutali. - Poĉinje - prošaputala je Fadila. - Predsedavajući će imenovati sledećeg vladara. Predsedavajući je dostojanstveno prišao podijumu, podigao je ruku i muzika je prestala. Grejs se nagnula prema Fadili. - Inaĉe, Osman tvrdi da odeća, koju ste mi doneli, nije tradicionalna. - IznenaĊena sam time. - Zašto ste me onakvu poslali u njegovu kancelariju? - Grejs je potisnula smeh. - Trebalo je da primeti šta propušta. Oĉigledno je Fadila primetila da Osman ne provodi noći u haremu, već da broji dane u išĉekivanju da sazna da li je ona trudna. A kad sazna da nije, poslaće je kući. - Hteli ste da ga nadmudrite, Fadila? - upitala je. - Samo hoću da mu ukazem na sve mogućnosti. Imate li nešto protiv? 46


- Zapravo, nemam - priznala je. Dva dana kasnije Grejs je zatamnila ekran odluĉivši da napravi pauzu. I ranije je sama tumarala po palati, pa će opet. U prizemlju je obišla sve prostorije, znala je da su kancelarije na prvom spratu i pretpostavljala je da su na drugom privatne sobe. Umesto liftom, krenula je stepenicama. Kad se popela, zastala je kraj ogromne, ruţne vaze na podestu. Sigurno će joj posluţiti za orijentaciju kad se uputi nazad. Na kraju dugog hodnika zastakljena vrata vodila su na balkon. Grejs je izašla, duboko udahnuvši sveţ vazduh. Uprkos vrućini, nije bilo sparno. Takav balkon videla je i na palati u prestonici. Pruţao se duţ zidova celog sprata i s njega se moglo ući u svaku sobu. Htela je da proveri da li je i ovde tako. Prolazeći pored vrata od stakla zavirivala je u sobe. U jednoj je videla nameštaj, koji joj je delovao poznato, pa je zastala. Osmanova soba... Odluĉila je da uĊe. Da, ovde je provela onu jedinu noć s njim. Gledala je jastuke, na kojima su vodili ljubav. Posvuda su bile njegove stvari: otvorena knjiga na stolu, košulja baĉena preko stolice... Izašla je u hodnik i odjednom se obrela pred neupadljivim vratima, koja vode u zadnje odaje. Kratko je oklevala, pa ih je otvorila. Zidovi te tesne prostoriji bili su beli, a osim jedne stolice i jednog kovĉega niĉeg nije bilo. I primetila je prašinu po njima. Oĉigledno ta soba dugo nije korišćena. Grejs je otvorila kovĉeg, a pogled joj je pao na sloţenu odeću i uramljenu fotografiju... Pun ţivota, Osman se smejao, a takvog ga nikad nije videla. Njegove tamne oĉi sijale su od sreće. Pored njega je stajala lepa, crnokosa ţena, Osman ju je grlio, a ona ga je zaljubljeno gledala... Potom je ugledala burmu na ţeninoj ruci... kao i na Osmanovoj. Dakle, bio je oženjen, pomislila je i, vrativši fotografiju, zatvorila je kovĉeg. Oţenjen i veoma srećan s tom ţenom. Bez sumnje ju je mnogo voleo. Ko je ona bila? I šta joj se desilo? - Tragiĉno je nastradala. Grejs se zbunjeno okrenula ugledavši Fadilu u dovratku. 47


- Njegova ţena? - Da, Suada. Bio je desetogodišnjak kad je prvi put došao u ovo selo. Zajedno su odrasli. - Sigurno ju je mnogo voleo - rekla je Grejs osetivši da joj glas podrhtava. - Znaĉila mu je sve. - Kako je nastradala? - U udesu u Rimu, pre pet godina. Posle toga Osman je otišao u pustinju, nije ga bilo deset dugih meseci. Niko ga nije video, niko nije ĉuo za njega. Na kraju smo se uplašili da je mrtav. A onda se vratio. Grejs je zatresla glavom. - To nisam znala. - On o tome ne priĉa. Zabrinuti smo, predugo je sam. Kad je vas doveo... - Fadila je slegnula ramenima. - Ponadali smo se da je ponovo pronašao ljubav. - Nisam ovde da bih usrećila njegovo srce. Zašto se osećam toliko loše? Poţurila je na hodnik. Zašto mi to niko nije ispričao? Sad je razumela zašto se priĉa da je Osman usamljen. Nikakvo ĉudo što je toliko odmaknut i ciniĉan. Ugledavši ruţnu vazu i stepenište, vratila se u harem i izašla je u baštu, gde je konaĉno mogla da diše. Ako je zatrudnela i nosi Osmanovu bebu, moraće da ostane ovde i sve vreme proganjaće je duh njegove lepe ţene.

48


8. poglavlje

- Zasad tri ponude - Grejs je kliknula na sledeću stranu prezentacije. - Naravno, bilo bi fantastiĉno kad bismo ponudili nakit na ameriĉkom i evropskom TV kanalu, ali oni bi traţili sastanak, kao i da pogledaju uzorke, a to bi bilo previše komplikovano za prvi korak. Ovako je jednostavnije. Osman je pratio prezentaciju. - Znaĉi prodaja u celom svetu. - Pa jeste, ali neću da prebacim proizvodnju u Kinu. Trebalo bi da proverimo kako bi išla prodaja u buticima u većim gradovima. Ako budemo imali sreće, predstavićemo se na većim sajmovima. Ali treba nam poĉetni kapital. Raša je prikupila budţet prilozima svojih saradnica. Postoji li ovde savetovalište za privatne male firme, kojem bismo se mogle obratiti? Osman se namrštio. - Odštampaj pet primeraka poslovnog plana. Pogledaću cifre i daću savetnicima da ih provere. Ako je sve u redu, ja ću im pozajmiti novac. - Ti? - Znam da nisu samo muškarci inteligentni. - Imaš harem... - On je deo palate. Saĉuvala je folder i iskljuĉila je program. - Dakle, smatraš da bi ţene mogle da pokrenu biznis. A šta je s politikom? Osman je podigao obrve. - Ţeliš vlast? - Ne, ali ovde sigurno ima ţena, koje bi bile zainteresovane. Hoće li dobiti priliku? - Za to još nismo spremni - odgovorio je bacivši pogled na kompjuter. - Odliĉno si to odradila. - Hvala - nije dopustila da on primeti da će poleteti od sreće. - Ove ţene prave divan nakit i zasluţuju da zarade na svom talentu. 49


- Ti im to omogućuješ. - O, samo im pomaţem. Sav posao obavljaju Raša i njene saradnice. IznenaĊeno ju je pogledao. - A šta ti radiš? Ako taj posao bude uspešan, zar nećeš upravljati njime? - Ne, to nije moja firma. Raša će to dobro obavljati. Sigurna sam da ima tinejdţera, koji će brinuti o sajtu. U taj šou neću da se mešam... Da pogodim: ne veruješ mi, misliš da glumim. - Verujem ti - zaigrali su mu uglovi usana. Grejs je iskljuĉila laptop. - Što se tiĉe veĉere... Hoćemo li ići zajedno ili ćemo se tamo naći? - Ĉekaj me u haremu. - Fadila je rekla da će mi doneti odeću, pa se malo plašim... posle one nedavne katastrofe. - Ne brini - osmehnuo se. - Popriĉaću s njom i pronaći će ti nešto prikladno. Osman je zakljuĉio da se raduje veĉeri, jer će pored njega biti Grejs, koja ume da prati razgovore, da postavlja inteligentna pitanja i da ga nasmeje neoĉekivanim, duhovitim komentarima. Nije ona takva kakvom ju je u poĉetku smatrao. Impresionirala ga je poslovnim konceptom prodaje nakita. Bez sumnje je bila odliĉna sekretarica njegovom bratu, ali Senad to nije primećivao. Kao ni njenu duhovitost ili graciozni hod... A Osmana je sve to dovodilo do ludila. - Jesi li spremna? - upitao je ulazeći u harem. - Mislim da jesam... bar sam svuda pokrivena. Fadila ju je obukla u tradicionalnu odeću: zlatno-smeĊe pantalone, a odgovarajući mantil do ĉlanaka je bio je umetniĉki izvezen i zatvoren do grla. Široki rukavi dosezali su joj do ruĉnih zglobova. Od grudi naniţe mantil je bio otvoren i video joj se pupak. Taj mali deo koţe bio je neverovatno erotiĉan. Osman je poţeleo da strgne sve s nje, da je oseti pod sobom, vrelu i zadihanu. I silno se uzbudio. 50


Usredsredio se na njene plave oĉi, koje su ga podsećale na pustinjsko nebo. - Zašto ćutiš? - upitala je. - Izgledaš veoma lepo. Okrenula se prema ogledalu. - Pa ne znam... - Moţda će ti ovo raspršiti sumnje - prišao joj je. - Naravno da je ovo pozajmljeno. - Šta? Iz dţepa je izvukao minĊuše s krupnim safirima. Grejs ga je zbunjeno pogledala. - Pravi su? - Da. - I dijamanti oko njih? - Naravno. Stavila je ruke iza leĊa. - Nemoj. Ako ih izgubim, moraću da operem mnogo tanjira da bih ih otplatila. Ne treba mi takav stres. Zar je zaista odbila da ih nosi? Oĉekivao je da će biti oduševljena. - Grejs, nosićeš ove minĊuše. - A ja kaţem „ne“! - Zato što su pozajmljene? Da sam ti ih poklonio, drugaĉije bi reagovala? Pokušava li time da od njega dobije nešto vredno? - Ne, i veoma je ruţno što tako misliš o meni. Objasnila sam ti da ne bih podnela stres. - A šta je s ovim? - izvukao je tijaru iz drugog dţepa. Grejs je razrogaĉila oĉi. - S tijarom bih izgledala kao princeza... - nasmešila se. - Kao devojĉica, imala sam krunu. Majka ju je isekla od kartona i zalepila šljokice na nju. Nosila sam je dok se nije raspala. Zaista ne bih... Ali u njenom glasu prepoznao je iskrenu ĉeţnju, kao i tugu na njenom licu. - Bar je probaj - predloţio je Osman.

51


Grejs je oklevala, pa je oprezno uzela tijaru, okrenula se ogledalu i stavila ju je na glavu. U njenoj plavoj kosi dijamanti su sijali kao zvezde. Oduševljeno se nasmešila. Izgledala je kao kraljica. - Isplatilo bi se da zbog ovoga do kraja ţivota perem tanjire prošaputala je kad je srela Osmanov pogled u ogledalu. - Hvala. - I minĊuše. - Njih neću. Odmahnuo je glavom. - Baš si zbunjujuća ţena... - Znam - nasmejala se. - U redu, spremna sam za proslavuo tvog imenovanja. - Kako ţeliš - ponudio joj je ruku. Otišli su u glavnu dvoranu. - Ljudi su se ĉitave nedelje spremali za ovu proslavu - primetila je Grejs. - Ţeliš li da znaš kakav je meni pripremljen za veĉeru? Zurio je u nju u neverici. - Puna si iznenaĊenja. Odjednom joj je postalo toplo i srce joj je zaigralo. Istovremeno se osećala i postiĊenom i srećnom. - Hvala. Pedesetak ljudi stajali su u grupama i razgovarali. Kad su ugledali Osmana, prolomio se aplauz. Grejs je pretpostavila da u ovoj situaciji ne bi trebalo da bude pored njega, pa se odmaknula. Osman ju je pogledao preko ramena i produţio je prema starešinama, koje su ga srdaĉno doĉekale, oĉito zadovoljne svojim izborom. Grejs nije znala šta da radi. Kasnije će sedeti pored Osmana, a dotad će se drţati u pozadini. MeĊutim, mnoštvo ju je gurnulo napred i odjednom se našla pored starešine Zaida. Bio je star, nizak i pogrbljen, ali ţivahnih oĉiju. Paţljivo ju je pogledao. - Dakle, vi ste Osmanova ljubavnica. Bila je postiĊena i nasmešila se u nadi da je to dovoljan odgovor. - Treba mu neko ko će ga usrećiti. Mislite li da ste dorasli tom zadatku? - Naravno da ću uĉiniti sve - promrmljala je iako je znala da Osman jedva ĉeka da sazna da li je trudna. Pre toga neće traţiti njeno društvo niti će s njom deliti krevet.

52


- Morate se više potruditi - nadovezao se Zaid. - Treba da probudite ţivotnu radost u njemu, da ga povuĉete za sobom! - Osman je ĉovek, koji povlaĉi druge za sobom, nikako obrnuto! Boţe, to je bio jedan od onih strašnih trenutaka kad su svi ućutali. Oĉigledno je bila preglasna. Starac je zurio u nju, a ona nije mogla da se pomeri, nije znala gde je Osman i da li ju je ĉuo. A bio je taĉno iza nje. Starac je poĉeo da se smeje dok mu suze nisu potekle. - Da, vi ste prava ţena za Osmana - rekao je Zaid pokazavši joj pokretom ruke da moţe da ode. Prolazeći pored starešina, Grejs je prisilila sebe da se smeši i zaklela se da više neće progovoriti. Osman joj je izvukao stolicu. Kad je sela, shvatila je da joj prija njegovo društvo i to što ume da je sluša. Bez sumnje će biti dobar vladar. Da, sviĊa joj se... kao muškarac, moţda ĉak kao prijatelj. I to je u redu. Uskoro će otputovati i poneće lepe uspomene. Veĉera je protekla u prijatnoj atmosferi. Osman je strpljivo slušao govore starešina, svi su ga hvalili priĉajući o njegovoj odmerenosti i hrabrosti. - Hoću li ĉuti priĉu o tome da si ubio zmaja? - prošaputala je Grejs. - Ili si spasao pedesetom dece iz zapaljene kuće i istovremeno izumeo internet? - O tome ćemo priĉati kasnije - promrmljao je udahnuvši njen miris. - O, jedva ĉekam veliko finale! - Onda će ti se svideti plesaĉice. - Plesaĉice? Ozbiljno? - zurila je u njega. - Divno! U gradu sam videla njihov nastup. Naţalost, ne umem tako graciozno da se krećem. - Nisi bila besna? - upitao je iznenaĊen njenom reakcijom. - Ne smatraš taj ples varvarskim ili poniţavajućim? - Zašto bih? Te devojke idu na obuku, a plesovi su predivni. Kao balet, samo u egzotiĉnim kostimima i velovima, uz orijentalnu muziku.

53


Odjednom su se ĉuli prvi taktovi muzike i ljudi su prestali da razgovaraju oslobodivši prostor ispred glavnog stola. Grejs je fascinirano posmatrala plesaĉice. Njeno je telo prihvatilo ritam i poĉelo je neprimetno da se kreće. Osman se trudio da se usredsredi na predstavu, ali je Grejsina blizina obuzela svu njegovu paţnju. Svim ĉulima bio je kraj ţene, koja je sedela uz njega. Možda je ipak trudna, prošlo mu je kroz glavu. Onda bi zauvek bila vezana za mene. Odluĉno je rekao sebi da je ona ovamo došla da bi se udala za Senada, a pošto nije uspela da ga osvoji, pokušala je da zavede njegovog brata. Zato joj ne sme verovati. Pa ipak, sećanje na onu noć bilo je tako ţivo... Hteo je da je ponovo dodirne, da ĉuje njene uzdahe, da oseti njenu neţnu koţu. Nije mu se dopalo to što toliko ţudi za njom. Šta mu se to dešava? Posle nastupa plesaĉica Osman je odrţao govor, a onda je uhvatio Gres za ruku i poveo ju je prema izlazu. - Da li je sve u redu? - upitala je Grejs. - Osećaš li se dobro? - Da. - Oĉigledno si u ţurbi. - Veoma. - Zašto? Doĉekao je pogodan trenutak, privukao ju je sebi i poljubio. Šta o tome da misli? Ipak, ĉim je osetila Osmanove usne na svojima, ništa više nije bilo vaţno. U njoj je probudio strast od koje je zadrhtala. Odmaknula se za korak pogledavši ga u oĉi, u kojima je gorela strast. - Harem je bliţi nego tvoja soba - prošaputala je. Tenutak je oklevao, znala je šta to znaĉi. Prošlog puta bili su van sebe od strasti i nisu koristili zaštitu. - Fadila je obazriva - dodala je. - U mojoj fioci je sve što bi nam moglo zatrebati. Osman joj je poljubio ruku i njegov topli dah oprljio joj je koţu. Poţurili su u harem i Grejs ga je uvela u spavaću sobu. Krevet je bio namešten, svetlo prigušeno... savršena atmosfera za ljubavnike. 54


Osmanu ju je ponovo poljubio, toliko poţudno da su joj kolena zaklecala. Dok ju je ljubio, nestrpljivo je strgnuo s nje mantil i dugmad je poletela na sve strane. Potom joj je otkopĉao grudnjak. Mazio joj je grudi i Grejs je uzdišući uţivala u njegovim dodirima. Osman joj je neţno stiskao bradavice pa ju je podilazila jeza od miline. Kad se nagnuo da jezikom poliţe njene bradavice, Grejs je zajeĉala. Osman se spustio na kolena povukavši s nje široke pantalone, pa ju je milovao po najosetljivijem delu tela. Kad je osetila njegove usne i jezik tamo, ţudnja je u njoj toliko porasla da je poĉela nekontrolisano da drhti. Mišići su joj bili napeti od išĉekivanja i osećala je da će svakog trena izgubiti kontrolu. - Ne - prošaputala je. Ne ovako, poluodevena, stojeći... Kao da je shvatio šta ona ţeli, ustao je i svukao se. Za to vreme ona je izula cipele i skinula gaćice. Onda je iz fioke uzela kondom. Već u sledećem trenutku bili su na krevetu. Osman je upotrebio kondom, pa je uronio u nju. Sasvim ju je ispunio i kad je poĉeo da se kreće, glasno je zastenjala. Potom je ubrzao ritam i pre nego što je Grejs shvatila šta se dešava, shvatila je da će uskoro dosegnuti vrhunac. Bespomoćno se uhvatila za Osmanova ramena. Zamagljenim oĉima uzvratila mu je pogled, prilagodila se njegovom ritmu i vrisnula je kad je u njoj eksplodiralo zadovoljstvo. Još jednom je duboko zaronio u nju i osetila je da je i on zadovoljen. Na licu mu se ogledala ĉeţnja, olakšanje i zadovoljstvo. Onda se stropoštao na nju. - Da li si to ţeleo? - upitala je Grejs posle nekog vremena dok joj je glava poĉivala na Osmanovom ramenu. - Da spavam s tobom? Pa nisam se sluĉajno sapleo i tako završio u tvom krevetu. - Znam, ali nisi ţeleo da se to ponovo desi. - Verovatno ne mogu da ti odolim. Eh, kad bi tako bilo, pomislila je ĉeţnjivo. - Zašto si mi se ponudila? - Već sam ti rekla, ţelela sam da poštedim oca zatvora. - Zbog majke... Zar ti toliko znaĉi to obećanje? 55


- Uvek je bila uz mene... I koliko god da je bilo teško, štitila me je i brinula o meni - podigla je oteţale kapke. - Obećala sam joj da ću štititi oca, jer sam se nadala da će ga to vratiti na pravi put. Nisam to uĉinila, ali sam nauĉila da budem jaka. - Bila si jaka i ranije, i uvek ćeš takva biti. Da bi ĉovek preboleo tragediju kakva je majĉina smrt, mora da ima unutrašnju snagu. Pomislila je na kovĉeg u onoj sobici. - Sigurno ti nedostaje supruga - tiho je rekla. Jedva primetno se trgnuo. Da se nisu dodirivali, ne bi to primetila. Poloţila je dlan na njegova prsa. - Nemoj. - Šta? - O ĉemu god da sad razmišljaš, u redu je, moţemo da razgovaramo o njoj. - Ne. - Zašto? Ona je bila tvoja ţena, voleo si je, a sad je više nema. Treba da priĉaš o tome. - Moţda već jesam - bezizraţajno je zurio u tavanicu. - Sumnjam, previše si zatvoren, ali meni moţeš da se poveriš okrenuo se prema njoj, pa je brzo nastavila: - Ispriĉaj mi kakva je bila? Pogledao ju je u oĉi, kao da proverava moţe li joj verovati. Izdrţala je njegov pogled. Opustio se, ĉak se nasmešio. - Kad sam upoznao Suadu, bilo mi je deset godina, a njoj osam. Nije verovala da sam princ... I jahala je mnogo bolje od mene. Sprijateljili smo se i to se nije promenilo. - Moţeš da se smatraš srećnikom. Prijateljstvo u braku... to je savršeno. - Da, tako je bilo. Kad sam napunio dvadeset dve godine, venĉali smo se i ţiveli smo ovde... Nekoliko godina kasnije otišao sam na sabor nomada. Ti skupovi ponekad traju nedeljama, zamorni su i dosadni. Suada je odluĉila da otputuje s prijateljicama u Evropu. U Rimu ju je pregazio automobil... Na mestu je bila mrtva. Osman je priĉao tiho i mirno, ali je Grejs osetila koliko on pati. - Ţao mi je - prošaputala je. - Bio sam oĉajan. Ali jednom će bol nestati. - Trebalo bi da se oţeniš. Pomazio ju je po kosi. 56


- Kad preuzmem vladavinu, potraţiću ţenu iz ugledne porodice. Ţelim da obezbedim mir i blagostanje svom narodu. Pomoći će mi savez s jednim od velikih pustinjskih plemena. - Da li je to jedina opcija? Šta ako ti se ta ţena ne svidi? Šta ako bude imala ĉudan miris? Ili ako ne bude imala smisao za humor? - Sklopiću ugovoreni brak. - Naravno, oĉekivaće se da spavaš s njom. - Ne ĉesto ako to ne ţelim. Zurila je u njega. - Spavaćeš s njom samo zato da bi zatrudnela? Baš romantiĉno... - Muškarcu je to lakše nego ţeni - odgovorio je. - Naravno. Noću su sve maĉke sive, zar ne? A njena osećanja? - Razumeće znaĉaj takvog braka. Ali dosta je priĉe! Munjevito ju je obuhvatio oko struka povukavši je na sebe. Nije se branila kad je poĉeo da je miluje. Dok ju je ljubio, spustio je ruku meĊu njene butine. - Koristiš se pokvarenim trikovima... - obavila mu je ruke oko vrata. - O, samo igram na pobedu - ponovo ju je poljubio.

57


9. poglavlje

Narednog jutra Grejs je otišla u Rašinu radionicu. Odštampala je nekoliko primeraka poslovnog plana i nadala se da će ţene biti oduševljene. Raša ju je srdaĉno pozdravila. - Od vaše posete smo van sebe, Grejs, i smislile smo novi dizajn nakita. Evo, pogledajte... Grejs je pregledala skice minĊuša, privezaka i narukvica. Bile su to divne kreacije. Raša je pogledala u Grejsinu aktovku. - Dobre ili loše vesti? - Samo dobre. Izradila sam poslovni plan i razgovarala sam s Osmanom. Odluĉio je da vas podrţi - Grejs je izvadila papire. - Ĉim odluĉite, javite mi i poĉinjemo. Osman će finansirati proširenje posla kreditom bez kamate. Ceni vaš talenat i ţeli vam da uspete. - Princ će nam dati novac? - Raša ju je u neverici pogledala. Kako ste uspeli da ga ubedite? - On ţeli da privreda napreduje, a vaši su proizvodi toliko dobri da je siguran u uspeh. I to mu imponuje. - Dakle, uţivamo u prinĉevoj podršci! Poţurila je da saopšti svojim saradnicama lepe vesti. Grejs se smešila. Za ove žene Osman je svetlost, pomislila je. Da li će ga i ţena, koja će se udati za njega, gledati takvim oĉima? Da li će razumeti da će on morati ĉesto da je ostavlja samu zbog obaveza? Hoće li mu pruţati utehu i pomoć i da li će shvatiti koliko je on ljubazan, kao i da iza maske odluĉnosti zapravo krije ranjivost? To me se ne tiče, rekla je sebi. Neću biti ovde kad on bude birao nevestu... Na odlasku iz Rašine radionice opet je ugledala onog deĉaka u dronjcima. - Beţi odavde, Saide! - podviknula je Raša. Dete je otišlo s oĉima punim suza.

58


- Ko je taj deĉak? - upitala je Grejs. - Gde ţivi? Gde su mu roditelji? - Majka mu je umrla, a otac je morao da napusti selo. Grejs je prestala da diše. - Zar to dete nema rodbinu? Raša je slegnula ramenima. - Ko mu daje da jede? Gde spava? Raša se izgovorila obavezama i Grejs je produţila niz ulicu. Šta se ovde dešava?, pitala se, lagano koraĉajući. Zašto se tako ponašaju prema tom detetu? Doţivela je Rašu kao dobru, ljubaznu ţenu, a ipak je oterala Saida, kao da je pas lutalica. Grejs je ugledala deĉaka kako sedi na stepeništu ispred jedne kuće. - Saide?- pozvala ga je tiho. Deĉak joj se nasmešio. - Zdravo. Bio je uţasno mršav, prljav, u pocepanoj odeći. - Gde stanuješ, Saide? - Grejs se nagnula prema njemu, a deĉak se uozbiljio. - Moram da idem. - Molim te, nemoj... Zar nemaš dom? Oĉi su mu se napunile suzama. - Nemam. - Ni porodicu? Zatresao je glavom. - Nemam - ponovio je prkosno. Šta se, zaboga, dešava? Dosad je sretala dobre ljude. Ali zašto su ostavili deĉaka na ulici da se snalazi kako ume i zna? - Sigurno si gladan - rekla je Grejs. - Hajde sa mnom u palatu da jedeš. - Ali... - deĉak je zbunjeno razrogaĉio oĉi. - Ne mogu da idem s vama. - Zašto? - Ne smem - slegnuo je ramenima. Grejs se uspravila pruţivši mu ruku. - Smeš. - Pa dobro - Said je skoĉio na noge. 59


Ĉim su ušli u kuhinju, kuvari su poĉeli da mrmljaju na dijalektu, koji Grejs nije dobro razumela. Ali uhvatila je nekoliko reĉi: „prljave ruke“, „sveto mesto“... Odvela je Saida u kupatilo na kraju hodnika. Potom su ušli u trpezariju, koju je koristila posluga. Grejs je pokazala deĉaku da sedne, pa je prišla bifeu napunivši dva tanjira. Kada je pošla prema svom štićeniku, sluţavka joj se ispreĉila uz naklon. - GospoĊice Grejs, vi ste doveli Saida u palatu? - upitala je uplašeno. - Tako je - potvrdila je Grejs. - U ĉemu je problem? - Nema problema, naravno. Vi ste prinĉeva ljubavnica. Ali ja... poznajem Saida, njegova majka je bila naša roĊaka. I... iznenaĊena sam što ga vidim ovde. - I ja sam bila iznenaĊena kad sam ga videla na ulici. Zašto on ţivi na ulici? Sluţavka je ćutke pognula glavu, na šta je Grejs uzdahnula. Odluĉila je da popriĉa s Fadilom. - Moţete li da budete s njim dok ne saznam šta se dešava? Mlada ţena se konaĉno osmehnula. - Rado. A kad završi obrok, odvešću ga u svoju sobu. - Hvala, neću dugo. Grejs je brzo pronašla Fadilu u garderobi, gde je slagala ĉiste peškire i posteljinu. - Poznajete li Saida? - upitala ju je Grejs. - Ţivi na ulici, oĉigledno nema porodicu. - Da, poznajem ga. Pre izvesnog vremena umrla mu je majka. Njegov otac krao je kamile i umesto da prihvati kaznu, pobegao je u pustinju. Zato njegov sin ispašta. - Ĉekajte, šta to znaĉi? Deĉak treba da trpi zbog oĉevih grehova? - Tako je. Kaţnjen je time što je izopšten. On više nije jedan od nas. Grejs je zapanjeno zurila u Fadilu. - Dakle, svi su ga ostavili na cedilu? Koliko mu je godina? Devet? - Da, takva je naša tradicija. - Zaboga! Ako umre od gladi, to nikoga neće zanimati? 60


- Mora da bude kaţnjen. - Ali on ništa nije zgrešio! Fadila je uzdahnula. - Neke stvari ne moţete da razumete, Grejs, ali tako je to kod nas. - To nije u redu, neću to dopustiti. - Ništa ne moţete uĉiniti. - Videćemo. Osman je bio na sastanku i paţnju mu je privukla Grejs, koja je šetala po hodniku ispred njegove kancelarije. Posmatrao ju je neko vreme kroz otvorena vrata, a onda je prekinuo sastanak. Muškarci su izašli i on je pozvao Grejs unutra. Kad je zatvorila vrata, prišao joj je i, uhvativši je za obe ruke, zagledao joj se u oĉi. - Šta te muĉi? - Nećeš poverovati... ili hoćeš. Zaista mislim da je ovo selo lepo i da su stanovnici dobri i ljubazni. Ali šta da mislim o tome što su ljudi bezosećajni prema deĉaku Saidu? Majka mu je umrla, a otac je krao kamile. Umesto da prihvati kaznu, taj je ĉovek pobegao i prepustio deĉaka sudbini, pa Saida kaţnjavaju umesto oca. Ţivi na ulici, niko ne brine o njemu, niko mu ne nudi da jede, niko ne brine o njegovom zdravlju. Verovatno ne pohaĊa ni školu. Gde spava? Zar ćete mirno dozvoliti da umre od gladi? Grejsine oĉi napunile su se suzama. - Kako je to moguće? - nastavila je. - Ne razumem. Mislila sam da je Raša dobra, ali je i ona oterala Saida. A Fadila kaţe da me se to ne tiĉe. Treba li da gledam kako dete, s kojim sam priĉala, pati i umire? O, prezirem takvu tradiciju! I mrzim ljude koji to dopuštaju! Suze su joj potekle niz obraze i ona ih je nestrpljivo obrisala. - Kunem ti se, Osmane, ako mi sad kaţeš da ne treba da se mešam, uĉiniću nešto nepromišljeno! - Nećeš - privukao ju je sebi. - U tvom selu gladuje neduţno dete. Moraš nešto da uĉiniš. - Ne razumeš naš naĉin ţivota. Ponekad se ĉini teško... Zakoraĉila je unazad. - Da, veoma teško. Jeste, Saidov otac je lopov, ali deĉak nije kriv, ne moţe ga promeniti. 61


Kao što ni ona ne može da promeni svog oca, pomislio je Osman. Verovatno ju je zato toliko pogodila Saidova sudbina. - Iako ti se ĉini da su naši zakoni strašni, oni imaju svrhu, Grejs. Ljudi vide koliko dete pati i shvataju kakve bi bile posledice kad bi se ponašali kao Saidov otac. - Dakle, njega koristite da bi stanovnici nauĉili lekciju? A ako umre? - ponovo su joj grnule suze. - Ne prihvatam to! Da li je on jedini? Pate li i druga deca? Da li tradicija tvog naroda dopušta da deca umiru od gladi? Zašto niko ne voli tu sirotu, nevinu decu? Kako je takva tradicija prihvatljiva7 Osman ju je ponovo privukao sebi i ovoga puta zajecala je privijajući se uz njega. - Ne smeš to da dozvoliš - prošaputala je. Neţno ju je mazio po leĊima. Tolika tuga zbog deteta, koje jedva poznaje, pomislio je. Grejs ne ume da zatvori srce. Konaĉno je prestala da plaĉe. Obujmivši dlanovima njeno lice, oprezno joj je obrisao obraze. - Gde je on sad? - Kod sluţavke, koja mu je dalja roĊaka. - Reci nek mi dovedu deĉaka. - Dakle, uĉinićeš nešto? - Prvo ću popriĉati s njim. Deset minuta kasnije doveli su Saida. Deĉak se nesigurno naklonio, izgledao je uplašeno, ali je oĉigledno bio pomiren sa sudbinom. - Znaš li ko sam ja? - upitao je Osman. - Vi ste princ i mislim da ćete biti novi vladar. - Koliko ĉujem, ţiviš na ulici. Said je klimnuo glavom. - Kad je moja majka umrla, a otac... - hrabro je podigao glavu. On je slab ĉovek i kukavica. Krao je kamile, a kad su ga uhvatili, pobegao je. Sad ja moram da sluţim njegovu kaznu. Ponekad je teško, jer sam strašno gladan. Ali pokušavam sve to da podnosim. Osman je znao da bi ga Grejs zbog deĉaka molila za milost, kao što ga je molila da se smiluje nad njenim ocem. Da li je ikad molila za 62


sebe? Ili se stalno ţrtvuje za druge? I kakve veze ima ta osoba, koja je htela da se uda za princa zarad bogatstva, s ovom, koja sad stoji pred njim? Koja plaĉe nad sudbinom deĉaka, koga jedva poznaje? Obratio se sluţavki koja je dovela deĉaka: - Od sada će ţiveti u palati. Plašiš li se obaveza, Saide? - Ne, veliĉanstvo. Ranije sam pomagao ocu. Izdrţljiv sam i ne jedem mnogo. - Ubuduće ćeš jesti koliko god ţeliš - odluĉio je Osman. Potrebni su mi vešti, snaţni muškarci. I ako hoćeš da budeš koristan, moraćeš da rasteš. Dakle, ješćeš redovno, dobro ćeš spavati i naporno raditi. A kad obaviš svoje zadatke, igraćeš se, kao što deĉaci treba da se igraju. Razumeš li? Said je klimnuo glavom i nasmešio se. Sluţavka se nakašljala. - Veliĉanstvo, mogu li se brinuti o Saidu? Znam ga otkad se rodio. On je dobar deĉak. - Razgovaraću s Fadilom. Ona će vam dati lakši posao da biste imali vremena i za Saida. Odlazeći, Said je zastao u vratima mahnuvši Grejs. - Dakle, napravićeš slugu od njega? Pa tek mu je devet godina. Zar će glancati podove i prati veš? A škola? Ili je dovoljno da mali deĉak sluţi princu? - Baš si ponekad naporna... - uzdahnuo je. - Zar nisi pomislila da mi se zahvališ što sam ga sklonio s ulice? - Ali mora da radi! Devetogodišnje dete! - Za poĉetak - odgovorio je strpljivo. - Dok zvaniĉno ne postanem vladar, nemam mnogo moći u ovom selu. Kad preuzmem vlast, pobrinuću se za Saida. - Oh... - Grejsina ratobornost je nestala i postiĊeno je skrenula pogled. A onda ga je ponovo pogledala. - Nisi to rekao. - Nisi mi pruţila priliku. Naţalost, loše me procenjuješ. - Samo kaţem da na svetu ima mnogo razliĉitih pravila i obiĉaja. Ima li u ovom selu još dece s tako strašnom sudbinom? - Koliko znam, nema.

63


- Kad preuzmeš vlast, hoćeš li promeniti taj surovi zakon, pa da deca više ne stradaju zbog roditeljskih grehova? - Previše traţiš. Suada to nikada ne bi traţila od njega, ona bi prihvatila deĉakovu sudbinu. To Grejs nikad ne bi razumela. Ona bi se borila za ono što smatra ispravnim. Kakva razlika izmeĎu dve žene!, pomislio je. Naravno da će uvek voleti Suadu. Ni primetio nije da ju je konaĉno pustio... Ili mu je vreme zaleĉilo rane. S jedne strane bilo mu je ţao zbog toga, a s druge, osetio je novu nadu. Iz aviona se videlo da Grejs ne pripada ovde: s tom plavom kosom i plavim oĉima ona je autsajder u ovom selu. Konaĉno je prekinuo tišinu. - Zaista umeš da izmoriš ĉoveka. - Onda bi trebalo da prilegneš. - Baš nikad ne odustaješ? - U ovome ne. Za sebe ne želi ništa, setio se kako je odluĉno odbila minĊuše sa safirima iz straha da bi ih mogla izgubiti. Ali tijaru je prihvatila da bi se osećala kao princeza iz bajke. - Komplikovana si. - Hvala. - To nije bio kompliment. - Pokušavaš da mi odvratiš paţnju? - podigla je obrve. - Ne - Osman je duboko uzdahnuo. - U redu, kad preuzmem vlast, promeniću taj zakon. Grejs je s vremena na vreme obilazila Saida. Cenila je to što je Osman uĉinio, ali je još uvek bila besna na meštane, pogotovo na ţene, jer su ostavili dete na cedilu. Trećeg dana nije više mogla da podnese tišinu u haremu i sišla je u kuhinju da jede. Naletela je na Fadilu i nekoliko trenutaka zurile su jedna u drugu bez reĉi. Onda je Fadila progovorila: - Ljuti ste, gospoĊice Grejs. - O, da. 64


- Pogrešila sam - priznala je Fadila. - Moj muţ je odavno preminuo, ali me je nauĉio da poštujem tradiciju... Verovala sam mu i mislila sam da je u redu to što Said doţivljava. Svi smo to mislili, a kako nismo hteli da gledamo njegovu bedu, okretali smo glavu. Oĉigledno je trebalo da doĊe neko iz druge kulture i da nas podseti na to da smo ljudi. Grejs je trebalo vremena da shvati da je njena ljutnja bila bezrazloţna. - Ne znam šta bih rekla... U svakom sluĉaju, dobri je što ste uvideli da je Said nevino dete. - Tako je... Razgovarala sam s Rašom. Zamolićemo princa da promeni taj zakon. Raša je razgovarala sa Saidovom tetkom, koja ţeli da ga uzme. Grejs je odahnula. - Osman namerava da promeni taj zakon, ali biće mu drago da ĉuje da to ljudi odobravaju. - Znaĉi, opet smo prijateljice? - Naravno. Posle ruĉka Grejs je otišla u biblioteku, u koju je ĉesto navraćala i obiĉno nikoga nije zaticala. MeĊutim, ovoga puta nije bila sama. Srce joj je poskoĉilo. - Osmane...! - primetivši da joj je glas hrapav, nakašljala se. U poslednje vreme baš čudno reagujem kad se sretnemo, pomislila je. - Fadila mi je rekla da navraćaš ovamo - osmehnuo se. - Pobrinućeš se za promenu tog zakona? - Kad stupim na vlast, tek sam izabran. - Prve nedelje? - Moţda druge. Prve nedelje biću zauzet. - Ĉime? - Dovešće mi dvanaest devica i meĊu njima ću jednu izabrati za suprugu. Ili neću. Druge će ţiveti u haremu i zabavljaĉe me. Dakle, prve nedelje imaću pune ruke posla - Osman se nasmejao. - Pune ruke posla...? S dvanaest devica? Ne mogu da verujem! Umesto da se baviš onim što je vaţno, zabavljaćeš se s dvanaest devica? 65


Osman joj je prišao i, spustivši ruke na njena ramena, neţno ju je poljubio. - Baš mi je drago što Senad nije dizao pogled s posla, inaĉe bi video tu vatru u tvojim oĉima i moţda bi ti poklonio paţnju. Ali ne bi umeo da ceni tvoju strast. Ponovo ju je poljubio, ovoga puta se uneo, a njoj su kolena klecala. Još uvek nije razumela šta je ţeleo da joj kaţe. - Dakle, nećeš se oţeniti jednom od dvanaest devica? - Neću. Niti ću ih smestiti u harem. - Pa zašto to spominješ? - Zato što je zabavno tebe ljutiti, Grejs. Moraš da nauĉiš da kontrolišeš svoj temperament - još jednom ju je poljubio, a onda je napustio biblioteku. Grejs je stajala kao ukopana. Šta se to desilo? I zašto je toliko pobesnela kad je spomenuo dvanaest devica? Šta ju je toliko iznerviralo? Prišla je regalu s knjigama, pa joj je zastao dah kada je shvatila istinu: zaljubila se u Osmana! Poklonila mu je srce. I sad on ima moć da je uništi. Znala je da njena budućnost zavisi od toga da li je zatrudnela. Ukoliko jeste, moraće da ostane uz muškarca, koji je nikad neće voleti toliko koliko ona voli njega. A ako nije, poslaće je kući. Nema srećnog završetka. Sve se urotilo protiv nje.

66


10. poglavlje

- Prinĉe Osmane, kakva ĉast! - Raša se duboko naklonila. - Ovo ste vi omogućili i zauvek ćemo vam biti zahvalne. - Rado promovišem dobre poslove. - Bez Grejsine pomoći ovo ne bi bilo moguće - potom se izvinila poţurivši nekome u susret. Trenutak kasnije prišla mu je Fadila. - Jeste li zadovoljni, Vaše visoĉanstvo? Pogledao je na sat. - Jesam. Video sam sve što se moglo videti za dvadeset minuta. Zajedno su napustili radionicu. Na ulici je Fadila zastala. - Grejs saraĊuje i s tkaljama. Jeste ĉuli za to? Pisala je princezi Dori i zamolila ju je za pomoć oko prodaje materijala. Sigurno ste ponosni na nju, veliĉanstvo. Ponosan? To bi znaĉilo da utiĉe na Grejsine aktivnosti, a ona je sve sama uradila. - Za nedelju ili dve znaćemo da li je Grejsa trudna - nastavila je Fadila. - Nije mnogo verovatno i sigurno će otputovati. Hoće li se vratiti u grad i nastaviti da radi za princa Senada ili će potraţiti drugi posao? Dosad nije o tome razmišljao. - Moţda bi trebalo da joj pomognete da naĊe bogatog muţa, veliĉanstvo. - Šta? - Potreban joj je muţ. Videli ste šta je sve uĉinila za ove ljude. Stvorena je za to da pokloni srce i zato treba da ima porodicu i decu, mesto gde će pripadati. Znam da poštuje vaše mišljenje i poslušaće vas. - Onda je ne poznajete - odgovorio je Osman, iznerviran Fadilinim predlogom. - Nikad ne bi pristala na ugovoreni brak. - Mogli biste, kao sluĉajno, da je upoznate s nekim ljudima. - Dobro, razmisliću o tome - obećao je. Grejs je pokucala na otvorena vrata Osmanove kancelarije. 67


- Zvao si me? - Da, hoću da se dogovorim s tobom oko neĉega. Grejs je sela na sofu i Osman se spustio pored nje. - Ukoliko nisi trudna - poĉeo je oprezno - šta ćeš uĉiniti kad odeš iz sela? Bila je zateĉena. Nije ţelela da razmišlja o odlasku, o rastanku, o tome da nikada više neće videti Osmana... Ali morala je da se pomiri s tim. Uskoro će otići... Pomislivši na to, srce joj se stegnulo i znala je zašto. Neko vreme razmišljala je i o tome da mu ponudi da ostane njegova ljubavnica ĉak i ako se oţeni... Ne, to ne bi podnela i zato će morati da ode ĉim bude slobodna. Strpljivo je ĉekao odgovor. - Mislim da ću se vratiti u Ameriku - rekla je. - Popriliĉno sam uštedela, jer sam ovde jedva imala izdatke. S tim novcem otvoriću sopstvenu firmu. Osman je klimnuo glavom. - Mogla bi da otvoriš firmu za konsalting. - Ja... to bi bilo divno - promrmljala je. - Razmisli o tome. Sedište firme moţe da ti bude u Americi. Gde bi volela da ţiviš? Zar mu se toliko ţuri da je se reši? - Nisam sigurna. - Imaš vremena da odluĉiš. A pošto razgovaramo o tvojoj budućnosti... - ućutao je i prvi put otkad ga poznaje, delovao je neodluĉno. - Osmane? - Voleo bih da ti pomognem da se udaš. U više navrata rekla si da te ljubav ne zanima, ali da ţeliš sigurnost. Poznajem inteligentne, uspešne muškarce, koji bi bili dobri muţevi. Ako ţeliš, saĉiniću spisak potencijalnih mladoţenja i organizovaću sastanke. Dakle, on ţeli da joj naĊe muţa? Zabolelo ju je to što je on tako lako izgovorio te strašne reĉi. Da se ona uda za nekoga drugog... znaĉi, sasvim mu je svejedno. Ĉak bi se verovatno bolje osećao. Za njega je ona problem i ĉim ga reši, savest 68


će mu biti mirna. Ona mu ništa ne znaĉi. O, Boţe, zašto je zavolela ĉoveka, koji ţeli da je uda za drugog? Tek je sad shvatila, o ĉemu je maštala: nadala se da će Osman primetiti da se dobro slaţu i da bi mogli biti srećni zajedno. Nadala se da će je zavoleti... - Ţeliš li muţa, Grejs? - Šta ćeš mi još ponuditi? - prosiktala je. - Privatni avion? Malo ostrvo? Veliko? Moţda moj lik na poštanskoj marki? Ili nakit? Ne moraš da se pobrineš za mene da bi me se resio. - Nije mi to bila namera. Zašto si toliko besna? Samo ţelim da ti bude dobro. - Tako što ćeš mi naći muţa?! - Zašto si toliko ljuta, Grejs? - u njegovom glasu osetila je iskrenu zbunjenost. Oĉigledno nije shvatio šta ju je iznerviralo. Izašla je iz kancelarije uputivši se pravo u harem. Ubrzo je za njom ušla Fadila. - Šta nije u redu, Grejs? Bledi ste. Nije vam dobro? - Osman je idiot! - uzviknula je nemirno šetajući po sobi. - Hoće da mi naĊe muţa. - Naravno da vam je potreban muţ - Fadila nije bila iznenaĊena. - I baš će mi on naći muţa. Zar to nije lepo? Ponudiće me nekome, kome neće smetati to što sam bila prinĉeva ljubavnica. Moţda je to ĉak nekakva prednost? I zar to ne bi bila divna tema na nekoj proslavi? „Ovo je Grejs, moja ţena. Ranije je spavala s princem Osmanom“. Osetila je da joj naviru suze. Ne, neće plakati zbog Osmana, nije to zasluţio. - Drugaĉiji je naš naĉin ţivota - pokušala je Fadila da je umiri. Time on pokušava da vam pokaţe koliko mu znaĉite. - Tako što će me udati za drugog? O, da, savršen dokaz njegove privrţenosti! - Zar biste više voleli da vas pusti da odete ne misleći na vašu budućnost? - Ne - Grejs je ţelela da on shvati da ga ona voli i da je zadrţi uza se. 69


- Ne, to bi bilo gore. - Pa u ĉemu je problem? Fadila nije glupa i dovoljno je poznavala Grejs da bi shvatila šta joj je u srcu. - Moram li to da izgovorim? Ne, zapravo to nije istina i proći će... kao glavobolja. Uz nestrpljivi gest rukom Fadila je poţurila u zadnji deo harema. Grejs ju je oklevajući pratila. - Ne volim ga. To ste pomislili, zar ne? Ljubav je za budale. - Sudbina je ţena da vole. Naravno, moţete to da opovrgnete, ali bi to bilo uverljivo, kao kad bi kornjaĉa rekla da ima krila. Vi volite Osmana. - Ali ne ţelim da ga volim - prošaputala je Grejs. - I to ništa ne menja, zar ne? - Fadila ju je uhvatila za ramena. - Hoće da me se reši i da me uda za drugog. Nisam mu vaţna... bar ne dovoljno vaţna. - On ne zna šta osećate prema njemu. Grejs je podigla ruke zakoraĉivši unazad. - To mu neću reći. Nikad. Treba li da mu dam toliku moć? Da li ste poznavali Suadu? Liĉim li na nju? - Ne, ona je bila ljubav njegove mladosti. A on je sad muškarac i treba mu nova ljubav. Grejs se rastuţila. Dala bi sve, kad bi ona bila njegova nova ljubav, ţena, s kojom bi proveo ostatak ţivota. - Posle Suade ne bi mogao da se zaljubi u mene. I mnogo smo razliĉiti. Taj brak ne bi mu doneo ništa, jer nisam iz uticajne porodice. A on je rekao da će se venĉati iz politiĉkih razloga. - Šta drugo da kaţe? Da ne ţeli opet da voli zato što se plaši gubitka? Koji bi muškarac to priznao? Recite mu šta osećate. Šta bi bilo najgore što bi se moglo desiti? - Da me odbije. - Da li je to toliko strašno? Ili ćete se celog ţivota pitati da li vas je ipak voleo? Osman nije razumeo zašto je Grejs pobesnela. Pa ponudio joj je sigurnu budućnost. I da li je pokazala zahvalnost? Nije. 70


Posle toga je dva puta poslao po nju i nije mu došla. Niko ne sme ostaviti princa Osmana da ĉeka, to će joj jasno reći. Energiĉno je otvorio vrata harema zalupivši ih za sobom. - Grejs! - viknuo je. - Dolazi odmah! - Trenutno sam zauzeta. Idi! Besan, pratio je njen glas i odmah je zaţalio, jer ju je zatekao u bazenu. Voda joj je delimiĉno pokrivala telo, što je oteţalo voĊenje ozbiljnog razgovora. Ali ako se povuĉe, pokazaće slabost. Odluĉio je da ne obraća paţnju na njene jedre grudi. On je jak i moćan šeik, koji vlada pustinjom i neće mu biti teško da odoli ţeni. - Dva puta sam te pozvao. Grejs mu je izazovno uzvratila pogled. - Ĉula sam. - Pošto sam ja princ, doći ćeš kada god to zatraţim. - Oĉigledno neću. - Ti si moja ljubavnica. - Još samo nekoliko dana, onda ću otići. Ili ćeš ponovo promeniti pravila? Iako smatraš da si divan, tvoja reĉ ne znaĉi mnogo. - UsuĊuješ se da tako razgovaraš sa mnom? - Ţao mi je. Najradije bi je zgrabio, prodrmao, izvukao iz bazena i... Poţuda je prokuljala njegovim venama, a ţelja je nadvladala bes. Poţeleo je da proklinje Grejs zbog moći, koju je imala nad njim. Stajao je odeven pred njom nagom i trebalo bi da je u prednosti, ali znao je da neće pobediti. - Ne razumem - rekao je posle duţe pauze. - Zašto si ljuta na mene? Pa ponudio sam ti pomoć. - Ako se dobro sećam, nisam se ţalila. - Hteo sam da ti obezbedim budućnost. - Tako što ćeš mi naći muţa? - prosiktala je. - Da, a ako ne ţeliš muţa, daću ti novac. U svakom sluĉaju, pobrinuću se za tebe. - Koliko meseĉno zaraĊuje prinĉeva ljubavnica? - po tonu njenog glasa bilo je jasno da joj se ne sviĊa ta ideja. - Oĉigledno mnogo više 71


nego što sam mislila. Oĉekivala bih da se ţene tuku za to radno mesto... - Sarkazam je bespotreban - namrštio se Osman. - Ne mislim tako. A sad idi, molim te. - Neću - Osman je odmahnuo glavom. - Ostaću dok ovo ne rešimo - duboko je udahnuo. Jedno od njih dvoje mora biti racionalno. - Grejs, poznata mi je tvoja prošlost i znam kako je uticala na tebe. Zato neću dopustiti da te muĉe finansijski problemi. Šta je loše u tome? - A zašto toliko brineš za mene? - Zato što te cenim. Ustala je i voda joj je bila do struka. Kad je ugledao njene vlaţne, sjajne grudi, osetio je da u njemu raste poţuda. - Dakle, više ne misliš da sam pohlepno ĉudovište? I ne razmišljaš o tome kako da me kazniš? Sad sam vredna tvoje paţnje? Osetio je da mu je postavila klopku, ali nije znao šta ona planira. Da. - Baš laskavo. Potrudio si se da me upoznaš, a mislila sam da ti je najvaţnije pitanje da li sam trudna. Ali to kao da te više ne zanima. Još uvek oprezan, odgovorio je: - To je malo verovatno. Kao što si rekla, desilo se samo jednom... - I bio si potpuno van kontrole - dopunila ga je. - Strašno! Ali naravno da moraš biti siguran u to, jer je reĉ o prinĉevskom detetu. Šta bi mi ponudio da sam trudna? Crveno more? - okrenula mu je leĊa. Molim te, idi! Osman je zurio u njena leĊa. Nikako nije mogao da je razume. - Šta ţeliš? Ĉime bih te mogao usrećiti? Kako bi reagovao kad bi mu rekla istinu? Da li bi je saslušao i razmislio o njenim reĉima? Ili bi ih iskoristio protiv nje? Izašla je iz bazena, umotala se u peškir i prekrstila je ruke na grudima. Strah je neće zaustaviti. Fadila je u pravu, ipak je odbijanje bolje od neznanja. Osim ako me iznenadi... Ako i on oseća nešto prema meni... Ta mogućnost ohrabrila je Grejs. 72


- Ne treba da mi traţiš muţa - rekla je tiho, pogledavši ga u oĉi. Ne ţelim ni tvoj novac. Nisi odgovoran za mene. Ako odem, biću samostalna. Tako je bolje. Sumnjiĉavo ju je odmerio. - Šta zaista ţeliš? Duboko je uzdahnula. - Tebe. Ne ţelim da budem tvoja ljubavnica. Zaljubila sam se u tebe, Osmane. Nisam to htela, ali desilo se. Nisi ĉovek, kakvim sam te smatrala. U meĊuvremenu sam shvatila da si ljubazan i dobar. I volim da budem s tobom, jer umeš da me nasmeješ ĉak i kad to ne nameravaš. Zato bih volela da ostanemo zajedno, ţelim... - Dosta! - naredio je. - Ništa više nemoj reći. - Osmane? - Ne - uzmaknuo je za korak. - To je iskljuĉeno. MeĊu nama ne moţe biti ljubavi. Iako je raĉunala na ovo, nije bila pripremljena na bol, koji joj je cepao srce. Ipak je uspela da se odrţi na nogama. - Nemam izbora - prošaputala je. - Ni ja. Ne ţelim tvoju ljubav, nikad je nisam ţeleo... kao što nisam ţeleo ljubav nijedne ţene. - Zašto mora da bude tako? - Zato što te nikad neću voleti. Ne treba mi ljubav. Gotovo je meĊu nama. Napustio je harem. Grejs je saĉekala da on zatvori vrata za sobom, pa se stropoštala na pod, tvrd i hladan, kao muškarac, koji ju je povredio. Sad je bar bila naĉisto. Pronaći će mir... jednom.

73


11. poglavlje

Osman je bio nezadovoljan time što je sastanak sa starešinama zakazan pre njegovog preuzimanja vlasti, jer mu ĉak ni njegov otac, šeik nije stvarao tolike probleme, kao ovi pravedni, uštogljeni starci. Iako će diskutovati o mnogo ĉemu, znao je koja je tema najvaţnija starešinama: njegovo venĉanje. Pozicija vladara sela nije nasledna. Da bi je ĉovek dobio, morao je da dokaţe da je dostojan, a to znaĉi da treba da ima suprugu i decu. Osman je razumeo znaĉaj tradicije, ali nije ţeleo da razgovara o venĉanju. Naroĉito ne sad. Dva dana nije video Grejs, a ipak je stalno mislio na nju. Posle njenog priznanja nije mogao da spava. Bio je uţasno ljut na nju i pitao se zašto. Otišao je u salu na sastanak, straţar ga je najavio. Zaid ga je ljubazno pozdravio u ime ostalih. - Da li ste dobro, prinĉe Osmane? - raspitivao se uĉtivo. - Jesam, hvala. Kako ste vi? - Mi smo stari - uzdahnuo je Zaid. - Pozvali smo vas da popriĉamo o vašoj i našoj budućnosti. Proteklih dana pogledali smo vaše planove za razvoj sela, visoĉanstvo. Sve je to dobro, ali kada ćete se oţeniti? Suada je bila divan pustinjski cvet, ali od tada je prošlo pet godina. Još uvek tugujete za svojom suprugom, ali vreme je da se ponovo oţenite. To zahteva tradicija, kao i mi. - Spreman sam da se ponovo oţenim. Starešine su razmenile znaĉajne poglede, jer ih je Osmanova najava iznenadila. - Jeste li već odabrali nevestu? - upitao je Zaid. Osman je pomislio na Grejs. - Još nisam. - Ah, razumem. Onda ćemo dovesti odgovarajuće kandidatkinje. Osman je klimnuo glavom. - Odabraću jednu od njih. 74


Starci su se došaptavali, pa je Zaid ponovo ustao. - Ţelite li da se oţenite Amerikankom? Naravno, zbog tradicije i politike bilo bi pametnije da se oţenite devojkom iz pustinje, ali Grejs je dokazala svoje kvalitete. Snaţna je i puna saosećanja. Ako ţelite da se oţenite njome, nemamo primedaba. Osman je odjednom razumeo zašto je toliko ljut. Sad je znao zašto su ga muĉile njene reĉi, zašto nije mogao da misli ni na šta drugo. Ona ţeli da ostane ovde. Konaĉno je pronašla mesto, koje je mogla nazvati svojim domom. Ali umesto da mu to objasni, priĉala je o ljubavi. I nadala se da će joj on poverovati. Naravno da ga ne voli. Vaţna joj je sigurnost, koju bi joj on pruţio. - Ne, neću se njome oţeniti - odgovorio je. - Razumem - rekao je Zaid. - Kako ţelite. Grejs je sedela u haremskoj bašti i poţelela je da su vrata zakljuĉana, jer bi morala zauvek ostati tu. U ovom raju ţelela je da provede ostatak ţivota iako joj je Osman slomio srce... Nikad nije bila toliko zaljubljena i nije poznavala patnju. Priznala mu je istinu i ponudila mu je sve što je imala: svoje telo, dušu i ţivot. A on ju je odbio. I što je još gore, nije mogla da pobegne. Ne još. Jutros je osetila bol u stomaku. U pravom trenutku, pomislila je tuţno. Uskoro će dobiti menstruaciju, dokaz, koji je Osmanu potreban da bi joj dozvolio da ode. Uzdahnula je okrenuvši lice suncu. U tom trenutku ĉula je brze, energiĉne korake. Osman.... Srce joj je preskoĉilo otkucaj. Iako je znala da je još uvek ljut na nju i da će je svakom reĉju povrediti, bila je spremna i na to, samo da bude u njegovoj blizini. - Moramo da razgovaramo - najavio je. - Kako ţeliš. Skenirao ju je pogledom. Nije obraćala paţnju na to, kao ni na njegov bes, već se trudila da zapamti njegov lik da ga nikad ne zaboravi. Sad je on morao prvi da progovori, jer je ona rekla sve što je imala. - Zašto mi nisi objasnila da ţeliš da ostaneš ovde? - mrštio se. - Da si bila iskrena, dogovorili bismo se, ali pokušala si da me prevariš. 75


Prvo je pomislila da nije dobro ĉula, a onda ju je preplavio bes. - Hoćeš da kaţeš da bi pristao na poslovni dogovor, ali pošto sam ti priznala da te volim, gotovo je? - Naravno - potvrdio je ledeno. - Naravno?- prosiktala je. - Prijatnije ti je sa ţenom, koja ţeli da te iskoristi? A kad ti pokloni srce, onda je to problem? Zaista ti treba terapija. Nije ti palo na pamet da sam govorila istinu i da te zaista volim7 Osman je ćutao. - Ne - rekla je rezignirano. - U to nikad ne bi poverovao. Kaţi mi samo jedno: da li sam ti nešto uĉinila zbog ĉega si ubeĊen da se sluţim trikovima? Navedi mi jedan primer, jer se ne sećam nijednog. Šta sam uradila, pa ne veruješ da gajim iskrena osećanja? Zar ti nisam sve dala? - To ne mogu objasniti - odgovorio je tiho. - U redu, ne moţeš - okrenula se. - Nije vaţno. Lako je mene okriviti, onda ne moraš da se baviš svojim problemima. - Prestani, Grejs. Pokušala je da se nasmeje. - Neću dozvoliti da me ućutkaš. Baš me briga što si moćan princ. Samo mi je jedno vaţno: ti si ĉovek koga volim, a još uvek si pod utiskom tragedije, koja se desila pre pet godina - okrenula se prema njemu. - Da, bilo je strašno. Verovatno najgore, što ĉovek moţe da doţivi. Znam. I poštujem to što si voleo Suadu. Ali ti nisi mrtav, ţivot je pred tobom. - Nemaš pravo tako da razgovaraš sa mnom! Ništa od toga neću da ĉujem. Oţeniću se, jer je to moja duţnost, ali taj brak zasnivaće se na razumu. - Da li bi to bila Suadina ţelja? Da li bi sad bila ponosna na tebe? - Nemoj da priĉaš o njoj! - Šta moje reĉi mogu da promene? Ona je bila tvoja ţena, Osmane, ti si je najbolje poznavao. Ĉak i ako nikad više nećeš voleti, to je neće vratiti. - Ne tiĉe te se! - Tiĉe me se, jer te volim, a ti mi ne veruješ. Prihvatam da mi ne uzvraćaš osećanja. Moţda to ne ţeliš. Ali svom ţivotu okrećeš leĊa, jer se plašiš da bi ponovo mogao biti povreĊen. 76


- Ne! - Da. O tome je reĉ. Osmane, ja te volim, i zato ţelim da budeš srećan, ĉak i ako ne ostanem s tobom. Pogrešno je ono što ĉiniš. Još gore, to je kukaviĉki. Plašiš se novog pokušaja, jer ne ţeliš da rizikuješ da ponovo izgubiš voljenu osobu. Ali koji je smisao ţivota, ako se ne koriste prilike? Samo hrabri pobeĊuju. Kaţnjavaš sebe i svoju buduću ţenu osrednjom budućnošću samo zato što se plašiš. Ćutao je, a onda se okrenuo ostavivši je samu. Tog popodneva poĉela je da se pakuje, jer je ţelela da bude spremna ĉim joj bude dopušteno da ode iz palate. Bez oklevanja, bez ţaljenja. Posle će se oporavljati. Kad je zatvorila prvi kofer i uzela drugi, utrĉala je uzbuĊena Fadila. - Šta se desilo? - upitala je. - Izazivaĉ... ne znam ko je. - Izazivaĉ? - ponovila je Grejs zbunjeno. - Šta to znaĉi? - Ĉovek koji neće da prizna Osmana za vladara - objasnila je Fadila. - Kad bismo mogle nešto da uĉinimo! - Ne razumem. Kakav izazov...? Fadila je obe ruke pritisnula na grudi. - I to je deo naše tradicije. Osman je imenovan i dok ne preuzme vlast, njegova vladavina moţe biti osporena. Boriće se s izazivaĉem u areni, maĉevima. Ko preţivi, preuzeće vlast.

77


12. poglavlje

- Osman mrtav? To ne bi mogla podneti. - Moramo nešto da uĉinimo! - Ne moţemo - odgovorila je Fadila. - Tradicija zahteva borbu, a Osman je izuzetan maĉevalac. Grejs se uspaniĉila. - A šta ako drugi bude imao sreće? Ubiće Osmana! Fadila je oklevala. - O ĉemu razmišljate? - upitala ju je Grejs. - Ako jedan od boraca bude ranjen, neko drugi moţe da se bori umesto njega. Neko ko će se ţrtvovati. - Šta to govorite? - Ako bude ranio Osmana, izazivaĉ će ga ubiti, osim ako se neko ne prijavi da se bori umesto princa. Ako taj neko pobedi... - Ili umre... - prošaputala je Grejs. - Da. Samo smrt moţe da okonĉa borbu - Fadila je duboko uzdahnula. - Ne brinite, Osman je snaţan, pobediće. A šta ako ne pobedi? Pred Grejsinim oĉima stvorila se slika: Osman u prašini, krvav, smrtno ranjen... Ne, to je morala da spreĉi. Starešine i posetioci priĉali su uglas. Osman nije obraćao paţnju na reĉi. Samo mu je jedno bilo vaţno: sukob s izazivaĉem. Vrata su se otvorila i ušla je Grejs. - Šta nije u redu s tvojim narodom? - upitala je zastavši pred Osmanom. - Ne mogu da prihvate rezultat izbora? Niz lice su joj tekle suze. Osman je raširio ruke i ona mu se bacila u zagrljaj. Pritisnuo ju je uza se, kao da je nikad više neće pustiti. Posle nekog vremena podigla je glavu. - Ne smeš se boriti, Osmane. - Moram. I ţelim. - Ali maĉevima...! 78


- O, da - osmehnuo se. - Veoma sam dobar u tome. Prišao im je Zaid. - Moţda bi trebalo negde drugde da porazgovarate s Grejs, veliĉanstvo. Ţenama nije dozvoljen ulazak u salu za sednice. - DoĊi, idemo u harem - Osman ju je povukao za sobom. Spremno je pošla s njim, ţelela je da budu sami. - Objasni mi, otkud baš sada taj izazivaĉ? Ko je on? I zašto te nije izazvao odmah posle imenovanja? Zašto nije ranije obavestio starešine? Svi su znali da ćeš ti biti imenovan. - Reĉ je o liĉnoj osveti. Ime mu je Fuad i on je sin ĉoveka, koga sam ubio. - Kad su te kidnapovali? - Da. Fuadov otac je planirao da traţi otkup. Kad sam pokušao da pobegnem, borili smo se - Osman je prstima dotaknuo oţiljak. - Ubio sam ga i njegovi sauĉesnici su uhapšeni. - Dakle, Fuad ţeli da osveti oca? - Tako je. - Molim te, Osmane, ne smeš da se boriš protiv njega. Ubio si njegovog oca u samoodbrani. Osman je umorno slegnuo ramenima. - Veruj mi, ne radujem se tome. Fuad je još dete, jedva mu je devetnaest godina. Ali moram da poštujem zakon. - Mogao bi ponešto da promeniš. - To ću uĉiniti ĉim preuzmem vlast. - Ali moraš ubiti Fuada... A šta ako to ne uĉini? Grejs to nije izgovorila. - Previše brineš - neţno joj je pomazio lice. - Ne brini, dobar sam maĉevalac i treniraću pre dvoboja. - Imaš samo dva dana. - Dovoljno. Zaista? Fuad je sigurno godinama svakodnevno trenirao. Grejs je bila preplašena, jedva je disala. Impulsivno se nagnula prema njemu i poljubila ga je. Bio joj je potreban taj poljubac i dodir... poslednji put pre dvoboja. Pre nego što je otpremi kući. 79


Plašila se da će je on odbiti, ali obuhvatio je njeno lice dlanovima uzvrativši joj poljubac. Samo on može da probudi ovako duboka osećanja u meni, pomislila je odmiĉući se. - Volim te - prošaputala je kroz suze. - Molim te, nemoj ništa da kaţeš. U njemu su se borila snaţna osećanja, ali znala je da se ništa neće promeniti. Umesto da rizikuje i da voli, on će radije ţiveti sam. Još gore, nije to priznao ni sebi i pretvarao se da joj ne veruje. - Nisam trudna - rekla je mirno. - Otkud znaš? - Poznajem sebe, stalno mi se jede ĉokolada. Ostaću do kraja dvoboja, a onda ću otputovati. Osim ako me ne zaustaviš i konačno mi priznaš da ti nešto značim... Ali Osman je ustao i napustio sobu. U Fadilinoj pratnji Grejs je ponela prašnjave tomove zakona, koje je pronašla u biblioteci, u salu starešina i spustila ih je na sto. Na sebi je imala tradicionalnu košulju dugih rukava i široke pantalone. Telo joj je bilo potpuno pokriveno, a kosa upletena. Nadala se da izgleda dovoljno pristojno i da će je starešine ozbiljno shvatiti. To je bila njena poslednja nada. Nepomiĉno su sedeli, neki su je gledali znatiţeljno, neki su se mrštili. Grejs se usredsredila na Zaida, ostale je ignorisala. Uĉtivo mu se naklonila. - Hvala što ste me primili. Ţelim da razgovaram s vama o izazovu, jer verujem da mogu pomoći. - Kako? - upitao je Zaid. - Tako što ću se ponuditi kao zamena za Osmana. Muškarci su se pogledali. - Nemoguće! - povikao je jedan starac. - O, moguće je - nasmešila se Grejs. - Kao što svi znamo, izazivaĉ hoće da se osveti Osmanu. Fuad ţeli grandioznu pobedu, pred publikom, i plašim se da će se sluţiti podlim trikovima. Ţelite li takvog vladara? Osman je najbolji kandidat. Iako mislim da bi ozbiljno trebalo razmotriti predlog da se i ţene bave politikom - dodala je 80


provokativno. - Ali ovo nije ni vreme ni mesto za diskusiju o tome. Ukoliko se Fuad bude koristio trikovima, Osman bi mogao biti povreĊen. Onda ću ja priskoĉiti da ga odmenim, Osman bi bio spašen i svi idemo kući. Zaid je stisnuo oĉi. - Oĉigledno nešto niste dobro razumeli: ta borba završava se smrću. - U redu, svi osim mene idu kući. - Ali vi ste ţena! - protestovao je jedan starac. - Zašto mi stalno ukazujete na to? - okrenula se Fadili. - Sad ste vi na redu. Fadila je otvorila knjigu i poĉela je da ĉita pokazavši na Grejs. - Dakle, ţrtva ne mora da bude muškarac - objasnila je kad je Fadila završila. - I ne smete me odbiti. Odluĉila sam, ţrtvovaću se za Osmana. - Umete li da rukujete maĉem? - Ne, niti nameravam da nauĉim. Grejs je smislila jednostavan plan: ako Osman padne, ona će mu pritrĉati, baciće se preko njega u nadi da će je Fuad brzo dokusuriti. - Neću ući u arenu da se borim umesto princa - dodala je. - Već da umrem umesto njega. Nastao je muk. Fadila je uhvatila Grejs za ruku. - Princ to nikad neće dozvoliti - konaĉno je rekao Zaid. - Neću ga pitati za dopuštenje, umešaću se samo ako mu se nešto desi. Ako bude povreĊen, neće moći da me zaustavi. A vi mu nećete reći šta nameravam. - Zašto to radite? Kakvo glupo pitanje... - Zato što ga volim i zato što neću da gledam kako umire. Zaid je klimnuo glavom. - U redu, Grejs, moţete preuzeti ulogu ţrtve. Pre borbe Fadila će vas odvesti u arenu. - Hvala - Grejs je osetila olakšanje, ali i strah. - Nadam se da će Osman shvatiti kakvo je blago našao. - Da, i ja se nadam. Naţalost, on to ne zna, a kad sazna, ona će verovatno leţati mrtva u prašini. 81


13. poglavlje

Osman se dugo prevrtao u krevetu, jer nije mogao da zaspi. Grejs ne liĉi ni na jednu ţenu, koju je dosad upoznao. Suada je bila ljubav njegove mladosti, razumeli su se i voleo je njeno društvo. A Grejs...? Ulazeći u harem, pozvao ju je. - Tu sam! Pratio je njen glas, bila je u spavaćoj sobi. Koferi su joj bili spakovani, ĉinilo se da je Grejs spremna za polazak. - Dobila sam menstruaciju - slegnula je ramenima. - Posle borbe napustiću selo. Zašto je toliko razoĉaran? Moţda se prevarila. Da je zatrudnela, bilo bi lako naterati je da ostane. I imao bi više vremena da sazna koliko je iskrena prema njemu. - Borba te neće zanimati, Grejs. - Hoće - odgovorila je. - Ţelim da vidim kako pobeĊuješ. - Neće biti pobede, neću ubiti Fuada. - Zar ne moraš to da uĉiniš? - Ako me zamoli za milost, mogu ga poštedeti - Osman je prišao vratima koja vode u baštu. - Ponekad me tradicija opterećuje. Kao da su lanci, koji me vuku dole. - Kad preuzmeš vlast, moţeš da skineš te lance. - Ako... - okrenuo se prema njoj. Stajala je na sunĉevoj svetlosti, nesrećna što će uskoro otići. - Ostani - rekao je pre nego što je razmislio. - Ostani sa mnom. Kaţeš da me voliš. Udaj se za mene. - Zašto? - stisnula je usne. Nadao se da će ga ona zagrliti od radosti, ali ga je Grejs opet iznenadila. - Zato što to ţeliš, a ja moram da se oţenim - odgovorio je. Izabrao sam te. Tvoju inteligenciju i odluĉnost naslediće naši sinovi, a kćerke će naslediti tvoju lepotu i smisao za humor. 82


- Misliš da će me takvi argumenti navesti da se predomislim? Voliš li me? - Ne. - Veruješ li da ja volim tebe? Veruje li? Morao bi da ima poverenja u nju. A poverenje je prvi korak do dubljih osećanja. Moţe li još jednom nekome da pokloni srce? Suadi - na smrt ga je uništila. Šta bi bilo ako izgubi i Grejs? - Oĉigledno ne veruješ - promrmljala je. - Otputovaću posle dvoboja. - A šta ako ti to zabranim? - Nisi moj gospodar... više nisi. Bolje je da se rastanemo. Obuzela su ga osećanja i on je pribegao ljutnji, jer je to bilo najlakše. - Zatvoriću te u harem! - To ne liĉi na tebe. - Ništa ne znaš o meni. - Znam sve - propela se na prste da ga poljubi. - Zato te volim. A sad idi, ostvari moje snove o princu pobedniku. Fadila mi je rekla da ćeš obući fantastiĉnu odeću. - Ovaj razgovor još nije završen - pobesneo je. - Ţao mi je, tvoje vreme je isteklo, oĉekuju te u areni. - Kasnije ćemo razgovarati. - Nadam se - prošaputala je. - Svim srcem ţelim da tako bude. Fadila je ispratila Grejs u arenu. Tog dana celo selo bilo je na nogama, vladala je sveĉana atmosfera. Iza glavnog ulaza u arenu skrenule su levo do vrata ispod publike. Straţari su ih propustili i ušle su u salon starešina, gde ih je pozdravio Zaid. - U tome ćete biti, Grejs? - u neverici je zurio u njenu odeću. - Da, ja volim farmerke. Osman ne sme da sazna da sam ovde dok ne budem potrebna. Ako sve bude u redu, ako pobedi Fuada, nemojte mu reći šta sam nameravala. Dogovoreno? Zaid je klimnuo glavom. - Biće kako ţelite - naklonio se u znak poštovanja. Nije se plašila za sebe, plašila se za ĉoveka, koga je volela... 83


Princ je ĉekao s maĉem u ruci. Nije ţeleo da ubije mladića. Bilo je dovoljno to što mu je ubio oca. Oh, prezirem takvu tradiciju, ĉuo je Grejsin glas u glavi. Da, ona je u pravu i on će promeniti taj zakon. Naţalost, za Fuada će biti prekasno. Veĉeras će biti proslava. Starešine će zvaniĉno proglasiti Osmana za vladara. Ko će žaliti Fuada? To je Grejs razumela. Znala je da će on neko vreme loše spavati... a ona bi mogla da odagna njegove demone. Ali ona više neće biti ovde. - Nemoguća je ta ţena - prošaputao je. Grejs bi mu objasnila da je rešenje problema jednostavno. Samo bi morao da je voli i da joj prizna šta mu je na srcu. Kad bi joj dao sve što moţe da joj pruţi, bila bi njegova. Sme li da još jednom rizikuje, da bude srećan kad zna da bi svakog trenutka mogao da je izgubi? Ne! Ali da ţivi bez nje? U dugim, praznim godinama? - Vreme je. Osman je zauzeo stav. Ĉuli su se povici publike. Posmatrao je mladića, koji mu je prilazio. - Porastao si - rekao je kad je Fuad zastao na nekoliko koraka od njega. Momak je bio snaţan, pun energije, a u njegovim tamnim oĉima Osman je video mrţnju. I usamljeno dete, koje je ţivelo u senci oĉeve sramote. Da li bi i Said bio takav da se Grejs nije umešala? Da li tradicija stvara ljude kakav je Fuad? - Pripremite se da umrete - rekao je mladić. - Danas ću osvetiti oca. - Tvoj otac me je oteo i hteo je da me ubije. Njegova smrt bila je moje pravo. - A ja sam njegov sin i vaša smrt je moje pravo. - Nećeš se urazumiti? - upitao je Osman. Fuad se ćutke okrenuo. - Ne ţelim da te ubijem! - povikao je Osman za njim. - Zamoli me i pomilovaću te. Fuad se okrenuo podigavši maĉ. 84


- Nemojte mi nuditi milost, sporo ćete umreti. Videćete kako vam se krv sliva u prašinu. I imaćete dovoljno vremena da shvatite zašto umirete. Grejs nije ĉula njihov razgovor, ali joj se Fuadovo drţanje nije dopalo. Oĉigledno je ţeleo da Osman pati. Maĉem je zamahnuo na princa. Ona se zgrĉila i htela je da skrene pogled, ali nije mogla. Osman se odbranio od udarca i skoĉio je u stranu. Potom se malo opustila, jer Fuad, zaslepljena mrţnjom, nije pametno napadao. A Osman se kretao kao da pleše. Grejs je shvatila šta on pokušava: da izmori momka. - Još nije povreĊen. Osman će ga samo raniti, u to sam sigurna. Ne ţeli da ubije Fuada. Ali zasad je izgledalo da se borba nikad neće završiti. Grejs je pratila svaki udarac. Shvatila je da Fuad nema šansu da pobedi, pa se prepustila divljenju Osmanovim mišićima i veštini. A posle borbe ona će otputovati. Ne moţe ostati ovde. Iako ju je Osman zaprosio, nije ţelela da se zadovolji poloviĉnom srećom. Moţda bi joj to u poĉetku bilo dovoljno, ali s vremenom bi joj srce uvenulo... Odjednom je Fuad ispustio maĉ i publika je skoĉila na noge. Fadila je vrisnula od sreće, ali je Grejs imala osećaj da nešto nije u redu. UzbuĊeno je doviknula Osmanu da bude oprezan. Ali nije je ĉuo... Momak se nagnuo, ali umesto da uzme maĉ, izvukao je noţ iz ĉizme i zario ga je u Osmanovu butinu. Grejs je vrisnula. - Ne brinite, to je samo posekotina. Rana neće mnogo krvariti rekla je Fadila. - Ko zna ĉime je seĉivo premazano... Pre nego što je stigla do vrata, koja vode u arenu, Osman je kleknuo. Fuad je munjevito dograbio maĉ, odluĉan da okonĉa ţivot svom neprijatelju. - Ne! - vrisnula je Grejs ispreĉivši se ispred Osmana. - Ne smeš to da uĉiniš, nudim se kao ţrtva! Fuad je zurio u nju grozniĉavim oĉima. - Beţi, ţeno, nemaš šta da traţiš ovde! 85


- Ja sam ţrtva! Mene moraš da ubiješ, tako nalaţe zakon okrenula se videvši da trojica muškaraca stoji oko Osmana. Kukaviĉko ubistvo nije osveta, mladiću. - Smrt je smrt! - urlao je Fuad. Grejs ga je ošamarila. - Pokvaren si kao tvoj otac! Fuad je zbunjeno zatreptao usmerivši maĉ na njene grudi. - Ako hoćete da umrete, ubiću vas. - Uĉini to ako moţeš. Ubij me. I šta onda? Tvoj otac neće oţiveti. Ubio ga je deĉak, koga je oteo i koji je bio mnogo mlaĊi od tebe sada, Fuade. Nisi o tome razmišljao? Osman je bio dete i nije hteo da ubije tvog oca, ali nije imao izbora. A ti ga imaš. Pruţena ti je prilika za fer borbu, a takvu šansu tvoj otac nije dao princu. Ni ti nisi bio fer sada. - Umuknite! - naredio je Fuad. - Da bi mogao da me ubiješ? Veliki Fuad ubija nemoćnu ţenu. Celog ţivota bićeš ponosan na to. Fuad ju je kratko i bolno maĉem ubo u ruku, pa se povukla nekoliko koraka. Krv joj je protekla i rana ju je pakleno bolela. - Hoćeš da se boriš protiv mene? - rugao se. - Hajde onda, ţrtvo! Ako ţeliš da umreš, bićeš mrtva! Grejs je u njegovim oĉima videla mrţnju. - Podigni Osmanov maĉ! - Neću! - duboko je uzdahnula. - U redu, Fuade, uĉini to. Stajaću nepomiĉno. Moţda da me ubodeš u srce? Ali nemoj pogrešiti, ne podnosim bol. Saberi se i brzo me dokrajĉi! Zbunjen, namrštio se. - Neću ubiti bespomoćnu ţenu. - Zašto? Otrovao si Osmana. U ĉemu je razlika? Fuad je spustio maĉ. - Zašto se mešate? Ovo je stvar meĊu muškarcima. - Umiranje? Mislim da je to univerzalno. - Prokletstvo, zašto ste baš vi ţrtva? - Zato što volim Osmana i ne bih mogla da ga gledam kako umire. On je jedini ĉovek, koga sam volela - s mukom je progutala suze. Uţivaš u tome da me muĉiš? Zabavno ti je? 86


- Ne mogu da ubijem ţenu. - Zašto? Malopre si bio spreman - stala je ispred njega. - Ţao mi je zbog onoga što se desilo tvom ocu. Ja sam izgubila majku. Moj otac je gubitnik, a mama ga je ipak volela. Nikad nisam razumela zašto... do sada. Osman nije savršen, ali je dobar ĉovek i znam da će svom narodu obezbediti srećnu budućnost. I zaista mi je ţao što si izgubio oca. Fuad je zadrhtao, maĉ mu je skliznuo iz ruke u prašinu. - To mi nikada niko nije rekao - prošaptao je i suze su mu potekle. Grejs ga je zagrlila. - Kako da rešimo ovaj problem? - privila ga je uza se tešeći ga. Pogledao ju je u oĉi. - Milost - prošaputao je. Straţari su odveli Fuada i Grejs je poţurila u salu starešina, gde je Osman leţao na nosilima. Bio je bled, ali je disao. - Šta se desilo? - prišla je onesvešćenom Osmanu kleknuvši kraj njega. - Da li je on dobro? - Oporaviće se - objasnio je doktor. - Otrov je jak, ali primenili smo efikasan protivotrov. Za nekoliko sati Njegovo visoĉanstvo će se oporaviti. - Hvala Bogu - Grejs je poljubila Osmana u obraz, a on je istog trenutka otvorio oĉi. - Poludeću zbog tebe! Nikada više nemoj da uĉiniš ništa sliĉno! - Naravno da neću - stisnuo je oĉi. - Zašto ti ruka krvari? - Nije vaţno. - Šta se desilo? Nejasno se sećam - namrštio se. - Ali ĉuo sam da spominješ ţrtvu. Šta je to znaĉilo? - Osman je uspeo da sedne. - Da li si htela da se boriš umesto mene? - Ja... - Ko je to dozvolio? - poĉeo je da viĉe. - Ko je prihvatio da ţena bude ţrtva?

87


- Nigde ne piše da ţena ne sme da se ţrtvuje. Proĉitala sam zakon. Ali to više nije vaţno. Oboje smo ţivi, a Fuad je molio za milost. Dakle, sve se dobro završilo. - Princu je potreban mir - rekao je doktor. - Mora da odspava nekoliko sati. Fadila ju je odvela u sporednu prostoriju, pa je donela ĉiniju vode i oprala Grejsinu ranu. - Ne brinite za Fuada, biće pomilovan. Sami ste to rekli, Fadila. - Ali pokušao je da otruje Osmana. Samo tokom borbe moţe da moli za milost. Ovo je bio pokušaj ubistva. Vaš zakon ne bi zahtevao kaznu, Grejs? - Bi. A opet, nije on jedini krivac. Šta će mu se desiti? - Sudiće mu pre zalaska sunca. Grejs više nije osećala bol. - Tako brzo? - Da. Mnogo je svedoka i sigurno ga biti osuĊen. - Kakva će biti kazna? - Ubiće ga istim otrovom, kojim je otrovao Osmana. Pre noći Fuad će umreti. Iako je još uvek bio slab, Osman je pošao u glavnu salu palate. Imao je mnogo posla, znao je kakva kazna ĉeka Fuada. Slugu je poslao po Grejs ĉim se prenuo iz nesvesti, ali nje nije bilo. Oĉigledno je otputovala. Kakva sam budala bio, rekao je sebi. Zašto je nisam zadržao? Zaid i starešine već su bili u sali. Proglasiće ga vladarom raĉunajući na to da će poslati Fuada u smrt, ali on to neće uĉiniti. Ovo je njegova sudbina, znao je gde pripada. Ali pustio je Grejs da ode... Kako će ţiveti bez nje? Pa Grejs je dotaknula njegovo srce... drugaĉije. Oĉigledno mu je zavirila u dušu, videla je njegove greške, ĉitala mu je misli, a ipak ga je volela. Postao je bolji ĉovek uz nju. A sad mora da spase Fuada, jer će samo tako biti dostojan te ţene. Ali kako? Pred njim je samo jedna mogućnost. Ali ko će garantovati za ĉoveka, koji je pokušao da ubije vladara? Osman je seo na presto i naredio je straţarima da dovedu mladića. 88


Nekoliko minuta kasnije Fuad je stajao pred njim. Liĉio je na uplašeno dete. Osman je proĉitao tuţbu i izjave svedoka, a onda kaznu: smrt otrovom, koji je Fuad koristio. Kazna mora da se izvrši odmah po zalasku sunca. Momak je kleĉao pognute glave. - Ţeli li neko da kaţe nešto u odbranu optuţenog? - Osman je pogledao oko sebe. Bila je dovoljna samo jedna osoba, a da nije ni iz Fuadove ni iz Osmanove porodice, pa da momak preţivi. U sali je vladala potpuna tišina. Osman je teška srca shvatio da je ovo bezizlazna situacija. Da mu je dozvoljeno, on bi garantovao za Fuada. Ali zakon... - Ja ću garantovati za njega - ĉuo se jasan glas. Kad je Grejsa istupila, Osman je osetio olakšanje. Nije otišla. I neko joj je objasnio kako da spase mladića. Stala je ispred Fuada i, uhvativši ga za ruku, zagledala mu se u oĉi. Onda se okrenula Osmanu ponovivši: - Ja ću garantovati za njega. Iako se plašio da nije zasluţio njenu ljubav, ţeleo je da celog ţivota pokušava da je zasluţi. I oĉitaće starešinama bukvicu što su dozvolili da Grejs bude u opasnosti zbog njega. - Da li si svesna obaveze, koju preuzimaš na sebe? - Znam da ću, šta god on uĉinio, ja biti kriva - pogledala je mladića. - To ti je jasno? - Nikada vas neću osramotiti. - To su mi ĉesto obećavali - opet se okrenula Osmanu. - Malopre sam nazvala palatu u prestonici i razgovarala sam s princezom. Fuad će dobiti posao u štalama, jer ume s konjima. Tamo će mu pomoći da zapoĉne novi ţivot. Moţda će pohaĊati školu. Policajac u penziji će ga prihvatiti u svoju kuću. Zašto to ĉiniš? Rekla si da ne poznaješ Fuada. Šta ti on znaĉi? Duboko je udahnula.

89


- Saosećam s njim. Bio je dete kad je izgubio oca. I verujem da je bio veoma usamljen... kao Said. Te ćeš zakone promeniti, zar ne? Vidiš šta se dešava deci, koju društvo odbaci. Osman je potisnuo osmeh. - Pobrinuću se za to. - Osim toga, ni ti ne ţeliš da on umre. Dakle, radim ovo i zbog tebe. Osman ništa nije video ni ĉuo osim ţene, koja je stajala pred njim i... koju je voleo. Zašto to ranije nije shvatio? - Ako deĉaku poklonim ţivot, šta ćeš mi ti dati? - Zar nisam dovoljno uĉinila? Htela sam da umrem za tebe. Zato bi pitanje trebalo da glasi: šta ćeš ti dati meni? - Prvo da resimo Fuadovu sudbinu - Osman je pogledao mladića. - Sutra će te odvesti u prestonicu. Svakog meseca proveravaću kako se ponašaš. Nećeš dobiti još jednu priliku, pa iskoristi ovu. Fuada su odveli straţari. Potom se okrenuo prema Grejs. - Dakle, ja sam vladar i postavljam pravila. Ţelim... sve dane, koji su ti preostali, tvoje srce, dušu i telo. I ţelim decu s tobom, tvoju mudrost, tvoj smeh. Jednostavno ţelim sve tvoje, Grejs Marli - Osman je ustao i obuhvatio je dlanovima njeno lice zagledavši joj se u oĉi. - Volim te od prvog susreta, ali sam se borio protiv toga i ubeĊivao sam sebe da me nisi vredna, da ti ne smem verovati... a na kraju da ţeliš da me prevariš. Sve što jesam i sve što imam, nudim ti. Voleću te do poslednjeg daha. Ostani uz mene, udaj se za mene. Voliš li me? - Ako se dobro sećam, to sam ti rekla. Da, Osmane, volim te. Nesmejao se i privio ju je uza se.

90


Issuu converts static files into: digital portfolios, online yearbooks, online catalogs, digital photo albums and more. Sign up and create your flipbook.