8 minute read

Korejom i SAD' ................................................................................................ strane 29

Na kraju su mu dali uveravanja IS-a da ce njegovu dužnost u vezi sa terorizmom prema vrhovnom rukovodstvu čuvati kao tajnu, i infiltrirali su ga pošto su ga umirili i ucenjivali da njegove porodice nece biti oslobođene u slučaju da ne izvrši dužnost.

U januaru, maju, avgustu i septembru 2016. agenti IS su imali satelitske kontakte sa Kimom koji je boravio u Pjongjangu. Agenti IS su davali uputstva da izabere i prijavi najefikasniji i najsigurniji metod sa velikom verovatnocom uspeha, dok su mu predstavili razne terorističke metode upotrebom biohemijskih supstanci uz operativni kodeks terorizma protiv vrhovnog rukovodstva, načine podmicivanja predmeta koji bi direktno nosio otkrivanje terorističkog akta i načina ulaska u teren događaja.

Advertisement

Dana 12. avgusta 2016. godine dali su mu instrukciju da prikupi i pošalje što više informacija o okolini terena gde se proslave često održavaju, o stanju straže i naređenja koja se poštuju u vreme događaja, rekavši da jednom konkretnim i detaljnim podacima su dati, oni bi najrazumnije proučili u saradnji sa CIA. Pozivajuci ga da osnuje prekookeanski centar za vezu za bezbedno uvođenje opreme, materijala i fondova za terorističke akte, u dva navrata su mu finansirali po 100.000 američkih dolara za uspostavljanje centra i podmicivanje saučesnika terorista.

U martu i aprilu prošle godine, agent IS Jo Ki Čol i njegov tajni agent Ksu Guanghai, generalni direktor Kingdao NAZCA Trade Co. Ltd., susreli su se sa saučesnikom terorista u Dandongu u Kini i predali mu novi satelitski predajnik - prijemnik i 50 000 Dolara. Potpisali su „ugovor“ o uspostavljanju centra za vezu sa inostranstvom i pustili da se neophodna oprema i materijali uvedu kao prva rata početkom maja.

Momak po imenu Han, šef IS tima, je 7. aprila naučio Kima načinu podmicivanja saučesnika terorista, rekavši da „čak i američka CIA koristi postepeno angažovanje uz dužnu pažnju pohlepe i mentaliteta ljudi u zavisnosti od klase i sloja kojoj pripadaju' i rekao mu da to koristi kao referencu za angažovanje saučesnika terorista da se infiltriraju na teren događaja.

4. novembra 2016. i 13., 17. i 20. aprila ove godine Kim su stavili do znanja da su zvanično potvrdili vrste biohemijskih supstanci i hardvera koji ce se koristiti za vršenje terorističkog akta protiv vrhovnog rukovodstva i to zatražili od CIA-e. , i naložio mu da ponovo prouči 'kredo' egzekutora terorista i ponovo potvrdi stanje njegovog 'ispiranja mozga' i prijavi ih. Takođe su ga više puta upucivali da preduzme najbolju meru za ispitivanje i pripreme za terorističku operaciju, jer može doci do tako katastrofalnog incidenta kao što je rat kada se sazna činjenica o terorističkim sredstvima i sredstvima koje daje IS.'

U februaru 2019. banda za koju se veruje da je povezana sa američkom CIA-om napala je ambasadu DNRK u Madridu (vidi sedmo poglavlje).

GLAVA ŠESTA

'Terorizam, Reket Sankcijama'

Narodna Demokratska Republika Koreja jedna je od najteže sankcionisanih zemalja na svetu. Pod stalnim je sankcijama Sjedinjenih Država od 1950. To je verovatno najduža blokada na svetu. Američke sankcije protiv DNRK tekle su u tandemu sa američkim vojnim pritiskom i provokacijama. Cilj sankcija protiv Demokratske Narodne Republike Koreje je ekonomski zadaviti zemlju i dovesti do kolapsa socijalističkog sistema. Sankcije protiv Narodne Koreje su uvek bile centralna tačka neprijateljske politike SAD i drugih imperijalističkih zemalja protiv nje. Cilj sankcija je da se ometa i uspori ekonomski razvoj DNRK, pa čak i da se poremeti i zadavi ekonomija tako da životni standard padne. Iza ovoga stoji zlokobna namera; imperijalisti se nadaju da ako životni standard u DNRK padne i ljudi dožive teškoce u svojim životima, onda ce se okrenuti protiv socijalističkog sistema i zbaciti narodnu vlast.

Korejska centralna novinska agencija je 26. juna 2010. rekla da:

„Nemerljiva je šteta koju je korejski narod pretrpeo zbog ekonomskih sankcija i blokade, koje su proizvod neprijateljske politike SAD prema DNRK. Ali poznate materijalne štete iznose ukupan iznos tačno procenjene štete koju su SAD nanele DNRK za šest decenija do 2005. godine na 13.729.964 miliona američkih dolara.

SAD su počele da uvode ekonomske sankcije i blokadu protiv DNRK i drugih socijalističkih zemalja nakon lažiranja 'Koordinacionog odbora za izvoz u komunističko područje' (KOIKP) u novembru 1949. Definisale su DNRK kao 'marksističko-lenjinističku državu sa komunističkom vladom“, SAD su dugo održavale sankcije protiv DNRK. (Zakon o izvozno-uvoznoj banci iz 1945. godine, sa izmenama i dopunama, i Zakon o stranoj pomoci iz 1961.).

SAD su počele da primenjuju Zakon o trgovini sa neprijateljem na DNRK od decembra 1950. Nekoliko dana kasnije, Ministarstvo finansija SAD je izdalo propise o kontroli strane imovine da bi zabranilo bilo kakve finansijske transakcije koje uključuju, ili u ime, DNRK.

U julu 1996. SAD su skovale takve konspirativne mehanizme kao što je takozvani 'Vasenarski sporazum o kontroli izvoza konvencionalnog oružja i robe i tehnologije dvostruke upotrebe' da zameni KOIKP koji je propao nakon završetka Hladnog rata. Naporno su se trudile da potpuno uguše privredu DNRK kroz međunarodne sankcije primenom gore navedenog aranžmana na svaki slučaj.

Tokom 2000-ih, SAD su navele svoju marionetsku organizaciju Savet bezbednosti UN da uvede sankcije DNRK pod izgovorom testiranja raketa ili nuklearnog oružja. Naravno, ovo je bio potpuno lažan razlog i pokazao je dvostruke standarde Saveta bezbednosti UN, kao i SAD i drugih velikih sila. DNRK nije sama u posedovanju nuklearnog oružja, ona je jedna od 8 zemalja (9 ako računate Izrael), koje imaju nuklearno oružje, ali nijedna od drugih zemalja nije pretrpela sankcije zbog njih. SAD imaju najveci broj nuklearnog oružja na svetu i ne samo da su izvele najveci broj nuklearnih proba na svetu, vec su koristile i nuklearno oružje protiv nenuklearne države, Japana, 1945. godine. Nekoliko članica Saveta bezbednosti UN su nuklearne sile i takođe imaju IKBR, ali DNRK jedina trpi sankcije zbog njih.

U stvarnosti, sankcije nemaju nikakve veze sa nuklearnim oružjem ili interkontinentalnim balističkim projektilima, vec sa rušenjem socijalističkog sistema u Narodnoj Koreji i promenom režima. Denuklearizacija je jednaka desocijalizaciji i dekomunizaciji!

U julu 2006. Savet bezbednosti UN uveo je sankcije DNRK, a zatim je 14. oktobra iste godine uveo još sankcija DNRK. Nakon toga, SBUN je uveo sankcije DNRK 2009, 2013, 2016. i 2017. Sankcije Saveta bezbednosti UN uvedene 2017. bile su posebno drakonske; na primer, uvoz nafte je bio ograničen na 500.000 barela (neki ljudi su to procenili kao samo delic potreba DNRK za naftom), a izvoz uglja, tekstila i plemenitih metala je zabranjen ili ograničen.

U izjavi vlade DNRK o sankcijama Saveta bezbednosti Ujedinjenih nacija, koja je data 7. avgusta 2017. godine, navodi se da je rezolucija SB UN 2371:

„U svim namerama i ciljevima, rezultat je đavolskih pokušaja SAD da izoluju i uguše DNRK, što predstavlja flagrantno narušavanje njenog suvereniteta i otvoreni izazov za nju, i da je „gnusnija“ nego ikada, stavljajuci potpunu zabranu na čak i normalne trgovinske aktivnosti i ekonomske razmene, čime se pred celim svetom otkriva njena zla namera da se uništi ideologija i sistem DNRK i istrebi njen narod.”

Savet bezbednosti UN i druge sankcije zapravo nemaju nikakvu pravnu osnovu. Gde je međunarodno pravo koje kaže da DNRK ne može da testira nuklearno oružje? Štaviše, ono je u suprotnosti sa međunarodnim pravom. Korejski komitet pravnika DNRK je istakao da:

„Pitanje prava suverene države na samoodbranu je javno priznato kao pravedno u svetlu međunarodnog prava kako je to predviđeno u „Konvenciji o odgovornosti država“, a na principu takvog međunarodnog prava, UN su usvojile Rezoluciju , 'Deklaracija o neprihvatljivosti intervencije u unutrašnje poslove država i zaštiti njihove nezavisnosti i suvereniteta' kao rezolucija 20. Generalne skupštine UN 1965.”

Brojni drugi entiteti i zemlje kao što su Britanija, Evropska unija, Japan, Južna Koreja i Australija uvele su sankcije DNRK po nalogu SAD.

Sankcije se striktno sprovode, a ljudi se čak hapse, pritvaraju i zatvaraju zbog navodnog kršenja sankcija ili novčano bivaju kažnjeni zbog kršenja sankcija. Zaista je strašno da ljudi mogu biti kažnjeni ili u zatvoru zbog kršenja nezakonitih, nemoralnih i etičkih sankcija.

U Australiji, stanovnik Koreje Čan Han Čoi, osuđen je 27. jula 2021. na 3 godine zatvora zbog navodnog kršenja sankcija protiv DNRK. On je uhapšen 2017. godine i držan u pritvoru u tom periodu. U oktobru 2020. novozelandska policija izvršila je raciju u kancelarijama NZ-DPRK društva prijateljstva pod izgovorom „kršenja sankcija“.

U martu 2021. malezijske vlasti su izručile Sjedinjenim Državama državljanina DNRK, koji je godinama legalno živeo u Maleziji, gospodina Mun Čol Mjonga, pod lažnim optužbama. G. Mun je bio u pritvoru u Maleziji 670 dana pre nego što je izručen SAD. Malezija nije iznela nikakve stvarne dokaze protiv njega, samo niz lažnih navoda iz SAD.

To je zaista odvratan čin malezijskog režima jer gospodin Mun nece dobiti pravično suđenje u SAD i još gore jer su DNRK i SAD tehnički u ratu.

Pre izručenja gospodina Muna u SAD, SAD su organizovale pijanku za malezijske zvaničnike i obecale su im besplatnu isporuku oružja od strane SAD.

Podrazumeva se da je Malezija u stvari neokolonija i marioneta SAD. Njime vlada korumpirana kompradorska buržoazija.

Sankcije su oblik ratovanja i neprijateljske akcije protiv date zemlje jer država koja namece sankcije drugoj državi zapravo pokušava da toj državi uskrati njeno pravo na postojanje. Kao što piše u knjizi DNRK: „Poreklo korejskog pitanja“ – „Države“ –„Potezi SAD da internacionalizuju korejsko pitanje i da izoluju i uguše DNRK na međunarodnoj areni bili su bez presedana u ljudskoj istoriji ne samo u smislu sredstava, metoda i zloce ali i dugotrajnost.

Tokom Drugog svetskog rata, fašistička Nemačka i njen saveznik Finska stavili su Lenjingrad bivšeg SSSR-a pod opsadu na oko tri godine od 1941.

Međutim, SAD su nekoliko decenija uvele međunarodne sankcije i blokadu Koreji, koja nije grad vec suverena država, u mirnom, a ne ratnom periodu. Zaista, potezi SAD da internacionalizuju korejsko pitanje su najopakiji, razbojnički, bezobrazni, lukavi, uporni zločini koji su bez presedana u ljudskoj istoriji.”