Džamija Hassana II u Casablanci u svom spektakularnom okruženju podsjeća na svjetionik. Tome svakako pridonosi najviši minaret na svijetu. Ne sjećam se da sam igdje naišao na muslimansku bogomolju koja odaje dramatičniji i romantičniji dojam.
stvarno zgodan. Do te mjere da bih čak rekao da ga se isplati obići. Krenimo sad malo u prirodu! Na sjeveru Maroka je visoko obrađena, navodnjena i sjajno organizirana poljoprivreda. Nepregledne plantaže maslina, agruma, jabuka, smokava, šipka te polja pšenice i kukuruza. Na jugu ih zamjenjuju plantaže datulja (najbolje na svijetu, sorte “Madjool” kakve rastu samo ovdje i u Saudijskoj Arabiji, 9-12 €/kg) i polja ruža. Na nekim mjestima na sjeveru stvarno nemaš dojam da si u Africi. Prije u Švicarskoj. Vode ima iako je vodostaj svih podzemnih i površinskih spremnika i bunara u posljednjih nekoliko godina drastično pao. U usporedbi s nama imaju vrlo visoku iskorištenost obradivih površina i ne oskudijevaju u stanovništvu voljnom da ga obrađuje. Visoravni prekrivene cedrovim i borovim šumama po kojima skaču makaki majmuni, svježe su i za najtoplijih ljetnih vrućina. Iznenadio me broj i veličina cedrovih stabala. Židovi i Libanonci gotovo su ih potpuno posjekli, a ovdje ih ima u izobilju. Meni najljepši dio Maroka. Sada, u zadnjem tjednu svibnja, temperature u Maroku bile su između 25 i 30 stupnjeva. Na jugu se popela i do 36, ali to je pustinjska klima, pa se tih 36 bez vlage lako podnosi.
84
LIJEČNIČKE NOVINE 210 - lipanj 2022.
Visoki Atlas je ogromna lijepa planina puna staza za planinare, s jedne strane zelena, s druge više gola, kao naš Velebit. Na obroncima se često vide kamenjem ucrtane tri riječi koje su slogan Maroka. Znam da ste to prvo pomislili, ali nisu ”Hajduk živi vječno” već “Alah, domovina, kralj”. Prva dva pojma nema potrebe komentirati, a status ovoga trećeg lako je objasniti nama starijima. Takav smo lik i takav kult i takva četiri slova na planinama i mi imali. Nosili mu štafete. Mahali mu uz ceste. Između Visokog Atlasa i Antiatlasa prostrane su plodne doline. Taj gorski dio Maroka prepun je boja. Strmi obronci vodotocima su izdubljeni u kanjone. Plave rijeke i jezerca, zlatna polja i zelene plantaže, uz intenzivno crvenkastu nijansu zemlje i stijena, zašaraju vam zjenice. Colorado. Uz to svako malo prođete pored nekog romantičnog dvorca (kazbah) na brdašcu. Nije čudo da je tu scenografiju iskoristila filmska industrija. Ovdje su snimani holywoodski blockbusteri od Ben Hura i Gladijatora do Mumije, Babela, Nemoguće misije… I naravno GOT. I naravno 007. Dvaput. Idući prema jugu i istoku, planine zamjenjuju ravnice, a sve boje polako prelaze u pješčanožutu. Sahara je meni prvenstveno duhovno iskustvo i koliko god puta zaronio u nju
uvijek mi to prostranstvo pješčanih dina preuzme dušu. Nema tu pomoći, jednostavno se moraš osjetiti nebitno bezbrižan s tim prašinasto sitnim toplim pijeskom pod bosim stopalima i beskrajem zvijezda u očima. Wadi Rum je najljepša pustinja na svijetu, ali nepreglednost saharskih dina pruža neusporediv osjećaj. Jahanje deva je nešto što u pravilu izbjegavam iako sam solidno podfutran na stražnjici, no ovaj put sam morao preživjeti tih sat i pol jahanja do kampa. Za nagradu smo si priuštili dječačku vožnju quadovima i malo divljanja terencem po dinama. I to je uglavnom bilo to, nakon noćenja pod šatorom, uz klasičan program berberskog tamburanja uz vatru poslije večere i pozdrava suncu ujutro, uputili smo se natrag na sjever i kući. Za kretanje po Maroku unajmili smo vozača, smještaj smo našli uglavnom u rijadima, ali bili smo i u poslovnom hotelu i u kampu pod šatorom. Ubuduće mislim da bih vozio sam. Policija zaustavlja na svakom ulazu u veća naselja, ali provjere su kratke, nema kolona ili čekanja. Ceste su im sasvim u redu. Grade puno novih. Ima i autocesta, posebno između velikih gradova i u nizinama uz obalu. U prometu ni traga onoj stravi od Irana ili Egipta. Najsličniji Izraelu. Pridržavaju
