REAGIRANJE

sa Antunom Augustinčićem (1900.-1979.), kolegom s Akademije, koji je nakon diplome 1924. dobio stipendiju francuske vlade. Boravak u Parizu (1925. - 1926.) koristio je i njoj za daljnju umjetničku izobrazbu. Sudjelovala je na međunarodnoj izložbi dekorativne umjetnosti u Parizu te izlagala u Splitu potkraj 1927. Ranko Mikačić (1898. – 1971.) je diplomirao na Visokoj školi za svjetsku trgovinu u Beču, a na Sveučilištu u Zagrebu promoviran je 22. prosinca 1923. na čast doktora prava. Draga Mikačić (1906. - 1989.) udala se za Mladena Ivekovića (1903. - 1970.), doktora prava, koji je nakon doktorata u Zagrebu studirao u Parizu; bio je član KPJ od 1934., urednik partijskih listova, višekratno zatvaran. Bio je i u logoru Jasenovac iz kojega je razmijenjen. Rade Mikačić (1908. - 1989) je studirao arhitekturu u Zagrebu i Padovi, a boravio je i u Parizu kod sestre Nade. Kasnije je živio u Sloveniji i bio suradnik Jože Plečnika (1872. - 1957.) te se afirmirao kao kipar i slikar. Školovanje Poslije klasične gimnazije u Splitu koju je pohađala kao hospitantica sljedeća kći iz te obitelji, Smiljana Mikačić, je ispit zrelosti položila 1919. godine. Medicinski fakultet završila je na sveučilištu u Innsbrucku i poslije veoma dobro položenih svih strogih ispita promovirana 28. veljače 1925. na čast doktorice sveukupne medicine. Diplomu je 26. ožujka 1925. nostrificirala na Medicinskom fakultetu u Beogradu. Liječnička karijera Nakon staža ostala je raditi na internom odjelu bolnice u Splitu pod vodstvom uglednog prim. dr. Bože Peričića (1865. - 1947.) jer je željela specijalizirati internu medicinu. Impresionirana Peričićevim medicinskim znanjem i općom kulturom napisala je veoma lijep članak u prigodi 70. rođendana toga nestora dalmatinskih liječnika. Split je u lipnju 1925. obilježio 25. obljetnicu doktorske promocije dr. Jakše Račića (1868. - 1943.), šefa kirurškog odjela, ravnatelja splitske bolnice i utemeljitelja društva „Marjan“ (Liječničke novine br. 26, veljača 2004, str. 66-8). U toj je prigodi i dr. Mikačić dala prilog (100 dinara) u Fond za „Marjan“. I u mnogim drugim prigodama njezino je ime bilo među prinosnicima za različite javne svrhe, primjerice u korist „Društva za suzbijanje tuberkuloze“ i „Unije za zaštitu djece“. Dr. Mikačić je od 1928. bila zaposlena u „Bakteriološkoj stanici“ u Splitu koju je u ožujku 1922. utemeljio sljedbenik Štamparove škole dr. Josip Škarić (1887. -1953.) i time značajno

Obitelj Mikačić, dr. Smiljana Mikačić druga s lijeva s nećakinjom u naručju

unaprijedio zdravstvenu službu ne samo u Dalmaciji nego i u Hercegovini te dijelu Bosne (Liječničke novine br. 114, studeni 2012, str. 50-3).

Ujedinjenjem Instituta za malariju u Trogiru pod vodstvom dr. Andrije Sfarčića (1884. – 1955.) i Škarićeve „Bakteriološke stanice“ nastao je Higijenski zavod Split u kojem je dr. Škarić bio ravnatelj, a dr. Antunović-Mikačić je imenovana za v.d. šefa Bakteriološko-epidemiološkoga odjela. Nadležnost Zavoda se rasprostirala od Nina do Dubrovnika u primorju i zaleđu, obuhvaćala je i kotareve livanjski, duvanjski i glamočki te travničku oblast, a u vezi sa suzbijanjem malarije još i na područje početno od Raba i Paga, te mostarsku oblast uz primorski dio Zetske banovine. Na prostoru površine 19 417 km2 živjelo je 892 000 ljudi. Posla je bilo mnogo, a odvijao se pod otežanim okolnostima siromaštva, gladi i nepismenosti (u Dalmaciji je bilo 50 % nepismenog pučanstva, a u Dalmatinskoj zagori čak 70 %), pa su i liječnici sudjelovali u prosvjetnim akcijama te novcem pomagali siromašne obitelji. Dr. Mikačić-Antunović je 29. siječnja 1932. nazočila prvom redovitom sastanku pedijatričke sekcije Zbora liječnika Hrvatske održanom u predavaonici Dječje klinike na Šalati kao gost (nečlan Zbora). U godini 1933. Higijenski zavod uselio se u novu, namjenski izgrađenu zgradu u Splitu, a dr. Škarić je objavio izvještaj o radu Higijenskog zavoda u razdoblju 1922. - 1932. O rezultatima rada svoga odjela dr. Antunović-Mikačić je pisala u „Glasniku Centralnog higijenskog zavoda“. U „Liječničkom vjesniku“ je prikazala pacijenta s Weilovom bolesti, prvog otkrivenog u Dalmaciji, za kojega su aglutinacijski testovi učinjeni u Pasteurovom zavodu u Parizu. U suradnji s dr. Lovrom Dojmijem (1899. – 1965.) iz Doma zdravlja u Mostaru, opisala je vojnika, po zanimanju mesara, liječenog u Vojnoj bolnici u Mostaru koji je umro zbog sepse prouzročene bacilom anthracoides.

U splitskim dnevnicima „Novo Doba“ i „Jadranski dnevnik“ objavila je brojne popularnim stilom pisane članke o socijalno-zdravstvenoj zaštiti majke i djeteta i o važnosti ispravne tjelovježbe. Člankom „Kud ćemo s djecom na ljetovanje – akcija za dječje oporavilište u Vrlici“ založila se za podizanje ljetovališta na nadmorskoj visini od 400 m. U članku „O socijalnoj ulozi nauke“ izložila je Štamparove misli o zadaći znanosti, zdravstva i edukacije. Osim predavanja iz higijene održanih u školskoj godini 1934./1935. po školama u Primorskoj banovini istaknula je 182 javna predavanja popraćena filmom, 104 predavanja bez popratnog filma te 47 predavanja uz dijapozitive. Godine 1937. postala je specijalist za bakteriologiju i serologiju. Početkom 1940. pristupila je Hrvatskom liječničkom zboru u Zagrebu.