SVEM2024

30.SARAJEVSKE VEČERI MUZIKE 2024

Poštovani ljubitelji muzike,

Čast i zadovoljstvo nam je predstaviti veliki 30. jubilej festivala Sarajevske večeri muzike – SVEM. Ponosni smo na mnoštvo koncerata, projekata, minulog rada i zalaganja u oblasti promicanja najviših kulturnih i estetskih vrijednosti koje nosi klasična / umjetnička muzika. Pored brojnih internacionalnih imena koja su u proteklih trideset godina krasila koncertne programe SVEM-a, kao što su Emmanuel Pahud, Sergej Krylov, Andreas Ottensamer, Ivo Pogorelić, Simon Trpčeski, Alena Baeva, Vadym Kholodenko, Zoran Todorović, Aljoša Jurinić, Darko Brlek, Ranko Rihtman, Ivo Lipanović i mnogi drugi, vjerno nastavljamo ispunjavati još jedan od primarno postavljenih ciljeva – razvoj muzičkog profesionalizma i kompozitorstva u Bosni i Hercegovini. Našoj vjernoj publici ostavljamo zadatak da svjedoči o prethodnom, nudeći im svečani program kojim ćemo zajednički proslaviti ovaj, za Bosni i Hercegovinu, značajan jubilej. 30. Sarajevske večeri muzike bit će otvorene s dva koncerta Carl Orffove Carmine Burane, koja će okupiti oko 150 muzičara –tri hora, orkestar i operne soliste na raskošnoj sceni Narodnog pozorišta Sarajevo, pod dirigentskom palicom Mo Ive Lipanovića, koga krase epiteti prefinjene muzikalnosti i izražajnog muzičkog temperamenta – neizostavnog imperativa za prominentnu izvedbu spomenute kantate. Posebno zadovoljstvo nam je najaviti ponovno gostovanje neponovljivog virtuoza na klaviru današnjice – Ive Pogorelića, koji će Sarajevsku publiku ovoga puta počastiti cjelovečernjim recitalom posvećenom djelima Frédérica Chopina, a za koji smo sigurni da će biti zapamćen kao centralni događaj našeg jubilarnog SVEM-a. Desetodnevnu festivalsku atmosferu ispuniti će zvuci kamernih sastava internacionalnih umjetnika u ugodnom ambijentu koncertne sale Cvjetko Rihtman, gdje ćete moći uživati u virtuozitetu slovenačke violinistice Lane Trotovšek i španske pijanistice Marie Canyigueral. Uslijediti će koncert pod nazivom Histoire na kojem će hrvatska flautistica Lucija Stilinović i portugalski gitarist Pedro Ribeiro Rodrigues predstaviti djela kompozitora od 18. do 20. stoljeća. Naposlijetku će se predstaviti mlada nada makedonskog pijanizma – Ines Nedelkovska, koja će u povodu našeg jubileja izvesti zapažen solistički klavirski program. Bogat program biti će rezimiran ponovnim povratkom u Narodno pozorište Sarajevo – koncertom zatvaranja na kojem će se po prvi put bosanskohercegovačkoj publici predstaviti najprominentniji virtuoz na instrumentima truba i flugelhorn današnjice – Sergej Nakariakov, uz pratnju Sarajevske filharmonije, a pod dirigentskom palicom uvažene rezidentne dirigentice Samre Gulamović. Početak koncerta zatvaranja će biti obilježen još jednim iznenađenjem – premijernom izvedbom djela mlade bosanskohercegovačke kompozitorice Hanan Hadžajlić, koja je u specijalnom povodu proslave 30. jubileja SVEM-a komponovala djelo za orkestar, kao neizostavne karike internacionalnog i domaćeg bosanskohercegovačkog muzičkog stvaralaštva.

S iznimnom radošću iščekujemo jubilarno izdanje – 30. Sarajevske večeri muzike posebno osmišljeno upravo za Vas, ljubitelje i poštovaoce, te njegovatelje kako internacionalne, tako i domaće bosanskohercegovačke umjetničke muzike. Budite s nama kreatori neponovljivih momenata, koncertnih iznenađenja i festivalskog raspoloženja kojima zajednički gradimo bogatu tradiciju muzičkog izvođaštva i stvaralaštva naše zemlje.

Ninoslav Verber

SARAJEVSKE VEČERI MUZIKE 1972–1990.

SARAJEVSKE VEČERI MUZIKE: 1972–1990.

Festival Sarajevske večeri muzike osnivanjem 1972. godine na inicijativu Muzičke produkcije Radio-televizije Sarajevo otpočinje svoju dugu misiju “prvog festivala ozbiljne muzike” u Bosni i Hercegovini – kako ga je opisao bh. novinar i umjetnik Alija Hafizović. On biva programski osmišljen i posvećen izvedbi djela jednog priznatog kompozitora koji je ostvario trajni uticaj na muzičku umjetnost, a izvodili su ih umjetnici – solisti i ansambli s područja bivše Jugoslavije. U čast vanvremenskom i nezaboravnom doprinosu muzičkoj umjetnosti i njegovom trajnom uticaju na put razvoja muzike uopšte, prvo izdanje Sarajevskih večeri muzike biva posvećeno djelima Johana Sebastiana Bacha, održano od 11.do 14. decembra i realizirano od strane Simfonijskog orkestra i Hora Radio-televizije Sarajevo, te vodećih solista iz cijele bivše Jugoslavije. Uvod iz programa prvog izdanja ove manifestacije vrijedi citirati u cijelosti:

“U kulturnom životu Sarajeva, kao i Bosne i Hercegovine u cjelini se već dugo osjećala potreba za jednom značajnijom muzičkom manifestacijom koja bi svojom eventualnom kontinuiranošću uspješno reprezentovala dostignuti interpretativni nivo, i ostvarenja muzičkih umjetnika i ansambala naše Republike. U isto vrijeme pruža se mogućnost jugoslovenskim reproduktivnim umjetnicima da preko Sarajevskih večeri muzike – bosanskohercegovačkoj, a samim time i jugoslovenskoj muzičkoj javnosti, prikaže svoja interpretativna ostvarenja što će bez sumnje pozitivno uticati na daljnji razvoj i napredak naše muzičke izvođačke umjetnosti.

Mislimo da se ovoj akciji Radio-televizije Sarajevo, koja se ovom prilikom pojavljuje kao jedini i isključivi organizator ove manifestacije, u idućim godinama treba da priključe i ostali odgovorni faktori grada i Republike, jer značaj i cilj Sarajevskih večeri muzike, po našem mišljenju, to i zaslužuju.”

Prvi večernji koncert prvih Sarajevskih večeri muzike 1972. godine otvorio je gostujući dirigent iz Zagreba Mladen Bašić, koji je zajedno sa sarajevskom pijanisticom Zlatom Feler, te Horom i Simfonijskim orkestrom RTV Sarajevo izveo Bachov Koncert za klavir i orkestar u d molu BWV 1052. Uz violinistu Ljudevita Papa izveden je i Koncert za violinu i orkestar u E duru BWV 1042, a nakon instrumentalnih djela izvedena je i kantata Ach Gott, vom Himmel sieh darein BWV 2 čijoj izvedbi su dali poseban sjaj gostujući vokalni solisti iz Skoplja – Ana Lipša-Tofović, alt, Blagoje Nikolovski, tenor i Đorđi Božikov, bas. Originalnost koncepta prvog izdanja Sarajevskih večeri muzike ogledao se i kroz spektakularan završetak svake koncertne večeri s jednom od Bachovih kantata koje su izvedene pod dirigentskom palicom Julia Marića, Miloša Đurovića i Radivoja Spasića. Druga koncertna noć predstavila je, prema mišljenju dr. Zije Kučukalića, “reviju izvrsnih solista”. Zagrebački pijanista Jurica Muraj izveo je Koncert za klavir i orkestar br. 5 u f molu BWV 1056, sarajevski umjetnici violinist Oldžih Tič i flautisti Bećir Drnda i Matej Barn izveli su Brandenburški koncert br. 4 u G duru BWV 1049, a vokalni solisti – beogradska mezzosopranistica Đurđevka Čukarević, zagrebački tenor Krunoslav Cigoj i sarajevski bas Vasil Marčev upriličili su izvedbu prve od četiri poznate Bachove crkvene Jubilate kantate Weinen, Klagen, Sorgen, Zagen BWV 12. Maestro Julio Marić je dirigovao ovu večer, otvarajući je plesnim stavcima Bachove Orkestarske svite br. 1 u C duru BWV 1066. Već treće večeri manifestacije, Sarajevske večeri muzike Johana Sebastiana Bacha privukle su veliku pažnju javnosti i, prema navodima kritičara, opravdala očekivanja, kada su pod dirigentskom palicom čuvenog ljubljanskog dirigenta, maestra Sama Hubada nastupili solisti Gašpar Pastor, viola, Predrag Radosavljević, viola, Miroslava Pašić, violina, Blanka Danon-Kurpjel, sopran, Branka Stahuljak, mezzosopran, Anton Mosina, tenor, Borislav Aleksandrov, bariton, Mladen Stahuljak, klavičembalo, te Muamer Kulukčija, flauta. Iznijeli su izazovan koncertni

program koji je oduševio publiku – Brandenburški koncert br. 6 u B duru BWV 1051, Orkestarsku svitu br. 2 u h molu

BWV 1067, Koncert za violinu br. 1 u a molu BWV 1041 i kantatu Gottes Zeit ist die allerbeste Zeit BWV 106 poznatu još i pod nazivom Actus tragicus.

Četvrta i posljednja večer posvećena djelima J. S. Bacha donijela je izvedbu i trećeg Brandenburškog koncerta u G duru BWV 1048, Koncert za klavičembalo br. 4 u A duru

BWV 1055 i crkevnu kantatu Ich hatte viel Bekümmernis

BWV 21 u izvedbi renomiranih solista: Marina Horak, klavir/klavičembalo (Ljubljana), Radmila Todorovska, sopran, Branka Stahuljak, mezzosopran, Vasil Marčev, bas, Mladen

Stahuljak, klavičembalo i Mitja Gregorač, tenor (Ljubljana), pod dirigentskom palicom Radivoja Spasića. Kantati kojom su zatvorene prve Sarajevske večeri muzike muzikolog dr. Zijo Kučukalić pridaje epitete iznimne uspješnosti. „Radi se o majstorskom djelu u kome veliki kompozitor neiskazanom ljepotom govori o čovjekovim brigama i sumnjama, utjehi i nadi i, na kraju, usklicima izražava vjeru u pobjedu. Dirigent ovog koncerta, sarajevski umjetnik Radivoj Spasić, s pravom je shvatio kantatu kao središnju tačku svog programa i uz izuzetno zalaganje uspio je da uvjerljivo tumači bogatstvo sadržaja i muzičkih ideja.“

Naredne, 1973. godine, Sarajevske večeri muzike započinju svoj put prema prepoznatljivosti na gradskom, regionalnom i nacionalnom nivou. Sadržaj manifestacije počinje privlačiti pažnju šire javnosti koja je prepoznala ljepotu, estetski i umjetnički nivo ove manifestacije, a koja postaje poznata kao renomirani festival klasične muzike. Tome u prilog svjedoči i osnivanje Zajednice jugoslovenskih umjetničkih muzičkih festivala u Opatiji, 4. novembra 1973. godine čiji su osnivači, pored Jugoslovenske muzičke tribine, Festivala opere, baleta i simfonijske muzike iz Opatije, Dana muzike iz Budve, Zagrebačkog bijenala, Varaždinskih baroknih večeri, Ohridskog ljeta, Anala opere i baleta iz Osijeka, Splitskog ljeta, Jugoslovenskih horskih svečanosti, bile upravo i Sarajevske večeri muzike.

Drugo izdanje festivala Sarajevske večeri muzike biva održano od 10. do 13. decembra 1973. godine, pružajući priliku sarajevskoj publici da se upozna s opusom još jednog velikana klasičkog muzičkog stila, Franza Josepha Haydna. Prve večeri, prema riječima novinarke i kritičarke Divne

Pervan upriličena je izvedba Oproštajne simfonije br. 45 u fis molu Hob. I, Koncerta za klavir i orkestar br. 11 u D

duru Hob. XVIII sa solistom Jasenkom Jelavić-Dimitrijević i na kraju Terezijine mise [Theresienmesse] br. 12 u B

duru Hob. XXII sa solistima Radmilom Smiljanić, Brankom

Stahuljak, Zvonimirom Krnetićem i Vasilom Marčevim. „U saradnji sa horom Radio-televizije Sarajevo, umjetničko rukovođenje ovim koncertom povjereno je dirigentu Miroslavu Homenu. Drugo veče, 11. decembra pred publikom

Drugih sarajevskih večeri muzike prodefilovaće kao gosti, jugoslovenski umjetnici – na prvom mjestu stari poznanik sarajevskih ljubitelja muzike dirigent Anton Nanut iz Ljubljane, zatim solisti – hornista Jože Falout takođe iz Ljubljane i violinista Aleksandar Pavlović iz Beograda. Treće večeri, dirigent Boris Papandopulo, pored čuvene Londonske simfonije broj 104 u D duru u saradnji sa Simfonijskim orkestrom Radio-televizije Sarajevo izvešće još Koncert za trubu [Concerto per il Clarino u Es duru, Hob. VIIe:1, prim. S. J. B.] i Koncert za violončelo u D duru [Hob. VIIb:2, prim.

S. J. B.] sa solistima Antonom Grčarom i Cirilom Škerjancom, umjetnicima iz Ljubljane. Posljednji koncert Drugih sarajevskih večeri muzike povjeren je dirigentu Radivoju Spasiću. Sa solistima Ljiljanom Molnar-Talajić, Tomislavom Neralićem iz Zagreba i Mitjom Gregoračem iz Ljubljane, te Horom i Orkestrom Radio-televizije Sarajevo, imat ćemo rijetku priliku da čujemo čuveni Haydnov oratorij Stvaranje svijeta.“ (Pervan, „Djela velikog klasičara“, Oslobođenje, 21. novembar 1973)

U narednim godinama, Sarajevske večeri muzike zauzimaju svoje istaknuto mjesto u svijetu koncertne djelatnosti, ističući se svojim bogatim programima i interpretativnim izazovima koje opusi ključnih kompozitora muzičke historije i umjetnosti zahtijevaju. Stalni članovi Hora i Orkestra RTV Sarajeva, kao i gostujući solisti i ansambli hrabro suočeni s ovim izazovima, uvodili su publiku u dubine muzičke genijalnosti. „SVEM-ovski redoslijed je: Haydn (1973), Mozart (1974), Slavenski (1975), Dvořák (1976), Beethoven (1977), Čajkovski (1978), Liszt (1979), Vivaldi (1980), Brahms (1981), Konjović (1982), Gotovac (1983), Mendelssohn (1984), Händel (1985), SaintSaëns (1986), Schumann (1989), Ravel (1990). Održavan u malim prekidima i uz značajan udio Simfonijskog orkestra, SVEM je u sarajevskoj sredini odigrao mesijansku ulogu otkrovenja i bliskog susreta slušalaca s djelima prezentiranih kompozitora. Koliko se to odrazilo na ukupan muzički život u Sarajevu takođe ne treba posebno spominjati.“ (Čavlović, 2016, Eseji o muzici ili nacrt za socijalnu historiju muzike u Bosni i Hercegovini ) Izvorni Festival SVEM nekoliko godina prije konačnog prekida uslijed ratnih razaranja na prostoru Bosne i Hercegovine, pokušava ustrajati i zadržati svoj prvobitni entuzijazam, s izuzetkom dvogodišnje pauze od 1986. do 1989. godine.

mr. Silvana Jakupović Bečei

SARAJEVSKE VEČERI MUZIKE

REINICIJACIJA SARAJEVSKIH VEČERI MUZIKE

U ORGANIZACIJI FONDACIJE ZA MUZIČKE

UMJETNOSTI: 2012.

FESTIVAL 18. SARAJEVSKE VEČERI MUZIKE (SVEM). NAKON

DVADESET I DVIJE GODINE PONOVNO NA SARAJEVSKOJ MUZIČKOJ SCENI

“Sarajevske večeri muzike” (SVEM), festival koji je do devedesetih godina prošlog stoljeća važio za najbolji festival umjetničke muzike u BiH, po svojoj koncepciji prepoznatljiv i u ex-jugoslovenskim okvirima, nakon dvadeset i dvije godine pauze ponovo je zauzeo mjesto u koncertnom životu Sarajeva. Festival koji je davne 1972. godine pokrenula Muzička produkcija Radiotelevizije Sarajevo na inicijativu Radivoja Spasića, dirigenta nekadašnjeg Simfonijskog orkestra ove institucije, ponovno je zaživio zahvaljujući

Fondaciji za muzičke umjetnosti (MAF) na čelu s predsjednikom Ninoslavom Verberom.

U prošlosti je SVEM okupljao najbolje izvođače iz bivše Jugoslavije s najreprezentativnijim djelima odabranog kompozitora. Festival je imao visoku umjetničku razinu, ali i značajnu kulturno-edukativnu funkciju. 18. SVEM nije nastavio tendenciju organizacije koncerata s djelima jednog kompozitora, ali je ponudio četiri veoma zanimljiva koncerta.

Prvi koncert, dan prije zvaničnog otvaranja festivala, održan je 8. maja u dvorani Doma Oružanih snaga BiH. Nastupili su studenti Muzičke akademije Univerziteta u Sarajevu (koncert u okviru festivala “Majske muzičke svečanosti” Muzičke akademije u Sarajevu), čime je simbolično povezan rad najstarije muzičke visokoškolske institucije u BiH i SVEM-a, nekad najrespektabilnijeg festivala umjetničke muzike u BiH. Najbolji studenti Muzičke akademije u Sarajevu, njih petnaest, priredili su vrlo zanimljiv dvosatni muzički program, dakako u skladu s očekivanim kvalitetom studentskog nivoa. Bila je to svojevrsna zvučna promenada

kroz dvadeseto stoljeće. Izuzev Lisztove Rapsodije br. 15 i Sonate Undine op. 167 njemačkog kompozitora C. Reineckea, kompozicija nastalih stoljeće ranije, program su ispunila djela komponovana u vremenskom rasponu od epohe fin de siècle (Messagerov Solo de concours), do djela savremenih kompozitora, amerikanca Paula Goldstuba, finca Petri Makkonena i turskog kompozitora Fazila Saya.

18.SVEM otvoren je 9. maja koncertom u Narodnom pozorištu u Sarajevu. O značaju festivala u prošlosti, kao i značaju njegovog oživljavanja, govorili su dirigent Radivoje Spasić i idejni tvorac SVEM-a, Darko Brlek, direktor i umjetnički direktor Festivala Ljubljana i predsjednik Evropske Festivalske Asocijacije (EFA) i Fikret Musić, premijer Kantona Sarajevo. Nakon prigodnih govora festival je i zvanično otvoren.

Nastupili su najstariji bosanskohercegovački profesionalni muzički ansambli, orkestar Sarajevske filharmonije i hor Opere Narodnog pozorišta u Sarajevu sa solistima, sopranisticom Aidom Čorbadžić, solisticom Opere Narodnog pozorišta u Sarajevu i baritonistom Ljubomirom Puškarićem, gostom iz Zagreba, pod vodstvom dirigenta Rengima Gökmena, gosta iz Turske. Hor je uvježbao Danijel Žontar, koji je u Faureovom Requiemu zauzeo mjesto orguljaša. Na programu koncerta bile su dvije kompozicije: Adagio za gudače Barbera i po prvi put u Sarajevu Requiem op. 48 Fauréa. To su djela dva kompozitora koja, na prvi pogled, nemaju mnogo dodirnih tačaka. Amerikanac Samuel Barber (1910–1981) i znatno stariji francuski kompozitor

Gabriel Faure (1845–1924) pripadali su posve različitim kulturnim kontekstima, heterogenoj američkoj muzičkoj sceni 20. stoljeća i francuskom fin de siécle na razmeđi 19. i 20.stoljeća. Ipak, njihovi Adagio i Requiem, pored toga što spadaju među najznačajnija i najpopularnija djela u opusima jednog i drugog kompozitora, nalaze se u posebnom duhovnom ozračju. To nisu dramatična ili zvučno efektna djela koja bi već prvim taktovima lako usmjerila pažnju slušaoca, naprotiv, samo je posvećen slušalac mogao dokučiti djelić kontemplativne sfere imanentne i jednom i drugom djelu. To je, dakako, poteškoća i za prosječnog slušaoca,

ali i za ansambl koji je nastojao odgovoriti interpretativnim zahtjevima dirigenta Gökmena. Sopranistica Aida Čorbadžić je kratkim, ali upečatljivim nastupom iznijela čuveni Pie Jesu, dok je zvučni bariton Ljubomira Puškarića u stavcima Offertoire i Libera me dao najbolje sekvence koncerta. Sve u SVEM-u!, prvi koncert najavio je vrlo zanimljiv umjetnički program 18. Sarajevskih večeri muzike.

Edin Karamazov, naš planetarno popularni gitarist i lutnjist, uz saradnju Kvarteta Krakovske filharmonije (Marcin Türschmid – violina, Beata Kwiatkowska-Pluta – violina, Elżbieta Gromada – viola i Jan Kalinowski – violončelo) nastupio je 11.maja u Domu Oružanih snaga BiH. Koncert je započeo izvedbom Quinteto “Fandango” Luigia Boccherinija. Minucioznim tretmanom svih dionica ponaosob ansambl je istakao poseban šarm galantnog stila, njegovu lakoću i optimizam s mnogo melodijske i ritmičke invencije. Ansambl je vrlo ekspresivno iznio dramatski sadržaj kompozicije

Quintetto ruskog kompozitora Nikite Koshkina. Neposrednost izraza i široki spektar zvučnih boja, koji karakteriše izvedbu Karamazova i Kvarteta, posebno je došla do izražaja u kompoziciji In Amber (U ćilibaru) australskog kompozitora Phillipa Houghtona. Komponovana 1982. godine, In Amber je na ovom koncertu izvođena kao, za Edina Karamazova, posebno prerađena i produžena verzija završena 2011. godine. Posljednja, publici posebno interesantna, bila je kompozicija Beatlerianas kubanskog kompozitora Lea Brouwerea (after Lennon/McCartney), svojevrsna svita od sedam orkestriranih popularnih pjesama legendarnih

The Beatlesa. Kombinacija gitare i gudačkih instrumenata rijetko čujna na našim pozornicama i izuzetno zanimljiv program u temperamentnoj izvedbi oduševili su brojnu sarajevsku publiku koja je izmamila još jednu tačku programa, Bachovu Proljetnu pjesmu koju su umjetnici izveli na bis. Treba napomenuti da su svoje koncertno iskustvo Karamazov i članovi Kvarteta, dan uoči koncerta, podijelili s učenicima i studentima gitare i gudačkih instrumenata na muzičkoj radionici organizovanoj na Muzičkoj akademiji u Sarajevu u okviru edukativnih aktivnosti SVEM-a.

Koncertom opernih arija održanim 12. maja u dvorani Templ Bosanskog kulturnog centra zatvoren je festival 18. Sarajevske večeri muzike (SVEM). Koncert koji je zvučnim imenima i atraktivnim programom obećavao mnogo, doista je ispunio svoje obećanje. Bio je to pravi muzički užitak za široku muzičku publiku koja je imala priliku čuti odabrane arije i nekoliko orkestarskih tačaka u izvrsnoj izvedbi Sabine Cvilak (sopran), Zorana Todorovića (tenor) i Simfonijskog orkestra RTV Slovenija pod vodstvom dirigenta Ive Lipanovića. Koncert je otpočeo uvertirom za operu Moć sudbine Verdija u temperamentnom izvođenju slovenačkog orkestra najavivši prvu ariju, ariju Leonore “Pace, pace mio Dio” iz IV. čina istoimene opere u izvedbi Sabine Cvilak, izvanrednog lirskog soprana koja uspješno gradi svjetsku karijeru i kao operna i kao koncertna pjevačica. Uz Verdijevu, Cvilak je izvela ariju Wally “Ebben? Ne andrò lontana” iz I. čina opere La Wally Alfreda Catalanija i čuvenu ariju Tosce “Vissi d’arte” iz II. čina opere Tosca Puccinija. Zoran Todorović, koji je karijeru započeo kao lirski tenor, a unazad nekoliko godina jedan je od najtraženijih predstavnika dramskog tenorskog faha, publiku je osvojio moćnim glasom i sugestivnom interpretacijom. Izveo je Federicovu tužaljku “Ė la solita storia del pastore” iz II. čina opere Arležanka Francesca Cilea, Bizetovu ariju o cvijetu “La fleur que tu m’avais jetée” iz II. čina opere Carmen i ariju Canija “Recitar... Vesti la giubba” iz opere Pajaci Leoncavalla. Dramatična i uvjerljiva interpretacija Leoncavallove arije izazvala je posebno oduševljenje publike. Simfonijski orkestar RTV Slovenije ostvario je pratnju solistima koja je u svakom momentu bila na nivou sopstvene reputacije. Uz uvodnu uvertiru orkestar je izveo Puccinijev vještičiji ples “La Tregenda” iz opere-baleta Vile i Leoncavallov Intermezzo iz opere Pajaci. Dirigent Lipanović je neskrivenom energijom oblikovao blještavi orkestarski zvuk u efektnu izvedbu koja je oduševila. Program je završio duetom Tosce i Cavaradossija “Mario! Mario!” iz I. čina opere Tosca Giacoma Puccinija u kojem su se solisti pokazali kao vrsni glumci. Mada im je ovo prva saradnja, Sabina Cvilak i Zoran Todorović su u šarmantnom

zajedničkom nastupu portretisali glavne likove iz Puccinijeve opere, pokazavši zašto su među najboljim opernim umjetnicima Evrope. Svoje zadovoljstvo publika je izrazila gromoglasnim aplauzom, a umjetnici uzvratili s dva bisa: “Meine Lippen, Sie kissen so heiss” iz Lehárove komične opera Giuditta izvela je Sabina Cvilak pokazujući poseban talent za ovaj žanr, a zatim s Todorovićem i, kada su ovakve prilike u pitanju neizostavnu, Verdijevu Napitnicu (Libiamo ne’ lieti calici) iz I. čina opere Traviata. Izvanredan koncert bio je prekrasna završnica ovogodišnjeg SVEM-a.

S nadom da će Festival ponovno zaživjeti i u narednim godinama bogatiti koncertni život Sarajeva vrhunskim muzičkim izvedbama, čekamo slijedeći SVEM.

dr. Fatima Hadžić, Časopis za muzičku kulturu Muzika, god. XVI, br. 1/2 (39/40), januar – decembar 2012.

SARAJEVSKE VEČERI MUZIKE: 2013–2023.

19.Sarajevske večeri muzike obilježene su šarolikim muzičkim putovanjima i nadahnutim izvedbama kako instrumentalnih, tako i vokalnih i vokalno-instrumentalnih djela svjetovnog i duhovnog karaktera. Pored fantastičnog koncerta kontrabasiste Bože Paradžika i pijanistice Marie Sofianske, publika je imala priliku uživati u raskošnom zvuku kvarteta tuba, te tri hora i njihovim individualnim, ali i zajedničkim izvedbama. Akademski hor Obilić iz Beograda je svojim koncertom otvorio 19. SVEM, a finale ovog izdanja festivala obilježen je zajedničkim nastupom Akademskog hora Obilić, hora Opere Narodnog pozorišta Sarajevo, te dječjim horom Cantabile koji su pod dirigentskom palicom Uroša Lajovica i uz vokalne soliste iz Bosne i Hercegovine, Srbije i Austrije, izveli djela W. A. Mozarta i Carl Orffa.

Dvadeseto po redu izdanje Sarajevskih večeri muzike, za svoj jubilej, okupilo je iznimne talente i najsjajnije zvijezde današnjice. Program je obogatio solo recital pijaniste Ive Pogorelića, izvedbe pijanistice Olge Kern uz pratnju orkestra Hrvatske radio-televizije, koncert ansambla Ad Gloriam Brass, te horova Pontanima i Hora smjera za crkvenu muziku i pojanje Muzičke akademije u Istočnom Sarajevu.

Ovo je ujedno i treće izdanje SVEM-a koje gaji tradiciju održavanja koncerta pod nazivom U susret SVEM-u, a na kojem je najuspješnijim studentima muzike iz Sarajeva, ali i drugih gradova i država, data prilika za predstavljanje, kao i podrška njihovom daljnjem muzičkom putovanju.

Godine 2015. Sarajevo je bilo jedno od važnih muzičkih središta tokom pet dana održavanja 21. po redu izdanja SVEM-a. Na sceni Narodnog pozorišta Sarajevo, nakon 11 godina od prošlog gostovanja, nastupila je Zagrebačka filharmonija sa maestrom Ivom Lipanovićem, te violinisticom Alenom Baevom koji su svojom izvedbom otvorili festival. Završni koncert je pripao Sarajevskoj filharmoniji, maestri Samri Gulamović i ukrajinskom pijanisti Vadymu Kholodenku, a publika je imala priliku uživati i u koncertu gudačkog kvarteta Alliance Quartet Wien iz Austrije i Srpskog pjevačkog društva Jedinstvo iz Banja Luke.

22.Sarajevske večeri muzike publici su poklonile zvuke klavira i bogati program djela za gudački kvartet i kvartet flauta. Nakon održanog recitala dvije godine unazad, pijanista Ivo Pogorelić ponovo krasi program festivala, ovaj put na finalnom koncertu uz pratnju Sarajevske filharmonije i dirigentice Samre Gulamović. Muzičko putovanje

22.SVEM-a započelo je recitalom ruskog pijaniste Vadima Rudenka, a sljedeće večeri bile su posvećene kvartetima i to izvedbama kvarteta flauta 4Syrinx iz Slovenije i Hrvatske te gudačkog kvarteta Tartini iz Slovenije.

I 23. izdanje SVEM-a u Sarajevo dovodi jedna od najznačajnijih imena u muzičkoj umjetnosti današnjice. Sa Sarajevskom filharmonijom predstavio se flautist Emmanuel Pahud i violončelist Alexander Rudin, a publika je imala priliku čuti i nekoliko oblika kamernog muziciranja uz ansambl saksofona Papandopulo, vokalni ansambl Corona, te klarinetistu Darka Brleka uz pratnju gudačkog kvarteta Beogradske filharmonije. Na ovom izdanju festivala solo-recital pripao je Edinu Karamazovu koji je publici predstavio djela

J. S. Bacha i Steve Reicha kroz koncert pod nazivom Electric Counterpoint, izveden na lutnji i električnoj gitari.

Grandioznosti nije falilo ni 2018. godine kada je 24. izdanje SVEM-a trajalo čak 10 dana donoseći pregršt vrijednih i različitih muzičkih događaja. Te godine, Festival se pridružio globalnom obilježavanju 125. godišnjice smrti kompozitora P. I. Čajkovskog, u čiju je čast nastupio violinista Sergej Krylov uz pratnju Sarajevske filharmonije. Ostalih šest održanih koncerata pripali su mladom pijanisti Aljošu Juriniću, hornisti Boštjanu Lipovšeku u pratnji gudačkog kvarteta, Antoniu Serranu na usnoj harmonici, gitaristi Petrit Ceku, Beogradskom kamernom horu i, naravno, koncertu U susret SVEM-u uspješnih studenata muzike.

Sljedeće godine, jubilarne 25. Sarajevske večeri muzike donijele su čak devet koncerata sarajevskoj publici. Na sceni festivala pojavili su se i novi, ali i prijašnji učesnici festivala. I za ovaj jubilej, Ivo Pogorelić je uz pratnju Sarajevske filharmonije očarao publiku muzičkim putovanjima ruskih kompozitora N. Rimski-Korsakova i S. Rahmanjinova. Po prvi put na SVEM-u predstavili su se i puhački kvintet Slowind, gitarista Jure Cerkovnik, i tenor Zoran Todorović koncertom Putovanje uz pratnju Aleksandra Nikolića, bandoneon, Zorana Anića, gitara i Slobodana Gerića, kontrabas. Ovo izdanje festivala završilo je izvedbom čuvenog djela Stabat Mater G. B. Pergolesija, u izvedbi Sarajevske filharmonije te hora i solista Opere Narodnog pozorišta Sarajevo pod dirigentskom palicom maestra Ive Lipanovića.

Ubrzo nakon jubilarnog 25. izdanja Festivala svijet je zahvatila globalna kriza uzrokovana pojavom Covid19 virusa, pa se 26. izdanje SVEM-a održalo u nešto manjem obimu, no nimalo manje vrijednom. Publici je omogućeno praćenje aktivnosti iz udobnosti svoga doma putem video prijenosa, a imali su priliku slušati violinisticu Alenu Baevu i pijanistu Vadyma Kholodenka uz pratnju Sarajevske filharmonije i dirigentice Samre Gulamović, solo-recital gitariste Sanela Redžića, te izvedbu Mozartovog Requiema kojeg su u punom sjaju donijeli solisti i hor Opere Narodnog pozorišta Sarajevo, te Sarajevska filharmonija s maestrom Ivom Lipanovićem u režiji Dine Mustafića.

Naredne, 2021. godine epidemiološka situacija nije bila mnogo drugačija nego prethodne, ali unatoč izazovima u kojim se svijet nalazio, Festival je ostao nepokolebljiv, šireći radost i ljepotu muzike pa i kroz virtualne prostore, ali i duše svojih posjetitelja. Na 27. SVEM-u sa Sarajevskom filharmonijom ponovo je nastupila violinistica Alena Baeva. Drugu koncertnu večer nastupio je Zagrebački kvartet, a treću i ujedno završnu večer obilježio je koncert posvećen

100. godišnjici Narodnog pozorišta Sarajevo, na kojem su se uz pratnju Sarajevske filharmonije predstavili vokalni solisti Opere NPS pod dirigentskom palicom maestra Ive

Lipanovića i maestra Darija Vučića.

Nakon nešto normalizovanijih epidemioloških uslova, Sarajevske večeri muzike vraćaju se u svom punom sjaju 28.izdanjem i gostovanjima renomiranih umjetnika poput flautiste Emmanuela Pahuda, violiniste Sergeja Krylova i dirigenta Evan-Alexis Christa. Program 28. SVEM-a obogatio je i mladi predani duo u sastavu Isak Haračić, violončelo i Sonja Marković, klavir, kao i koncert limenog duvačkog kvarteta Contrast. I ove godine kao i prethodne tri, u saradnji sa Srednjom muzičkom školom Sarajevo organizovana je radionica Jazz harmonija sa Rankom Rihtmanom u sklopu Festivala, s ciljem djelovanja i na području edukacije mladih muzičara.

Čini se da bi svaka godina Festivala mogla predstavljati po poglavlje u knjizi o kulturnom životu glavnog grada naše skromne države. Kroz dvanaest godina uzastopnog rada, blistavih izvedbi i nevjerovatnih emocija, Festival je postao mjesto gdje se susreću talent, strast i ljubav prema muzici. To je zaista potvrdilo i prošlogodišnje izdanje – 29. SVEM, na kojem je publika imala priliku da prisutvuje izvedbama pijaniste Simona Trpčeskog i klarinetiste Andreasa Ottensamera uz pratnju Sarajevske filharmonije, koncert violistice

Etleve Karadže i pijanistice Sonje Radojković, te koncerte gudačkog kvarteta SA Sinfonietta kojeg čine profesorice i asistentice Univerziteta u Sarajevu – Muzičke akademije, Tamare Arsovski, violina, Alme Dizdar, violina, Aide Deljkić, viola i Belme Alić, violončelo, te dua RomAn Duo u sastavu Sanja Romić, oboa, i Zoran Anić, gitara. mr. Lamija Hasković

30.SARAJEVSKE VEČERI MUZIKE 2024

PROGRAMSKA KNJIŽICA

30.SARAJEVSKE VEČERI MUZIKE 2024

PROGRAM

Srijeda 15.05.2024, 20:00

Četvrtak 16.05.2024, 20:00

Narodno pozorište Sarajevo

Subota 18.05.2024, 20:00

Narodno pozorište Sarajevo

Carl Orff – Carmina Burana

Ivo Lipanović, dirigent

Sarajevska filharmonija

Hor Opere Narodnog pozorišta Sarajevo

Festivalski hor Virtuozi

Dječji hor Superar

Nina Dominko, sopran

Ileš Bečei, kontratenor

Domen Križaj, bariton

Ivo Pogorelić, recital

Utorak, 21.05.2024. 19:30

Koncertna sala Cvjetko Rihtman (Josipa Štadlera 1/II)

Srijeda, 22.05.2024. 19:30

Koncertna sala Cvjetko Rihtman (Josipa Štadlera 1/II)

Petak 24.05.2024, 20:00

Narodno pozorište Sarajevo

Lana Trotovšek, violina

Maria Canyigueral, klavir

Lucija Stilinović, flauta

Pedro Ribeiro Rodrigues, gitara

Koncert: Histoire

Sergej Nakariakov, truba

Samra Gulamović, rezidentni dirigent

Sarajevska filharmonija

SRIJEDA 15.05.2024, 20:00

ČETVRTAK 16.05.2024, 20:00

Narodno pozorište Sarajevo

Carl Orff (1895–1982)

Carmina Burana (1937)

Ivo Lipanović, dirigent

Sarajevska filharmonija

Hor Opere

Narodnog pozorišta Sarajevo

Festivalski hor Virtuozi

Dječji hor Superar

Nina Dominko, sopran

Ileš Bečei, kontratenor

Domen Križaj, bariton

IVO LIPANOVIĆ, dirigent, podrijetlom iz Lumbarde na Korčuli, rođen je u Dubrovniku. Dirigiranje je studirao na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi prof. Igora Gjadrova i kod Lovra pl. Matačića. Godine 1986. pobijedio je na natjecanju mladih dirigenata u Zagrebu, te je iste godine, a na poziv maestra Vjekoslava Šuteja, angažiran kao zborovođa i dirigent u Operi HNK u Splitu.

Od 1992. do 1998. godine ravnatelj je Opere HNK u Splitu i umjetnički ravnatelj glazbenog programa Splitsko ljeto. U Splitu je ravnao brojnim koncertima, baletima i opernim premijerama, među kojima se posebno ističu Verdijevi

Lombardijci, Falstaff, integralna izvedba Aide, Bizetova Carmen, Straussova Salome te prva scenska izvedba u Hrvatskoj Berliozova Faustova prokletstva.

Gostuje u Operi HNK Zagreb, Operi HNK I. pl. Zajca u Rijeci te dirigira orkestrima Zagrebačke filharmonije, Simfonijskim orkestrom HRT, Dubrovačkim simfonijskim orkestrom, Varaždinskim komornim orkestrom te u inozemstvu Simfonijskim akademskim orkestrom iz Seoula, Simfonijskim orkestrom Beneventa, Orkestrom opere iz Cagliarija, Orkestrom Arena di Verona, Orkestrom Deutsche Oper iz Berlina, Filharmonijskim orkestrom Nice, MDR simfonijskim orkestrom iz Leipziga, Slovenskom filharmonijom i Simfonijskim orkestrom slovenske radio televizije.

Godine 1998. praizvodi i snima ciklus madrigala za djevojački zbor i instrumentalni ansambl Spiriti Eccellenti hrvatskog skladatelja Petra Bergama. Od 1995. godine intenzivno nastupa u inozemstvu pa tako u Seoulu ravna premijerom Verdijeva Don Carlosa, u Državnoj operi u Ankari izvodi Carminu Buranu, Andreu Cheniera, Carmen i Fausta, a u Italiji s velikim uspjehom debitira u Cagliariju sa Gounodovim Faustom kao i u Sassariju Mascagnijevom Cavalleriom rusticanom. Tijekom 1996. godine u Veroni s pijanistom Aldom Ciccolinijem integralno izvodi Saint-Saensove glasovirske koncerte i simfonije F. Mendelssohna.

Višegodišnji je docent i stalni gost dirigent u Teatro Lirico Sperimentale u Spoletu na specijalizaciji za mlade pjevače i orkestralne glazbenike, gdje je ujedno i dirigirao premijerama Gounodova Fausta, Massenetova Werthera i Le Nozze di Figaro W.A. Mozarta, Cavalleriu rusticanu P. Mascagnija, Il Segreto di Susanna E. Wolf-Ferrarija, Manon Lescaut G. Puccinija.

U ožujku 2000. godine dirigira premijerom Evgenija Onjegina u Opera de Nice sa velikim opernim zvijezdama kao što su Barbara Hendricks, Vladimir Chernov, Zoran Todorovich i Matti Salminen, dok nakon uspješnog debuta u listopadu 1999. u Deutsche Oper u Berlinu s Orffovom Carminom

Buranom, biva ponovno angažiran te s velikim uspjehom, na dan Verdijeve smrti, 27. siječnja 2001, dirigira svečanom predstavom Falstaffa u toj poznatoj opernoj kući.

Nakon Onjegina u Nici, započinje plodnu umjetničku suradnju sa sopranisticom Barbarom Hendricks. Zajedno koncertiraju u Švicarskoj i Francuskoj, a u listopadu 2003, nakon uspješnog koncerta u Zagrebu, ostvaruju veliku francusku turneju sa završetkom u poznatom pariškom kazalištu Chatelet.

Od 2001. do 2003. godine bio je na dužnosti generalnog glazbenog ravnatelja državne opere u Ankari i festivala u Aspendosu. Dobitnik je nagrade Milka Trnina Hrvatskog društva glazbenih umjetnika za 2003. godinu. U Bresci 2004. dirigira Madamom Butterfly u povodu 100. obljetnice konačne verzije te Puccinijeve partiture s ansamblima veronske Arene, a u Teatro Filarmonico u Veroni, 2005. godine postavlja novu produkciju Verdijeve Traviate. U sezoni 2007/2008 dirigira premijerama u sva četiri hrvatska nacionalna kazališta: Gotovčev Ero s onoga svijeta u HNK I.pl.Zajca Rijeka, Puccinijevu Manon Lescaut u HNK

Split, Puccinijev Triptih u HNK Zagreb te Rahmanjinovljevog Aleka i Mascagnijevu Cavalleriu rusticanu u HNK Osijek.

Godine 2009. u Teatro Vittorio Emanuelle u Messini ravna premijernom izvedbom Bizetove Carmen, a u Rijeci praizvodi novu domaću operu Alfija Kabilja Casanova u Istri. U srpnju 2010. premijerno dirigira simfonijskim koncertima i operama Cavalleria rusticana i Pagliacci na festivalu Luglio musicale Trapanese na Siciliji, da bi slijedeće godine dirigirao premijerom Puccinijeve Tosce.

Godine 2012. u HNK Split, a za Muzički Bienale Zagreb, praizvodi operu Maršal hrvatskog skladatelja Silvija Foretića. S Invom Mulom i Zagrebačkom filharmonijom snimio je kompakt disk za Virgin CD pod nazivom Il bel sogno s arijama iz opera Gounoda, Masseneta, Puccinija i Verdija, a s Elenom Mosuc i Zborom i Simfonijskim orkestrom HRT-a za Sony također snima CD s arijama Rossinija, Bellinija i Donizettija.

Uz maestra Šuteja višegodišnji je dirigent humanitarnog spektakla Opera pod zvijezdama na zagrebačkoj Šalati i Zrinskom trgu, kao i mnogih koncerata Zagrebačke filharmonije na kojima su nastupile operne zvijezde Jose Carreras, Inva Mula i Denyce Graves kao i ostali eminentni hrvatski i strani solisti i glazbenici.

Stalan je gost dirigent Sarajevske filharmonije i Narodnog pozorišta u Sarajevu gdje je ostvario nebrojeno simfonijskih koncerata i opernih premijera među kojima se ističu Verdijev i Mozartov Requiem, Rossinijev Stabat mater, te opere Evgenij Onjegin, Rigoletto, Don Carlos i Tosca.

Od 2014. do 2019. po drugi put je bio ravnatelj Opere HNK Split i Umjetnički ravnatelj glazbenog programa Splitskog ljeta. Za to vrijeme dirigirao je značajnim premijerama i simfonijskim koncertima, a devet godina za redom je dirigirao otvaranjem Festivala Splitsko ljeto predstavama: Samson i Dalila , Turandot, Seviljski brijač , Nabucco, Rigoletto, Lombardijci, Cavalleria rusticana, Simon Boccanegra i Tosca.

2019. godine je dirigirao Verdijevom AIDOM na otvaranju Festivala Ljubljana na Kongresnom trgu u Ljubljani vodeći na gostovanje Zbor, Balet i tehniku splitskog HNK uz orkestar Slovenske Filharmonije.

Za svoj umjetnički doprinos odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića te je dobitnik mnogih strukovnih nagrada od kojih treba izdvojiti nagradu Judita za najbolje umjetničko ostvarenje u glazbenom programu Splitskog ljeta 2020. godine i tri Nagrade hrvatskog glumišta za najbolje dirigentsko ostvarenje u 2018. godini za Nabucca, u 2020. za Lombardijce i u 2022. za Simona Boccanegru.

Recentni je dobitnik nagrade za životno djelo Lovro pl. Matačić (2024) Hrvatskog društva glazbenih umjetnika, kao priznanja struke za iznimnu umjetničku karijeru.

NINA DOMINKO, sopran, u posljednje dvije sezone debitirala je kao Giulietta (V. Bellini – I Capuleti e i Montecchi), Adina (G. Donizetti – L’elisir d’amore), Zerbinetta (R. Strauss

– Ariadne auf Naxos) u SNG Opera i balet Ljubljana te se predstavila kao La Regina na velikoj pozornici Teatra Verdi u Trstu (W. A. Mozart – Mozartiade). Njezine scenske kreacije uključuju uloge kao što su Olympia (J. Offenbach – Les contes d’Hoffmann), Kraljica noći (W. A. Mozart – Die Zauberflöte). Također je nastupila u ulogama kao što su Sestra Constance u Poulencovoj operi Razgovori karmelićanki, Rosina u Rossinijevoj komičnoj operi Seviljski brijač, Norina

u Donizettijevoj komičnoj operi Don Pasquale, Violetta u Verdijevoj operi La traviata, Blondchen (W. A. Mozart – Die Entführung aus dem Serail), Adela u Straussovoj opereti Šišmiš, Prva vila iz Dvořákove lirske opere Rusalka, Princeza u Cuijevoj operi bajci Mačak u čizmama.

Dobitnica je brojnih nagrada na pjevačkim natjecanjima. Godine 2019. osvojila je 3. mjesto na međunarodnom pjevačkom natjecanju Bellano paese degli artisti u Italiji, a 2018. godine osvojila je 1. mjesto na međunarodnom pjevačkom natjecanju Lav Mirski u Osijeku. Godine 2012. dobila je studentsku Prešernovu nagradu za izvanredne pjevačke nastupe na opernim i koncertnim pozornicama.

Također, 2010. godine bila je polufinalistica Međunarodnog pjevačkog natjecanja Ondina Otta u Mariboru.

Završila je studij pjevanja na Akademiji u Ljubljani sa Summa cum laude kod prof. Pije Brodnik. Završila je i studij glazbene pedagogije na Pedagoškom fakultetu u Mariboru. Uči i kod svjetskih pjevača: V. Garcia Sierra, B. Fink, M. Lipovšek, C. Spencer, S. McCoy.

Pjevala je solističke uloge u Orffovoj scenskoj kantati Carmina Burana, Mozartovoj Spatzenmesse, K. 220, Haydnovoj Missi brevis, te u komornoj operi Imaginary reality. Nastupila je i kao solistica s Orkestrom Slovenske vojske i Simfonijskim orkestrom SNG Maribor na Božićno-novogodišnjem koncertu, na koncertu Operne noći u Gradskom parku, te kao gošća u Oderzu u Italiji, kao i u Carmini Burani na Ljubljana festivalu.

Surađivala je s renomiranim slovenskim dirigentom Markom Letonjom, kao Kraljica noći u koncertnoj izvedbi opere Die Zauberflöte u HNK Osijek, s Vojvođanskim simfonijskim orkestrom i Slovenskom filharmonijom.

ILEŠ BEČEI, tenor, akademsko zvanje Magistar solo pjevanja stiče na Muzičkoj akademiji u Istočnom Sarajevu debitirajući ulogom Donn Ottavia u predstavi Don Giovanni W. A. Mozarta. Profesionalni angažman započinje 2011. godine kao epizodista u horu Opere Narodnog pozorišta Sarajevo, debitujući u ulozi Triquet (Čajkovski – Eugene Onegin), te nastavlja nizom solističkih i epizodnih uloga: Camille de Rosillon (F. Lehár – Vesela udovica), Edwin Ronald (E. Kálmán – Kneginja čardaša), Gaston de Letorieres i Giuseppe (G. Verdi – La Traviata), Borsa (G. Verdi – Rigoletto); Grof Lerma i Glasnik (G. Verdi – Don Carlos), Gherardo (G. Puccini – Gianni Schicchi), Parpignol (G. Puccini – La boheme), Osman Paša, Ali-paša Fidahić i Herr Apel (A. Horozić – Zmaj od Bosne), Count Almaviva (G. Rossini – Seviljski berberin), Drugi svećenik i Prvi oklopnik (W. A. Mozart – Čarobna frula), Dirigent (G. Donizetti – Viva La Mamma), Momak (J. Gotovac – Ero s onoga svijeta), Vašek (B. Smetana – Prodana nevjesta), Mirko/Petar Petrović (I. Tijardović – Mala Floramye), Spoletta (G. Puccini - Tosca). Solista je Opere Narodnog pozorišta Sarajevo.

Dobitnik je brojnih nagrada na internacionalnim takmičenjima: 1. nagrada na Međunarodnom takmičenju solo pjevača Bruna Špiler u Herceg Novom, 2. nagrada na Međunarodnom takmičenju solo pevača Nikola Cvejić u Rumi, 2.nagrada na takmičenju u sklopu muzičke manifestacije Obzorja na Tisi – dani Josifa Marinkovića i dr.

Dobitnik je godišnje nagrade Narodnog pozorišta Sarajevo za najbolju sporednu opernu mušku ulogu Mirka / Petra Petrovića u opereti Mala Floramye. Ostvaruje učešće na preko 100 koncerata, predstava i drugih angažmana u gotovo svim gradovima Bosne i Hercegovine, zemljama regiona i Evrope: Hrvatska, Crna Gora, Srbija, Slovenija, Makedonija, Italija, Austrija, Njemačka, Francuska, Engleska, Turska i Mađarska.

DOMEN KRIŽAJ, bariton, član je ansambla Opere u Frankfurtu. U sezoni 2023/2024. odatle će nastupiti kao Rodrigo u Verdijevom Don Carlu, Il Conte u Mozartovoj Le Nozze di Figaro, Wolfram von Eschenbach u Wagnerovom Tannhäuseru i vratiti se kao Papageno u Mozartovoj Die Zauberflöte. Gostovanja uključuju Ein Deutsches Requiem širom Evrope s ansamblom Balthasar Neumann. Prije nego što se pridružio Operi u Frankurtu, bio je član ansambla u pozorištu Basel gdje je nastupio kao Marcello u operi La Boheme, Ned Keene u Peteru Grimesu i Pavel u Nonovom Al gran sole carico d’amore. Nadalje nastupa u ulogama Konzula Sharplessa u Madami Butterfly, Kaiser Overalla u Ulmanno-

vom Der Kaiser von Atlantis, Cold Genie i Grimbalda u Purcellovom Kralju Arturu, Doktora u Debussyjevom Pelleas et Melisande, Barona Douphola u La Traviati, Pfleger des Orest u Elektri, Sam u Bernsteinovim Nevoljama na Tahitiju i Alberta u novoj operi Goldkäfer Daija Fujikure. U Frankfurtu je nastupio kao Albert u Wertheru, Lescaut u Manon Lescaut, Konzul Sharpless u Madama Butterfly, Don Alfonso u Cosi fan tutte, Heerufer des Königs u Lohengrinu, Graf u Capricciu, u glavnoj ulozi Onjegina, Papageno u Die Zauberflöte i Zar u Der Zar lässt sich fotografieren. Pjevao je glavnu ulogu Evgenija Onjegina na festivalu Zomeropera Alden Biesen u Belgiji i Alberta u Wertheru u Hrvatskom narodnom kazalištu u Rijeci. Sezonu 2020/2021. obilježio je početak sjajne suradnje s Tiroler Festspiele Erl, gdje je glumio Davida u L’Amico Fritzu te održao brojne koncerte. U sezoni 2022/2023. nastupio je na Festspilhaus Baden kao Alfio u operi Cavalleria Rusticana, a u domovini debitira ulogom Rodrigo u Don Carlu u SNG Maribor. Aktivan je koncertni pjevač te nastupa s brojnim orkestrima kao

što su: Wiener Philharmoniker, Camerata Salzburg, ORF Orchester, SWR Symphonieorchester, te izvodi Schubertov Winterreise.

Domen Križaj magistrirao je 2017. na Akademiji za glasbo Ljubljana, gdje je studirao u klasi prof. Matjaž Robavs, nakon što je paralelno završio studij medicine na istom Univerzitetu. Osvojio je 2. nagradu na takmičenju Neue Stimmen 2019, 1. nagradu i nagradu za pjesmu na takmičenju Ada Sari 2017, 1. nagradu na takmičenju Ferruccio Tagliavini, 1. nagradu na takmičenju Petar Konjović i tri puta 1. nagradu na Takmičenju mladih Slovenskih glazbenika (TEMSIG), 2. nagradu i nagrada publike na takmičenju Otto Edelmann, 3.nagrada na takmičenju Zinka Milanov. U Salzburgu je bio dobitnik nagrade Internationalne Muzičke akademije 2012, a godinu kasnije sudjelovao je u projektu Young singers izvodeći Deputati Fiamminghi u Don Carlu i Englischer Hauptmann u Braunfelsovoj Jeanne d’Arc na Salzburškom festivalu. Pozvan je da sudjeluje u TV emisiji Junge Opernstars na njemačkom kanalu SWR 2016. godine.

SUPERAR je visokokvalitetni muzički program za unapređenje mladih ljudi. Program je za učesnike besplatan i nudi kurseve u predmetima hor i orkestar. Udruženje Superar Austrija osnovano je 2009. godine u Beču na inicijativu renomiranih institucija: Bečki dječaci (Wiener Sängerknaben), Caritas Beč i Bečka Koncertna Dvorana (Wiener Konzerthaus). Više od 1200 djece i mladih ljudi su dio Superar programa u 8 filijala u Austriji. Superar je također i internacionalno aktivan na 11 međunarodnih lokacija: u Bosni i Hercegovini, Rumuniji, Slovačkoj, Švicarskoj, Mađarskoj, Lihtenštajnu, a od nedavno i u Njemačkoj, što predstavlja dodatnih 1150 djece/učesnika u programu.

Superar implementira svoj program tamo gdje se posredstvom muzike kao medija može postići značajan doprinos socijalnoj i kulturološkoj integraciji i međunacionalnom razumijevanju. Muzička edukacija se odvija ili integrirano u školskoj nastavi i/ili u odvojenim kursevima. Superar je dio mreže Sistema Europe.

SUPERAR u BiH započinje svoj rad u Bosni i Hercegovini 2016. godine, sa ciljem da djeci i mladim ljudima pruži šansu da ojačaju svoje samopouzdanje i razviju kreativnost kroz poseban muzički program kreiran od strane renomiranih umjetnika u cilju pozitivnog razvoja ličnosti. Naš program se bazira na pružanju jednakih mogućnosti za svako dijete, poticanju socijalne uključenosti ranjivih skupina društva, poboljšanju kvaliteta obrazovanja širom zemlje, te razvoju vještina kod djece i mladih ljudi u BiH koje vode ka pomirenju i osiguravaju održivi mir. Superar u BiH nudi horsko pjevanje, potpuno besplatno i direktno je uključen u obrazovni sistem, bez selekcije i segregacije. Specijalnim memorandumom o saradnji, a kojeg je naše udruženje potpisalo sa Ministarstvom obrazovanja KS, upravo je regulisan status i kvaliteta našeg rada u školama u kojima smo aktivni. Prioritet programa su djeca i mladi ljudi koji ne mogu imati pristup kvalitetnom muzičkom obrazovanju, djeca koja su na određene načine odbačena od sredine –djeca sa smetnjama u razvoju, kao i djeca različite socijalne, društvene, etničke, te vjerske pripadnosti.

Od oktobra 2020. godine, u Dječjoj kući Novo Sarajevo, sa radom je počela i klasa violina, gdje sa polaznicima rade vrhunski gudački pedagozi predvođeni svjetski poznatom violinisticom Melikom Hadžić. U pitanju je implemetacija njene vrhunski osmišljene metode grupnog rada sa polaznicima a djeci je obezbijeđeno besplatno pohađanje nastave kao i korištenje instrumenata. Trenutno, u Superar program su uključene dvije osnovne škole u Kantonu Sarajevu, te djeca i mladi ljudi u Dječjoj kući u Novom Sarajevu, kao i u produženom boravku Caritasovog vrtića Sveta obitelj na Stupu. U zadnjih 7 godina postojanja udruženja Superar u BiH, blizu 1000 djece i mladih se upoznalo sa našim repertoarom i metodama muzičkog obrazovanja. Naš Superar repertoar je jednak u svim Superar zemljama. Kroz ovakav repertoar djecu i mlade ljude učimo o novim kulturama i civilizacijama, širimo njihove spoznaje i horizonte, te pomažemo da se osjećaju kao građani svijeta. Kroz pjesmu i muziku tumačimo toleranciju, ljudska prava, potrebu za zajedništvom i empatijom.

HOR OPERE NARODNOG POZORIŠTA SARAJEVO – Osnivanje Opere Narodnog pozorišta u Sarajevu 1946. godine bio je historijski događaj nemjerljive vrijednosti za kulturnu historiju i razvoj muzičke kulture u Sarajevu i Bosni i Hercegovini. Početak rada Opere inicirao je obnavljanje Sarajevske filharmonije i osnivanje Muzičke akademije u Sarajevu, institucija koje su uz Operu trasirale put razvoja muzičke kulture i umjetnosti u Bosni i Hercegovini. Hor opere Narodnog pozorišta u Sarajevu, bio je dio ovog velikog projekta započetog prije više od šezdeset godina. Osnovan kao jedan od ansambala Opere Narodnog pozorišta, hor su mahom činili pjevači-amateri, ali je zahvaljujući intenzivnom radu ansambla i dirigenata, hor brzo ste-

kao potrebnu rutinu preuzevši važnu ulogu u funkcioniranju opere kao cjeline. Hor, svakako kao i orkestar, stubovi su svake opere, što je slučaj i sa sarajevskim horom o čijoj brojnosti i kvaliteti ovisi i kvalitet opernog repertoara. Hor Opere, kao i drugi operni ansambli, prošao je nekoliko faza u svom razvoju koje korespondiraju sa rastom i razvojem sarajevske Opere u cjelini. Prva faza završila je izbijanjem agresije na Bosnu i Hercegovinu 1992. godine do kada se sarajevska Opera, afirmirala kao vrlo respektabilno izvođačko tijelo priredivši 156 opernih i operetskih predstava i koncerata. U ovom periodu hor je primio nekoliko značajnih priznanja kao što su Šestoaprilska nagrada grada Sarajeva za Carminu Buranu Carla Orffa i priznanje za visoki

umjetnički dojam u Ljubljani (Križanke) za operu Turandot. Hor je ostvario mnogobrojna gostovanja u inostranstvu (Italija, Austrija, Njemačka, Izrael, Turska), a 1976. godine muški dio ansambla je, među svim združenim horovima iz bivše Jugoslavije, dobio posebno priznanje za nastup u Trubaduru izvedenom u pulskoj Areni. Uspon hora Opere naglo je prekinut 1992. godine čime je završio i prvi period u njegovoj historiji. U periodu od 1992–96/97. (do povratka Ognjena Bomoštara) sa horom su radili horski uposlenici

Halim Koshi i Josip Katavić. U tom periodu hor je svakodnevno, bez obzira na ratna dešavanja i strahote, kada su to prilike dozvoljavale, održavao redovne probe, popunjavan najboljim pjevačima iz horova koji su do 1992.godine aktivno radili. Kao najvažniji cilj tadašnjeg djelovanja je bilo održavanje horskog ansambla živim i sprečavanje njegovog gašenja. Kada se god ukazala prilika i mogućnost za to, hor je kako samostalno, tako i sa solistima koji su ostali u gradu (Gertruda Munitić, Margit Tomik, Dušan Bugarin, Paša Gackić, Amila Bakšić i dr.) i Sarajevskom filharmonijom, a pod ravnanjem maestra Teodora Romanića, održavao koncerte na kojima su se izvodile najpoznatije arije i horske numere iz opernog repertoara. Kao najveći projekat iz tog perioda treba istaći pripremu i izvedbu Mozartovog Requiema 1994. godine, zajedno sa Sarajevskom filharmonijom, kojeg je u razrušenoj sarajevskoj Vijećnici dirigovao slavni dirigent, maestro Zubin Mehta, a kao solisti nastupili su slavni i veliki pjevači Careras, Gasdia, Komlosi i Raimondi, a izvedba je putem satelita prenošena za čitavi svijet.

Repertoar hora Opere obuhvata značajna djela svjetske operne literature, ali i nekoliko domaćih ostvarenja. Od 1996. godine obnovljeni hor Opere je ostvario desetine nastupa u operama i operetama, premijernim i repriznim predstavama, standardnog opernog repertoara s operama

G. Verdija (Il Trovatore, Un Ballo in Maschera, Nabucco, La Traviata, Rigoletto), G. Puccinija (Tosca, Gianni Schicchi, La Boheme), P. Mascagnija (Cavalleria Rusticana), W. A. Mozarta (Le nozze di Figaro), G. Rossinija (Il Barbiere di Seviglia), G. Donizettija (Don Pasquale, L’elisir d’amore), G.

Bizeta (Carmen) i P. I. Čajkovskog (Evgenij Onjegin) i operetama R. Straussa (Šišmiš) i F. Lehara (Vesela udovica). Uz djela hrvatskih i jednog slovenačkog kompozitora I. Zajca (Nikola Šubić Zrinjski), J. Gotovca (Ero s onoga svijeta) i Z. Vaude (Ježeva kućica), postavljene su četiri opere bosanskohercegovačkih kompozitora A. Horozića (Hasanaginica, Aska i vuk), I. Čavlovića (Srebreničanke) i J. Osmanagića (Alma). Uz standardnu ulogu opernog hora u opernim predstavama, hor Opere redovno nastupa samostalno i u saradnji s drugim muzičkim institucijama i to prvenstveno Sarajevskom filharmonijom. U saradnji s ovom institucijom hor Opere ostvario je vrlo značajne koncertne nastupe na kojima je izvodio Mozartov Requiem (1997) i Rossinijev Stabat Mater (1998), te niz prigodnih koncerata kao što su koncert povodom 250. godišnjice rođenja Mozarta (2006), Gala koncert povodom 60. godišnjice Opere NPS i 85.godišnjice NPS (2006), izvođenje Carmine Burane Carla Orffa povodom obilježavanja 85. godišnjice Sarajevske filharmonije u dvorani Zetra (2008) i tradicionalnim Ramazanskim (1998, 2011) i Božićnim koncertima (2008, 2009). Posebno treba izdvojiti gostovanje hora Opere u Osijeku prilikom kojeg je izveden Haydnov oratorij Stvaranje svijeta (2009) i koncert povodom 35. godišnjice umjetničkog rada Ivice Šarića uz učešće zbora Opere Hrvatskog narodnog kazališta, kada je izveden Verdijev Requiem (2010). Od 2012. godine hor Opere sarađuje i sa Fondacijom za muzičke umjetnosti u realizaciji projekata DoReMi&Vi (koncert sa Denyce Graves 2012. i Željkom Lučićem 2013), te festivala Sarajevske večeri muzike (SVEM), na čijem je 19. izdanju hor učestvovao u izvedbi Orffove Carmine Burane pod dirigentskom palicom maestra Uroša Lajovica (2013). Jedan od njihovih najznačajnijih nastupa je i učešće u izvedbi Orffove Carmine Burane na otvaranju 62. Ljubljana Festivala na Kongresnom trgu u Ljubljani 1.7.2014. godine. Pored saradnje s orkestrom Sarajevske filharmonije, hor Opere je ostvario i nekoliko zajedničkih projekata sa Muzičkom akademijom Univerziteta u Sarajevu i Dramom i Baletom Narodnog pozorišta. Hor Opere priredio je i nekoliko

samostalnih koncerata i to koncert pod nazivom Muzika na vodi s djelima baroknih majstora G. F. Händela, A. Vivaldija i A. Corellija održanog 16.05.2005. i koncert priređen u znak sjećanja na kompozitore M. Pozajića i Stahuljaka održan 14.12.2009. Hor Opere je bio i ostao izvorište najboljih pjevača i pjevačica u Bosni i Hercegovini, iz čijih redova se od osnivanja do danas popunjava ansambl solista Opere. U ovom horu ponikli su brojni epizodisti, solisti i prvaci Opere

Narodnog pozorišta u Sarajevu, koji su u horu Opere pjevali kao studenti Muzičke akademije ili kao mladi još nea-

firmisani umjetnici. To je jedini profesionalni hor u Bosni i Hercegovini sa stručno profiliranim članicama i članovima sa kojima su radili dirigenti kao što su Mladen Stahuljak, Kajdi Krunoslav, Ognjen Bomoštar i Dario Vučić. Danas hor Opere broji pedeset članova i radi pod vodstvom Danijela Žontara. Bogata historija ovog ansambla, ali i kvalitet i predanost u radu trenutnog ansambla i njegovog voditelja, preduslov su uspješne umjetničke djelatnosti. Nadamo se da će hor Opere održati visoki umjetnički renome stjecan decenijama, predanog kulturnog i umjetničkog rada.

DANIJEL ŽONTAR, dirigent i kompozitor, rođen je u Sarajevu 1979. godine. Diplomirao je na Muzičkoj akademiji Univerziteta u Sarajevu na Odsjeku za kompoziciju i dirigovanje. Od 2004. godine, angažiran je u Sarajevskoj Operi kao horski pjevač / tenor II - bariton. Istovremeno je četiri godine obavljao i dužnost korepetitora Baleta. Od maja 2010. uposlen kao šef Hora Opere Narodnog pozorišta Sarajevo.

Kao kompozitor sarađivao je sa Sarajevskom filharmonijom, No Borders Orchestra, različitim ansamblima i solistima. Djela su mu izvođena na festivalima i koncertima u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Srbiji, Hrvatskoj, Sloveniji, Njemačkoj i dr. Kao pozorišni kompozitor sarađivao je sa režiserom Harisom Pašovićem u projektima Sarajevska crvena linija, Pjesme o vodi, hljebu i ljubavi, Stoljeće mira nakon stoljeća ratova i Otkrivanje žene.

Od 1996. do 2016. bio je pjevač i pomoćni orguljaš katedralnog mješovitog hora Josip Štadler. U sezoni 2012/2013 vršio je dužnost umjetničkog direktora Opere Narodnog pozorišta Sarajevo. Umjetnički je voditelj Mješovitog vokalnog ansambla Art Vivo.

SARAJEVSKA FILHARMONIJA prvi je profesionalno organizovan simfonijski orkestar na području BiH, a svoje korijene je imala već u ansamblima koji su se formirali tokom austrougarske vladavine. Od 1923. godine, postojanje ovog orkestra predstavlja jedan od stubova muzičke kulture i instituciju od fundamentalnog značaja za sarajevsku i bosanskohercegovačku sredinu. Brojeći decenije djelovanja u sredini gdje se društvena dešavanja nemilosrdno odražavaju na kulturne prilike, Filharmonija je nekoliko puta bila primorana iznova ispisivati stranice svoje historije.

Prve ideje o formiranju jednog profesionalnog ansambla u bosanskohercegovačkoj prijestolnici koji bi izvodio umjetničku muziku potekle su iz Oblasne muzičke škola, te je formiran Kvartet Filharmoničkog udruženja sastavljen od nastavnika škole. Prvi koncert održan je 15. 04. 1920. u dvorani kina Imperijal. Ovi mali, ali značajni koraci vodili su do održavanja osnivačke skupštine Sarajevske filharmonije tri godine kasnije. Za prvog predsjednika imenovan je Bogdan Milanković. Pod krilaticom „što više i što bolje muzike“, krenulo se s realizacijom kako bi novoformirani ansambl što prije počeo s aktivnostima. Prvi koncert održan je 24. oktobra 1923. godine.

Zbog ratnih dešavanja (1941–1945), Filharmonija obustavlja rad. S aktivnostima nastavlja 1948. kada su definisani osnovni zadaci i nastojanja da se izvode simfonijska djela domaćih i stranih autora, da se podstiče stvaranje novih

djela simfonijske muzike, doprinosi uzdizanju kvalitetnih muzičkih umjetnika, zadovoljavanju kulturnih potreba građana kroz saradnji s drugim institucijama u svrhu podizanja muzičke kulture i razvoja muzičkog života.

Godina 1992. označila je početak agresije na Bosnu i Hercegovinu i destrukciju svega što je građeno prethodnih decenija. Tako je i Sarajevska filharmonija prekinula sa radom na dvije godine i pri tome pretrpjela velike materijalne, ali i ljudske gubitke. Svojevrsnu prekretnicu u radu Filharmonije predstavljao je koncert održan 19. juna 1994. godine kada su pod dirigentskom palicom slavnog Zubina Mehte u razrušenoj Vijećnici izveli Mozartov Requiem. Kao solisti nastupili su Jose Carreras, Ruggero Raimondi, Cecilia Gasdia i Ildiko Komlosi. Nakon završetka rata, Sarajevska filharmonija se obnavlja u kadrovskom smislu i ostvaruje značajne nastupe u zemlji i brojna gostovanja u inozemstvu. Direktori Sarajevske filharmonije u ovom periodu su bili: Emir Nuhanović (1995–2008), Samra Gulamović (2008–2016), Samir Lokvančić (2016–2022) i Vedran Tuce (2022–).

I danas Sarajevska filharmonija nastavlja težiti ka ciljevima postavljenim u začetku svoje djelatnosti, ostavši tako jedan od svjetionika kulturne scene i svakako jedna od najvažnijih karika u lancu sarajevskog i bosanskohercegovačkog muzičkog života. Svoj 100. rođendan Filharmonija je proslavila Gala koncertom u Narodnom pozorištu Sarajevo sa slavnim maestrom Riccardom Mutiem.

CARL ORFF – CARMINA BURANA

Od izvorne rukopisne zbirke pjesama i poema iz 11/12. stoljeća, do Carl Orffove (1895–1982) ingeniozne adaptacije i kompozicije objavljene 1937. godine, Carmina Burana biva i ostaje jedna od najpopularnijih i na svjetskom nivou najizvođenijih kantata. Carl Orff, njemački kompozitor poznat po operama, dramskim djelima, kao i inovacijama u polju muzičke edukacije, vješto se koristeći originalnim tekstovima iz srednjovjekovne zbirke koja obrađuje teme ljubavi, strasti i sudbine, daje Carmini Burani novo kontekstualno ruho. O Fortuna, prvi i posljednji stavak ove kantate, postala je posebno prepoznatljiva zbog svoje izražajne dramaturgije, zbog čega je u više navrata i scenski adaptirana.

Carmina Burana Carla Orffa napisana je tokom 1935/36. godine. Prvi put je izvedena u Frankfurtu na Majni 1937. godine. Prvo izvođenje van Njemačke održano je u La Scali u Milanu 1942. godine. Od tada je postala daleko najpoznatija Orffova kompozicija. Ipak, to je djelo koje relativno malo njih zaista razumije, te poznaje originalnu Carminu Buranu isključujući istraživače srednjovjekovne umjetnosti i germaniste. Orffova Carmina Burana je jedna u nizu njegovih Gesamtkunstwerk djela, koja je komponovao u periodu od četrdeset godina, a koji uključuju i dva “dijela”

Carmine Burane.

“Sve što sam do danas napisao, a što ste vi, nažalost, odštampali, može se uništiti! S Carminom Buranom počinju moja sabrana djela,” riječi su Carla Orffa upućene svom izdavaču nakon premijere djela. Razumljiv je njegov ponos na ovu dinamičnu orkestraciju kantate napisane za soliste, hor i orkestar, protkane satiričnom i povremeno lascivnom tematikom pjesama srednjovjekovnih benediktinaca.

Za tekst Carmine Burane, Orff se koristio izdanjem Benedikt-beuren rukopisa iz 1847. godine, koji je objavio Johann Andreas Schmellerin u seriji Literarischer Verein Stuttgart. Godine 1930. novo i kritičko izdanje, koje još nije dovršeno, započeli su Alfons Hilka i Otto Schumann, a 1970. godine ga je nastavio Bernhard Bischoff. Schmellerin je dao sve od sebe podijelivši pjesme u dvije grupe: Seria i Amatoria, Potatoria, Lusoria, numerišući ozbiljne pjesme rimskim brojevima, a ostale arapskim brojevima. Prepisivao je često nesavršene tekstove onako kako ih je pronalazio, žaleći se da nije imao uvid u druge rukopise koji bi mogli sadržavati preciznije verzije pojedinih pjesama. Zapisi su naposlijetku grupirani na sljedeći način: 1. moralistička i satirična poezija, 2. pjesme o prirodi i ljubavne pjesme, 3. napitnice i igre, te 4. šest vjerskih drama.

FORTUNA IMPERATRIX MUNDI

1. O Fortuna

O Fortuna

velut luna statu variabilis, semper crescis aut decrescis vita detestabilis nunc obdurat et tune curat ludo mentis aciem, egestatem, potestatem dissolvit ut glaciem.

Sors immanis et inanis, rota tu volubilis, status malus, vana salus semper dissolubilis, obumbrata et velata michi quoque niteris; nunc per ludum dorsum nudum fero tui sceleris.

Sors salutis et virtutis michi nunc contraria, est affectus et defectus semper in angaria. Hae in hora sine mora corde pulsum tangite; quod per sortem sternit fortem, mecum omnes plangite!

2. Fortune plango vulnera

Fortune plango vulnera stillantibus ocellis, quod sua michi munera subtrahit rebellis.

FORTUNA VLADARICA SVIJETA

1.O Fortuna

O Fortuna, promjenjiva više nego mjesec mlad, katkad rasteš, katkad padaš, nosiš sreću ili jad. Kad je teško rane liječiš i dovodiš sve u red, siromaštvo i bogatstvo rastopit ćeš kao led.

Zla sudbina i okrutna vrti se na kolu tvom. Loše stanje i imanje, dobro zamjenjuješ zlom. Pokorenom, zaštićenom, čas mi je uživat mir, da u trenu gol se nađem, a svemu je kriv tvoj hir.

Spas il’ krepost, čast il’ ljepost ne utječu na tvoj sud, ljubav prava, mržnja žarka prepiru se uzalud. Stoga složno, neodložno uživajmo srcem sad, plakat ćemo kad kob skrši našu snagu — bit će kad!

2.Plačem nad ranama Fortune

Plačem nad ranama Fortune i prolijevam suze, jer lišila me darova, radost mi oduze.

Verum est, quod legitur, fronte capillata, sed plerumque sequitur occasio calvata.

In Fortune solio sederam elatus, prosperitatis vario flore coronatus; quiquid enim florui felix et beatus, nunc a summo corrui gloria privatus.

Fortune rota volvitur; descendo minoratus, alter in altum tollitur; nimis exaltatus.

Rex sedet in vertice –caveat ruinam nam sub axe legimus Hecubam Reginam!

I. PRIMO VERE

3. Veris leta facies

Veris leta facies mundo propinatur, hiemalis acies victa iam fugatur, in vestitu vario Flora principatur, nemorum dulcisono que cantu celebratur .

Flore fusus gremio Phebus novo more risum dat, hac vario iam stipate flore Zephyrus nectareo spirans in adore; certatim pro bravio curamus in amore.

Cytharizat cantico dulcis Philomena, flare rident vario

Najprije se ukaže s kosom posred čela, ali potom najčešće gola slijedi ćela.

Na prijestolju Fortune sjedio sam dičan, cvijećem raznim okrunjen, svakom dobru vičan. Al tko god je blistao u blaženstvu, sreći od višnjih je osuđen teške jade steći.

Fortune kolo vrti se, mene vodi niže; a drugog uzvisuje, do nebesa diže.

Na vrhu je kola kralj, nek se boji pada, misleć kako kraljica Hekuba nastrada.

I. PROLJEĆE

3.Vedro lice proljeća

Vedro lice proljeća svem se svijetu smiješi, ljute zime žestina pobijeđena bježi. Raskošno odjevena Flora sad se javlja, slatkim glasom lugova pjesma je pozdravlja.

Kuda prođe cvjetovi izniknu u travi, a Febo sav nasmijan cvjetnu pratnju slavi. Nektarnog pun mirisa Zefir blago puše i kao da poziva zaljubljene duše.

Svirkom prati pjevanje slatka Filomena, cvijećem se nakitila

prata iam serena, salit cetus avium silve per amena, chorus promit virginum iam gaudia millena.

4. Omnia sol temperat

Omnia sol temperat, purus et subtilis, novo mundo reserat faciem Aprilis, ad Amorem properat animus herilis et iocundis imperat Deus puerilis.

Rerum tanta novitas in solemni vere et veris auctoritas iubet nos gaudere; vias prebet solitas, et in tuo vere fides est et probitas tuum retinere.

Ama me fideliter, fidem meam nota de corde totaliter et ex mente tota. Sum presentialiter absens in remota. Quisquis amat taliter, volvitur in rota.

5. Ecce gratum

Ecce gratum et optatum ver reducit gaudia, purpuratum floret pratum, sol serenat omnia, iamiam cedant tristia!

Estas redit, nunc recedit hyemis saevitia.

lam liquescit et decrescit

livada zelena, ptičice lepršaju oko ljupkog granja, zbor djevojki kazuje tisuć’ uživanja.

4.Sunce sve razblažuje

Sunce sve razblažuje i svjetlost mu sjajna, nov svijet se pojavljuje nadolaskom travnja, zov ljuveni pozivlje srca čista, mlada, a u svakoj zabavi bog ljubavi vlada.

Svježina nas pokreće radost i veselje, obećava proljeće ispunit sve želje, pokazuje puteve kuda ići vrijedi, pravo je i dostojno da ga mladost slijedi.

Ljubi mene dušom svom jer te ljubim vjerno, um i srce za tobom žude neizmjerno.

I premda sam daleko kao da te gledam, tko ljubi drugačije nije tebe vrijedan.

5.Evo blagog

Evo blagog, svima dragog, proljeća što nosi slast, cvijeće rujno cvate bujno, sunce nad svim ima vlast. Radosna nek ide vijest: Žar je jači, a povlači ljute zime sad se bijes.

Već se topi i ne škropi

grando, nix et cetera; bruma fugit, et iam sugit, ver estatis ubera; illi mens est misera, qui nee vivit , nec lascivit sub estatis dextera.

Gloriantur et letantur in melle dulcedinis qui conantur, ut utantur premio Cupidinis: simus jussu Cypridis gloriantes et letantes pares esse Paridis.

UF DEM ANGER

6. Tanz

7. Floret silva nobilis

Floret silva nobilis floribus et foliis ubi est antiqus meus amicus? Hine equitavit, eia, quis me amabit?

Floret silva undique, nah mime Gesellen ist mir we. Gruonet der Walt allenthalben, wa ist min Geselle alse lange?

Der ist geriten hinnen, owi, wer sol mich minnen?

8. Chramer, gip die Varwe mir

Chramer, gip die Varwe mir, die min Wengel roete,

kiša i tuča, a i snijeg bježi s maglom; stiže naglo

proljeće, i buja svijet. Morao bi biti lud tko ne ljubi tko ne grli kada ljeto vlada svud.

Hvalu daju, uživaju jabuke preslatki čar koji znaju i imaju

Kupidov najdraži dar. Venere nek ljupke sjaj svud nas prati, sve pozlati, život bit će kao raj.

NA LIVADI

6.Ples

7.Cvjeta šuma

Cvjeta suma zamamna cvjetovima, granama al’ gdje je moj stari mili i dragi?

Njega izgubih, eja, tko će me ljubit?

Cvjeta šuma posvuda, žalosna zbog dragoga patim.

Zelena šuma svud me prati, hoće I’ dragi da se vrati?

Njega izgubih, jao, tko će me ljubit?

8.Crvenu mi boju daj

Crvenu mi boju daj, obraze ću mazat,

damit ich die jungen Man an ir Dank der Minnenliebe noete.

Seht mich an, jungen Man, lat mich iu gevallen!

Minnet, tugentliche Man, minnecliche Frouwen! Minne tuot iu hoch gemout unde lat iuch in hohen Eren schouwen.

Seht mich an jungen Man! Iat mich iu gevallen!

Wol dir, Werlt, daz du bist also freudenriche! lch will dir sin undertan durch din Liebe immer sicherliche.

Seht mich an, jungen Man! Iat mich iu gevallen!

9. Reie

Swaz hie gat umbe?

Swaz hie gat Umbe, daz sint alles Megede, die wellent an Man allen diesen Sumer gan!

Chume, chum, Geselle min

Chume, chum, Geselle min, ih enbite harte din, Suzer rosenvarwer Munt, chum un mache mich gesunt.

Swaz hie gat Umbe daz sint alles Megede, die wellent an Man allen disen Sumer gan!

da mladiće potaknem, svoju ljubav za njih time kazat.

Gledajte u mene, momci, nek sam draga!

Momci, žene ljubite

što dostojne jesu!

Od ljubavi blistate, u najviše časti po njoj vas uznesu.

Gledajte u mene, momci, nek sam draga!

Hvala, svijete, jer si ti prepun radovanja!

Odana ću tebi bit, služit ću te zbog tvog milovanja.

Gledajte, u mene, momci, nek sam draga!

9.Kolo

Što je u kolu?

Što je u kolu?

Djevojke to su. Bez muških žele proć dane cijele.

Dođi, dođi, ljubljeni

Dođi, dođi ljubljeni, najdraži si ti meni. Slatka usta rumena od mene ste željena.

Što je u kolu?

Djevojke to su. Bez muških žele Proć dane cijele.

10. Were diu Werlt alle min

Were diu Werlt alle min von deme Mere unze an den Rin, des wolt ih mih darben, daz diu Chünegin von Engellant lege an minen Armen.

II. IN TABERNA

11. Estuans interius

Estuans interius ira vehementi in amaritudine loquor mee menti: factus de materia, cinis elementi, similis sum folio, de quo ludunt venti.

Cum sit enim proprium viro sapienti supra petram ponere sedem fundamenti, stultus ego comparor fluvio labenti, sub eodem tramite nunquam permanenti.

Feror ego veluti sine nauta navis, ut per vias aeris vaga fertur avis; non me tenent vincula, non me tenet clavis, quero mihi similes et adiungor pravis.

Mihi cordis gravitas res videtur gravis; iocis est amabilis dulciorque favis; quicquid Venus imperat, labor est suavis, que nunquam in cordibus habitat ignavis.

10.Čitavim da svijetom vladam

Čitavim da svijetom vladam od istoka do zapada odrekao bih se sjaja rado zbog kraljice engleske i njena zagrljaja.

II.U KRČMI

11.lznutra sam izjeden

lznutra sam izjeden, sav od srdžbe gorim u velikoj gorkosti svoju muku zborim: od tvari sam načinjen pepela i praha, nalik listu s kojim se vjetar poigrava.

Pametnomu priliči, koji život znade, na kamenu postavit temelj svoje zgrade; a ja luda u vodu imah povjerenja, na podlozi podizah što se stalno mijenja.

Sudbinom sam podoban napuštenom brodu ili ptici što luta po nebeskom svodu; nema za me okova, nema za me ključa, tražim družbu jednakih, njoj se preporučam.

Srce mi je umorno i sve mračno gleda, a igrati milo je i slađe od meda; i radit je ugodno kada zapovijeda Venera, što nikomu mlitav biti ne da.

Via lata gradior more iuventutis inplicor et vitiis immemor virtutis, voluptatis avidus magis quam salutis, mortuus in anima curam gero cutis.

12. Olim lacus colueram

[Cignus ustus cantat:]

Olim lacus colueram, olim pulcher extiteram, dum cignus ego fueram. Miser, miser! modo niger et ustus fortiter!

Girat, regirat garciter; me rogus urit fortiter; propinat me nunc dapifer.

Miser, miser! modo niger et ustus fortiter!

Nunc in scutella iaceo et volitare nequeo, dentes frendentes video:

Miser, miser! modo niger et ustus fortiter!

13. Ego sum abbas

Ego sum abbas Cucaniensis et consilium meum est cum bibuIis et in secta Decii voluntas mea est, et qui mane me quesierit in taberna, post vesperam nudus egredietur, et sic denudatus veste clamabit: Wafna, wafna! quid fecisti sors turpissima?

Sa mladima ići ću po širokoj stazi, odat ću se poroku, na krepost ne pazit; užitka sam željniji nego vječnog neba, kad već duša propada tijelo mazit treba.

12.Po jezeru sam plivao

[Pečeni labud pjeva:]

Po jezeru sam plivao ljepotu svu uživao, labudom se nazivao. Bijedna mene, ocrnjena i dobro pečena!

Vrte me vrte lagano, plamen me prži predano, već mi je tijelo svladano.

Bijedna mene, ocrnjena i dobro pečena!

Sad na plitici prebivam, oletu više ne snivam, samo zube izazivam.

Bijedna mene, ocrnjena i dobro pečena!

13.Ja sam opat

Ja sam opat iz Dembelije i moje je vijeće s ispičuturama a moja je volja među žderonjama, pa tko jutrom u podrumu me potraži neka se poslije večere gol pojavi i tako bez odjeće neka uzvikne: Wafna! Wafna!

Što učini od nas sudbo gadna,

Nostre vite gaudia abstulisti omnia!

14. In taberna quando sumus

In taberna quando sumus, non curamus quid sit humus, sed ad ludum properamus, cui semper insudamus. Quid agatur in taberna, ubi nummus est pincerna, hoc est opus ut queratur, si quid loquar, audiatur:

Quidam ludunt, quidam bibunt, quidam indiscrete vivunt, sed in ludo qui morantur, ex his quidam denudantur quidam ibi vestiuntur, quidam saccis induuntur. lbi nullus timet mortem sed pro Baccho mittunt sortem:

Primo pro nummata vini, ex hac bibunt libertini; semel bibunt pro captivis, post haec bibunt ter pro vivis, quater pro Christianis cunctis quinquies pro fidelibus defunctis, sexies pro sororibus vanis, septies pro militibus silvanis.

Octies pro fratribus perversis, nonies pro monachis dispersis, decies pro navigantibus, undecies pro discordantibus, duodecies pro penitentibus, tredecies pro iter agentibus. Tam pro papa, quam pro rege bibunt omnes sine lege.

Bibit hera, bibit herus, bibit miles, bibit clerus, bibit ille, bibit illa, bibit servis cum ancilla, bibit velox, bibit piger, bibit albus, bibit niger, bibit constans, bibit vagus, bibit rudis, bibit magnus.

svu radost zivota si nam oduzela.

14.Kad u krčmi skupa svi smo

Kad u krčmi skupa svi smo, preplašeni smrti nismo, za igru smo samo orni, od nje znojni i umorni. Zašto čeljad krčmom luta, kako vino novac guta — ako Ii ste rada znati, sad ćete me poslušati.

Netko skače, netko pije, tu se žene pipat smije, a kad čas je da se plaća mnogi ostat će bez gaća. Tko u igri nema sreće halja će mu bit od vreće. Nitko se ne boji smrti, zbog Bakha se kocka vrti.

Prvi novac daj za vino, družba će ga popit fino: najprije za bijedne sužnje, zatim triput za sve tužne, četiri puta za kršćane, pet za duše s one strane, šest za djeve i udove a sedam za vitezove.

Osmi put za redovnike, deveti za pokajnike, deseti put za mornare, jedanaesti za romare, dvanaesti za vagante trinaesti za intrigante; ma kralj bio ili papa, svi će piti do iskapa.

Pije gazda, pije vratar, pije vojnik, pije fratar, piju oni, piju one, sluge i sluškinje sklone, pije žustar, pije lijenac, pije crnac, pije bijelac, pije skroman, pije čedan, pije surov, pije vrijedan.

Bibit pauper et aegrotus, bibit exul et ignotus, bibit puer, bibit canus, bibit presul et decanus, bibit soror, bibit frater, bibit anus, bibit mater, bibit ista, bibit illae, bibunt centum, bibunt mille.

Parum sexcente nummate durant, cum immoderate bibunt omnes sine meta. Quamvis bibant mente leta, sic nos rodunt omnes gentes et sic erimus egentes. Qui nos rodunt confundantur et cum iustis non scribantur. lo, io.....

Ill. COUR D’AMOURS

15. Amor volat undique

Amor volat undique, captus est libidine, iuvenes, iuvencule coniunguntur merito. Siqua sine socio, caret omni gaudio; tenet noctis infima sub intimo cordis in custodia: fit res amarissima.

16. Dies, nox et omnia

Dies, nox et omnia michi sunt contraria; virginum colloquia me fay planszer, oy suvenz suspirer, plu me fay temer.

O sodales, ludite, vos qui scitis dicite, michi mesto parcite, grand ey dolor, attamen consulite per voster honor.

Pije bijednik, pije mlitav, pije nejak, pije čitav, pije dječak, pije svodnik, pije dekan i redovnik, pije časna, pije častan, pije mršav, pije mastan, piju žarko, piju vruće, na stotine na tisuće.

Šesto denara je malo što ih se za piće dalo kad se loče neprestano. Mnogi ljudi, to je znano, prem i sami rado piju, rugaju nam se i smiju. Takvi neka idu s vragom, nećemo njihovim tragom. Jo, jo ...

Ill. LJUBAVNO NADMETANJE

15.Ljubav svuda dolijeće

Ljubav svuda dolijeće kad je žudnja pokreće. Mladići i djevojke grle se i ljube sad. Neka ljubi tko je mlad. Kad je s tobom netko drag radost je, jer biti sam usred noći najdublje iščekujući ––teško je, to dobro znam.

16.Dan i noć i svaki stvor

Dan i noć i svaki stvor sa mnom vječno trpe spor, al s djevojkama razgovor radost mi sva prem uzdisat da i uplašit zna.

Prijatelji dođite, ako znate, kažite i nehaj mi prostite jer trpim jad i bijednog me utješite vama na čast.

Tua pulchra facies me fay planszer milies, pectus habet glacies. A remender statim vivus fierem per un baser.

17. Stetit puella

Stetit puella rufa tunica; si quis eam tetigit, tunica crepuit. Eia.

Stetit puella tamquam rosula; facie splenduit et os eius floruit. Eia.

18. Circa mea pectora

Circa mea pectora multa sunt suspiria de tua pulchritudine , que me ledunt misere.

Manda liet, manda liet min Geselle chumet niet.

Tui lucent oculi sicut solis radii, sicut splendor fulguris lucem donat tenebris.

Manda liet, manda liet, min Geselle chumet niet.

Vellet Deus, vellent Dii quad mente proposui, ut eius virginea reserassem vincula.

Manda liet, manda liet, min Geselle chumet niet.

Tvoj je obraz tako drag i tvoj lik mi tako blag da gubim snagu, bivam led, pa ćutim kraj, al odmah ću živnuti ––cjelov mi daj.

17.Stajala djeva

Stajala djeva u suknji crvenoj; Tko s njom razgovarao, suknju joj rasparao. Eia.

Stajala djeva poput ružice, u licu pristala, osmijehom blistala. Eia.

18.U mojim se grudima

U mojim se grudima od uzdaha sve nadima radi tvoje ljeposti, koju molim milosti.

Manda liet, manda liet moj je dragi zauzet.

Oči tvoje blistave k’o zrake su sunčane, kao munje sjajan trag kad rasvijetli noćni mrak.

Manda liet, manda liet moj je dragi zauzet.

Ah, kad bi mi dao bog provest želju srca svog: djevojačkih da je ja oslobodim okova.

Manda liet, manda liet moj je dragi zauzet.

19. Si puer cum puellula

Si puer cum puellula moraretur in cellula, felix coniunctio. Amore suscrescente pariter e medio avulso procul tedio, fit ludus ineffabilis membris, lacertis, labiis.

20. Veni, veni, venias

Veni, veni, venias, ne me mori facias, hyrca, hyrce, nazaza, trillirivos ...

Pulchra tibi facies oculorum acies, capillorum series, o quam clara species!

Rosa rubicundior, lilio candidior omnibus formosior, semper in te glorior!

21. In trutina

In trutina mentis dubia fluctuant contraria lascivus amor et pudicitia. Sed eligo quod video, collum iugo prebeo; ad iugum tamen suave transeo.

22. Tempus est iocundum

Tempus est iocundum, o virgines, modo congaudete vos iuvenes.

Oh, oh, totus floreo, iam amore virginali totus ardeo, novus, novus amor est, quo pereo.

19.Ako mladić pokraj mlade

Ako mladić pokraj mlade u sobi se pustoj nađe sretan će susret bit; Amor ih ispunit oboje skupa, skladno. I neće bit dosadno; odmah će im igri prići usne, ruke i mišići.

20.Dođi k meni, o dođi ti!

Dođi k meni, o dođi ti! Nemoj me umoriti. hyrca, hyrce, nazaza, trillirivos ...

Licem si najdivnija, okom od svih silnija, vlasi su ti tanane, presvijetle i zlaćane.

Od ruže rumenija, od ljiljana bjelija, od svega si krasnija, za mene najčasnija.

21.U duši

U duši sav sam razdiran, odlučit ne mogu sam: da I’ ljubav ili stid i sram. Što vidim to ću odabrat i vrat ću svoj u jaram dat, pod slatki jaram ipak ću stat.

22.Vrijeme baš je krasno

Vrijeme baš je krasno, odjevice, veselo sad hajdmo, odiklice.

O, o, sav sam procvao, od ljubavi djevojačke sav sam prosjao, novom žudnjom vođen blažen postao.

Mea me confortat promissio, mea me deportat negatio.

Oh, oh, totus floreo, iam amore virginali totus ardeo, novus, novus amor est, quo pereo.

Tempore brumali vir patiens, animo vernali lasciviens.

Oh, oh, totus floreo, iam amore virginali totus ardeo, nevus, nevus amor est, quo pereo.

Mea mecum ludit virginitas, mea me detrudit simplicitas.

Oh, oh, totus floreo, iam amore virginali totus ardeo, novus, nevus amor est, quo pereo.

Veni, domicella, cum gaudio, veni, veni, pulchra, iam pereo.

Oh, oh, totus floreo, iam amore virginali totus ardeo, nevus, nevus amor est, quo pereo.

Moje obećanje krijepit me zna, ali odricanje muke mi da.

O, o, sav sam procvao, od ljubavi djevojačke sav sam prosjao, novom žudnjom vođen blažen postao.

Cijele duge zime bjeh obuzdan; da kad proljet stigne se razuzdam.

O, o, sav sam procvao, od ljubavi djevojačke sav sam prosjao, novom žudnjom vođen blažen postao.

Čast se moja meni izruguje, priprostost me srca izluđuje.

O, o, sav sam procvao, od ljubavi djevojačke sav sam prosjao, novom žudnjom vođen blažen postao.

Dođi, dođi lijepa, radost mi daj, ako Ii ne dadeš, moj bit će kraj.

O, o, sav sam procvao, od ljubavi djevojačke sav sam prosjao, novom žudnjom vođen blažen postao.

23. Dulcissime

Dulcissime, totam tibi subdo me!

BLANZIFLOR ET HELENA

24. Ave formosissima

Ave formosissima, gemma pretiosa, ave decus virginum, virgo gloriosa, ave mundi luminar, ave mundi rosa, Blanziflor et Helena, Venus generosa!

FORTUNA IMPERATRIX MUNDI

25. O Fortuna

O Fortuna, velut luna statu variabilis, semper crescis aut decrescis; vita detestabilis nunc obdurat et tunc curat ludo mentis aciem, egestatem, potestatem dissolvit ut glaciem.

Sors immanis et inanis, rota tu volubilis, status malus, vana salus semper dissolubilis, obumbrata et velata michi quoque niteris; nunc per ludum dorsum nudum fero tui sceleris.

23.Najslađi moj

Najslađi moj, ah, sva ti se prepuštam.

BLANZIFLOR I HELENA

25.Zdravo, najdivnija od svih

Zdravo, najdivnija od svih, kao dragulj krasna, zdravo, diko djevica, djevice prečasna, zdravo svijeta svjetlosti, zdravo ruža jasna, Blanziflor i Helena, Venero, Venero, prekrasna.

FORTUNA VLADARICA SVIJETA

25.O, Fortuna

O Fortuno, promjenjiva više nego mjesec mlad, katkad rasteš, katkad padaš, nosiš sreću ili jad. Kad je teško rane liječiš i dovodiš sve u red, siromaštvo i bogatstvo rastopit ćeš kao led.

Zla sudbina i okrutna vrti se na kolu tvom. Loše stanje i imanje, dobro zamjenjuješ zlom. Pokorenom, zaštićenom, čas mi je uživat mir, da u trenu gol se nađem, a svemu je kriv tvoj hir.

Sors salutis et virtutis michi nunc contraria, est affectus et defectus semper in angaria. Hac in hora sine mora corde pulsum tangite; quod per sortem sternit fortem, mecum omnes plangite!

Spas il’ krepost, čast il’ ljepost ne utječu na tvoj sud, ljubav prava, mržnja žarka prepiru se uzalud. Stoga složno, neodložno uživajmo srcem sad, plakat ćemo kad kob skrši našu snagu — bit će kad!

Prijevod: Tonko Maroević

SUBOTA 18.05.2024, 20:00 Narodno pozorište Sarajevo

Ivo Pogorelić, recital

PROGRAM

FRÉDÉRIC CHOPIN (1810–1849)

Polonaise-Fantaisie u As duru, op. 61

Sonata za klavir u b molu, op. 35 br. 2

I. Grave - Doppio movimento

II.Scherzo: Più Lento

III.Marche funèbre

IV.Finale: Presto

Fantaisie u f molu, op. 49

Berceuse u Des duru op. 57

Barcarolle u Fis duru, op. 60

Legendarni pijanista Ivo Pogorelić jedan je od najznačajnijih klasičnih muzičara današnjice. Svojim originalnim interpretacijama klavirske literature, baziranim na spoju lucidnog intelektualizma i nenadmašne tehnike, Pogorelić se na svetskoj sceni istakao kao umetnik koji publici pruža sasvim nove i neočekivane uvide u opuse kompozitora koje izvodi. Rođen u Beogradu 1958. godine, muzičko obrazovanje započeo je u rodnom gradu, da bi školovanje nastavio u Moskvi gde je završio prestižni Konzervatorijum P. I. Čajkovski. Presudan uticaj na Pogorelićev umetnički razvoj imala je, međutim, njegova privatna saradnja sa istaknutom gruzijskom pijanistkinjom Alisom Kežeradze, koja mu prenosi znanja List-Zilotijeve pijanističke škole.

Ivo Pogorelić pobednik je više internacionalnih pijanističkih takmičenja među kojima se izdvajaju ona u Terniju (Italija, 1978) i Montrealu (Kanada, 1980), ali je poseban značaj u njegovoj biografijiji ostavilo učešće na prestižnom Šopenovom konkursu u Varšavi 1980. godine. Nakon nikada razjašnjene odluke dela žirija da kao jedan od favorita bude eliminisan pred finalnom etapom takmičenja došlo je do raskola unutar ovog tela čije je napuštanje iz protesta, čuvena pijanistkinja Marta Argerič obrazložila tvrdnjom da je Pogorelić – genije.

Na talasu ogromnog interesovanja koje je na Šopenovom konkursu privukao svojom zapanjujućom tehnikom i inovativnim pristupom u tumačenju literature, Pogorelić ubrzo otpočinje intenzivnu karijeru nastupima na najvećim svetskim muzičkim scenama, kao i sa renomiranim orkestrima poput Bečke i Berlinske filharmonije, Londonskim, Bostonskim i Čikaškim simfonijskim orkestrom, Njujorškom i filharmonijom Los Anđelesa, orkestrima Tonhale, Konserthebau i brojnim drugim.

Njegove nastupe na prestižnim pozornicama sveta (Karnegi hol, Rojal Festival hol, Muzikferajn, Tonhale, Teatro Kolon, Santori hol, Elbefilharmonija i dr.) prati i posvećenost studijskom snimanju. Kao ekskluzivni umetnik izdavačke kuće Dojče gramofon, Ivo Pogorelić je između 1981. i 1998.

godine realizovao 14 albuma antologijske vrednosti, objedinjenih u komplet izdanju koje je po objavljivanju 2015. godine ovenčano francuskom nagradom Diapason D’Or za ukupan doprinos diskografiji klasične muzike. Nakon više od dvadeset godina isključive posvećenosti živom koncertiranju, Pogorelić se 2019. godine vratio u studio kao ekskluzivac diskografske kuće Sony Classical, dugo očekivanim albumom sa sonatama Betovena i Rahmanjinova koji je iste godine bio nominovan za nagradu Gremi. Početkom 2022. godine izašao je i njegov drugi album za ovog izdavača sa recentnim tumačenjima dela Frederika Šopena.

Pored bogate i razuđene profesionalne prakse koja na svetskim scenama traje već više od četrdeset godina, delovanje Ive Pogorelića prati i zapažen angažman na poljima humanitarnog rada i pomoći mladim umetnicima. Osnivač je i pokrovitelj Fonda za mlade muzičare u Zagrebu 1986. godine, Međunarodnog muzičkog festivala u Bad Verishofenu (Nemačka) 1989. i Međunarodnog pijanističkog takmičenja u Pasadeni (SAD), 1993. godine. Za zasluge na polju promovisanja najviših vrednosti kulture i umetnosti, Pogorelić je prvi klasični muzičar u svetu kome je 1988. godine dodeljena titula Ambasadora UNESCO-a.

Krajem 2016. godine, u Karnegi holu pokrenuto je Međunarodno muzičko takmičenje “Menhetn” čija glavna nagrada u znak počasti nosi ime ovog umetnika (Ivo Pogorelich Award), dok se 2018. godine obeležavanju Pogorelićevog dvostrukog jubileja - 60 godina života i 40 godina karijere, pored brojnih muzičkih institucija pridružila i japanska državna televizija NHK realizujući dugometražni dokumentarni film posvećen ovom kultnom pijanisti.

U prethodnim sezonama Ivo Pogorelić ostvario je zapažene nastupe na festivalima Šlezvig-Holštajn, Rur i Mito, zatim na brojnim evropskim scenama, kao i u Sjedinjenim Američkim Državama, Kanadi i na Dalekom Istoku (Japanu, Tajvanu, Južnoj Koreji i Kini) izvodeći kao solista i sa orkestrima kapitalna dela klavirske literature.

O DJELIMA:

Od samih početaka umetničkog delovanja, Ivo Pogorelić je pomno posvećen preispitivanju izražajnih mogućnosti klavirske literature i njenog interpretativnog nasleđa. Ovaj pristup, još ranih 1980-ih obezbedio mu je specifično mesto u svetu savremenog pijanizma, izdvojivši ga među retke umetnike koji su koliko koncertnu scenu, toliko i diskografiju klasične muzike obogatili svežim i originalnim interpretativnim idejama. Posebno mesto među kompozitorima čijim je opusima Pogorelić u kontinuitetu posvećen već više od četrdeset godina svakako pripada Frederiku Šopenu (1810–1849), jednom od najautentičnijih klavirskih stvaralaca ranog romantizma i čitave muzičke istorije. Još je učešćem na prestižnom Međunarodnom konkursu Frederik Šopen u Varšavi 1980. godine, 22-godišnji Pogorelić upadljivo skrenuo pažnju na svoja originalna i nadasve savremena tumačenja muzike poljskog kompozitora, ponudivši sasvim novo čitanje poznatih stranica njegovih remek-dela. Nekonvencionalan, ali duboko utemeljen i tehnički suveren pristup Šopenovim ostvarenjima kakav je Pogorelić prikazao, imao je dejstvo avangardnog šoka, uzrokujući podeljena mišljenja žirija pomenutog takmičenja čiji jedan deo odlučuje da mladog umetnika zaustavi u daljem nadmetanju, ocenjujući njegov pristup kao neprihvatljiv. Na drugoj strani, u znak protesta zbog ove odluke, nekoliko istaknutih članova žirija predvođenih čuvenom pijanistkinjom Martom Argerič pravi presedan, i - stajući na stranu Pogorelića - napušta takmičenje. Iako uskraćen za očekivano priznanje, Ivo Pogorelić je svojim nastupom i snagom interpretacija izazvao potres kakav u svetu klasične muzike pre njega nije viđen. Sentimentalan pristup Šopenovoj muzici, on je zamenio znatno objektivnijim čitanjem, predstavljajući ovog “salonskog” romantičara kao istinskog revolucionara snažnog karaktera i dubokih osećanja. Ogromno interesovanje publike, ali i podrška muzičke kritike okićena hvalospevima upućenim veličini njegovih ideja, munjevito

su Pogorelića lansirali među najistaknutije interpretatore Šopenove muzike. Svoja specifična viđenja dela velikog stvaraoca, koja je ubrzo počeo da širi sa najvećih svetskih scena, pratilo je i njihovo dokumentovanje u studiju, te tako između 1981. i 1998. godine Pogorelić, među drugim svojim izdanjima, realizuje i četiri legendarna albuma sa Šopenovom muzikom za diskografsku kuću Dojče gramofon (Deutsche grammophon). Njima je nedavno priključio i dugo iščekivane nove interpretacije na izdanju objavljenom 2022. godine za Soni klasikal (Sony Classical).

Nevelikom, ali pažljivo odabranom krugu Šopenovih dela koje decenijama neguje na svom repertoaru, Pogorelić je poslednjih godina pridružio i nekoliko veoma značajnih ostvarenja koja pripadaju poznom periodu kompozitorovog stvaralaštva. Reč je najpre o Polonezi-Fantaziji opus

61 u As-duru, poslednjem velikom klavirskom delu koje je Šopen komponovao 1846, tri godine pre svoje prerane smrti. Već sam naziv koji ukazuje na nesvakidašnju simbiozu “poloneze” - poljske stilizovane igre živog ritma i “fantazije” - slobodne muzičke forme u ruhu maštovite i nesputane improvizacije, otkriva ne samo originalnost autorove zamisli, nego umnogome i autorefleksivno poniranje u dubinu sopstvenog psihičkog i emocionalnog stanja u periodu koji je po mnogo čemu nagoveštavao iscrpljenost i skori kraj umetnikovog života. Delo tako započinje gotovo meditativnim razlaganjima akorada, tim tragalačkim hodom po klavijaturi koje kao da ne odvodi nikuda, oslobođeno i najmanjeg nagoveštaja daljeg muzičkog toka. Ova sanjarski zamišljena lutanja, naglo, međutim, prekida reski ritam poloneze koji unosi potreban impuls započinjući stvarni razvoj kompozicije. Meandriranje melodijske linije između melanholičnih i razdirućih sazvučja dovešće tek na trenutak do jedne od najlepših Šopenovih poetskih tema koja će, međutim isto tako brzo i nestati, zamagljena novim preispitivanjima u fragmentarnim pojavama teme dela koja se konačno sustiču u čitavih sedam taktova zastoja - apstraktnim trilerima kojima Šopen kao da pokušava da precrta celokupan prethodni tok dela i potom ga

započne iznova. Ponavljanje inicijalnih razlaganja kojima se vraća na sam početak, ipak neće imati energiju za novi razvoj, te Šopen odlučuje da u postepenoj gradaciji koja vrhuni u snažnom ritmu, nalik zadihanom galopu, zaokruži ovo čudno i nedorečeno delo. Bezizlaznost i nemogućnost da ostvari koherentan tok lirskog karaktera tipičan za njegova ranija ostvarenja, umnogome otkriva stanje u kojem se kompozitor nalazio u toku pisanja Poloneze-fantazije nesumnjivo joj pridajući izvestan autobiografski karakter.

Bezmalo čitavu deceniju ranije, na vrhuncu svojih stvaralačkih moći, Frederik Šopen je komponovao Drugu klavirsku sonatu u be-molu, opus 35. Ovo delo koje je steklo antologijski status unutar opusa poljskog romantičara, ali i čitave klavirske literature 19. veka, predstavljalo je izraz Šopenovih nastojanja da glomazni sonatni ciklus nasleđen iz epohe klasicizma prilagodi duhu i osećajnosti novog vremena. Četiri stava sonate orbitiraju oko jedinstvene ideje i karaktera ostvarenja koje nosi osećanje tragike, beznađa, ali i prkosa, te brojnih poetskih autorefleksija. Već početni skok septime u ponor basa koji tako neodoljivo podseća na inicijalan pokret Betovenove poslednje sonate opus 111, najavljuje svu snagu emocionalnog razdora koji Šopen utiskuje u ovo delo. Dok motoričan muzički tok prvog stava preko lirske epizode dovodi do snažnog, razdirućeg klimaksa u razvojnom delu, repriza umesto pomirenja suprotstavljenih tema donosi njihovo ponavljanje, pokazujući na kraju stava da do pravog razrešenja tegobnih osećanja nije ni došlo. Gotovo bez predaha, na prvi stav nadovezuje se demonski skerco, taj zluradi kez sudbine od kojeg Šopen na kratko beži u prostor melanholičnog tešenja pronađenog u koralnom zvuku klavira. Treći stav, čuveni “posmrtni marš” predstavlja dramaturško središte čitavog ciklusa. Ritam pogrebne povorke ocrtava najmračnije stranice celokupnog kompozitorovog opusa ispresecane smenama potištenosti i gordog uspravljanja nad neumitnošću sudbine. Kao snažan kontrast, iza ovih mračnih misli, probija se u krajnjem pijanisimu jedna od Šopenovih najnežnijih tema, poput kakve evokacije na daleke idilične dane nekog

srećnijeg života. Nju će međutim, ubrzo prekinuti povratak u stvarnost kroz pogrebnu koračnicu s početka stava. Krajnje neočekivano, kratko i furiozno Finale sonate ne donosi nikakvo dramaturško razrešenje, već pre kratak epilog pređašnjeg muzičkog toka. Ovaj genijalni, apstraktni perpetuum mobile, iz kojeg se u unisonom komešanju dve ruke ne mogu razaznati obrisi bilo kakve melodije, i koji protiče u trajanju ne dužem od jedne minute, najzagonetniji je muzički komad celokupnog Šopenovog stvaralaštva. On kao da postavlja pitanje ima li uopšte ičega nakon smrti što bi dalo mogućnost za bilo kakav dalji muzički razvoj i sadržaj? Da li je to slika smrti same ili kako je veliki ruski pijanista Anton Rubinštajn sugerisao - samo nemi vihor koji zavija oko nadgrobnih spomenika...?

Ne samo po svojim dimenzijama koje je čine najobimnijim komadom u Šopenovom opusu, Fantazija opus 49 u ef-molu zrači posebnim sjajem. Plod istinske inspiracije i stvaralačkog zamaha delo je nastalo 1841. godine, te u jednom pismu prijatelju Julijanu Fontani autor otkriva da delo konstantno “usavršava” i da mu brušenja detalja “nikada nije dosta”. Ponesen muzičkim maštanjima koliko i osećajem za čvrstinu muzičke strukture, Šopen u Fantaziji gradi amalgamski spoj suprotnih elemenata - marša, igre, korala i nezaobilazne lirske kantilene. Iz pritajene evokacije marševskih koraka kojima otpočinje delo, najednom, u bujici tonova probuđenih iz sredine klavijature i propetih do visokih oktava, izrasta široka, gotovo herojska tema dela. Mada su smene raspoloženja u rasponu od idile i strastvene lirike do rezignacije i strogosti netipične za oblik i karakter fantazije, ona sabira različite materijale koji promiču kao kakve fantazmagorije - sekvence burnog i živopisnog sna.

Nastala kao evokacija na poljsku pesmu koju je Šopen čuo još u detinjstvu (“Już miesiąć zeszedł, psy się uśpily” –“Mesec se sada podigao, psi spavaju.”) Uspavanka (Berseza), opus 57 u Des-duru jedna je od najsuptilnijih muzičkih čipki u čitavom njegovom opusu. Komponovana 1844. godini u Noanu, isprva pod nazivom Varijante, Uspavanka

je sazdana na temi variranoj ukupno 15 puta na podlozi ostinatnog basa. Bliska muzičkom impresionizmu po koloristički bogatim zvučnim figuracijama i statičnom muzičkom toku, ona nežno priziva reminiscencije na Šopenov rani briljantni stil postavljajući pred izvođača imperative kontemplacije i umilne ujednačenosti vajanja zvuka.

Ukoliko je u apsolutnoj muzici Frederika Šopena ponegde ipak prisutno tonsko slikanje, onda je ono zasigurno vrlo sugestivno izraženo u njegovoj Barkaroli opus 60 u Fis-

duru, stilizovanoj “pesmi venecijanskih gondolijera”, koja međutim osim karakterističnog ritma i pulsa deli malo drugih programskih elemenata i referenci sa vanmuzičkim sadržajem. Barkarola je u tom pogledu najmanje deskripcija ili mimetički prikaz, koliko je u pitanju alegorija u kojoj romantičarski umetnik kao plovitelj u barci vodi borbu sa uskovitlanim talasima života. Fluidan muzički tok prožet je i Šopenovim izraženim afinitetom za operski belkanto stil kojeg na različite načine nastoji da ovaploti kroz klavirski zvuk. Nastala između jeseni 1845. i proleća 1846. godine Barkarola predstavlja jedno od poslednjih Šopenovih velikih dela u kojima on još uvek uspeva da iznese istinski ljubavni zanos, žestinu erosa, ali i borbu pojedinca koji snagom duha nastoji da nadiđe sudbinu pogledom uperenim ka pučini ostvarljivih snova i tako željene slobode...

dr. sc. Stefan Cvetković

UTORAK, 21.05.2024, 19:30

Koncertna sala Cvjetko Rihtman (Josipa Štadlera 1/II)

Lana Trotovšek, violina Maria Canyigueral, klavir

PROGRAM

LUDWIG VAN BEETHOVEN (1770–1827)

Proljetna sonata za violinu, op. 24, br. 5

I. Allegro

II.Adagio molto espressivo

III.Scherzo: Allegro molto – Trio

IV.Rondo: Allegro ma non troppo

L UCIJ AN MARIJA ŠKERJANC (1900–1973)

Intermezzo romantique za violinu i klavir (1934)

SERGEJ PROKOFJEV (1891–1953)

Sonata za violinu u D duru, op. 94a, br. 2

I. Moderato

II.Presto – Poco piu mosso del – Tempo I

III.Andante

IV.Allegro con brio – Poco meno mosso – Tempo I ––Poco meno mosso – Allegro con brio

Duo Trotovšek Canyigueral, kojeg čine violinistica Lana Trotovšek i pijanistica Maria Canyigueral, časopis The Strad nakon jednog od njihovih recitala u dvorani Wigmore u Londonu opisuje kao izuzetan duo, ističući njihov “osjećaj za živu intuitivnu interpretaciju”. U avgustu 2020. godine, Lana Trotovšek i Maria Canyigueral su u tri uzastopne večeri snimile i izvele sve Beethovenove sonate za violinu na 68. Ljubljanskom festivalu. Recitali su objavljeni na četiri CD-a za ZKP izdavačku kuću Radija i televizije Slovenije u suradnji s Festivalom Ljubljana. CD-ovi su dobili pet zvjezdica u časopisu Musical Opinion (Velika Britanija), izvrsnu recenziju u Revista Musical Catalana i Melomano de oro u časopisu Melomano. Lana Trotovšek i Maria Canyigueral su započele suradnju 2014. godine s projektom snimanja CD-a koji je uključivao djela E. Granadosa, L. M. Škerjanca, G. Finzija i C. Francka, za šta su 2016. godine primile zlatnu medalju na Global Music Awards u Kaliforniji. Nastupale su u Velikoj Britaniji, Japanu, Francuskoj, Belgiji, Španjolskoj i Sloveniji. U maju 2023, izvele su djela katalonskog kompozitora Jordija Cervella u barcelonskom L’Auditoriju, primivši stojeće ovacije i oduševljene recenzije. Koncert je bio emitiran na španjolskom nacionalnom radiju. Nedavno su snimile i Prokofjeva djela za violinu i klavir na dva CD-a, izdana u aktualnoj godini s izdavačkom kućom SOMM Recordings.

Violinistica LANA TROTOVŠEK osvojila je divljenje svojim izrazom i jedinstvenom muzikalnošću. Washington Post je opisuje kao “sjajnu” i hvali njen “čist, prefinjen ton s muzikalnim osjećajem za fraziranje i besprijekornu intonaciju”. Časopis The Strad spomenuo je njen “pravi osjećaj žive intuitivne izvedbe”. Očarala je publiku svojim “toplim zvukom i impresivnom tehnikom”, kako je navela La Vanguardia, te svojim talentom donošenja “svježine, dubine i uvida” u svoje interpretacije, prema Broad Street Review.

Lana Trotovšek bila je učenica Ruggiera Riccija. Od svog solističkog debija s orkestrom Mariinskog teatra pod ravnanjem Valeryja Gergieva 2012. godine, nastupala je s nekim od najpoznatijih orkestara svijeta. Godine 2014. odlazi na turneju s Moskovskim solistima i Jurijem Bašmetom, 2016. izvodi Violinski koncert br. 1 S. Prokofjeva s Londonskim simfonijskim orkestrom pod ravnanjem Gianandree Noseda, Koncert za violinu P. I. Čajkovskog s Royal Philharmonic Orchestra pod Raphaelom Payareom 2019. godine, te Sinfonia Concertante W. A. Mozarta s Maximom Rysanovom i Royal Philharmonic Orchestra pod Vasilyjem Petrenkom 2022. godine. Njeno nedavno raspoređivanje odvelo ju je u Bangkok gdje je izvela Violinski koncert Wieniawskog s Tailandskim filharmonijskim orkestrom pod vodstvom Alphonsa Scarana, kao i Violinski koncert Čajkovskog u Teatro Massimo Bellini na Siciliji. Izvela je Violinski koncert Deirdre Gribbin Venus Blazing s Ulsterskim orkestrom u Belfastu, koji je emitiran na BBC Radio 3, premijeru Violinskog koncerta Huga Wolfa u Kongresnom centru Villach u Austriji, Violinski koncert F. Mendelssohna s RTS Symphony Orchestra u Shanghai Oriental Arts Centre, kao i u Klagenfurt Konzerthaus s Carinthian Symphony Orchestra, te večernji recital u Wigmore Hallu, koji je opisan kao “izniman” prema časopisu The Strad. Lana je surađivala s Tan Dunom i Orkestrom Teatro Verdi, Orkestrom Šangajske i Slovenske filharmonije, kao i s Urošem Lajovicem i Sarajevskim filharmonijskim orkestrom, RTV Slovenija pod ravnanjem Georgea Pehlivaniana, Kalamazoo Symphony Orchestra i Komornim orkestrom Philadelphie, gdje je opisana kao

“glas koji treba pratiti” prema Philadelphia Inquireru. Lana je izvodila duple koncerte za violinu sa Sergejem Krylovim i Litvanskim komornim orkestrom na brojnim prigodama, uključujući Festival Al Bustan u Libanonu 2018. godine. Ljeta 2017. bila je na turneji s Johnom Malkovichem i I Solisti Aquilani, izvodeći Violinski koncert u a molu J. S. Bacha na festivalima Emilia Romagna, Ljubljana i Mittelfest.

Od 2006. godine Lana je članica Greenwich Trija, čiji su članovi izvorno uključivali violončelista Stjepana Hausera.

Poučavali su ih legendarni violončelist Beaux Arts Trija, Bernard Greenhouse i pijanist Menahem Pressler, kao i Stephen Kovachevich. Sada s violončelisticom Heather Tuach

objavili su tri zbirke klavirskih trija Brahmsa za izdavačku kuću Lynn Records, Outhere Music za koje su primile pet zvjezdica u BBC Music Magazine, Classica i Diapason.

Lana je bila gost na poznatim međunarodnim festivalima, uključujući Rheingau, Aix en Provence, Shanghai International Arts Festival, Festival Internacional de Santander, Dubrovnik, Bad Kissingen, St Magnus International, Aldeburgh i Ljubljana Festival.

Njena diskografija uključuje izdanja kamerne muzike i koncerata kod Lynn Records (Outhere Music), SOMM Recordings, Toccata Classics, Meridian Records, Hedone Records, Signum Records, Champs Hill Records i RTV ZKP.

Lana Trotovšek dobitnica je Prešernove nagrade Republike Slovenije za 2021. godinu, koju je primila za svoje postignuće u protekle tri godine. Živi u Londonu i profesorica je na Trinity Laban Conservatoire of Music and Dance. Održava bliske veze sa svojom domovinom gdje redovito nastupa i gostujuća je profesorica na Muzičkoj akademiji u Ljubljani.

Svira violinu Pietra Antonia dalla Coste iz 1750. godine.

MARIA CANYIGUERAL, pijanistica, u časopisu La Vanguardia opisana je kao “pijanistica velike osobnosti”. Kao jedno od vodećih svjetala među novom generacijom španjolskih pijanizma, Maria Canyigueral potaknula je brojne suradnje s iznimnim suvremenim španjolskim kompozitorima

poput Antóna Garcíje Abrila, Beneta Casablancasa, Joana Magranéa, Josepa Marie Guixa i drugih.

Maria je nastupala u Španjolskoj, Velikoj Britaniji, Japanu, Francuskoj, Belgiji i Sloveniji. Nedavni vrhunci uključuju

solo recitale u Palau de la Música Catalana i Fundación Juan March, te izvođenje L. van Beethovenove Choral Fantasy op. 80 u Gran Teatre Liceu s orkestrom Fundació Liceu pod ravnanjem Manela Valdiviesa. Osim svojih živih izvedbi, Maria je ostavila dojam i svojim snimkama. Njen solo album

Avantguarding Mompou za Audite (2020) doživio je veliko priznanje od časopisa poput International Piano i Pizzicato. Album sadrži kompletne Cançons i danses Frederica Mompoua te narudžbe od Nicolasa Bacrija, Antóna Garcíje

Abrila, Josepha Phibbsa, Konstantie Gourzi, Jirija Gemrota, Josepa Marie Guixa, Joana Magranéa, Victora Estapéa i Moritza Eggerta. Projekt je svjetsku premijeru imao u Conway Hallu 2018. godine, a nagrađen je podrškom Arts

Councila u Velikoj Britaniji i podržan od strane Instituto Cervantes, Fundació Mompou i Institut Ramon Llull. Također je snimila dva CD-a za Hedone Records (2017, 2021), jedan s djelima za flautu i klavir F. Martina, G. Böhma, G. Fauréa i F. Poulenca uz flautista Borisa Bizjaka, te nedavni live snimak sa solo recitala u Palau de la Música Catalana izvodeći J. S.

Bacha, F. J. Haydna, L. van Beethovena i X. Montsalvatgea. Dvostruki CD (Da Vinci Classics, avgust 2023) uz violončelista Ramona Bassala donosi kompletna Beethovenova djela za violončelo i klavir, snimljena u Teldex Studio Berlin.

Maria je imenovana umjetničkom direktoricom nove serije kamerne muzike u Barceloni u Teatre de Sarrià od marta 2021. godine.

O DJELIMA: Violinistica Lana Trotovšek i pijanistica Maria Canyigueral, otpočeti će niz kamernih koncerata u 30. sezoni Sarajevskih večeri muzike, donoseći dinamičnu večer sonata Beethovena i Prokofjeva, te Intermezza romantique za violinu i klavir L. M. Škerjanca.

Devet od deset Beethovenovih sonata za violinu i klavir komponovane su između 1797. i 1803. godine, za vlastite potrebe izvođenja. U klasičnom razdoblju takva su djela često opisivana kao sonate za klavir s pratnjom violine, no Beethoven, nastavljajući trend ravnopravnog partnerstva ovih instrumenata započet od strane Mozarta, svakako nije namjeravao umanjiti prisutnost svog vlastitog instrumenta. Proljetna sonata za violinu, op. 24, br. 5 završena je 1801. godine i vjerovatno je pisana kao par Sonata za violinu op. 23. Obje su posvećene bankaru grofu Moritzu von Friesu, koji je također naručio Kvintet za gudače op. 29 komponovan otprilike u isto vrijeme. Nadimak proljetna nije potekao od samog Beethovena, ali svojom zvučnošću odaje dojam jutarnjih prizora buđenja prirode i proljetnih pejzaža, njemu karakterističnih promjenjivih ozračja tokom četiri stavka. Prvi stavak je sonatni oblik, čija nježna prva tema kontrastira dramatičnom naglasku druge teme. Lirski Adagio predstavlja nastavak nalik ciklusu varijacija s pjesničkim prizvukom, a zatim nježno prelazi u Scherzo i Trio u haydnovskom komičnom maniru. Rondo kao velika završnica sumira prethodne teme, podudarajući se s harmonijskim avanturama prvog stavka, melodioznom gracioznošću Adagia i duhovitošću Scherza.

Lucijan Marija Škerjanc (1900–1973) bio je slovenački kompozitor, muzički pedagog, dirigent i pisac, vješt izvođač i kompozitor na instrumentima poput klavira, violine i klarineta. Njegov stil primarno se zasnivao na stilu kasnog romantizma s primjesama karakteristika ekspresionizma i impresionizma, često s hiperboličnim umjetničkim temperamentom, suprotstavljajući tamno ozračje naspram

melodičnih fraza u svojoj muzici. Škerjanc je bio liberalan u svom pristupu muzici i stilski raznolik u svojim djelima. Iako muzički raznolik, njegov opus se usredotočio na istraživanje kompozicionih formi, varirajući od klavirskih minijatura i solističkih djela za početnike, solo i kamernih djela, do koncerata i simfonija. Tokom života pisao je i za međunarodne kompozitore, te je komponovao i muziku za nekoliko filmova za vrijeme bivše Jugoslavije.

Intermezzo romantique komponovan je za violinu i klavir 1934. godine, a objavljen je sedam godina kasnije, izraženog romantičkog duha i instrumentalnih dionica koje naizmjenično smjenjuju vodeću ulogu impresionističke fluidnosti i ekspresionističke harmonije, općeg ozračja kontemplativnog karaktera.

Po uzoru na velikog francuskog flautista Georgesa Barrèrea iz svojih pariških godina (1922–1932), Sergej Prokofjev (1891–1953) je 1942. godine skicirao Sonatu za flautu i klavir op. 94 tokom svog boravka u Sočiju (SSSR), a koju dovršava po povratku u Moskvu naredne, 1943. godine. Prva izvedba održana je u decembru uz flautista Nikolaja Čarkovskog i pratnju Sviatoslava Rihtera. Slab odziv interesovanja publike za djelo potakao je Davida Ojstraha da Prokofjevu iznese prijedlog o reviziji u Sonatu za violinu u D duru, op. 94a, br. 2, na šta je kompozitor s oduševljenjem pristao. Sonata za violinu premijerno je izvedena 17.juna 1944. godine, od strane Ojstraha i Leva Oborina. Prokofjev je rekao da “želi napisati sonatu u nježnom, tečnom klasičnom stilu”. Ove se karakteristike mogu primijetiti već u prvom stavku, obje glavne teme su elokventne i lirske. Scherzo u a molu, preplavljen je duhovitim, energičnim muzičkim materijalom lepršavih skokova, brzim promjenama registra i snažno markiranim ritmovima, dok kratki, izražajni langsam posjeduje, riječima kritičara Alana Richa, “nježnost mozartovskog andantea”. Finale prolazi kroz nekoliko promjena raspoloženja i tempa, a u posljednjim desetinama taktova juri usijanom brzinom do briljantne završnice.

SRIJEDA, 22.05.2024, 19:30

Koncertna sala Cvjetko Rihtman (Josipa Štadlera 1/II)

Lucija Stilinović, flauta

Pedro Ribeiro Rodrigues, gitara

Koncert Histoire

PROGRAM

FRANZ SCHUBERT (1797–1828)

Sonata Arpeggione za flautu i gitaru u a molu, D. 821 (obr. Valter Dešpalj)

I. Allegro moderato

II.Adagio

III. Allegretto

BORIS PAPANDOPULO (1906–1991)

Tri Dijaloga za flautu i gitaru (1982)

ÁSTOR PIAZZOLLA (1921–1992)

Histoire du Tango za flautu i gitaru

I. Bordello 1900

II.Café 1930

III.Nightclub 1960

IV.Concert d’aujourd’hui

LUCIJA STILINOVIĆ, flautistica, (Zagreb, 1995) aktivna je solistica, komorna i orkestralna glazbenica. Nastupila je na najpoznatijim glazbenim festivalima za klasičnu glazbu u Hrvatskoj, kao što su: Osorske Glazbene Večeri, Festival sv. Marka, Samoborska Glazbena Jesen (gdje je praizvela skladbu Chain Reaktion Mirele Ivičević), Scena Amadeo i Dubrovačke ljetne igre. Dobitnica je Diplome Darko Lukić na 56. tribini Darko Lukić (2023) u organizaciji Hrvatskog društva glazbenih umjetnika (HDGU). Pobjednica je 9. Hrvatskog natjecanja mladih glazbenih umjetnika Papandopulo (2021), kao i 17. Međunarodnog natjecanja mladih glazbenih umjetnika Ferdo Livadić (2020). U 2020. godini Lucija je dobitnica stipendije Njujorške filharmonije (The Elaine and Stephen Stamas New York Philharmonic Scholarship Fund) i druge nagrade na natjecanju Serge & Olga Koussevitsky Young Artists Awards 2019 u New Yorku. Dobitnica je prve apsolutne nagrade na British Flute Society natjecanju u Londonu (2016), prve nagrade na međunarodnom natjecanju Woodwind and brass u Varaždinu (2015) itd.

Kao solistica više je puta nastupala uz Varaždinski komorni orkestar, između ostalog i na Varaždinskim baroknim večerima (2011). Do sada je nastupila kao solistica sa Dubrovačkim simfonijskim orkestrom, Simfonijskim orkestrom HRTa, Zagrebačkim solistima, Tamburaškim orkestrom HRTa, Ansamblom Antiphonus, Acoustic Project Strings, Varaždinskim komornim orkestrom i orkestrom Zagrebačke filharmonije. Održala je mnoge recitale u Hrvatskoj i inozemstvu, recital u sklopu Croatia Flute Academy (2020), recital u Scandinavia House u New Yorku (2019), koncert s ansamblom Melisse na Utrecht Early Music Festival u Nizozemskoj (2016), koncert na St. John Smith Square tijekom London Flute Festivala (2016) te je kao predstavnica Hrvatske glazbene mladeži pohađala radionicu New Ways in Classical Music u Strasbourgu (2018).

Uz završenu Muzičku akademiju u Zagrebu u klasi Renate Penezić, diplomirala je na Manhattan School of Music (New York, SAD) u klasi Roberta Langevina, solo flautista

Njujorške filharmonije. U akademskoj godini 2016/17. bila je studentica Kraljevskog konzervatorija u Antwerpenu (Belgija) u klasi Alda Baertena gdje je završila dodiplomski studij i stekla bakalaureat. Tijekom studija na Muzičkoj akademiji u Zagrebu bila je na razmjeni studenata Erasmus na HKU Konzervatoriju u Utrechtu (Nizozemska) u klasi Alda Baertena i Wilberta Hazelzeta (traverso flauta). U dva je navrata (2014. i 2017) bila stipendistica International Music of Academy in the Principality of Liechenstein gdje je pohađala razne seminare i usavršavanja kod Philippe Bernolda. U jesen 2021. Lucija završava jednogodišnje usavršavanje na Music and Arts University of the city of Vienna u klasi Karl-Heinz Schütza, solo flautista Bečke opere i filharmonije. Usavršavala se kod mnogim uglednih flautista i pedagoga kao što su: Denis Bouriakov, Emmanuel Pahud, Sir James Galway, Karl-Heinz Schütz, Herman van Kogelenberg, Philippe Bernold, Rachel Brown, Peter-Lukas Graf, i Andrea Lieberknecht. Uz flautu, Lucija svira i piccolo te se usavršava kod brojnih poznatih piccolista kao što su: Stephanie Mortimore, Jennifer Gunn, Snježana Pavičević, Karin Bonelli i Gundrun Hinze. Surađivala je i s mnogim poznatim dirigentima, kao što su: Leonard Slatkin, Kazushi Ono, Jane Glover, Robert Kapilow, George Manahan, Gabriel Bebeselea i Dawid Runtz.

Lucija redovito surađuje i nastupa s uglednim hrvatskim pijanistima kao što su Zrinka Ivančić Cikojević i Danijel Detoni. Uz Veroniku Ćiković na harfi, Lucija je dio dua Eolian koji često nastupa na komornim festivalima u Hrvatskoj –Svibanjske glazbene večeri u Šibeniku, Dani Alke i Velike Gospe u Sinju, Festival sv. Marka, Festival komorne glazbe u Čakovcu, Dubrovačke ljetne igre i Rapske glazbene večeri. Važno je istaknuti kako je duo Eolian osvojio Prvu nagradu i Posebnu nagradu grada Saluzza na 11. Međunarodnom natjecanju Suoni d’Arpa u Saluzzu (Italija, 2022), te je 2023. godine održao koncert u Bologni u dvorcu Castello dei Manzoli. Također, Lucija redovito surađuje i održava koncerte s gitaristom Pedrom Ribeirom Rodriguesom.

U sezoni 2022/23 ostvarila je suradnju s Riječkim simfonijskim orkestrom, kao gostujuća solo flautistica, te Hrvatskim narodnim kazalištem u Varaždinu u sklopu opernog projekta Missy Mazzoli: Životi i smrti Isabelle Eberhardt. U jesen 2021. pozvana je da kao solo flautistica nastupa s Brooklyn Chamber Orchestra u Musikvereinu u

Beču. Godine 2018. bila je na turneji po Francuskoj sa Mediteranskim orkestrom mladih pod umjetničkim vodstvom Kazushija Ona (Festival International d’Art Lyrique d’Aix-enProvence). U sezoni 2022/23. Lucija radi na mjestu Prve (Tutti) flaute u Zagrebačkoj filharmoniji.

PEDRO RIBEIRO RODRIGUES, portugalski je gitarist koji živi u Zagrebu (Hrvatska). Njegov album Carlos Seixas –Sonatas (Numerica Multimedia, 2012), prva je snimka klasične gitare u potpunosti posvećena tom portugalskom skladatelju. Nastupao je u brojnim koncertnim dvoranama diljem Europe, kao što su Het Concertgebouw (Amsterdam, Nizozemska), St. Cecilia’s Hall (Edinburgh, Ujedinjeno Kraljevstvo), Dvorana Vatroslava Lisinskog (Zagreb, Hrvatska), Angelika Kauffmann Saal (Shwartzenberg, Austrija), Dvorana Makedonske filharmonije (Skoplje, Makedonija), Festspielhaus Erl (Erl, Austrija), te festivalima među kojima su Schubertiade (Kolpach, Luksemburg), Maribor Europska prijestolnica kulture (Velenje, Slovenija), Kyburgiade (Kyburg, Švicarska), Dubrovačke ljetne igre (Dubrovnik, Hrvatska), Osorske glazbene večeri (Osor, Hrvatska), Samoborska glazbena jesen (Samobor, Hrvatska), Glazbene večeri u Sv. Donatu (Zadar, Hrvatska), Remusica Festival (Priština, Kosovo), Cistermúsica (Alcobaça, Portugal), Međunarodni glazbeni festival Marvão (Marvão, Portugal) i Grachtenfestival (Amsterdam, Nizozemska). Od suradnji s orkestrima ističu se interpretacije cjelokupnog opusa djela za gitaru Antona Weberna s Cantus Ansamblom, te u ulozi solista s Hrvatskim komornim orkestrom snima Koncert br. 1 za gitaru i orkestar Ssu-Yu Huanga (Navona Records, 2019).

Godine 2009. s gitaristima Petritom Çekuom i Tomislavom Vukšićem, Pedro R. Rodrigues osniva Trio Elogio koji se etablirao kao jedan od najprestižnijih gitarskih trija današnjice. Trio Elogio svojim interpretacijama istražuje postojeći klavirski i orkestralni program, intenzivno surađujući i s drugim instrumentima i glazbenicima kao što su Sebastian Manz (klarinet), Santiago Cañón Valencia (violončelo), Sara Ferrandez (viola), Anja Lechner (violončelo), Filip Merčep (udaraljke, marimba). Trio Elogio primio je godišnju nagradu Milka Trnina za najbolju koncertnu izvedbu u Hrvatskoj u 2022. godini.

Pedro R. Rodrigues redovito sudjeluje u projektima s Lucijom Stilinović (flauta), Tanjom Ruždjak (sopran) i Isabel Vaz (violončelo), a od 2018. godine član je gitarističkog okteta Guitarrismo kojeg vodi Zoran Dukić. Njegovi učenici osvojili su značajan broj nagrada na domaćim i međunarodnim natjecanjima. Na poziv Udruge hrvatskih gitarista i pedagoga, u seminaru Dobro ugođena nastava, 2017. godine predstavlja rezultate svojih pedagoških istraživanja. Pedro Ribeiro Rodrigues trenutno predaje komornu glazbu i pedagogiju na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatska.

Glazbeno školovanje započeo je u klasi Dejana Ivanovića na Conservatório de Música Jaime Chavinha u Minde, Portugal. Godine 2003. upisuje studij gitare u klasi prof. Darka Petrinjaka na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, gdje je završio magisterij, a kasnije i specijalizaciju. Od 2020. do 2022. pohađao je majstorske tečajeve na Kraljevskom konzervatoriju u Den Haagu, Nizozemska, kod prof. Zorana Dukića.

Diskografija: Carlos Seixas – Sonate (Numérica Multimedia, 2012); Trio Elogio – Glazbeni salon Gvozdanović (Live DVD, Orfej, 2013); Elogio Trio – Mozart Ruždjak Dvořák (BuntArt, 2019); Koncert br. 1 za gitaru i orkestar Ssu-Yu Huanga s Hrvatskim komornim orkestrom: Beneath the Tide (Navona Records, 2019); Gitara uživo u Kneževu dvoru, Dubrovnik (Croatia Records, 2019); HGK – Bagatele za kućnu upotrebu (Guitarrismo, Cantus, 2022); Quasi Ritorno (Trio Elogio, Cantus, 2023).

Pedro Ribeiro Rodrigues svira na gitari graditelja Antonija Zwirna.

Sonatu Arpeggione za flautu i gitaru u a molu, D. 821 komponovao je Franz Schubert (1797–1828) 1824. godine. Prvobitno je napisana za danas zaboravljeni instrument arpeggione uz pratnju klavira, ali je od tada postala dio standardnog sonatnog opusa za gudačke instrumente, posebno za violu i violončelo. Sonata, koja je kasnije dobila broj D. 821 u katalogu Schubertovih djela Otta Ericha Deutscha (1883–1967), postigla je vrhunac kamerne muzike i jedno je od Schubertovih najpoznatijih djela. Arpeggione je bio poznat kao instrument mješavine gitare i violončela. Instrument se sastojao od šest žica nalik violončelu, ali je bio manje veličine približnije gitari. Žice su naštimane kao na gitari, ali se instrument svirao prevlačenjem gudala kao violončelo, u položaju smještenom između koljena, no bez šiljaste nožice, kao što je bilo poznato još u ranom 19. stoljeću. Djelo je napisano, kao što je bilo uobičajeno za to razdoblje, u tri kontrastna stavka. Glavni sonatni oblik prvog stavka u a molu, zatim svijetli, ali vrlo kratki spori drugi stavak u E duru i završni treći stavak

Rondo u A duru. Stilski je djelo vrlo tradicionalno, a načinom pisanja gotovo više klasičko nego romantičko, s primjesom galantnog fraziranja. Na programu će biti izveden aranžman

Sonate Arpeggione poznatog hrvatskog violončelista i pedagoga Valtera Dešpalja (1947–2023).

Boris Papandopulo (1906–1991) jedan je od najmarkantnijih hrvatskih kompozitora 20. stoljeća. Rođen, odrastao i odgojen u porodici koja je oduvijek bila tijesno povezana s muzikom i pozorištem, muzici se posvećuje vrlo rano.

Papandopulo je intenzivno i nadahnuto komponovao gotovo do dana smrti, punih 65 godina. U svim napisanim djelima, on se potvrđuje kao majstor svog métiera – duhoviti muzičar neiscrpne i svježe inspiracije, besprijekorni poznavatelj kompoziciono-tehničkih postupaka, muzičkih formi, te mogućnosti instrumenata i vokalne tehnike. Tri dijaloga za flautu i gitaru komponovao je 1982. godine.

Histoire du Tango za flautu i gitaru je kompozicija poznatog kompozitora tanga - Ástora Piazzolle (1921–1992).

Napisana je 1985, a objavljena 1986. godine i predstavlja jedno od najpoznatijih Piazzollinih djela, često izvođenog u različitim instrumentalnim kombinacijama, uključujući violinu ili kontrabas umjesto flaute, te klavir, harfu ili marimbu umjesto gitare. Donijeti tango iz argentinskih bordela i plesnih dvorana u koncertne dvorane Evrope i Amerike bio je Piazzollin životni poduhvat. Bio je jedan od studenata Nadie Boulanger, te se trudio da ne postane još jedan kompozitor evropskog stila, već da na tango kao žanr primijeni znanje koje je stekao učeći od nje. Piazzollin

Histoire du Tango njegovo je jedino djelo za flautu i gitaru –instrumente povezane s prvim procvatom te forme u Buenos Airesu 1882. godine. Ima za cilj prenijeti historiju i evoluciju tanga kroz četiri stavka: I. Bordello 1900, II. Café 1930, III. Nightclub 1960. i IV. Concert d’aujourd’hui [Koncert modernog vremena].

PETAK 24.05.2024, 20:00

Narodno pozorište Sarajevo

Sergej Nakariakov, truba

Samra Gulamović, rezidentni dirigent

Sarajevska filharmonija

PROGRAM

HANAN HADŽAJLIĆ (1991––)

THE RITE OF DRILL: Hommage à Stravinsky (April 2024)*

IGOR STRAVINSKI (1882–1971) Žar-ptica svita, 1919.

1.Introduction [Uvod]

2.L’oiseau de feu et sa danse [Žar-ptica i njen ples]

3.Variation de l’oiseu de feu [Varijacije žar-ptice]

4.Ronde de Princesses [Ples princeza]

5.Danse infernale du roi Katscheï [Pakleni ples kralja Katscheï]

6.Berceuse

7. Finale

ALEXANDER ARUTIUNIAN (1920–2012)

Koncert za trubu i orkestar u As duru (1950)

1.Andante

2.Allegro energico

3.Meno mosso

4. Allegro

*Komponovano u povodu svečanog obilježavanja jubileja

30. Sarajevskih večeri muzike

SERGEJ MIHAJLOVIČ NAKARIAKOV, jedan je od svjetski najpriznatijih virtuoza na instrumentima truba i flugelhorn današnjice, ističući se svojim tehničkim vještinama, muzikalnošću i galantnom osjećajnošću muzičkog izraza. Obdaren rijetkom kombinacijom zapanjujuće virtuoznosti, uglađenog i baršunastog zvuka, nazvan je “Paganini trube” i “Caruso trube”. Nakariakov je tokom svoje karijere doveo flugelhorn do izražaja na koncertnom podiju. Razvio je dugogodišnje odnose s mnogim vodećim svjetskim orkestrima, dirigentima i muzičarima.

Njegova karijera započela je izuzetno rano, u rodnom gradu Gorki (Rusija), nakon prvih časova instrumenta klavir koje je pohađao sa 6 godina, prebacuje se na instrument trubu i izvodi prvi javni nastup već u dobi od 7 godina. Prvo snimljeno CD izdanje, koje je uključivalo djela M. Ravela, G. Gershwina i J. B. Arbanov Venecijanski karneval, objavljuje 1992. godine s tek 15 godina. Pored klasičnog programa koji uključuje sva najzahtjevnija djela literature za trubu, Nakariakovljev izvedbeni repertoar obuhvata i jazz, te crossover žanrove, upotpunjujući njegov svestrani duh, uključujući mnoge fascinantne transkripcije i narudžbe Petera Ruzicke, Urija Brenera, Enjotta Schneidera, Fazila Saya i Jörga Widmanna i dr. Nakariakov je nastupao s većinom najcjenjenijih svjetskih dirigenata, uključujući Valeryja Gergieva, Vladimira Spivakova, Sauliusa Sondeckisa, Christopha Eschenbacha, Yurija Temirkanova, Jiříja Bělohláveka, Jaapa van Zwedena, Yurija Bashmeta, Sir Nevillea Marrinera, Mikhaila Pletneva, Dmitrija Sitkovetskog, Kenta Nagana, Vladimira Ashkenazya, Hugha Wolffa, Tona Koopmana, kao i brojne izvrsne orkestre. Nadalje ostvaruje redovnu kamernu koncertnu suradnju s brojnim vodećim svjetskim muzičarima kao što su Vadim Repin, Martha Argerich, Mischa Maisky, Emmanuel Pahud, Julian Rachlin, Dmitri Sitkovetsky. S pijanisticom Mariom Meerovitch i njenom sestrom, Verom Okhotnikovom, održava dugogodišnju muzičku i prijateljsku suradnju.

Poziciju najprestižnijeg trubača današnjice ostvaruje brojnim internacionalnim nastupima širom svijeta, te snimljenim izvedbama djela kompozitora F. J. Haydna, J. N. Hummela, J. B. Neruda, W. A. Mozarta, G. F. Telemanna, F. Mendelssohna, P. I. Čajkovskog i dr. Početak diskografije Sergeja Nakariakova s Teldec Classics International (Warner) izdavačkom kućom izazvala je najviše pohvale javnosti i kritike, a uključivala je snimke najpoznatijih djela originalnog repertoara za trubu, kao i brojne aranžmane za trubu i flugelhorn. S Luiza Records Nakariakov osniva svoju izdavačku kuću i izdaje dvostruki CD Methamorphosis s kamernim i orkestarskim djelima J. Widmanna, R. Schumanna i G. Fauréa. Trenutno radi na snimanju djela – aranžmana W. A. Mozarta i L. van Beethovena posvećenih flugelhornu.

Nakariakov je ekskluzivni umjetnik u AR Ressonance sa svojom trubom. Svira na flugelhornu Antoinea Courtoisa iz Pariza.

Rezidentna dirigentkinja SVEM-a, SAMRA GULAMOVIĆ, rođena je u Sarajevu. Diplomirala je i magistrirala na Muzičkoj akademiji Univerziteta u Sarajevu na Odsjeku za kompoziciju i dirigovanje u klasi profesora Teodora Romanića i profesora Julija Marića. Od 1995. godine je umjetnički rukovodilac Sarajevskog vokalnog okteta Preporod, a osnivač je i dirigent Ženskog vokalnog ansambla Allegro s kojim je postigla veliki uspjeh i osvojila mnogobrojne nagrade na internacionalnim takmičenjima i festivalima. Pohađala je ljetnu školu dirigovanja 1997. godine u Baselu (Švicarska) i 1999. u Lionu (Francuska) i tada po prvi put, van granica BiH, održava koncerte s Internacionalnim simfonij-

skim orkestrom Aidimos. Časopis Žena 21 ju je proglasio za najuspješniju ženu iz oblasti Umjetnost za 2001. godinu, a 2008. godine bila je dobitnica nagrade Sloboda koju dodjeljuje Centar za mir Sarajevo. Do sada bilježi brojne koncerte s orkestrom Sarajevske filharmonije u Bosni i Hercegovini, kao i koncerte s drugim orkestrima u Turskoj, Francuskoj, Njemačkoj, Švicarskoj i Italiji. Od 2009. godine angažirana je i kao dirigent Baleta Narodnog pozorišta u Sarajevu. Od 2008. do 2016. godine obavljala je funkciju direktorice Sarajevske filharmonije. Posljednjih nekoliko godina obnaša funkciju rezidentnog dirigenta festivala Sarajevske večeri muzike – SVEM.

HANAN HADŽAJLIĆ kompozitorica, flautistica (1991, Slovenija) sa adresom u Sarajevu. Njena djela izvođena su u Bosni i Herzegovini, Sloveniji, Srbiji, Hrvatskoj, Mađarskoj, Španiji, Njemačkoj, Švicarskoj, Danskoj, Irskoj, SAD (New York, Maryland, Connecticut, Indiana), Australiji.

Značajne izvedbe realizirane su u sklopu festivala Sommer in Stuttgart (DE), Music Biennale Zagreb (RH), Women Composers Festival of Hartford (USA), Lucerne Festival (CH), Topographies of Sound (SLO,) Međunarodna tribina kompozitora (RS) te u institucijama kao što su Thaterhaus Stuttgart (DE), Lauba (RH), Charter Oak Cultural Centre Hartford (USA), University of Maryland Baltimore County (USA), Jan Hus Presbyterian Church New York (USA), Duesenberg Recital Hall of the Valparaiso University (USA), Utzon Center Aalborg (DK), Theater am Gleis Winterhur (CH), Kunstmuseum Lucern –KKL (CH), Hochschule der Künste Bern (CH), BKA Theatre Berlin (DE), Alte Feuerwache Köln (DE), Studentski kulturni centar – SKC u Beogradu (RS), Muzej Narodnog pozorišta u Beogradu (RS), Zavod za kulturu Vojvodine Novi Sad (RS), Koncertna dvorana Blagoje Bersa Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu (CRO), ŠKUC Galerija (SLO), Henrietta St Dublin (IE), Narodno pozorište Sarajevo (BiH).

Pored saradnje sa ansamblima za savremenu umjetničku muziku kao što su SONEMUS (BiH), Phace (AT), TaG (CH), Ensemble of the Lucerne Festival Alumni (CH), New Thread Quartet (SAD), Neofonia (SLO), njena djela poručena su i premijerno izvedena od strane ansambala Handwerk (DE), Mosaik (DE), Neue Vocalsolisten Stuttgart (DE), Duo Leise Dröhnung (DE).

O DJELIMA: THE RITE OF DRILL: Hommage à Stravinsky je djelo komponovano u povodu svečanog obilježavanja jubileja 30. Sarajevskih večeri muzike – 30 SVEM-a 2024. Ujedno ima svrhu uvertire za Žar-ptica suitu Igora Stravinskog na koncertu zatvaranja festivala.

Materijal sublimira nekoliko utjecaja različitog porijekla, sadržaja, koncepta i karakteristika koji se mogu objasniti kroz nekoliko slojeva: folk-pop (baziran na originalnoj temi Posvećenja proljeća pri čemu se “folk” odnosi na polaznu tačku citiranog djela – litvansku tradicionalnu melodiju, dok “pop” ukazuje na njenu prepoznatljivost unutar Posvećenja proljeća, kompozicije koja se svojim statusom u rasponu od stručne i šire javnosti približila domenu popularne kulture); street folk (tema uličnih svirača, koju je kompozitorica snimila na trgu Jemaa El Fna u Marrakechu i prema intervalskom sadržaju je slična početnoj temi Posvećenja proljeća); drill kao temelj ritmičkog sloja kompozicije, a istovremeno i kao referenca na jedan od vodećih žanrova u savremenoj popularnoj muzici; savremena orkestracija inspirisana orkestracijskim tehnikama Stravinskog prvenstveno u postavljanju materijala u ektremne registre.

‘Nemam temperament prikladan za akademizam; tako da akademske formule uvijek koristim svjesno i dobrovoljno. Koristim ih jednako svjesno kao što bih koristio folklor. Oni su sirovina mog rada.’ (Igor Stravinski)

Dualizam u radu kompozitorice korespondira sa polazištem Igora Stravinskog: kompozitorski temperament razapet između akademskog okvira, kao “otoka” koji egzistira okružen okeanom različitih struja (folk, ali u slučaju savremenog trenutka dominantnije popularne kulture). Obrazovanjem i (kompozitorskim/izvođačkim/životnim) iskustvom, kompozitorica je odavno ovladala forulama i principima obje (naizgled ili zaista?) polarizovane tačke; nekada postavlja

čvrstu distinkciju, a nekada ih (ne)svjesno prožima; u ovom slučaju ih kroz svoju prepoznatljivu kompleksnu konstrukciju i autentičnu razradu (ne)spojivih idioma deministificira, zaključujući da je to sve (samo) “sirovina” koja u zavisnosti od vještine i vizije (p)ostaje “(ne)rafinirana”, imajući potencijal da u svakom trenutku postane “nukleus” nekog novog Posvećenja proljeća.

mr. Aida Adžović, muzikologinja

IGOR STRAVINSKI (1882–1971) komponuje muziku za balet pod nazivom Žar-ptica, premijerno izvedenog 1910. godine u Parizu od strane Ballets Russes pod rukovodstvom Sergej Djagiljeva, za koje ovaj balet napisan u stilu ruskog impresionizma također predstavlja jedan od prvih velikih uspjeha ostvarenih na Evropskom tlu. Balet je produciran od strane Djagiljeva i koreografa Mihaila Fokina, po uzoru na rusku narodnu bajku o plemenitom Princu Ivanu i zlom magičnom kralju Katscheï, te magičnom feniksu / žar-ptici koja pomaže kralju Ivanu u borbi protiv zlog kralja. Žarptica magično je biće koje donosi i sreću i nesreću u zavisnosti od onoga ko je uhvati. Princ Ivan, dolazeći u čarobni vrt susreće i hvata žar-pticu koja mu nudi svoju pomoć u zamjenu za vlastitu slobodu. Par Djagiljev–Stravinski nastavio je s produkcijom narednog baleta Petruška 1911. godine i Posvećenja proljeću 1913. godine, te dok Prvi svjetski rat nije prekinuo rad Ballets Russes, internacionalna reputacija Stravinskog je već bila izgrađena i zagarantovana.

Nakon rata, Stravinski se vraća muzici za Žar-pticu, izdvajajući nekoliko dijelova za koncertnu izvedbu baletne svite Žar-ptica, K010: 1. Introduction [Uvod], 2. L’oiseau de feu et sa danse [Žar-ptica i njen ples ], 3. Variation de l’oiseu de feu [Varijacije žar-ptice], 4. Ronde de Princesses [Ples princeza], 5. Danse infernale du roi Katscheï [Pakleni

ples kralja Katscheï], 6. Berceuse [Uspavanka] i 7. Finale. Svita Žar-ptica je od svoje premijere 1919. godine postala jedno od najpopularnijih orkestarskih djela 20. stoljeća, zbog svojih kompleksnih orkestracijskih i interpretacijskih detalja koji predstavljaju izazov za orkestar, a koji na oduševljenje publike rezultiraju inovativnom ritamskom vitalnošću često promjenjivih obrazaca, harmonijskim, melodijskim i tembralnim istraživanjima u polju ekspresivnosti, postavljajući temelje novoj neoklasicističkoj fazi Stavinskijevog kompozitorstva.

ALEXANDER ARUTIUNIAN (1920–2012) komponuje Koncert za trubu i orkestar u As duru 1950. godine, te stiče značajan uspjeh zahvaljujući trubaču Timofeiu Dokschitzeru, koji je prvi izveo ovo djelu u SAD-u, te ga snimio za izdavačku kuću Zen-On Music Co. Ltd. Koreja i Japan, 2005. godine, a koji ostvaruje globalni uspjeh. Arutiunian internacionalno postaje poznat zahvaljujući svojim djelima napisanim za trubu, te pored Koncerta komponuje i Scherzo 1955. godine, te Temu s varijacijama. U njegovom stilu se prepliću impresionističke tendencije dovedene u korelaciju sa snažno ekspresivnim narodnim plesovima Jermenije, čije melo-ritamske izražajne karakteristike postaju prepoznatljivom crtom individualnog kompozicionog stila u domenu umjetničke muzike. Implementacijom nekih od najtežih izvođačkih tehnika u Koncert za trubu i orkestar, Arutiunian ističe najbolje kvalitete melodioznosti, virtuoznosti i muzikalnog potencijala trube kao solističkog instrumenta. Kroz četiri stavka s ukinutim pauzama – 1. Andante, 2. Allegro energico, 3. Meno mosso i 4. Allegro, pruža paletu duboko-emocionalnih, dinamikom preplavljenih muzičkih prizora, komponovanih u stilu modernizma.

31.SARAJEVSKE VEČERI MUZIKE 2025

Subota, 16.05.2025. - Petak, 24.05.2025.

FONDACIJA ZA MUZIČKE UMJETNOSTI

MUSIC ARTS FOUNDATION

Upravni odbor

Nenad Maglajlić, predsjednik

Milorad Kenjalović

Admir Đulančić

Predsjednik

Ninoslav Verber

XXX SVEM

Ninoslav Verber, umjetnički direktor

Silvana Jakupović Bečei, sekretar

Samra Gulamović, rezidentni dirigent

Almin Berbić, box office

Almin Zrno, oficijelni fotograf

Izdavač

Fondacija za muzičke umjetnosti

Music Arts Foundation

Za izdavača

Ninoslav Verber

Tekstovi

mr. Silvana Jakupović Bečei

dr. Fatima Hadžić

mr. Lamija Hasković

dr. sc. Stefan Cvetković

Urednica

Silvana Jakupović Bečei

Dizajn i DTP

Timur Selmanović

Bernard Pavlinović – Triptih

Štampa

Blicdruk d.o.o. Sarajevo

Tiraž

700

Music Arts Foundation

Fondacija za muzičke umjetnosti

Trg Barcelone 3

71 000 Sarajevo

Bosna i Hercegovina www.maf.ba