12 minute read

Glava Četvrta: 'Savremeni Revizionisti protiv DNRK' ................................. strane 24

Godine 1990. izdajnik Gorbačov je upoznao južnokorejskog marionetskog diktatora Ro Te Vua. U septembru 1990. sovjetski revizionisti su priznali južnu Koreju. 'Rodong Sinmun' je 5. oktobra 1990. objavio članak pod naslovom: 'Diplomatski odnosi koji se kupuju i prodaju u dolarima' u kojem se navodi:

„Kada se uspostavljanje „diplomatskih odnosa“ sa južnom Korejom od strane Sovjetskog Saveza posmatra iz drugog ugla, bez obzira na njihove subjektivne namere, to se, u krajnjoj liniji, ne može tumačiti drugačije nego otvoreno pridruživanje Sjedinjenim Državama u njenoj osnovnoj strategiji koja ima za cilj zamrzavanje podele Koreje na 'dve Koreje', internacionalnu izolaciju i usmeravanje na 'otvaranje' i time rušenje socijalističkog sistema u našoj zemlji'

Advertisement

Kasnije se pokazalo da je Gorbačov u stvari primio 100.000 miliona dolara kao mito od južnokorejskog marionetskog diktatora Ro Te Vua.

Američki imperijalisti i drugi međunarodni reakcionari očigledno su se nadali da ce iskoristiti sovjetske moderne revizioniste, 'Gorbačovce', da uguše i unište socijalizam u Narodnoj Koreji, ali nisu uspeli jer je socijalizam zasnovan na Đuče bio prejak za njih.

Glava Peta 'Terorizam, Špijunske Subverzije protiv Narodne Koreje predvođene južnom Korejom i SAD'

Rat protiv Narodne Koreje nastavljen je nakon Rata za Oslobođenje Otadžbine. Južnokorejski marionetski vladari poput Singman Rija lajali su o „marširanju na sever“, a vojno-fašistički vojni diktator Park Čung Hi govorio je o „prevladavanju komunizma“.

DNRK se suočila sa masovnom sabotažom i prevarama od strane špijuna i SAD i južne Koreje, na primer, 2002. Južna Koreja je priznala da je poslala 7 726 špijuna u DNRK između 1953. i 1972., što je ekvivalent otprilike jednom špijunu ili saboteru dnevno i neviđeno visok broj. Zaista, činjenica da su ovi špijuni podbacili je svedočanstvo o snazi socijalističkog sistema DNRK zasnovanog na ideji Đuče i jedinstvu u srcu njenog naroda.

Kasnije je južnokorejski reakcionarni sajt Donga. com je otkrio da je ukupno 13.835 špijuna poslato u DNRK u periodu od 40 godina.

Južnokorejske marionete su čak 1968. osnovale 209. odred, 2325. grupu koja se sastojala od bivših kriminalaca, da ubiju velikog vođu Predsednika Kim Il Sunga.

Čak i nakon niza međukorejskih sporazuma, poput zajedničke izjave sever-jug iz 1972. godine, sporazuma o pomirenju iz 1991. i istorijskog međukorejskog samita od 15. juna 2000. godine, nastavljeni su pokušaji sabotaže i terorizma od strane južne Koreje. Južnokorejski sajt Donga.com priznao je da je od 1970-ih do 1990-ih više od 2.000 špijuna poslato u DNRK. U stvari, špijunske i subverzivne operacije južne Koreje nastavljene su čak i nakon 1990-ih.

KCNA je 2012. godine izvestila o slučaju uhapšenog špijuna i teroriste. Izveštaj je sledeci: „Jon Jong Čol, prebega u južnu Koreju sa severa, intervjuisali su novinari u Narodnoj Palati Kulture u četvrtak. Uhapšen je dok je pokušavao da izvrši užasan zločin uništavanja spomenika i drugih javnih nepokretnosti u DNRK po instrukcijama američkih i južnokorejskih obaveštajnih agencija.

U intervjuu su učestvovali sunarodnici iz inostranstva kao posmatrači.

Jon Jong Čol je prvi govorio. Živeo je u Songrim-dong br. 2, okrug Songfjong, grad Čongđin u provinciji Severni Hamgjong pre nego što je prebegao u južnu Koreju i pridružio se misijama američke i južnokorejske obaveštajne agencije za uništavanje spomenika DNRK.

Jon je rekao da je neoprostivi zločinac jer je izdao otadžbinu i krenuo zločinačkim putem. Ali zatražio je konferenciju za štampu misleci da ne može da umre pre nego što optuži južnokorejski marionetski režim za njegovu gnusnu terorističku zaveru, rekao je i nastavio:

'Teško sam prevazilazio privremene poteškoce, bavio sam se ilegalnom trgovinom, posredništvom itd. Dobio sam novac od žene i pomogao joj da pređe granicu. Od straha od kazne nakon njenog obelodanjivanja, pobegao sam u Kinu 24. aprila 2010. Lutajuci tu i tamo bio sam u iskušenju od strane agenta južnokorejske obaveštajne službe (IS) po imenu Pak i dao mu informacije o unutrašnjoj situaciji DNRK nekoliko puta. Vođen njime, otišao sam u Južnu Koreju. Nakon što sam prošao kroz istragu agenata IS-a i 'obrazovanje' u 'Hanavonu', mogao sam da živim u Tegie-dongu, gradu Čunčon u provinciji Kangvon u južnoj Koreji od marta prošle godine'

Osvrcuci se na celu priču o kursu kojim je dobio terorističku misiju od agenata IS, Jon Jong Čol je nastavio:

'Otprilike 8. novembra prošle godine, kada sam lutao bezposlen, slučajno sam sreo Kim Song Mina, koji ga je predstavio kao predstavnika anti-DNRK zavereničke organizacije „Front za oslobođenje severnokorejskog naroda“ u Seulu uz pomoc Ri Su Boka koga sam upoznao u 'Hanavonu'.

Kim Song Min je loš čovek koji je prebegao u južnu Koreju nakon što je počinio zločine.

On je formirao 'društvo za rušenje statua' u gore navedenom - rekao je - frontu. Rekao je da američke i južnokorejske 'vladine' vlasti aktivno podržavaju 'društvo' sa dubokim interesovanjem za njega i uporno me ubeđivao da mu se pridružim ako želim da zaradim ogroman novac.

Nekoliko dana kasnije, Ko Tong Gjun koji je izgledao star oko 40 godina i čovek po prezimenu Sim koji je izgledao kao 50-godišnjak nazvali su me i rekli da ih je poslao Kim Song Min.

Rekli su da su Kim Song Minu obezbedili mnogo novca za formiranje 'društva za rušenje statua' i terorističke akte, ali svaki pokušaj je propao, dodajuci da sam ja bio najpogodniji za taj posao.

Oni su bili agenti južnokorejskog obaveštajnog tela koji iza scene manipulišu Kim Song Minom.

Početkom decembra prošle godine, „šef odseka“ me je podsetio na rad „društva za rušenje statua“ i obavestio me o programu raznošenja statua i eksplozivnoj napravi koja je vec bila u pripremi.

Prema njemu, eksplozivna naprava (lanser) je najnovija oprema koja je ličila na termos bocu sposobnu da uništi metu na udaljenosti od 150-300 metara.

12 sati od kada je cilj nivelisan, bice u automatskom stanju. Kada ga čovek koji ga je postavio uključi daljinskim upravljačem u krugu od 4 - 6 kilometara, automatski ce se pokrenuti da raznese metu.

Pričali su mi o procesu 'poduzimanja'.

Kada je proizvodnja eksplozivne naprave završena, korisnik je prvo trebalo da ode u oblast Kine koja se graniči sa DNRK i bude u pripravnosti nakon što gađa metu. Eksplozivna naprava je terorističko oružje pod kontrolom širom sveta. Sastoji se iz tri dela.

Ova tri dela je trebalo da se prokrijumčare odvojeno različitim putevima i sastave na licu mesta pre nego što se podvrgnu testu performansi. Na kraju je trebalo da se preda čoveku koji je trebalo da izvrši „poduhvat“. Terorista bi otišao u DNRK tajnim putem i pripremio uređaj za paljenje. Kada je vreme eksplozije podešeno na licu mesta, satelit bi fotografisao područje dok bi ostao na nebu iznad tog područja 30 minuta ili sat vremena pre eksplozije.

Jon Jong Čol je zatim elaborirao kako je južnokorejski marionetski režim osmislio operaciju i pokušao da je sprovede u delo.

Oko 8.30 21. decembra prošle godine, „šef odseka“ i dva agenta ponovo su me pozvali da mi daju operativni program koji su izradili, rekao je Jon i dodao: Prema tome, trebalo je da se prerušim u švercera i pripremim dve iste kutije koje su ličile na kutiju sa ličnim stvarima. Jednu kutiju sa mitom trebalo je da dam šverceru koji je otvorio tajnu graničnu stazu i da odnesem drugu u kojoj je bio lanser kod moje majke, da odbijem njegovu sumnju.

Trebalo je da se popnem na krov stana pre statue i postavim eksplozivnu napravu ispod krova, a zatim da svratim u kucu moje majke. Tu sam trebao da dam majci mobilni telefon sa daljinskim upravljačem i zamolim je da pritisne dugme mobilnog telefona (dugme na daljinskom upravljaču) da me pozove ako nema vesti od mene do 7 sati ujutru. Onda sam trebao da napustim kucu.

Trebalo je da uz pomoc švercera ponovo pređem granicu sa Kinom i uništim statuu pritiskom na dugme drugog daljinskog upravljača koji sam nosio.

Prema programu, ako moj daljinski upravljač ne radi, moja majka je morala da pritisne dugme da me pozove i tada ce statua automatski biti uništena.

Ti agenti su pojurili u SAD rekavši da bi program konačno trebalo da odobri SAD da bi se finansirao.

27. decembra, agenti su me pozvali da kažem da su program odobrile SAD i da moram da uspem ovog puta.

Februar sam odredio kao mesec za rušenje, ali je 'poduhvat' morao da bude produžen do aprila jer eksplozivna naprava nije bila pripremljena.

Rekli su da bi, ako se 15. april odredi kao dan 'poduhvata', to bi pokvarilo atmosferu za proslavu Dana Sunca koju je sever uz mnogo truda pripremio, proširio glasinu i uzburkao razmišljanje ljudi u severu, dodajuci da ce to izazvati veliki bes. Oni su naglasili da incident treba proširiti tako da su ga počinili ljudi u DNRK, a ne spoljne snage.

To je bila svrha koju su tražili američki i južnokorejski marionetski režim.

24. marta 2012. stigao sam avionom u Janđi u Kini.

Ali, „poduhvat“ planiran za april morao je ponovo da bude odložen jer eksplozivna naprava nije bila spremna.

Po programu 'poduhvata' predviđenom za 00:00 27. jula, na godišnjicu pobede u Ratu za Oslobođenje, 5. maja sam ponovo otišao u Kinu zajedno sa Ko Tong Gjunom.

Kada smo stajali u Jandžiju, Ko mi je pokazao tehnički priručnik eksplozivne naprave koji je uključivao detaljne informacije o sklapanju i upotrebi lansera i rezultatima eksplozije itd.

Ako uspe, eksplozija ce pretvoriti metu u pepeo, a preostali delovi eksplozivne naprave ce se takođe eksplodirati. Dakle, niko za to nece moci da zna osim onog ko je daljinski upravljao.

Ja sam, zajedno sa Koom, izvršio pripreme za otvaranje granične rute kako je ukazao Sim.

Oko 21.30 č. 13. maja otišao sam na suprotnu obalu reke Tuman sa Koom i Simom da ih uverim u bezbednost tajne granične rute.

Tog dana mi je Sim rekao da sačekam buduca uputstva, rekavši da ce instalacije za miniranje biti gotove do kraja juna.

U međuvremenu sam stalno stupio u kontakt sa Simom koji se vratio u južnu Koreju i tipom po imenu Son Ki Man koji se predstavio kao načelnik Odbrambene bezbednosne komande južnokorejske vojske.

Ovo ukazuje na opštu mobilizaciju južnokorejskih obaveštajnih službi i organa za razmnožavanje zavera.

Kako nije loše potvrditi mesto prelaska, prešao sam granicu oko 23:00. 18. juna i stigao do pograničnog grada na strani DNRK. Nakon što sam saznao za statuu i njenu okolinu, vracao sam se na granicu kada sam uhapšen oko 2 sata posle ponoci.

Međutim, to nije značilo kraj zloj zaveri neprijatelja.

Iako sam otkriven i uhapšen, američki i južnokorejski obaveštajni organi bi nastavili da proizvode još Jon Jong Čola i uložili su očajničke napore da sprovedu u delo grozne terorističke zavere koje su ovog puta propali.

Kroz svoja iskustva jasno sam shvatio da su njihovi nepromišljeni postupci jednako budalasto sanjarenje kao pokušaj da pometu more metlom.

Odgovarajuci na pitanja novinara, Jon Jong Čol je rekao da je južnokorejski režim uspostavio „grupe“ i „organizacije“ sa izbeglicama na jugu, drugim izdajnicima i zlim neprijateljskim elementima, podižuci lude rekete protiv DNRK.

Kao tipičan primer naveo je „Front za oslobođenje severnokorejskog naroda“. Ovo je organizacija koja stvara zaveru čija je svrha da potkopa DNRK i „preokrene njen društveni sistem“.

Nedavno su skovali podlu zaveru da se infiltriraju u „tim za specijalne operacije“ u DNRK kojoj je dodeljena dužnost da podiže „previranja“ u njoj.

Organizacija je specijalizovana za pisanje grafita na javnim zgradama i širenje lažnih glasina na pijacama na severu.

Južnokorejski konzervativni mediji, kao i 'Radio Slobodna Severna Koreja' i 'Radio Severnokorejska reforma' koji se uglavnom sastoje od prebega na jug, skoro svakodnevno se bave klevetanjem DNRK.

U međuvremenu, režim podstiče ultradesničarske konzervativne organizacije i gangstere da svakodnevno drže 'predavanja', 'okrugle stolove', 'seminare' i slično kako bi pronašli krivicu za DNRK'

Same SAD su izvele brojne špijunažne i subverzivne operacije protiv Narodne Koreje, od kojih je najznačajniji „incident u Pueblou“ iz 1968. 'Pueblo' je bio teško naoružani špijunski brod američkih imperijalista. Imao je mitraljeze, a posada je bila naoružana malim oružjem i granatama. Nema sumnje da bi se posada infiltrirala u DNRK izvršila sabotažu i terorizam. 'Pueblo' je uhvacen 23. januara, Đuče 57 (1968), dok je špijunirao vojne i državne tajne DNRK nakon upada u njene teritorijalne vode u Istočnom moru Koreje do 7,6 milja od ostrva Rio u blizini Vonsana na geografskoj širini 39. stepeni 17,4 minuta severno i geografske dužine 127 stepeni 46,9 minuta istočno, na 'Pueblo' - ukrcali su se mornari mornarice Korejske Narodne Armije koji su zarobili 80 američkih špijuna, jedan od njih je ubijen. SAD su zapretile da ce bombardovati DNRK ako brod i njegova posada odmah ne budu vraceni. DNRK je odbila da vrati brod i posadu. Kapetan 'Puebla': poručnik Loid Mark Buher i njegova posada pisali su priznanja o svojim špijunskim delima i molili za milost. Oni su takođe održali konferenciju za štampu u Pjongjangu kojoj su prisustvovali neki američki novinari poput Lajonela Martina iz američkog „Nacionalnog Gardijana”...

Na kraju su SAD morale da odstupe. SAD su dale izvinjenje i posada je proterana iz DNRK u decembru 1968. Međutim, sam 'Pueblo' ostaje u DNRK i izložen je u Muzeju Pobedonosnog Rata za Oslobođenje Otadžbine.

SAD su takođe potrošile špijunski avion EC121 koji su 15. aprila 1969. oborili mlazni borbeni avioni pobedničke Korejske Narodne Armije.

SAD su poslale špijune u Narodnu Koreju pod različitim maskama.

U oktobru 2015. američka veb stranica 'Intercept' otkrila je da je američka vojna obaveštajna služba koristila nevladinu organizaciju pod nazivom: 'Humanitarian Services International Group' da špijunira DNRK i promoviše promenu režima infiltrirajuci neprijateljske materijale u DNRK. U 'Interceptu' je pisalo da:

„organizacija je dobila milione sredstava od Pentagona kroz složenu mrežu organizacija dizajniranih da prikriju poreklo gotovine“

Naravno, ovo je samo vrh ledenog brega. U kasnijim poglavljima bice detaljno opisana uloga takozvanih nevladinih organizacija u zaveri protiv Narodne Koreje. 9. avgusta 2019. imperijalistički 'Njujork tajms' je otkrio da je Kim Dong Čol takozvani misionar i biznismen koji je uhapšen u DNRK zbog špijunaže 2016. (pušten je 2018. kao humanitarni gest DNRK-a ) zapravo: „špijunirao za Centralnu Obaveštajnu Agenciju i Nacionalnu obaveštajnu službu Južne Koreje“. Kima su kontaktirali američki i južnokorejski agenti koji su mu „dali špijunsku opremu, poput kamere skrivene u ručnom satu i uređaja za prisluškivanje, kao i operativna sredstva“.

U maju 2017. Ministarstvo državne bezbednosti DNRK razotkrilo je zaveru američke Centralne Obaveštajne Agencije i južnokorejske Nacionalne obaveštajne službe da počine užasnu terorističku akciju protiv vrhovnog rukovodstva DNRK, kako je otkrilo Ministarstvo državne bezbednosti DNRK: 'Nedavno je otkrivena grupa 'groznih terorista', koju su CIA i IS infiltrirali u DNRK na osnovu prikrivenih i pedantnih priprema da počine državno sponzorisani terorizam protiv vrhovnog rukovodstva DNRK upotrebom biohemijske supstance. .

Demoni ubice IS koji su se zaverili sa CIA-om ideološki su korumpirali i podmitili državljanina DNRK po prezimenu Kim, tadašnjeg radnika drvne industrije u Habarovskoj teritoriji Rusije u junu 2014, i pretvorili ga u teroristu punog odvratnosti i osvete. protiv vrhovnog rukovodstva DNRK.

Smislili su zaveru da dopuste ljudskom ološu Kimu da počini bombaški terorizam na meti vrhovnog rukovodstva tokom događaja u Kumsusan Palati Sunca i na vojnoj paradi i javnoj povorci nakon njegovog povratka kuci.

Rekli su mu da je atentat upotrebom biohemijskih supstanci uključujuci radioaktivnu supstancu i nano otrovnu supstancu najbolja metoda koja ne zahteva pristup meti, njihovi smrtonosni rezultati ce se pojaviti nakon šest ili dvanaest meseci, u saradnji se mogu dodati i biohemijske supstance sa CIA-om, ako se dobije samo jedna tačna informacija, komponenta terorističke - namenske biohemijske supstance je znanje CIA-e i samo CIA može da proizvede takvu supstancu, kao i taj hardver, zalihe i troškove sredstava potrebnih za terorizam protiv vrhovnog rukovodstva u potpunosti ce snositi IS. Zatim su mu u dva navrata predali 20.000 američkih dolara i satelitski predajnik-prijemnik i pustili ga da se upozna sa tim.