9 minute read
IZDAVAŠTVO
Dana 6. svibnja 2022. u Hotelu Academia u Zagrebu održan je Godišnji sastanak Hrvatskog društva za otorinolaringologiju i kirurgiju glave i vrata (ORL-KGV). Naziv sastanka bio je „Hrvatska otorinolaringologija i kirurgija glave i vrata – europski standardi“. Bilo je registrirano oko 120 polaznika. Imali smo i vrlo kvalitetnu izložbu naših sponzora. Skup je započeo predavanjem u povodu 100. obljetnice rođenja akademika Ive Padovana. Sastanak je bio posvećen sadašnjem stanju hrvatske otorinolaringologije i kirurgije glave i vrata. Analizirane su organizacijske, stručne, znanstvene i edukacijske značajke struke te je učinjena usporedba sa stanjem u otorinolaringologiji i kirurgiji glave i vrata u mnogim europskim državama te Europi općenito. Na kraju je provedena zanimljiva rasprava iz koje su doneseni i zanimljivi zaključci o stanju u hrvatskom ORL-KGV-u i njegovu položaju u kontekstu europskog ORL-KGV-a. Zaključeno je da je broj od oko 240 specijalista primjeren, kao i broj od oko 80 specijalizanata. Složili smo se da je program edukacije specijalizanata dobar i potpuno usklađen s programom u EU i da su specijalizanti danas vrlo dobri, ali da je uvijek poželjna i veća kakvoća, što, naravno, ovisi i o angažmanu mentora. Zaključeno je da bi većina specijalizanata mogla položiti europski ispit te da ih se treba stimulirati u tom pravcu. Komentirana je trenutačna nategnutost u odnosu između predstavnika naše struke i predstavnika nekih drugih struka u Europskoj uniji liječnika specijalista (UEMS) koja je posljedica stremljenja jedne struke da negira našu važnost te da preuzima vještine i kompetencije koje su eviden-
Predsjednik HDORL-KGV prof.dr.sc. Tomislav Baudoin sa specijalizantima nagrađenima za najbolje specijalizantske radove: dr. Mislav Knežević, dr. Mateja Đenović i dr. Robert Tomljenović.
tno u mjerodavnosti ORL-KGV-a i ne mogu biti dio programa specijalizacije nijedne druge struke. Složili smo se da se prate trendovi razvoja struke te da se provode gotovo svi dijagnostičko-terapijski postupci kao i u razvijenoj Europi. Znanstvena aktivnost hrvatskih otorinolaringologa je iznad znanstvenog djelovanja čak i u nekim razvijenijim europskim državama. Hrvatska subspecijalistička društva su vrlo aktivna te je izrazit angažman naših predstavnika u europskim ORL-KGV organizacijama i subspecijalističkim društvima gdje neki obnašaju i vrlo visoke dužnosti. Zaključeno je da na privatnu ORL-KGV praksu otpada oko 20 % i da je to znatno ispod standarda u Europskoj uniji i da bi to trebalo povećati. Konačan je zaključak bio da su ustroj i kakvoća ORL-KGV-a zadovoljavajući i usporedivi s najvišim europskim standardima, ali da treba poticati daljnje unaprjeđenje. Poslijepodne je održana specijalizantska sekcija u kojoj je prezentirano 28 radova. Kakvoća radova i prezentacije bila je na vrlo visokoj razini i tri najbolja specijalizanta nagrađena su kotizacijom i smještajem na sljedećem kongresu HDORL-KGV-a. Nagrađeni su dr. Mateja Đenović (specijalizantica iz Opće bolnice „Ivo Pedišić“ Sisak u KBC-u Zagreb), dr. Mislav Knežević (specijalizant u KBC-u Sestre milosrdnice) i dr. Robert Tomljenović (specijalizant Opće bolnice Virovitica na specijalizaciji u KBC-u Sestre milosrdnice).
Sastanak je potpuno ispunio svoje zadaće u službenom programu te je omogućio ugodno druženje brojnih članova Društva nakon dugo vremena zbog pandemije. T.B.
ODRŽANI PRVI EPIDEMIOLOŠKI DANI
Panel rasprava „Zajedno u pandemiji COVID-19“: Ivo Ivić, Željka Karin, Ivana Pavić Šimetin, Iva Pejnović Franelić, Mario Poljak, Irena Tabain, Ivan Vasilj i Miroslav Venus
U Supetru na Braču održavali su se Prvi epidemiološki dani, tečaj trajnoga medicinskog usavršavanja „Izazovi i otpornost epidemiološke struke u vrijeme pandemije COVID-19“, u organizaciji Hrvatskog epidemiološkog društva Hrvatskoga liječničkog zbora. Na skupu je od 19. do 21. svibnja sudjelovalo više od 160 epidemiologa, infektologa, liječnika školske i adolescentske medicine, mikrobiologa, specijalista javnozdravstvene medicine te još mnogi drugi stručnjaci. Predavanjima i panel raspravama su hrvatski, slovenski i bosanskohercegovački epidemiolozi podijelili svoja dosadašnja iskustva i prakse tijekom pandemije COVID-19. Molekularno testiranje se jako razvilo u kratkom vremenu tijekom pandemije, razvijeni su brojni testovi na SARS-CoV-2 i kapaciteti molekularnih laboratorija su se višestruko povećali, što ostavlja mogućnost u budućnosti i za primjenu u prevenciji i dijagnostici i drugih zaraznih bolesti kao što su tuberkuloza, virusni hepatitisi i infekcija HIV-om - istaknuo je prof. Mario Poljak, mikrobiolog iz Slovenije. -Ono što smo do sada naučili o prevenciji i liječenju COVID- 19 olakšat će u budućnosti provedbu i primjenu preventivnih mjera i skrbi za oboljele, ne samo od COVID-19, već i od nekih drugih respiratornih infekcija - poručio je prim. dr. sc. Miroslav Venus, predsjednik Hrvatskog epidemiološkog društva Hrvatskoga liječničkog zbora. S obzirom na to da je jesen neizvjesna i ne zna se hoće li se Hrvatska, ali i cijeli svijet ponovno suočiti s pandemijom COVID-19 i velikim brojem oboljelih, a i zato što još uvijek nemamo učinkovitoga specifičnog lijeka za liječenje COVID- 19, već samo suportivno i simptomatsko liječenje, cjepivo je zasad jedina učinkovita i jednostavna zaštita od težih oblika COVID-19, jedna je od poruka s ovoga stručnog skupa.
Tatjana Nemeth Blažić tatjana.nemeth-blazic@hzjz.hr
„NOVI“ HEPATITIS
Prof. dr. sc. GORAN TEŠOVIĆ, dr. med. Klinika za infektivne bolest Dr. Fran Mihaljević, Zagreb
„Novi“ hepatitis pojavio se krajem 2021. godine među djecom i adolescentima, a do danas je, prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (SZO), registrirano 650 oboljelih u 33 zemlje. Broj oboljelih sigurno nije točan i iz iskustva s drugim virusnim hepatitisima (a čini se da je i ovaj „novi“ hepatitis virusne etiologije), on je višestruko veći. K tome, pretražujući razne izvore podataka, može se doći do različitih podataka pa broj bolesnika koji je iznešen u uvodnoj rečenici valja uzeti s rezervom. Pitanje koje je nama liječnicima od dodatnog interesa jest raste li broj bolesnika ili ne raste. Prema posljednjim dostupnim podacima, najveći je porast zabilježen početkom 2022. (12. i 13. tjedna), a sada se čini da se „epidemija“ stabilizira, to jest da broj novoprijavljenih bolesnika opada. Kakogod bilo, nedvojbeno je da ova nova bolest izaziva zabrinutost u stručnoj i laičkoj javnosti. Broj bolesnika, doduše, nije velik, distribucija oboljelih je asimetrična – najviše ih je u Europi (58 % od ukupnog broja prijavljenih), a dvije trećine europskih bolesnika „dolazi“ iz Ujedinjene Kraljevine. Ipak, bolesnici se bilježe i u drugim zemljama svijeta; u Americi ih je 240, od čega 216 u Sjedinjenim Državama; u Jugoistočnoj Aziji 14; na Istočnom Mediteranu 5. Bolest je očito sveprisutna i takve bolesnika možemo očekivati i mi. Dapače, čini se da smo jednoga takvog bolesnika vidjeli i u Klinici za infektivne bolesti u Zagrebu u travnju 2022., srećom s povoljnim tijekom bolesti. Razlike u brojevima registriranih bolesnika vjerojatno nisu samo odraz razlika u incidenciji, već i u kvaliteti zdravstvenih sustava, sustava prijavljivanja bolesti, dostupnosti sekundarne i tercijarne zdravstvene zaštite, suvremene dijagnostike te percepcije hepatitisa kao ozbiljne bolesti, osobito u zemljama u razvoju. Za početak, što je „novi“ hepatitis? Najvjerojatnije infekcijska bolest, iako to u ovom trenutku ne možemo sa sigurnošću tvrditi. Na infekciju ukazuju uobičajeni simptomi tipični za infekcijske bolesti probavne cijevi: vrućica, često proljev, ponekad respiratorni simptomi. Nakon „prodroma“ pojava znakova jetrenog oštećenja
– inapetencija, mučnina i žutica. U laboratorijskim nalazima su povišene vrijednosti transaminaza, hiperbilirubinemija, kod nekih hiperamonijemija, poremećaj koagulacije. Dakle, sve ono što vidimo u bolesnika s akutnim virusnim hepatitisima čija je bolest dovoljno teška da potraže liječničku pomoć. Oboljeli su djeca i adolescenti – „novi“ hepatitis javlja se u mlađih od 16 godina. Većina oboljelih (tri četvrtine) mlađi su od pet godina. Češće obolijevaju ženska djeca. U zemljama s „miješanim“ stanovništvom, u kojima živi značajan broj stanovnika koji pripadaju različitim rasama, primjećuje se da češće obolijevaju bjelačka djeca. Možda je i to jedan od razloga zbog kojih je više oboljelih u europskim zemljama i SAD-u? Obolijevaju prethodno zdrava djeca. Kako dijagnosticirati „novi“ hepatitis? Prema kriterijima SZO-a, bolesnik je dijete ili adolescent (mlađi od 16 godina) u kojega su jetrene transaminaze više od 500 IU/l a serološkom pretragom isključeni „abecedni“ hepatitisi (A-E). Delta virus ne ulazi u dijagnostički postupak, s obzirom na to da je on prisutan samo kao koinfekcija u bolesnika koji su pozitivni na HBsAg pa, prema tome, isključenje infekcije virusom hepatitisa B, isključuje i infekciju deltom. Ako je bolest vjerojatno infekcijske etiologije, a ne uzrokuje je ni jedan poznati virus uzročnik virusnog hepatitisa, što bi mogao biti uzročnik? Odgovora na ovo pitanje, u trenutku pisanja ovoga teksta, nema, ali je moguće kako je uzročnik „novog“ hepatitisa adenovirus (AdV). I to ne neki novi adenovirus, nego adenovirus koji pripada vrsti F, serotipa 41, i kojega pedijatri i infektolozi poznaju godinama kao razmjerno nedužnog uzročnika akutne dijarealne bolesti u male djece. Je li AdV 41 i do sada uzrokovao hepatitis ili su i prije (neki drugi) adenovirusi uzrokovali jetreno oštećenje? Adenovirus 41 do sada nije zabilježen kao uzročnik hepatitisa. Neki drugi AdV (serotipovi 1, 2 i 5) mogu uzrokovati hepatitis, ponekad i težak, ali ne u prethodno zdravih, već u imunokompromitiranih, najčešće prethodno transplantiranih bolesnika. Znači li to da se AdV 41 u međuvremenu promijenio? Dokaza za to još nemamo. U svih bolesnika u kojih je virus dokazan, radi se o onom istom „starom“ AdV 41 koji poznajemo decenijama. Što se onda promijenilo? Manja učestalost adenovirusnih infekcija tijekom pandemije COVID-19, zbog čega sada obolijevaju nešto starija djeca koja ne razviju uobičajenu dijarealnu bolest, već bolest jetre? Hipoteza se čini razumnom, no ne znamo je li točna! Prisutnost nekih poticajnih čimbenika u populaciji, kao što je preboljenje COVID-19? Neki od bolesnika s „novim“ hepatitisom imaju pozitivnu serologiju na SARS-CoV-2, no ne svi. Što znači pozitivna serologija, odnosno prethodno preboljenje COVID-19 u (post) pandemijskom vremenu? Treba li svaku „novu bolest“ povezivati s COVID-19? Upadamo li tako u zamku predijagnosticiranja "post-COVID-a“, i hoćemo li sve nejasne dijagnoze u bolesnika s pozitivnom serologijom na SARS-CoV-2 proglašavati „post-COVID-om“? Kako ćemo ih onda liječiti? Što se koinfekcije sa SARS-CoV-2 tiče (pozitivan PCR), ona je u bolesnika s „novim“ hepatitisom“ dokazana u najviše 12 % oboljelih, dakle ko-infekcija se ne čini prihvatljivom opcijom. Doprinosi li možda cijepljenje protiv COVID-19 nastanku „novog“ hepatitisa? Više od 85 % oboljelih nije cijepljeno protiv COVID-19, dakle, vjerojatno ipak ne. Iako se AdV 41 čini kao mogući uzročnik, on nije dokazan u svih bolesnika u kojih se to pokušalo. U Ujedinjenoj Kraljevini, gdje je dijagnostički postupak bio možda najsistematičniji, dokazan je u 75 % oboljelih. Dakle, AdV 41 je najvjerojatniji uzročnik, ali to još nije posve sigurno. Možda će se u skoroj budućnosti adenovirusni hepatitis izdvojiti kao poseban entitet, dok će „adenovirus-negativni“ bolesnici biti reklasificirani u „novi“ hepatitis nepoznate etiologije. Kakogod bilo, bolesnici s dokazanom AdV infekcijom i hepatitisom su viremični, što je u bolesnika s adenovirusnim proljevom rijetkost. Visina viremije korelira s težinom kliničke slike i vjerojatnošću nepovoljnog ishoda. Supresija adenovirusne infekcije primjenom antivirusnog lijeka (cidofovir) nema učinka, iz čega se da zaključiti da su (uz okolišne i infekcijske ko-čimbenike) genetski i imunološki čimbenici ključni za (nepovoljan) tijek bolesti. „Novi“ hepatitis teška je bolest. U jedinice intenzivnog liječenja prima se 14 % oboljelih, a njih 6 - 12 % progredira prema terminalnom jetrenom zatajenju koje iziskuje transplantaciju jetre. Unatoč svim poduzetim mjerama liječenja, smrtni ishod bilježi se u 1 % oboljelih. Zaključno se može reći kako je u humanu patologiju, i to među djecu, u „novonormalnom“ (post)pandemijskom svijetu, ušla nova bolest uzrokovana najvjerojatnije „starim“ patogenom, koji je u prijepandemijskom razdoblju uzrokovao „banalnu“ samoizlječivu dijarealnu bolest. Bolest se najčešće javlja u mlađih od pet godina, češće u ženske djece. Učinkovitog antivirusnog lijeka nema. „Novi“ hepatitis češće progredira prema akutnom jetrenom zatajenju i u 6 - 12 % bolesnika zahtijeva transplantaciju jetre.
Literatura: https://www.who.int/emergencies/diseaseoutbreak-news/item/DON-389; https://assets.publishing.service.gov.uk/ government/uploads/system/uploads/ attachment_data/file/1077027/acute-hepatitistechnical-briefing_3.pdf; https://cdn.ecdc.europa.eu/novhepsurveillance/ van Beek J, Fraaij P, Giaquinto C, Shingadia D, Horby P, Indolfi G, Koopmans M; Acute hepatitis study group. Case numbers of acute hepatitis of unknown aetiology among children in 24 countries up to 18 April 2022 compared to the previous 5 years. Euro Surveill 2022 May;27(19). doi: 10.2807/1560-7917.ES.2022.27.19.2200370.
