5 minute read
IZ SVIJETA
NOVI ZAGREB – SLIJEPO CRIJEVO zdravstvenoga sustava Hrvatske?
HRVOJE TILJAK
Taj osjećaj mogu doživjeti brojni stanovnici Novog Zagreba svakoga jutra dok putuju na posao u središte metropole. Pomalo ostarjeli srednji most na Savi još uvijek čuva svoju velebnost blago lučnom gradnjom koja omogućuje da na samom vrhu luka pukne pogled na lijepi Zagreb grad. U daljini se zelene obrisi Sljemena stvarajući okvir za sliku Medvedgrada, nešto bliže vire tornjevi katedrale iznad krova dvorane Lisinski, a s druge strane simfonije vodoskoka i siluete prvoga predsjednika Hrvatske, moderno zdanje Nacionalne i sveučilišne biblioteke. Prizor za divljenje, Zagreb u svom najboljem izdanju predstavlja se kao velegrad u kome bi svatko poželio živjeti. Spuštajući se polako niz silazni dio luka mosta imamo pravo biti impresionirani vidikom, ali valjalo bi primijetiti dvije oznake blizu oka koje itekako značajno obilježavaju Zagreb. S lijeve strane spomenik gradonačelniku za kojega se kaže da je stvorio Novi Zagreb, a s desne strane Specijalna bolnica Agram - najjužnija bolnica grada Zagreba. I dok gradonačelnik Holjevac prolazi kroz okvir u suprotnom smjeru, oni koji mostom nazvanim Mostom slobode ulaze u središte grada imaju dodatan razlog da se osjećaju dobro i slobodno, sigurno. Tu, naime, počinje zdravstveno opskrbljen, osiguran dio Zagreba. Za sobom ostavljaju južni Zagreb u kojem ne postoji bolnička zdravstvena zaštita. Nije da nije bilo pokušaja. Po prvotnoj ideji planski uređenoga Novog Zagreba bolnica je trebala biti građena uz Most mladosti, točnije istočno od mosta uz južnu obalu Save. Umjesto bolnice građani Novog Zagreba su na tom širem području dobili poligon vojarne, sajmište i smetlište. Priznajte da nije baš fer zamjena. Više godina poslije na drugom kraju Novog Zagreba, zapadno od Jadranskog mosta nikli su velebni okviri buduće Sveučilišne bolnice. U izgradnji te bolnice sudjelovali su samodoprinosom građana svi tada zaposleni žitelji Hrvatske, pa tako i žitelji Novog Zagreba. Ni tu nije bilo sreće. Štoviše, svaki put kad se u predizborno vrijeme ponovo počne pričati o tom zdanju, osjećaj je uvijek isti – kao da i dalje svi gradimo tu bolnicu. Zagreb južno od Save po broju stanovnika konkurira nekim županijama, predstavlja grad veličine kojim zaslužuje da bude svrstan u pet-šest najvećih gradova Hrvatske. A ta županija, taj grad, nema niti jednu bolnicu. Po usluge bolničkog zdravstva mora preko rijeke. Koliko je to neprihvatljivo očito je i bez prijetnji potresa, urbanog terorizma i međunarodnih sukoba kojima svjedočimo u posljednje vrijeme. Ukoliko bi promet već spominjanim mostovima bio zapriječen, najbliža bolnica na raspolaganju žiteljima Novog Zagreba bila bi smještena dvije županije dalje. Toliko o bolničkoj zdravstvenoj zaštiti. Ali to nije sve. Nekadašnji ponos novozagrebačke primarne zdravstvene zaštite, Dom zdravlja Novi Zagreb, nestao je integracijom domova zdravlja početkom stoljeća, odnosno integriran je u Dom zdravlja Zagreb Centar. Time nije izgubio samo svoj identitet, nego su se ordinacije postavile u isti položaj kao i ordinacije smještene u podnožju brijega neposredno ispod bolnica. A to je značilo da se smanjilo ili je gotovo nestalo zanimanje za specifičnosti potreba stanovnika kojima dostupnost svih kapaciteta zdravstva nije jednaka kao i stanovnika gradskoga središta. Da dostupnost zdravstvenoj zaštiti u Zagrebu nije jednaka za stanovnike južno i sjeverno od Save dokazuje jedan frapantan podatak. Na terenu Novog Zagreb ne postoji niti jedna oftalmološka ordinacija koja bi imala ugovor s HZZO-om, mjesto u blizini gdje bi osiguranici HZZO-a mogli ostvariti pregled ne teret državnoga zdravstvenog osiguranja. Nepokretnoj ostarjeloj osobi ta usluga, koju svi te dobi trebaju, nije jednako dostupna kao osobi iz Medveščaka ili Donjega grada. U Novom Zagrebu ne postoje niti druge specijalističke ordinacije u okviru HZZO-ove ponude. Ali niti to nije sve. Temeljni pogon primarne zdravstvene zaštite u vidu obiteljske medicine, pedijatrije i ginekologije nije se integracijom u Dom zdravlja Zagreb Centar regrupirao tako da su ordinacije razmještene u područje bliže korisnicima. Umjesto toga zaostao je centrirani raspored u kojem je ponovo Novi Zagreb kao periferija postupno zaostajao kapacitetima i kadrovima. Širenjem na istok (Dugave, Kamenarka) i na zapad (Remetinec, Klara) južno od Save nikla su nova naselja koja nisu praćena adekvatnim uvođenjem zdravstvene infrastrukture. Pronaći ordinaciju u koje se obitelj, žena ili dijete, novopečeni stanovnik Novog Zagreba može upisati na listu kao osiguranik HZZO-a postalo je teže nego dočekati red na snimanje magnetskom rezonancijom. Taj problem je aktualno prisutan diljem Hrvatske, ali je ipak lakše savladiv u središtu Zagreba. Pri tom je Novi Zagreb ostao provincija - dijeli probleme zdravstva ostalih dijelova države. Tako blizu, a tako daleko. Ili riječima pjesnika, Novi Zagreb je ostao brod na suhom, nasukan na južnu obalu Save u moru zdravstvene ponude Zagreba. Ima li tu lijeka? Kad svoje vapaje i čeznutljive poglede upućujemo prema EU bilo bi dobro da se to ne ograniči samo na vapaje za pomoć u novcu. Možemo li nešto drugo kupiti ili zaraditi u Europi, europskom zdravstvu. O potrebi ujednačenog razvoja u svim regijama i na svim poljima, uključujući zdravstvo. O planskom razvoju zdravstva, o jedinstvenom zdravstvu, regionalnoj i međugradskoj povezanosti, međuovisnosti primarne, sekundarne i tercijarne zdravstvene djelatnosti. O potrebi stjecanja realnog uvida u zdravstvene potrebe stanovništva i specifičnosti pojedinih skupina. I konačno, o potrebi mijenjanja, prilagođavanja, potrebi novih idejnih rješenja, hrabrih poteza i racionalnih rezova. Novi Zagreb nije crvuljak hrvatskoga zdravstva. Nije nepotreban organ kojeg ćemo kirurški odstraniti kada se upali i prijeti ugroziti cijeli organizam. Novi Zagreb je dio zdravstvenog sustava koji traži intervenciju. Je li to izgradnja bolnice, osnaživanje primarne zdravstvene zaštite, osnivanje Doma zdravlja Novi Zagreb, jesu li to poticajne mjere za razvoj zdravstvenih kapaciteta u ugovoru sa HZZO-om ili sve to zajedno? Prosudite sami!
htiljak@gmail.com
VEDRAN ŠĆURIC, dr. med. MARIJA ROGOZNICA, dr. med. Povjerenstvo za mlade liječnike HLK
Proljetni sastanak Europskog udruženja mladih liječnika (eng. European Junior Doctors, EJD) održan je ove godine 27. i 28. svibnja u Helsinkiju. Okupio je delegate dvadeset država članica, a započeo je prikazom rada pojedinih odbora.
Shruti Sharma, predsjednica Odbora
za specijalističke studije, predstavila je plan rada za naredno razdoblje. Jedan od glavnih ciljeva je stvoriti radnu skupinu za minimalne radne uvjete tijekom specijalističkog usavršavanja liječnika, nakon čega bi Odbor napisao izjavu i javnozdravstvenu politiku te se založio da UEMS uključi te radne uvjete u svoje programe. To bi olakšalo mladim liječnicima i njihovim predstavnicima u državama članicama EJD-a da se zalažu za provedbu tih minimalnih uvjeta, tj. za njihovo poboljšanje. Odbor je u postupku oblikovanja radne skupine koja bi se bavila ovom tematikom, a u nju su pozvani ne samo delegati članica država EJD-a, nego i bilo koji liječnik iz država članica. Ovom prili-
kom pozivamo sve mlade liječnike zainteresirane za rad u radnoj skupini za minimalne radne uvjete specijalističkog usavršavanja da se jave namladi@hlk.hr Cerame Alvaro, predsjednik Odbora
za medicinsku radnu snagu, naglasio je da će u fokus svog rada vratiti planiranje medicinske radne snage. To je bila istaknuta tema u EJD-u 90-ih godina, no od
Dr. Vedran Šćuric i dr. marija Rogoznica, delegati Hrvatske na EJD sastanku
tada je oslabilo zanimanje za nju. Odlučeno je da će se EJD po ovom pitanju udružiti s drugim organizacijama, prvenstveno sa Stalnim odborom europskih liječnika (eng. The Standing Committee of European Doctors, CPME) koji već dulje vrijeme radi na toj temi i skuplja podatke. Srednjoročni cilj je stvoriti sveobuhvatni pregled ili publikaciju iz perspektive mladih liječnika. Prelimi-
